9.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 91/6

—

uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—

uzimajući u obzir članke 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezin članak 14.,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja („ET 2020.”) (1),

—

uzimajući u obzir Zajedničko izvješće Vijeća i Komisije za 2012. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) naslovljeno „Obrazovanje i osposobljavanje u pametnoj, održivoj i uključivoj Europi” (2),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 26. kolovoza 2015. naslovljenu „Nacrt zajedničkog izvješća Vijeća i Komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.), – Novi prioriteti za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja” (COM(2015)0408),

—

uzimajući u obzir Zajedničko izvješće Vijeća i Komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) naslovljeno „Novi prioriteti za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja” (3),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 28. i 29. studenog 2011. o referentnoj vrijednosti za obrazovnu mobilnost (4),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. studenog 2010. o obrazovanju za održivi razvoj (5),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. veljače 2014. o ulaganju u obrazovanje i osposobljavanje – odgovor na „Nova razmišljanja o obrazovanju: ulaganje u vještine radi ostvarivanja boljih socioekonomskih rezultata” i „Godišnji pregled rasta za 2013.” (6),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o učinkovitom obrazovanju nastavnika (7),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o osiguranju kvalitete za potporu obrazovanju i osposobljavanju (8),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o poduzetništvu u obrazovanju i osposobljavanju (9),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o ulozi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te osnovnoškolskog obrazovanja u poticanju kreativnosti, inovativnosti i digitalne kompetencije (10),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o smanjenju ranog napuštanja školovanja i promicanju uspjeha u školi (11),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Nova razmišljanja o obrazovanju: ulaganje u vještine radi ostvarivanja boljih socioekonomskih rezultata” (COM(2012)0669),

—

uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju rezultata neformalnog i informalnog učenja (12),

—

uzimajući u obzir Preporuku 2006/962/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (13),

—

uzimajući u obzir Deklaraciju o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja koja je donesena na neformalnom sastanku ministara obrazovanja u EU-u održanom 17. ožujka 2015. (Pariška deklaracija) (14),

—

uzimajući u obzir Zaključke iz Rige koje su 22. lipnja 2015. donijeli ministri odgovorni za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (15),

—

uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 3. srpnja 2008. naslovljenu „Migracije i mobilnost: izazovi i prilike za obrazovne sustave EU-a” (COM(2008)0423),

—

uzimajući u obzir izvješće koje je u veljači 2010. za Komisiju sastavila stručna skupina za nove vještine za nove poslove naslovljeno „Nove vještine za nove poslove: Hitno djelovanje” (16),

—

uzimajući u obzir preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o transnacionalnoj mobilnosti unutar Zajednice za potrebe obrazovanja i izobrazbu: Europska povelja kvalitete za mobilnost (17),

—

uzimajući u obzir izvješće sa Šestog foruma sveučilišta i poduzeća iz ožujka 2015. (18),

—

uzimajući u obzir predviđanje potrebnih vještina agencije CEDEFOP iz 2012. naslovljeno „Buduća ponuda i potražnja vještina u Europi” (19),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o promicanju poduzetništva mladih obrazovanjem i osposobljavanjem (20) i Rezoluciju od od 28. travnja 2015. o praćenju provedbe Bolonjskog procesa (21),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2015. o obrazovanju djece u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama (22),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o programu Erasmus+ i ostalim mjerama za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja – pristup koji se temelji na cjeloživotnom učenju (23),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0176/2016),

A.

budući da bi se dalje u tekstu trebalo smatrati da sva upućivanja na „obrazovanje i osposobljavanje” obuhvaćaju formalno, neformalno i informalno obrazovanje s obzirom na to da se međusobno dopunjuju u prijelazu na društvo učenja i njihovu ulogu u usmjerenosti na konkretne ciljane skupine, čime se olakšava inkluzija osoba s manje obrazovnih mogućnosti;

B.

budući da obrazovanje i osposobljavanje ne bi smjeli biti usmjereni samo na zadovoljavanje potreba tržišta rada, nego bi trebali biti vrijednost sami po sebi s obzirom na to da obrazovanje ima jednako važnu ulogu u razvoju etičkih i građanskih vrlina i humanističkih vrijednosti u širokom smislu, koje su utvrđene u Ugovorima, te u jačanju demokratskih načela na kojima se temelji Europa;

C.

budući da bi obrazovanje trebalo doprinijeti osobnom razvoju, uzajamnom poštovanju i rastu mladih kako bi oni postali proaktivni, odgovorni i svjesni građani s građanskim, socijalnim i interkulturalnim međusektorskim kompetencijama te kvalificirani stručnjaci;

D.

budući da se obrazovanje treba smatrati temeljnim ljudskim pravom i javnim dobrom koje bi svima trebalo biti dostupno;

E.

budući da obrazovanje i osposobljavanje imaju važnu ulogu u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti te da se povećanjem mogućnosti pristupa cjeloživotnom učenju mogu otvoriti nove mogućnosti za niskokvalificirane i nezaposlene osobe te osobe s posebnim potrebama, starije i migrante;

F.

budući da su uključivo i visokokvalitetno obrazovanje i osposobljavanje od ključne važnosti za kulturni, gospodarski i društveni razvoj Europe;

G.

budući da bi se obrazovanjem i osposobljavanjem u Europi trebalo doprinijeti strategijama i inicijativama EU-a, među ostalim i strategiji Europa 2020., inicijativi za jedinstveno digitalno tržište, Europskom programu sigurnosti i planu ulaganja za Europu;

H.

budući da se sve države članice ne suočavaju s istom vrstom i razinom izazova, što znači da bi sve preporuke predložene za obrazovanje i osposobljavanje trebale biti fleksibilne i da bi se njima u obzir trebali uzeti nacionalni i regionalni ekonomski, socijalni, demografski, kulturni i drugi faktori, te da bi njihov cilj trebao biti i poboljšanje stanja u EU-u u cjelini;

I.

budući da bi se strateškim okvirom za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.), uz poštovanje nadležnosti država članica, trebale dopuniti nacionalne mjere i poduprijeti države članice u njihovim naporima za razvoj sustava obrazovanja i osposobljavanja;

J.

budući da bi u sklopu politika trebalo izjednačiti gospodarski razvoj i socijalnu koheziju radi pravednije raspodjele znanja među stanovništvom kako bi se spriječilo širenje sve većih razlika koje se pojavljuju kao popratne pojave tehnološkog razvoja na temelju vještina;

K.

budući da je učinkovito ulaganje u kvalitetno obrazovanje i osposobljavanje izvor održivog rasta;

L.

budući da je postojeća niska razina znanja i osnovnih vještina zabrinjavajuća te da je u okviru osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja potrebno pružiti temelj neophodan za daljnje učenje i uključivanje na tržište rada;

M.

budući da je zbog trendova koji ukazuju na nisku razinu osnovnih vještina odraslih potrebno ojačati obrazovanje odraslih, što je sredstvo za unapređivanje vještina i prekvalifikaciju;

N.

budući da u Godišnjem pregledu rasta za 2014. Komisija smatra da u pogledu rashoda države članice trebaju pronaći način za zaštitu ili poticanje dugoročnih ulaganja u obrazovanje, istraživanje, inovacije, energiju i klimatske mjere te da je od ključne važnosti ulagati u modernizaciju sustava obrazovanja i osposobljavanja, uključujući cjeloživotno učenje;

O.

budući da su državni proračuni i dalje pod velikim pritiskom i da je nekoliko država članica smanjilo rashode za obrazovanje i osposobljavanje te da sad buduća ulaganja u tom području trebaju biti učinkovitija jer su odlučujući faktor produktivnosti, konkurentnosti i rasta;

P.

budući da, unatoč sve boljim rezultatima u vezi s postizanjem ciljeva strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) u sklopu visokoškolskog obrazovanja, diljem Europskog prostora visokoškolskog obrazovanja postoji zabrinutost oko efikasnosti ulaganja država članica u obrazovanje, primarnog naglaska na kvantitativnim pokazateljima, uvjeta poučavanja, kvalitete učenja, smanjenja akademskih sloboda i nepovjerenja u vezi s nekim aspektima bolonjskog procesa i njegove provedbe u nekim državama;

Q.

budući da se u pregledu programa ET 2020 navodi da su glavni izazovi s kojim se danas suočavamo obrazovno siromaštvo i niska razina uključenosti osoba u nepovoljnom socioekonomskom položaju, što iziskuje veći društveni naglasak kako bi se postigli ciljevi programa ET 2020. i poboljšala uključenost i kvaliteta sustava obrazovanja i osposobljavanja;

1.

pozdravlja pregled stanja programa ET 2020. te naglašava da je potrebno u obzir uzeti njegove zaključke i bez odgode ih provesti kako bi se povećala dodana vrijednost i optimizirala učinkovitost okvira, što će ojačati važnost za svaku pojedinu zemlju i uzajamno učenje;

2.

žali zbog toga što veliki problemi u pogledu kvalitete, dostupnosti i socioekonomske diskriminacije u području odgoja i obrazovanja još nisu riješeni te smatra da treba poduzeti ambicioznije, usklađenije i učinkovitije mjere politike na europskoj i nacionalnoj razini;

3.

naglašava važnost Deklaracije o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja donesene u ožujku 2015. u Parizu;

4.

pozdravlja činjenicu da je broj prioritetnih područja programa ET 2020. smanjen na šest, a u njima se navode konkretne teme među kojima države članice mogu izabrati one koje će ostvariti u skladu s vlastitim potrebama i uvjetima, no napominje da treba ojačati učinkovitost i operativni aspekt programa ET 2020. te donijeti program rada;

5.

pozdravlja predloženo produljenje radnog ciklusa s tri na pet godina kako bi se bolje proveli dugoročni strateški ciljevi i radilo na pitanjima poput lošijih rezultata učenika u nekim studijskim područjima, niske stope sudjelovanja u obrazovanju odraslih, ranog napuštanja školovanja, socijalne inkluzije, građanskog angažmana, rodnih razlika te stope zapošljivosti visokoobrazovanih osoba;

6.

pozdravlja novu generaciju radnih skupina u okviru programa ET 2020. te poziva Komisiju da poboljša zastupanje različitih dionika u tim skupinama, posebno uključivanjem većeg broja obrazovnih stručnjaka, sociopedagoških djelatnika, predstavnika civilnog društva, nastavnika i fakultetskih djelatnika čije je iskustvo iz prakse od ključne važnosti za postizanje ciljeva programa ET 2020.; naglašava da je potrebno poboljšati širenje rezultata tih skupina na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a;

7.

pozdravlja jačanje upravljačke uloge neslužbenih tijela u sklopu programa ET 2020. te uspostavu sustava razmjene povratnih informacija među skupinom na visokoj razini, grupacija glavnih direktora i radnih skupina; priznaje ulogu koju organizacije civilnog društva imaju u uključivanju lokalnih, regionalnih i nacionalnih dionika i građana u europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja te traži da dobivaju financijsku potporu u okviru programa Erasmus+ (KA3) i Europskog socijalnog fonda;

8.

poziva na osnivanje neslužbenog koordinacijskog tijela u koje bi bio uključen glavni direktor Glavne uprave Europske komisije za obrazovanje i kulturu (DG EAC), direktori nadležni za obrazovanje u drugim glavnim upravama i predstavnici civilnog društva, socijalnih partnera i Odbora Parlamenta za kulturu i obrazovanje te koje bi održavalo sastanke na visokoj razini kako bi se osigurala veća usklađenost rada, usklađenost politika i daljnje postupanje u vezi s preporukama koje izdaju službena i neslužbena tijela programa ET 2020.; smatra da je takvo usklađivanje potrebno s obzirom na to da postoji zabrinutost zbog pomanjkanja istinskog dijaloga između Komisije i organizacija civilnog društva te podjele nadležnosti povezanih s programom ET 2020. među nekoliko glavnih uprava Komisije i povjerenika; poziva na to da se zaključci u sklopu tog rada na odgovarajući način objave na europskoj i nacionalnoj razini;

9.

ponavlja da se unatoč važnosti stjecanja vještina za zapošljavanje, ne smije zanemariti vrijednost, kvaliteta i praktična primjena znanja i akademska krutost; naglašava da se s obzirom na različito socioekonomsko stanje država članica i različite obrazovne tradicije trebaju izbjegavati općeniti preskriptivni pristupi; naglašava da bi se u okviru budućeg europskog programa za vještine, u kojoj je s pravom snažan naglasak na ekonomskim izazovima i zapošljavanju, isto tako trebalo baviti važnosti stručnog znanja, obrazovnih postignuća, kritičkog mišljenja i kreativnosti; istodobno poziva države članice da podupiru inicijative kojima se učenicima omogućuje da pokažu svoje vještine pred publikom i potencijalnim poslodavcima;

10.

ističe rizike povezane s povećanom radikalizacijom, nasiljem, vršnjačkim nasiljem i problemima u ponašanju koji počinju u osnovnoj školi; poziva Komisiju da na razini EU-a provede istraživanje i predstavi pregled stanja u svim državama članicama te navede njihove reakcije na te trendove kao i odgovor na pitanje jesu li i kako su države članice u svoje kurikule uključile etiku, individualno i društveno obrazovanje kao instrument koji se u mnogim školama pokazao uspješnim, uključujući potporu nastavnicima u vezi s tim horizontalnim vještinama; potiče države članice da razmjene najbolje prakse u tom području;

11.

ističe vrijednost pristupa formalnom, neformalnom i informalnom obrazovanju u kojem se djeluje na razini zajednice i snažnih veza između obrazovnog okruženja i obitelji;

12.

poziva na veće sudjelovanje svih važnih dionika u radu programa ET 2020.;

13.

smatra da se sami učenici svih dobi i u svim oblicima obrazovanja moraju poticati na aktivno sudjelovanje u upravljanju svojim obrazovnim strukturama;

14.

potiče države članice da ojačaju veze između visokoškolskog obrazovanja te strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, istraživačkih institucija i gospodarskog sektora te da zajamče uključivanje socijalnih partnera i civilnog društva; napominje da će se tim partnerstvom pojačati učinak programa ET 2020. i važnost sustava učenja za povećanje inovativnog kapaciteta Europe;

15.

naglašava da strategije komunikacije između škole i roditelja, programi odgoja karaktera i drugi programi za osobni razvoj koji se provode u obrazovnim okruženjima u suradnji s obiteljima i drugim relevantnim socijalnim partnerima mogu doprinijeti uzlaznoj socijalnoj konvergenciji, poticanju aktivnog građanstva i promicanju europskih vrijednosti utvrđenih u Ugovorima i sprečavanju radikalizacije; naglašava da je povoljno obiteljsko okruženje od ključne važnosti za to da djeca steknu osnovne vještine i naglašava vrijednost tečajeva za roditelje koji su se pokazali učinkovitim sredstvom za sprečavanje obrazovnog siromaštva;

16.

potiče razmjenu primjera najbolje prakse u okviru programa ET 2020.;

17.

naglašava da suradnja u okviru programa ET 2020. bitno dopunjuje nacionalne mjere poput učenja od drugih, prikupljanja podataka, radnih skupina i razmjena dobrih nacionalnih praksi, koje će biti ojačane poboljšanjem njihove transparentnosti te boljim usklađivanjem i širenjem njihovih rezultata;

18.

ističe ulogu vanjskih udruga i nevladinih organizacija koje dolaze u škole kako bi djeci omogućile stjecanje dodatnih vještina i socijalnih kompetencija poput umjetnosti i manualnih aktivnosti te koje pomažu u integraciji, boljem razumijevanju njihova okoliša, solidarnosti u učenju i življenju te jačanju kompetencija za učenje cijelih razreda;

19.

zabrinut je zbog činjenice da u nekim državama članicama kvaliteta obrazovanja i osposobljavanja nastavnika zaostaje u pogledu opsega i složenosti kompetencija koje su danas potrebne za poučavanje, na primjer način rada sa sve različitijim učenicima, upotreba inovativne pedagogije i alata informacijske i komunikacijske tehnologije;

20.

potiče države članice da prilagode svoje programe početnog osposobljavanja nastavnika i kontinuiranog stručnog usavršavanja, da bolje iskoriste aktivnosti uzajamnog učenja među državama članicama te potiču suradnju i partnerstvo među visokoškolskim ustanovama za obrazovanje nastavnika i školama;

21.

pozdravlja novi prioritet u sklopu programa ET 2020. u pogledu poboljšanja potpore nastavnicima i poboljšanju njihova položaja, što je bitno kako bi uživali neophodno poštovanje, čime će njihovo zanimanje postati privlačnije; smatra da je za postizanje tog cilja potrebna bolja priprema i osposobljavanje nastavnika te poboljšanje njihovih radnih uvjeta, uključujući povećanje plaća u nekim državama članicama jer nastavnici često u prosjeku zarađuju manje od prosječne plaće visokoobrazovanih osoba;

22.

sa zabrinutošću primjećuje da se u nekim državama članicama, a posebno u zemljama koje se suočavaju s teškoćama, priprema i kvaliteta obrazovanja nastavnika pogoršala zbog nedostatka osoblja i rezova u obrazovanju;

23.

ističe da je otvoreno i inovativno obrazovanje i osposobljavanje jedan od prioriteta u sklopu programa ET 2020.; ističe važnost razvoja i promicanja inovacija i fleksibilnosti u okviru metoda poučavanja, učenja i prijenosa znanja u kojima pojedinci aktivno sudjeluju;

24.

potiče države članice da u potpunosti iskoriste potencijal digitalizacije, informacijskih i komunikacijskih tehnologija te novih tehnologija, uključujući platforme za otvorene podatke i internetske tečaje kako bi se poboljšala kvaliteta i dostupnost učenja i poučavanja; poziva EU i države članice da poduzmu napore potrebne za jačanje digitalnih kompetencija i kompetencija u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija, među ostalim i organiziranjem posebnih osposobljavanja za korištenje tim instrumentima za nastavnike i učenike na razini škola i sveučilišta; potiče razmjenu najboljih praksi i pojačanu prekograničnu suradnju u tom području;

25.

pozdravlja pozornost koju Komisija poklanja važnosti digitalnih vještina; naglašava da je od ključne važnosti da mladi usvoje te vještine kako bi bili spremni za 21. stoljeće;

26.

naglašava da bi se u okviru programa ET 2020. više pozornosti trebalo posvetiti poboljšanju ishoda učenja u odnosu na dostupne resurse, a posebno u pogledu obrazovanja odraslih;

27.

potiče Komisiju i države članice da revidiraju postojeća pravila za ocjenjivanje programa obrazovanja i osposobljavanja koji se financiraju europskim financijskim instrumentima te stave veći naglasak na procjenu učinka na osnovi kvalitete i rezultate u vezi s poštovanim prioritetima programa ET 2020.;

28.

poziva države članice da stipendijama i zajmovima podupiru one obrazovne programe i studije bi čija struktura mogla pomoći u smanjenju razlike između obrazovanja i praktičnih potreba;

29.

naglašava da je potrebno bolje usredotočiti napore u području obrazovanja i osposobljavanja spajanjem i pojednostavljenjem postojećih programa i inicijativa;

30.

poziva Komisiju da prema manjinskim skupinama, kad je to potrebno, postupa individualno i zasebno kako bi se bolje reagiralo na probleme s kojima se suočavaju pojedine skupine;

31.

snažno vjeruje da ulaganje u predškolsko obrazovanje i skrb koje je na odgovarajući način prilagođeno stupnju osjetljivosti i zrelosti svake ciljane skupine donosi bolje rezultate od ulaganja u bilo koji drugi stupanj obrazovanja; ističe da se ulaganjem u rano obrazovanje dokazano smanjuju budući troškovi;

32.

smatra da uspjeh u obrazovanju na svim razinama ovisi o dobro osposobljenim nastavnicima i njihovom kontinuiranom stručnom usavršavanju, zbog čega je potrebno dovoljno ulagati u osposobljavanje nastavnika;

33.

poziva na to da se veća pozornost posveti kvaliteti obrazovanja, počevši od vrtića i nastavi tijekom života;

34.

poziva na razradu primjera dobre prakse u ocjenjivanju kvalitativnog napretka i ulaganja pri uporabi kvalitetnih podataka s dionicima na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, bez obzira na važnost pokazatelja i mjerila koji se upotrebljavaju u okviru programa ET 2020.;

35.

ističe važnost poučavanja i učenja općih osnovnih vještina kao što su informacijske i komunikacijske tehnologije, matematika, kritičko razmišljanje, strani jezici, mobilnost itd., koje će mladima omogućiti da se lako prilagode socijalnom i gospodarskom okružju koje se mijenja;

36.

primjećuje da broj učenika uključenih u formalno obrazovanje nikad nije bio tako velik; izražava zabrinutost zbog toga što je stopa nezaposlenosti mladih u EU-u i dalje visoka i što se stopa zaposlenosti visokoobrazovanih osoba smanjila;

37.

naglašava da se ciljana stopa u području obrazovanja i osposobljavanja utvrđena u strategiji Europa 2020., a posebno smanjenje stope ranog napuštanja školovanja na manje od 10 % te postizanje razine od 40 % koju čini mlađa generacija s tercijarnim obrazovanjem, ne bi smjela postići nauštrb kvalitete obrazovanja već da bi se morala ostvariti uzimajući u obzir prvi cilj programa ET 2020. koji se odnosi na razvoj „relevantnih i visokokvalitetnih vještina i kompetencija”; napominje da je jedan od načina za postizanje tog cilja razvoj projekata dualnog obrazovanja;

38.

skreće pozornost na činjenicu da se standardiziranim testovima i kvantitativnim pristupima odgovornosti u području obrazovanja u najboljem slučaju mjeri vrlo uzak raspon tradicionalnih kompetencija te može dovesti do toga da škole moraju prilagoditi nastavne planove gradivu za testove, čime se zanemaruju suštinske vrijednosti obrazovanja; ističe da obrazovanje i osposobljavanje imaju važnu ulogu u razvoju etičkih i građanskih vrlina i ljudskosti te da se u tom području pri rezultatima testova u obzir ne uzima rad nastavnika i postignuća učenika; s tim u vezi ističe da su u obrazovnom okružju potrebne fleksibilnost, inovativnost i kreativnost, čime se mogu poboljšati kvaliteta učenja i obrazovna postignuća;

39.

naglašava da je za postizanje kvalitetnog obrazovanja potrebno razviti osnovne vještine;

40.

naglašava važnost pružanja visokokvalitetnog predškolskog obrazovanja i njegove pravodobne modernizacije; naglašava ključnu ulogu pristupa usmjerenog na pojedinca u sustavima obrazovanja i osposobljavanja što koristi razvoju kreativnosti i kritičkog mišljenja uz naglasak na osobnim interesima, potrebama i sposobnostima učenika;

41.

poziva države članice da ulaganja usmjere u uključivo obrazovanje koje odgovara društvenim izazovima kako bi se jamčili jednak pristup i mogućnosti za sve; naglašava da su kvalitetno obrazovanje i osposobljavanje, uključujući mogućnosti za cjeloživotno učenje i programe za suzbijanje svih oblika diskriminacije, ekonomskih i društvenih nejednakosti i uzroka isključenosti od ključne važnosti za poboljšanje socijalne kohezije i života mladih koji su i socijalno i ekonomski uskraćeni te pripadnika manjinskih skupina i naglašava da je potrebno kontinuirano ulagati napore za smanjenje ranog napuštanja školovanja;

42.

poziva na veću uključivost u području obrazovanja i osposobljavanja kako bi se obuhvatile osobe s invaliditetom ili osobe s posebnim potrebama te istodobno poziva na poboljšanje osposobljavanja nastavnika kako bi oni stekli vještine potrebne za uključivanje i integraciju učenika s invaliditetom i pomoć takvim učenicima;

43.

ističe da bi se trebale ispitati i ocijeniti popratne pojave bolonjskog procesa i mobilnosti studenata; potiče države članice da ulože veće napore za postizanje ciljeva te da zajamče provedbu reformi dogovorenih u okviru bolonjskog procesa i programa mobilnosti te da se obvežu na učinkovitiju suradnju kako bi se ispravili njihovi nedostaci tako da oni bolje odražavaju potrebe učenika i akademske zajednice u cjelini, te da potiču i podupiru poboljšanja kvalitete visokoškolskog obrazovanja;

44.

zagovara veću uključenost sveučilišne zajednice u radni ciklus programa ET 2020.;

45.

primjećuje da su u okviru bolonjskog procesa ostvarena važna postignuća te smatra da bi obrazovne ustanove trebale pokazati više fleksibilnosti pri upotrebi modula i Europskog sustava prikupljanja i prenošenja bodova (ECTS);

46.

pozdravlja napore za povećanje upisanih u područja STEM-a (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika), ali ne nauštrb humanističkih znanosti koje su nužne za pravilno iskorištavanje mogućnosti koje pruža područje STEM-a;

47.

naglašava da postizanje financijskih rezultata nikad ne bi smio biti preduvjet za akademske aktivnosti te s tim u vezi poziva na to da se poduzmu napori kako se ne bi dogodilo da humanističke znanosti budu izbrisane iz područja istraživanja;

48.

zagovara više holistički pogled u kojem se naglašava važnost različitih disciplina u području obrazovanja i istraživanja;

49.

zagovara zaokret u pogledu izrade programa mobilnosti tako da kvalitativni rezultati odgovaraju prioritetima i služe utvrđenim ciljevima obrazovanja i osposobljavanja; poziva na pravilnu provedbu prijedloga Europske povelje kvalitete za mobilnost i bolju uporabu svih raspoloživih alata kako bi se studenti pripremili za pravi oblik potrebne mobilnosti; potiče države članice da u potpunosti iskoriste potencijal internacionalizacije kod kuće kako bi se studentima koji radije ne bi sudjelovali u programima mobilnosti prema van omogućila međunarodna dimenzija tijekom njihova studija;

50.

potvrđuje da je potrebno zajamčiti dostupnost mogućnosti za mobilnost, posebno u strukovnom osposobljavanju, za mlade u nepovoljnom položaju i osobe koje trpe različite oblike diskriminacije; naglašava važnu ulogu programa mobilnosti kao što je Erasmus+ u poticanju razvoja transverzalnih vještina i kompetencija među mladima; naglašava da je potrebno ojačati obnovljeni Europski program za obrazovanje odraslih;

51.

naglašava da je cijeli okvir priznavanja kvalifikacija i diploma važan za osiguranje prekogranične mobilnosti i mobilnosti radne snage;

52.

poziva na to da se ulože veći napori za priznavanje neformalnog i informalnog obrazovanja, uključujući volonterske usluge te poziva na izradu instrumenata za priznavanje digitalno stečenih znanja i kompetencija;

53.

napominje da bi se posebna pozornost trebala posvetiti pojednostavljenju i racionalizaciji postojećih instrumenata EU-a za vještine i kvalifikacije, namijenjenih širokoj publici, kako bi se podigla razina osviještenosti u skladu s rezultatima istraživanja Komisije provedenog 2014. o europskom području vještina i kvalifikacija;

54.

naglašava da bi se na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini trebalo suočiti se s izazovima koje za sustav obrazovanja i osposobljavanja predstavljaju migracije unutar i izvan Europe te aktualna izbjeglička i humanitarna kriza;

55.

naglašava da će, ako se migrantima, izbjeglicama i tražiteljima azila ne omogući obrazovanje i osposobljavanje, to negativno utjecati na njihovu buduću zapošljivost, njihovo stjecanje znanja o kulturnim i društvenim vrijednostima zemlje domaćina te, u konačnici, na njihovu integraciju i doprinos društvu;

56.

poziva na bolju suradnju EU-a i nacionalnih vlasti kako bi se našao pravi pristup za brzu, potpunu i održivu integraciju izbjeglica i migranata u sustave obrazovanja i osposobljavanja;

57.

pozdravlja odluku o uključivanju obrazovanja migranata u rad radnih skupina u sklopu programa ET 2020. i o tome da se u početnoj fazi organiziraju aktivnosti uzajamnog učenja u okviru tih skupina;

58.

naglašava da ministri obrazovanja država članica i Glavna uprava Europske komisije za obrazovanje i kulturu (DG EAC) trebaju surađivati kako bi se zajamčio ravnopravan pristup visokokvalitetnom obrazovanju, posebno za osobe u najnepovoljnijem položaju i osobe različitog podrijetla, uključujući novopristigle migrante, i njihova integracija u pozitivno okruženje za učenje;

59.

poziva na donošenje mjera za integraciju djece migranata, izbjeglica i i tražitelja azila iz europskih i neeuropskih područja u sustave obrazovanja i osposobljavanja te poziva da im se pomogne u prilagodbi kurikulima i nastavnim standardima države članice domaćima tako da se podupiru inovativne metode učenja i djeci omogući učenje jezika te, po potrebi, pruži socijalna pomoć, kao i da im se omogući da se bolje upoznaju s kulturom i vrijednostima zemlje domaćina uz očuvanje vlastite kulturne baštine;

60.

potiče države članice da razmotre mogućnosti integracije nastavnika i akademika migranata u europske obrazovne sustave te poziva na to da se dobro iskoriste njihove jezične i pedagoške vještine i iskustvo;

61.

preporučuje da države članice i pružatelji usluga obrazovanja nude savjetovanje i potporu za djecu migrante, izbjeglice i tražitelje azila koji se žele uključiti u obrazovanje pružanjem jasnih informacija i uspostavom vidljivih kontaktnih točaka;

62.

izražava zabrinutost zbog toga što polovina predavača u programima obrazovanja nastavnika u zemljama OECD-a smatra da u okviru sustava obrazovanja nastavnika sami nastavnici nisu dovoljno pripremljeni za učinkovito postupanje prema raznolikosti te potiče predmetne države članice da u tom području osiguraju kontinuiranu stručnu pomoć nastavnicima, da im pomognu u stjecanju potrebnih pedagoških kompetencija o pitanjima migracija i akulturacije te da im omoguće da raznolikost iskoriste kao bogat izvor za učenje u razredu; zagovara bolje korištenje potencijalom aktivnosti uzajamnog učenja među državama članicama;

63.

podržava ideju o osnivanju službi za pomoć i utvrđivanju smjernica koje bi nastavnicima pružile pravodobnu pomoć u postupanju s raznim vrstama raznolikosti na pozitivan način i promicanju interkulturalnog dijaloga u razredu kao i savjete u slučajevima kad postoji opasnost od radikalizacije njihovih učenika;

64.

poziva na stvaranje diferenciranih sinergija između radnih skupina programa ET 2020. i mreža poput radne skupine za obrazovanje Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji (RAN);

65.

poziva na osnivanje relevantne stručne skupine što je predviđeno u Planu rada Europske unije za mlade za razdoblje 2016. – 2018.;

66.

naglašava potrebu za postojanjem više programa učenja koji se temelje na jeziku;

67.

poziva države članice da poduzmu napore kako bi brzo izradile i primijenile mehanizme za poboljšanje razumijevanja i utvrđivanje kvalifikacija migranata, izbjeglica i tražitelja azila s obzirom na to da mnogi ulaze u EU bez dokaza o službenim kvalifikacijama;

68.

poziva države članice da ispitaju kako se mogu razviti postojeći oblici priznavanja stručnih kvalifikacija, uključujući odgovarajuće provjere obrazovanja;

69.

smatra da neformalno i informalno učenje može biti učinkovit alat za uspješno uključivanje izbjeglica na tržište rada i integraciju u društvo;

70.

naglašava da neformalno i informalno učenje te sudjelovanje u sportskim i volonterskim aktivnostima ima važnu ulogu u poticanju razvoja građanskih, društvenih i interkulturalnih kompetencija; ističe činjenicu da su neke zemlje postigle velik napredak u razvoju relevantnih pravnih okvira, dok druge imaju teškoće pri izradi sveobuhvatnih strategija vrednovanja; stoga naglašava da je potrebno izraditi sveobuhvatne strategije kako bi se omogućilo vrednovanje;

71.

poziva Komisiju i države članice da olakšaju mjere za upis studenata migranata, izbjeglica i tražitelja azila na sveučilišta ne dovodeći u pitanje nacionalna pravila i nadležnosti u pogledu pristupa obrazovanju i osposobljavanju; pozdravlja inicijativu koju su s tim u vezi usvojila brojna europska sveučilišta i potiče razmjenu najboljih praksi u tom području;

72.

poziva na uspostavu „obrazovnih koridora” kojima će se studentima koji su izbjeglice ili dolaze iz ratom zahvaćenih područja omogućiti upis na europska sveučilišta, uključujući i ona za učenje na daljinu;

73.

poziva države članice da olakšaju upis studenata migranata na sve razine obrazovanja;

74.

smatra da bi program Science4Refugees trebalo ocijeniti i, ako je to potrebno, dalje razvijati; zagovara podršku na razini EU-a i na nacionalnoj razini za neprofitne ustanove koje pružaju pomoć akademicima migrantima, izbjeglicama i tražiteljima azila u području znanosti i drugim stručnim područjima;

75.

primjećuje da „odljev mozgova” predstavlja rizik za države članice, posebno za one iz srednje, istočne i južne Europe odakle je sve veći broj visokoobrazovanih osoba prisiljen emigrirati; izražava zabrinutost zbog toga što radne skupine u sklopu programa ET 2020. nisu uspjele primjereno riješiti problem neuravnotežene mobilnosti te naglašava da je taj problem potrebno rješavati na nacionalnoj razini i na razini EU-a;

76.

naglašava ključnu ulogu obrazovanja i osposobljavanja u osnaživanju žena u svim područjima života; ističe da je potrebno riješiti rodne razlike i priznati posebne potrebe mladih žena uvrštavanjem rodne perspektive u program ET 2020.; ističe da, s obzirom na to da je jednakost muškaraca i žena jedna je od temeljnih vrijednosti EU-a, sve obrazovne ustanove trebaju podržavati i primjenjivati to načelo među svojim studentima u cilju jačanja tolerancije, nediskriminacije, aktivnog građanstva, socijalne kohezije i interkulturalnog dijaloga;

77.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.