31.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/13

Izvjestitelj:

Aurel LaurenȚiu PLOSCEANU

Suizvjestitelj:

Enrico GIBELLIERI

1.1.

Potpuno uklanjanje svog korištenog azbesta i svih proizvoda koji sadrže azbest treba biti prioritet Europske unije. Akcijski planovi prepuštaju se državama članicama, ali ih EU treba uskladiti. U tom smislu, EGSO potiče suradnju EU-a sa socijalnim partnerima i drugim dionicima na europskoj razini, ali i nacionalnim te regionalnim razinama, kako bi razvili i podijelili akcijske planove za uklanjanje i upravljanje azbestom. Ti planovi trebaju uključivati: obrazovanje i informiranje, obuku za državne službenike, nacionalnu i međunarodnu obuku, programe za financiranje uklanjanja azbesta, aktivnosti za podizanje svijesti o uklanjanju azbesta i proizvoda koji sadrže azbest (također tijekom uklanjanja sa zgrada), javne sadržaje i mjesta bivših tvornica azbesta, čišćenje prostora i instalacija u zgradama kako bi se uklonio azbest ili preostali materijal koji sadrži azbest, nadzor učinkovitosti postojećih zakonskih propisa, procjenu izloženosti ugroženog osoblja i zdravstvenu zaštitu.

1.2.

Nekoliko država članica EU-a razvilo je registre zgrada koje sadrže azbest. Potrebno je poticati ostale države članice da izrade takve registre koji će služiti za pružanje relevantnih informacija o opasnostima koje radnicima i zaposlenicima azbest može uzrokovati prije početka obnove, ali i da upotpune postojeću zdravstvenu i sigurnosnu zaštitu potrebnu u skladu sa zakonima Europske unije. Registracija bi mogla početi na lokalnoj razini za javne zgrade i javnu infrastrukturu.

Dosad je samo Poljska razvila akcijski plan s osiguranim financijskim sredstvima, čiji je cilj potpuno uklanjanje svih preostalih izvora azbesta (1).

1.3.

Cilj je u potpunosti ukloniti azbest do kraja 2032. godine. Vodeći se tim primjerom, Europska unija treba poticati države članice na pokretanje posebnih akcijskih planova i drugih planova na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. U tom smislu, također je vrlo važno sveobuhvatno provođenje EU-ovih i nacionalnih propisa vezanih uz azbest. Važnu ulogu u postizanja toga na europskoj razini može imati Odbor viših inspektora rada (SLIC), a na nacionalnoj razini inspektorati rada.

1.4

Na primjeru Poljske možemo naučiti da je za uklanjanje azbesta ključno dostatno javno financiranje. Također smatramo da je organizirano i strukturirano uklanjanje azbesta vrsta napretka u regionalnom razvoju i poboljšanje infrastrukture u tim regijama. Europska komisija treba razmotriti davanje pristupa svojim strukturnim fondovima izričito za planove uklanjanja azbesta.

1.5.

Poziva se Europsku komisiju da provede studiju o postojećim nacionalnim pristupima, sustavima za registriranje azbesta te njihovom financiranju.

1.6.

Odlagališta azbestnog otpada samo su privremeno rješenje problema, koji se time prepušta sljedećim naraštajima jer su azbestna vlakna gotovo neuništiva. Zato EGSO poziva Komisiju da pruži informacije o metodama uništavanja proizvoda koji sadrže azbest (gorionici za raspršivanje plazme, piroliza...) pozivajući se na najbolje raspoložive tehnike. Potrebno je poticati istraživanja i inovacije kako bi se uvele održive tehnologije za obradu i inertizaciju otpada koji sadrži azbest, s ciljem sigurnog recikliranja, ponovne uporabe i smanjenja odlaganja tog otpada na odlagališta Komisija treba predvidjeti učinkovite mjere kako bi se izbjegla opasna praksa odlaganja azbesta na odlagališta predviđena za obični građevinski otpad.

1.7.

Sredstva EU-a i inicijative država članica koje su namijenjene za bolju energetsku učinkovitost zgrada potrebno je povezati sa sigurnim uklanjanjem azbesta iz tih zgrada. Iako je EU razvio ambicioznu politiku energetske učinkovitosti i premda se očekuje da će revidirana Direktiva o energetskoj učinkovitosti odrediti dugoročnu strategiju u svakoj državi članici za obnovu zgrada, ova politika nije povezana sa strategijama uklanjanja azbesta. Preporučuje se povezivanje u obliku usklađene politike EU-a koja spaja relevantna područja politike.

U svim akcijskim planova za uklanjanje azbesta trebaju se uzeti u obzir kvalifikacije svih dionika uključenih u rad/akciju. To se odnosi na radnike i poduzeća, koordinatore zaštite na radu (OSH) te inspektore rada, savjetnike, instruktore, poslodavce i ostale. Prijeko je potrebno i preporučuje se ovjeravanje sposobnosti poduzeća uključenih u te akcijske planove.

1.8.

Sigurno uklanjanje u velikoj mjeri ovisi o obučenom osoblju iz dviju kategorija: onih koji rade u specijaliziranim poduzećima i onih koji zbog svoje struke ili zanimanja slučajno dođu u dodir s azbestom.

EGSO poziva Komisiju da u suradnji s nacionalnim tijelima osigura potrebnu podršku akcijama i inicijativama čiji je cilj osiguravanje zaštite svih radnika EU-a, s obzirom na to da su manja i srednja poduzeća koja zapošljavaju najveći dio europskih radnika posebno izložena u pogledu provedbe zdravstvenih i sigurnosnih propisa. Zato je ključna kvalitetna obuka.

1.9.

EGSO poziva Komisiju da sa socijalnim partnerima i drugim relevantnim dionicima osmisli programe i aktivnosti za podizanje svijesti o opasnostima povezanima s azbestom te o potrebi odgovarajuće obuke svih radnika na koje mogu utjecati materijali koji sadrže azbest u skladu s člankom 14. stavkom 1. Direktive 2009/148/EZ. Nadalje, EGSO poziva Komisiju da poboljša informiranost o postojećem zakonodavstvu vezanom uz azbest i izradi praktične smjernice za pridržavanje tih propisa, koje se odnose i na građane EU-a.

1.10.

Zakonodavstvo Europske unije također treba odražavati i prihvaćati rezultate najnovijih znanstvenih i medicinskih istraživanja. U nedavnom je istraživanju otkriveno da vrlo slaba izloženost i vrlo dugo razdoblje latencije mogu rezultirati mezoteliomom i rakom pluća. Zato EGSO potiče Komisiju da izmijeni i dopuni Preporuku 2003/670/EZ kako bi odražavala napredak medicinskih istraživanja i navodila da su rak grkljana i jajnika povezani s azbestom.

1.11.

Potrebno je osigurati da sve države članice bilježe sve slučajeve azbestoze, mezotelioma i drugih bolesti povezanih s azbestom i to sustavnim prikupljanjem podataka o bolestima povezanima s azbestom neovisno o tome jesu li nastale na radu, da se pločice na plućnoj maramici kategoriziraju i službeno bilježe kao bolesti povezane s azbestom te da se osigura pouzdano mapiranje prisutnosti azbesta uz pomoć namjenskih opservatorija. Medicinskom je osoblju potrebna odgovarajuća obuka da bi mogli obavljati svoju dužnost izrade točnih dijagnoza.

1.12.

Nadalje, institucije Europske unije trebaju širiti ili podupirati širenje najboljih praksa u nacionalnim smjernicama i praksama vezanima uz nacionalne postupke priznavanja bolesti povezanih s azbestom.

1.12.1.

Osobito treba poboljšati aktivnu ulogu žrtava u postupcima priznavanja. One trebaju imati pristup neophodnim informacijama i trebaju dobiti glas kao i pravnu, financijsku i osobnu podršku. Treba organizirati udruge žrtava azbesta. To može umanjiti teret koji nose u okviru tih postupaka priznavanja, koji uvijek pogoršaju njihove patnje uzrokovane bolešću.

Stoga, EGSO:

1.12.2.

I na kraju, EGSO ohrabruje Europsku komisiju da u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO), Međunarodnom organizacijom rada (ILO), trećim zemljama i drugim međunarodnim tijelima promiče visoku razinu zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu diljem svijeta, primjerice, prepoznavanjem problema povezanih s azbestom i promicanjem rješenja koja pridonose zaštiti zdravlja te boljim informiranjem i pružanjem podrške osobama koje boluju od bolesti povezanih s azbestom.

1.12.3.

S obzirom na iznimnu važnost predmeta, EGSO/CCMI će predstaviti ovo Mišljenje na konferenciji koju zajednički organiziraju Europski parlament, Odbor regija i Europska komisija.

2.1.

Iako je uporaba azbesta zabranjena u cijeloj Europi (2) (1999., treba se provesti do 2005.), azbest i dalje ubija građane Europe. Iako su sve vrste azbesta opasne i premda je njihov štetni utjecaj dokumentiran i postoje odgovarajući propisi, te iako postoji zabrana uporabe azbesta, on se nalazi na mnogim brodovima, vlakovima, strojevima, bunkerima, tunelima, galerijama, cjevovodima javne i privatne vodoopskrbe te posebno na javnim i privatnim zgradama.

2.2.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, svake se godine u Europskoj uniji prijavi između 20  000 i 30  000 slučajeva bolesti povezanih s azbestom, a pretpostavlja se da će više od 3 00  000 građana EU-a umrijeti zbog mezotelioma do 2030 (3). Nadalje, procjenjuje se da svake godine na svijetu zbog bolesti povezanih s azbestom umre 1 12  000 ljudi (4).

2.3.

Zabrana uporabe azbesta u cijeloj Europi (5) (1999., treba se provesti do 2005.) i postojeći nadzor tržišta ne jamče da se proizvodi koji sadrže azbest ne uvoze na europsko tržište. To se odnosi na širok raspon proizvoda, između ostalog na građevne materijale, kućanske aparate, obloge za automobilske kočnice ili termos boce. Na temelju novog pristupa europskom nadzoru tržišta (6), EU može poduzeti mjere protiv proizvoda koji sadrže azbest.

2.4.

Na razini EU-a postoji sveobuhvatan skup zakona o azbestu vezanih za zabranu, granične vrijednosti i zaštitu radnika. Osim zabrane uporabe i marketinške promocije azbesta, određene su i granične vrijednosti te je donesena specifična direktiva EU-a koja regulira uvjete rada (7). Certificiranje poduzeća te informiranje i obuka radnika su obvezni. Međutim, odredbe EU-a često su općenite, što dovodi do različite provedbe. Nadalje, još nedostaju posebne odredbe za razine obuke za razne dužnosti i odredbe vezane uz registraciju izvora azbesta.

2.5.

U ovom trenutku valja napomenuti da samoinicijativni izvještaj Europskog parlamenta usvojen u ožujku 2013 (8). na cjelovit način opisuje razne probleme i područja politike koji se odnose na pitanje azbesta i navodi 62 posebna zahtjeva upućena kreatorima europskih i nacionalnih politika.

2.6.

Danas se moramo suočiti s činjenicom da je godišnja proizvodnja azbesta diljem svijeta i dalje na istoj visokoj razini, iako su mnoge zemlje zabranile njegovu uporabu. Trgovina i uporaba azbesta jednostavno se prebacila iz industrijaliziranih zemalja u zemlje u razvoju. Rast trgovine azbestom prati snažna aktivnost međunarodnog azbestnog lobija, koji u svojoj propagandi također koristi istraživanja nekih znanstvenika koja mu idu u prilog. Također valja ukazati na europska financijska ulaganja u svjetske industrije azbesta koja se nastavljaju. Europa i dalje izvozi azbest, šaljući brodove za otpad u druge dijelove svijeta. Također je potrebno napomenuti da plovila koja prenose azbest kao teret u tranzitu i dalje pristaju u i koriste lučke objekte ili privremena skladišta unutar Europske unije.

2.7.

Stvaranje jednakih uvjeta u pogledu azbesta diljem svijeta od presudnog je značaja. Zbog toga bi EU trebao igrati odlučujuću ulogu u zabrani uporabe bilo koje vrste azbesta diljem svijeta. U tom smislu, Europa može informirati druge regije svijeta o zdravstvenim posljedicama azbesta, njegovoj zamjeni drugim materijalima i sigurnom uklanjanju. Potreban je veći angažman Europske unije u međunarodnim ustanovama kako bi se razvili instrumenti kojima bi se tržište azbesta izjednačilo s trgovinom otrovima te kako bi uvrštavanje azbesta krizotila u Prilog III. Roterdamske konvencije (9) postalo najveći prioritet.

3.1.

Prema studiji objavljenoj 2011 (10). znatan udio postojećih zgrada u EU-u stariji je od 50 godina. Više od 40 % stambenih zgrada izgrađeno je prije 1960-ih. Veliki rast izgradnje dogodio se između 1961. i 1990., u razdoblju kada se količina stambenog prostora u gotovo svim država članicama i više nego udvostručila, a azbest se koristio u velikoj mjeri.

3.2.

Prema istoj studiji, zgrade troše oko 40 % ukupnih krajnjih energetskih potreba u Europi. One predstavljaju najveći sektor potrošnje, a iza njih je prijevoz s 33 %. Istodobno se EU obvezao na smanjenje stakleničkih plinova za 80-95 % do 2050. kao dio plana za prelazak na konkurentno gospodarstvo s niskim razinama emisije CO2 u 2050 (11).

3.3.

To znači da obnova zgrada predstavlja ne samo značajan potencijal za poboljšanje energetskih svojstava zgrada, čime će se postići ciljevi plana Energetskog plana 2050. i jedinstvena prilika za uklanjanje azbesta.

3.4.

Međutim, to zahtijeva usklađen pristup i blisku suradnju kako EU-a, tako i nacionalnih razina vlasti u smislu politika i financijskih programa. Inovativni financijski instrumenti također su potrebni kako bi se pokrenula privatna ulaganja.

3.5.

Od EU-a se očekuje podrška i koordinacija. Nadalje, pitanja poput obuke radnika, registracije i priznavanje bolesti povezanih s azbestom područja su politike koja treba bolje uskladiti.

4.1.

Čak i uz zabranu, milijuni tona azbesta i dalje se nalaze u zgradama. Nisu još sve države članice uvele registre gdje se nalazi i koliko je azbesta potrebno ukloniti. Dakle, nemamo odgovarajuće polazište za pravilnu obradu svih preostalih izvora azbesta u Europi.

4.2.

Danas je Poljska jedina država članica EU koja ima uspostavljen nacionalni program za potpuno uklanjanje azbesta. Procjenjuje se da će trošak programa do 2030. biti 10 milijardi eura. Program ima zadan jasan vremenski okvir te se financira iz javnih (državnih, programi EU-a) i privatnih (vlasnici, teritorijalne udruge itd.) izvora. Takvu inicijativu treba pokrenuti u svim državama članicama EU-a (12).

4.3.

U Francuskoj je otkriveno da 3 milijuna od ukupno 15 milijuna socijalnih stambenih jedinica ima probleme povezane s azbestom, a troškovi za neophodnu renovaciju procjenjuju se na 15 milijardi eura. Procijenjeni trošak po jedinici je između 15  000 i 20  000 eura. Radove vezane za azbest na kultnom tornju Montparnasse u Parizu treba pažljivo motriti.

4.4.

U Ujedinjenoj Kraljevini u tijeku je kampanja za oslobađanje svih škola od azbesta. Jedan od razloga za pokretanje kampanje povećana je stopa mezotelioma kod učitelja iz Ujedinjene Kraljevine (13).

4.5.

U Litvi je program zamjene azbestnih krovova počeo 2012. Provodi ga Ministarstvo poljoprivrede gdje su podnositelji zahtjeva seljaci, a najveći iznos financijske potpore za projekt ne smije prijeći 6  000 LTL (1  740 eura). Europski i državni proračun pokrivaju do 50 posto ukupnih opravdanih troškova projekta.

5.1.

Jedan od glavnih problema je znanje, i nedostatak znanja, o azbestu. Mnogi su radnici izloženi azbestu na poslu. To se posebice događa u sektorima održavanja i dekontaminacije, ali potencijalno utječe i na mnoge druge (krovopokrivače, električare, instalatere grijanja, radnike u reciklažnim tvrtkama, koordinatore zdravlja i zaštite na radu, inspektore rada i mnoge druge). Postojećim zakonodavstvom već je propisana obaveza poslodavaca da osiguraju odgovarajuću obuku za sve radnike koji jesu ili za koje postoji vjerojatnost da će biti izloženi azbestnoj prašini ili materijalima koji sadrže azbest. Međutim, zabranom uporabe raznih vrsta materijala postupno se gubi znanje o opasnostima, značajkama i izgledu. Iako su mnoge države članice osigurale obuku za radnike koji ruše, grade i održavaju objekte i ostale osobe koje rade na uklanjanju materijala koji sadrže azbest, i dalje ne postoje odgovarajuće norme koje su primjenjive u cijeloj Europi.

5.2.

Fizički integritet temeljno je ljudsko pravo, koje je među ostalima navedeno u Povelji o temeljnim pravima Europske unije. Politike Europske unije trebaju se osmisliti tako da štite to pravo. To se prije svega odnosi na javno-zdravstvene politike i politike o zaštiti na radu, ali i na druga područja politika koja su vezana uz izloženost azbestu i način postupanja s azbestom.

5.3.

Još jedno važno pitanje je pitanje odgovarajućeg znanja građevinskih inženjera, arhitekata i zaposlenika poduzeća koja nisu specijalizirana za uklanjanje azbesta. EGSO poziva Komisiju da s državama članicama uspostavi radnu skupinu za određivanje minimalnih kvalifikacija potrebnih za rad s azbestom te osiguravanje stjecanja kvalifikacija potrebnih za rad s azbestom kako bi se radnici obučili za ta zanimanja.

5.4.

Europski socijalni partneri iz građevinske industrije (FIEC i EFBWW) riješili su taj problem razvojem Informativnih modula o azbestu (14) za drugu kategoriju radnika. Još jedan projekt koji financira EU (projekt ABClean – Leonardo Da Vinci), koji se odvija izvan okvira socijalnog dijaloga, uključuje razvijanje materijala za tečajeve za obuku instruktora (15).

6.1.

Previše osoba u Europi pati od bolesti povezanih s azbestom. Većina tih bolesti je vezana za njihov posao, ali ne sve. Kućanice koje su čistile radnu odjeću svojih supruga također su bile izložene azbestnim vlaknima, kao i njihova djeca. Kampanjom u Ujedinjenoj Kraljevini otkriveno je da otprilike 80 % škola i dalje sadrži azbest. To lako može prerasti u još jedan naraštaj žrtava azbesta, posebno ako uzmemo u obzir najnovija znanstvena istraživanja o razinama izloženosti/razdobljima latencije i razvoju bolesti. I vrlo niske doze izloženosti mogu u kombinaciji s dugim razdobljem latencije postati razne bolesti povezane s azbestom. Zato izloženost azbestu predstavlja prijetnju stanovništvu u nekoliko država članica.

6.2.

Nadalje, zbog vrlo dugog razdoblja latencije i djelomičnog nedostatka znanja medicinskog osoblja, žrtve često ne dobivaju pravovremenu i pravilnu podršku i informacije od svojih pružatelja zdravstvenih usluga.

6.3.

Sigurno odlaganje važan je vid svakog plana za uklanjanje. Ako se taj vid zanemari, doći će do neočekivane izloženosti. Primjerice, u Švicarskoj je najveća izloženost azbestu zabilježena u reciklažnom sektoru.

6.4.

Kako bi se zaštitili građani i radnici, preduvjet je funkcionalni tržišni nadzor za sprječavanje dolaska novih tvari koje sadrži azbest na europsko tržište.

6.5.

U pogledu smrtonosnosti svih oblika azbesta, EU djeluje na temelju suvislog zajedničkog stava. Direktiva 1999/77/EZ navodi da „nije otkrivena granična vrijednost izloženosti ispod koje azbest krizolit ne uzrokuje kancerogena oboljenja” i da „je učinkovit način zaštite ljudskog zdravlja zabrana uporabe vlakana azbesta krizolita i proizvoda koji ih sadrže”.

6.6.

Bolesti povezane s azbestom mogu te često i dovode do posebno bolne i polagane smrti. EUROGIP-ov izvještaj (16) i izvještaj o zajedničkom projektu EFBWW-a, ETUC-a i IBAS-a pokazuju kako su priznavanja i naknade za bolesti povezane s azbestom regulirani u državama članicama iz središnje i istočne Europe (17). Iako se najvažnije bolesti povezane s azbestom obično priznaju u većini država članica, prečesto se žrtve i dalje bezuspješno bore za njihovo priznavanje.

Gore navedeni izvještaji također pokazuju da se nacionalne odredbe i postupci vezani uz priznavanje i naknade znatno razlikuju. Često ne postoje podrška i upute koje su žrtvama potrebne.