9.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 378/92

—

uzimajući u obzir delegiranu Uredbu Komisije (C(2013)08887),

—

uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani (1), a posebno njezin članak 2. stavak 2. točku (t), članak 18. stavke 3.i 5 te članak 51. stavak 5,

—

uzimajući u obzir Komisijin prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o novoj hrani (COM(2013)0894),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o prehrambenim aditivima (2),

—

uzimajući u obzir popise Unije određene Uredbom Komisije (EU) br. 1129/2011 od 11. studenog 2011. o izmjeni Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća uvođenjem popisa Unije prehrambenih aditiva (3) i Uredbu Komisije (EU) br. 1130/2011 od 11. studenog 2011. o izmjeni Priloga III. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o prehrambenim aditivima uvođenjem popisa Unije prehrambenih aditiva odobrenih za uporabu u prehrambenim aditivima, prehrambenim enzimima, prehrambenim aromama i prehrambenim tvarima (4),

—

uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 257/2010 od 25. ožujka 2010. o uspostavi programa za ponovnu procjenu odobrenih prehrambenih aditiva u skladu s Uredbom (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o prehrambenim aditivima (5),

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

—

uzimajući u obzir članak 87.a stavak 3. Poslovnika,

A.

budući da prema članku 18. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani svi sastojci prisutni u obliku proizvedenih nanomaterijala moraju biti jasno naznačeni na popisu sastojaka radi informiranosti potrošača; budući da, u skladu s time, Uredba o informiranju potrošača o hrani sadržava definiciju proizvedenih nanomaterijala;

B.

budući da je člankom 18. stavkom 5. Uredbe o informiranju potrošača o hrani Komisija ovlaštena uskladiti i prilagoditi definiciju „proizvedenih nanomaterijala” navedenu ondje tehničkom i znanstvenom napretku ili definicijama dogovorenima na međunarodnoj razini, i to delegiranim aktima, u svrhu ostvarivanja ciljeva te Uredbe;

C.

budući da Preporuka Komisije 2011/696/EU sadržava općenitu definiciju nanomaterijala;

D.

budući da su Uredbom Komisije (EU) br. 1129/2011 i Uredbom Komisije (EU) br. 1130/2011 određeni detaljni popisi Unije prehrambenih aditiva čija je uporaba dopuštena prije stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1333/2008 nakon preispitivanja njihove sukladnosti s njezinim odredbama;

E.

budući da se Delegiranom uredbom Komisije svi prehrambeni aditivi uvršteni na popise Unije isključuju iz nove definicije „proizvedenih nanomaterijala” te se umjesto toga predlaže da bi se potrebi za posebnim zahtjevima za označivanje tih aditiva u vezi s nanomaterijalima trebalo pristupiti u okviru programa za ponovnu procjenu u skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 257/2010 i to, prema potrebi, izmjenom uvjeta uporabe iz Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 i specifikacija tih prehrambenih aditiva, određenih Uredbom Komisije (EU) br. 231/2012 (6);

F.

budući da trenutačno upravo prehrambeni aditivi mogu biti prisutni u hrani kao nanomaterijali;

G.

budući da se tim općim izuzećem poništavaju odredbe o označivanju za sve prehrambene aditive koji su proizvedeni nanomaterijali; time zakon ostaje bez svoje glavne svrhe i krši se osnovni cilj Direktive, a to je visoka razina zaštite zdravlja i interesa potrošača omogućavanjem konačnim potrošačima da biraju na temelju pouzdanih informacija;

H.

budući da Komisija opravdava to opće izuzeće za sve postojeće prehrambene aditive izjavom da „navođenje tih prehrambenih aditiva u popisu sastojaka nakon kojih u zagradi slijedi riječ ‘nano’ može zbuniti potrošače jer može navesti na pomisao da su ti aditivi novi, dok se zapravo u navedenom obliku upotrebljavaju u hrani već desetljećima”;

I.

budući da je to opravdanje netočno i nevažno jer se Uredbom o informiranju potrošača o hrani ne predviđa razlikovanje između postojećih i novih nanomaterijala, ali se izravno zahtijeva označivanje svih sastojaka prisutnih u obliku proizvedenih nanomaterijala;

J.

budući da je navedena namjera Komisije da se potrebi za posebnim zahtjevima u vezi s nanomaterijalima za označivanje prehrambenih aditiva na popisima Unije pristupi u okviru programa za ponovnu procjenu neprimjerena jer miješa sigurnosna pitanja s općenitim zahtjevima za označivanje kako bi informirala potrošače; budući da to također podrazumijeva da Komisija preispituje samu potrebu za posebnim označivanjem u slučaju nanomaterijala, čime se krše odredbe iz članka 18. stavka 3. Uredbe o informiranju potrošača o hrani; prehrambeni aditiv je nanomaterijal ili nije, a takvi se zahtjevi za označivanjem primjenjuju na sve odobrene prehrambene aditive koji su nanomaterijali, neovisno o uvjetima uporabe ili drugim specifikacijama;

K.

budući da je, osim toga, neprihvatljivo upućivanje na nepovezani program za ponovnu procjenu koji je već postojao u doba kada je zakonodavac odlučio uvesti izravne zahtjeve za označivanje u Uredbu za informiranje potrošača o hrani u pokušaju da tri godine poslije poništi te zahtjeve za označivanje;

1.

ulaže prigovor na delegiranu Uredbu Komisije;

2.

smatra da Delegirana uredba Komisije nije sukladna cilju i sadržaju Uredbe (EU) br. 1169/2011 te da nadilazi ovlasti dodijeljene Komisiji u okviru te Uredbe;

3.

poziva Komisiju da podnese novi delegirani akt uzimajući u obzir stajalište Parlamenta;

4.

nalaže svom predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i da je obavijesti o tome da delegirana uredba ne može stupiti na snagu;

5.

nalaže svom predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću te vladama i parlamentima država članica.