EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 11.3.2016.
COM(2016) 134 final
2016/0074(COD)
Prijedlog
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o očuvanju ribolovnih resursa i zaštiti morskih ekosustava putem tehničkih mjera, o izmjeni uredbi Vijeća (EZ) br. 1967/2006, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1224/2009 i uredbi (EZ) br. 1343/2011 i (EZ) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća te o ostavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 894/97, (EZ) br. 850/98, (EZ) br. 2549/2000, (EZ) br. 254/2002, (EZ) br. 812/2004 i (EZ) br. 2187/2005
{SWD(2016) 56 final}
{SWD(2016) 57 final}
OBRAZLOŽENJE
1.KONTEKST PRIJEDLOGA
•Razlozi i ciljevi prijedloga
Tehničke mjere pravila su kojima se uređuju uvjeti i mjesto obavljanja ribolova. One imaju za cilj kontrolirati ulov koji se može uloviti s određenom količinom ribolovnog napora i svesti utjecaj ribolova na ekosustav na najmanju moguću mjeru. Sastavni su dio regulatornog okvira većine sustava za upravljanje ribarstvom, uključujući unutar voda Unije.
Tehničke mjere moguće je svrstati u sljedeće skupine:
–mjere kojima se regulira upravljanje ribolovnim alatima,
–mjere kojima se reguliraju značajke oblikovanja ribolovnih alata koji se koriste,
–minimalne veličine ispod kojih se riba mora vratiti u more,
–mjere kojima se predviđaju prostorne i vremenske kontrole (npr. zabranjena ili ograničena područja i sezonske zabrane ribolova) radi zaštite agregacije nedorasle ribe ili ribe u mrijestu i
–mjere kojima se ublažava utjecaj ribolovnih alata na osjetljive vrste (npr. morski sisavci, morske ptice i kornjače) ili zabrana ribolova na određenim područjima radi zaštite osjetljivih staništa (npr. dubokomorski koraljni grebeni).
Povijest tehničkih mjera koje se primjenjuju u europskom zakonodavstvu o ribarstvu u okviru zajedničke ribarstvene politike (ZRP) sastoji se od brojnih propisa, izmjena, provedbenih pravila i privremenih tehničkih mjera koje su uvedene kao preliminarne mjere za rješavanje nastalih problema. Ukupno postoji preko 30 uredaba koje sadržavaju tehničke mjere koje se odnose na sve morske bazene Unije i vode koje ne pripadaju Uniji, a u kojima djeluju plovila Unije.
Trenutačno postoje tri detaljne uredbe o tehničkim mjerama koje su donesene u okviru redovnog zakonodavnog postupka i koje obuhvaćaju glavne morske bazene u vodama Unije: Uredba Vijeća (EZ) br. 850/98 od 30. ožujka 1998. o očuvanju ribolovnih resursa putem tehničkih mjera za zaštitu nedoraslih morskih organizama koja obuhvaća sjeveroistočni Atlantik (i Crno more od 2012.); Uredba Vijeća (EZ) br. 1967/2006 od 21. prosinca 2006. o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru, izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2847/93 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1626/94 te Uredba Vijeća (EZ) br. 2187/2005 od 21. prosinca 2005. o tehničkim mjerama za očuvanje ribolovnih resursa u vodama Baltičkog mora, Malog i Velikog Belta i Øresunda, izmjeni Uredbe (EZ) br. 1434/98 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 88/98.
Osim tih uredaba postoji niz akata Komisije koji sadržavaju detaljna pravila o konstrukciji ribolovnih alata (npr. Uredba Komisije (EEZ) br. 3440/84 od 6. prosinca 1984. o pričvršćivanju naprava na povlačne mreže, danske potegače i slične mreže) ili se odnose na određena područja zabrane ribolova (npr. Uredba Komisije (EZ) br. 1922/1999 od 8. rujna 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 850/98 u vezi s uvjetima pod kojima je plovilima čija duljina preko svega premašuje osam metara dopušteno rabiti povlačne mreže (koće) s gredom u određenim vodama Zajednice) te tehničkih mjera koje su uvedene da bi se ublažile neposredne prijetnje očuvanju zbog osiromašenja određenih stokova (npr. Uredba Komisije (EZ) br. 2056/2001 od 19. listopada 2001. o utvrđivanju dodatnih tehničkih mjera za obnavljanje stokova bakalara u Sjevernom moru i zapadno od Škotske). Te uredbe općenito proizlaze iz ovlaštenja sadržanih u glavnim uredbama.
Postoje i brojne druge samostalne uredbe koje sadržavaju tehničke mjere. Među njima je i Uredba Vijeća (EZ) br. 812/2004 od 26. travnja 2004. o utvrđivanju mjera koje se odnose na usputni ulov kitova i dupina pri ribolovu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 88/98 te Uredba Vijeća (EU) br. 1185/2003 od 26. lipnja 2003. o uklanjanju peraja morskih pasa na plovilima.
Nekoliko je uredaba, donesenih suodlučivanjem, kojima se prenose tehničke mjere dogovorene za vode trećih zemalja obuhvaćene regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom (RFMO) kao što su, između ostalog, Konvencija o očuvanju antarktičkih živih morskih resursa (CCAMLR) i Međunarodna komisija za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT). Te uredbe nisu obuhvaćene područjem primjene ovog prijedloga.
Prije stupanja na snagu Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) tehničke su mjere bile uvrštene i u uredbe o ribolovnim mogućnostima kojima se određuju godišnji ukupno dopušteni ulovi (TAC-ovi) i kvote u sjeveroistočnom Atlantiku, Baltičkome moru i Crnome moru te za dubokomorske vrste. Riječ je o kombinaciji tehničkih mjera koje su trebale biti privremenog karaktera i regionalno specifičnih mjera i odstupanja od općih odredbi sadržanih u drugim uredbama. Nakon donošenja UFEU-a te mjere više nisu mogle biti uvrštene u uredbe o ribolovnim mogućnostima, osim onih mjera koje imaju izravnu funkcionalnu poveznicu s ograničenjima ulova za određeni stok ili stokove. Stoga uredbe o ribolovnim mogućnostima sada sadržavaju samo ograničen broj takvih mjera. Na primjer, postoji područje zabrane ribolova uz zapadnu obalu Irske radi zaštite škampa (Nephrops norvegicus), koje se odnosi na TAC-ove za tu vrstu na tom području. Mjere koje potječu iz drugih RFMO-ova poput Komisije za ribarstvo sjeveroistočnog Atlantika (NEAFC) i Organizacije za ribarstvo na sjeverozapadnom Atlantiku (NAFO) i dalje su uvrštene u Uredbu o ribolovnim mogućnostima za sjeveroistočni Atlantik kao privremene mjere.
Kao što je prikazano, regulatorna struktura za tehničke mjere postala je vrlo složena i donekle nepovezana. Retrospektivnom evaluacijom, koja je provedena radi podrške ovog prijedloga, pokazalo se da trenutačne tehničke mjere uglavnom nisu ispunile ciljeve prethodnog ZRP-a – Uredba Vijeća (EZ) br. 2371/2002 od 20. prosinca 2002. o očuvanju i održivom iskorištavanju ribolovnih resursa u okviru zajedničke ribarstvene politike. To je očitije u nekim morskim bazenima nego u drugima (npr. u sjeveroistočnom Atlantiku), no opća je percepcija da su pravila višestruko složena i neučinkovita, a struktura upravljanja kruta.
S novim izazovima novog ZRP-a, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., retrospektivnom evaluacijom zaključeno je da će trenutačna regulatorna struktura za tehničke mjere i dalje biti neoptimalna. To je zbog pet utvrđenih problema:
(1)neoptimalno ostvarenje: tehničkim se mjerama ne potiče selektivni ribolov jer za odbacivanje ili ulov osjetljivih vrsta ili negativan utjecaj na morsko dno nema troškova. To je dovelo do propusta kontrole ribolovnog pritiska, prelova određenog broja stokova i visokih razina odbačenog ulova u nekim vrstama ribolova te ograničene zaštite koju uživaju osjetljiva staništa i vrste. Osim toga, nekim su mjerama stvorene zakonske prepreke ili destimulirane inovacije za razvoj selektivnijih ribolovnih praksi, što je dovelo do toga da je izbjegavanje, zakonito i nezakonito, postalo uobičajeno kako bi se gospodarski učinci mjera sveli na najmanju moguću mjeru;
(2)teško mjerljiva učinkovitost: u trenutačnim uredbama nisu utvrđeni parametre na temelju kojih se mjeri uspjeh. To je otežalo mjerenje učinkovitosti tehničkih mjera u doprinosu ostvarivanju ciljeva očuvanja ZRP-a;
(3)preskriptivna i složena pravila: tijekom vremena tehničke su mjere postale brojnije i složenije i njima se pokušalo kontrolirati previše tehničkih aspekata ribolovnih operacija. Neke mjere nadzorna tijela teško mogu provoditi, a ribari poštovati. One uzrokuju visoko administrativno opterećenje i troškove državama članicama i dionicima. To je narušilo povjerenje sektora ulova i dalo snažan poticaj negiranju uredaba, što je dovelo do donošenja dodatnog zakonodavstva u cilju suzbijanja negiranja pravila;
(4)nedostatak fleksibilnosti: o tehničkim se mjerama uglavnom odlučivalo pridržavajući se složenog, krutog i dugotrajnog politički potaknutog procesa, koji nije prikladan za utvrđivanje detaljnih tehničkih pravila koja treba učestalo ažurirati i periodično preispitivati. To je ograničilo sposobnost prilagodbe ili preispitivanja tehničkih mjera kako bi se reagiralo na promjene u ribarstvu, iskoristile inovacije u tehnologiji ribolovnog alata ili reagiralo na neočekivane događaje. Osim toga, privremena pravila ili odstupanja već su dulje vrijeme neizmijenjena te nastavljaju narušavati povjerenje sektora ulova;
(5)nedovoljna uključenost ključnih dionika u proces odlučivanja: tehničke mjere temelje se na negativnim, uglavnom prisilnim poticajima u hijerarhijskom sustavu upravljanja (tj. odozgo prema dolje, a ne odozdo prema gore). To je dovelo do percepcije ribara i dionika da oni nisu dio participativnog procesa. Ribari smatraju da su tehničke mjere nepraktične, da ne predstavljaju trenutačnu ribolovnu praksu i da su ponekad proturječne.
Tijekom pregovora o novom ZRP-u postojao je opći konsenzus među državama članicama, dionicima i Europskim parlamentom u potvrdu te prilično negativne percepcije trenutačnih tehničkih mjera. Unatoč tome, u proteklih deset godina nije postignut niti jedan politički dogovor za novi paket mjera, a prethodni prijedlozi Komisije u 2002. i 2008. propali su zbog niza razloga. Države članice tvrdile su da je tekst postao previše složen i težak za tumačenje i da se tim prijedlozima nisu u dovoljnoj mjeri rješavali temeljni problemi. Dionici su tvrdili da se s njima nije primjereno savjetovalo i da su pravila nadišla puko objedinjavanje postojećih mjera. Čak su propali i pokušaji usklađivanja uredaba o tehničkim mjerama u sjeveroistočnom Atlantiku, Baltičkome moru i Sredozemnome moru s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) jer su se pregovori udaljili od usklađivanja s detaljnom suštinom tih uredaba.
Ti višekratni propusti za postizanje sporazuma o novoj uredbi o tehničkim mjerama jasno ukazuju na potrebu za novim pristupom. Taj bi se pristup trebao temeljiti na pojednostavnjenju, prilagodbi načina odlučivanja Ugovoru iz Lisabona, jačanju dugoročnog pristupa za zaštitu i upravljanje resursima, uključujući rješavanje problema odbačenog ulova, regionalizaciji, dodatnom uključivanju dionika i većoj odgovornosti industrije (tj. na kulturi poštovanja pravila).
Ovaj prijedlog, kojim se nastoje riješiti ti problemi i kojim se prepoznaju te institucionalne poteškoće, ima za cilj:
–optimizirati doprinos tehničkih mjera postizanju ključnih ciljeva novog ZRP-a,
–stvoriti fleksibilnost potrebnu za prilagodbu tehničkih mjera olakšavanjem regionaliziranih pristupa (u skladu s ciljevima u pravu Unije),
–pojednostavniti trenutačna pravila u skladu s Komisije programom REFIT.
Iako se ovim prijedlogom uglavnom mijenja struktura upravljanja tehničkih mjera, a ne dolazi do sveobuhvatnih promjena samih mjera, poboljšana fleksibilnost i poticaji za ribolovnu selektivnost koji se njime uvode poboljšat će učinkovitost tehničkih mjera. Tijekom vremena prinosi će se optimizirati ulovom veće ribe, a učinci ribolova na morski ekosustav smanjit će se usvajanjem prakse odgovornog ribolova.
•Dosljednost u odnosu na postojeće odredbe politike u određenom području
Uredbom (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 204/585/EZ određuje se opći okvir ZRP-a. Unutar tog okvira tehničke utvrđene su kao alati za doprinos postizanju općih ciljeva ZRP-a kako slijedi:
(1)postizanje najvećeg održivog prinosa (MSY) olakšat će se primjenom tehničkih mjera kojima se uređuje način iskorištavanja (tj. kako se ribolovni pritisak raspoređuje na dobni profil stoka). Dobivanje najvećeg održivog prinosa iz određenog stoka zahtijevat će način iskorištavanja kojim se izbjegava ribolov mlađih dobnih skupina. Kako bi se to postiglo bit će potrebna kombinacija učinkovitih tehničkih mjera (tj. mjera kojima se uređuje upravljanje ribolovnim alatima i njihovo oblikovanje, minimalne referentne veličine za očuvanje i prostorne/vremenske zabrane) koje dovode do poboljšanja načina iskorištavanja u prilagodljivoj regulatornoj strukturi;
(2)postupno uklanjanje odbačenog ulova i svođenje neželjenog ulova na najmanju moguću mjeru zahtijevat će primjenu tehničkih (upravljanje ribolovnim alatima i njihovo oblikovanje) te taktičkih promjena (zabranjena ili ograničena područja) da bi se pokrenula povećana selektivnost i izbjegao neželjeni ulov (tj. riba manja od minimalnih referentnih veličina za očuvanje). Obveza iskrcavanja, koja je uvedena kako bi se postigao taj cilj, zahtijevat će preispitivanje trenutačne strukture upravljanja tehničkih mjera kako bi se omogućilo više fleksibilnosti za postizanje tog cilja;
(3)osiguravanje usklađenosti ribolovnih aktivnosti sa širim ekološkim razmatranjima ovisit će o primjeni tehničkih mjera kojima se utjecaj ribolovnih alata na ekosustav svodi na najmanju moguću mjeru (npr. mjere ublažavanja ili zabranjena područja). Naime, tehničkim se mjerama mora doprinijeti postizanju dobrog stanja okoliša s obzirom na 4 od 11 deskriptora obuhvaćenih Direktivom 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) – održavanje biološke raznolikosti (deskriptor 1.); održavanje populacija riba i školjaka koje se iskorištavaju u komercijalne svrhe unutar sigurnih bioloških granica i raspodjela prema zdravoj dobi i veličini (deskriptor 3.); održavanje svih elemenata morskih hranidbenih mreža u uobičajenoj brojnosti i raznovrsnosti (deskriptor 4.) i održavanje cjelovitosti morskog dna (deskriptor 6.). Ključan izazov bit će stvaranje okvira za provedbu tih mjera tako da se njima najučinkovitije štite najugroženije vrste i osjetljiva staništa te područja kojima je potrebna zaštita.
Osim tih ciljeva, novim ZRP-om promiče se regionalizacija kao nov pristup upravljanja. Regionalizacija pruža važnu priliku za uvođenje pojednostavnjenja pravila koje je odredio zakonodavac i posebno je važna za buduću primjenu tehničkih mjera kao alata upravljanja, s obzirom na to da je dio problema koji se odnosi na učinkovitost tehničkih mjera povezan s strukturom upravljanja unutar koje djeluju. Regionalizacijom će se omogućiti izrada tehničkih mjera na regionalnoj razini (odnosno, u konačnici, u okviru krovnih višegodišnjih planova ili, kratkoročno, ostalim mjerama Unije). Regionalizacija daje prostora i za ograničavanje potrebe za detaljnim tehničkim mjerama Europskog parlamenta i Vijeća ministara, koje se donose suodlučivanjem. Unutar pojednostavnjenog pravnog okvira koji je utvrdio zakonodavac mjere mogu biti osmišljene na regionalnoj razini i prilagođene kako bi odgovarale posebnostima različitih vrsta ribolova. Regionalizacija pruža i priliku da se tehničke mjere mnogo više iskoriste kao pokretač za postizanje održivog ribolova, a ne samo kao restriktivne i prisilne mjere, dopunjujući ribolovne mogućnosti i ograničenja napora. Regionaliziranim odlučivanjem izbjegava se i potreba za čestim izmjenama suštine tehničkih mjera koje su sadržane u aktima donesenima suodlučivanjem.
•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije
Prijedlog i njegovi ciljevi su u skladu s politikom Unije. Posebno, s pravnim obvezama koje su sadržane u Okvirnoj direktivi o pomorskoj strategiji (MSFD), Direktivi 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica, Direktivi Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore te Direktivi 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (Okvirna direktiva o vodama). Potpuna provedba tih direktiva odgovor je Europske unije na njezine obveze prema UN-ovoj Konvenciji o biološkog raznolikosti te je pojačana preuzetom obvezom šefova država EU-a „da će zaustaviti gubitak biološke raznolikosti [u EU] do 2010.”; koja je ponovljena u Strategiji EU-a za biološku raznolikost do 2020..
Tehničke mjere imaju i potencijal da doprinesu strategiji Europa 2020., a posebno njezinoj glavnoj inicijativi za učinkovitost resursa, zahvaljujući boljem korištenju ribljih stokova. Osim toga, reforma tehničkih mjera doprinijet će programu REFIT pojednostavnjenjem i brisanjem određenog broja postojećih uredaba i posebnih mjera.
2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST
•Pravna osnova
Pravna je osnova članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)
Odredbe ovog prijedloga odnose se na očuvanje morskih bioloških resursa koje je u isključivoj nadležnosti Unije. Stoga se načelo supsidijarnosti ne primjenjuje.
•Proporcionalnost
Ovim se prijedlogom izmjenjuju mjere koje već postoje, stoga nema razloga za zabrinutost u vezi s načelom proporcionalnosti. Predložene mjere u skladu su s načelom proporcionalnosti, budući da su prikladne i potrebne. Za postizanje željenih ciljeva politike nisu na raspolaganju druge manje restriktivne mjere.
•Odabir instrumenta
Predloženi instrument: Uredba Europskog parlamenta i Vijeća.
Ostala sredstva ne bi bila primjerena zbog sljedećeg razloga: uredba se mora izmijeniti uredbom.
3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENE UČINAKA
•Ex post evaluacije / provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva
U prosincu 2012. provedena je evaluacija tehničkih mjera. Sastojala se retrospektivne evaluacije1 postojećih uredaba o tehničkim mjerama u smislu njihove važnosti, djelotvornosti, učinkovitosti, usklađenosti i prihvatljivosti. Tijekom evaluacije održana su opširna savjetovanja s predstavnicima ribarske industrije, nacionalnih uprava i istraživačkih agencija država članica. Završena je u lipnju 2013. Nakon toga uslijedila je prospektivna evaluacija1 mogućih gospodarskih, društvenih i okolišnih učinaka te djelotvornosti, učinkovitosti, usklađenosti i prihvatljivosti različitih utvrđenih opcija politike. Ta je studija završena u lipnju 2014.
U retrospektivnoj evaluaciji potvrđeno je da su trenutačne tehničke mjere pretjerano složene i uglavnom neučinkovite. One nemaju jasne, dobro utvrđene ciljeve i ciljane vrijednosti niti pružaju pozitivne poticaje kojima se nagrađuju odgovorne prakse i potiče poštovanje pravila. Kontrola mjera je skupa, a struktura upravljanja unutar koje trenutačno djeluju kruta je i izrazito usmjerena odozgo prema dolje uz ograničena savjetovanja s dionicima.
U prospektivnoj evaluaciji zaključeno je da bi upravljanje koje se temelji na rezultatima mogao biti najbolji pristup za buduće tehničke mjere ako bi se riješili problemi kontrole i provedbe. U takvom pristupu bilo bi manje potrebe za višestrukim obvezujućim uredbama o tehničkim mjerama.
•Savjetovanja s dionicima
Javno savjetovanje na internetu održano je od siječnja do svibnja 2014.. Od ključnih dionika (tj. država članica, Europskog parlamenta, savjetodavnih vijeća, sektora ulova i nevladinih organizacija) primljeni su detaljni prijedlozi. Utvrđeni su sljedeći glavni zaključci, koji su se u velikoj mjeri podudarali s nalazima retrospektivne i prospektivne evaluacije:
(1)sve nove uredbe o tehničkim mjerama trebale bi se odmaknuti od mikroupravljanja prema pristupu upravljanja koje se temelji na rezultatima;
(2)ribari bi trebali postati odgovorniji za ono što ulove, a ne za konstrukciju i upravljanje ribolovnim alatima koje koriste;
(3)pojednostavnjenje pravila temeljni je cilj, no njime se ne bi smjele stvoriti nejednakosti u sustavima upravljanja u državama članicama („zadržavanje jednakih uvjeta”);
(4)regionalizacija se promatra kao važna mogućnost za uvođenje pojednostavnjenja propisa o tehničkim mjerama;
(5)prednost se daje okvirnom pristupu. On bi trebao sadržavati glavne ciljeve i zajedničke osnovne standarde koji se primjenjuju diljem EU-a. Trebao bi sadržavati i mjere zaštite kako bi se moglo odgovarajuće djelovati u slučaju da se pojave problemi u ribarstvu;
(6)poboljšanja selektivnosti u prošlosti su postignuta kad su strukture poticaja bile usklađene s ciljevima upravljanja. Te je strukture potrebno je ugraditi u svaki novi regulatorni okvir za tehničke mjere.
Osim javnih rasprava, u razdoblju od 2011. do početka 2015. održane su brojne radionice, savjetovanja i sastanci s ključnim dionicima. Kombinacijom javne rasprave i opsežnog nastavka dijaloga s ključnim dionicima (tj. sektorom ulova, nevladinim organizacijama i državama članicama) osigurano je da izraženi stavovi u potpunosti predstavljaju te razne skupine dionika.
•Prikupljanje i primjena stručnih znanja
Tri sastanka stručne radne skupine (EWG) Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo (STECF) sazvana su u listopadu 2012., ožujku 2013. i ožujku 2015. Na tim se sastancima istraživao potencijal tehničkih mjera kao alata za upravljanje u kontekstu ZRP-a. Nalazi tih izvješća pomogli su utvrditi opcije koje su razmatrane u provedenoj prospektivnoj evaluaciji te pružiti informacije za izradu prijedloga.
Osim tih sastanaka upućeno je nekoliko ad hoc zahtjeva STECF-u i Međunarodnom vijeću za istraživanje mora (ICES) o konkretnim pitanjima koja se odnose na selektivnost ribolovnog alata, zamjenu pravila o veličini oka mrežnog tega i sastavu ulova, usputni ulov morskih sisavaca i drugih zaštićenih vrsta te postojeća zabranjena i ograničena područja. U njima su navedene i smjernice za izradu prijedloga.
•Procjena učinka
Procjena učinka provedena je uzimajući u obzir podatke javnog savjetovanja i naknadnih ciljanih savjetovanja, retrospektivne i prospektivne evaluacije, stručne savjete, primjedbe Upravljačke skupine za procjenu utjecaja (IASG), koja je osnovana kako bi podržala tu inicijativu, i Odbora za regulatorni nadzor (RSB).
U okviru procjene učinka razmatrane su, u odnosu na osnovni scenarij, tri opcije i jedna podopcija politike kojima će se najvjerojatnije postići ciljevi i riješiti utvrđeni problemi.
–Zadržavanje osnovnog scenarija: trenutačne uredbe sa ZRP-om kao središnjim elementom nastavljaju se primjenjivati te ih se razrađuje nizom tehničkih i drugih uredaba o očuvanju oko ZRP-a. Osnovnim bi se scenarijem uzele u obzir nedavne prilagodbe kojima se otklanjaju pravne nedosljednosti s novim obvezama o okviru ZRP-u (obveza iskrcavanja i usklađivanja s UFEU-om u pogledu uspostave trenutačnih ovlaštenja Komisije). Regionalizacija tehničkih mjera odvijala bi se u okviru planova za odbačeni ulov ili višegodišnjih planova, šireći dalje „mrežu” uredaba i dodajući nova pravila koja odstupaju od postojećih tehničkih pravila ili ih mijenjaju.
–Konsolidacija: nova uredba s ograničenim područjem primjene s pomoću koje se u jednoj uredbi objedinjuju zajednička pravila za sve vrste ribolova na svim područjima (npr. generičke zabrane određenih metoda ribolova). Zajednička pravila (donesena suodlučivanjem) odvojila bi se od pravila s potencijalom za regionalizaciju. Potonja tehnička pravila ostala bi na snazi u postojećim uredbama (suodlučivanje i akti Komisije). Uzele bi se u obzir se sve nedavne izmjene ili promjene uredaba i usklađivanje uredaba s UFEU-om. Regionalizacija tehničkih mjera provodila bi se planovima za odbačeni ulov koje Komisija donosi kao delegirane akte te delegiranim aktima koje Komisija donosi na temelju novih višegodišnjih planova donesenih suodlučivanjem. Tim delegiranim aktima uvela bi se (privremena) odstupanja od postojećih pravila i njihove izmjene. Do regionalizacije bi došlo ako i kad bi države članice dostavile zajedničke preporuke za planove za odbačeni ulov na privremenoj osnovi u trajanju od najviše tri godine. Nakon tog razdoblja, održavanje tih odstupanja na snazi zahtijevalo bi donošenje delegiranih akata koji se donose na temelju ovlaštenja u višegodišnjim planovima EU-a.
–Okvirni pristup: nova okvirna uredba koja sadržava a) opće odredbe (područje primjene, ciljevi, vodeća načela) i utvrđivanje očekivanih rezultata i odgovarajućih standarda; b) zajednička pravila i tehničke odredbe (kao u opciji 1.); i c) osnovne standarde (po regijama) koji odgovaraju utvrđenim rezultatima i koji bi djelovali kao zadane mjere u kontekstu regionalizacije. Osnovni standardi u bitnom bi se temeljili na postojećim pravilima i njima bi se prvenstveno zamijenila trenutačna pravila o veličinama oka mrežnog tega i sastavu ulova, trenutačne minimalne veličine pretvorile u minimalne referentne veličine za očuvanje, održale zabrane ribolova potrebne za zaštitu agregacija nedorasle ribe i ribe u mrijestu te sva druga regionalno specifična tehnička pravila. Struktura bi se preinačila (jedna jedinstvena uredba umjesto brojnih propisa koji su trenutačno na snazi). Mnoge postojeće uredbe stavile bi se izvan snage i objedinile i/ili racionalizirale u novom okviru. Osnovni standardi i zadane tehničke mjere koji odgovaraju tim ciljevima primjenjivali bi se osim ako i dok se regionalizirane mjere ne oblikuju i (delegiranim aktima) ne uvedu u pravo Unije. Ako se ne uspostavi regionalizirano djelovanje, osnovni standardi nastavili bi funkcionirati kao zadana pravila. Državama članicama bile bi na raspolaganju mogućnosti za odmicanje od strožih tehničkih pravila (zadane mjere) prema fleksibilnijem pristupu upravljanja koji se temelji na rezultatima u okviru regionalizacije kako bi se ispunili planirani rezultati i ciljevi plana.
–Okvir bez osnovnih standarda: zadržali bi se glavni elementi okvira, no bez osnovnih mjera. Uvelo bi se ovlaštenje za izradu posebnih mjera u okviru regionalizacije. To ovlaštenje omogućilo bi uvođenje mjera koje su potrebne na regionalnoj razini za postizanje cilja ZRP-a delegiranim aktima u okviru planova za odbačeni ulov ili višegodišnjih planova.
–Ukidanje postojećih pravila: većina postojećih uredaba o tehničkim mjerama odmah bi se stavila izvan snage, uz izuzetak bitnih mjera za očuvanje prirode koje bi ostale na snazi. Sve dugoročno potrebne tehničke mjere izrađivale bi se regionalno u okviru višegodišnjih planova (uz mogućnost privremenog uvrštenja tehničkih mjera u planove za odbačeni ulov u kratkoročnom razdoblju). U okviru te opcije ne bi postojala okvirna uredba.
Usporedba opcija
Ocijenjeno je da se okvirnim pristupom s osnovnim standardima najbolje ispunjavaju postavljeni ciljevi te se osigurava razina sigurnosti da će se ciljevi očuvanja nastaviti ispunjavati tijekom razvoja regionalizacije. Dugoročno (najkasnije do 2022.) se sve potrebne tehničke mjere nastoje obuhvatiti regionalnim planovima. Taj je pristup najbolje prilagođen upravljanju prijelazom na regionalizaciju u razdoblju do 2022.
Okvir bez osnovnih standarda i ukidanje tehničkih mjera rezultirali bi trenutnim pojednostavnjenjem tehničkih mjera što bi naišlo na naklonost sektora ulova, no obje su opcije vrlo rizične. One predstavljaju drastičnu promjenu upravljanja koja podrazumijeva prijenos tereta dokazivanja na sve ribare (i države članice). Oslanjale bi se na ribare koji bi transparentno dokumentirali i pokazali da ispunjavaju opće ciljeve i dogovorene rezultate (u okviru ZRP-a) te posebne ciljeve i rezultate utvrđene u višegodišnjim planovima. Oslanjaju se na neposrednu promjenu ponašanja ribara i na pritisak kolega i samoregulaciju kako bi se osiguralo da neselektivne ribolovne prakse ne prevladaju. Izgleda da države članice, neki dijelovi sektora ulova i nevladine organizacije nisu skloni krenuti u tom smjeru, barem ne kratkoročno.
Konsolidacija tehničkih mjera opcija je kojoj se daje najmanje prednosti. Njome se u biti trenutačna složena regulatorna struktura održava na snazi te se ne predviđaju jasnu poticaji za dionike koji nadilaze osnovni scenarij. Pored toga, nije u potpunosti usklađena s duhom regionalizacije kako je predviđeno u okviru ZRP-a.
Sažetak učinaka
Odabrana opcija uglavnom se sastoji od promjena u regulatornoj strukturi i upravljanju tehničkim mjerama. Uvedeno je nekoliko novih mjera, a sve suštinske promjene najviše se tiču brisanja pravila kako bi se pojednostavilo i ublažilo administrativno opterećenje, poboljšala kontrola ili objedinile mjere za očuvanje prirode. Stoga se analiza učinaka u procjeni učinka temeljila na kvalitativnoj procjeni podržanoj konkretnim primjerima ili analizama slučaja. Glavni učinci utvrđeni su kako slijedi:
Gospodarski
Gospodarski učinci okvirnog pristupa bili bi pozitivni. Okvirni pristup potaknuo bi regionalizaciju. Zahvaljujući regionalizaciji, povećana fleksibilnost i veće sudjelovanje dionika u izradi tehničkih mjera trebali bi potaknuti brže donošenje selektivnih ribolovnih alata nego druge opcije politike. To će pomoći da se postigne najveći održivi prinos i smanji neželjeni ulov uz odgovarajuće prednosti u gospodarskom smislu od povećanih ribolovnih mogućnosti. Situacija bi se s vremenom poboljšavala, posebno ako bi države članice selektivni ribolov nagradile povećanim ribolovnim mogućnostima dopuštenima u okviru ZRP-a.
Društveni
Zapošljavanje u sektoru ulova vjerojatno će se kratkoročno smanjiti, budući da se sektor ulova prilagođava izazovima prelaska na najveći održivi prinos i obvezu iskrcavanja. Međutim, pod pretpostavkom da će se regionalizacija ubrzati, a da će segmenti flote koji su time najizravnije pogođeni, osobito oni čije su ciljane skupine mješovite pridnene vrste, nastojati brzo poboljšati selektivnost, eventualni negativni učinci vrlo brzo bi se suzbili. Razine nezaposlenosti bi se stabilizirale. Dugoročno, nakon što se postigne održivi ribolov, ribolovne mogućnosti će se povećati (za najmanje 20 % do 2020.). To znatno povećanje ima potencijal za stvaranje novih radnih mjesta u sektoru ulova. Obavljanje održivog ribolova dovest će do povećanja prihoda i plaća, a time i privlačnosti radnih mjesta.
Okolišni
Negativni kratkoročni učinci vjerojatno će se brže poništiti nego u okviru drugih razmatranih opcija. Unutar tog okvira upravljalo bi se prijelazom na regionalizaciju te bi se, uključivanjem osnovnih standarda i zadržavanjem postojećih tehničkih mjera koje su još uvijek potrebne, osigurala neugroženost ciljeva okolišne održivosti ZRP-a. Dugoročno bi regionalizacija trebala dovesti do izrade mjera unutar prilagodljivog okvira upravljanja koji će biti pristupačniji i prijemčiviji na prijetnje morskim ekosustavima te omogućiti svrhovito poduzimanje zaštitnih mjera.
•Primjerenost propisa i pojednostavnjenje
Pojednostavnjenje
Pojednostavnjenje postojećih uredaba primarni je cilj ovog prijedloga. U novom okviru jednom će se uredbom zamijeniti šest uredaba donesenih suodlučivanjem, a tri će se uredbe djelomično staviti izvan snage ili izmijeniti. Dovest će i do stavljanja izvan snage deset popratnih uredaba Komisije. Određeni elementi tih uredaba uvrstit će se u okvirni prijedlog do regionalizacije. Time se omogućuje druga razina pojednostavnjenja u dva glavna područja. Prvo, gotovo pola od četrdeset postojećih zabranjenih ili ograničenih područja, koja se odnose na zaštitu agregacija nedorasle ribe i ribe u mrijestu, izbrisano je ili pojednostavnjeno. To se temelji na savjetima STECF-a, uzimajući u obzir primljene primjedbe država članica i dionika. Drugo područje pojednostavnjenja odnosi se na složene propise o veličinama oka mrežnog tega i tablice o sastavu ulova u postojećim uredbama za sjeveroistočni Atlantik i Baltičko more. Za svaku regiju, one su pojednostavnjene na zadanu osnovnu veličinu oka mrežnog tega za povlačne i mirujuće ribolovne alate na temelju postojećih načina iskorištavanja, uz nekoliko odstupanja kojima se dopušta uporaba ribolovnih alata manjih veličina oka mrežnog tega radi održanja važne vrste ribolova.
MSP-ovi
Sektor ulova koji obuhvaća oko 82 000 plovila i zapošljava 98 500 osoba u ekvivalentu punog radnog vremena (EPRV) najviše je pogođen potencijalnim promjenama uredaba o tehničkim mjerama. Od tih približno 82 000 ribarskih plovila, gotovo 98 % njih moglo bi se klasificirati kao mikropoduzeća koja zapošljavaju manje od 10 osoba i čiji godišnji promet i/ili godišnja bilanca ukupno ne prelazi 2 milijuna EUR. S obzirom na to da tako velik udio u sektoru čine mikropoduzeća koja su izuzeta iz ovog prijedloga, narušili bi se ciljevi očuvanja ZRP-a jer bi se opća pravila primjenjivala na svega nekoliko ribarskih poduzeća.
Učinci na MSP-ove u smislu administrativnih troškova i opterećenja bili bi pozitivni jer bi došlo do neposrednog pojednostavnjenja trenutačno važećih uredaba i veće uloge sektora ulova u izradi naprednih tehničkih mjera kroz savjetodavna vijeća. Osim toga, potencijalan prelazak na sustav utemeljen na rezultatima dugoročno bi doveo do daljnjeg pojednostavnjenja pravila. To podrazumijeva prebacivanje tereta dokazivanja na sektor ulova, na čije se sudionike stavlja odgovornost da točno prikažu i dokumentiraju ulov. Potencijalno bi to moglo povećati troškove povezane s dokumentacijom o ulovu, no oni bi ovisili o pristupu države članice „regionaliziranoj kontroli”, a potrebno ih je sagledati i u odnosu na povećanu fleksibilnost koju bi takav pristup omogućio.
•Temeljna prava
Ovim se prijedlogom ne utječe na zaštitu temeljnih prava.
4.UTJECAJ NA PRORAČUN
Ova mjera ne uključuje dodatne rashode Unije.
5.OSTALI DIJELOVI
•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja
Praćenje
U okviru odabrane opcije odredile bi se jasne ciljane vrijednosti za smanjenje i, koliko god je moguće, uklanjanje neželjenog ulova do 2019. i za ribolov na razini najvećeg održivog prinosa za sve stokove do 2020. Odredile bi se i ciljane vrijednosti za smanjenje štetnih utjecaja ribolova na morske ekosustave radi doprinosa postizanju dobrog stanja okoliša do 2020. U cilju mjerenja ostvarenosti tih ciljanih vrijednosti predlažu se sljedeći okolišni, gospodarski i društveni pokazatelji te pokazatelji usklađenosti za praćenje tehničkih mjera:
okolišni: razvoj profila ulova, broj stokova na razini najvećeg održivog prinosa, razvoj usputnog ulova osjetljivih vrsta i zaštita osjetljivih staništa;
gospodarski: prihod, bruto dodana vrijednost (BDV), prihodi / rentabilnost i neto profitne marže;
društveni: zapošljavanje i plaće posade;
usklađenost: broj prekršaja u vezi s tehničkim pravilima i danima ophodnje na moru.
Podaci za praćenje bili bi dostupni unutar postojećeg okvira za prikupljanje podataka (DCF), iz savjeta STECF-a ICES-a te iz godišnjih izvješća Europske agencije za kontrolu ribarstva (EFCA).
Evaluacija
Ex-post evaluacija u kojoj se raspravlja o ključnim pitanjima evaluacije tehničkih mjera trebala bi se izvršiti prije 2022. kad bi obveza iskrcavanja trebala biti u punoj funkciji, najveći održivi prinos ostvaren za sve stokove i dobro stanje okoliša postignuto za morske ekosustave. Ta bi se evaluacija izravno unijela u retrospektivnu evaluaciju ZRP-a čiji se početak planira za 2022.
STECF i ICES periodično će ocjenjivati nove višegodišnje planove kako bi izmjerili postižu li se ciljevi održivosti. Te će evaluacije pružiti naznake o tome jesu li tehničke mjere obuhvaćene tim planovima učinkovite.
Zahtjevi u vezi s izvješćivanjem iz članka 49. (funkcioniranje ZRP-a) i članka 50. (napredak u postizanju najvećeg održivog prinosa) ZRP-a, iako nisu izravno vezani za tehničke mjere, također će pružiti uvid u učinkovitost tehničkih mjera.
STECF ili ICES morat će redovito ocjenjivati i mjere izrađene na regionalnoj razini kako bi se osigurala njihova usklađenost s ciljevima ZRP-a.
U godišnjim izvješćima EFCA-e o odnosu na zajedničke programe provedbe (JDP) dokumentiran je broj i razlozi otkrivenih prekršaja u odnosu na broj i prirodu provedenih inspekcija. To upućuje na razinu usklađenosti s uredbama o tehničkim mjerama.
Izvješćivanje
Do kraja 2020. i svake treće godine nakon toga Komisija će izvijestiti Europski parlament i Vijeće o provedbi ove Uredbe, uključujući procjenu učinka tehničkih mjera na očuvanje ribolovnih resursa, te o okolišnim učincima ribarstva na morski ekosustav. Na temelju tog izvješća Komisija će predložiti potrebne izmjene.
•Dokumenti s obrazloženjima (za direktive)
•Detaljno objašnjenje posebnih odredbi prijedloga
Prijedlog ima sljedeću strukturu:
Opće odredbe – sadržava područje primjene, glavne i posebne ciljeve, ciljane vrijednosti povezane s glavnim i posebnim ciljevima izražene u obliku razina neželjenog ulova, granične vrijednosti za usputni ulov osjetljivih vrsta i smanjenje opsega morskog dna na koje znatno utječe ribolov, načela dobrog upravljanja i definicije. Definicije se prvenstveno odnose na definiciju ribolovnih alata i ribolovnih operacija te su zajedničke za sve regije. U njima su objedinjene i ažurirane postojeće definicije sadržane u postojećim uredbama.
Zajedničke tehničke mjere – sadržava zajednička pravila trenutačno sadržana u svim osnovnim uredbama o tehničkim mjerama, koja se primjenjuju na sve morske bazene i smatraju se de facto trajnima jer nema potrebe ili opravdanja za njihovu izmjenu. Odredbe obuhvaćene ovim dijelom jesu
–zabranjeni ribolovni alati i prakse, uključujući zabranu prodaje morskih vrsta ulovljenih određenim vrstama ribolovnih alata,
–mjere za zaštitu osjetljivih vrsta (npr. morski sisavci, gmazovi i morske ptice) i staništa (npr. dubokomorski koralji), uključujući i one navedene u Direktivi o staništima i Direktivi o pticama,
–opća ograničenja uporabe povlačnih ribolovnih alata i uvjeti za njihovu uporabu (što pokriva osnovnu konstrukciju vreće (sake) i dopuštene dodatke ribolovnih alata),
–ograničenja uporabe mirujućih mreža. Ona obuhvaćaju konsolidaciju postojećih ograničenja uporabe lebdećih (plovućih) mreža (tj. zabranu uporabe lebdećih (plovućih) mreža preko 2,5 km, zabranu uporabe tih ribolovnih alata za ciljani ribolov vrlo migratornih vrsta i potpunu zabranu uporabe lebdećih (plovućih) mreža u Baltičkome moru). U okviru regionalizacije države članice trebale bi ojačati te odredbe do mjere uvođenja potpune zabrane uporabe tih ribolovnih alata ako postoje znanstveni dokazi koji pokazuju da daljnja uporaba lebdećih (plovućih) mreža predstavlja prijetnju stanju očuvanosti osjetljivih vrsta u toj regiji,
–minimalne referentne veličine za očuvanje (definicija, mjerenje, uporaba ribe manje od minimalnih referentnih veličina za očuvanje),
–zajedničke mjere za smanjenje odbacivanja ulova (sortiranje po veličini, sklizanje, zaštita vrsta koje nisu ispod ograničenja ulova).
Regionalizacija – postavlja opća načela za regionalizaciju s obzirom na osnovne mjere koje će se primjenjivati tamo gdje se ne primjenjuju regionalne mjere te uspostavlja ovlaštenja potrebna za regionalizaciju tehničkih mjera u okviru višegodišnjih planova, privremenih planova za odbačeni ulov i mjera očuvanja potrebnih za usklađenost s obvezama u okviru zakonodavstva o okolišu. Ta ovlaštenja omogućuju da se izrade regionalne mjere na temelju zajedničkih preporuka koje su dostavile regionalne skupine država članica, kojima se izmjenjuju postojeće osnovne mjere ili se odstupa od njih te uvode nove mjere ili se odstupa od njih, pod uvjetom da se može dokazati da te mjere ne koriste očuvanju ili da nisu bile uvedene alternativne mjere. Ta ovlaštenja proizlaze iz ZRP-a. Utvrđene su i regionalne mjere koje se mogu poduzeti u okviru privremenih planova za odbačeni ulov te zaštitne mjere koje će se poduzeti ako znanstveni dokazi pokažu da regionalne mjere nisu ispunile ciljeve očuvanja. U tom je smislu uvrštena zaštitna klauzula koja omogućuje Komisiji da djeluje ako dostupni znanstveni savjeti upućuju na to da je potrebno hitno djelovanje kako bi se zaštitile morske vrste. To Komisiji omogućuje da utvrdi tehničke mjere za ublažavanje takvih prijetnji, pored ove Uredbe ili odstupajući od nje, ili tehničke mjere koje su inače utvrđene u skladu s pravom Unije. Takve mjere mogu obuhvaćati ograničenja uporabe ribolovnih alata ili ribolovnih aktivnosti na određenim područjima ili u određenim razdobljima.
Tehničke mjere u vodama koje ne pripadaju Uniji – sadržava ovlaštenje koje Komisiji omogućuje da donese delegirane akte u vezi s postojećim detaljnim pravilima o popisima osjetljivih morskih ekosustava te posebne tehničke mjere koje se odnose na utvrđene vrste ribolova plavog manjića i bodečnjaka, koje je dogovorila Komisija za ribarstvo sjeveroistočnog Atlantika (NEAFC). To ovlaštenje nadalje omogućuje Komisiji da izmjenom odgovarajuće uredbe donese delegirane akte u vezi s postojećim tehničkim mjerama u Uredbi (EU) br. 1343/2011 o Općoj komisiji za ribarstvo Sredozemlja (GFCM). Ono također omogućuje Komisiji da u pravo Unije unese buduće izmjene tih mjera koje donosi NEAFC te mjera koje donosi GFCM. Takva ovlaštenja trenutačno ne postoje.
Tehničke odredbe – sadržava zajedničke odredbe o provođenju znanstvenih istraživanja te odredbe o umjetnom poribljavanju i premještanju morskih vrsta.
Postupovne odredbe – sadržava delegiranje u odnosu na delegirane akte sadržane u prijedlogu te odborski postupak u odnosu na provedbene akte.
Završne odredbe – sadržava stavljanje izvan snage i izmjene odgovarajućih uredaba te postupak preispitivanja i izvješćivanja.
Prilozi – prilozi sadržavaju osnovne mjere za svaki morski bazen (tj. Sjeverno more, Baltičko more, sjeverozapadne vode, jugozapadne vode, Sredozemno more, Crno more i najudaljenije regije). Osnovne mjere primjenjivat će se ako ne postoje mjere koje se provode na regionalnoj razini. One obuhvaćaju osnovne veličine oka mrežnog tega, minimalne referentne veličine za očuvanje, zabranjena ili ograničena područja za zaštitu nedoraslih riba i riba u mrijestu i druge regionalno specifične mjere. Postoje i prilozi koji sadržavaju popis zabranjenih vrsta koje se, ako se uhvate kao usputni ulov, moraju odmah vratiti u more, zabranjena područja uspostavljena za zaštitu osjetljivih staništa i popis vrsta koje je zabranjeno hvatati lebdećim (plovućim) mrežama.
2016/0074 (COD)
Prijedlog
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o očuvanju ribolovnih resursa i zaštiti morskih ekosustava putem tehničkih mjera, o izmjeni uredbi Vijeća (EZ) br. 1967/2006, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1224/2009 i uredbi (EZ) br. 1343/2011 i (EZ) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća te o ostavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 894/97, (EZ) br. 850/98, (EZ) br. 2549/2000, (EZ) br. 254/2002, (EZ) br. 812/2004 i (EZ) br. 2187/2005
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,
uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija,
djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,
budući da:
(1)Uredbom (EZ) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđuju se pravila zajedničke ribarstvene politike (ZRP) za očuvanje i održivo iskorištavanje ribolovnih resursa.
(2)Tehničke mjere alati su za pružanje podrške provedbi ZRP-a. Međutim, retrospektivnom evaluacijom pokazalo se da njihova trenutačna regulatorna struktura vjerojatno neće ispuniti ciljeve ZRP-a i da bi trebalo uvesti nov pristup radi povećanja njihove učinkovitosti, s naglaskom na prilagodbu strukture upravljanja.
(3)Postoji potreba za razvojem okvira za reguliranje tehničkih mjera. Tim bi okvirom trebalo utvrditi opća pravila za primjenu u svim vodama Unije i osigurati izradu tehničkih mjera kojima se uzimaju u obzir regionalne posebnosti ribarstva u procesu regionalizacije koji je uveden ZRP-om.
(4)Okvirom bi trebalo obuhvatiti ulov i iskrcavanje ribolovnih resursa te upravljanje ribolovnim alatima i međudjelovanje ribolovnih aktivnosti i morskih ekosustava.
(5)Trebao bi se primjenjivati na ribolovne operacije koje u vodama Unije obavljaju plovila Unije i plovila koja nisu plovila Unije te državljani država članica (ne dovodeći u pitanje primarnu odgovornost države zastave) te na plovila Unije koja djeluju u najudaljenijim regijama iz članka 349. prvog stavka Ugovora. Trebao bi se primjenjivati i u vodama koje ne pripadaju Uniji, na tehničke mjere donesene za područje koje regulira Komisija za ribarstvo sjeveroistočnog Atlantika (NEAFC) i područje primjene Sporazuma Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja (GFCM).
(6)Prema potrebi, tehničke bi se mjere trebale primjenjivati na rekreacijski ribolov koji može imati znatan utjecaj na stokove riba i školjaka.
(7)Tehničkim bi se mjerama trebalo doprinijeti postizanju ciljeva ZRP-a u pogledu obavljanja ribolova na razinama najvećeg održivog prinosa, smanjenja neželjenog ulova i uklanjanja odbačenog ulova te doprinijeti postizanju dobrog stanja okoliša utvrđenog u Direktivi 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.
(8)Tehničkim mjerama trebalo bi posebno pružiti zaštitu agregacijama nedorasle ribe i ribe u mrijestu korištenjem selektivnih ribolovnih alata i mjera izbjegavanja. Tehničkim mjerama trebalo bi isto tako na najmanju moguću mjeru svesti i ako je moguće ukloniti utjecaje ribolovnih alata na morski ekosustav, a osobito na osjetljive vrste i staništa. Njima bi se trebalo doprinijeti i uvođenju mjera upravljanja u svrhu usklađivanja s obvezama iz Direktive Vijeća 92/43/EEZ, Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive 2008/56/EZ.
(9)Radi procijene učinkovitosti tehničkih mjera, trebalo bi utvrditi ciljane vrijednosti koje se odnose na razine neželjenog ulova, na razinu usputnog ulova osjetljivih vrsta i na opseg staništa na morskom dnu na koja ribolov štetno djeluje, a koji odražavaju ciljeve ZRP-a, zakonodavstvo Unije u području okoliša (posebno Direktivu Vijeća 92/43 i Direktivu 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ) i međunarodnu najbolju praksu.
(10)Kako bi se osiguralo jednoliko razumijevanje i provedba tehničkih pravila trebalo bi ažurirati i objediniti definicije ribolovnih alata i operacija sadržane u postojećim uredbama o tehničkim mjerama.
(11)Trebalo bi zabraniti određene destruktivne ribolovne alate ili metode u kojima se rabe eksplozivi, otrovi, omamljujuće tvari, električna struja, pneumatski čekići ili drugi udarni instrumenti; povlačne naprave i trgajuće ribolovne alate za skupljanje crvenog koralja ili ostalih vrsta koralja i koraljima sličnih vrsta te određene podvodne puške, osim u konkretnom slučaju povlačne mreže (koće) s električnim impulsima koja se može rabiti u strogo određenim uvjetima.
(12)S obzirom na savjete Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo (STECF), trebalo bi uspostaviti određena zajednička pravila kojima se utvrđuju ograničenja uporabe povlačnih ribolovnih alata i konstrukcije vreća (saka) da bi se spriječila loša praksa koja dovodi do neselektivnog ribolova.
(13)Kako bi se ograničila uporaba lebdećih (plovućih) mreža koje mogu loviti na velikim područjima i dovesti do znatnog ulova osjetljivih vrsta, trebalo bi objediniti postojeća ograničenja uporabe tih ribolovnih alata.
(14)S obzirom na savjete STECF-a, ribolov mirujućim mrežama u zonama ICES-a III.a, VI.a, VI.b, VII.b, VII.c, VII.j i potpodručjima ICES-a VIII., IX., X. i XII. istočno od 27° Z u vodama s ucrtanom dubinom više od 600 metara trebao bi ostati zabranjen radi zaštite osjetljivih dubokomorskih vrsta.
(15)Za određene rijetke riblje vrste, poput nekih vrsta morskih pasa i raža, čak bi i ograničen ribolovni napor mogao dovesti do ozbiljnog rizika za njihovo očuvanje. Za zaštitu tih vrsta trebalo bi uvesti opću zabranu njihova ribolova.
(16)Kako bi se pružila stroga zaštita osjetljivih morskih vrsta, poput morskih sisavaca, morskih ptica i morskih gmazova navedenih u direktivama 92/43/EEZ i 2009/147/EZ, države članice trebale bi uvesti mjere ublažavanja kako bi na najmanju moguću mjeru svele i ako je moguće uklonile ulov tih vrsta ribolovnim alatima.
(17)Kako bi se osigurala daljnja zaštita osjetljivih morskih staništa koja se nalaze uz obale Irske, Velike Britanije i oko Azora, Madeire i Kanarskih otoka, trebalo bi zadržati postojeća ograničenja uporabe pridnenih ribolovnih alata.
(18)Ako se na temelju znanstvenih savjeta i tehničkih informacija utvrde druga takva područja, za zaštitu tih staništa trebalo bi uvesti slična ograničenja.
(19)U skladu sa ZRP-om trebalo bi uspostaviti minimalne referentne veličine za očuvanje kako bi se osigurala zaštita nedoraslih morskih vrsta i uspostavila područja za oporavak ribljih stokova.
(20)Trebalo bi utvrditi način na koji će se mjeriti veličina morskih vrsta.
(21)Kako bi pomogle sektoru ulova u provedbi obveze iskrcavanja, države članice trebale bi donijeti mjere kojima bi se olakšalo skladištenje morskih vrsta manjih od minimalne referentne veličine za očuvanje i pronalaženje tržišta za njih. Te bi mjere trebale obuhvaćati podršku za ulaganje u izgradnju i prilagodbu iskrcajnih mjesta i zakloništa ili podršku za ulaganje radi ostvarivanja dodane vrijednosti za proizvode ribarstva.
(22)Trebalo bi zabraniti prakse sortiranja po veličini i sklizanja, osim u slučajevima za koje postoje izuzeci u okviru obveze iskrcavanja.
(23)U slučajevima u kojima znanstveni savjeti upućuju na to postoji znatni neželjeni ulov vrsta koje ne podliježu ograničenjima ulova, a stoga ni primjeni obveze iskrcavanja, države članice trebale bi provesti pilot-projekte u cilju otkrivanja načina za smanjenje takvog ulova te uvođenja odgovarajućih tehničkih mjera za postizanje tog cilja.
(24)Ako nema tehničkih mjera na regionalnoj razini, trebali bi se primjenjivati utvrđeni osnovni standardi. Ti bi osnovni standardi trebali proizlaziti iz postojećih tehničkih mjera, uzimajući u obzir savjete STECF-a i mišljenja dionika. Trebali bi obuhvaćati osnovne veličine oka mrežnog tega za povlačne ribolovne alate i mirujuće mreže, minimalne referentne veličine za očuvanje, zabranjena ili ograničena područja, mjere za očuvanje prirode radi ublažavanja usputnog ulova morskih sisavaca i morskih ptica na određenim područjima i sve druge regionalno specifične mjera koje trenutačno postoje, a koje su potrebne da bi se osiguralo daljnje ostvarivanje ciljeva očuvanja, sve dok se takve mjere ne uvedu u okviru regionalizacije.
(25)Države članice u suradnji s dionicima mogu sastaviti zajedničke preporuke za odgovarajuće tehničke mjere koje odstupaju od osnovnih standarda u skladu s procesom regionalizacije utvrđenim u ZRP-u.
(26)Te regionalne tehničke mjere trebale bi biti najmanje jednake osnovnim standardima u smislu načina iskorištavanja i zaštite osjetljivih vrsta i staništa.
(27)Glavni instrument za uvođenje regionalnih tehničkih mjera trebali bi biti višegodišnji planovi utvrđeni ZRP-om. U okviru tih višegodišnjih planova osnovni standardi mogu se izmijeniti, a nove mjere uvesti kao dopuna osnovnim standardima ili njihova zamjena ili radi odstupanja od mjera ako se može dokazati da one ne koriste očuvanju ili da su uvedene alternativne mjere kojima se osigurava daljnje ispunjenje ciljeva i ciljanih vrijednosti. U skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1380/2013, višegodišnji planovi mogu sadržavati i druge mjere za očuvanje prirode kako bi se štetan utjecaj ribolova na ekosustav sveo na najmanju moguću mjeru, poput onih potrebnih radi usklađivanja s obvezama iz članka 13. stavka 4. Direktive 2008/56/EZ, članka 4. Direktive 2009/147/EZ ili članka 6. Direktive 92/43/EEZ.
(28)Pri sastavljanju zajedničkih preporuka o uvođenju selektivnih ribolovnih alata s obzirom na veličinu i vrstu čija se veličina oka mrežnog tega razlikuje od one predviđene u višegodišnjim planovima, regionalne skupine država članica trebale bi osigurati da se takvim ribolovnim alatima postižu najmanje slična, ako ne i poboljšana, razina selektivnosti kao osnovnim ribolovnim alatima.
(29)Sastavljanjem zajedničkih preporuka za izmjenu ili uspostavu novih zabranjenih ili ograničenih područja u višegodišnjim planovima za zaštitu agregacija nedorasle ribe i ribe u mrijestu, regionalne skupine država članica trebale bi u svojim zajedničkim preporukama utvrditi specifikacije, opseg, trajanje i ograničenja ribolovnih alata te kontrolne i nadzorne mehanizme.
(30)Pri sastavljanju zajedničkih preporuka za izmjene ili uspostavu minimalnih referentnih veličina za očuvanje u višegodišnjim planovima, regionalne skupine država članica trebale bi osigurati neugroženost ciljeva ZRP-a i poštovanje zaštite nedoraslih morskih vrsta istodobno osiguravajući da ne dođe do poremećaja na tržištu i da se ne stvori tržište riba manjih od minimalnih referentnih veličina za očuvanje.
(31)Uvođenje zabrana ribolova u stvarnom vremenu zajedno s odredbama o izmjeni mjesta ribolova kao dodatna mjera za zaštitu agregacija nedorasle ribe ili ribe u mrijestu trebalo bi dopustiti kao mogućnost koja će se razviti u okviru zajedničkih preporuka. Uvjete za uspostavu i ukidanje takvih područja te kontrolne i nadzorne mehanizme trebalo bi utvrditi u odgovarajućim zajedničkim preporukama.
(32)Na temelju znanstvene procjene učinka inovativnih ribolovnih alata, koju je propisno ocijenio STECF, uporaba tih alata ili proširenje uporabe na nove ribolovne alate, poput povlačne mreže (koće) s električnim impulsima, mogla bi se uvrstiti kao mogućnost u zajedničke preporuke regionalnih skupina država članica. Uporaba inovativnih ribolovnih alata ne bi se smjela dopustiti ako znanstvena procjena pokaže da će ona dovesti do štetnih utjecaja na osjetljiva staništa i neciljane vrste.
(33)Kako bi se usputni ulov osjetljivih vrsta i utjecaji ribolovnih alata na osjetljiva staništa sveli na najmanju moguću mjeru, regionalne skupine država članica trebale bi izraditi dodatne mjere ublažavanja za smanjenje utjecaja ribolova na osjetljive vrste i staništa. Ako znanstveni dokazi pokažu da postoji ozbiljna prijetnja stanju očuvanosti tih vrsta i staništa, države članice trebale bi uvesti dodatna ograničenja u vezi s konstrukcijom određenih ribolovnih alata i upravljanjem njima ili čak uvesti potpunu zabranu njihove uporabe u određenoj regiji. Konkretno, takve bi se odredbe mogle primijeniti na uporabu lebdećih (plovućih) mreža, što je u određenim područjima dovelo do znatnog ulova kitova i morskih ptica.
(34)Ako nema višegodišnjeg plana, Uredbom (EU) br. 1380/2013 omogućuje se uspostava privremenih planova za odbačeni ulov radi provedbe obveze iskrcavanja. U okviru tih planova trebalo bi omogućiti utvrđivanje tehničkih mjera koje su blisko povezane s provedbom obveze iskrcavanja i čiji je cilj povećanje selektivnosti i najveće moguće smanjenje neželjenog ulova.
(35)Kako bi se zadržale postojeće detaljne preporuke koje je dogovorila Komisija za ribarstvo sjeveroistočnog Atlantika (NEAFC), ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u vezi s popisima osjetljivih morskih ekosustava i posebnim tehničkim mjerama koje se odnose na određene mjere za zaštitu plavog manjića i bodečnjaka. Komisiju bi trebalo ovlastiti i za donošenje delegiranih akata u vezi s uvrštenjem u pravo Unije budućih izmjena tih mjera koje donosi NEAFC, koje su predmet određenih točno definiranih elemenata ove Uredbe koji nisu ključni i koje postaju obvezujuće za Uniju u skladu s uvjetima te Konvencije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka.
(36)Kako se ne bi ometalo znanstveno istraživanje, umjetno poribljavanje ili premještanje, odredbe ove Uredbe ne bi trebalo primjenjivati na operacije koje bi mogle biti potrebne za obavljanje tih aktivnosti.
(37)Ako dostupni znanstveni savjeti upućuju na to da je potrebno hitno djelovanje kako bi se zaštitile morske vrste, Komisija bi u opravdanim slučajevima trebala moći donijeti odmah primjenjive delegirane akte kojima se uvode tehničke mjere za ublažavanje takvih prijetnji, pored ove Uredbe ili odstupajući od nje, ili tehničke mjere koje su inače utvrđene u skladu s pravom Unije. Te bi mjere trebalo oblikovati posebno za rješavanje neočekivanih promjena uzoraka stokova kao rezultat visokih ili niskih razina obnove nedorasle ribe u stok, pružanje zaštite za ribe u mrijestu ili školjke kad su stokovi na vrlo niskim razinama ili druge promjene stanja očuvanosti ribljeg stoka koje bi mogle ugroziti stanje stoka. One bi mogle obuhvaćati ograničenja uporabe povlačnih ili mirujućih ribolovnih alata ili ribolovnih aktivnosti na pojedinim područjima ili tijekom određenih razdoblja.
(38)Ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebalo bi delegirati Komisiji radi ažuriranja popisa riba i školjaka čiji je usmjeren ribolov zabranjen, ažuriranja popisa osjetljivih područja u kojima bi ribolov trebalo ograničiti, donošenja tehničkih mjera u okviru višegodišnjih planova te donošenja tehničkih mjera u okviru privremenih planova za odbačeni ulov. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka. Pri pripremi i izradi delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobnu, pravovremenu i primjerenu dostavu relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.
(39)Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu odredaba ove Uredbe u vezi s utvrđivanjem specifikacije uređaja za smanjenje trošenja i habanja, ojačao ili ograničio bijeg ulova u prednjem dijelu povlačnih ribolovnih alata, utvrdile specifikacije selektivnih uređaja pričvršćenih na definirane osnovne ribolovne alate, utvrdile specifikacije za povlačnu mrežu (koću) s impulsima, ograničenja konstrukcije te mjere kontrole i praćenja koje donosi država članica koja je država zastave, utvrdila pravila o mjerama kontrole i praćenja koje donosi država članica zastave pri uporabi mirujućih ribolovnih alata u dubinama 200 – 600 metara, utvrdila detaljna pravila o mjerama kontrole i praćenja koje će se donijeti za određena zabranjena ili ograničena područja te utvrdila detaljna pravila o karakteristikama signala i primjene uređaja koji se koriste za odvraćanje kitova od mirujućih mreža i metode za svođenje usputnog ulova morskih ptica i morskih gmazova na najmanju moguću mjeru. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća.
(40)Do kraja 2020. i svake treće godine nakon toga Komisija bi trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće o provedbi ove Uredbe na temelju podataka koje dostave države članice i odgovarajuća savjetodavna vijeća te nakon evaluacije STECF-a. U tom bi se izvješću trebalo procijeniti u kojoj mjeri su tehničke mjere, na regionalnoj razini i na razini Unije, doprinijele ostvarivanju ciljeva i postizanju ciljanih vrijednosti ove Uredbe. Na temelju tog izvješća, ako na regionalnoj razini postoje dokazi da ciljevi i ciljane vrijednosti nisu ispunjeni, države članice u toj regiji trebale bi dostaviti plan i navesti korektivne mjere koje će se poduzeti kako bi se osiguralo ispunjavanje tih ciljeva i ciljanih vrijednosti. Komisija bi također na temelju tog izvješća trebala Europskom parlamentu i Vijeću predložiti sve potrebne izmjene ove Uredbe.
(41)Zbog broja i važnosti izmjena koje treba donijeti, uredbe Vijeća (EZ) (EZ) 894/97, 850/98, (EZ) br. 2549/2000, (EZ) br. 254/2002, (EZ) br. 812/2004 i (EZ) br. 2187/2005 trebalo bi staviti izvan snage.
(42)Uredbe Vijeća (EZ) 1967/2006, (EZ) No 1098/2007, (EZ) 1224/2009 i uredbe (EU) br. 1343/2011 i (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.
(43)Kako bi se dopunila ili izmijenila postojeća detaljna pravila kojima se prenose preporuke dogovorene unutar Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja (GFCM), Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu tehničkih mjera u Uredbi (EZ) br. 1343/2011. Komisiju bi trebalo ovlastiti i za donošenje delegiranih akata u vezi s uvrštenjem u pravo Unije budućih izmjena tih mjera koje donosi GFCM, koje su predmet određenih točno definiranih elemenata ove Uredbe koji nisu ključni i koje postaju obvezujuće za Uniju u skladu s uvjetima Sporazuma o GFCM-u. Uredbu (EU) br. 1343/2011 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka.
DONIJELI SU OVU UREDBU:
POGLAVLJE I.
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Predmet
Ovom se Uredbom utvrđuju tehničke mjere u vezi s:
(a)lovom i iskrcavanjem ribolovnih resursa i
(b)upravljanjem ribolovnim alatima i međudjelovanjem ribolovnih aktivnosti i morskih ekosustava.
Članak 2.
Područje primjene
1.Ova se Uredba primjenjuje na aktivnosti koje obavljaju ribarska plovila Unije i državljani država članica, ne dovodeći u pitanje primarnu odgovornost države zastave, u ribolovnim zonama iz članka 5. te na ribarska plovila koja plove pod zastavom trećih zemalja, i registrirana su u njima, pri obavljanju ribolova u vodama Unije.
2.Članci 7. i 14. te dio A priloga V. do X. primjenjuju se i na rekreacijski ribolov.
3. U skladu s uvjetima utvrđenima u člancima 29. i 30., tehničke mjere utvrđene u ovoj Uredbi ne primjenjuju se na ribolovne operacije koje se provode isključivo u svrhu:
(a)znanstvenih istraživanja i
(b)umjetnog poribljavanja i premještanja morskih vrsta.
Članak 3.
Opći i posebni ciljevi
1.
Kao alati za pružanje podrške provedbi zajedničke ribarstvene politike (ZRP), tehničke mjere doprinose ciljevima ZRP-a utvrđenima u članku 2. Uredbe (EU) br. 1380/2013, a posebno u stavcima 2., 3. i 5. točkama (a) i (j) tog članka.
2.
Osim toga, tehničkim mjerama posebno se:
(a)optimiziraju načini iskorištavanja kako bi se pružila zaštita agregacijama nedoraslih morskih vrsta i morskih vrsta u mrijestu;
(b)osigurava da se usputni ulov morskih vrsta navedenih u direktivama 92/43/EEZ i 2009/147/EZ i drugih osjetljivih vrsta koji proizlazi iz ribolova svede na najmanju moguću mjeru i, ako je moguće, ukloni tako da ne predstavlja prijetnju stanju očuvanosti tih vrsta;
(c)osigurava da se okolišni učinci ribarstva na morska staništa svedu na najmanju moguću mjeru i, ako je moguće, uklone tako da ne predstavljaju prijetnju stanju očuvanosti tih staništa;
(d)doprinosi uvođenju mjera upravljanja ribarstvom u svrhu usklađenosti s obvezama iz direktiva 92/43/EEZ, 2009/147/EZ, 2008/56/EZ i 2000/60/EZ.
Članak 4.
Ciljane vrijednosti
1.
Tehničke mjere usmjerene su na ostvarivanje sljedećih ciljanih vrijednosti:
(a)osiguravanje da ulov morskih vrsta manjih od minimalnih referentnih veličina za očuvanje ne prelazi 5 % po količini u skladu s člankom 2. stavkom 2. i člankom 15. Uredbe (EU) br. 1380/2013;
(b)osiguravanje da usputni ulov morskih sisavaca, morskih gmazova, morskih ptica i drugih vrsta koje se ne iskorištavaju u komercijalne svrhe ne prelazi razinu predviđenu zakonodavstvom Unije i međunarodnim sporazumima;
(c)osiguravanje da okolišni učinci ribolovnih aktivnosti na staništa na morskom dnu ne prelaze razine potrebne za postizanje dobrog stanja okoliša za svaku vrstu staništa ocijenjenu u okviru Direktive 2008/56/EZ u svakoj morskoj regiji ili podregiji u odnosu na kvalitetu staništa i prostorni doseg unutar kojeg treba postići potrebne razine.
2.
Opseg ostvarenosti tih ciljanih vrijednosti preispituje se u okviru procesa izvješćivanja iz članka 34.
Članak 5.
Određivanje ribolovnih zona
Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće zemljopisne definicije ribolovnih zona:
(a)„Sjeverno more” znači zone ICES-a II.a, III.a i IV.;
(b)„Baltičko more” znači zone ICES-a III.b, III.c i III.d;
(c)„sjeverozapadne vode” znači potpodručja ICES-a V. (isključujući V.a i vode koje ne pripadaju Uniji u V.b), VI. i VII.;
(d)„jugozapadne vode” znači potpodručja ICES-a VIII., IX. i X. (vode Unije) i zone CECAF-a 34.1.1, 34.1.2 i 34.2.0 (vode Unije);
(e)„Sredozemno more” znači pomorske vode Sredozemnog mora istočno od crte 5° 36′ zapadno;
(f)„Crno more” znači vode zemljopisnog potpodručja 29. Opće komisije za ribarstvo u Sredozemlja (GFCM), kako je utvrđeno u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 1343/2011 (Rezolucija GFCM/33/2009/2);
(g)„najudaljenije regije” znači vode oko najudaljenijih regija iz članka 349. prvog stavka Ugovora, podijeljene u tri morska bazena: zapadni Atlantik, istočni Atlantik i Indijski ocean;
(h)„područje koje regulira NEAFC” znači vode u području primjene Konvencije NEAFC-a koje leže izvan voda pod ribolovnom nadležnošću ugovorenih stranka, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1236/2010 Europskog parlamenta i Vijeća;
(i)„područje Sporazuma o GFCM-u” znači Sredozemno more, Crno more i susjedne vode, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1343/2011 Europskog parlamenta i Vijeća.
Članak 6.
Definicije pojmova
1.
Za potrebe ove Uredbe, uz definicije iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 1380/2013 primjenjuju se sljedeće definicije:
(1)„način iskorištavanja” znači način raspoređivanja ribolovnog pritiska na dobni profil stoka;
(2)„selektivnost” znači količinski izraz predstavljen kao vjerojatnost ulova određene veličine ribe određenom veličinom oka mrežnog tega (ili udice);
(3)„selektivni ribolov” znači mogućnost da se određenom ribolovnom metodom ciljaju i love ribe ili školjke prema veličini i vrsti tijekom ribolovne operacije, čime se omogućuje da se neciljane vrste izbjegnu ili puste neozlijeđene;
(4)„usmjeren ribolov” znači ribolov određene vrste ili kombinacije vrsta pri kojem ukupan ulov te vrste / tih vrsta čini više od 50 % gospodarske vrijednosti ulova;
(5)„dobro stanje okoliša” znači stanje okoliša morskih voda kako je utvrđeno člankom 3. stavkom 5. Direktive 2008/56/EZ;
(6)„osjetljivo stanište” znači stanište na čije stanje očuvanosti, uključujući njegov opseg te stanje (struktura i funkcija) njegovih biotičkih i abiotičkih komponenata, štetno utječu pritisci koji proizlaze iz ljudskih aktivnosti, uključujući ribolovne aktivnosti. Osjetljiva staništa posebno obuhvaćaju vrste staništa navedene u Prilogu I. i staništa vrsta navedenih u Prilogu II. Direktivi 92/43 EEZ, staništa vrsta navedenih u Prilogu I. Direktivi 2009/147/EZ, staništa čija je zaštita potrebna za postizanje dobrog stanja okoliša u okviru Direktive 2008/56/EC i osjetljive morske ekosustave kako su utvrđeni člankom 2. točkom (b) Uredbe Vijeća 734/2008;;
(7)„osjetljiva vrsta” znači vrsta na čije stanje očuvanosti, uključujući njezino stanište, distribuciju, veličinu populacije i stanje populacije, štetno utječu pritisci koji proizlaze iz ljudskih aktivnosti, uključujući ribolovne aktivnosti. Osjetljive vrste posebno obuhvaćaju vrste navedene u prilozima II. i IV. Direktivi 92/43/EEC, vrste obuhvaćene Direktivom 2009/147/EZ i vrste čija je zaštita potrebna za postizanje dobrog stanja okoliša u skladu s Direktivom 2008/56/EZ;
(8)„male pelagijske vrste” znači skuša, haringa (sleđ), šaru, inćun, srdela, ugotica pučinka, srebrnjak, papalina, kljunčica;
(9)„rekreacijski ribolov” znači nekomercijalne ribolovne aktivnosti kojima se živi morski vodeni resursi iskorištavaju u svrhe kao što su rekreacija, turizam ili sport;
(10)„savjetodavna vijeća” znači skupine dionika uspostavljene u okviru ZRP-a za promicanje uravnotežene zastupljenosti svih dionika i za doprinos postizanju ciljeva ZRP-a;
(11)„povlačna mreža (koća)” znači ribolovni alat koji se aktivno povlači s jednog ili s više plovila i sastoji se od mreže s tijelom u obliku stošca ili piramide (tijelo povlačne mreže (koće)) sa stražnje strane zatvorenim vrećom (sakom); „povlačni ribolovni alat” znači sve povlačne mreže (koće), danske potegače i slični ribolovni alat s tijelom u obliku stošca ili piramide sa stražnje strane zatvorenim vrećom (sakom) ili koje se sastoji od dva duga krila, tijela i vreće (sake) te koji se aktivno kreće u vodi;
(12)„pridnena povlačna mreža (koća)” znači povlačna mreža (koća) oblikovana i opremljena za rad na morskom dnu ili blizu njega;
(13)„pridnena povlačna mreža (koća) kojom se upravlja s pomoću dvaju plovila” znači pridnena povlačna mreža (koća) koju vuku dva broda istodobno, a svaki povlači jednu stranu povlačne mreže (koće). Vodoravni otvor povlačne mreže (koće) održava se razmakom između dvaju plovila koja vuku ribolovni alat;
(14)„pelagijska povlačna mreža (koća)” znači povlačna mreža (koća) oblikovana i opremljena za rad u srednjem sloju vode;
(15)„povlačna mreža (koća) s gredom” znači povlačna mreža (koća) čija su usta otvorena vodoravno s pomoću čelične ili drvene cijevi (grede) i koja je opremljena donjim lancima, mrežama strugačama i lancima strugačima i koja se aktivno povlači po dnu;
(16)„povlačna mreža (koća) s električnim impulsima” znači ribolovna tehnika u kojoj se za lov ribe koristi električno polje. Ribolovni alat povlačne mreže (koće) s električnim impulsima sastoji se od niza elektroda pričvršćenih na ribolovni alat u smjeru povlačenja koje emitiraju kratke električne impulse;
(17)„danska potegača” znači okružujući ili povlačni ribolovni alat kojim se upravlja s plovila s pomoću dva duga konopa (povlačni konopi) oblikovana tako da usmjeravaju ribu prema otvoru mreže potegače. Ribolovni alat, sastavljen od mreže, koja je po konstrukciji i veličini slična pridnenoj povlačnoj mreži (koći), sastoji se od dva duga krila, tijela i vreće (sake);
(18)„okružujuća mreža plivarica” znači okružujući ribolovni alat koji se sastoji od mreže čije se dno steže s pomoću stezača (imbroja) koji prolazi kroz niz kolutova na donjem rubu, što omogućuje da se mreža stisne i zatvori;
(19)„dredže” znači ribolovni alati koji se aktivno povlače glavnim brodskim motorom (dredža koja se povlači brodom) ili se vuku motornim vitlom s usidrenog plovila (mehanička dredža) radi ulova školjkaša, puževa ili spužvi i koji su sastavljeni od mrežne vreće ili metalne košare namještene na tvrdom okviru ili štapu različite veličine i oblika, čiji donji dio može imati dodatke za struganje koji mogu biti zaobljeni, oštri ili nazubljeni te mogu, ali ne moraju biti opremljeni klizačima i daskama depresorima. Neke su dredže opremljene hidrauličnom opremom (hidraulične dredže). Dredže koje se potežu ručno ili ručnim vitlima u plitkoj vodi s brodom ili bez njega radi ulova školjkaša, puževa ili spužvi (ručne dredže) ne smatraju se povlačnim ribolovnim alatima za potrebe ove Uredbe;
(20)„mirujuća mreža” znači svaka vrsta jednostruke mreže stajaćice, zaplećuće mreže ili trostruke mreže stajaćice koja se pričvrsti za morsko dno (mreže stajaćice ili fiksne mreže) ili plovi sa strujom (lebdeće (plovuće) mreže) za ribom koja dopliva, zapetlja se ili zaglavi u mreži.
(21)„lebdeća (plovuća) mreža” znači mreža koja se sastoji od jednog ili više komada mrežnog tega koji zajedno vise usporedno na zajedničkoj plutnji koju na površini vode ili na određenoj udaljenosti ispod nje drže plovci i koja plovi zajedno sa strujom, bilo samostalno ili zajedno s brodom na koji može biti pričvršćena. Može biti opremljena uređajima čija je namjena stabilizirati mrežu ili ograničiti njezino plutanje poput plutajućeg sidra ili sidra na dnu pričvršćenog na samo jedan kraj mreže;
(22)„pridnena mreža stajaćica” znači mreža sastavljena od jednog komada mrežnog tega, koju u vodi uspravno rastegnutu drže plovci i utezi. Hvata žive vodene resurse tako da ih zapetlja te se bilo kojim sredstvom učvrsti ili se može učvrstiti za morsko dno;
(23)„pridnena zaplećuća mreža stajaćica” znači jedan komad mrežnog tega namješten tako da mrežni teg visi na užadi kako bi se još više olabavila nego jednostruka mreža stajaćica. Zaplećuće mreže obično manje plutaju na glavnom užetu i ne stoje visoko pri ribolovu kao prosječna pridnena mreža stajaćica, već se nekim sredstvom učvrste ili se mogu učvrstiti za morsko dno;
(24)„pridnena trostruka mreža stajaćica” znači mreža sastavljena od dvaju ili više slojeva mreže s dva vanjska sloja velike veličine oka mrežnog tega i okvira sitnije veličine oka mrežnog teka, koji se nalazi između njih, te se nekim sredstvom učvrsti ili se može učvrstiti za morsko dno;
(25)„kombinirana jednostruka i trostruka mreža stajaćica” znači svaka pridnena jednostruka mreža stajaćica u kombinaciji s trostrukom mrežom stajaćicom koja čini donji dio;
(26)„parangal” znači ribolovni alat sastavljen od glavne uzice (osnova), ponekad velike dulijne, na koju se u pravilnim razmacima pričvršćuju udice s mamcem ili bez njega. Glavna uzica (osnova) postavlja se vodoravno ili blizu dna, okomito ili tako da pluta na površini;
(27)„vrše i košare” znači zamke u obliku kaveza ili košara, napravljene od raznih materijala za ulov rakova ili riba, postavljene na morsko dno bilo pojedinačno ili u redovima koji su s pomoću užadi (konopi plutače) povezani s plutačama na površini koje pokazuju njihov položaj te imaju jedan ili više otvora ili ulaza;
(28)„ručni povraz” znači ribolovna tehnika u kojoj se jednostruki ručni povraz drži rukama. Na povraz se stavlja jedan ili više mamaca ili udica s mamcima;
(29)„križ Sv. Andrije” znači strugač koji na način slično škarama skuplja primjerice školjkaše ili crvene koralje s morskog dna;
(30)„vreća (saka)” znači stražnji dio povlačne mreže (koće), koji je valjkastog oblika tj. opseg mu je u svim dijelovima isti, ili stožastog oblika. Sastoji se od jedne ili više ploča (komada mrežnog tega) iste veličine oka mrežnog tega koje su pričvršćene jedna za drugu uzduž njihovih strana u osi povlačne mreže (koće) šavom na koji se može postaviti bočno uže. U regulatorne svrhe, to se smatra kao zadnjih 50 oka mrežnog tega;
(31)„veličina oka mrežnog tega” znači veličina oka mrežnog tega svake vreće (sake) povlačnog ribolovnog alata izmjerena u skladu s postupkom iz Uredbe Komisije (EZ) br. 517/2008;
(32)„kvadratno mrežno oko” znači oblik mrežnog tega koji nastaje postavljanjem mrežnog tega s 45° odstupanja od smjera N tako da rešetke idu usporedno i na 90° u odnosu na os povlačne mreže (koće);
(33)„romboidno mrežno oko” znači uobičajeni romboidan oblik oka mrežnog tega u sloju mrežnog tega;
(34)„T90” znači povlačne mreže (koće), danske potegače i slični ribolovni alati koji imaju vreću (saku) i umetak uzlovnog mrežnog tega s romboidnim mrežnim okom okrenutim na 90° tako da je glavni smjer mrežnog tega usporedan u odnosu na smjer povlačenja;
(35)„izlazno okno Bacoma” znači izlazna ploha napravljena u bezuzlovnom mrežnom tegu kvadratnog mrežnog oka, umetnuta u gornju plohu vreće (sake) s donjim rubom koji se nalazi najviše četiri oka mrežnog tega od užeta za zatvaranje vreće (sake);
(36)„sito mreže” znači uređaj pričvršćen na cijeli opseg povlačne mreže (koće) za ulov kozica blizu grede, koji se sužava prema vrhu gdje se pričvršćuje na dno okvira povlačne mreže (koće) za ulov kozica. Izlazna rupa odrezana je na mjestu spoja sita mreže i vreće (sake), čime se vrstama i jedinkama koje su prevelike da prođu kroz sito omogućuje da pobjegnu, dok kozice mogu proći kroz sito i ući u vreću (saku);
(37)„visina mreže” okružujuće mreže plivarice znači zbroj visine oka mrežnog tega (uključujući čvorove) kad su mokri i rastegnuti okomito u odnosu na plutnju;
(38)„vrijeme u moru” znači razdoblje od trenutka polaganja mreža u prvi put u vodu do trenutka njihova potpunog izvlačenja na ribarsko plovilo;
(39)„senzori za praćenje ribolovnih alata” znači daljinski elektronski senzori koji se mogu postaviti na povlačne mreže (koće) ili okružujuće mreže plivarice radi praćenja ključnih parametara učinkovitosti, kao što je udaljenost između ploha povlačne mreže (koće) ili veličina ulova;
(40)„akustični odvraćajući uređaji” znači daljinski uređaji koji se rabe da bi vrste poput morskih sisavaca bile svjesne prisutnosti ribolovnih alata i da bi ih se na to upozorilo na emitiranjem zvučnih signala;
(41)„konopi za zastrašivanje ptica” (koji se nazivaju i tori konopi) znači konopi s vrpcama koji se povlače s visoke točke u blizini krme plovila pri postavljanju udica s mamcima kako bi uplašili morske ptice držeći ih podalje od udica;
(42)„sortiranje po veličini” znači praksa odbacivanja jeftine ribe koja podliježe ograničenjima ulova, premda bi se zakonski mogla iskrcati, radi povećanja ukupne gospodarske ili novčane vrijednosti ribe vraćene u luku.
(43)„sklizanje” znači praksa namjernog puštanja ribe iz ribolovnih alata prije nego se ribolovni alat potpuno vrati na ribarsko plovilo, što dovodi do gubitka mrtve ili umiruće ribe;
(44)„neposredno poribljavanje” znači aktivnost puštanja živih divljih jedinki određenih vrsta u vode u kojima se one prirodno pojavljuju kako bi se prirodna produkcija vodenog okoliša iskoristila za povećanje broja primjeraka raspoloživih za ribolov i/ili za povećanje prirodne regrutacije;
(45)„premještanje” znači proces kojim čovjek namjerno premješta i pušta određenu vrstu na području s utvrđenim populacijama.
POGLAVLJE II.
ZAJEDNIČKE TEHNIČKE MJERE
ODJELJAK 1.
Zabranjeni ribolovni alati i uporabe
Članak 7.
Zabranjeni ribolovni alati i metode
Zabranjuje se loviti ili skupljati morske vrste sljedećim metodama:
(a)toksičnim, omamljujućim ili nagrizajućim tvarima;
(b)električnom strujom osim pri uporabi povlačne mreže (koće) s električnim impulsima kako je navedeno u članku 24. i dijelu E Priloga V.;
(c)eksplozivima;
(d)pneumatskim čekićima ili ostalim udarnim napravama;
(e)povlačnim napravama za skupljanje crvenog koralja ili ostalih vrsta koralja i organizama koji sliče koraljima;
(f)križ Sv. Andrije i slični trgajući alati za skupljanje prvenstveno crvenog koralja ili drugih vrsta koralja i koraljima sličnih vrsta;
(g)svim vrstama projektila;
(h)podvodnim puškama ako se koriste zajedno s uređajima za autonomno ronjenje (akvalung) ili noću od zalaska do izlaska sunca.
Članak 8.
Zabranjene uporabe
Zabranjuje se prodaja, izlaganje ili nuđenje na prodaju svih morskih vrsta ulovljenih bilo kojom od metoda navedenih u članku 7.
ODJELJAK 2.
Ograničenja uporabe ribolovnih alata i uvjeti za njihovu uporabu
Članak 9.
Ograničenja uporabe povlačnih ribolovnih alata
1.
Niti jedan dio povlačnog ribolovnog alata ne smije biti izrađen od veličine oka mrežnog tega koja je manja od veličine oka mrežnog tega vreće (sake). Ta se odredba ne primjenjuje na mrežne uređaje koji se rabe za pričvršćivanje senzora za praćenje ribolovnih alata.
2.
Ako jedno ribarsko plovilo ili više ribarskih plovila povlače istodobno više od jedne mreže, svaka mreža mora imati istu veličinu oka mrežnog tega.
3.
Zabranjuje se izrada vreće (sake) ili pričvršćivanje uređaja koji blokira ili na drugi način smanjuje veličinu oka mrežnog tega vreće (sake) ili bilo koji dio povlačnog ribolovnog alata. Ta odredba ne isključuje uporabu navedenih uređaja koji se rabe za smanjenje trošenja i habanja, jačanje ili ograničavanje bijega ulova u prednjem dijela povlačnih ribolovnih alata.
4.
Komisija može donijeti provedbene akte kojima se uspostavljaju detaljna pravila za specifikacije vreća (saka) i uređaja iz stavka 3. Ti provedbeni akti temelje se na najboljim dostupnim znanstvenim i tehničkim savjetima i mogu odrediti:
–ograničenja debljine konca,
–ograničenja opsega vreće (sake),
–ograničenja uporabe mrežnih materijala,
–strukturu i pričvršćivanje vreća (saka),
–dopuštene uređaje za smanjenje trošenja i habanja, i
–dopuštene uređaje za ograničavanje bijega ulova.
5.
Provedbeni akti iz stavka 4. ovog članka donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 2.
Članak 10.
Opća ograničenja uporabe mirujućih mreža
1.
Zabranjuje se držanje na plovilu ili korištenje jedne ili više lebdećih (plovućih) mreža čija pojedinačna ili ukupna duljina prelazi 2,5 kilometara.
2.
Zabranjuje se uporaba lebdeće (plovuće) mreže za ulov vrsta navedenih u Prilogu III.
3.
Neovisno od stavka 1. zabranjuje se držanje na plovilu ili korištenje lebdećih (plovućih) mreža u Baltičkome moru.
4.
Zabranjuje se uporaba pridnenih mreža stajaćica, zaplećućih mreža i trostrukih mreža stajaćica za ulov sljedećih vrsta:
–tunja dugokrilca (Thunnus alalunga),
–plavoperajne tune (Thunnus thynnus),
–grboglavke (Brama brama),
–igluna (Xiphias gladius),
–morskih pasa koji pripadaju sljedećim vrstama ili obiteljima Hexanchus griseus; Cetorhinus maximus; svim vrstama Alopiidae; Carcharhinidae; Sphymidae; Isuridae; Lamnidae.
5.
Zabranjuje se korištenje svih pridnenih mreža stajaćica, zaplećućih mreža i trostrukih mreža stajaćica na svim položajima u kojima je ucrtana dubina veća od 600 metara.
ODJELJAK 3.
Zaštita osjetljivih vrsta i staništa
Članak 11.
Zabranjene vrste riba i školjaka
1.
Zabranjuje se namjerni ulov, zadržavanje na plovilu, prekrcavanje ili iskrcavanje vrsta riba i školjaka iz Priloga IV. Direktivi 92/43/EEZ, osim ako je odobreno odstupanje u skladu s člankom 16. te Direktive.
2.
Osim vrsta iz stavka 1., plovilima Unije zabranjuje se ulov, zadržavanje na plovilu, prekrcavanje, iskrcavanje, pohrana, prodaja, izlaganje ili nuđenje na prodaju vrsta navedenih u Prilogu I.
3.
Ako se ulove kao usputni ulov, vrste iz stavaka 1. i 2. ne smiju se ozlijediti i primjerci se moraju odmah pustiti u more.
4.
Ako najbolji dostupni znanstveni savjeti upućuju na to da je potrebna izmjena popisa u Prilogu I. dodavanjem novih vrsta koje treba zaštititi, Komisija je ovlaštena donijeti takve izmjene delegiranim aktima u skladu s člankom 32.
5.
Mjere donesene u skladu sa stavkom 4. ovog članka usmjerene su na ostvarivanje ciljane vrijednosti iz članka 4. stavka 1. točke (b).
Članak 12.
Usputni ulov morskih sisavaca, morskih ptica i morskih gmazova
1.
Zabranjuje se namjeran ulov, zadržavanje na plovilu, prekrcavanje ili iskrcavanje morskih sisavaca, morskih ptica i morskih gmazova iz priloga II. i IV. Direktivi 92/43/EEC i vrsta morskih ptica obuhvaćenih Direktivom
2009/147/EZ
.
2.
Ako se ulove kao usputni ulov, vrste iz stavaka 1. ne smiju se ozlijediti i primjerci se moraju odmah pustiti.
3.
Neovisno od stavaka 1. i 2., zadržavanje na plovilu, prekrcavanje ili iskrcavanje primjeraka morskih vrsta iz stavka 1. koji su ulovljeni kao usputni ulov dopušta se ako je ta aktivnost potrebna da bi se osigurala pomoć za oporavak jedinke i pod uvjetom da su nadležna nacionalna tijela o tome u potpunosti i unaprijed obaviještena.
4.
Na temelju najboljih znanstvenih savjeta država članica može za plovila koja plove pod njezinom zastavom uvesti mjere ublažavanja ili ograničenje uporabe određenih ribolovnih alata u skladu s postupkom utvrđenim u članku 19. Uredbe (EU) br. 1380/2013. Takvim se mjerama ulov vrsta iz stavka 1. svodi na najmanju moguću mjeru i ako je moguće uklanja, u skladu su s ciljevima iz članka 2. Uredbe (EU) 1380/2013 i najmanje su jednako stroge kao tehničke mjere koje se primjenjuju u okviru prava Unije.
5.
Mjere donesene u skladu sa stavkom 4. ovog članka usmjerene su na ostvarivanje ciljane vrijednosti iz članka 4. stavka 1. točke (b).
Članak 13.
Zaštita osjetljivih staništa, uključujući osjetljive morske ekosustave
1.
Zabranjuje se korištenje ribolovnih alata navedenih u Prilogu II. na odgovarajućim područjima navedenima u tom Prilogu.
2.
Ako najbolji dostupni znanstveni savjeti preporučuju izmjenu popisa područja u Prilogu II., uključujući dodavanje novih područja, Komisija je ovlaštena donijeti takve izmjene delegiranim aktima u skladu s postupkom utvrđenim u članku 11. stavku 2. i članku 11. stavku 3. Uredbe (EU) 1380/2013. Pri donošenju takvih izmjena, Komisija posvećuje posebnu pozornost ublažavanju štetnih učinaka premještanja ribolovne aktivnosti na druga osjetljiva područja.
3.
Ako se takva staništa pojave u vodama pod suverenitetom ili u nadležnošću države članice, ta je država članica ovlaštena uspostaviti zabranjena područja ili uvesti druge mjere očuvanja za zaštitu tih staništa u skladu s postupkom utvrđenim u članku 11. Uredbe (EU) br. 1380/2013. Te su mjere u skladu s ciljevima iz članka 2. Uredbe (EU) 1380/2013 i najmanje su jednako stroge kao mjere u okviru prava Unije.
4. Mjere donesene u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka usmjerene su na ostvarivanje ciljane vrijednosti iz članka 4. stavka 1. točke (c).
ODJELJAK 4.
Minimalne referentne veličine za očuvanje
Članak 14.
Minimalne referentne veličine za očuvanje
1.
Minimalne referentne veličine za očuvanje morskih vrsta navedene u dijelu A priloga V. i X. ove Uredbe primjenjuju se za potrebe:
(a)osiguravanja zaštite nedoraslih morskih vrsta u skladu s člankom 15. stavkom 11. i člankom 15. stavkom 12. Uredbe (EU) br. 1380/2013;
(b)uspostave područja za oporavak ribljih stokova u skladu s člankom 8. Uredbe (EU) 1380/2013.
2.
Morske vrste mjere se u skladu s odredbama Priloga IV.
3.
Ako je predviđeno više metoda mjerenja veličine morskih vrsta, primjerak se ne smatra manjim od minimalne referentne veličine za očuvanje ako je njegova veličina izmjerena bilo kojom od tih metoda jednaka minimalnoj referentnoj veličini za očuvanje ili veća od nje.
Članak 15.
Odredbe koje se odnose na morske vrste manje od minimalne referentne veličine za očuvanje
Države članice uvode mjere za olakšavanje skladištenja ulova manjeg od minimalnih referentnih veličina za očuvanje ili pronalaženja tržišta za njega u skladu s člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013. Te mjere mogu obuhvatiti podršku za ulaganje u izgradnju i prilagodbu iskrcajnih mjesta i zakloništa ili podršku za ulaganje radi dodavanja vrijednosti proizvodima ribarstva.
ODJELJAK 5.
Mjere za smanjenje količine odbačenog ulova
Članak 16.
Zabrana sortiranja po veličini i sklizanja
1.
Praksa sortiranja po veličini i praksa sklizanja zabranjene su.
2.
Stavak 1. ne primjenjuje se na ulov ili vrste koje su izuzete od primjene obveze iskrcavanja u skladu s člankom 15. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1380/2013.
Članak 17.
Vrste koje ne podliježu ograničenjima ulova
1.
Države članice provode pilot-projekte u cilju istraživanja metoda kojima bi se neželjeni ulov vrsta koje ne podliježu ograničenjima ulova izbjegao, sveo na najmanju moguću mjeru ili uklonio. Ti pilot-projekti uzimaju u obzir mišljenja odgovarajućih savjetodavnih vijeća i temelje se na najboljim dostupnim znanstvenim savjetima.
2.
Ako rezultati tih pilot-studija ili drugih znanstvenih savjeta upućuju na to da postoji znatan neželjeni ulov vrsta koje ne podliježu ograničenjima ulova, države članice mogu uvesti tehničke mjere za smanjenje tog neželjenog ulova u skladu s postupkom iz članka 19. Uredbe (EU) 1380/2013. Te tehničke mjere primjenjuju se isključivo na plovila koja plove pod zastavom te države članice.
POGLAVLJE III.
REGIONALIZACIJA
Članak 18.
Vodeća načela
1.
Tehničke mjere uvedene na regionalnoj razini navedene su u sljedećim prilozima:
(a)u Prilogu V. za Sjeverno more;
(b)u Prilogu VI. za sjeverozapadne vode;
(c)u Prilogu VII. za jugozapadne vode;
(d)u Prilogu VIII. za Baltičko more;
(e)u Prilogu IX. za Sredozemno more;
(f)u Prilogu X. za Crno more;
(g)u Prilogu XI. za najudaljenije regije.
2.
U skladu s postupkom iz članka 18. Uredbe (EU) br. 1380/2013 države članice mogu dostaviti zajedničke preporuke kojima utvrđuju odgovarajuće tehničke mjere na regionalnoj razini koje odstupaju od mjera iz stavka 1.
3.
Tehničke mjere preporučene u skladu sa stavkom 2. moraju biti najmanje jednake mjerama iz stavka 1. u smislu načina iskorištavanja i razine zaštite predviđene za osjetljive vrste i staništa.
Članak 19.
Regionalne mjere u okviru višegodišnjih planova
1.
Komisija je ovlaštena uvesti tehničke mjere na regionalnoj razini radi ostvarivanja ciljeva višegodišnjih planova iz članaka 9. i 10. Uredbe (EU) br. 1380/2013. Te se mjere uvode delegiranim aktima koji se donose u skladu s člankom 32. ove Uredbe i člankom 18. Uredbe (EZ) br. 1380/2013.
2.
Mjerama uvedenima u skladu sa stavkom 1. može se:
(a)izmijeniti ili dopuniti mjere iz priloga V. do XI.;
(b)odstupiti od mjera iz priloga V. do XI za određeno područje ili razdoblje, pod uvjetom da se može dokazati da te mjere ne koriste očuvanju na tom području ili u tom razdoblju, ili da se alternativnim mjerama postižu isti ciljevi.
3.
Višegodišnjim se planom mogu utvrditi vrste tehničkih mjera koje se mogu donijeti u skladu sa stavcima 1. i 2. za odgovarajuću regiju.
4.
Mjere donesene u skladu sa stavcima 1. i 2.
(a) usmjerene su ostvarivanju ciljeva i ciljanih vrijednosti iz članaka 3. i 4. ove Uredbe;
(b) rukovode se načelima dobrog upravljanja iz članka 3. Uredbe (EU) br. 1380/2013 i
(c) dodjelom ribolovnih mogućnosti predviđaju poticaje za ribarska plovila koja koriste selektivne ribolovne alate ili ribolovne tehnike sa smanjenim okolišnim učinkom.
5.
Pri dostavi zajedničkih preporuka za uvođenje tehničkih mjera iz stavka 1. države članice moraju pružiti znanstvene dokaze kojima se podupire donošenje tih mjera.
6.
Komisija može od STECF-a zatražiti procjenu zajedničkih preporuka iz stavka 5.
Članak 20.
Selektivnost ribolovnih alata s obzirom na vrstu i veličinu
1.Pri dostavi zajedničkih preporuka u skladu s člankom 19. radi definiranja selektivnih ribolovnih alata s obzirom na veličinu i vrstu, države članice moraju pružiti dokaze o tome da ti ribolovni alati ispunjavanju najmanje jedan od sljedećih kriterija:
(a)posjeduju karakteristike selektivnosti za pojedine vrste ili kombinaciju vrsta koje su najmanje jednake ribolovnim alatima iz dijela B priloga V. do X. i dijela A Priloga XI. ili
(b)dovode do neželjenog ulova utvrđenih vrsta ili kombinacije vrsta ispod razine praga.
2.Karakteristike selektivnosti iz stavka 1. točke (a) te razina praga i vrste iz stavka 1. točke (b) utvrđuju se u odgovarajućem višegodišnjem planu.
Članak 21.
Zabranjena ili ograničena područja za zaštitu agregacija nedoraslih riba i riba u mrijestu
Pri dostavi zajedničkih preporuka u skladu s člankom 19. radi izmjene zabranjenih ili ograničenih područja navedenih u dijelu C priloga V. do VIII. i X. i dijelu B Priloga XI. ili uspostave novih zabranjenih ili ograničenih područja države članice moraju u te zajedničke preporuke uvrstiti sljedeće elemente u vezi s tim zabranjenim ili ograničenim područjima:
–cilj zabrane ribolova;
–opseg i trajanje zabrane ribolova;
–ograničenja određenih ribolovnih alata; i
–kontrolne i nadzorne mehanizme.
Članak 22.
Minimalne referentne veličine za očuvanje
Zajedničke preporuke koje države članice dostave u skladu s člankom 19. radi izmjene ili uspostave minimalnih referentnih veličina za očuvanje u dijelu A priloga V. do X. moraju biti u skladu s ciljevima osiguravanja zaštite nedoraslih morskih vrsta.
Članak 23.
Zabrana ribolova u stvarnom vremenu i odredbe o izmjeni mjesta ribolova
Zajedničke preporuke koje države članice dostave u skladu s člankom 19. radi omogućivanja uspostave zabrane ribolova u stvarnom vremenu i donošenja odredaba o izmjeni mjesta ribolova radi zaštite agregacija nedorasle ribe ili ribe u mrijestu ili školjaka moraju sadržavati sljedeće elemente:
–opseg i trajanje zabrane ribolova,
–vrste i razine praga koji dovode do zabrane ribolova,
–udaljenost na koju bi se plovilo trebalo odmaknuti od zabranjenog područja nakon njegove uspostave,
–uporabu vrlo selektivnih ribolovnih alata kako bi se odobrio pristup inače zabranjenim područjima, i
–kontrolne i nadzorne mehanizme.
Članak 24.
Inovativni ribolovi alati
1.
Pri dostavi zajedničkih preporuka u skladu s člankom 19. radi omogućivanja ili produljenja uporabe inovativnih ribolovnih alata, uključujući povlačnu mrežu (koću) s impulsima kako je opisano u dijelu E Priloga V. unutar određenog morskog bazena, države članice moraju pružiti procjenu mogućih učinaka uporabe takvih ribolovnih alata na ciljane vrste i na osjetljive vrste i staništa.
2.
Te procjene ocjenjuje STECF.
3.
Uporaba inovativnih ribolovnih alata ne dopušta se ako te procjene pokazuju da će njihova uporaba dovesti do štetnih utjecaja na osjetljiva staništa i neciljane vrste.
Članak 25.
Mjere za očuvanje prirode
Zajedničkim preporukama koje države članice dostave u skladu s člankom 19. radi omogućivanja uvođenja mjera za očuvanje prirode u cilju zaštite osjetljivih vrsta i staništa posebno se može:
–utvrditi popis osjetljivih vrsta i staništa koji su najugroženiji ribolovnim aktivnostima unutar odgovarajuće regije na temelju najboljih dostupnih znanstvenih savjeta,
–odrediti primjenu dodatnih mjera ublažavanja pored onih iz dijela D priloga V. do X. kako bi se usputni ulov vrsta iz članka 12. sveo na najmanju moguću mjeru,
–odrediti mjere kojima bi se utjecaj ribolovnih alata na staništa iz članka 13. ili druga osjetljiva staništa izvan područja NATURA 2000 sveo na najmanju moguću mjeru,
–odrediti ograničenja u vezi s konstrukcijom posebnih ribolovnih alata i upravljanjem njima ili uvesti potpunu zabranu uporabe određenih ribolovnih alata unutar regije u kojoj takvi ribolovni alati predstavljaju prijetnju stanju očuvanosti vrsta iz članaka 11. i 12. ili staništima iz članka 13. ili drugim osjetljivim staništima izvan područja NATURA 2000.
Članak 26.
Regionalne mjere u okviru privremenih planova za odbačeni ulov
1.
Zajedničke preporuke koje države članice dostave radi uvođenje tehničkih mjera u privremenim planovima za odbačeni ulov iz članka 15. stavka 6. Uredbe (EU) br. 1380/2013 mogu sadržavati sljedeće elemente:
(a)specifikacije ribolovnih alata i pravila o njihovoj uporabi;
(b)specifikacije preinaka ribolovnih alata ili uporabu selektivnih uređaja radi poboljšanja selektivnosti s obzirom na veličinu ili vrstu;
(c)ograničenja ili zabrane uporabe određenih ribolovnih alata i ribolovnih aktivnosti na određenim područjima ili u određenim razdobljima;
(d)minimalne referentne veličina za očuvanje.
2.
Mjere iz stavka 1. usmjerene su na ostvarivanje ciljeva iz članka 3., a posebno zaštitu na agregacija nedorasle ribe ili ribe u mrijestu ili školjaka.
Članak 27.
Provedbeni akti
1.
Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuje sljedeće:
–specifikacije selektivnih uređaja pričvršćenih na ribolovne alate iz dijela B priloga V. do VIII.,
–detaljna pravila o specifikacijama ribolovnih alata opisanih u dijelu E Priloga V. koja se odnose na ograničenja konstrukcije ribolovnih alata i mjere kontrole i praćenja koje donosi država članica koja je država zastave,
–detaljna pravila o mjerama kontrole i praćenja koje donosi država članica koja je država zastave pri uporabi ribolovnih alata iz Priloga V. dijela C točke 6., Priloga VI. dijela C točke 9. i Priloga VII. točke 4.,
–detaljna pravila o mjerama kontrole i praćenje koja se donose za zabranjena ili ograničena područja iz Priloga V. dijela C točke 2., Priloga VI. dijela C točaka 6. i 7.,
–detaljna pravila o karakteristikama signala i primjeni akustičkih odvraćajućih uređaja iz dijela D priloga V. do X.,
–detaljna pravila o obliku i korištenju konopa za zastrašivanje ptica i konopa s utezima iz dijela D priloga VI., VII. i IX.
2.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 2.
POGLAVLJE IV.
REGIONALNE ORGANIZACIJE ZA UPRAVLJANJE RIBARSTVOM
Članak 28.
Komisija za ribarstvo sjeveroistočnog Atlantika (NEAFC)
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 32. u cilju:
(a) prijenosa u pravo Unije određenih tehničkih mjera koje je dogovorila Komisija za ribarstvo sjeveroistočnog Atlantika (NEAFC), uključujući i popise osjetljivih morskih ekosustava i posebne tehničke mjere koje se odnose na ribarstvo za plavog manjića i bodečnjake iz preporuka NEAFC-a 05 2013, 19:2014, 01:2015, 02:2015 i
(b)donošenja drugih tehničkih mjera o dopuni ili izmjeni određenih elementa zakonodavnih akata koji nisu ključni, a kojima se prenose preporuke NEAFC-a.
POGLAVLJE V.
ZNANSTVENO ISTRAŽIVANJE, PORIBLJAVANJE I PREMJEŠTANJE
Članak 29.
Znanstvena istraživanja
1.
Tehničke mjere predviđene ovom Uredbom ne primjenjuju se na ribolovne operacije koje se provode isključivo u svrhu znanstvenih istraživanja, pod sljedećim uvjetima:
(a)
ribolovne operacije obavljaju se uz dozvolu i pod nadzorom države članice koja je država zastave;
(b)
Komisiju i državu članicu u vodama čijeg suvereniteta i nadležnosti se obavljaju ribolovne operacije („obalna država članica”) obavješćuje se najmanje mjesec dana unaprijed o namjeri obavljanja takvih ribolovnih operacija uz navođenje predmetnih plovila i znanstvenih istraživanja koja će se poduzeti;
(c)
plovilo ili plovila koja obavljaju ribolovne operacije imaju važeće odobrenje za ribolov u skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) 1224/2009;
(d)
ako obalna država članica to zatraži od države članice koja je država zastave, zapovjednik plovila uzima na plovilo promatrača iz obalne države članice tijekom ribolovnih operacija.
2.
Morske vrste ulovljene za potrebe iz stavka 1. mogu se prodati, pohraniti, izlagati ili ponuditi na prodaju, pod uvjetom da se uračunaju u kvote u skladu s člankom 33. stavkom 6. Uredbe (EZ) 1224/2009 i da:
(a)ispunjavaju standarde iz priloga IV. do VII ovoj Uredbi; ili
(b)se prodaju u svrhe koje nisu izravna ljudska potrošnja.
Članak 30.
Umjetno poribljavanje i premještanje
1.
Tehničke mjere predviđene ovom Uredbom ne primjenjuju se na ribolovne operacije koje se obavljaju isključivo u svrhu umjetnog poribljavanja ili premještanja morskih vrsta, pod uvjetom da se te operacije obavljaju uz dozvolu i pod nadzorom države članice ili država članica koje imaju izravan upravljački interes.
2.
Ako se umjetno poribljavanje ili premještanje obavlja u vodama druge države članice ili drugih država članica, Europsku komisiju i sve te države članice obavješćuje se najmanje mjesec dana unaprijed o namjeri obavljanja takvih ribolovnih operacija.
POGLAVLJE VI.
ZAŠTITNE MJERE
Članak 31.
Zaštitne mjere
1.
Ako dostupni znanstveni savjeti upućuju na to da je potrebno hitno djelovanje da bi se zaštitile morske vrste, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 32. radi ublažavanja takvih prijetnji. Ti se akti mogu posebno odnositi na ograničenja uporabe ribolovnih alata ili ribolovnih aktivnosti na određenim područjima ili u određenim razdobljima.
2.Delegirani akti iz stavka 1. namijenjeni su posebno:
(a)rješavanju neočekivanih promjena uzoraka stokova kao rezultat visokih ili niskih razina obnove nedorasle ribe u stok;
(b) pružanju zaštite za ribe u mrijestu ili školjke, ako su stokovi na vrlo niskim razinama ili ako drugi okolišni čimbenici ugrožavaju stanje stoka.
3. Delegirani akti iz stavka 1. primjenjuju se u razdoblju od najviše tri godine, ne dovodeći u pitanje stavak 6. članka 32.
POGLAVLJE VII.
POSTUPOVNE ODREDBE
Članak 32.
Delegiranje
1.
Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2.
Ovlasti za donošenje delegiranih akata iz članka 11, 13., 19., 28. i 31. dodjeljuju se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od [----]. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije završetka petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblje jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ne usprotive takvom produljenju najkasnije tri mjeseca prije završetka svakog razdoblja.
3.
Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 11., 13., 19., 28. i 31. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti navedene u toj odluci. Opoziv proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave te odluke u Službenom listu Europske unije ili kasnijeg datuma navedenog u odluci. Odluka ne utječe na valjanost nijednog delegiranog akta koji je već na snazi.
4.
Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
5.
Delegirani akt donesen u skladu s člancima 11., 13., 19. i 28. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne izraze nikakve primjedbe u roku od dva mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako prije isteka navedenog roka Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da nemaju primjedbe. Na zahtjev Europskog parlamenta ili Vijeća taj se rok produljuje za dva mjeseca.
6.
Delegirani akti doneseni na temelju članka 31. stupaju na snagu bez odlaganja i primjenjuju se ako nije uložen nijedan prigovor u skladu sa stavkom 7. U priopćenju Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi za primjenu hitnog postupka.
7.
Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na delegirani akt donesen u okviru članka 31. u skladu s postupkom iz stavka 5. U tom slučaju Komisija predmetni akt stavlja izvan snage odmah nakon što Europski parlament ili Vijeće obavijeste o svojoj odluci o ulaganju prigovora.
Članak 33.
Odborski postupak
1.
Komisiji pomaže Odbor za ribarstvo i akvakulturu osnovan člankom 47. Uredbe (EU) br. 1380/2013. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
2.
Ako se upućuje na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.
3.
Ako se upućuje na ovaj stavak, primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.
POGLAVLJE VIII.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 34.
Preispitivanje i izvješćivanje
1.
Do kraja 2020. i svake treće godine nakon toga Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Uredbe na temelju informacija koje dostave države članice i odgovarajuća savjetodavna vijeća i nakon evaluacije STECF-a. U tom se izvješću procjenjuje u kojoj su mjeri tehničke mjere, na regionalnoj razni i na razini Unije, doprinijele ostvarivanju ciljeva iz članka 3. i postizanju ciljanih vrijednosti iz članka 4.
2.
Na temelju tog izvješća, ako na regionalnoj razini postoje dokazi da ciljevi i ciljane vrijednosti nisu ispunjeni u roku šest mjeseci od dana podnošenja izvješća iz stavka 1., države članice u toj regiji dostavljaju plan i navode korektivne mjere koje će se poduzeti kako bi se osiguralo ispunjavanje tih ciljeva i ciljanih vrijednosti.
3.
Na temelju tog izvješća Komisija također može Europskom parlamentu i Vijeću predložiti sve potrebne izmjene ove Uredbe.
Članak 35.
Izmjene Uredbe (EZ) br. 1967/2006
Uredba (EZ) br. 1967/2006 mijenja se kako slijedi:
(a)
članci 3., 8., 9., 10., 11., 12., 14., 15., 16. i 25. brišu se;
(b)
prilozi I., II., III. i IV. brišu se.
Članak 36.
Izmjena Uredbe (EZ) 1098/2007
U Uredbi (EZ) br. 1098/2007 brišu se članci 8. i 9.
Članak 37.
Izmjene Uredbe (EZ) br. 1224/2009
U Uredbi (EZ) br. 1224/2009, glava IV. poglavlje IV. mijenja se kako slijedi:
(a)odjeljak 3. briše se;
(b)dodaje se sljedeći odjeljak 4:
„Odjeljak 4.
Prerada na plovilu i ribolov pelagijskih vrsta
Članak 54.a
Prerada na plovilu
1.
Na ribarskom plovilu zabranjuje se obavljanje svake fizičke ili kemijske prerade ribe za proizvodnju ribljeg brašna, ribljeg ulja ili sličnih proizvoda ili prekrcavanje ulova ribe u te svrhe.
2.
Stavak 1. ne primjenjuje se na:
(a)preradu i prekrcaj iznutrica; ili
(b)proizvodnju surimija na ribarskom plovilu.
Članak 54.b
Ograničenja u pogledu postupanja s ulovom i istovara ulova na plovilima za pelagijski ribolov
1.
Najveći razmak između prečaka u separatoru vode na ribarskim plovilima za pelagijski ribolov koja love skušu, haringu (sleđ) i šarun i koja djeluju na području primjene Konvencije NEAFC-a, kako je utvrđeno u članku 3. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1236/2010, iznosi 10 milimetara.
Rešetke su zavarene. Ako se umjesto prečaka u separatoru vode koriste kružni otvori, najveći promjer otvora ne prelazi 10 milimetara. Promjer otvora u žlijebu ispred separatora vode iznosi najviše 15 milimetara.
2.
Plovilima za pelagijski ribolov koja djeluju na području primjene Konvencije NEAFC-a zabranjuje se istovar ribe ispod vodene linije iz međuspremnika ili rashladnih spremnika s morskom vodom (RSW).
3.
Zapovjednici plovila nadležnim tijelima u ribarstvu države članice koja je država zastave šalju planove koji se odnose na postupanje s ulovom i istovarne kapacitete plovila za pelagijski ribolov koja love skušu, haringu (sleđ) i šarun na području primjene Konvencije NEAFC-a, a imaju ovlaštenje nadležnih tijela države članice zastave, zajedno sa svim pripadajućim izmjenama. Nadležna tijela države članice koja je država zastave plovila provode povremene provjere točnosti dostavljenih planova. Kopije tih planova dostupne su na plovilu u svakom trenutku.
Članak 54.c
Ograničenja uporabe opreme za automatsko sortiranje
1.
Zabranjuje se držanje ili uporaba na plovilu opreme kojom se haringa (sleđ) ili skuša ili šarun može automatski sortirati po veličini ili spolu.
2.
Međutim, držanje i uporaba takve opreme dopušta se pod uvjetom da:
(a)se na plovilu istodobno ne drži niti ne rabi povlačni ribolovni alat s veličinom oka mrežnog tega manjom od 80 milimetara ili jedna ili više okružujućih mreža plivarica ili sličan ribolovni alat; ili
(b)sav ulov koji se može zakonito zadržati na plovilu:
pohranjen je u smrznutom stanju,
sortirana riba smrznuta je odmah nakon sortiranja, a nesortirana riba vraćena je u more, i
oprema je ugrađena i smještena na plovilu tako da omogući neposredno zamrzavanje i ne dopušta vraćanje morskih vrsta u more.
3.Odstupajući od stavaka 1. i 2., plovilo s odobrenjem za ribolov u Baltičkome moru, Malom i Velikom Beltu i Øresundu smije nositi opremu za automatsko sortiranje u Kattegatu, pod uvjetom da je odobrenje za ribolov izdano u skladu s člankom 7. U odobrenju za ribolov utvrđuju se vrste, područja, razdoblja i svi ostali propisani uvjeti koji se primjenjuju na uporabu i držanje opreme za sortiranje na plovilu.”
Članak 38.
Izmjena Uredbe (EU) br. 1343/2011
Članak 26. Uredbe (EZ) br. 1343/2011 mijenja se kako slijedi:
(1) dodaje se sljedeća točka:
„ (h)
tehničke mjere u člancima 4., 10., 12., 15., 15.a, 16., 16.b, 16.c, 16.d, 16.f, 16.g, 16.h, 16.i, 16.j i 16.k.”;
(2) dodaje se sljedeći stavak:
„Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 27. u cilju prijenosa u pravo Unije drugih tehničkih mjera koje je uspostavio GFCM, a koje su postale obvezne za Uniju te zamjene ili izmjene određenih elemenata zakonodavnih akata koji nisu ključni, a kojima se prenose GFCM-ove preporuke o tehničkim mjerama.
Članak 39.
Izmjena Uredbe (EU) br. 1380/2013
U Uredbi (EU) br. 1380/2013, članak 15. stavak 12. zamjenjuje se sljedećim:
„Za vrste koje ne podliježu obvezi iskrcavanja kako je određeno u stavku 1., ulov vrsta manjih od minimalne referentne veličine za očuvanje ne zadržava se na plovilu već se odmah vraća u more, osim ako se rabi kao živi mamac.”
Članak 40.
Stavljanje izvan snage
Uredbe (EZ) br. 894/97, (EZ) br. 850/98, (EZ) br. 2549/2000, (EZ) br. 254/2002, (EZ) br. 812/2004 i (EZ) br. 2187/2005 stavljaju se izvan snage.
Upućivanja na uredbe stavljene izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu.
Članak 41.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu
Za Europski parlament
Za Vijeće
Predsjednik
Predsjednik
