This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52013PC0920
Proposal for a DIRECTIVE OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL on the reduction of national emissions of certain atmospheric pollutants and amending Directive 2003/35/EC
Prijedlog DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćivača i izmjeni Direktive 2003/35/EZ
Prijedlog DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćivača i izmjeni Direktive 2003/35/EZ
/* COM/2013/0920 final - 2013/0443 (COD) */
Prijedlog DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćivača i izmjeni Direktive 2003/35/EZ /* COM/2013/0920 final - 2013/0443 (COD) */
OBRAZLOŽENJE 1. KONTEKST PRIJEDLOGA Opći kontekst – Osnova i ciljevi
prijedloga Direktivom 2001/81/EZ Europskog parlamenta i
Vijeća[1]
utvrđene su godišnje nacionalne gornje granice emisija koje je svaka
država članica trebala postići do 2010., a koje obuhvaćaju
emisije sumporovog dioksida (SO2), dušikovih oksida (NOx),
nemetanskih hlapljivih organskih spojeva (NMHOS) i amonijaka (NH3).
Cilj im je bio smanjiti onečišćenje zraka i njegov štetan učinak
na javno zdravlje i okoliš diljem Unije te postići usklađenost s
Protokolom iz Göteborga.[2]
Potrebno je preispitati i ažurirati te
zahtjeve kako bi se riješili preostali znatni zdravstveni rizici i utjecaji na
okoliš koje predstavlja onečišćenje zraka u Uniji te kako bi se
propisi Unije uskladili s novim međunarodnim obvezama nakon revizije
Protokola iz Göteborga u 2012. Potrebno smanjenje učinaka utvrđeno
je u revidiranoj tematskoj strategiji o onečišćenju zraka[3] kojom se ažurira
način ostvarenja dugoročnog cilja Unije, a to je da se postignu
razine kakvoće zraka koje nemaju znatan učinak na zdravlje ljudi i
okoliš i ne predstavljaju rizik za njih. Ovaj prijedlog jedan je od glavnih
zakonodavnih stupova za postizanje tih smanjenja. Osim određivanja daljnjih smanjenja
emisija koja su potrebna, u ovom je prijedlogu riječ i o nekim nedostacima
pri provedbi političkog okvira Unije u području kakvoće zraka i
o potrebi za pojačanom koordinacijom između smanjenja emisija i
kakvoće zraka te promjene klime i zaštite bioraznolikosti. S obzirom na vrstu i opseg potrebnih izmjena
Direktive 2001/81/EZ i potrebu da se pospješi dosljednost i pravna
jasnoća, revizijom Direktive 2001/81/EZ zahtijeva se njezino stavljanje
izvan snage i donošenje nove Direktive (ova Direktiva). Sukladnost s ostalim politikama i ciljevima
Unije Ciljevi
ove inicijative u skladu su s ciljevima strategije Europa 2020. za pametan,
uključiv i održiv rast te ih pospješuju. Njima bi se trebale potaknuti
inovacije za podržavanje zelenog rasta i održavanje konkurentnosti europskoga
gospodarstva istodobno pomažući prijelaz na gospodarstvo s niskim
emisijama ugljika, štiteći europski prirodni kapital i
iskorištavajući vodstvo Europe u razvoju novih zelenih tehnologija.[4] Kada je to moguće,
teži se pojednostavnjenju i pojašnjenju postojećih politika kako bi se
omogućila bolja provedba u smislu pametnih propisa.[5] Kada se uvode mjere,
vodi se briga da se zaštite interesi MSP-ova prema načelu „počnimo od
malih”.[6]
Osigurana je dosljednost s blisko povezanim područjima prometa,
industrije, poljoprivrede i promjene klime te učinkovitosti resursa. 2. REZULTATI SAVJETOVANJA SA ZAINTERESIRANIM
STRANAMA I OCJENE UTJECAJA Savjetovanje sa zainteresiranim stranama Postupak revizije odvijao se na temelju
stručnog znanja koje je izgrađeno tijekom nekoliko desetljeća
provođenja procjena, aktivnosti upravljanja i revizije u području
kakvoće zraka u Uniji i na međunarodnoj razini. Savjetovanje je
održano s tijelima država članica nadležnima za provedbu tekućeg
političkog okvira na svim administrativnim razinama. Od lipnja 2011. do
travnja 2013. održano je pet sastanaka dionika kako bi se osigurala
transparentnost i kako bi se dionicima omogućilo iznošenje primjedbi i
informacija. Svi su sastanci izravno prenošeni na mreži kako bi se
omogućilo najveće moguće sudjelovanje. Istovremeno su održana
dva javna savjetovanja – prvo krajem 2011., čija je tema bila
preispitivanje jakih i slabih strana postojećeg političkog okvira u
području kakvoće zraka, a drugo je bilo internetsko javno
savjetovanje svih dionika o glavnim opcijama politike na raspolaganju za
rješavanje preostalih problema kakvoće zraka, a održano je početkom
2013.[7]
U 2012. provedeno je istraživanje Eurobarometra o mišljenju šire javnosti u
pogledu onečišćenja zraka te je o njemu podneseno izvješće.[8] Komisija i Europska
agencija za okoliš (EEA) također su provele pilot-projekt u vezi s
provedbom politike u području kakvoće zraka, povezujući tako 12
gradova iz cijele Unije radi procjene lokalnog iskustva s provedbom
političkog okvira u području kakvoće zraka.[9] Rezultati ocjene utjecaja Potpuna
usklađenost sa zakonodavstvom u području kakvoće zraka može se
postići u kratkom ili srednjem roku usmjeravanjem na provedbu
postojeće politike uz djelovanje država članica. Dok je Direktivu
2001/81/EZ potrebno revidirati kako bi se uključile međunarodne
obveze Unije za 2020. u okviru Protokola iz Göteborga, stroža smanjenja nisu
primjerena za 2020. Međutim razdoblje
do 2030. drugačiji je slučaj. Kako bi se riješio problem utjecaja na
zdravlje i okoliš, potrebne su znatno strože obveze smanjenja emisija. Za 2030.
najpoželjnija je opcija 70 % najvećeg mogućeg smanjena utjecaja
na zdravlje u 2030., dodatno optimizirana radi dodatnih smanjenja u pogledu
eutrofikacije i ozona. Te obveze smanjenja emisija predstavljaju put prema
ostvarenju dugoročnog cilja Unije. Provedba obveza
smanjenja iz Protokola iz Göteborga za 2020. ne podrazumijeva dodatne rashode
Unije u odnosu na osnovne vrijednosti. Nove obveze smanjenja za 2030.
oblikovane su tako da se provede smanjenje utjecaja kakvoće zraka do 2030.
utvrđeno u komunikaciji o programu „Čisti zrak za Europu”. Na temelju
ocjene utjecaja oblikovan je nacrt za optimalno ostvarenje željenog smanjenja i
ta je optimizacija pomogla pri utvrđivanju nacionalnih obveza smanjenja
emisija za šest najvažnijih onečišćivača. Tim obvezama smanjenja
ukupni vanjski troškovi onečišćenja zraka smanjit će se za
40 milijardi EUR (prema najopreznijoj procjeni) u usporedbi s
212 milijardi EUR u osnovnim vrijednostima, uključujući
izravnu gospodarsku korist u iznosu od više od 2,8 milijardi EUR:
1,85 milijardi EUR zbog smanjenih gubitaka produktivnosti rada,
smanjeni troškovi zdravstvene skrbi od 600 milijuna EUR, smanjeni
gubitak vrijednosti kultura od 230 milijuna EUR te smanjena šteta za
izgrađeni okoliš od 120 milijuna EUR. Te se brojke mogu usporediti s
godišnjim troškovima usklađivanja koji iznose 3,3 milijarde EUR
ili jednu dvanaestinu smanjenja vanjskih troškova. S obzirom na osnovne
vrijednosti, do 2030. će se opterećenje za zdravlje smanjiti za
40 % u usporedbi s 2005. Ovim prijedlogom omogućuje se dodatnih
12 %, što ukupno iznosi 52 % smanjenja u pogledu opterećenja za
zdravlje u usporedbi s 2005. U pogledu eutrofikacije, prijedlogom se ostvaruje
dodatnih 50 % s obzirom na osnovne vrijednosti. Gornjim
granicama za metan u okviru režima Unije o nacionalnim gornjim granicama
emisija mogle bi se smanjiti emisije na troškovno učinkovit način,
iako bi politika trebala biti u skladu s Odlukom 406/2009/EZ Europskog
parlamenta i Vijeća.[10]
Odredbe za unapređenje upravljanja i usklađivanje praćenja i
izvješćivanja s međunarodnim obvezama mogle bi se uključiti uz
veoma skroman administrativni trošak (početni trošak od oko
8 milijuna EUR i godišnji trošak na razini Unije od 3,5 milijuna EUR). 3. PRAVNI ELEMENTI PRIJEDLOGA Sažetak predloženog djelovanja Prijedlogom se stavlja izvan snage i
zamjenjuje sadašnji režim Unije o godišnjem određivanju gornjih granica za
nacionalne emisije onečišćivača zraka, kako je definirano u
Direktivi 2001/81/EZ. Time se osigurava primjena do 2020. nacionalnih gornjih
granica emisija koje su određene u Direktivi 2001/81/EZ od 2010. nadalje
za SO2, NOx, NMHOS i NH3 te se utvrđuju nove
nacionalne obveze smanjenja emisija („obveze smanjenja”) primjenjive od 2020. i
2030. za SO2, NOx, NMHOS, NH3, sitne čestice (PM2,5)
i metan (CH4) te prijelazne razine emisija za godinu 2025.
primjenjive na iste onečišćivače. Posebne informacije o glavnim člancima i
prilozima navedene su u nastavku. U člancima 1., 2. i 3.
utvrđen je predmet i područje primjene ovog prijedloga i navedene su
definicije ključnih izraza koji se u njemu koriste. U skladu s člankom 4. koji se
čita u kombinaciji s Prilogom II., države članice moraju
ograničiti svoje godišnje emisije SO2, NOx, NMHOS-a, NH3,
PM2,5 i CH4 kako bi ostvarile svoje obveze smanjenja
primjenjive od 2020. i 2030. Nadalje, države članice moraju 2025.
ograničiti svoje godišnje emisije navedenih onečišćivača na
razine utvrđene na temelju linearnog smanjenja, osim ako to zahtijeva
mjere koje podrazumijevaju nerazmjerne troškove. U članku 4. navodi se
koje izvore emisija ne treba uzeti u obzir. Člankom 5.
omogućuje se državama članicama da se koriste određenim
fleksibilnostima, uz uvjet da se Komisija ne protivi: da se uzme u obzir udio
smanjenja emisija NOx, SO2, i PM2,5 koje je postignuto u
međunarodnom pomorskom prometu uz određene uvjete; da se
zajednički provedu njihove obveze smanjenja za CH4; i da se
predloži prilagođena evidencija emisija kada dođe do nesukladnosti s
obvezom smanjenja (osim za CH4) kao rezultata poboljšanog
načina evidentiranja. Člankom 6. od
država članica zahtijeva se da donesu, provedu i redovno ažuriraju svoje
nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka uz opis načina na
koji ispunjuju svoje obveze smanjenja. Nacionalni programi kontrole
onečišćenja zraka trebali bi sadržavati barem informacije
određene u Prilogu III. (dio 2.) i informacije o smanjenju emisija
crnog ugljika te se njima mogu propisati specifične mjere, kako je
navedeno u Prilogu III. (dio 1.), u cilju smanjenja emisija PM2,5
i NH3 koje potječu iz poljoprivrednog sektora. Nacionalni
programi kontrole onečišćenja zraka izrađuju se u kontekstu
cjelokupnog političkog okvira u području kakvoće zraka te
uključuju informacije o analizama na temelju kojih se vrši odabir mjera.
Države članice organiziraju javno savjetovanje o svojim nacionalnim
programima kontrole onečišćenja zraka prije nego što ih dovrše. Stoga
se člankom 16. izmjenjuje Direktiva 2003/35/EZ Europskog parlamenta
i Vijeća[11]
kako bi se osiguralo da su njome obuhvaćeni nacionalni programi kontrole
onečišćenja zraka. Člankom 7.,
koji se čita u kombinaciji s Prilogom I., zahtijeva se od država
članica da prate emisije onečišćivača zraka te da pritom, u
skladu s obvezama i smjernicama donesenima u okviru Konvencije o dalekosežnom
prekograničnom onečišćenju zraka koja se navodi i podrobnije
određuje u Prilogu IV., pripremaju i ažuriraju nacionalne
evidencije i predviđanja emisija koje trebaju biti popraćene
informativnim izvješćem o evidenciji. Države članice koje primjenjuju
fleksibilnosti iz članka 5. moraju uvrstiti relevantne informacije u
informativno izvješće o evidenciji ili u zasebno izvješće. U skladu s člankom 8. države
članice prate, koliko je moguće, negativne utjecaje
onečišćenja zraka na vodne i kopnene ekosustave, na temelju
načina određenih u Prilogu V. Države članice imaju pravo
koristiti se sustavima praćenja uspostavljenima u okviru drugih
instrumenata Unije. Člankom 9. od
država članica zahtijeva se da Komisiji na datume određene Prilogom
I. dostave svoj nacionalni program kontrole onečišćenja zraka i
njegove ažurirane verzije te sve informacije o praćenju utvrđene u
skladu s člancima 7. i 8. Komisija uz pomoć Europske agencije za
okoliš i država članica redovito provjerava točnost i cjelovitost
dostavljenih podataka nacionalne evidencije emisija. Člankom 10.
predviđeno je da Komisija svakih pet godina izvješćuje o provedbi ove
Direktive, uključujući o primjeni članka 4. stavka 2. koji se
odnosi na prijelazne razine emisija utvrđene za 2025. Člankom 11.
promiče se sustavno i aktivno širenje podataka elektroničkim putem,
prikupljenih i obrađenih u okviru ovog prijedloga te se u tom kontekstu
odnosi na zahtjeve utvrđene u propisima Unije, uključujući u
Direktivi 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.[12] Člankom 12.
promiče se suradnja Komisije i država članica s trećim zemljama
i relevantnim međunarodnim organizacijama kako bi se na bolji način
nastavio rješavati problem emisija onečišćivača zraka na
svjetskoj razini. Člankom 13.
utvrđeni su načini postupka primjenjivog na temelju članka 6.
stavka 7., članka 7. stavka 9. i članka 8. stavka 3. za prilagodbu
Priloga I., Priloga III. (dio 1.) i priloga IV. i V. znanstvenom i
tehničkom napretku putem delegiranih akata. Članak 14.
odnosi se na postupak ispitivanja odbora kojim se Komisija koristi za donošenje
provedbenih akata na temelju članka 5. stavka 6. i članka 6. stavka
9. te se njime propisuje suradnja s postojećim odborom koji je
uspostavljen člankom 29. Direktive 2008/50/EZ. Člancima 15., 17. i 19. utvrđuju se odredbe o kaznama koje se primjenjuju u slučaju
povrede nacionalnih odredaba donesenih na temelju prijedloga, o stupanju na
snagu i prijenosu prijedloga u zakonodavstvo država članica. Članak 18.
odnosi se na stavljanje izvan snage Direktive 2001/81/EZ i istovremeno
propisuje da se nacionalne gornje granice emisija koje su njome utvrđene i
dalje primjenjuju do 31. prosinca 2019. U Prilogu VI. nalazi se korelacijska
tablica. Pravna osnova Budući da je zaštita okoliša primarni
cilj prijedloga, u skladu s člankom 191. UFEU-a, on se temelji na
članku 192. stavku 1. UFEU-a. Načela supsidijarnosti i
proporcionalnosti i odabir instrumenta Načelo supsidijarnosti primjenjuje se u
mjeri u kojoj prijedlog ne potpada pod isključivu nadležnost Unije. Države članice ne mogu dostatno ostvariti
ciljeve prijedloga. Kako bi se riješili ozbiljni problemi kakvoće zraka
koji su i dalje prisutni u Uniji, svaka država članica mora smanjiti svoje
emisije onečišćivača, a smanjenja provedena u cijeloj Europi
mogu se na troškovno učinkovit način koordinirati samo na razini
Unije. Utvrđenim obvezama smanjenja uzimaju se u obzir ne samo domaći
utjecaji nacionalnih emisija već i njihov prekogranični utjecaj. Djelovanjem Unije omogućit će se
bolje ostvarenje cilja prijedloga. Direktivom 2001/81/EZ utvrđeni su
ciljevi smanjenja i minimalni zahtjevi za njihovu provedbu, a na državama
članicama je da odrede najbolju kombinaciju mjera kako bi postigle ta
smanjenja. To je načelo sadržano u ovom prijedlogu kojim se dalje usklađuju
zahtjevi u vezi s nacionalnim programima i praćenjem emisija
onečišćivača zraka i izvješćivanjem o njima kako bi se
ispravili nedostaci Direktive 2001/81/EZ i kako bi se udovoljilo
međunarodnim obvezama preuzetima u okviru Konvencije o dalekosežnom
prekograničnom onečišćenju zraka i njezinim protokolima. Iako se
prijedlogom zahtijeva kontrola emisija na izvoru u poljoprivrednom sektoru,
države članice imaju mogućnost da ih ne provedu ako nisu potrebne za
ostvarenje predmetne obveze smanjenja. Prema tome, prijedlog je usklađen s
načelom supsidijarnosti. Odabrani je pravni instrument direktiva jer se
prijedlogom utvrđuju ciljevi i obveze, a državama članicama ostavlja
dovoljno fleksibilnosti u pogledu odabira mjera za usklađenost i njihovu
detaljnu provedbu. Prijedlog je stoga usklađen s načelom
proporcionalnosti. 4. POSLJEDICE ZA PRORAČUN Direktiva će se provesti postojećim
proračunom i neće utjecati na višegodišnji financijski okvir. 5. NEOBVEZNI ELEMENTI Dokumenti s
obrazloženjima Komisija smatra da su
dokumenti s obrazloženjima potrebni radi poboljšanja kakvoće informacija o
prenošenju direktive zbog sljedećih razloga. Cjelovito i pravilno prenošenje Direktive
nužno je kako bi se jamčilo ispunjavanje njezinih ciljeva (tj. zaštita
zdravlja ljudi i okoliša). Uzimajući u obzir da
su određene države članice već uredile emisije
onečišćivača zraka, prijenos ove
Direktive vjerojatno se ne bi ostvario samo jednim zakonodavnim dokumentom,
već bi ga sačinjavale razne izmjene ili novi prijedlozi u
odgovarajućim područjima. Osim toga, provedba direktive
često je vrlo decentralizirana jer su za njezinu primjenu nadležna
regionalna i lokalna tijela vlasti, a u nekim državama članicama čak
i za njezin prijenos. Navedeni čimbenici vjerojatno će
povećati rizik nepravilnog prijenosa i provedbe direktive, a to će
Komisiji otežati izvršavanje njezina zadatka praćenja primjene
zakonodavstva Unije. Jasne informacije o prijenosu direktive pridonose
osiguravanju usklađenosti nacionalnog zakonodavstva s odredbama direktive. Zahtjev za dostavu
dokumenta s obrazloženjima mogu stvoriti dodatno administrativno
opterećenje onim državama članicama koje obično ne rade na taj
način. Međutim, moguće dodatno administrativno opterećenje
razmjerno je cilju koji se želi postići, a to je osiguranje učinkovitog
prijenosa i potpuno ostvarenje ciljeva ove Direktive. S obzirom na
navedeno, primjereno je od država članica zahtijevati da uz obavijest o
svojim mjerama za prijenos dostave i jedan ili više dokumenata u kojima se
objašnjava odnos između odredaba Direktive i odgovarajućih dijelova
nacionalnih instrumenata za prijenos. 2013/0443 (COD) Prijedlog DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I
VIJEĆA o smanjenju nacionalnih emisija
određenih atmosferskih onečišćivača i izmjeni Direktive
2003/35/EZ (Tekst značajan za EGP) EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE
EUROPSKE UNIJE, uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju
Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1., uzimajući u obzir prijedlog Europske
komisije, nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog
akta nacionalnim parlamentima, uzimajući u obzir mišljenje Europskoga
gospodarskog i socijalnog odbora[13],
uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija[14], u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, budući da: (1) U Uniji je u posljednjih 20
godina postignut znatan napredak u području antropogenih emisija u zrak i
kakvoće zraka zahvaljujući posebnoj politici Unije,
uključujući Komunikaciju Komisije „Tematska strategija o
onečišćenju zraka”[15]
iz 2005. Direktiva 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća[16] bila je od
ključne važnosti u tom postupku određivanjem gornjih granica ukupnih
godišnjih emisija država članica počevši od 2010. za sumporov dioksid
(SO2), dušikove okside (NOx), amonijak (NH3) i
nemetanske hlapljive organske spojeve (NMHOS). Kao rezultat toga, emisije SO2
smanjene su za 82 %, emisije NOx za 47 %, emisije NMHOS-a za
56 % i emisije NH3 za 28 % između 1990. i 2010.
Međutim, kako je navedeno u programu „Čisti zrak za Europu”
(revidirana Tematska strategija o onečišćenju zraka),[17] znatni negativni
utjecaji i rizici za okoliš i ljudsko zdravlje i dalje su prisutni. (2) Sedmim akcijskim programom[18] potvrđuje se
dugoročni cilj Unije za politiku u području kakvoće zraka, radi
postizanja razina kakvoće zraka koje nemaju za posljedicu znatne negativne
utjecaje na ljudsko zdravlje i okoliš i rizike za njih i u tom se cilju njime
zahtijeva potpuna sukladnost s tekućim zakonodavstvom Unije u
području kakvoće zraka, sa strateškim ciljevima i djelovanjima nakon
2020., s pojačanim naporima na područjima na kojima su stanovnici i
ekosustavi izloženi visokim razinama onečišćivača zraka i s
pojačanom sinergijom između zakonodavstva u području
kakvoće zraka i ciljeva politike koje si je Unija postavila za promjenu
klime i posebno za bioraznolikost. (3) Revidiranom Tematskom
strategijom o onečišćenju zraka određeni su novi strateški
ciljevi za razdoblje do 2030. radi ostvarenja dugoročnog cilja Unije. (4) Države članice i Unija
stranke su Konvencije Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o
dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (Konvencija LRTAP)[19] iz 1979. i nekoliko
njezinih protokola, uključujući Protokol iz Göteborga iz 1999. o
suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona. (5) Kad je riječ o godini
2020. i sljedeće godine, revidiranim Protokolom iz Göteborga koji je
Vijeće prihvatilo u Odluci [xxxx/xxxx/EU][20]
utvrđene su, za svaku stranku, nove obveze smanjenja emisija u odnosu na
2005. koja se smatra baznom godinom, u pogledu SO2, NOx,
NH3, NMVOC i sitnih čestica (PM2,5), njime se
promiču smanjenja emisija crnog ugljika i zahtijeva prikupljanje i
čuvanje informacija o štetnim učincima koncentracije i taloženja
onečišćivača zraka na ljudsko zdravlje i okoliš i sudjelovanje u
programima usmjerenima na učinke u okviru Konvencije o dalekosežnom
prekograničnom onečišćenju zraka. (6) Režim nacionalnih gornjih
granica emisija utvrđen Direktivom 2001/81/EZ potrebno je stoga revidirati
kako bi ga se uskladilo s međunarodnim obvezama Unije i država
članica. (7) Države članice morale bi
provesti ovu Direktivu tako da se stvarno pridonese ostvarenju dugoročnog
cilja Unije u području kakvoće zraka u skladu sa smjernicama Svjetske
zdravstvene organizacije te ciljeva Unije koji se odnose na bioraznolikost i
ekosustav smanjenjem razine i taloženja onečišćivača zraka koji
uzrokuju zakiseljavanje, eutrofikaciju te onih koji se odnose na ozon ispod
kritičnih opterećenja i razina kako je utvrđeno Konvencijom o
dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka. (8) Ovom se Direktivom treba
pridonijeti i ostvarenju ciljeva u području kakvoće zraka koji su
utvrđeni u zakonodavstvu Unije i ublažavanju utjecaja promjene klime tako
da se smanje emisije klimatskih onečišćivača kratkog vijeka te
poboljšanju kakvoće zraka na svjetskoj razini. (9) Države članice morale bi
udovoljiti obvezama smanjenja emisija za 2020. i 2030. utvrđenima u ovoj
Direktivi. Kako bi osigurale dokaziv napredak u ispunjenju obveza za 2030.,
države članice morale bi u 2025. ostvariti prijelazne razine emisija,
utvrđene na temelju linearnog smanjenja između njihovih razina emisija
za 2020. i razina emisija definiranih obvezama smanjenja emisija za 2030., osim
ako bi to podrazumijevalo nerazmjerne troškove. U slučaju da emisije za
2025. nije moguće ograničiti na takav način, države članice
morale bi navesti razloge za to u svojim izvješćima pripremljenima u
skladu s ovom Direktivom (10) Neke su se države članice
u okviru Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju
zraka odlučile na određivanje gornjih granica emisija na temelju
potrošnje goriva u sektoru prometa. Posljedica toga jest manjak dosljednosti s
njihovom ukupnom potrošnjom energije i statistikom te statistikom Unije u
cijelosti. Prema tome, kako bi se osigurala zajednička i dosljedna osnova
za sve države članice i Uniju u cjelini, ovom su Direktivom utvrđeni zahtjevi
u vezi s izvješćivanjem i obveze smanjenja emisija na temelju nacionalne
energetske potrošnje i prodanoga goriva, što omogućuje bolju
usklađenost sa zakonodavstvom Unije u području promjene klime i
energetike. (11) Radi promicanja troškovno
učinkovitog ispunjavanja nacionalnih obveza smanjenja emisija i
prijelaznih razina emisija, države članice trebale bi imati mogućnost
da uzmu o obzir smanjenja emisija iz međunarodnog pomorskog prometa ako su
emisije iz tog sektora niže od razina emisija koje bi proizlazile iz
sukladnosti sa standardima prava Unije, uključujući ograničenja
koja se odnose na sumpor za goriva utvrđena Direktivom Vijeća
1999/32/EZ.[21]
Države članice trebale bi imati i mogućnost da zajedno ispune svoje
obveze i prijelazne razine emisija koje se odnose na metan (CH4) te
da se pritom mogu služiti Odlukom br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i
Vijeća.[22]
Radi provjere usklađenosti sa svojim nacionalnim gornjim granicama
emisija, obvezama smanjenja emisija i prijelaznim razinama emisija, države
članice mogle bi prilagoditi svoje nacionalne evidencije emisija s obzirom
na unaprijeđene znanstvene spoznaje i metode koje se odnose na emisije.
Komisija bi se mogla usprotiviti uporabi svake od tih fleksibilnosti od strane
države članice ako uvjeti iz ove Direktive nisu ispunjeni. (12) Države članice trebale bi
donijeti i provesti nacionalni program kontrole onečišćenja zraka
kako bi ispunile zahtjeve za smanjenje emisija i prijelazne razine emisija, i
učinkovito pridonijele ostvarenju ciljeva Unije u području
kakvoće zraka. U tu svrhu, države članice trebale bi uzeti u obzir
potrebu da se smanje emisije u zonama i aglomeracijama koje su pogođene
prekomjernim koncentracijama onečišćivača zraka i/ili u onima
koje znatno pridonose onečišćenju zraka u drugim zonama ili
aglomeracijama, uključujući u susjednim zemljama. Nacionalnim
programima kontrole onečišćenja zraka trebalo bi se u tom smislu
pridonijeti uspješnoj provedbi planova u području kakvoće zraka
donesenih na temelju članka 23. Direktive 2008/50/EZ Europskog parlamenta
i Vijeća.[23] (13) Kako bi se smanjile
atmosferske emisije NH3 i PM2,5 glavnih uzročnika, u
nacionalnim programima kontrole onečišćenja zraka trebale bi biti
uključene mjere primjenjive na poljoprivredni sektor. Države članice
trebale bi imati mogućnost provedbe mjera, osim mjera utvrđenih ovom
Direktivom, koje su na jednakoj razini ekološke djelotvornosti zbog posebnih
nacionalnih okolnosti. (14) Nacionalni program kontrole
onečišćenja zraka, uključujući analizu za lakše
određivanje politika i mjera, potrebno je redovno ažurirati. (15) Kako bi izradile nacionalne
programe kontrole onečišćenja zraka na čvrstim temeljima i sve
bitne ažurirane verzije, države članice trebale bi te programe i ažurirane
verzije podvrgnuti javnom savjetovanju i savjetovanju nadležnih tijela na svim
razinama dok su još sve opcije u pogledu politika i mjera otvorene. Države
članice trebale bi uspostaviti prekogranična savjetovanja u
slučaju da provedba njihova programa može utjecati na kakvoću zraka u
drugoj državi, u skladu sa zahtjevima utvrđenima zakonodavstvom Unije i
međunarodnim zakonodavstvom, uključujući Konvenciju o procjeni
utjecaja na okoliš u prekograničnom kontekstu (Espoo, 1991.) i njezin
Protokol o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš (Kijev, 2003.), kako je
odobrilo Vijeće.[24]
(16) Države članice trebale
bi, za sve onečišćivače zraka obuhvaćene ovom Direktivom,
utvrditi evidencije emisija, predviđanja i informativna izvješća o
evidenciji i o njima izvješćivati što bi Uniji trebalo omogućiti da ispuni
svoje obveze u pogledu izvješćivanja u okviru Konvencije o dalekosežnom
prekograničnom onečišćenju zraka i njezinim Protokolima. (17) Radi održavanja sveukupne
dosljednosti Unije u cjelini, države članice trebale bi osigurati da
izvješćivanje Komisiji o njihovim nacionalnim evidencijama emisija,
predviđanjima i informativnim izvješćima o evidenciji bude potpuno
usklađeno s njihovim izvješćivanjem u okviru Konvencije o
dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka. (18) Kako bi se procijenila
učinkovitost nacionalnih obveza smanjenja emisija utvrđenih ovom
Direktivom, države članice trebale bi također pratiti, ako je
moguće, učinak tih smanjenja na kopnene i vodne ekosustave, u skladu
sa smjernicama utvrđenima na međunarodnoj razini te bi o tim
učincima trebale dostaviti izvješće. (19) U skladu s Direktivom
2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća[25]
države članice trebale bi osigurati aktivno i sustavno širenje informacija
elektroničkim putem. (20) Potrebno je izmijeniti
Direktivu 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća[26] kako bi se osigurala
dosljednost ove Direktive s Konvencijom iz Aarhusa iz 1998. o pristupu
informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu
pravosuđu u pitanjima okoliša. (21) Kako bi se uzeo u obzir
tehnički napredak, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290.
Ugovora o funkcioniranju Europske unije treba delegirati Komisiji u vezi s
izmjenjivanjem smjernica o izvješćivanju utvrđenih u Prilogu I. te u
Prilogu III. dijelu 1., i Prilozima IV. i V. kako bi ih se prilagodilo
tehničkom napretku. Posebno je važno da Komisija provede odgovarajuća
savjetovanja tijekom pripremnog rada, uključujući na stručnoj
razini. Komisija bi, prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, trebala
osigurati istovremen, pravovremen i odgovarajući prijenos relevantnih
dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću. (22) Kako bi se osigurali jednaki
uvjeti za provedbu ove Direktive, Komisiji se trebaju dodijeliti provedbene
ovlasti. Te se ovlasti trebaju izvršavati u skladu s Uredbom (EU)
br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća.[27] (23) Države članice trebale bi
donijeti pravila o kaznama primjenjivima na kršenje nacionalnih odredbi
donesenih u skladu s ovom Direktivom i pobrinuti se da se ta pravila
primjenjuju. Predviđene kazne trebale bi biti učinkovite, razmjerne i
odvraćajuće. (24) S obzirom na vrstu i opseg
izmjena koje je potrebno primijeniti na Direktivu 2001/81/EZ, ta bi Direktiva
trebala biti zamijenjena kako bi se poboljšala pravna sigurnost, jasnoća,
transparentnost i pojednostavljenje zakonodavstva. Kako bi se osigurao
kontinuitet u poboljšavanju kakvoće zraka, države članice trebale bi
poštovati nacionalne gornje granice emisija utvrđene u Direktivi
2001/81/EZ dok nove nacionalne obveze smanjenja emisija utvrđene ovom
Direktivom ne postanu primjenjive 2020. (25) Budući da države
članice ne mogu u zadovoljavajućoj mjeri ostvariti cilj ove
Direktive, naime osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša,
već se on može bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere
u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5.
Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti
određenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno
za ostvarivanje tog cilja. (26) U skladu sa Zajedničkom
političkom izjavom država članica i Komisije o dokumentima s
obrazloženjima[28],
države članice obvezale su se da će, u opravdanim slučajevima,
uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje zakonodavstva EU-a priložiti jedan
ili više dokumenata u kojima će objasniti odnos između elemenata
direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prijenos. U
pogledu ove Direktive zakonodavac smatra prosljeđivanje takvih dokumenata
opravdanim, DONIJELI SU OVU DIREKTIVU: Članak 1. Predmet Ovom se Direktivom utvrđuju
ograničenja za države članice u vezi s atmosferskim emisijama
zakiseljavajućih i eutrofičnih onečišćivača,
prekursora ozona, primarnih čestica i prekursora sekundarnih čestica i
ostalih onečišćivača zraka i zahtijeva se izrada nacionalnih
programa kontrole onečišćenja zraka, njihovo donošenje i provedba te
praćenje emisija onečišćivača i njihov učinak te
izvješćivanje o njima. Članak 2. Područje primjene Ova se Direktiva primjenjuje na emisije
onečišćivača navedenih u Prilogu I. iz svih izvora prisutnih na
državnom području država članica, njihovih isključivih
gospodarskih područja i područja kontrole onečišćenja. Članak 3. Definicije Za potrebe ove Direktive primjenjuju se
sljedeće definicije: 1. „emisija” znači ispuštanje
tvari iz točkastog ili difuznog izvora u atmosferu; 2. „prekursori ozona” znači
dušikovi oksidi, nemetanski hlapljivi organski spojevi, metan i ugljični
monoksid; 3. „ciljevi kakvoće zraka”
znači granične vrijednosti, ciljne vrijednosti i obveze u pogledu
koncentracije izlaganja za kakvoću zraka predviđene Direktivom
2008/50/EZ i Direktivom 2004/107/EZ Europskog parlamenta i Vijeća;[29] 4. „dušikovi oksidi” (NOx)
znači dušikov oksid i dušikov dioksid, izraženi kao dušikov dioksid; 5. „nemetanski hlapljivi organski
spojevi” (NMHOS) znači znači svi organski spojevi antropogene
prirode, osim metana, koji mogu proizvoditi fotokemijske oksidanse
reagirajući s dušikovim oksidima uz djelovanje sunčeve svjetlosti; 6. „PM2,5” znači
čestice koje prolaze kroz selektivni ulazni otvor definiran referentnom
metodom uzorkovanja i mjerenja PM2,5, EN 14907, s 50-postotnom
učinkovitošću za aerodinamički promjer od 2,5 μm; 7. „nacionalna obveza smanjenja
emisija” znači smanjenje emisija tvari izraženo kao postotak smanjenja emisije
između ukupnih emisija nastalih tijekom bazne godine (2005.) i ukupnih
emisija ispuštenih tijekom ciljne kalendarske godine koje država članica
ne smije prekoračiti; 8. „ciklus polijetanja i
slijetanja” znači ciklus koji uključuje kretanje zrakoplova po tlu
(pri polasku i dolasku), polijetanje, uspinjanje, približavanje, slijetanje i
sve ostale aktivnosti zrakoplova koje se odvijaju na visini nižoj od
3000 stopa; 9. „međunarodni pomorski
promet” znači putovanja na moru i obalnim vodama plovila svih zastava,
osim ribarskih plovila, koja odlaze s državnog područja jedne zemlje i
dolaze na državno područje druge zemlje; 10. „područje kontrole
emisija” znači posebno morsko područje utvrđeno u skladu s
Prilogom VI. Međunarodnoj konvenciji o sprečavanju onečišćenja
s brodova (MARPOL); 11. „područje kontrole
onečišćenja” znači morsko područje koje ne prelazi 200
nautičkih milja od osnovnih linija od kojih se računa širina
teritorijalnog mora koje je država članica uspostavila radi
sprečavanja, smanjenja i kontrole onečišćenja s plovila u skladu
s primjenjivim međunarodnim pravilima i normama; 12. „crni ugljik” znači
ugljične čestice koje apsorbiraju svjetlost. Članak 4. Nacionalne obveze smanjenja emisija 1. Države članice dužne su
ograničiti barem svoje godišnje antropogene emisije sumporovog dioksida
(SO2), dušikovih oksida (NOx), nemetanskih hlapljivih organskih
spojeva (NMHOS), amonijaka (NH3), čestica (PM2,5) i
metana (CH4) u skladu s nacionalnim obvezama smanjenja emisija
primjenjivima od 2020. i 2030., kako je navedeno u Prilogu II. 2. Ne dovodeći u pitanje
stavak 1., države članice poduzimaju sve potrebne mjere koje ne
podrazumijevaju nerazmjerne troškove kako bi ograničile svoje antropogene
emisije SO2, NOx, NMHOS-a, NH3, PM2,5 i CH4
za 2025. Razine tih emisija utvrđuju se na temelju prodanoga goriva, putem
linearnog smanjenja utvrđenog između njihovih razina emisija za 2020.
i razina emisija definiranih obvezama smanjenja emisija za 2030. Ako se emisije za 2025. ne mogu ograničiti u
skladu s utvrđenim linearnim smanjenjem, države članice navode
razloge za to u svojim izvješćima koja podnose Komisiji u skladu s
člankom 9. 3. Sljedeće emisije ne
uzimaju se u obzir u svrhu usklađivanja sa stavcima 1. i 2.: (a)
emisije zrakoplova koje nisu obuhvaćene
ciklusom polijetanja i slijetanja; (b)
emisije na Kanarskim otocima, u francuskim
prekomorskim departmanima, na Madeiri i Azorima; (c)
emisije nastale nacionalnim pomorskim prometom
prema državnim područjima iz točke (b) ili od njih; (d)
emisije međunarodnog pomorskog prometa, ne
dovodeći u pitanje članak 5. stavak 1. Članak 5. Fleksibilnosti 1. Radi usklađivanja s
prijelaznim razinama emisija utvrđenima za 2025. u skladu s člankom
4. stavkom 2., i nacionalnim obvezama smanjenja emisija navedenih u Prilogu II.
koje su primjenjive od 2030. za NOx, SO2 i PM2,5,
države članice mogu prebiti smanjenja emisija NOx, SO2
i PM2,5 ostvarena u sektoru međunarodnog pomorskog prometa s
emisijama NOx, SO2 i PM2,5 koje su
oslobođene iz drugih izvora tijekom iste godine, ako udovolje
sljedećim uvjetima: (a)
smanjenja emisija ostvarena su na morskim
područjima koja spadaju pod teritorijalna mora država članica,
isključiva gospodarska područja ili područja kontrole
onečišćenja ako su takva područja uspostavljena; (b)
donijele su i provele učinkovite mjere
praćenja i inspekcije kako bi osigurale dobro funkcioniranje ove
fleksibilnosti; (c)
provele su mjere kako bi postigle niže emisije NOx,
SO2 i PM2,5 ostvarene u sektoru međunarodnog
pomorskog prometa u odnosu na razine emisija koje bi se postigle usklađivanjem
s normama Unije primjenjivima na emisije NOx, SO2 i PM2,5 te
su na primjeren način kvantificirale dodatna smanjenja emisija koja
proizlaze iz tih mjera; (d)
nisu prebile više od 20 % smanjenja emisija
NOx, SO2 i PM2,5 izračunanih u skladu s točkom
(c), uz uvjet da prebijanje nema za posljedicu nesukladnost s nacionalnim
obvezama smanjenja emisija za 2020. navedenima u Prilogu II. 2. Države članice mogu
zajednički provesti svoje obveze smanjenja emisija i prijelazne razine
emisija metana navedene u Prilogu II. ako udovolje sljedećim uvjetima: (a)
udovoljavaju svim primjenjivim zahtjevima i
načinima donesenima na temelju zakonodavstva Unije, uključujući
na temelju Odluke br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća; (b)
donijele su i provele učinkovite mjere
praćenja i inspekcije kako bi osigurale dobro funkcioniranje
zajedničke provedbe. 3. Države članice mogu
uspostaviti prilagođene nacionalne evidencije emisija za SO2,
NOx, NH3, NMHOS i PM2,5 u skladu s Prilogom IV. ako bi
primjena unaprijeđenog načina evidentiranja emisija prilagođenog
novim znanstvenim saznanjima dovela do nesukladnosti s njihovim nacionalnim
obvezama smanjenja emisija ili njihovim prijelaznim razinama emisija. 4. Države članice koje
namjeravaju primijeniti stavke 1., 2. i 3. o tome izvješćuju Komisiju do
30. rujna godine koja prethodi predmetnoj godini izvješćivanja. U
izvješću navode predmetne onečišćivače i sektore i, kada je
moguće, razmjer utjecaja na nacionalne evidencije emisija. 5. Komisija uz pomoć
Europske agencije za okoliš pregledava i procjenjuje udovoljava li primjena
neke od fleksibilnosti za određenu godinu relevantnim zahtjevima i
kriterijima. Ako Komisija nije uložila prigovor u roku od devet
mjeseci od datuma primitka relevantnog izvješća navedenog u članku 7.
stavcima 4., 5. i 6., predmetna država članica smatra da je primjena
fleksibilnosti prihvaćena i valjana za tu godinu. Ako Komisija smatra da
primjena neke od fleksibilnosti nije u skladu s primjenjivim zahtjevima i
kriterijima, ona donosi odluku i izvješćuje državu članicu da se
primjena fleksibilnosti ne može prihvatiti. 6. Komisija može donijeti
provedbene akte u kojima se podrobno određuju pravila za korištenje
fleksibilnosti kako je navedeno u stavcima 1., 2. i 3. te u skladu s postupkom
ispitivanja iz članka 14. Članak 6. Nacionalni programi kontrole onečišćenja
zraka 1. Države članice
izrađuju i donose nacionalni program kontrole onečišćenja zraka
u skladu s Prilogom III. dijelom 2. kako bi se ograničile njihove godišnje
antropogene emisije u skladu s člankom 4. 2. Pri izradi, donošenju i
provedbi programa iz stavka 1. države članice: (a)
procjenjuju u kojoj je mjeri vjerojatno da će
nacionalni izvori emisija utjecati na kakvoću zraka na njihovim državnim
područjima i u susjednim državama članicama koristeći se, prema
potrebi, podacima i metodama izrađenima u okviru europskog programa
praćenja i evaluacije (EMEP); (b)
uzimaju u obzir potrebu smanjenja emisija
onečišćivača zraka radi ostvarenja usklađenosti s ciljevima
kakvoće zraka na svojim državnim područjima i, prema potrebi, u
susjednim državama članicama; (c)
daju prednost mjerama za smanjenje emisija crnog
ugljika pri poduzimanju mjera radi ispunjavanja svojih nacionalnih obveza
smanjenja za PM2,5; (d)
osiguravaju dosljednost s drugim relevantnim
planovima i programima uspostavljenima u skladu sa zahtjevima iz nacionalnog
zakonodavstva ili zakonodavstva Unije. Države članice, u mjeri u kojoj je to
potrebno, uključuju mjere za smanjenje emisija iz Priloga III. dijela 1.
ili mjere koje imaju jednak utjecaj na okoliš, radi ispunjavanja nacionalnih
obveza smanjenja emisija. 3. Nacionalni program kontrole
onečišćenja zraka ažurira se svake dvije godine. 4. Ne dovodeći u pitanje
stavak 3., politike i mjere smanjenja emisija obuhvaćene nacionalnim
programom kontrole onečišćenja zraka ažuriraju se u roku od 12
mjeseci u sljedećim slučajevima: (a)
zahtjevi iz članka 4. nisu ispunjeni ili
postoji rizik njihova neispunjavanja; (b)
države članice odlučile su iskoristiti
neku od fleksibilnosti iz članka 5. 5. Države članice se u
skladu s relevantnim zakonodavstvom Unije savjetuju s javnošću i nadležnim
tijelima na koja se, zbog njihovih posebnih ekoloških nadležnosti u
području onečišćenja zraka, kakvoće i upravljanja na svim
razinama, može odnositi provedba nacionalnih programa kontrole onečišćenja
zraka, o nacrtu nacionalnog programa kontrole onečišćenja zraka i
svim bitnim ažuriranjima prije njegova dovršenja. Prema potrebi osiguravaju se
prekogranična savjetovanja u skladu s relevantnim zakonodavstvom Unije. 6. Komisija prema potrebi
omogućuje izradu i provedbu programa razmjenom dobre prakse. 7. Komisija je u skladu s
člankom 13. ovlaštena donositi delegirane akte radi prilagodbe Priloga
III. dijela 1. tehničkom napretku. 8. Komisija može uspostaviti
smjernice za izradu i provedbu nacionalnih programa kontrole
onečišćenja zraka. 9. Komisija može provedbenim
aktima također pobliže odrediti format i potrebne informacije koje se
odnose na nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka država
članica. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja
navedenim u članku 14. Članak 7. Evidencije emisija i predviđanja 1. Države članice
pripremaju i svake godine ažuriraju nacionalne evidencije emisija za
onečišćivače iz tablice A Priloga I., u skladu sa zahtjevima iz
tog Priloga. Države članice pripremaju i svake godine
ažuriraju nacionalne evidencije emisija za onečišćivače iz
tablice B Priloga I., u skladu sa zahtjevima iz tog Priloga. 2. Države članice
pripremaju i svake dvije godine ažuriraju prostorno raščlanjene evidencije
emisija, evidencije o velikim točkastim izvorima i predviđanja
emisija za onečišćivače iz tablice C Priloga I., u skladu sa
zahtjevima iz tog Priloga. 3. Evidencije emisija i
predviđanja iz stavaka 1. i 2. popraćena su informativnim
izvješćem o evidenciji, u skladu sa zahtjevima iz tablice D Priloga I. 4. Države članice koje
primjenjuju fleksibilnost na temelju članka 5. stavka 1. uključuju
sljedeće informacije i informativno izvješće o evidenciji predmetne
godine: (a)
količinu emisija NOx, SO2 i PM2,5
koja bi nastala u nedostatku područja kontrole emisija; (b)
razinu smanjenja emisija koju je država
članica postigla u svojem dijelu područja kontrole emisija u skladu s
člankom 5. stavkom 1. točkom (c); (c)
mjeru u kojoj primjenjuju tu fleksibilnost; (d)
sve dodatne podatke koje država članica može
smatrati primjerenima kako bi se Komisiji omogućilo da uz pomoć
Europske agencije za okoliš izvrši potpunu procjenu uvjeta pod kojima je
fleksibilnost primijenjena. 5. Države članice koje se
odluče za fleksibilnost iz članka 5. stavka 2. dostavljaju posebno
izvješće kojim se Komisiji omogućuje da pregleda i procijeni jesu li
ispunjeni zahtjevi te odredbe. 6. Države članice koje se
odluče za fleksibilnost iz članka 5. stavka 3. uključuju
informacije navedene u Prilogu IV. dijelu 4. u informativno izvješće o
evidenciji predmetne godine te tako omogućuju Komisiji da pregleda i
procijeni jesu li ispunjeni zahtjevi te odredbe. 7. Države članice
određuju evidencije emisija, uključujući prilagođene
evidencije emisija, predviđanja emisija i informativna izvješća o
evidencijama u skladu s Prilogom IV. 8. Komisija uz pomoć
Europske agencije za okoliš jednom godišnje na razini Unije određuje i
ažurira evidencije emisija, predviđanja i informativno izvješće o
evidenciji za sve onečišćivače navedene u Prilogu I., na temelju
informacija iz stavaka 1., 2. i 3. 9. Komisija je u skladu s
člankom 13. ovlaštena donositi delegirane akte radi prilagodbe Priloga I.
u pogledu rokova za izvješćivanje i prilagodbe Priloga IV. tehničkom
i znanstvenom napretku. Članak 8. Praćenje utjecaja onečišćenja zraka 1. Države članice
osiguravaju, ako je moguće, praćenje štetnih učinaka
onečišćenja zraka na ekosustave u skladu sa zahtjevima
utvrđenima u Prilogu V. 2. Države članice prema
potrebi koordiniraju praćenje utjecaja onečišćenja zraka s
drugim programima praćenja uspostavljenima u skladu sa zakonodavstvom
Unije, uključujući Direktivu 2008/50/EZ i Direktivu 2000/60/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća.[30] 3. Komisija je u skladu s
člankom 13. ovlaštena donositi delegirane akte radi prilagodbe Priloga IV.
tehničkom i znanstvenom napretku. Članak 9. Izvješćivanje država članica 1. Države članice Komisiji
dostavljaju svoje nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka [u
roku od tri mjeseca od datuma navedenog u članku 17., datuma koji unosi
OPOCE] i ažurirane verzije svake dvije godine nakon toga. Kada se nacionalni program kontrole
onečišćenja zraka ažurira na temelju članka 6. stavka 4.,
predmetna država članica o tome obavješćuje Komisiju u roku od dva
mjeseca. 2. Države članice od 2017.
dostavljaju svoje nacionalne evidencije emisija, predviđanja emisija,
prostorno raščlanjene evidencije emisija, evidencije o velikim
točkastim izvorima i izvješća iz članka 7. stavaka 1., 2. i 3.
te, ako je primjereno, članka 7. stavaka 4., 5. i 6., Komisiji i Europskoj
agenciji za okoliš u skladu s datumima izvješćivanja utvrđenima u
Prilogu I. To je izvješćivanje u skladu s
izvješćivanjem tajništvu Konvencije o dalekosežnom prekograničnom
onečišćenju zraka. 3. Države članice o svojim
nacionalnim emisija i predviđanjima za CH4 izvješćuju u
skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća.[31] 4. Komisija uz pomoć
Europske agencije za okoliš i država članica redovno revidira dostavljene
podatke nacionalne evidencije emisija. Tom je revizijom obuhvaćeno kako
slijedi: (a)
provjere kojima se želi ustanoviti jesu li
dostavljene informacije transparente, točne, dosljedne, usporedive i
potpune; (b)
provjere kojima se žele ustanoviti slučajevi
u kojima su podaci iz evidencije pripremljeni na način koji nije dosljedan
sa zahtjevima utvrđenima u okviru međunarodnog prava, posebno u
okviru Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju
zraka; (c)
prema potrebi, izračun potrebnih
tehničkih ispravaka, uz savjetovanje s državama članicama. 5. Države članice
dostavljaju Komisiji i Europskoj agenciji za okoliš sljedeće informacije
navedene u članku 8.: (a)
[do datuma navedenog u članku 17. – datum koji
unosi OPOCE] i svake četiri godine nakon toga, položaj lokacija za
praćenje i povezane praćene indikatore, i (b)
u roku od [jedne godine od datuma navedenoga u
članku 17. – datum koji unosi OPOCE] i svake četiri godine nakon
toga, izmjerene vrijednosti obveznih indikatora. Članak
10. Izvješća Komisije 1. Komisija najmanje svakih pet
godina izvješćuje Europski parlament i Vijeće o napretku u pogledu
provedbe ove Direktive, uključujući procjenu svojeg doprinosa u
ostvarenju ciljeva ove Direktive. Komisija u svakom slučaju dostavlja
izvješće kako je prethodno navedeno za godinu 2025. te uključuje i
informacije o postizanju prijelaznih razina emisija navedenih u članku 4.
stavku 2. i razloge eventualnog nepostizanja tih razina. Utvrđuje potrebu
za dodatnim mjerama uzimajući u obzir učinke provedbe na sektore. 2. Izvješća iz stavka 1.
mogu uključivati procjenu ekoloških i društveno-gospodarskih utjecaja ove
Direktive. Članak
11. Pristup informacijama 1. Države članice, u skladu
s Direktivom 2003/4/EZ, osiguravaju aktivno i sustavno širenje sljedećih
informacija javnosti njihovim objavljivanjem na javno dostupnim internetskim
stranicama: (a)
nacionalni programi kontrole onečišćenja
zraka i sve ažurirane verzije; (b)
nacionalne evidencije emisija i, ako je primjereno,
prilagođene evidencije emisija, nacionalna predviđanja emisija i
informativna izvješća o evidenciji te dodatna izvješća i informacije
o kojima je Komisija obaviještena u skladu s člankom 9. 2. Komisija u skladu s Uredbom
br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća[32] osigurava aktivno i
sustavno širenje informacija javnosti objavljivanjem evidencija emisija, predviđanja
i informativnih izvješća o evidenciji na razini Unije na javno dostupnim
internetskim stranicama. Članak 12. Suradnja s trećim zemljama i koordinacija unutar međunarodnih
organizacija U cilju poboljšanja osnova za smanjenje
emisija, Unija i države članice, prema potrebi, ostvaruju dvostranu i
višestranu suradnju s trećim zemljama te koordinaciju unutar relevantnih
međunarodnih organizacija kao što su Program Ujedinjenih naroda za okoliš
(UNEP), Gospodarska komisija Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE),
Međunarodna pomorska organizacija i Međunarodna organizacija civilnog
zrakoplovstva (ICAO), uključujući razmjenom podataka koji se odnose
na tehnička i znanstvena istraživanja i razvoj. Članak
13. Izvršavanje delegiranih ovlasti 1. Ovlasti za donošenje
delegiranih akata dodijeljene su Komisiji pridržavajući se uvjeta
utvrđenih u ovom članku. 2. Delegiranje ovlasti navedenih
u članku 6. stavku 7., članku 7. stavku 9. i članku 8. stavku 3.
dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje od datuma stupanja na snagu
ove Direktive. 3. Europski parlament ili
Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz
članka 6. stavka 7., članka 7. stavka 9. i članka 8. stavka 3.
Odlukom o opozivu okončava se delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci.
Ona počinje proizvoditi učinke dan nakon objave odluke u Službenom
listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Odluka ne
utječe na pravovaljanost delegiranih akata koji su već stupili na
snagu. 4. Čim Komisija donese
delegirani akt, istovremeno ga dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću. 5. Delegirani akt donesen u
skladu s člankom 6. stavkom 7., člankom 7. stavkom 9. i člankom
8. stavkom 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne
izraze nikakve primjedbe u roku od dva mjeseca od obavješćivanja Europskog
parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako prije isteka navedenog roka
Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da nemaju primjedaba. Na
zahtjev Europskog parlamenta ili Vijeća taj se rok produljuje za dva
mjeseca. Članak
14. Postupak Odbora 1. Komisiji pomaže Odbor za
kvalitetu zraka osnovan člankom 29. Direktive 2008/50/EZ. Taj odbor smatra
se odborom u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. 2. Kod upućivanja na ovaj
stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Članak
15. Kazne Države članice donose pravila o kaznama
primjenjivima na kršenje nacionalnih odredbi donesenih u skladu s ovom
Direktivom i poduzimaju sve potrebne mjere da bi osigurale da se ta pravila
primjenjuju. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i
odvraćajuće. Članak
16. Izmjena Direktive 2003/35/EZ U Prilogu I. Direktivi 2003/35/EZ dodaje se
sljedeće slovo (g); „(g) članak 6. stavak 1. Direktive
XXX/XX/EU Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju nacionalnih emisija
određenih atmosferskih onečišćivača i izmjeni Direktive
2003/35/EZ * * SL L XX od XX.XX.XXXX., str. X.)” Članak
17. Prijenos 1. Države članice donose
zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom
najkasnije do [osamnaest mjeseci nakon stupanja na snagu – datum koji unosi
OPOCE]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba. Kada države članice donose ove odredbe, te
odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili
se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine
tog upućivanja. 2. Države članice Komisiji
dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u
području na koje se odnosi ova Direktiva. Članak
18. Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe 1. Direktiva 2001/81/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća stavlja se izvan snage s učinkom od
[datum naveden u članku 17. ove Direktive – datum koji unosi OPOCE]. Međutim, sljedeće odredbe Direktive
stavljene izvan snage i dalje se primjenjuju: (a)
članak 1. i Prilog I. do 31. prosinca 2019.; (b)
članak 7. stavci 1. i 2. i članak 8.
stavak 1. do [datum naveden u članku 17. ove Direktive – datum koji unosi
OPOCE]. Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage
smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s
korelacijskom tablicom u Prilogu VI. 2. Države članice mogu do
31. prosinca 2019. primjenjivati članak 5. stavak 3. ove Direktive u vezi
s gornjim granicama iz članka 4. i Priloga I. Direktivi 2001/81/EZ. Članak
19. Stupanje na snagu Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana
od dana objave u Službenom listu Europske unije. Članak
20. Adresati Ova je Direktiva upućena državama
članicama. Sastavljeno u Bruxellesu, Za Europski parlament Za
Vijeće Predsjednik Predsjednik [1] Direktiva 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća
od 23. listopada 2001. o nacionalnim gornjim granicama emisije (SL L 309,
27.11.2001., str. 22.). [2] Protokol o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i
prizemnog ozona uz Konvenciju Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu
(UNECE) o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (1999.). [3] Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu
Program „Čisti zrak za Europu”, COM(2013) [xxx] [4] Komunikacija Komisije „Europa 2020. – Strategija za
pametan, održiv i uključiv rast”, COM(2010) 2020 završna verzija,
3.3.2010. [5] Komunikacija Komisije „Pametni propisi u Europskoj
uniji”, COM(2010) 543 završna verzija, 8.10.2010. [6] Komunikacija Komisije, „Počnimo od malih” – „Zakon
o malom poduzetništvu” za Europu, COM(2008) 394 završna verzija, 25.6.2008. [7] Za savjetovanje su korištena dva upitnika – 1934 osobe
odgovorile su na kraći upitnik namijenjen široj javnosti, a primljen je
371 odgovor na duži upitnik za stručnjake i dionike. Vidi http://ec.europa.eu/environment/consultations/air_pollution_en.htm
[8] Rezultati su dostupni u Eurobarometru 2013. [9] Za cjelovite rezultate vidi Izvješće 7/2013 EEA-e. [10] Odluka br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i
Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države
članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem
ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih
plinova do 2020. godine (SL L 140, 5.6.2009., str. 136.). [11] Direktiva 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
26. svibnja 2003. o osiguravanju sudjelovanja javnosti u izradi određenih
planova i programa koji se odnose na okoliš i o izmjeni direktiva Vijeća
85/337/EEZ i 96/61/EZ s obzirom na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu
(SL L 156, 25.6.2003., str. 17.). [12] Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju
izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2.2003.,
str. 26.). [13] SL C , , str. . [14] SL C , , str. . [15] Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu
od 21. rujna 2005. „Tematska strategija o onečišćenju zraka”,
COM(2005) 446 završna verzija. [16] Direktiva 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
23. listopada 2001. o nacionalnim gornjim granicama emisije za određene onečišćujuće tvari
(SL L 309, 27.11.2001., str. 22.). [17] Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu
Program „Čisti zrak za Europu”, COM(2013) [xxx] [18] Prijedlog Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o
Općem akcijskom programu Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar
granica našeg planeta”, COM (2012) 710, 29.11.2012. [19] Odluka Vijeća 2003/507/EZ od 13. lipnja 2003. o
pristupanju Europske zajednice Protokolu o suzbijanju zakiseljavanja,
eutrofikacije i prizemnog ozona uz Konvenciju o dalekosežnom
prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine (SL L 179, 17.7.2003., str. 1.). [20] Odluka Vijeća 2013/xxxx/EU o prihvaćanju izmjena
Protokola iz 1999. uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom
onečišćenju zraka radi suzbijanja zakiseljavanja, eutrofikacije i
prizemnog ozona (SL L.. str.). [21] Direktiva Vijeća 1999/32/EZ od 26. travnja 1999. o
smanjenju sadržaja sumpora u određenim tekućim gorivima i o izmjeni
Direktive 93/12/EEZ (SL L 121, 11.5.1999., str. 13.). [22] Odluka br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i
Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države
članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem
ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova
do 2020. godine (SL L 140, 5.6.2009., str. 136.). [23] Direktiva 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
21. svibnja 2008. o kakvoći zraka i čišćem zraku za Europu (SL L
152, 11.6.2008., str.1.). [24] Odluka Vijeća 2008/871/EZ od 20. listopada 2008. o
odobravanju Protokola o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš uz UN/ECE
Konvenciju o procjeni utjecaja na okoliš u prekograničnom kontekstu
donesenu 1991. u Espoou, u ime Europske zajednice (SL L 308, 19.11.2008.,
str. 33.). [25] Direktiva 2003/4/EZ Europskog
parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu
informacijama o okolišu (SL L 41, 14.2.2003., str. 26.). [26] Direktiva 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
26. svibnja 2003. o osiguravanju sudjelovanja javnosti u izradi određenih
planova i programa koji se odnose na okoliš i o izmjeni direktiva Vijeća
85/337/EEZ i 96/61/EZ s obzirom na sudjelovanje javnosti i pristup
pravosuđu (SL L 156, 25.6.2003., str. 17.). [27] Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i
Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih
načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem
provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.). [28] SL C 369, 17.12.2011., str. 14. [29] Direktiva 2004/107/EZ Europskog parlamenta i Vijeća
od 15. prosinca 2004. o arsenu, kadmiju, živi, niklu i policikličkim
aromatskim ugljikovodicima u zraku (SL L 23, 26.1.2005., str. 3. –
16.). [30] Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području
vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.). [31] Uredba (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i
Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i
izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za
izvješćivanje o drugim informacijama u vezi klimatskih promjena na nacionalnoj
razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ (SL
L 165, 18.6.2013., str. 13.). [32] Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i
Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije
o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu
pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL
L 264, 25.9.2006., str. 13.). PRILOG I.
Praćenje atmosferskih emisija i izvješćivanje o njima A. Zahtjevi povezani s godišnjim
izvješćivanjem o emisijama kako je navedeno u članku 7. stavku 1.
prvom podstavku Element || Onečišćivači || Vremenski nizovi || Datum izvješćivanja Ukupne nacionalne emisije prema kategoriji izvora iz nomenklature za izvješćivanje (NZI)(1), uključujući bilješke || - SO2, NOX, NMHOS, NH3, CO - teški metali (Cd, Hg, Pb)* - POO** (ukupno PAH (policiklički aromatski ugljikovodici) i benzo(a)piren, benzo(b)fluoranten, benzo(k)fluoranten, indeno(1,2,3-cd)piren, dioksini/furani, PCB, HCB) || Godišnje, od 1990. do godine izvješćivanja minus 2 (X-2) || 15.2.**** Ukupne nacionalne emisije prema kategoriji izvora iz NZI-ja || - PM2,5, PM10*** i crni ugljik. || Godišnje, od 2000. do godine izvješćivanja minus 2 (X-2) || 15.2.**** Ukupne nacionalne emisije prema kategoriji izvora || - CH4 || Godišnje, od 2005. do godine izvješćivanja minus 2 (X-2) || 15.2.**** Preliminarne nacionalne emisije prema skupnom NZI-ju(2) || - SO2, NOX, NH3, NMHOS, PM2,5 || Godišnje, za godinu izvješćivanja minus 1 (X-1) || 30.9. (1) Nomenklatura za
izvješćivanje kako je predviđena Konvencijom o dalekosežnom
prekograničnom onečišćenju zraka (2) Svrstavanje po sektorima kako je definirano u Prilogu IV.
smjernica o izvješćivanju Konvencije o dalekosežnom prekograničnom
onečišćenju zraka * Cd (kadmij), Hg
(živa), Pb (olovo) ** POO (postojani
organski onečišćivači) *** PM10
znači čestice koje prolaze kroz selektivni ulazni otvor definiran
referentnom metodom uzorkovanja i mjerenja PM10, EN 12341, s
50-postotnom učinkovitošću za aerodinamički promjer od 10
μm; **** Ponovno dostavljanje podataka zbog grešaka mora se izvršiti
najkasnije u roku od četiri tjedna, a izmjene moraju biti jasno
objašnjenje. B. Zahtjevi povezani s godišnjim
izvješćivanjem o emisijama kako je navedeno u članku 7. stavku 1.
drugom podstavku Element || Onečišćivači || Vremenski nizovi || Datum izvješćivanja Ukupne nacionalne emisije prema kategoriji izvora iz NZI-ja || - teški metali (As, Cr, Cu, Ni, Se i Zn i njihovi spojevi)* - TSP** || Godišnje, od 1990. (2000. za TSP) do godine izvješćivanja minus 2 (X-2) || 15.2. * As (arsen), Cr
(krom), Cu (bakar), Ni (nikal), Se (selenij), Zn (cink) ** TSP (ukupno
suspendirane čestice) C. Zahtjevi za
izvješćivanje svake druge godine (od 2017.) o emisijama i
predviđanjima kako je navedeno u članku 7. stavku 2. Element || Onečišćivači || Vremenski nizovi / ciljane godine || Datum izvješćivanja Mrežni nacionalni podaci o emisijama prema kategoriji izvora (mrežni NIZ) || - SO2, NOX, NMHOS, CO, NH3, PM10, PM2,5 - teški metali (Cd, Hg, Pb) - POO (ukupnol PAH, HCB, PCB, dioksini/furani) - crni ugljik (ako je dostupno) || Svake druge godine za godinu izvješćivanja minus 2 (X-2) || 1.5. * Veliki točkasti izvori (LPS) prema kategoriji izvora (mrežni NIZ) || - SO2, NOX, NMHOS, CO, NH3, PM10, PM2,5, - teški metali (Cd, Hg, Pb), - POO (ukupnol PAH, HCB, PCB, dioksini/furani) - crni ugljik (ako je dostupno) || Svake druge godine za godinu izvješćivanja minus 2 (X-2) || 1.5. * Predviđene emisije prema skupnom NZI-ju || - SO2, NOX, NH3, NMHOS, PM2,5 i crni ugljik || Izvješćivanje svake druge godine koje obuhvaća svaku godinu od godine X do 2030. i, kada je moguće, 2040. i 2050. || 15.3. Predviđene emisije prema skupnoj kategoriji izvora || - CH4 || 15.3. * Ponovno dostavljanje podataka zbog grešaka mora se odviti
najkasnije u roku od četiri tjedna, a izmjene moraju biti jasno
objašnjenje. D. Godišnje dostavljanje
informativnih izvješća o evidenciji navedenih u članku 7. stavku 3. Element || Onečišćivači || Vremenski nizovi / ciljane godine || Datum izvješćivanja Informativno izvješće o evidenciji (IIE) || - SO2, NOX, NMHOS, NH3, CO, TSP, PM2,5, PM10 i crni ugljik - teški metali (Cd, Hg, Pb, As, Cr, Cu, Ni, Se, Zn) - POO (ukupno PAH (policiklički aromatski ugljikovodici) i benzo(a)piren, benzo(b)fluoranten, benzo(k)fluoranten, indeno(1,2,3-cd)piren, dioksini/furani, PCB, HCB) || Sve godine (kako je navedeno u tablicama A-B-C) || 15.3. PRILOG II.
Nacionalne obveze smanjenja
emisija Tablica (a): Obveze smanjenja emisija
za sumporov dioksid (SO2), dušikove okside (NOx) i
nemetanske hlapljive organske spojeve (NMHOS). Prodano gorivo, bazna godina
2005. Država članica || Smanjenje SO2 u usporedbi s 2005. || Smanjenje NOx u usporedbi s 2005. || Smanjenje NMHOS-a u usporedbi s 2005. Za bilo koju godinu od 2020. do 2029. || || Za bilo koju godinu od 2030. || Za bilo koju godinu od 2020. do 2029. || || Za bilo koju godinu od 2030. || Za bilo koju godinu od 2020. do 2029. || || Za bilo koju godinu od 2030. Belgija || 43 % || || 68 % || 41 % || || 63 % || 21 % || || 44 % Bugarska || 78 % || || 94 % || 41 % || || 65 % || 21 % || || 62 % Češka Republika || 45 % || || 72 % || 35 % || || 66 % || 18 % || || 57 % Danska || 35 % || || 58 % || 56 % || || 69 % || 35 % || || 59 % Njemačka || 21 % || || 53 % || 39 % || || 69 % || 13 % || || 43 % Estonija || 32 % || || 71 % || 18 % || || 61 % || 10 % || || 37 % Grčka || 74 % || || 92 % || 31 % || || 72 % || 54 % || || 67 % Španjolska || 67 % || || 89 % || 41 % || || 75 % || 22 % || || 48 % Francuska || 55 % || || 78 % || 50 % || || 70 % || 43 % || || 50 % Hrvatska || 55 % || || 87 % || 31 % || || 66 % || 34 % || || 48 % Irska || 65 % || || 83 % || 49 % || || 75 % || 25 % || || 32 % Italija || 35 % || || 75 % || 40 % || || 69 % || 35 % || || 54 % Cipar || 83 % || || 95 % || 44 % || || 70 % || 45 % || || 54 % Latvija || 8 % || || 46 % || 32 % || || 44 % || 27 % || || 49 % Litva || 55 % || || 72 % || 48 % || || 55 % || 32 % || || 57 % Luksemburg || 34 % || || 44 % || 43 % || || 79 % || 29 % || || 58 % Mađarska || 46 % || || 88 % || 34 % || || 69 % || 30 % || || 59 % Malta || 77 % || || 98 % || 42 % || || 89 % || 23 % || || 31 % Nizozemska || 28 % || || 59 % || 45 % || || 68 % || 8 % || || 34 % Austrija || 26 % || || 50 % || 37 % || || 72 % || 21 % || || 48 % Poljska || 59 % || || 78 % || 30 % || || 55 % || 25 % || || 56 % Portugal || 63 % || || 77 % || 36 % || || 71 % || 18 % || || 46 % Rumunjska || 77 % || || 93 % || 45 % || || 67 % || 25 % || || 64 % Slovenija || 63 % || || 89 % || 39 % || || 71 % || 23 % || || 63 % Slovačka || 57 % || || 79 % || 36 % || || 59 % || 18 % || || 40 % Finska || 30 % || || 30 % || 35 % || || 51 % || 35 % || || 46 % Švedska || 22 % || || 22 % || 36 % || || 65 % || 25 % || || 38 % Ujedinjena Kraljevina || 59 % || || 84 % || 55 % || || 73 % || 32 % || || 49 % EU 28 || 59 % || || 81 % || 42 % || || 69 % || 28 % || || 50 % Tablica (b): Obveze smanjenja emisija
za amonijak (NH3), sitne čestice (PM2,5) i metan (CH4).
Prodano gorivo, bazna godina 2005. Država članica || Smanjenje NH3 u usporedbi s 2005. || Smanjenje PM2,5 u usporedbi s 2005. || Smanjenje CH4 u usporedbi s 2005. Za bilo koju godinu od 2020. do 2029. || || Za bilo koju godinu od 2030. || Za bilo koju godinu od 2020. do 2029. || || Za bilo koju godinu od 2030. || || Za bilo koju godinu od 2030. Belgija || 2 % || || 16 % || 20 % || || 47 % || || 26 % Bugarska || 3 % || || 10 % || 20 % || || 64 % || || 53 % Češka Republika || 7 % || || 35 % || 17 % || || 51 % || || 31 % Danska || 24 % || || 37 % || 33 % || || 64 % || || 24 % Njemačka || 5 % || || 39 % || 26 % || || 43 % || || 39 % Estonija || 1 % || || 8 % || 15 % || || 52 % || || 23 % Grčka || 7 % || || 26 % || 35 % || || 72 % || || 40 % Španjolska || 3 % || || 29 % || 15 % || || 61 % || || 34 % Francuska || 4 % || || 29 % || 27 % || || 48 % || || 25 % Hrvatska || 1 % || || 24 % || 18 % || || 66 % || || 31 % Irska || 1 % || || 7 % || 18 % || || 35 % || || 7 % Italija || 5 % || || 26 % || 10 % || || 45 % || || 40 % Cipar || 10 % || || 18 % || 46 % || || 72 % || || 18 % Latvija || 1 % || || 1 % || 16 % || || 45 % || || 37 % Litva || 10 % || || 10 % || 20 % || || 54 % || || 42 % Luksemburg || 1 % || || 24 % || 15 % || || 48 % || || 27 % Mađarska || 10 % || || 34 % || 13 % || || 63 % || || 55 % Malta || 4 % || || 24 % || 25 % || || 80 % || || 32 % Nizozemska || 13 % || || 25 % || 37 % || || 38 % || || 33 % Austrija || 1 % || || 19 % || 20 % || || 55 % || || 20 % Poljska || 1 % || || 26 % || 16 % || || 40 % || || 34 % Portugal || 7 % || || 16 % || 15 % || || 70 % || || 29 % Rumunjska || 13 % || || 24 % || 28 % || || 65 % || || 26 % Slovenija || 1 % || || 24 % || 25 % || || 70 % || || 28 % Slovačka || 15 % || || 37 % || 36 % || || 64 % || || 41 % Finska || 20 % || || 20 % || 30 % || || 39 % || || 15 % Švedska || 15 % || || 17 % || 19 % || || 30 % || || 18 % Ujedinjena Kraljevina || 8 % || || 21 % || 30 % || || 47 % || || 41 % EU 28 || 6 % || || 27 % || 22 % || || 51 % || || 33 % PRILOG III.
Sadržaj nacionalnog programa
kontrole onečišćenja zraka Dio 1. Mjere koje se mogu uključiti u
nacionalni program kontrole onečišćenja zraka Kada je to potrebno, države članice
koriste se smjernicama UNECE-a za sprečavanje i smanjenje emisija
amonijaka (smjernice o amonijaku),[1]
i najboljim dostupnim tehnikama utvrđenima u Direktivi 2010/75/EU
Europskog parlamenta i Vijeća[2]
pri provedbi mjera navedenih u dijelu 1. A. Mjere kontrole emisija
amonijaka 1.
Države članice uspostavljaju nacionalni
savjetodavni kodeks dobre poljoprivredne prakse za smanjenje emisija amonijaka
na temelju okvirnog kodeksa UNECE-a dobre poljoprivredne prakse za smanjenje
emisija amonijaka iz 2001.,[3]
kojim je obuhvaćeno barem sljedeće: (a)
upravljanje dušikom, vodeći računa o
čitavom ciklusu dušika; (b)
strategije hranjenja stoke; (c)
načini razgrtanja gnojiva uz niske emisije; (d)
sustavi skladištenja gnojiva uz niske emisije; (e)
sustavi prerade gnojiva i kompostiranja uz niske
emisije; (f)
sustavi smještaja životinja uz niske emisije, (g)
načini primjene mineralnih gnojiva uz niske
emisije. 2.
Države članice utvrđuju nacionalnu
bilancu dušika radi praćenja promjena sveukupnih gubitaka reaktivnog
dušika iz poljoprivrede, uključujući amonijak, dušikov oksid,
amonijeve nitrate i nitrite, na temelju načela navedenih u smjernicama
UNECE-a o bilancama dušika[4]. 3.
Države članice smanjuju emisije amonijaka iz
anorganskih gnojiva sljedećim pristupima: (a)
zabranjena je upotreba gnojiva na bazi amonijevog
karbonata; (b)
gnojiva na bazi uree u što je moguće
većoj mjeri zamjenjuju se gnojivima na bazi amonijevog nitrata; (c)
ako se i dalje koriste gnojiva na bazi uree,
primjenjuju se metode za koje se pokazalo da smanjuju emisije amonijaka za
najmanje 30 % u usporedbi s upotrebom referentne metode, kako je
utvrđeno u smjernicama o amonijaku; (d)
anorganska gnojiva razgrću se u skladu s
predvidivim potrebama predmetnih usjeva ili travnjaka u vezi s dušikom i
fosforom, uzimajući u obzir i postojeći hranjivi sadržaj u tlu i
hranjive tvari iz drugih gnojiva. 4.
Države članice smanjuju emisije amonijaka iz
stajskog gnojiva sljedećim pristupima: (a)
smanjenje emisija zbog primjene tekućeg i
krutoga gnojiva na obradivu zemlju i travnjake primjenom metoda kojima se
emisije smanjuju za najmanje 30 % u usporedbi s referentnom metodom
opisanom u smjernicama o amonijaku te uz sljedeće uvjete: i. gnojiva i tekuća gnojiva
razgrću se samo u skladu s predvidivim potrebama za hranjivim tvarima
predmetnih usjeva ili travnjaka u vezi s dušikom i fosforom, uzimajući u
obzir i postojeći hranjivi sadržaj u tlu i hranjive tvari iz drugih
gnojiva; ii. gnojiva i tekuća gnojiva ne
razgrću se po zemlji koja je zasićena vodom, poplavljena, smrznuta
ili prekrivena snijegom; iii. tekuća gnojiva koja se
razgrću po travnjaku nanose se povlačnom cijevi, povlačnim
letvama ili plitkim ili dubokim ubrizgavanjem; iv. gnojiva i tekuća gnojiva koja se
razgrću po obradivoj zemlji moraju se inkorporirati u tlo u roku od
četiri sata od razgrtanja. (b)
smanjenje emisija od skladištenja gnojiva izvan
nastambi za životinje sljedećim pristupima: i. za skladišta tekućega gnojiva
izgrađena nakon 1. siječnja 2022. koriste se sustavi ili tehnike
skladištenja uz niske emisije za koje se pokazalo da smanjuju emisije amonijaka
za najmanje 60 % u usporedbi s referentnom metodom opisanom u smjernicama
o amonijaku, a za postojeća skladišta tekućeg stajskog gnojiva
najmanje 40 %; ii. za skladišta za kruto gnojivo,
skladišta moraju biti prekrivena; iii. poljoprivredna gospodarstva moraju
imati dovoljan kapacitet skladištenja gnojiva kako bi se gnojivo moglo
razgrtati samo u razdobljima koja su pogodna za rast usjeva. (c)
smanjenje emisija iz nastambi životinja korištenjem
sustava za koje se pokazalo da smanjuju emisije amonijaka za najmanje 20 %
u usporedbi s referentnom metodom opisanom u smjernicama o amonijaku. (d)
smanjenje emisija iz gnojiva korištenjem strategija
hranjenja životinja hranom s niskim sadržajem bjelančevina za koje se
pokazalo da smanjuju emisije amonijaka za najmanje 10 % u usporedbi s
referentnom metodom opisanom u smjernicama o amonijaku. B. Mjere smanjenja emisija radi
kontrole emisija čestica i crnog ugljika 1.
Države članice dužne su zabraniti spaljivanje
ostataka i otpada od žetve i šumskih ostataka na otvorenom području te
pratiti primjenu te zabrane. Svako izuzeće od takve zabrane
ograničeno je na preventivne programe kojima je cilj izbjegavanje jakih
požara koji se nekontrolirano šire, suzbijanje štetnika ili očuvanje
bioraznolikosti. 2.
Države članice uspostavljaju nacionalni
savjetodavni kodeks dobre poljoprivredne prakse za pravilno upravljanje ostacima
od žetve na temelju sljedećih pristupa: (a)
poboljšanje strukture tla inkorporacijom ostataka
od žetve; (b)
poboljšanje tehnike inkorporacije ostataka od
žetve; (c)
alternativna upotreba ostataka od žetve; (d)
poboljšanje stanja hranjivih tvari i strukture tla
inkorporacijom gnojiva prema potrebi kako bi se postigao optimalan rast biljaka
i time izbjeglo spaljivanje gnojiva (stajski gnoj, slamnata stelja). C. Sprečavanje utjecaja na
mala poljoprivredna gospodarstva 1.
Pri poduzimanju mjera opisanih u prethodno
navedenim odjeljcima A i B, države članice trebale bi osigurati da se
utjecaji na mala i mikro poljoprivredna gospodarstva u potpunosti uzmu u obzir.
Države članice mogu ih, primjerice, izuzeti iz tih mjera ako je to
moguće i primjereno s obzirom na primjenjive obveze smanjenja. Dio 2. Minimalni sadržaj nacionalnog programa
kontrole onečišćenja zraka 1.
Početnim nacionalnim programom kontrole
onečišćenja zraka iz članaka 6. i 9. obuhvaćen je barem
sljedeći sadržaj: (a)
nacionalni politički okvir u području
kakvoće zraka i onečišćenja zraka u čijem je kontekstu
program izrađen, uključujući: i. prioritete politike i njihov odnos s
prioritetima utvrđenima u drugim relevantnim područjima politike,
uključujući promjenu klime; ii. odgovornosti dodijeljene nacionalnim,
regionalnim i lokalnim vlastima; iii. napredak postignut postojećim
politikama i mjerama kad je riječ o smanjenju emisija i poboljšanju
kakvoće zraka te stupanj usklađenosti s nacionalnim obvezama i
obvezama EU-a; iv. predviđen daljnji razvoj uz
pretpostavku da neće biti izmjena već donesenih politika i mjera (b)
razmatrane opcije politike za ostvarenje obveza
smanjenja emisija za 2020. i 2030. i nadalje, i prijelaznih razina emisija
utvrđenih za 2025. te za doprinos poboljšanju kakvoće zraka i analizâ
tih opcija, uključujući metodu analize; individualni ili kombinirani
utjecaj politika i mjera za smanjenje emisija, kakvoću zraka i okoliš; i
povezane neizvjesnosti; (c)
mjere i politike odabrane za donošenje,
uključujući raspored za njihovu provedbu i reviziju te odgovorna
nadležna tijela; (d)
prema potrebi, objašnjenje razlogâ zašto se
prijelazne razine emisija za 2025. ne mogu postići bez mjera koje
podrazumijevaju nerazmjerne troškove; (e)
procjena o načinu na koji se politikama i
mjerama osigurava dosljednost s planovima i programima uspostavljenima u drugim
relevantnim područjima politike. 2.
Ažuriranim verzijama nacionalnog programa kontrole
onečišćenja zraka iz članaka 6. i 9. obuhvaćeno je barem
sljedeće: (a)
procjena napretka ostvarenog u vezi s provedbom
programa, smanjenjem emisija i smanjenjem koncentracija; (b)
sve znatne promjene u kontekstu politike, procjene,
program ili raspored provedbe. PRILOG IV.
Metode pripreme i ažuriranja nacionalnih evidencija emisija, predviđanja
emisija, informativnih izvješća o evidenciji i prilagođenih
evidencija emisija Za onečišćivače iz Priloga I.,
osim za CH4, države članice utvrđuju evidencije emisija,
prilagođene evidencije emisija, predviđanja i informativna
izvješća o evidenciji metodama koje su donijele ugovorne stranke
Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka
(Smjernice o izvješćivanju EMEP-a) i od njih se zahtijeva da se koriste
smjernicama EMEP-a/EEA-e koje se u njoj spominju. Osim toga, dodatne informacije,
posebno podaci o aktivnosti, potrebne za procjenu evidencija i predviđanja
pripremaju se u skladu s istim smjernicama. Primjenom Smjernica o izvješćivanju
EMEP-a ne dovode se u pitanje dodatni načini određeni ovim Prilogom i
zahtjevi koji se odnose na nomenklaturu za izvješćivanje, vremenske nizove
i datume izvješćivanja određene u Prilogu I. Dio 1. Godišnje nacionalne evidencije emisija 1.
Nacionalne evidencije emisija transparentne su,
dosljedne, usporedive, potpune i točne. 2.
Emisije iz utvrđenih ključnih kategorija
izračunavaju se u skladu s metodama definiranima u smjernicama
EMEP-a/EEA-e i u cilju primjene metode 2. razine ili više razine (detaljnije). Države članice mogu se koristiti drugim
znanstveno utemeljenim i kompatibilnim metodama za utvrđivanje nacionalnih
evidencija emisija uz uvjet da se tim metodama dobivaju točnije procjene
nego metodama iz smjernica EMEP-a/EEA-e. 3.
Za emisije iz prometa, države članice
izračunavaju emisije i izvješćuju o njima u skladu s nacionalnim
energetskim bilancama dostavljenima Eurostatu. 4.
Emisije iz cestovnog prometa izračunavaju se i
o njima se izvješćuje na temelju goriva prodanog u predmetnoj državi
članici. Osim toga, države članice mogu izvijestiti i o emisijama iz
cestovnih vozila na temelju upotrijebljenoga goriva ili prijeđenih
kilometara u državi članici. 5.
Države članice izvješćuju o svojim
godišnjim nacionalnim emisijama izraženima u primjenjivoj jedinici
određenoj u obrascu za izvješćivanje NZI-ja iz Konvencije o
dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka. Dio 2. Predviđanja emisija 1.
Predviđanja emisija transparentna su,
dosljedna, usporediva, potpuna i točna, a dostavljenim informacijama
obuhvaćeno je barem sljedeće: (a)
jasno utvrđivanje donesenih i planiranih
politika i mjera uključenih u predviđanja; (b)
rezultati analize osjetljivosti provedene u svrhu
predviđanja; (c)
opis metoda, modela, temeljnih pretpostavki i
ključni ulazni i izlazni parametri. 2.
Predviđanja emisija procjenjuju se i
svrstavaju u relevantne sektore izvora. Države članice pripremaju
predviđanje „s mjerama” (donesene mjere) i, kada je potrebno, „s dodatnim
mjerama” (planirane mjere) za svaki onečišćivač, u skladu s
uputama utvrđenima u smjernicama EMEP-a/EEA-e. 3.
Predviđanja su u skladu s najnovijom godišnjom
nacionalnom evidencijom emisija i s predviđanjima dostavljenima u okviru
Uredbe br. 525/2013. Dio 3. Informativno izvješće o evidenciji Informativna izvješća o evidenciji
pripremaju se u skladu sa smjernicama o izvješćivanju EMEP-a i dostavljaju
uporabom obrasca za izvješća o evidenciji kako je u njima navedeno. Izvješće
o evidenciji uključuje barem sljedeće informacije: (a)
opise, upućivanja i izvore informacija
specifičnih metoda, pretpostavki, čimbenika emisije i podataka o
aktivnosti te razloge njihova odabira; (b)
opis nacionalnih ključnih kategorija izvora
emisija; (c)
informacije o neizvjesnostima, osiguranju
kakvoće i provjeri; (d)
opis institucijskih dogovora za pripremu
evidencije; (e)
nove izračune i planirana poboljšanja; (f)
ako je bitno, informacije o primjeni fleksibilnosti
navedenih u članku 5. stavcima 1. i 3.; (g)
sažetak. Dio 4. Prilagodba nacionalnih evidencija 1.
Država članica koja predloži prilagodbu svoje
nacionalne evidencije emisija u skladu s odredbom članka 5. stavka 3. u
svoj prijedlog Komisiji uključuje barem sljedeću popratnu
dokumentaciju: (a)
dokaz da je prekoračena predmetna nacionalna
obveza (ili obveze) smanjenja emisija; (b)
dokaz o mjeri u kojoj se prilagodbom evidencija
emisija smanjuje prekoračenje i pridonosi sukladnosti s predmetnom
nacionalnom obvezom ili obvezama smanjenja emisija; (c)
procjenu hoće li se i kada ispuniti predmetna
nacionalna obveza ili obveze smanjenja emisija na temelju predviđanja
emisija bez prilagodbe; (d)
dokaz o tome da je prilagodba u skladu s jednom ili
nekoliko sljedećih okolnosti. Prema potrebi moguće je upućivanje
na relevantne prethodne prilagodbe: i. u slučaju novih kategorija izvora
emisija: –
dokaz da je nova kategorija izvora emisija priznata
u znanstvenoj literaturi i/ili smjernicama EMEP-a/EEA-a; –
dokaz da ta kategorija izvora nije bila
uključena u relevantnu povijesnu nacionalnu evidenciju emisija u vrijeme
kada je utvrđena obveza smanjenja emisija; –
dokaz da emisije iz nove kategorije izvora ometaju
državu članicu u ostvarenju obveza smanjenja emisija, potkrijepljen
iscrpnim opisom metode, podataka i čimbenika emisije korištenih kako bi se
došlo do tog zaključka; ii. u slučaju da su za
utvrđivanje emisija iz posebnih kategorija izvora korišteni veoma
različiti čimbenici emisija: –
opis izvornih čimbenika emisije,
uključujući iscrpan opis znanstvene osnove od koje je dobiven
čimbenik emisije; –
dokaz da su izvorni čimbenici emisije
korišteni za utvrđivanje smanjenja emisija u vrijeme kad su utvrđena;
–
opis ažuriranih čimbenika emisije,
uključujući iscrpne informacije o znanstvenoj osnovi od koje je
dobiven čimbenik emisije; –
usporedba procjena emisija koje su izrađene
korištenjem izvornih i ažuriranih čimbenika emisije, kojom se pokazuje da
zbog promjene čimbenika emisije država članica nije u mogućnosti
ostvariti svoje obveze smanjenja; –
razlozi za odlučivanje o tome jesu li promjene
čimbenika emisije znatne. Od 2025., faktori emisije koji su veoma
različiti od očekivanih slijedom provedbe određene norme ili
standarda ne uzimaju se u obzir za prilagodbu. iii. u slučaju da su za
utvrđivanje emisija iz posebnih kategorija izvora korištene veoma
različite metode: –
opis izvornih korištenih metoda,
uključujući iscrpne informacije o znanstvenoj osnovi od koje je
dobiven čimbenik emisije; –
dokaz da su izvorne metode korištene za
utvrđivanje smanjenja emisija u vrijeme kad su utvrđena; –
opis ažuriranih korištenih metoda,
uključujući iscrpan opis znanstvene osnove ili reference od koje su
dobivene; –
usporedba procjena emisija koje su izrađene
korištenjem izvornih i ažuriranih metoda kojom se pokazuje da zbog promjene
metoda država članica nije u mogućnosti ostvariti svoje obveze
smanjenja; –
razlozi za odlučivanje o tome jesu li promjene
metoda znatne; 2.
Države članice mogu dostaviti iste popratne
informacije za postupke prilagodbe na temelju sličnih preduvjeta, uz uvjet
da svaka država članica podnese potrebne zasebne informacije koje se na
nju odnose kako je opisano u stavku 1. 3.
Države članice ponovno izračunavaju
prilagođene emisije kako bi se osigurala dosljednost vremenskih nizova za
svaku godinu u kojoj se jedna ili više prilagodbi primjenjuje. PRILOG V.
Praćenje učinaka onečišćivača u okolišu 1.
Države članice osiguravaju da njihova mreža
lokacijâ za praćenje predstavlja njihove slatkovodne, prirodne,
poluprirodne i šumske vrste ekosustavâ. 2.
Države članice osiguravaju da se praćenje
temelji na sljedećim obveznim indikatorima na svim lokacijama mreže
definirane u stavku 1.: (a)
za slatkovodne ekosustave: utvrđivanje opsega
biološke štete, uključujući osjetljive receptore (mikrofite i
makrofite i diatome) i smanjenje stokova riba i beskralježnjaka: ključni indikator kapaciteta neutralizacije
kiselina (ANC) i pomoćni indikatori kiselosti (pH), otopljenog sulfata (SO4),
nitrata (NO3) i otopljenog organskog ugljika uz najmanju
učestalost uzorkovanja od godišnje (jesensko miješanje u jezerima) do
mjesečne (vodotoci). (b)
za kopnene ekosustave: ocjena kiselosti tla,
gubitak hranjivih tvari iz tla, sadržaj i stanje dušika te gubitak
bioraznolikosti: i. ključni indikator kiselosti tla:
izmjenjive frakcije bazičnih kationa (bazična zasićenost) i
izmjenjivi aluminij u tlima svakih deset godina i pomoćni indikatori, pH,
sulfat, nitrat, osnovni kationi, koncentracije aluminija u otopini tla svake
godine (prema potrebi); ii. ključni indikator ispiranja
nitrata iz tla (NO3,leach) svake godine; iii. ključni indikator omjera
ugljika/dušika (C/N) i pomoćni indikator ukupnog dušika u tlu (Ntot)
svakih deset godina; iv. ključni indikator sadržaja
hranjivih tvari u lišću (N/P, N/K, N/Mg) svake četiri godine. (c)
za kopnene ekosustave: ocjena štete za rast
vegetacije i bioraznolikost zbog ozona: i. ključni indikator rasta vegetacije
i štete za lišće i pomoćni indikator toka (Cflux) svake
godine; ii. ključni indikator
prekoračenja kritičnih razina na temelju toka svake godine tijekom
sezone rasta; 3.
Države članice koriste se metodama Konvencije
o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka i njezinim
priručnicima za međunarodne programe suradnje pri prikupljanju i
dostavljanju[5]
informacija obuhvaćenih stavkom 2. PRILOG VI.
Korelacijska tablica Ova Direktiva || Direktiva 2001/81/EZ članak 1. || članak 1. članak 2. || članak 2. prvi podstavak članak 3. stavak 1. || članak 3. točka (e) članak 3. stavci 2., 3., 6., 7. i 9. – 12. || - članak 3. stavak 4. || članak 3. točka (j) članak 3. stavak 5. || članak 3. točka (k) članak 3. stavak 8. || članak 3. točka (g) članak 4. stavci 1. i 2. || članak 4. stavak 1. članak 4. stavak 3. || članak 2. drugi podstavak članak 5. || - članak 6. stavak 1. || članak 6. stavci 1. i 2. članak 6. stavci 2. i 5. – 9. || - članak 6. stavci 3. i 4. || članak 6. stavak 3. članak 7. stavak 1. prvi podstavak || članak 7. stavak 1. članak 7. stavak 1. drugi podstavak i članak 7. stavci 3. – 6. || - članak 7. stavak 2. || - članak 7. stavak 7. || članak 7. stavak 2. članak 7. stavak 8. || članak 7. stavak 3. članak 7. stavak 9. || članak 7. stavak 4. članak 8. || - članak 9. stavak 1. || članak 8. stavak 2. članak 9. stavak 2. prvi podstavak || članak 8. stavak 1. članak 9. stavak 2. drugi podstavak i članak 9. stavci 3. – 5. || - članak 10. || članci 9. i 10. članak 11. stavak 1. || članak 6. stavak 4. članak 11. stavak 2. || članak 7. stavak 3. članak 12. || članak 11. članak 13. || članak 13. stavak 3. članak 14. || članak 13. stavci 1. i 2. članak 15. || članak 14. članak 16. || - članak 17. || članak 15. članak 18. || - članak 19. || članak 16. članak 20. || članak 17. Prilog I. || članak 8. stavak 1. i Prilog III. Prilog II. || Prilog I. prilozi III., V. i VI. || - Prilog IV. || Prilog III. [1] Odluka 2012/11, ECE/EB/AIR/113/Add. 1 [2] Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća
od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje
i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.). [3] Odluka ECE/EB.AIR/75, stavak 28.a [4] Odluka 2012/10, ECE/EB.AIR/113/Add. 1 [5] Odluka 2008/1, ECE/EB.AIR/wg.1/2008/16