15.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 468/57

—

uzimajući u obzir glavu XVII. članak 173. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (bivši članak 157. Ugovora o osnivanju Europske zajednice) o industrijskoj politici Unije koji se, između ostalog, odnosi na konkurentnost industrije Unije,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije pod nazivom „CARS 2020.: Akcijski plan za konkurentnu i održivu automobilsku industriju u Europi” (COM(2012)0636)

—

uzimajući u obzir izvješća skupine na visokoj razini CARS 21 o konkurentnosti i održivom razvoju automobilske industrije u Europskoj uniji (2012) (1) i o regulatornom sustavu za konkurentnost automobilskog sektora u 21. stoljeću (2006) (2),

—

uzimajući u obzir priopćenje Komisije pod nazivom „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” (COM(2012)0582),

—

uzimajući u obzir zaključke koje je na sastanku od 10. i 11. prosinca 2012. donijelo Vijeće za konkurentnost o stanju europske industrije i o posebnom stanju automobilske industrije,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za promet i turizam (A7-0391/2013),

A.

budući da je automobilska industrija značajna karika u lancu europske industrijske proizvodnje i ključni čimbenik konkurentnosti, rasta i zapošljavanja u Europi;

B.

budući da europska automobilska industrija, unatoč trenutnoj gospodarskoj i financijskoj krizi čiji je opseg bez presedana, ima važnu ulogu u očuvanju određenih vještina i sektora proizvodnje u Europi, a to zahtijeva usklađeno djelovanje unutar Europske unije;

C.

budući da trenutna gospodarska situacija nije jedini uzrok te krize te da je potrebno u potpunosti promijeniti naš pristup mobilnosti u 21. stoljeću jer je ona važan faktor u poticanju gospodarskog rasta;

D.

budući da na automobilsku industriju utječe revolucija koja se odvija diljem svijeta, pri čemu potražnja u Europi opada ili stagnira, budući da se i potražnja i proizvodnja sele u gospodarstva u razvoju, budući da se korišteni energetski izvori polako ali primjetno mijenjaju te budući da se sastavni dijelovi i funkcije digitaliziraju, što dovodi do povišenih razina proizvodnje koje s druge strane donose velike promjene u lancu vrijednosti;

E.

budući da europska automobilska industrija još uvijek prednjači u razvoju i inovacijama u odnosu na ostatak svijeta te da je stoga potrebno povratiti konkurentnost i održivu proizvodnju diljem cijelog lanca proizvodnje i vrijednosti;

F.

budući da je jedno od rješenja za problem viška proizvodnih kapaciteta prenamjena kapaciteta u smjeru drugih industrijskih sektora, poput javnog prijevoza i obnovljivih izvora energije te ulaganja u održivu infrastrukturu;

1.

podržava novu strategiju Komisije koja se sastoji u stvaranju nove europske industrijske politike, posebno za održivu automobilsku industriju koja je u središtu europskog gospodarstva;

2.

od Komisije očekuje da učinkovitije koordinira vlastitim naporima kako bi osigurala da se preporuke iz Komunikacije CARS 2020. zaista provedu u djelo te da ih nadzire skupina na visokoj razini da se ne bi ponovio neuspjeh prve faze procesa CARS 21 (prosinac 2005.), kada je nakon donesenih zaključaka izostalo potrebno djelovanje; u skladu s tim poziva Komisiju da izradi jasan raspored ubrzanih mjera i da u granicama svoje nadležnosti iskoristi pravo inicijative, izrađujući smjernice kako bi koordinirala mjerama država članica i tvrtki i dalje djelovale na osnovi njih radi pružanja pristojnih životnih uvjeta građanima EU-a i konsolidiranja industrija EU-a usredotočujući se na gospodarski rat i rast zapošljavanja te oporavak tržišta;

3.

poziva Komisiju da razvije međusektorske planove koji obuhvaćaju razvoj u energetskom, prometnom i sektoru IKT-a;

4.

smatra da je djelovanje Komisije na tom području otežano raznim ograničenjima i nedostatkom mehanizama za koordinaciju politika; stoga od nje traži da izradi studiju iz koje će biti vidljiv jaz između ciljeva koje želi ostvariti i sredstava kojima raspolaže kako bi se o tome raspravilo u Vijeću i Parlamentu;

5.

smatra da bi Komisija trebala uzeti u obzir čitav automobilski sektor, posebice podugovaranje, prodaju i postprodaju u svim budućim postupcima kreiranja politike u tom sektoru;

6.

pozdravlja zaključke o konkurentnosti u okviru industrijske politike koje je donijelo Vijeće za konkurentnost u prosincu 2012.; potiče države članice da ustraju u vlastitim nastojanjima kojima žele u potpunosti izmijeniti politiku povezanu s automobilskom industrijom i ojačati daljnju suradnju u automobilskom sektoru na europskoj razini; podsjeća da se ta tješnja suradnja na području politike koja se odnosi na automobilsku industriju može odvijati ili na razini Unije ili između više država na dobrovoljnoj bazi;

7.

poziva države članice da provedu strukturne reforme koordinirane na odgovarajući način i koje su usmjerene na jačanje konkurentnosti, poput davanja potpore istraživanju i inovacijama, jačanja kompetencija, prekvalifikacije osoblja, smanjenja neizravnih troškova, jačanja radne fleksibilnosti na temelju socijalnog dijaloga, smanjenja birokracije i skraćivanja razdoblja za plaćanje;

8.

smatra da je, u cilju ponovnog pridobivanja povjerenja u EU, od ključne važnosti da Unija poboljša provedbu svojeg akcijskog plana i načina upoznavanja šire javnosti, ulagača i tvrtki s tim planom;

9.

smatra da je od ključne važnosti očuvanje i daljnji razvoj kohezivnih i dinamičnih lanaca istraživanja, industrijske proizvodnje, proizvodnje i vrijednosti te inovacije u EU-u, s naglaskom na proizvodnji održivih vozila; smatra da će očuvanje konkurentnosti Europe u budućnosti ovisiti o stvaranju pozitivnog kruga od kojega će koristi imati inovacije, zapošljavanje, konkurentnost, zdravlje, okoliš i mobilnost;

10.

naglašava da troškovi radne snage u automobilskoj industriji iznose svega između 13 i 20 % dodane vrijednosti; ističe, nadalje, da se globalna konkurentnost može jamčiti samo inovacijama diljem cijelog lanca proizvodnje i fleksibilnošću u proizvodnim procesima te da se o tome mora na odgovarajući način postići dogovor s radnicima;

11.

naglašava važnost održavanja i jačanja proizvodne osnove u Europi kako bi se njezinim građanima osigurao dostojan životni standard te učvrstile njezine industrijske grane u cilju ostvarivanja gospodarskog rasta i oporavka;

12.

zamjećuje da je europsko tržište u stanju pada i krize, uključujući automobilski sektor; ali žali što Komisija zanemaruje analizu temeljnih razloga koji su doveli do navedenog pada, kao što su pojava novih okolnosti (tvrtke, segmenti i vrste tržišta, proizvodi, grane) i brojne strukturne promjene u potražnji (demografske, sociološke, ponašajne, ekonomske i tehničke); stoga tvrdi da se različiti odgovori moraju primijeniti na nacionalnoj ali i europskoj razini usporedno s provedbom opće europske akcije kako bi se potakla potražnja;

13.

smatra da su novi uzorci ponašanja u području mobilnosti snažno uporište za poticanje konkurentnosti europskog automobilskog sektora, poput mreža javnog i multimodalnog prijevoza, upravljanja prometom, pametnih gradova, prijevoza automobilom više osoba te shema zajedničkog vlasništva;

14.

izražava žaljenje što se Komisija ne bavi pitanjem prekapacitiranosti, unatoč činjenici da ona predstavlja problem za cijeli automobilski sektor, s neizbježnim kratkoročnim i dugoročnim posljedicama (lanac, zapošljavanje, regionalno gospodarstvo); stoga traži od Europske komisije da što prije izradi:

15.

u području restrukturiranja:

16.

podsjeća države članice i poduzeća da međupoduzetnička suradnja (udruživanje nabavljača, kooperacije, konzorciji, spajanja) predstavlja čimbenik konkurentnosti pred sve snažnijom konkurencijom izvan EU-a;

17.

poziva Komisiju i države članice na jačanje posebnih mjera za povećanje pristupa malih i srednjih poduzetnika te poduzetnika srednje veličine tržištima kapitala, posebno uvođenjem regionalnih usluga kojima se pruža „sve na jednom mjestu”; smatra da su mala i srednja poduzeća te poduzeća srednje veličine najjače osjetila posljedice krize, posebice u području podugovaranja, distribucije i postprodaje; istovremeno ističe da su ta poduzeća u prednosti jer im njihova veličina i sposobnost reagiranja omogućuju da se prilagode promjenama, te da su izvor mnogih tehnoloških dostignuća; stoga smatra da diversifikacija radnih mjesta (internacionalizacija i sudjelovanje u novim projektima) u malim i srednjim poduzećima i poduzećima srednje veličine predstavlja razvojni put koji bi trebalo istražiti;

18.

ponovno naglašava važnost poštovanja načela tehnološke nepristranosti u odabiru standarda kako bi se zaštitila ulaganja predvodnika na tržištu i tako potaknule inovacije u tom sektoru;

19.

tvrdi da su vještine i znanja radnika koji rade u automobilskom sektoru veliki adut za cijelu Europu; podupire osnivanje Europskog vijeća za vještine u automobilskom sektoru 2013. i vjeruje da će ono brzo donijeti učinkovite političke mjere u tom području;

20.

pozdravlja izjavu Komisije o oblikovanju vještina i razvoju sposobnosti kao temelju za trajnu konkurentnost;

21.

smatra da je tržište rada trenutačno u padu u odnosu na potrebe sektora (velika potražnja za kvalificiranim radnicima); u vezi s tim smatra da je neophodno prilagoditi kako javne strategije osposobljavanja (promicanje tečajeva iz znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike te strukovnog osposobljavanja) tako i strategije osposobljavanja tvrtki (posebice proširenjem sustava dvostrukog osposobljavanja) kako bi se zadržali i privukli visokokvalificirani radnici;

22.

poziva države članice na zakonodavne prilagodbe potrebne za otvoreniji i konstruktivniji socijalni dijalog i radne odnose koji utječu na organizaciju rada (npr. sektorski dogovori, uključenost radnika); poziva države članice na razvoj i slijeđenje najboljih praksi;

23.

preporučuje državama članicama i tvrtkama da poboljšaju dodatno osposobljavanje radnika kako bi na vrijeme bili pripremljeni na buduće potrebe te da u slučaju gubitka radnog mjesta u određenom sektoru otpušteni radnici svojim vještinama mogu doprinijeti drugim sektorima u razvoju;

24.

smatra da tehnološke inovacije predstavljaju osnovni čimbenik konkurentnosti automobilskog sektora; zalaže se za tehnološki nepristran pristup; potvrđuje svoju opredijeljenost kako za ostvarivanje ciljeva koji su predviđeni programom „Europa 2020.” tako i za uvođenje ekonomičnih i održivih prijevoznih sredstava te novih načina proizvodnje;

25.

naglašava da su integrirani projekti inovacija koji pokrivaju cjelokupan lanac vrijednosti ključni za jačanje konkurentnosti;

26.

zauzima stajalište da znanje i inovacije mogu oblikovati temelj trajne konkurentnosti europske automobilske industrije ako tempo kojim se predstavljaju inovativna rješenja sprečava mogućnost njihove imitacije te kada sredstva namijenjena zaštiti inovacija i borbi protiv industrijske špijunaže osiguravaju mogućnost realizacije povrata ulaganja bez nanošenja štete potrošačima; smatra da će se područja u kojima će se ostvariti napredak u inovacijama na europskom tržištu koncentrirati na ekološke i sigurnosne okolnosti;

27.

potvrđuje da postoje dvije djelotvorne strategije konkurentnosti u europskoj automobilskoj industriji: strategija troškovnog vodstva i strategija diferencijacije; smatra da bi primjena kombinacije ovih dviju strategija prouzročila poteškoće i bila manje djelotvorna jer bi za to bila potrebna šira fronta istraživanja čiji su cilj inovacije

28.

napominje da je europska automobilska industrija postigla brojne uspjehe strategijom troškovnog vodstva zahvaljujući popularnim, jeftinim modelima koji kruže europskim tržištem (npr. proizvođači poput Škode, Dacie i Nissana);

29.

kada je riječ o naprednim tehnologijama, odobrava prijedloge Komisije, ali upozorava na promjenjivost njezinih predviđanja u pogledu stvaranja dodane vrijednosti i otvaranja tržišnih prilika te radnih mjesta;

30.

smatra da je zalaganje za istraživanje i razvoj koji se usredotočuje na niskougljične i održive tehnologije u kojima Europa prednjači od ključne važnosti za smanjenje ovisnosti Europe o uvozu energije; ističe da te tehnologije uključuju električna i hibridna vozila, alternativna goriva, mobilno pohranjivanje energije, širenje distribucijskih mreža i infrastrukture, ali žali zbog činjenice da te tehnologije još uvijek nisu prisutne na tržištu; očekuje poduzimanje mjera s ciljem:

31.

smatra da za postizanje konkurentnosti europska industrija mora postati profitabilna pomažući razvoju industrija koje surađuju pružajući jeftine ulazne materijale iz Europe poput: čelika, odljevaka, kovanih dijelova, presvlaka, guma i elektroničkih komponenti;

32.

smatra da bi se napori EU-a trebali temeljiti na strategiji diferencijacije koja se odnosi na više prioriteta usmjerenih ka konsolidiranju europske tehnološke prednosti, uključujući:

33.

traži od država članica i Komisije da potaknu razvoj transnacionalnih klastera, konkurentnih središta i mreža javno-privatne suradnje koje će se temeljiti na mobilnosti u budućnosti te stalnom toku inovacija (prototipova);

34.

podsjeća da istraživanje i razvoj zahtijevaju snažnu financijsku podršku (znanstveni rizik, dugotrajni ciklusi ulaganja); izražava žaljenje što Europa još nije ostvarila cilj kojim je predviđeno da se 3 % BDP-a izdvoji za istraživanje i razvoj; smatra da će planirani rezovi država članica u proračunima programa COSME i Obzor 2020. imati štetne posljedice, posebno u proračunskim stavkama koje se odnose na prijevoz;

35.

primjećuje da je automobilski sektor izvor značajnog privatnog ulaganja u istraživanje i inovacije; ističe, međutim, da dokle god je europsko tržište pogođeno recesijom, izvori financiranja poput programa Obzor 2020. i COSME mogu poticati privatno ulaganje u taj sektor; naglašava potrebu za ambicioznim pristupom financiranju jasno određenih prioriteta: inicijative „zelenih” automobila te razvoja malih i srednjih poduzeća; naglašava da, ovisno o njihovim ovlastima, regionalne i lokalne vlasti raspolažu različitim alatima za aktivnu potporu automobilske industrije;

36.

naglašava potrebu za osiguranjem odgovarajućih financijskih sredstava iz Višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020. namijenjenih restrukturiranju sektora te unapređenju i modernizaciji njegovih mikro, malih i srednjih poduzeća kako bi se povećala produktivnost i promicali nacionalni proizvodi tog sektora;

37.

naglašava potrebu za što ranijom provedbom načela „pametnog donošenja propisa” kao koherentnog pristupa gospodarstvu koje ima utjecaj na automobilsku industriju; naglašava da u tom području do danas nisu poduzete nikakve mjere iako je to bila jedna od preporuka prve skupine „CARS 21” (2005.); naglašava ključnu važnost pametnog donošenja propisa za poticanje ulaganja u automobilski sektor;

38.

smatra da prijedlog Komisije o uvođenju moratorija na sve nove zakone koji bi mogli imati štetan učinak na gospodarsko stanje u industriji doprinosi postizanju dugoročne konkurentnosti i pomaže da se na izazove zaštite okoliša odgovori na odgovarajući način;

39.

naglašava važnost razumnih rokova za provedbu kako bi se industriji omogućilo da prilagodi proizvodna postrojenja i uloži u industrijski sustav;

40.

traži da se ponovno preispitaju, ako je potrebno, određene smjernice i odluke koje su već poduzete, a koje bi mogle sprečavati održivu transformaciju automobilskog sektora; poziva Komisiju da provede naknadnu ocjenu donesenog zakonodavstva i nedostatka, odnosno loše provedbe donesenog zakonodavstva;

41.

poziva europske proizvođače da podržavaju i provode sadašnje zakonodavstvo EU-a o zakonskim jamstvima;

42.

smatra da su trgovinska jamstva za europske automobilske proizvode prekratka i u nesrazmjeru s njihovim visokim razinama pouzdanosti što ih stavlja u izrazito nepovoljan položaj u pogledu konkurentnosti u odnosu na trgovinska jamstva koja nude proizvođači iz trećih zemalja (npr. Japan i Južna Korea);

43.

smatra da je neophodno uskladiti tehničke propise u cijeloj Europi kako bi se uhvatili u koštac s umjetnim narušavanjem tržišnog natjecanja; naglašava potrebu za usklađivanjem i poboljšanjem postupaka ispitivanja koji trenutno dovode do značajnih nepodudarnosti kada je riječ o pokazateljima potrošnje kod određenih proizvođača; traži od Komisije da reagira na problem obmanjivanja potrošača nereprezentativnim informacijama o potrošnji goriva vozila i ekološkom učinku; podržava planirani razvoj novog, preciznog ciklusa vozačkih ispita i postupaka kojima se odražavaju uvjeti prave voženje, te poziva na njihovo uvođenje bez odgode;

44.

potiče europska poduzeća uključena u proizvodnju automobilskih proizvoda da pojačaju suradnju unutar jedinstvenog tržišta preko europske standardizacije, izdavanja potvrdi, ujednačavanja i odlaganja te preko dobrovoljne segmentacije tržišta;

45.

smatra da postoji potreba za znatnim poboljšanjem cestovne sigurnosti u EU-u poduzimanjem mjera u odnosu na vozila, infrastrukturu i ponašanje vozača; pozdravlja prijedlog Komisije za „e-poziv”, u vezi sa sustavom koji vozilima omogućuje automatski poziv hitnim službama u slučaju ozbiljne nesreće;

46.

traži od Komisije i država članica da poboljšaju zaštitu prava intelektualnog vlasništva na svjetskoj razini i uspostave strategiju zaštite poslovnih tajni na europskoj razini s ciljem borbe protiv krivotvorenja i industrijske špijunaže; podsjeća da tehnološki razvoj predstavlja vrlo osjetljiv i nestabilan sektor;

47.

traži od Europe i država članica da usklade, prilagode i poboljšaju korištenje dostupnih novčanih sredstava s ciljem poticanja ulaganja u održivu mobilnost koja nisu obuhvaćena javnim subvencijama kroz porezne poticaje za mala i srednja poduzeća (porezni krediti za istraživanja, ekološki bonus/malus, programi prodaje vozila staro za novo) te privatne (fondovi rizičnog kapitala, „poslovni anđeli”) i javne financijske instrumente (Europska investicijska banka);

48.

zahtijeva od Komisije da izradi detaljnu komparativnu studiju oporezivanja prema državama koje se primjenjuje na automobilski sektor u EU-u, kako bi se pojednostavnilo i racionaliziralo trenutačno porezno opterećenje proizvodnje i trgovine uslugama povezanim s motornim vozilima te smanjio birokratski teret;

49.

smatra da je neophodno očuvati komplementarnost dostupnih fondova, kako zbog provedbe mjera restrukturiranja, tako i zbog istraživanja i razvoja; u tu svrhu zahtijeva da se sredstva dodijeljena Europskom socijalnom fondu i Fondu za prilagodbu globalizaciji zadrže na trenutnoj razini;

50.

smatra da je od ključne važnosti da politika tržišnog natjecanja (propisi o državnim potporama) bude u službi politike konkurentnosti, rasta i stvaranja radnih mjesta, po uzoru na ono što rade naši konkurenti izvan EU-a;

51.

traži dodavanje uvjetne klauzule kojom se od automobilske tvrtki u zamjenu za potporu ulaganju u određeno mjesto rada zahtijeva da zadrži svoje poslovanje na tom mjestu do kraja razdoblja amortizacije ili da, u slučaju preseljenja poslovanja, izvrši povrat sredstava EU-a;

52.

podsjeća da je snažno unutarnje tržište osnovni preduvjet za ponovnu konkurentnost i održivost automobilskog sektora;

53.

smatra da je jače europsko približavanje neophodno u područjima u kojima su prevladavajući uvjeti protivni uvjetima ravnopravnosti:

54.

ističe da se posebno trebaju ojačati dobavljači te da se upravo tu nalaze potencijal za inovacije (Car2carm, car2infrastructure) i mogućnosti zapošljavanja;

55.

žali zbog činjenice da pravna fragmentacija u postprodaji trenutno ima negativni učinak na vozače automobila i na pravedno i zdravo tržišno natjecanje između država članica; u cilju jačanja zaposlenosti i kupovne moći vozača automobila te održavanja i razvoja europskih proizvodnih linija i postprodajne industrije poziva na približavanje zakonodavstava, posebno u sektoru rezervnih dijelova, te na informiranje vozača automobila o njihovim pravima kada je riječ o popravcima; zahtijeva da Komisija podrži to usklađivanje provođenjem detaljne i komparativne studije kojom će se procijeniti posljedice zakonske fragmentacije na unutarnje tržište, europsku proizvodnju i kupovnu moć vozača automobila;

56.

poziva na koordinaciju na razini EU-a kako bi se potaknuli napori u sprječavanju uvoza krivotvorenih rezervnih dijelova;

57.

smatra da je potrebno da države članice osiguraju veću transparentnost i usklađenost s načelima dobre vjere u trgovinskim odnosima između proizvođača i distributera; smatra da je uspostava kodeksa ponašanja između proizvođača i distributera siguran način postizanja tog cilja; smatra da bi taj kodeks trebao sadržavati barem klauzule koje se tiču prijenosa djelatnosti distributera, proizvodnje više marki i prava na naknadu u slučaju da proizvođač bez opravdanog razloga raskine ugovor, u skladu s dodatnim smjernicama obavijesti Komisije 2010/C 138/05;

58.

poziva Komisiju na poduzimanje mjera, u suradnji s državama članicama, kako bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača, transparentnost i sigurnost na tržištu rabljenih automobila, te na rad na postupnom uklanjanju vozila koja onečišćuju i manje su sigurna; pohvaljuje preporuku Komisije u uredbi o ispitivanju tehničke ispravnosti da se na svakom tehničkom pregledu zahtijeva zapis kilometraže; smatra da bi inicijative poput sustava „Car Pass” u Belgiji mogle biti potaknute europskim standardom; primjećuje da se postupcima ponovne registracije za transfere vozila moraju također otežati prekogranične prevare s kilometražom;

59.

ponovno upozorava na gospodarski interes Europe za ponovnim osnivanjem velikih industrijskih projekata, u duhu onih u zrakoplovstvu i svemirskoj industriji, kako bi se dostigla kritična masa potrebna za suočavanje s međunarodnom konkurencijom; podsjeća da se ti veliki projekti mogu odvijati u okviru Unije ili dobrovoljno između nekoliko država;

60.

naglašava važnost strategija pametne specijalizacije s ciljem uspostave okvira za tržišno natjecanje unutar EU-a na istim područjima djelovanja kako bi se omogućile komplementarne regionalne specijalizacije, čime bi EU postala konkurentnija u odnosu na treće zemlje;

61.

skreće pozornost:

62.

izražava žaljenje što je akcijski plan „CARS 2020” usmjeren prvenstveno na europske proizvođače automobila, zanemarujući važnost cijelog postprodajnog sektora, njegovih dionika i potreba; smatra da europska automobilska politika mora biti ekspanzivnija i temeljena na holističkom pristupu; potvrđuje da bi glavni cilj trebao biti osiguravanje jednakih mogućnosti za sve sudionike unutar lanca; stoga smatra da bi europska politika automobilske industrije trebala uključiti i odredbe prilagođene svim dionicima u lancu distribucije i popravka, od velikih proizvođača do malih i srednjih poduzeća;

63.

ističe da automobilska industrija predstavlja znatan pozitivan doprinos trgovačkoj ravnoteži EU-a, da su izvozi u gospodarstva u razvoju očito nužni da bi se maksimalno povećao naš dugoročni uspjeh te da su udruživanja sfondovima i tvrtkama koji nisu iz EU-a od ključne važnosti za budućnost naših tvrtki, kao što je to i postavljanje tvornica u države koje nisu članice EU-a (uključujući i radi proizvodnje automobila za lokalna tržišta) kao način poticanja rasta, i uvoza vozila da bi se zadovoljila potražnja;

64.

pozdravlja objavu Komisije o napretku postignutom u naporima oko uspostave zone slobodne trgovine s SAD-om i Japanom te postizanja ravnopravnog pristupa svjetskim tržištima, što znači da će se svi sudionici na svjetskom automobilskom tržištu morati strogo pridržavati istih pravila; smatra da to povećava vjerojatnost da će održivi razvoj i poboljšanja cestovne sigurnosti postati temelj postizanja kompetitivne prednosti diljem svijeta;

65.

potvrđuje da bi jedinstveni međunarodni sustav izdavanja potvrdi koji omogućuje pregled vozila i automobilskih dijelova diljem jedinstvenog europskog tržišta i koji se temelji na ekološkim i sigurnosnim standardima EU-a mogao imati odlučujuću ulogu u uklanjanju nepravednog tržišnog natjecanja;

66.

prepoznaje da potražnja u tržištima u usponu neće rasti samo u kategoriji luksuza, već i u nižim kategorijama, čime će konkurentnost europske industrije u tim kategorijama biti važnija;

67.

ističe da je konkurentnost velikog dijela naših automobilskih proizvođača narušena zbog oštre i ponekad nepoštene konkurencije tvrtki iz trećih zemalja; naglašava da mnoge od njih imaju potencijal za uspjeh ako im se dopusti zadovoljavanje rastuće potražnje na novim izvoznim tržištima; ustraje na zahtjevu da Komisija reorganizira svoju trgovinsku politiku da bi mogla:

68.

poziva Komisiju da proširi ex ante ocjenu učinka na buduće trgovinske sporazume u odnosu na konkurentnost automobilskog sektora, da provede nove studije nakon njihovog stupanja na snagu te da redovno ocjenjuje kumulativni učinak sporazuma, i onih koji se trenutno primjenjuju i onih o kojima se trenutno pregovara, na temelju posebnih i definiranih kriterija, uključujući način sudjelovanja dionika;

69.

odlučuje opskrbiti se sredstvima su koja nužna kako bi sam ocijenio učinak svakog budućeg sporazuma o slobodnoj trgovini;

70.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama.