This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52013PC0721
Proposal for a COUNCIL DIRECTIVE amending Directive 2006/112/EC on the common system of value added tax as regards a standard VAT return
Prijedlog DIREKTIVE VIJEĆA o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost s obzirom na standardnu prijavu PDV-a
Prijedlog DIREKTIVE VIJEĆA o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost s obzirom na standardnu prijavu PDV-a
/* COM/2013/0721 final - 2013/0343 (CNS) */
Prijedlog DIREKTIVE VIJEĆA o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost s obzirom na standardnu prijavu PDV-a /* COM/2013/0721 final - 2013/0343 (CNS) */
OBRAZLOŽENJE 1. KONTEKST PRIJEDLOGA Sustavom PDV-a od poslovnih subjekata
zahtijeva se popunjavanje periodičnih prijava PDV-a u kojima se navode detaljni
podaci potrebni za plaćanje i nadzor PDV-a, što može biti posebno složeno kada
se prijave PDV-a podnose u različitim državama članicama. Složenost proizlazi
iz dostavljanja različitih podataka, podataka čije definicije nisu usklađene,
iz nedostatka zajedničkih uputa, različitih pravila i postupaka podnošenja i
ispravaka te potrebe za uporabom nacionalnog jezika. Zbog svega navedenog raste
opterećenje za poslovne subjekte, narušavaju se točnost i pravovremenost
podnošenja prijava PDV-a i ograničava prekogranična trgovina. Kako bi pristupila tim problemima, Komisija je
zatražila mišljenja zainteresiranih strana o standardnoj prijavi PDV-a kroz
savjetovanje o Zelenoj knjizi o budućnosti PDV-a[1].
Potaknuta pozitivnim odgovorima zainteresiranih strana, Komisija je u
Komunikaciju o budućnosti PDV-a[2]
uvrstila obvezu izrade prijedloga standardne prijave PDV-a do kraja 2013. Prijedlogom se podržavaju druge inicijative
Komisije. Ostvarenju Akcijskog programa za smanjenje administrativnih
opterećenja u EU-u doprinosi visoka skupina, koja djeluje do listopada 2014. i
savjetuje Komisiju o smanjenju administrativnih opterećenja povezanih sa
zakonodavstvom EU-a. Usmjerena je na MSP-ove i mikro poduzeća te na to kako
unaprijediti učinkovitost javnih uprava država članica i njihovu sposobnost da
odgovore na potrebe zainteresiranih strana pri provedbi zakonodavstva EU-a. Standardne
prijave PDV-a usklađene su s ciljevima smanjenja opterećenja. Ključni je cilj Komisije jačanje načela
„Počnimo od malih” iz Akta o malom poduzetništvu rezanjem „birokracije” za
MSP-ove. U nedavnoj Komunikaciji o pametnom donošenju propisa – Odgovor na
potrebe malih i srednjih poduzeća, istaknuto je, na temelju internetske ankete
MSP-ova, da najveće opterećenje u području zakonodavstva EU-a predstavlja
Direktiva o PDV-u[3].
Posebno je prijava PDV-a prepoznata kao područje u kojem razlike čine prepreku
trgovini u EU-u. Cilj je ovog prijedloga smanjiti opterećenje za sve poslovne
subjekte, a posebno za MSP-ove, što je istaknuto u Komunikaciji o pametnom
donošenju propisa[4]. Poslovni se subjekti sve više žale da pri
poslovanju u EU-u može biti teško ispunjavati obveze PDV-a. Navedeno je možda
posebno točno za elektroničku trgovinu i isporuku dobara na unutarnjem tržištu
ako je kupac fizička osoba i isporučitelj se treba registrirati, iskazati i
platiti PDV u državi članici kupca. Ove obveze mogu stvoriti prepreke
prekograničnoj trgovini koje se mogu umanjiti standardnom prijavom PDV-a. Stoga
se u Aktu o jedinstvenom tržištu II.[5]
traži uvođenje standardne prijave PDV-a. Štoviše, fiskalna konsolidacija kojom se
potiče rast jedan je od pet prioriteta iz Ankete o godišnjem rastu u 2012.
Budući da PDV predstavlja oko 21 % nacionalnih poreznih prihoda i s
12 % nenaplaćenih primitaka od PDV-a, potreban je učinkovitiji sustav
PDV-a, otporan na prijevaru. Razmjena pravovremenih informacija među državama
članicama ključan je čimbenik smanjenja prijevara i unaprjeđivanja izvršenja
poreznih obveza, a u tom pogledu standardna prijava PDV-a može biti od pomoći. 2. REZULTATI SAVJETOVANJA SA
ZAINTERESIRANIM STRANAMA I PROCJENA UČINKA Savjetovanje
sa zainteresiranim stranama Standardna prijava PDV-a bila je tema nekoliko
savjetovanja. Bila je uključena i u Zelenu knjigu o budućnosti PDV-a, čiji se
rezultati mogu pronaći na: http://ec.europa.eu/taxation_customs/common/consultations/tax/2010_11_future_vat_en.htm Savjetovanja s poslovnim subjektima i državama
članicama obavljena su tijekom studije koju je proveo PwC, u koju je bio
uključen i seminar Fiscalis-a organiziran u listopadu 2012. Pored toga, dodatna
savjetovanja s poslovnim subjektima obavljena su na sastancima skupine
stručnjaka za PDV u siječnju 2012. i na sastanku o Aktu o malom poduzetništvu u
travnju 2013., s MSP-ovima koji su zainteresirane strane te s državama članicama
u skupini za budućnost PDV-a, održanom u siječnju 2013. Rezultati skupine stručnjaka za PDV mogu se
pronaći na: http://ec.europa.eu/taxation_customs/taxation/vat/key_documents/expert_group/index_en.htm Rezultati skupine za budućnost PDV-a mogu se
pronaći na: http://ec.europa.eu/taxation_customs/taxation/vat/key_documents/discussions_member_states/index_en.htm Procjena
učinka Prijedlog je popraćen procjenom učinka. Među detaljno ocijenjenim opcijama prednost
ima standardna prijava PDV-a, obvezna za države članice i poslovne subjekte,
kojom se osigurava popis standardiziranih podataka, od kojih se samo neki
zahtijevaju u svim slučajevima. Tako se u najvećoj mjeri smanjuje opterećenje
za poslovne subjekte i istodobno ograničavaju troškovi za države članice. Procijenjeno je da bi se na ovaj način
administrativna opterećenja smanjila za najviše 15 milijardi EUR
godišnje. 3. PRAVNI ELEMENTI PRIJEDLOGA Prijedlog se temelji na članku 133.
Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), utoliko što je usklađenje nužno
kako bi se osiguralo funkcioniranja unutarnjeg tržišta i izbjeglo narušavanja
tržišnog natjecanja. Načelo
supsidijarnosti Države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri
postići ciljeve prijedloga. Standardizacija obveze prijave PDV-a može se
ostvariti samo u zakonodavnom postupku EU-a izmjenom Direktive o PDV-u, kojom
su određena bitna pravila o prijavi PDV-a. Područje primjene prijedloga ograničeno je na
ono što se može ostvariti samo zakonodavstvom EU-a te je stoga u skladu s
načelom supsidijarnosti. Načelo
proporcionalnosti Izmjene Direktive o PDV-u potrebne su radi
postizanja standardizacije prijava PDV-a i ograničavanja zahtjeva za
informacije na one koje su potrebne za nadzor i naplatu PDV-a, kako bi se
smanjilo opterećenje za poslovne subjekte i otklonile prepreke pravilnom funkcioniranju
unutarnjeg tržišta. Osim toga, narušavanje tržišnog natjecanja
može se uspješnije izbjeći unaprijede li se mogućnosti za nadzor, što se
državama članicama nudi standardnim obrascem. Prijedlog je stoga u skladu s načelom
proporcionalnosti. Izbor instrumenata Predloženi je instrument direktiva jer je
propis koji se mijenja direktiva pa drugi zakonski akti ne bi bili primjereni. Obrazloženja Od država članica zahtijeva se da Komisiji
dostave tekst nacionalnih odredbi kojima se direktiva prenosi te obrazloženje
kojim se objašnjava odnos između sastavnih dijelova ove direktive i
odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prijenos. Navedeno je
opravdano i proporcionalno. 4. UTJECAJ NA PRORAČUN Prijedlog ne utječe na proračun EU-a. 5. DETALJNO OBJAŠNJENJE PRIJEDLOGA Cilj je standardne prijave PDV-a omogućiti
poslovnim subjektima dostavljanje standardiziranih podataka svakoj državi
članici u zajedničkom, po mogućnosti elektroničkom, obliku. Na ovaj način
poslovni subjekt koji podnosi prijavu PDV-a u jednoj državi članici može lakše
popuniti i podnijeti prijavu PDV-a u drugoj državi članici jer su podaci i
podnošenje standardizirani. Standardna prijava PDV-a trebala bi biti
raspoloživa svim poslovnim subjektima jer bi se njezinim ograničavanjem samo na
neke kategorije poslovnih subjekata suzilo njezino područje primjene, povećala
složenost te time i umanjilo smanjenje opterećenja. Isto tako, u cilju
smanjenja troškova i složenosti za države članice, treba ponuditi samo jednu,
standardnu prijavu PDV-a na razini EU-a. Prijedlogom su obrađena pitanja koja se odnose
na sadržaj, rokove i način podnošenja te na ispravke standardne prijave PDV-a.
Što se tiče sadržaja, količina i standardiziranje podataka ključni su čimbenici
smanjenja opterećenja za poslovne subjekte. U prijedlogu je naveden popis od
najviše dvadeset šest podatkovnih polja koja poslovni subjekti trebaju
popuniti, a države članice mogu izuzeti poslovne subjekte od svih osim od pet.
Dostavljeni podaci trebaju biti usklađeni u svim državama članicama, tako da se
podatak iskazan u jednoj državi članici određuje na potpuno isti način kao i u
svim drugim državama članicama. Povrh toga, države članice mogu, radi nadzora
i administracije PDV-a, zahtijevati dodatne podatke za određene regije i
područja, ili posebne sustave koji su iznimno dopušteni zakonodavstvom o PDV-u.
Samo u valjano opravdanim slučajevima države članice mogu od poslovnih
subjekata zahtijevati dostavu podataka u više od dvadeset šest standardnih
podatkovnih polja. U pogledu podnošenja, prijedlogom je predviđen
minimalan standard. Svim poslovnim subjektima treba biti omogućeno podnošenje
mjesečnih prijava PDV-a, uz obračun i plaćanje PDV-a do kraja mjeseca koji
slijedi nakon razdoblja prijave PDV-a. Osim toga, države članice mogu uvesti
dodatna smanjenja opterećenja kako bi omogućile dulja razdoblja prijave PDV-a,
najviše do jedne godine, i produljile rok za podnošenje i plaćanje najviše za
još jedan mjesec. Ovime bi se trebalo osigurati da se od poslovnih subjekata ne
zahtijeva češće podnošenje prijava PDV-a niti podnošenje ili plaćanje PDV-a
koji se mora platiti u kraćem roku. Prijedlogom se potiče i podnošenje prijava
elektroničkim putem. Poslovni subjekti trebali bi imati pravo elektroničkog
podnošenja standardne prijave PDV-a u svim državama članicama, uključujući i
elektronički prijenos datoteka, uporabom naprednih elektroničkih potpisa koji
su interoperabilni u cijeloj Europskoj uniji ili drugih tehnologija kojima se
nudi slična razina sigurnosti. Kako bi se osigurala standardizacija određenih
tehničkih aspekata prijave PDV-a, što se ne može ostvariti direktivom, u
prijedlogu je sadržano područje primjene postupka komitologije. Predviđen je,
prema potrebi, za tehničke pojedinosti prijave, zajedničke definicije i
postupke, detaljne obrade ispravaka te za zajedničke metode podnošenja
elektroničkim putem. Članci 178.,
185., 211., 271. i 318. Pojam „prijava PDV-a” uporabljen u Direktivi o
PDV-u zamjenjuje se pojmom „standardna prijava PDV-a”, kako bi se izbjegle
nejasnoće jer je poglavlje 5. glave XI. podijeljeno na dva odjeljka,
„Standardna prijava PDV-a” i „Druge prijave i informacije”. Navedeno utječe na
izmjene članaka 178., 185., 211., 271. i 318. Definicija „prijave PDV-a” iz članka 357.
točke 5. i članka 358. točke 4., od 1. siječnja 2015. posebno se odnosi na
poglavlje o posebnim postupcima oporezivanja poreznih obveznika koji nemaju
poslovni nastan i isporučuju telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i
televizijskog emitiranja i elektroničke usluge osobama koje nisu porezni obveznici
i može ostati nepromijenjena. Članci 206.
i 252. Prema sadašnjem članku 206., države
članice mogu odrediti rok za plaćanje PDV-a različit od roka za podnošenje
prijave PDV-a te mogu zahtijevati međuplaćanja. Tom odredbom omogućeni su
različiti rokovi za plaćanje, čime bi se djelomično umanjile prednosti
predložene standardne prijave PDV-a. Stoga je opće pravilo o plaćanju PDV-a pri
podnošenju standardne prijave PDV-a zadržano u članku 206., ali je
otklonjena mogućnost da države članice odaberu neki drugi datum za plaćanje. Na temelju članka 252. standardna prijava
PDV-a podnosi se do kraja mjeseca koji slijedi nakon razdoblja standardne
prijave PDV-a. Kako bi se izbjeglo da se u nekim slučajevima skraćuju rokovi za
plaćanje za poslovne subjekte, državama članicama omogućeno je produljenje roka
za podnošenje standardne prijave PDV-a za još jedan mjesec. Tako je rok za
prijavu i plaćanje PDV-a najmanje mjesec dana, a najviše dva mjeseca nakon
završetka razdoblja prijave PDV-a. U članku 252. određeno je standardno
razdoblje prijave PDV-a od mjesec dana. Međutim, kako bi se izbjeglo da
poslovni subjekti moraju podnositi standardne prijave PDV-a češće nego do sada,
države članice mogu poslovnim subjektima omogućiti podnošenje standardnih
prijava PDV-a za razdoblje od najviše godinu dana. U skladu sa zajedničkom politikom Unije u
pogledu definicije mikro, malih i srednjih poduzeća[6], mikro poduzeća čiji je
godišnji promet manji od 2 000 000 EUR mogu podnositi
tromjesečne prijave PDV-a, ako ne postoji rizik u vezi s nadzorom i naplatom
PDV-a. Članak 250. U svim standardnim prijavama PDV-a traži se
pet podataka koji se odnose na izlazni i ulazni porez, pripadajuće neto iznose
i neto iznos za plaćanje ili povrat. Sve države članice i sada zahtijevaju
navedene podatke, što je obuhvaćeno sadašnjim člankom 250. stavkom 1. Za ostvarenje željene razine standardizacije
potrebna su zajednička pravila o ispravku prijava PDV-a. Međutim, državama
članicama treba dopustiti da odrede svoje razdoblje za ispravak jer su ta razdoblja
blisko povezana s nacionalnim postupcima nadzora. Stoga je u drugom stavku
uvedeno načelo kojim se poreznim obveznicima dopušta ispravak prijava PDV-a u
roku koji odrede države članice. Ukupna vrijednost isporuka dobara unutar
Zajednice i stjecanja dobara unutar Zajednice može se utvrditi na temelju
zbirnih prijava isporuka unutar EU-a i zato ne treba biti uključena u
standardnu prijavu PDV-a. Međutim, potrebno je prijelazno razdoblje za
usklađenje nacionalnih statističkih sustava, koji se trenutno za prikupljanje
statističkih podataka o robnoj razmjeni unutar Zajednice[7] u značajnoj mjeri oslanjaju na
podatke dostavljene u prijavama PDV-a. Članak 251. Pored obveznih podataka, države članice mogu u
standardnoj prijavi PDV-a zahtijevati i druge podatke za potrebe analize rizika
i nadzora. Kako bi se smanjilo opterećenje za poslovne subjekte i isključili
podaci koji su potrebni u statističke svrhe, a ne u svrhu PDV-a, zahtjeve za
dodatne podatke treba standardizirati i svesti na najmanju mjeru. Dio dodatnih podataka posebno se odnosi na
određene transakcije iz Direktive o PDV-u i standardiziran je.
Člankom 251. stavkom 1. dopušteni su dodatni standardizirani podaci o
prodaji i PDV-u koji se mora platiti, a sadržavaju osam podataka. Člankom 251.
stavkom 2. dopušteno je trinaest standardiziranih podataka o nabavi i
PDV-u koji se može odbiti. Međutim, potrebni su i drugi dodatni podaci
ako države članice primjenjuju posebna pravila u određenim regijama ili
područjima, ili za posebne postupke oporezivanja koji se primjenjuju na
određene porezne obveznike ili transakcije. Navedeno je uređeno
člankom 251. stavkom 3. Zbog njihovih posebnih obilježja, sadržaj
dodatnih podataka iz članka 251. stavka 3. standardizirat će se u
postupku komitologije. Kako bi se osigurala transparentnost i
olakšalo izvršenje obveza za poslovne subjekte, o zahtjevima država članica za
dodatne podatke treba obavijestiti odgovarajući odbor. Novi članak
252.a Treba i nadalje promicati podnošenje prijava
elektroničkim putem te, iako države članice moraju dopustiti i mogu zahtijevati
da se prijave podnose elektroničkim putem, to treba i nadalje unapređivati kako
bi se omogućio prijenos datoteka, kao što je slučaj sa zbirnim prijavama, te
osigurati zajedničke sigurne načine prijenosa, uključujući uporabu naprednih
elektroničkih potpisa. Definicije korištene u ovom članku u skladu su s
Direktivom 1999/93/EZ[8]
o elektroničkim potpisima. Međutim, ove bi definicije trebalo prilagoditi nakon
donošenja prijedloga Komisije o Uredbi o elektroničkoj identifikaciji i
pružanju povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu[9]. Ovim člankom dodatno se standardizira sadašnji
članak 250. stavak 2. Članak 253. Brisan je jer se radi o posebnoj mjeri koja se
primjenjuje samo na Švedsku i bila bi u suprotnosti s ciljevima standardne
prijave PDV-a. Članak 254. Sadržaj ovoga članka premješten je u novi
članak 257.a u novom odjeljku 2. pod naslovom „Druge prijave i
informacije”. To je zbog toga što specifični podaci koji se na temelju
sadašnjeg članka 254. zahtijevaju od prodavatelja novog prijevoznog
sredstva ne bi trebali biti uključeni u standardnu prijavu PDV-a, ali su ovi
podaci ipak potrebni. Članak 255. Ovim člankom zamjenjuju se članci 255.,
256. i 257. i objedinjuju u jedan članak. Nema suštinske promjene. Članci 256.
i 257. Sadržaj ovih članaka premješten je u
članak 255. Članci 258.
i 259. Članak 258. o podnošenju podataka u vezi
sa stjecanjima unutar Zajednice novih prijevoznih sredstava i proizvoda koji
podliježu trošarinama te članak 259. o podacima koji su potrebni za
provjeru ispravne primjene pravila koja se odnose na stjecanje novih
prijevoznih sredstava, još uvijek su potrebni, ali su izmijenjeni kako bi se
naznačila činjenica da se ti podaci mogu zahtijevati u drugim prijavama. Članak 260. Podaci o uvozu robe sada su uvršteni u
članak 251. stavak 1. točku (g) i članak 251.
stavak 2. točku (g) pa zbog toga ovaj članak treba brisati. Članak 261. Državama članicama više nije dopušteno
zahtijevati od poreznih obveznika podnošenje godišnje zbirne prijave PDV-a u
kojoj se detaljno navode sve transakcije iskazane u periodičnim prijavama PDV-a
u prethodnoj godini i kojom se osiguravaju podaci potrebni za usklađenja.
Usklađenja su u standardnu prijavu PDV-a uključena člankom 251. stavkom 2. točkom (h)
te članak 261. stoga treba brisati. Novi članci 255.a i 255.b Kao što je to bio slučaj s prijavom PDV-a za
posebne postupke oporezivanja poreznih obveznika koji nemaju poslovni nastan i
isporučuju telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog
emitiranja i elektroničke usluge osobama koje nisu porezni obveznici, u
Direktivi o PDV-u treba odrediti zahtjeve za podatke, a u provedbenoj uredbi
Komisije treba osigurati tehničke pojedinosti. U navedenim se člancima ovaj
postupak ponavlja tako što se uređuje da se tehničke pojedinosti u vezi s
podacima iz članaka 250. i 251., zajedničkim definicijama i postupcima
dostavljanja podataka, zajedničkim postupcima za ispravke i zajedničkim
metodama elektroničkog podnošenja, osim uporabe naprednih elektroničkih
potpisa, mogu usuglasiti na temelju provedbene uredbe Komisije primjenom
postupka komitologije. Novi članak 257.a Članak 254. prebacuje se u novi
odjeljak 2. o „Drugim prijavama i informacijama” jer podaci o prodaji
novih prijevoznih sredstava nisu uvršteni u standardnu prijavu PDV-a. Članak 272. Kako bi se osigurala dosljedna primjena
standardne prijave PDV-a, državama članicama treba dopustiti izuzeće poreznih
obveznika od zahtjeva za podnošenje prijave PDV-a samo u ograničenim
slučajevima. Takav je slučaj s poreznim obveznicima čije stjecanje robe unutar
Zajednice ne podliježe PDV-u ili su obuhvaćeni izuzećem za mala poduzeća ili
zajedničkom paušalnom odredbom za poljoprivrednike. Članak 273. Kako bi se osigurala stvarna standardizacija
standardne prijave PDV-a, državama članicama ne treba dopustiti uvođenje
dodatnih obveza standardne prijave PDV-a za poslovne subjekte, povrh navedenih,
te je stoga takva mogućnost iz članka 273. isključena s obzirom na
standardnu prijavu PDV-a. 2013/0343 (CNS) Prijedlog DIREKTIVE VIJEĆA o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom
sustavu poreza na dodanu vrijednost s obzirom na standardnu prijavu PDV-a VIJEĆE EUROPSKE UNIJE uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju
Europske unije, a posebno njegov članak 113., uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije, nakon dostavljanja nacrta zakonodavnog akta
nacionalnim parlamentima, uzimajući u obzir mišljenje Europskog
parlamenta[10], uzimajući u obzir mišljenje Europskoga
gospodarskog i socijalnog odbora[11], zbirna prijavau skladu s posebnim zakonodavnim
postupkom, budući da: (1) Direktivom Vijeća 2006/112/EZ[12] od poreznih obveznika
zahtijeva se podnošenje prijava PDV-a, ali se državama članicama omogućuje
fleksibilno određivanje potrebnih informacija. Zbog toga dolazi do
neusklađenosti pravila i postupaka kojima se uređuje podnošenje prijava PDV-a u
Uniji, sve veće složenosti za poslovne subjekte i obveza PDV-a koje stvaraju
prepreke trgovini u Uniji. (2) Kako bi se smanjilo
opterećenje za poslovne subjekte i unaprijedilo funkcioniranje unutarnjeg
tržišta, treba uvesti standardnu prijavu PDV-a za sve poslovne subjekte koji
trguju u Uniji. Primjena standardiziranih prijava trebala bi olakšati nadzor
država članica nad prijavama PDV-a. (3) Administrativna opterećenja
treba svesti na najmanju mjeru. Stoga bi podatke koji se zahtijevaju u
standardnoj prijavi PDV-a trebalo ograničiti na skup obveznih podataka.
Štoviše, s obzirom na standardnu prijavu PDV-a i druge prijave, državama
članicama ne treba dopustiti da zahtijevaju druge podatke osim onih propisanih
u poglavlju 5. glave XI. Direktive. (4) Državama članicama treba
omogućiti da od poreznih obveznika zahtijevaju dodatne podatke i u tu svrhu
primjereno je uspostaviti standardiziran popis podataka koje mogu zahtijevati.
Navedeno je korisno u smislu analize rizika i za potrebe nadzora. Kako bi se
osigurale transparentnost i standardizacija, države članice koje zahtijevaju
takve dodatne podatke trebaju izvijestiti Stalni odbor za administrativnu
suradnju. (5) Kako bi se državama članicama
omogućilo usklađenje njihovih sustava za prikupljanje statističkih podataka o isporukama
i stjecanjima robe u Uniji, podatke o ukupnoj vrijednosti isporuka i stjecanja
robe u Uniji treba uključiti u obvezne podatke utvrđene u standardnoj prijavi
PDV-a do 31. prosinca 2019. (6) Porezno razdoblje treba biti
mjesec dana za sve poslovne subjekte, osim za mikro poduzeća, koja standardnu
prijavu PDV-a trebaju podnositi na tromjesečnoj osnovi. Državama članicama
treba omogućiti produljenje navedenog roka najviše do jedne godine kako bi se
smanjilo administrativno opterećenje. (7) Zajednički minimalan rok za
podnošenje standardne prijave PDV-a treba biti kraj mjeseca koji slijedi nakon
poreznog razdoblja, kako bi se utvrdio minimalan standard, ali uz fleksibilnost
za države članice da produlje ovaj rok za još jedan mjesec kako bi se izbjeglo
povećanje opterećenja za poslovne subjekte. (8) Rokovi za plaćanje trebaju
biti usklađeni kako bi se smanjilo administrativno opterećenje, a neto iznos
PDV-a treba biti plaćen pri podnošenju standardne prijave PDV-a ili u svakom
slučaju nakon isteka roka do kojeg standardna prijava PDV-a mora biti
podnesena. (9) Kako bi se potaknulo
elektroničko podnošenje, treba omogućiti podnošenje standardne prijave PDV-a
elektroničkim putem. (10) Imajući u vidu da standardna
prijava PDV-a sadrži sve podatke potrebne za usklađenja, primjereno je
razdvojiti specifične zahtjeve za uvoz robe i za godišnju zbirnu prijavu PDV-a. (11) Standardnu prijavu PDV-a
trebaju koristiti svi poslovni subjekti koji obavljaju određene slične isporuke
pa stoga mogućnost za države članice za izuzeće određenih poslovnih subjekata
od obveze podnošenja standardne prijave PDV-a treba ograničiti tako da se
zahtjev za podnošenje ove prijave dosljedno primjenjuje u cijeloj Uniji. (12) Što se tiče novih prijevoznih
sredstava i proizvoda koji podliježu trošarinama, zahtijevani su podaci
specifični i ograničeni. Standardizacija takvih podataka u standardnoj prijavi
PDV-a nije primjerena. Umjesto toga, podatke treba prikupljati u posebnoj
prijavi kako bi se smanjilo opterećenje za većinu poslovnih subjekata. (13) Kako bi se osigurali jednaki
uvjeti za provedbu Direktive 2006/112/EZ, provedbene ovlasti treba dodijeliti
Komisiji s obzirom na odredbu o tehničkim pojedinostima, uključujući zajedničku
elektroničku poruku za prijenos, zajednički skup definicija i postupaka za
podnošenje, zajedničke postupke za ispravke i zajedničke elektroničke metode
nuđenja dostatne razine sigurnosti za podnošenje standardne prijave PDV-a.
Navedene ovlasti trebaju se provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011
Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i
općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem
provedbenih ovlasti Komisije[13]. (14) U skladu sa Zajedničkom
političkom deklaracijom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o
obrazloženjima[14],
države članice odlučile su, u opravdanim slučajevima, uz obavijest o svojim
mjerama za prijenos priložiti jedan ili više dokumenata kojima se objašnjava
odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih
instrumenata za prijenos. Uzimajući u obzir ovu Direktivu, zakonodavac smatra
da je prijenos takvih dokumenata opravdan. (15) Direktivu 2006/112/EZ treba
stoga izmijeniti na odgovarajući način, DONIJELO JE OVU DIREKTIVU: Članak 1. Direktiva 2006/112/EZ mijenja se kako slijedi: (1) U članku 178. točka (c) zamjenjuje se
sljedećim: „(c) za odbitke u skladu s točkom (c)
članka 168. točkom (c) u vezi sa stjecanjem robe unutar Zajednice, u
standardnoj prijavi PDV-a iz članka 250. mora navesti iznos PDV-a koji je
dužan platiti za svoja stjecanja robe unutar Zajednice i imati račun izdan u
skladu s odjeljcima 3., 4. i 5. poglavlja 3. glave XI.” (2) U članku 185. stavak 1.
zamjenjuje se sljedećim: „1. Ispravak se posebno obavlja ako nakon
izrade standardne prijave PDV-a dođe do promjene čimbenika korištenih za
određivanje iznosa odbitka, primjerice u slučaju otkazivanja kupovine ili
ostvarenog sniženja cijena.” (3) Članak 206. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 206. Svaki porezni obveznik koji je dužan plaćati PDV
mora plaćati neto iznos PDV-a pri podnošenju standardne prijave PDV-a
predviđene člankom 250. ili u svakom slučaju nakon isteka roka do kojeg
standardna prijava PDV-a mora biti podnesena.” (4) U
članku 211. podstavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „Posebno, države članice mogu odrediti da PDV
koji bi pri uvozu trebali plaćati porezni obveznici ili osobe koje su odgovorne
za plaćanje PDV-a ili određene kategorije tih osoba, ne trebaju plaćati PDV u
trenutku uvoza pod uvjetom da se PDV kao takav navede u standardnoj prijavi
PDV-a, koja se podnosi u skladu s člankom 250.” (5) Sljedeći naslov odjeljka umeće se prije
članka 250.: „Odjeljak 1. Standardna
prijava PDV-a” (6) Članci 250., 251. i 252. zamjenjuju
se sljedećim: „Članak 250. [članak 250.
stavak 1.] 1. Svaki porezni obveznik dužan je podnositi
standardnu prijavu PDV-a, koja sadržava njegov PDV identifikacijski broj ili
porezni broj i predmetno porezno razdoblje, u kojoj se navodi: (a) porez za koji je nastala obveza
obračuna; (b) porez za koji je izvršen odbitak; (c) neto iznos PDV-a za plaćanje ili za
povrat; (d) ukupna vrijednost, bez PDV-a,
transakcija na koje se odnosi porez za koji je nastala obveza obračuna,
uključujući vrijednost svake izuzete transakcije; (e) ukupna vrijednost, bez PDV-a,
transakcija za koje je izvršen odbitak; (f) ukupna vrijednost isporuka robe iz
članka 138. za porezna razdoblja do 31. prosinca 2019.; (g) ukupna vrijednost, bez PDV-a,
stjecanja robe unutar Zajednice ili transakcija koje se tretiraju kao takve za
porezna razdoblja do 31. prosinca 2019. 2. Države članice moraju dopustiti ispravke
standardne prijave PDV-a i utvrditi rok za izvršenje takvih ispravaka. Članak 251. [članak 251.] 1. Za transakcije za koje je obveza obračuna
PDV-a nastala tijekom poreznog razdoblja, osim podataka navedenih u
članku 250. stavku 1., države članice mogu zahtijevati da se u
standardnoj prijavi PDV-a koja obuhvaća određeno porezno razdoblje iskažu bilo
koji ili svi sljedeći podaci: (a) porez i ukupna vrijednost, bez PDV-a,
isporuka robe i usluga, po stopama; (b) ukupna vrijednost isporuka robe iz
članka 138. za porezna razdoblja nakon 31. prosinca 2019.; (c) ukupna vrijednost, bez PDV-a, isporuka
usluga, osim usluga koje su oslobođene od PDV-a u državi članici u kojoj je
transakcija oporeziva, za koju je primatelj obvezan platiti porez u skladu s
člankom 196.; (d) ukupna vrijednost, bez PDV-a, isporuka
robe ili usluga koje nisu obuhvaćene točkom (c) za koje je primatelj
obvezan platiti porez; (e) ukupna vrijednost isporuka robe iz
članka 146. stavka 1. točaka (a) i (b); (f) ukupna vrijednost svih drugih
oslobođenih transakcija koje nisu obuhvaćene točkama (b) do (e); (g) porez na: (i) stjecanja robe unutar Zajednice ili
transakcija koje se tretiraju kao takve u skladu s člankom 21. ili 22., (ii) isporuke robe ili primljene usluga za
koje je primatelj obvezan platiti PDV (iii) uvoz robe kada država članica
primjenjuje mogućnost iz drugog stavka članka 211. 2. Za transakcije za koje je u poreznom
razdoblju izvršen odbitak PDV-a, osim podataka iz članka 250.
stavka 1., države članice mogu zahtijevati da se u standardnoj prijavi
PDV-a kojom je obuhvaćeno određeno porezno razdoblje iskažu bilo koji ili svi
sljedeći podaci: (a) porez i ukupna vrijednost, bez PDV-a,
primljenih isporuka robe i usluga, osim onih iz točaka (b) do (g); (b) ukupna vrijednost, bez PDV-a, stjecanja
robe unutar Zajednice ili transakcija koje se tretiraju kao takve, za porezna
razdoblja nakon 31. prosinca 2019.; (c) porez na stjecanja robe unutar Zajednice
ili transakcije koje se tretiraju kao takve; (d) porez i ukupna vrijednost, bez PDV-a,
primljenih isporuka dobara ili usluga za koje je primatelj obvezan platiti
porez u skladu s člankom 199. ili 199.a ili nacionalnom mjerom odobrenom u
skladu s člankom 199.b ili člankom 395.; (e) porez i ukupna vrijednost, bez PDV-a,
primljenih isporuka usluga, osim usluga koje su oslobođene od PDV-a u državi
članici u kojoj je transakcija oporeziva, za koje je primatelj obvezan platiti
porez u skladu s člankom 196.; (f) porez i ukupna vrijednost, bez PDV-a,
isporuka robe i usluga koje nisu obuhvaćene točkama (c) i (d), za koje je
primatelj obvezan platiti porez; (g) porez i ukupna vrijednost, bez PDV-a,
uvoza robe; (h) svaki ispravak odbitaka obuhvaćenih
člankom 184. 3. Za transakcije koje potječu ili su
namijenjene za posebnu regiju ili područje na kojem se primjenjuju posebna
pravila ili koja su obuhvaćena posebnim postupkom oporezivanja izvan
uobičajenog postupka oporezivanja PDV-om, s obzirom na PDV za koji je tijekom
poreznog razdoblja nastala obveza obračuna, povrh podataka iz članka 20.
stavka 1., države članice mogu zahtijevati da se u standardnu prijavu
PDV-a za predmetno porezno razdoblje uključi jedno ili oboje od sljedećeg: (a) podaci potrebni za izračun poreza za koji
je nastala obveza obračuna; (b) podaci potrebni za izračun PDV-a koji se
može odbiti. 4. Države članice moraju obavijestiti odbor
uspostavljen člankom 58. Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010[15] o nacionalnim zakonskim
mjerama donesenima u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. tog članka. Članak 252. [članak 252.] 1. Standardna prijava PDV-a podnosi se do roka
koji određuju države članice. Taj rok ne smije biti kraći od mjesec dana ni
dulji od dva mjeseca nakon završetka svakog poreznog razdoblja. 2. Porezno razdoblje određuje se kao jedan
kalendarski mjesec. Međutim, države članice moraju dopustiti
porezno razdoblje od tri kalendarska mjeseca za porezne obveznike čiji godišnji
promet nije veći od 2.000.000,00 EUR ili protuvrijednost u nacionalnoj valuti,
izračunano u skladu s člankom 288., osim ako je jedan kalendarski mjesec u
posebnim slučajevima nužan za sprečavanje utaje poreza ili prijevare. Države članice u drugim slučajevima mogu
dopustiti dulja porezna razdoblja, pod uvjetom da ta razdoblja ne prelaze
godinu dana.” (7) Umeće se sljedeći članak 252.a: „Članak 252.a [članak 250.
stavak 2. i novo] Države članice moraju dopustiti, i mogu
zahtijevati, da se standardna prijava PDV-a podnosi elektroničkim putem.
Navedeno uključuje mogućnost primjene elektroničkog prijenosa datoteka. Države članice prihvaćaju standardne prijave
PDV-a podnesene elektroničkim putem ako su autentičnost podrijetla i
cjelovitost sadržaja osigurani naprednim elektroničkim potpisom u smislu
članka 2. točke (2) Direktive 1999/93/EZ Europskog parlamenta[16], na temelju kvalificiranog
certifikata i ako su stvorene sigurnim sredstvom za izradu potpisa, u smislu
točaka 6. i 10. članka 2. Direktive 1999/93/EZ ili drugim metodama
kojima se nudi slična razina sigurnosti.” (8) Članci 253. i 254. brišu se. (9) Članak 255. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 255.[članci 255., 256.,
257.] Države članice moraju poduzeti potrebne mjere
kako bi osigurale da sljedeće osobe ispunjavaju obveze povezane s podnošenjem
standardne prijave PDV-a, navedene u ovom odjeljku: (a) kupac investicijskog zlata kao osoba
odgovorna za plaćanje PDV-a, u skladu s člankom 198. stavkom 1., ili
kupac, ako se u slučaju materijala od zlata, poluproizvoda ili investicijskog
zlata, kako je definirano člankom 344. stavkom 1., države članice
koriste mogućnošću iz članka 198. stavka 2. određivanja kupca kao
osobe odgovorne za plaćanje PDV-a; (b) osobe koje se smatraju odgovornima
za plaćanje PDV-a, umjesto poreznih obveznika koji nemaju poslovni nastan na
njihovom teritoriju, u skladu s člancima 194. do 197. i člankom 204.; (c) pravne osobe koje nisu porezni
obveznici, no koje su odgovorne za plaćanje PDV-a koji je dospio s obzirom na
stjecanje robe unutar Zajednice, iz članka 2. stavka 1.
točke (b) podtočke i.” (10) Umeću se sljedeći članci 255.a i
255.b: „Članak 255.a [novo] Sljedeće se utvrđuje u skladu s postupkom
predviđenim člankom 255.b: (a) tehničke pojedinosti, uključujući
zajedničku elektroničku poruku, za prijenos podataka iz članaka 250. i
251.; (b) zajednički skup definicija i
postupaka dostavljanja podataka iz članaka 250. i 251.; (c) zajednički postupci za obavljanje
ispravaka u standardnoj prijavi PDV-a; (d) zajedničke elektroničke metode
kojima se nudi dostatna razina sigurnosti za podnošenje standardne prijave
PDV-a. Članak 255.b [novo] 1. Komisiji pomaže odbor uspostavljen
člankom 58. Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010(*). Navedeni odbor jest
odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(**). 2. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje
se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. __________________________ (*) SL L 268, 12.10.2010., str. 1. (**) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.” (11) Članci 256. i 257. brišu se. (12) Nakon članka 255.b umeće se sljedeći
naslov odjeljka: „Odjeljak 2. Druge
prijave i informacije” (13) Umeće se sljedeći članak 257.a: „Članak 257.a
[članak 254.] U slučaju isporuka novih prijevoznih sredstava
koje obavlja, u skladu s uvjetima navedenima u članku 138. stavku 2.
točki (a), porezni obveznik identificiran u svrhu PDV-a za kupca koji nije
identificiran u svrhu PDV-a ili porezni obveznik definiran u članku 9.
stavku 2., države članice poduzimaju mjere potrebne kako bi osigurale da
prodavatelj priopćava sve podatke potrebne za primjenu PDV-a i za provjeru
njegove primjene od strane nadležnih poreznih tijela.” (14) Članci 258. i 259. zamjenjuju se
sljedećim: „Članak 258. Države članice propisuju detaljna pravila o
podnošenju prijava s obzirom na stjecanja unutar Zajednice novih prijevoznih
sredstava iz članka 2. stavka 1. točke (b) podtočke ii. i
stjecanja unutar Zajednice proizvoda koji podliježu trošarinama iz
članka 2. stavka 1. točke (b) podtočke iii. Članak 259. Države članice mogu zahtijevati od osoba koje
stječu unutar Zajednice nova prijevozna sredstva, iz članka 2.
stavka 1. točke (b) podtočke ii., da dostavljaju, kada podnose
prijavu PDV-a, sve podatke potrebne za primjenu PDV-a i za provjeru njegove
primjene od strane nadležnih poreznih tijela.” (15) Članci 260. i 261. brišu se. (16) U članku 271. uvodna rečenica
zamjenjuje se sljedećim: „Na temelju dozvole iz članka 269.,
države članice koje određuju da je trajanje poreznog razdoblja za koje porezni
obveznici moraju podnijeti standardnu prijavu PDV-a iz članka 250. dulje
od tri mjeseca, mogu dopustiti tim osobama da podnose zbirne prijave za isto
razdoblje, ako porezni obveznici zadovoljavaju sljedeća tri uvjeta:” (17) Članak 272. izmijenjen je kako
slijedi: (a) U stavku 1., drugi podstavak briše
se. (b) Umeće se sljedeći stavak 1.a: „1a. Države članice ne smiju izuzeti sljedeće
porezne obveznike od sljedećih obveza: (a) one iz stavka 1. točke (b)
od obveze izdavanja računa, propisane u odjeljcima 3. do 6.
poglavlja 3. i odjeljku 3. poglavlja 4. (b) one iz točaka (b) i (c)
stavka 1. od obveza standardne prijave PDV-a propisanih u odjeljku 1.
poglavlja 5.” (18) U članku 273. drugi stavak
zamjenjuje se sljedećim: „Mogućnost predviđena prvim stavkom ne može se
upotrebljavati za određivanje dodatnih obveza izdavanja računa i standardne
prijave PDV-a koje su veće od onih propisanih u poglavlju 3. i
odjeljku 1. poglavlja 5.” (19) U članku 318. stavku 1., treći
podstavak zamjenjuje se sljedećim: „Kako bi se pojednostavio postupak
naplaćivanja poreza, te nakon savjetovanja s Odborom za porez na dodanu
vrijednost, države članice mogu propisati da se za određene transakcije ili za
određene kategorije oporezivih preprodavatelja porezna osnovica za nabavu robe
koja podliježe maržnom sustavu utvrđuje za svako porezno razdoblje u kojem
oporezivi preprodavatelj mora podnijeti standardnu prijavu PDV-a navedenu u
članku 250.” Članak 2. 1. Države članice donose
potrebne zakone i druge propise kako bi se uskladili s ovom Direktivom,
najkasnije do 31. prosinca 2016. Odmah dostavljaju Komisiji tekst tih
odredbi. Kad države članice budu donosile ove odredbe, te
će odredbe prilikom njihove službene objave sadržavati upućivanje na ovu
Direktivu ili će se uz njih navesti takvo upućivanje. Načine tog upućivanja
određuju države članice. 2. Države članice Komisiji
dostavljaju tekst glavnih odredbi nacionalnog prava koji će donijeti u području
na koje se odnosi ova Direktiva. Članak 3. Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana
od dana objave u Službenom listu Europske unije. Članak 4. Ova je Direktiva upućena državama
članicama. Sastavljeno u Bruxellesu, Za
Vijeće Predsjednik [1] COM(2010)695 završna verzija [2] COM(2011)851 završna verzija [3] Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o
zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347,
11.12.2006., str. 1.) [4] COM(2013)122 završna verzija [5] COM(2012)573 završna verzija [6] Preporuka Komisije od 6. svibnja 2003. o definiciji
mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.) [7] Uredba (EZ) br. 638/2004 Europskog parlamenta i
Vijeća od 31. ožujka 2004. o statistici Zajednice u vezi s robnom
razmjenom između država članica i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ)
br. 3330/91 (SL L 102, 7.4.2004., str. 1.) [8] Direktiva 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
13. prosinca 1999. o okviru Zajednice za elektroničke potpise
(SL L 13, 19.1.2000., str. 12.). [9] COM/2012/0238 završna verzija 2012/0146 (COD). [10] SL C , , str. . [11] SL C , , str. . [12] Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o
zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347,
11.12.2006., str. 1.) [13] SL L 55, 28.2.2011., str. 13. [14] SL L 369, 28.2.2011., str. 14. [15] Uredba Vijeća (EU) br. 904/2010 od 7. listopada
2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na
dodanu vrijednost (SL L 268, 12.10.1010., str. 1.). [16] Direktiva 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
13. prosinca 1999. o okviru Zajednice za elektroničke potpise
(SL L 13, 19.1.2000., str. 12.).