This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52014DC0061
COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT AND THE COUNCIL on the application of Regulation (EU) No 472/2013
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o primjeni Uredbe (EU) br. 472/2013
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o primjeni Uredbe (EU) br. 472/2013
/* COM/2014/061 <EMPTY> */
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o primjeni Uredbe (EU) br. 472/2013 /* COM/2014/061 <EMPTY> */
KOMUNIKACIJA
KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o
primjeni Uredbe (EU) br. 472/2013 1. UVOD Gospodarska i financijska kriza otkrile
su niz slabosti u gospodarskom upravljanju i nadzoru EU-a. Većina
nedostataka u nadzoru učinkovito je riješena stvaranjem europskog semestra
za koordinaciju gospodarske politike i šest zakonodavnih akata poznatijih kao „paket
šest mjera” (eng. Six Pack). S obzirom na veću vjerojatnost da
gospodarske i proračunske politike u području jedinstvene valute
rezultiraju zamjetnim učincima prelijevanja, ipak postoji potreba za
uspostavom jačih mehanizama. U tu je svrhu zakonodavac donio Uredbu (EU)
br. 472/2013 i (EU) br. 473/2013[1]. Uredbom (EU)
br. 472/2013 određuju se posebni postupci koji se odnose na
pojačan nadzor programâ i nadzor nakon isteka programâ u državama
članicama europodručja, formalizirajući prethodno ad hoc
pristupe i povezujući financijsku pomoć i okvir Ugovora povezanog s
koordinacijom gospodarskih politika država članica. Te uredbe, odnosno
tzv. „paket dviju mjera” (eng. Two Pack) stupile su na snagu
30. svibnja 2013. Uredbom (EU) br. 472/2013 (dalje u
tekstu „Uredba“) utvrđena su pravila za pojačan nadzor, programe
makroekonomske prilagodbe i programe nadzora nakon isteka programa u okviru kojih
Komisija i Vijeće mogu provoditi stupanj nadzora koji odgovara predmetnom
slučaju i koji dopunjuje ostale postojeće procese multilateralnog
nadzora. Postupajući na taj način, oni mogu zaključiti da država
članica mora poduzeti daljnje mjere kako bi otklonila posebne rizike koji
proizlaze iz te države članice za financijsku stabilnost u
europodručju; cilj spomenutih mjera bio bi brza ponovna uspostava stabilne
gospodarske i financijske situacije te, prema potrebi, ponovna uspostava
potpunog samofinanciranja države članice na financijskim tržištima. Uredba je donesena kako bi se njome
uskladila sadašnja praksa koja se primjenjuje pri provedbi programa financijske
pomoći u državama članicama europodručja s institucionalnim
okvirom Ugovora i da se time istodobno osigura bolja primjena spomenutih
načela u državama članicama. Stupanj intenziteta praćenja i
nadzora ovisit će o ozbiljnosti financijske situacije predmetne države
članice. Uredbom se omogućuje i pojednostavnjenje u slučaju preklapanja
obveza izvješćivanja za specifične slučajeve u kojima država
članica prima financijsku pomoć. U skladu s člankom 19. Uredbe,
do siječnja 2014. i svakih pet godina nakon toga, Komisija podnosi
Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o primjeni ove Uredbe, kojem
prema potrebi prilaže prijedlog za izmjenu ove Uredbe. U izvješću se
između ostalog ocjenjuje: (a) učinkovitost ove Uredbe; (b) napredak u
osiguravanju bolje koordinacije gospodarskih politika i održive
usklađenosti gospodarske učinkovitosti država članica u skladu s
UFEU-om; (c) doprinos ove Uredbe ostvarenju strategije Unije za razvoj i otvaranje
radnih mjesta. Potrebno je napomenuti da se revizijom
Uredbe namjerava osigurati pregled njezine primjene od njezina stupanja na
snagu. Informacije pribavljene tom revizijom o gospodarskom napretku koji su
države članice postigle u okviru programa nisu namijenjene ni udvostručenju
ni sažimanju rezultata redovnih misija nadzora provedenih u okviru tih
programa. Uredba je na snazi tek vrlo kratko
vrijeme, što podrazumijeva ozbiljna ograničenja u pogledu onoga što u ovom
trenutku može biti ocijenjeno i u kojoj mjeri. Suprotno tome, revizija „paketa šest
mjera“ i „paketa dviju mjera“ krajem 2014. omogućit će provedbu
opsežnije i podrobnije procjene učinkovitosti Uredbe. 2. PRIMJENA UREDBE (EU)
br. 472/2013 2.1. Provedba Uredbe Člankom 2. stavkom 5. i
člankom 7. stavkom 12. Uredbe Komisija se ovlašćuje
objaviti u informativne svrhe dva popisa instrumenata financijske pomoći:
(i) onih koji su preventivne naravi i, zasebno, (ii) onih za koje pravila u okviru
Europskog mehanizma za stabilnost (ESM) ne zahtijevaju program makroekonomske
prilagodbe. U listopadu 2013. Komisija je donijela spomenutu Komunikaciju[2]. Od stupanja na snagu Uredbe još nijedna
država članica europodručja nije bila podvrgnuta pojačanom
nadzoru u skladu s člankom 2. i još nijedna država članica
europodručja nije zaključila novi program makroekonomske prilagodbe. Međutim, u skladu s
člankom 16. te Uredbe, države članice koje primaju financijsku
pomoć podliježu pravilima Uredbe na dan njezina stupanja na snagu. Ona se
shodno tomu primjenjuje na one države članice europodručja koje od
30. svibnja 2013. koriste instrumentima financijske pomoći. U vrijeme
stupanja na snagu Uredbe, Grčka, Irska, Portugal, Španjolska i Cipar bili
su korisnici financijske pomoći iz jedne ili više drugih država
članica, Europskog mehanizma za financijsku stabilizaciju (EFSM),
Europskog mehanizma za stabilnost (ESM), Europskog fonda za financijsku
stabilnost (EFSF) ili neke druge relevantne međunarodne financijske
institucije, kao što je Međunarodni monetarni fond (IMF). Donesene su nove
odluke kojima se prilagođavaju postojeći programi makroekonomske
prilagodbe, u okviru te Uredbe. Četiri države članice primaju
financijsku pomoć povezanu s programom makroekonomske prilagodbe,
čime počinje primjena članka 7. Uredbe: Grčka Grčka je zaključila dva
programa ekonomske prilagodbe. Prvi je program podrobno definiran
26. svibnja 2010. Odlukom Vijeća 2010/320/EU i naknadno izmijenjen
nekoliko puta. Drugi program ekonomske prilagodbe proveden je Odlukom
Vijeća 2011/734/EU od 12. srpnja 2011., koja je posljednji put
izmijenjena Odlukom Vijeća 2013/6/EU[3]. Irska Irski program ekonomske prilagodbe
proveden je Odlukom Vijeća 2011/77/EU u veljači 2011. Ažurirani
podaci programa makroekonomske prilagodbe doneseni su u skladu s
člankom 7. stavkom 5. Uredbe od 9. srpnja 2013. Provedbenom
odlukom Vijeća 2013/373/EU[4]. Portugal Portugalski program ekonomske prilagodbe
proveden je Odlukom Vijeća 2011/344/EU20. svibnja 2011. Ažurirani podaci
programa makroekonomske prilagodbe doneseni su u skladu s člankom 7.
stavkom 5. Uredbe od 9. srpnja 2013. putem Provedbene odluke Vijeća
2013/375/EU[5]. Cipar Ciparski program ekonomske prilagodbe
proveden je Odlukom Vijeća 2013/236/EU od 23. travnja 2013., netom
prije stupanja Uredbe na snagu. Radi jasnoće i pravne sigurnosti program
makroekonomske prilagodbe odobren je u skladu s člankom 7.
stavkom 2. Uredbe Odlukom Vijeća 2013/463/EU od 13. rujna 2013.[6] Španjolska
koristi financijsku pomoć za dokapitalizaciju financijskih institucija. To
znači da se odredbe programa makroekonomske prilagodbe iz Uredbe ne
primjenjuju na Španjolsku. Međutim, Španjolska će biti podložna
nadzoru nakon isteka programa u skladu s člankom 14. Uredbe čim
završi sadašnji program financijske pomoći. 2.2. Učinkovitost Uredbe Glavni je cilj ove Uredbe pojačati
praćenje i nadzor za države članice kojima prijete ozbiljne
poteškoće ili već jesu u njima u odnosu na svoju financijsku
stabilnost. Njezin je cilj uspostaviti transparentne, učinkovite,
pojednostavnjene i predvidive postupke nadzora za države članice koje su
pod pojačanim nadzorom programom makroekonomske prilagodbe i nadzorom
nakon isteka programa. Uredba je na snazi od 30. svibnja
2013. Zbog tako kratkog vremenskog okvira prilično je teško procijeniti
učinkovitost Uredbe jer su dokazi na kojima će se temeljiti ova
procjena ograničeni. Prije svega, brojne su odredbe Uredbe
relevantne za razdoblje u kojem su programi razvijeni i dogovoreni. U
postojećim su programima ta razdoblja prethodila stupanju Uredba na snagu.
Stoga se učinkovitost Uredbe u skladu s člankom 19. ne može
ocijeniti u odnosu na te ranije faze. Osim toga, nije moguće procijeniti
učinkovitost Uredbe s obzirom na pojačani nadzor jer još nijedna
država članica europodručja nije podvrgnuta pojačanom nadzoru.
Zbog tih se istih razloga još ne može ocijeniti učinkovitost Uredbe u
odnosu na primjenu nadzora nakon isteka programa. Tijekom tog vremena učinkovitost se
može ocijeniti jedino u odnosu na postojeće programe makroekonomske
prilagodbe. Oni su namijenjeni brzoj uspostavi pouzdane i održive gospodarske i
financijske situacije te ponovnoj uspostavi potpunog samofinanciranja države
članice na financijskim tržištima. Postojeći programi makroekonomske
prilagodbe dosad su postigli ciljeve iz Uredbe. Međutim, provedba grčkog,
portugalskog i ciparskog programa, koji još traju, osigurat će važne
parametre i dokaze o tome kako procijeniti učinkovitost za iduću
provedbu revizije. Slično tomu, skori izlaz Irske i Španjolske iz njihovih
programa financijske pomoći osigurat će nove dokaze za provedbu
temeljitije procjene učinkovitosti nadzora nakon isteka programa u
kasnijoj fazi. Podrobno praćenje svih država
članica europodručja služit će hitnom rješavanju svih slabosti
koje mogu nastati i izbjegavanju njihova dodatnog širenja u EMU-u ili u Uniji. 2.3.
Napredak u osiguravanju bolje koordinacije gospodarskih politika i održive
usklađenosti gospodarskog djelovanja država članica u skladu s
UFEU-om Uredba (EU) br. 473/2013 i „paket šest
mjera” bit će ocijenjeni u 2014. provedbom revizije. Očekuje se da
će ta revizija opsežnije sagledati napredak postignut u odnosu na
koordinaciju i usklađenost. Uredbom (EU) br. 472/2013
uspostavlja se okvir za jačanje gospodarskog i proračunskog nadzora
za države članice u europodručju kojima prijete ozbiljne
poteškoće ili već jesu u njima. Njome se, između ostalog, osigurava
bolja koordinacija za države članice koje se koriste programima
makroekonomske prilagodbe i uspostavlja opći okvir za nadzor nakon isteka
programa. Osim toga, Uredbom se osigurava
pojačani gospodarski nadzor u cilju osiguravanja dosljednosti u
gospodarskim politikama – posebno između okvira multilateralnog nadzora
Unije kako je utvrđen UFEU-om i mogućih uvjeta politike povezanih s
financijskom pomoći – te izbjegavanja udvostručavanja obveza
izvješćivanja. U tom cilju Uredba sadržava klauzule o dosljednosti s Paktom
o stabilnosti i rastu, Uredbom (EU) br. 1176/2011[7]
i s nekim odredbama Uredbe (EU) br. 473/2013[8].
Države članice europodručja koje podliježu Uredbi izuzete su od nekih
obveza upravo kako bi se izbjeglo preklapanje obveza izvješćivanja. Uredba ne sadržava prijelazne odredbe za
države članice koje izađu iz programa i financijsku pomoć (npr.
Irska) tijekom godišnjih ciklusa makroekonomskog nadzora. U cilju
pojednostavnjenja potpune ponovne integracije država članica koje su u
mehanizmima gospodarske koordinacije, Komisija će hitno primijeniti
standardne alate nadzora na države članice koje su uspješno provele
programe gospodarske prilagodbe. 3. PROCJENA NAPRETKA S OBZIROM NA
GOSPODARSKE UVJETE S obzirom da je Uredba (EU)
br. 472/2013 tek nedavno stupila na snagu, prerano je za procjenu
učinka njezine provedbe na gospodarske uvjete. Sve države članice na koje se
odnosi sadržaj ove Uredbe provele su strukturne reforme kako bi započele
rješavati izvore osjetljivosti i financijske nestabilnosti. Problemi Irske i
Cipra uglavnom su proizlazili iz bankarskog sektora. Shodno tomu Irska je
reorganizirala taj sektor, dokapitalizirala održive banke, likvidirala
neodržive banke i provodi rigorozno ispitivanje opterećenosti kako bi
ispravno vrednovala imovinski portfelj. Restrukturiranje i osiguranje
kontinuiteta osnovnih funkcija banaka provedeno je i na Cipru, kao i brzo i
paušalno smanjenje omjera financijskih instrumenata. Osim toga, obje države
moraju i nastavljaju provoditi reforme tržišta rada i tržišta proizvoda. Prva
reforma uključuje provedbu Akcijskog plana za radna mjesta i reformu
obrazovnih programa i programa osposobljavanja u Irskoj te ukidanje indeksacije
plaća u privatnom sektoru do 2014. na Cipru. Druga reforma odnosi se,
između ostalog, na programe za privatizaciju u različitim sektorima
energetike i prijevoza te jačanje zakonodavstva o tržišnom natjecanju
(Irska). Osim toga, obje države poduzele su i još uvijek poduzimaju reforme
kako bi konsolidirale javne financije i smanjile financijski pritisak. Grčka je postigla dojmljivu
fiskalnu konsolidaciju i provela temeljite reforme tržišta rada i tržišta
proizvoda, kao što su pojednostavnjenje formalnosti za osnivanje novih
poduzeća i složenosti postupaka licenciranja, kao i reforme u mirovinskom,
zdravstvenom i poreznom sustavu kako bi se unaprijedili prilagodba,
konkurentnost i rast. Visok javni dug, strukturna neprilagođenost i
opterećujući institucionalni aranžmani i dalje ostaju razlog za
zabrinutost. Konačno, Portugal je iskusio
strukturnu neprilagođenost i visoke razine javnog duga. Kako bi
započeo rješavati te izvore nestabilnosti, provedeno je nekoliko paketa
reformi. Na primjer, smanjene su stope naknada za nezaposlene, provedeni su
privatizacijski programi, povećana je konkurentnost u maloprodaji i
smanjene su prepreke za bavljenje stručnim uslugama. Osim toga, proširena
je osnovica za PDV, a ukinut je niz odbitaka u porezu na dohodak . Podrobna i temeljita procjena stanja
država sudionica programa može se pronaći u rezultatima nadzornih misija,
objavljena u publikaciji „Europsko gospodarstvo“ i raspoloživa je na
sljedećem web-mjestu Europske komisije: http://ec.europa.eu/economy_finance/assistance_eu_ms/index_en.htm.
4. ZAKLJUČAK Ova Komunikacija opisuje neke od
temeljnih aspekata „paketa šest mjera”, Uredbe (EU) br. 472/2013.
Ambiciozna fiskalna konsolidacija povezana s dalekosežnim strukturnim reformama
i sanacijom financijskog sektora, uz podršku vanjske financijske pomoći –
najčešće programima makroekonomske prilagode – pomogli su
spriječiti previranja na financijskom tržištu i time stabilizirati
tržišta. U skladu s time,, Komisija smatra da se
Uredba (EU) br. 472/2013 do sada pokazala odgovarajućim okvirom za
pojačano praćenje i nadzor država članica europodručja
kojima prijete ozbiljne poteškoće ili su već u njima u odnosu na
njihovu financijsku stabilnost. Čini se da odredbe „paketa dviju mjera”
i proceduralne norme koje su njome određene omogućuju
usklađenije postupanje u svim državama članicama europodručja.
Međutim, kako je objašnjeno u ovoj Komunikaciji, kratak vremenski okvir u
kojem je ova Uredba na snazi pruža tek ograničene dokaze na kojima se može
temeljiti evaluacija. Na primjer, još uvijek treba ispitati pojačani
nadzor, no Uredbom je uspostavljen okvir koji bi trebao omogućiti pomnije
praćenje država članica europodručja kojima prijete ozbiljne
poteškoće ili su već u njima. Praćenje nakon isteka programa
treba isto tako ispitati. Sustavna i iscrpna procjena, utemeljena
na stečenom iskustvu, bit će donesena pri sljedećoj reviziji ove
Uredbe koja će se provoditi usporedno s revizijom Uredbe (EU)
br. 473/2013 i „paketa šest mjera”. [1] SL L 40,
27.5.2013. [2] SL C 300,
16.10.2013. [3] SL L 48,
21.2.2013. [4] SL L 191,
12.7.2013. [5] SL L 192,
13.7.2013. [6]SL L 250,
20.9.2013. [7]Uredba (EU)
br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga
2011. o sprečavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža (SL L 306,
23.11.2011., str. 25.). 8Međutim, članci od 1.do
5. i od 13. do 18. Uredbe(EU)
br. 473/2013
ne primjenjuju se.