4.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 291/8

Izvjestitelj:

Richard ADAMS

Izvjestiteljica:

Ulla SIRKEINEN

1.1.

Klimatski i energetski okvir EU-a temelji se na obimnom prethodnom zakonodavstvu, od kojega je dio nepotpuno preuzet i neučinkovito proveden. Pokretanje energetske unije zahtijeva donošenje dodatnog zakonodavstva te, osobito, njegovu strogu provedbu. Čvrst okvir upravljanja iznimno je bitan. Zakonodavstvo je tek početak – upravljanje je ključ uspjeha. Provedba politike zahtijeva predanost, sudjelovanje, angažman i dobru volju svih dionika. Najučinkovitiji je način upravljanja onaj gdje se dogovaranje metoda za utvrđivanje i ostvarenje cilja smatra zajedničkim poduhvatom koji uključuje sve dionike. EGSO stoga preporučuje sljedeće:

2.1.

Razvoj energetske unije u EU-u i važnost pregovora o Klimatskom sporazumu u Parizu krajem 2015. zahtijevaju učinkovite mehanizme upravljanja koji se odnose na energetsku tranziciju. Nakon Komunikacije Komisije o okviru za klimatsku i energetsku politiku u razdoblju od 2020. do 2030. Europsko vijeće odobrilo ju je i također se suglasilo s razvojem pouzdanog i transparentnog sustava upravljanja kako bi se pomoglo osigurati da EU postigne svoje ciljeve energetske politike. Okvirom za 2030. predlaže se nova struktura upravljanja koja se temelji na nacionalnim planovima za sigurnu, održivu i konkurentnu energiju, kao i niz ključnih pokazatelja za ocjenu napretka tijekom vremena. Takav okvir treba omogućiti postizanje ciljeva za 2030. i olakšati usklađenost na razini EU-a, nudeći istodobno fleksibilnost na nacionalnoj razini. Odlučan postupak upravljanja također bi pružio ohrabrujući model i primjer u kontekstu globalnih klimatskih pregovora.

2.2.

Potreba za učinkovitim upravljanjem ne može se dovoljno snažno naglasiti. Neuspjeh u dostizanju rokova trećeg energetskog paketa, osmišljenog da se njime dovrši snažno, jedinstveno tržište energije u EU-u, može se uvelike pripisati slabostima u upravljanju. Nacionalni su interesi prevladali kada ih se nije uskladilo sa zahtjevima kojima bi se ojačala EU u cjelini. Novim postupkom upravljanja to se mora prevladati.

2.3.

Na početku treba odrediti nacionalne ciljeve i predlaže se iterativan postupak, kako za unutarnji razvitak takvih planova tako i za usklađivanje u ujednačen okvir EU-a koji ispunjava dogovorene ciljeve EU-a. Predviđena su tri koraka:

2.4.

Europska komisija ima bogato iskustvo oblikovanja i uspostavljanja upravljačkih struktura, a to iskustvo primjenjuje na ovaj skup političkih pitanja. Ovim se mišljenjem podupire gore navedeni pristup, ali taj će se postupak morati nastaviti s preciznošću i uvjerenjem, s kratkim rokovima za iterativni postupak te uz odlučnu i odvažnu analizu u obliku godišnjih izvještaja. Kao što navodi u svom Mišljenju o okviru za klimatsku i energetsku politiku u razdoblju od 2020. do 2030. (1), EGSO naglašava svoj poziv državama članicama da pozitivno odgovore na učinkovit i snažan postupak upravljanja te da s Komisijom i s civilnim društvom utvrde kako ga se može u potpunosti provesti.

2.5.

EGSO smatra da se taj okvir treba omogućiti i pojačati stvaranjem i iskorištavanjem široke potpore dionika, uključujući socijalne partnere – poslodavce i sindikate – organiziranim Europskim energetskim dijalogom.

3.1.

Postupak upravljanja mora biti u skladu s pravnim okvirom u kojem djeluje. Pravnim okvirom utvrđuju se ciljevi i metode postizanja ciljeva te on mora dovesti do dugoročne političke sigurnosti i stabilnosti, osobito za ulaganja, osposobljavanje i radna mjesta. Također treba pružiti relevantne odgovarajuće pokazatelje. Postupkom upravljanja, koji treba biti sveobuhvatan i uključiti sve zakonodavstvo koje se odnosi na energetiku, moraju se moći riješiti složena pitanja o kojima se gledišta razlikuju te oko kojih postoji sukob interesa. Upravljanjem treba poduprijeti i nadograditi postupak odlučivanja, istodobno nudeći fleksibilnost u suočavanju s moguće brzim promjenama. U biti bi upravljanje trebalo također odražavati promjene u društvenim shvaćanjima, tehnologiji, geopolitici i na tržištu.

3.2.

Sustavom upravljanja mora se također omogućiti trajno, uravnoteženo i predstavničko izražavanje stavova, želja, shvaćanja i vrijednosti, kao i način da se odluke uvijek donose na temelju tih saznanja, a politike detaljnije usklađuju. Upravljanjem se mora omogućiti prilagodljivost, ali ne čestim promjenama smjera, nego predviđanjem područja razlike i stvaranjem dosljedne i sveobuhvatne dinamike.

3.3.

To su zahtjevni uvjeti, pa treba odgovoriti na sve veću skeptičnost prema sposobnosti EU-a da ostvari ravnopravnu i učinkovitu energetsku tranziciju. Stoga se za sam postupak upravljanja zahtijeva jasan okvir, koji sudionici prihvaćaju. EGSO smatra da se uobičajenim postupkom upravljanja neće moći ostvariti gore navedeni ciljevi bez sudjelovanja i potpore civilnog društva diljem Europe. To se priznaje u viziji energetske unije: „Što je najvažnije, naša je vizija energetska unija s građanima u središtu interesa, u kojoj građani preuzimaju odgovornost za energetsku tranziciju”  (2). Stoga se razvoj pouzdanog i transparentnog mehanizma isporuke energetskih i klimatskih ciljeva i energetske unije treba odvijati usporedno s višerazinskim postupkom utemeljenim na dijalogu usredotočenim na obavješćivanje i uključivanje svih dionika. To je iznimno bitno i, kako bi bila pravedna, energetska tranzicija mora uzeti u obzir promjene na tržištu rada i izbjeći negativne posljedice na socijalnom planu.

3.4.

Za EGSO, upravljanje ne znači povećanje birokracije, nego usvajanje snažnog stava koji se temelji na načelima i usredotočen je na političke mjere, a kojim se nastoje postići dogovoreni ciljevi EU-a. Upravljanje treba prodrijeti na sve razine i uključiti stručno i svakodnevno znanje. EU se temelji na vrijednostima mira, demokracije, ljudskog dostojanstva, pluralizma, tolerancije i solidarnosti. Te vrijednosti, koje treba prevesti u jasna etička načela, pružaju temelj za ocjenu ključnih pitanja energetske tranzicije, pa mogu pružiti opći temelj za sporazum. Izazov je pretvoriti ta načela u provediv, učinkovit postupak koji uzima u obzir očekivanja društva.

3.5.

EGSO smatra da osnovne društvene vrijednosti koje se odnose na proizvodnju i uporabu energije zahtijevaju veći naglasak na tom postupku upravljanja. Kada građani osjete da se njihove vrijednosti i mišljenja priznaju i da se o njima raspravlja na forumu koji uključuje posve europsko gledište, to će donijeti znatnu korist, omogućiti veću usklađenost politika i razvit će se veće povjerenje, uz istodobno ublažavanje nepredvidljivih političkih promjena. Dijalogom će se odrediti ti čimbenici, na kojima se temelje u zemlji donesene odluke o energetskoj tranziciji. One često proizlaze iz vrijednosnih sudova društva, na primjer, o okolišu, koji nadilaze tehničke i gospodarske razloge. U tim okolnostima, osobito stoga što se nacionalna, regionalna, lokalna i osobna stajališta o energiji razlikuju, poziv na dosljednu, zajedničku ili europsku perspektivu može doseći dalje od stremljenja u osobnom, lokalnom, kratkoročnom ili nacionalnom interesu.

3.6.

Točnije, višerazinski dijalog uključuje priopćavanje tih načela svim dionicima i uspostavu okvira unutar kojeg ih se može razmatrati te rješavati pitanja, gdje je to moguće, na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj razini i na razini susjedne zemlje. To nije postupak odlučivanja, iako donositelji odluka moraju slušati i biti otvoreni doprinosima, a sudionici to trebaju razumjeti.

4.1.

EU i nacionalne energetske politike imaju izravan i znatan učinak na živote građana. Međutim, sadržaj i smisao tih politika često nije jasan široj javnosti, a civilno ga društvo može pogrešno shvatiti. To dovodi do općenito slabe javne potpore ili zabluda o bitnim vidovima budućeg razvoja EU-a. Štetne posljedice slijede i postoje brojni slučajevi neobavješćivanja i neuključivanja civilnog društva u nacionalne i europske energetske politike, što dovodi do općeg nedostatka povjerenja te do toga da politike ne postižu uvijek željene rezultate.

4.2.

Kako bi se osiguralo da to bude uključiv postupak, neophodno je da u dijalogu, u pomoć predloženom mehanizmu upravljanja, sudjeluju građani, organizacije civilnog društva, nacionalne i lokalne vlasti te sve vrste energetskih organizacija. To će povezati regionalne, nacionalne i europske perspektive u cilju stvaranja operativne dodane vrijednosti oblikovanju i provedbi politika: mjere se moraju provesti na nacionalnoj/regionalnoj razini, ali uzimajući u obzir širu (europsku) sliku.

4.3.

Taj će dijalog biti usredotočen na energiju kao kritičnu sastavnicu za ostvarivanje pravedne i održive tranzicije te provođenje politike povoljne za klimu. U okviru dijaloga moraju se prepoznati potrebe skupina u nepovoljnom položaju te širok spektar socijalnih i ekoloških problema vezanih uz energiju. Europskim energetskim dijalogom, EED-om, koji bi uključivao klimatska pitanja, uobličit će se dobrovoljan pristup i razumijevanje – definirani kao društveni ugovor o energiji – koje donositelji odluka mogu koristiti kao sadržajan društveno relevantan okvir. Trajnim dijalogom pomagat će dionicima i građanima u provedbi praktičnih mjera. Kratkoročno, zbog učinkovitosti i potrebe da se ispune zahtjevi postupka upravljanja, EED se treba usredotočiti na političke inicijative u kojima su prihvatljivost i preuzimanje odgovornosti značajan problem.

4.4.

Takvim će se postupkom omogućiti također veća usklađenost politike i dopunjavanje znanja u posebnim područjima – primjerice o posebnim potrebama otoka i energetskim odnosima s trećim zemljama.

5.1.

Općenito, klimatski i energetski okvir određuje se ciljem na koji je usmjeren. To podrazumijeva da države članice preusmjeravaju svoju kombinaciju izvora energije i strategije energetske učinkovitosti na način kojim se zadržava nacionalna suverenost, a istodobno se nadopunjuje sa susjedima i približava ciljevima dogovorenima na razini EU-a. Nacrt upravljačkog ustroja (vidjeti točku 2.3.) sastoji se od općeg okvira za smjernice koji je predložila Komisija, čemu slijede regionalne rasprave, prijedlozi, ocjenjivanja i preispitivanja nacionalnih programa te neprekidno usklađivanje dok se ne postigne zadovoljavajući zaključak.

5.2.

EGSO snažno podupire ovaj pristup, smatrajući da je u skladu s prijekom potrebom pružanja sigurnije, konkurentnije i ekološki prihvatljivije opskrbe energijom za sve u Europi. Upravljačkim se ustrojem također treba pomoći svesti na najmanju moguću mjeru potrebu za izvještavanjem te smanjiti uz to povezane administrativne postupke. Treba obratiti dužnu pozornost na vrlo važna i sve veća regionalna, prekogranična obilježja energetskih djelatnosti. Međutim, učinkovitost takvog pristupa zahtijevat će povezujuću političku volju, a ta se mora izgraditi približavanjem stavova građana diljem svih 28 država članica.

5.3.

EGSO smatra da bi EED trebao imati formativnu ulogu tijekom čitavog tog postupka a nakon što se dogovor postigne nastaviti s provedbom i davanjem potpore dionicima. Treba zato snažnim političkim vodstvom što prije uspostaviti EED kao povezan temeljni postupak, osobito stoga što se očekuje da će nacionalni planovi biti dogovoreni i pokrenuti prije 2020. Odbor je prethodno preporučio uključivanje energetskog dijaloga u Komunikaciju o energetskoj uniji i sa zadovoljstvom primjećuje da je uvršteno sljedeće: „uključivanje u dijalog o energiji s dionicima radi omogućivanja donošenja utemeljenih političkih odluka i podupiranje aktivnog sudjelovanja u upravljanju energetskom tranzicijom”  (3). Napominje da i dalje nije prepoznata posebna mjera vezana s upravljanjem kojom bi se pružila neophodna podrška izgradnji potpornih ustroja EED-a, pa potiče Vijeće i Europski parlament da to isprave usvajanjem mjera za dijalog predloženih u odjeljku 6. ovog Mišljenja.

5.4.

Postupak upravljanja dodirna je točka između politike i provedbe. U slučaju energije, njime se trebaju olakšati rješenja za širok raspon pogodbi i kompromisa koji će, u stvarnom životu, biti neophodni. Odbor smatra svoj prijedlog europskog energetskog dijaloga iznimno bitnim katalizatorom u ovom postupku. Energetska tranzicija uključuje kretanje, promjenu i, neizbježno, određenu količinu nesuglasica. EED-om se mogu smanjiti nesuglasice među dionicima na svim razinama te među državama članicama.

5.5.

Europski energetski dijalog (EED) bit će postupak za potporu provedbi ciljeva Energetske unije tako što će se njime omogućiti svim dionicima da razmjenjuju informacije, izražavaju stavove i utječu na izradu politika o energetskim pitanjima. EED-om će se promicati razumijevanje neophodnih ustupaka, usvajanje stava, doprinos i prihvaćanje rješenja, te konačno promjena ponašanja u potporu političkim mjerama koje podupiru Energetsku uniju. Sveobuhvatnim EED-om omogućit će se da se nacionalni energetski prioriteti bolje izraze i uzmu u obzir na razini EU-a te da budu od koristi donositeljima odluka.

EED će dovesti do:

6.1.

Kad je riječ o formalnom postupku upravljanja, iako je sveeuropske naravi, EED treba uspostaviti u svakoj državi članici, prepoznajući postojeće nacionalne inicijative za dijalog o energiji, ali uključujući u njega ciljeve klimatskog i energetskog okvira. Tamo gdje se nacionalni energetski dijalozi već odvijaju, uklapanje s EED-om bilo bi uzajamno korisno i pružilo bi strukturiran, ali fleksibilniji mehanizam koji će poduprijeti Komisiju u preispitivanju elemenata nacionalnog plana te pružiti tematsko žarište za informiranje potrošača, pomažući dobavljačima energije da se uključe i izgrade povjerenje te pružajući forum za izražavanje zabrinutosti raznih skupina o energetskoj sigurnosti, pristupačnosti i održivosti. Ukratko, sljedeći bi koraci bili neophodni:

6.2.

U EGSO-ovu je mišljenju o temi „Potrebe i načini za uključivanje javnosti u područje energetske politike” (4) usvojen detaljniji nacrt EED-a. EED je zamišljen kao trajni „dijalog”, potpunije opisan kao neovisan, svedionički postupak koji koristi najbolje prakse uključivanja te igra pouzdanu i stalnu ulogu u provedbi energetske tranzicije. EGSO je u potpunosti predan ovoj inicijativi te će preuzeti vodstvo i pružat će joj, uz druge, aktivnu potporu.

7.1.

EGSO pozdravlja izjavu Komisije (5) koja ukazuje na to da treba razviti upravljačku strukturu uzimajući u obzir stajališta Europskog parlamenta, država članica i dionika. Glasna potpora i suglasnost civilnog društva olakšava put k postizanju teško ostvarivih ciljeva. Povezujući se sa životima i brigama ljudi, postupak upravljanja poduprt EED-om pomoći će uskladiti Energetsku uniju s očekivanjima građana. Time će se osigurati razumijevanje energetskih izazova i kompromisa te će se poboljšati prihvaćenost i povjerenje – ponajviše pokazujući sposobnost slušanja i uključivanja dionika.

7.2.

K tomu će se uspostava tog postupka, koji uključuje sve dionike u osmišljanje energetske tranzicije koju većina ljudi želi, kojom se gleda u budućnost i pragmatična je, dugoročno pokazati politički isplativom. To je pitanje koje utječe na svakoga i može dovesti do pozitivnog preispitivanja doživljaja EU-a i njegovih postupaka te do prepoznavanja dodane vrijednosti EU-a i otvorenog upravljanja.