(1)

Uredbom Vijeća (EU) br. 904/2010 (3) utvrđuju se uvjeti prema kojima nadležna tijela država članica odgovorna za primjenu zakonodavstva o porezu na dodanu vrijednost (PDV) surađuju međusobno i s Komisijom kako bi se osigurala sukladnost s tim zakonodavstvom. Ti uvjeti uključuju, među ostalim, pravila o elektroničkoj pohrani i razmjeni informacija koje bi mogle pomoći u ispravnom utvrđivanju PDV-a, praćenju ispravne primjene PDV-a, posebno na transakcije unutar Zajednice, i u suzbijanju prijevara u području PDV-a.

(2)

Direktivom Vijeća (EU) 2025/516 (4) u Direktivu Vijeća 2006/112/EZ (5) uvedeni su zahtjevi u pogledu digitalnog izvješćivanja. Tim se zahtjevima porezne obveznike identificirane u svrhu PDV-a obvezuje da državama članicama dostave informacije o svakoj isporuci robe unutar Zajednice, o svakoj isporuci usluge koja je oporeziva u državi članici koja nije ona u kojoj dobavljač ima poslovni nastan i, osim ako je država članica iskoristila mogućnost isključivanja poreznih obveznika iz obveze, o svakom stjecanju robe unutar zajednice i o svakom stjecanju usluga koje je oporezivo i za koje je primatelj obvezan platiti PDV. Razmjenom i obradom tih informacija o transakcijama unutar Zajednice pomaže se državama članicama u praćenju ispravne primjene PDV-a i otkrivanju prijevara.

(3)

Postojeća suradnja među poreznim tijelima država članica temelji se na razmjeni agregiranih informacija među nacionalnim elektroničkim sustavima. Uvođenjem zahtjevâ u pogledu digitalnog izvješćivanja nastoji se povećati naplata poreza pravodobnim pružanjem podataka o svakoj pojedinačnoj transakciji zasebno poreznim upravama. Kako bi takvi podaci bili dostupni drugim poreznim upravama na učinkovit način i kako bi se olakšala zajednička provedba analiza i unakrsnih provjera, kao i zajedničko tumačenje analiza i provjera, potreban je središnji sustav u kojem se dijele informacije o PDV-u.

(4)

Kako bi se državama članicama omogućila djelotvornija borba protiv prijevara u području PDV-a, Komisija bi trebala uspostaviti elektronički središnji sustav za razmjenu informacija o PDV-u („središnji VIES”) radi dijeljenja informacija o PDV-u. Svaka država članica trebala bi uspostaviti nacionalni elektronički sustav radi automatskog prijenosa u središnji VIES informacija o transakcijama unutar Zajednice o kojima su izvijestili odgovarajući dobavljači i stjecatelji u različitim državama članicama. Države članice trebale bi također automatski prenositi u središnji VIES identifikacijske podatke za PDV poreznih obveznika koji obavljaju transakcije unutar Zajednice, uključujući druge identifikacijske brojeve za PDV koji su izdani određenoj osobi. Nadalje, kad god se podaci promijene, države članice trebale bi u središnji VIES unijeti i metapodatke za praćenje vremena izmjene.

(5)

Države članice trebale bi u središnjem VIES-u automatski ažurirati identifikacijske podatke za PDV poreznih obveznika koji obavljaju transakcije unutar Zajednice bez odgode kad god se identifikacijski podaci promijene, osim ako se države članice slože da takvo ažuriranje nije relevantno, bitno ili korisno. Takva su ažuriranja potrebna jer valjanost identifikacijskih brojeva za PDV poreznih obveznika podliježe provjeri s obzirom na uvjet za izuzeće isporuka unutar Zajednice predviđen u članku 138. Direktive 2006/112/EZ. Kako bi se poreznim upravama pružila razumna razina jamstva u pogledu kvalitete i pouzdanosti takvih informacija, države članice trebale bi automatski ažurirati informacije o transakcijama unutar Zajednice u središnjem VIES-u najkasnije jedan dan nakon što je država članica primila informacije od poreznog obveznika.

(6)

Nadalje, kad je riječ o identifikacijskim podacima za PDV u središnjem VIES-u, države članice trebale bi donijeti mjere kako bi osigurale da predmetna država članica ocijeni jesu li podaci koje su porezni obveznici dostavili radi svoje identifikacije u svrhu PDV-a u skladu s člankom 214. Direktive 2006/112/EZ potpuni i točni. Osim toga, države članice trebale bi osigurati da se identifikacijski broj za PDV prikazuje kao nevažeći u središnjem VIES-u ako porezni obveznik ne poštuje obveze priopćavanja podataka, ako se prestalo obavljati gospodarsku djelatnost ili ako nadležno tijelo smatra da je porezni obveznik prestao s obavljanjem takve djelatnosti.

(7)

Svaka država članica trebala bi unijeti u središnji VIES informacije o transakcijama unutar Zajednice o kojima su izvijestili dobavljači i stjecatelji u različitim državama članicama čim ih primi. Primljene informacije potrebno je brzo obraditi zbog tehničkih razloga povezanih s količinom podataka i kako bi se rano otkrile sumnjive transakcije i mogući slučajevi prijevare u području PDV-a.

(8)

Kako bi se državama članicama pomoglo u borbi protiv prijevara u području PDV-a i kako bi se otkrili prevaranti, identifikacijski podaci za PDV i informacije o PDV-u o transakcijama unutar Zajednice trebali bi biti dostupni u središnjem VIES-u 10 godina. To je najkraće razdoblje koje je potrebno državama članicama da djelotvorno provedu kontrole i istraže sumnje na prijevare u području PDV-a ili da otkriju takve prijevare. Ono je ujedno i proporcionalno s obzirom na golemu količinu informacija o transakcijama unutar Zajednice i osjetljivost informacija kao što su poslovni i osobni podaci.

(9)

Kako bi se pravodobno otkrile neusklađenosti i time poboljšala mogućnost borbe protiv prijevara u području PDV-a, središnji VIES trebao bi moći automatski unakrsno provjeravati informacije prikupljene i od dobavljača i od stjecatelja putem zahtjeva u pogledu digitalnog izvješćivanje uvedenih Direktivom (EU) 2025/516 u Direktivu 2006/112/EZ. Središnji VIES također bi trebao moći stavljati na raspolaganje državama članicama rezultate takvih unakrsnih provjera kako bi se poduzele odgovarajuće daljnje mjere.

(10)

Nadalje, kako bi se središnjem VIES-u omogućilo da zadrži sposobnosti postojećeg sustava za razmjenu informacija o PDV-u predviđenog u članku 17. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 904/2010, u Središnjem VIES-u također bi se trebale moći agregirati informacije kako bi se pružio pregled isporuka i stjecanja o kojima su izvijestili porezni obveznici koji se nalaze u državama članicama. Kako bi se osiguralo da države članice u okviru središnjeg VIES-a mogu nastaviti pristupati informacijama drugih država članica kako su trenutačno strukturirane unutar postojećeg sustava za razmjenu informacija o PDV-u, središnji VIES trebao bi podupirati agregiranje podataka.

(11)

Kako bi pružao potporu nadležnim tijelima država članica u ispravnoj procjeni PDV-a, praćenju ispravne primjene PDV-a, suzbijanju prijevara u području PDV-a i iskorištavanju sinergije među različitim informacijskim sustavima koji sadržavaju informacije relevantne u svrhu PDV-a, središnji VIES trebao bi obrađivati informacije primljene od država članica zajedno sa svim informacijama koje su dostavljene ili prikupljene na temelju Uredbe (EU) br. 904/2010.

(12)

Pristup informacijama u središnjem VIES-u trebao bi se davati prema načelu nužnosti pristupa. Trebalo bi osigurati da se pristup osjetljivim podacima daje onim korisnicima za koje se predviđa da će im biti relevantni, i to s pomoću dopuštenjâ za pristup i evidencije pristupa kojima se čuvaju informacije u središnjem VIES-u. Te se informacije ne bi trebale upotrebljavati u druge svrhe osim za praćenje ispravne primjene PDV-a i suzbijanje prijevara u području PDV-a. Svi korisnici trebaju biti obvezani pravilima o povjerljivosti utvrđenima u članku 55. Uredbe (EU) br. 904/2010.

(13)

U svrhu borbe protiv prijevara u području PDV-a, službenici za vezu za Eurofisc država članica, kako su navedeni u članku 36. Uredbe (EU) br. 904/2010, trebali bi moći pristupiti informacijama o PDV-u o transakcijama unutar Zajednice i analizirati ih. Radi praćenja ispravne primjene zakonodavstva o PDV-u službenici država članica koji provjeravaju je li oslobođenje od PDV-a za određenu uvezenu robu, koje je utvrđeno u članku 143. stavku 1. točki (d) Direktive 2006/112/EZ, primjenjivo također bi trebali imati pristup identifikacijskim podacima za PDV pohranjenima u središnjem VIES-u. Nadalje, nadležna tijela država članica iz istih bi razloga trebala odabrati druge službenike kojima je potreban izravan pristup središnjem VIES-u i prema potrebi im omogućiti takav pristup. Naposljetku, propisno ovlaštene osobe Komisije trebale bi moći pristupiti informacijama u središnjem VIES-u, ali samo u mjeri u kojoj je takav pristup potreban za razvoj i održavanje tog sustava.

(14)

Radi istraživanja sumnji na prijevare u području PDV-a i otkrivanja takvih prijevara informacijski sustavi koji podržavaju mrežu Eurofisc u borbi protiv prijevara u području PDV-a, uključujući sustav za analizu transakcijske mreže i središnji elektronički sustav podataka o plaćanju („CESOP”), trebali bi imati izravan pristup središnjem VIES-u.

(15)

Zbog količine podataka i učestalosti prijenosa podataka u središnji VIES potrebno je da protok informacija od središnjeg VIES-a do nacionalnih elektroničkih sustava bude automatiziran. Takvom bi se automatizacijom ujedno trebao omogućiti učinkovit i siguran kanal za komunikaciju među uređajima te bi se trebala ukloniti potreba za ljudskom intervencijom pri pristupu dijeljenim podacima. Stoga bi i nacionalni elektronički sustavi koji prenose informacije u središnji VIES trebali imati pristup informacijama pohranjenima u središnjem VIES-u, što uključuje obrađene i agregirane informacije za potrebe kontrole PDV-a i borbe protiv prijevara u području PDV-a.

(16)

Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu Uredbe (EU) br. 904/2010 provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu zadaća koje Komisija treba izvršavati u vezi s razvojem, održavanjem i smještanjem središnjeg VIES-a te s tehničkim upravljanjem središnjim VIES-om, i u vezi s praktičnim aranžmanima za identifikaciju službenika i elektroničkih sustava i tehničkim detaljima u vezi s pristupom službenika i elektroničkih sustava središnjem VIES-u, detaljnim dopuštenjima za pristup službenika i elektroničkih sustava detaljnim podacima u središnjem VIES-u kojima se treba odobriti pristup, tehničkim pojedinostima i formatom informacija koje se prenose u središnji VIES te ulogama i odgovornostima država članica kad djeluju kao voditelji obrade i Komisije kad djeluje kao izvršitelj obrade na temelju uredbi (EU) 2016/679 (6) i (EU) 2018/1725 (7) Europskog parlamenta i Vijeća. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(17)

Prijevare u području PDV-a zajednički su problem svih država članica. Države članice same nemaju potrebne informacije za osiguravanje ispravne primjene pravila o PDV-u i suzbijanje prijevara u području PDV-a. S obzirom na to da cilj Uredbe (EU) br. 904/2010, odnosno borbu protiv prijevara u području PDV-a, zbog prekogranične prirode unutarnjeg tržišta ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(18)

Porezni obveznici koji omogućuju isporuke robe ili usluga upotrebom elektroničkog sučelja mogu podlijegati zahtjevima za dostavljanje evidencije koje je podnijela država članica u kojoj su te isporuke oporezive, kako je navedeno u članku 242.a Direktive 2006/112/EZ. Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje i troškovi usklađivanja za te porezne obveznike te kako bi se izbjeglo udvostručavanje rada, država članica identifikacije trebala bi koordinirati takve zahtjeve koliko god je to moguće. U tu svrhu potrebno je utvrditi standardni obrazac za elektronički prijenos tih informacija državama članicama. Međutim, države članice mogu, u skladu s člankom 242.a stavkom 2. drugim podstavkom Direktive 2006/112/EZ, nastaviti izravno od poreznog obveznika zahtijevati redovito i sustavno dostavljanje evidencije dok ne bude dostupan automatski pristup toj evidenciji.

(19)

Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu Uredbe (EU) br. 904/2010 provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji radi donošenje tehničkih pojedinosti za standardni obrazac, i tehničkih pojedinosti, uključujući zajedničke elektroničke poruke, za podnošenje evidencija poreznih obveznika koji omogućuju isporuke upotrebom elektroničkog sučelja kako je navedeno u članku 242.a Direktive 2006/112/EZ. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(20)

Direktivom (EU) 2025/516 uvodi se u Direktivu 2006/112/EZ novi pojednostavnjeni sustav „sve na jednom mjestu” za porezne obveznike koji prenose određenu vlastitu robu preko granice. Stoga je taj sustav potrebno integrirati u opći okvir posebnih sustava „sve na jednom mjestu” za PDV utvrđen u poglavlju XI. odjeljku 3. Uredbe (EU) br. 904/2010. Taj opći okvir trebao bi posebno uključivati pružanje informacija između država članica iz kojih se roba prenosi i onih u koje se prenosi.

(21)

S obzirom na to da je uvedeni pojednostavnjeni sustav „sve na jednom mjestu” sveobuhvatan i obuhvaća prekogranična kretanja robe koja su obuhvaćena aranžmanima za premještanje dobara u skladu s člankom 17.a Direktive 2006/112/EZ, ti su aranžmani uklonjeni iz Direktive 2006/112/EZ. Tu izmjenu Direktive 2006/112/EZ potrebno je odraziti u članku 21. Uredbe (EU) br. 904/2010.

(22)

Dionici su utvrdili da bi mogao postojati rizik od zlouporabe identifikacijskih brojeva za PDV u okviru sustava „sve na jednom mjestu” za uvoz. Kako bi se osigurala ispravna upotreba identifikacijskih brojeva za PDV u okviru sustava „sve na jednom mjestu” za uvoz i kako bi se postupak provjere takvih brojeva učinio robusnijim, treba proširiti područje primjene članka 47.h Uredbe (EU) br. 904/2010 tako što se carinskim tijelima odobrava pristup informacijama o trgovcu registriranom za sustav „sve na jednom mjestu” za uvoz, čime se poboljšavaju sposobnosti tih carinskih tijela za upravljanje rizicima i kontrolu.

(23)

Kako bi se poboljšale kontrole u vezi sa sustavom „sve na jednom mjestu” za uvoz, u članak 17. stavak 1. točku (e) Uredbe (EU) br. 904/2010 treba dodati ukupnu vrijednost robe uvezene u okviru sustava „sve na jednom mjestu” za uvoz po identifikacijskom broju za PDV u okviru tog sustava, po državi članici potrošnje.

(24)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i postupa se u skladu s načelima priznatima Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Ovom se Uredbom osobito osigurava potpuno poštovanje prava na zaštitu osobnih podataka utvrđeno u članku 8. Povelje. U tom pogledu ovom se Uredbom strogo ograničuje količina osobnih podataka koji će se staviti na raspolaganje poreznim tijelima. Obrada informacija o transakcijama unutar Zajednice na temelju ove Uredbe trebala bi se odvijati samo u svrhe ove Uredbe.

(25)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 te je on dao mišljenje 3. ožujka 2023. (9).

(26)

S obzirom na to da će za uvođenje središnjeg sustava VIES biti potreban nov tehnološki razvoj, primjenu odredbi koje se odnose na središnji VIES treba odgoditi kako bi se državama članicama i Komisiji omogućilo da razviju te tehnologije.

(27)

Automatski pristup informacijama o transakcijama unutar Zajednice koje su dostavljene putem rekapitulacijskih izvješća izravno utječe na učinkovitost kontrola PDV-a. Stoga bi se postojeći sustav za razmjenu informacija o PDV-u predviđen u članku 17. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 904/2010 trebao zadržati tijekom određenog razdoblja nakon ukidanja tih rekapitulacijskih izvješća. Nakon tog razdoblja trebalo bi izbrisati relevantne odredbe o postojećem sustavu za razmjenu informacija o PDV-u, a informacije dostavljene putem rekapitulacijskih izvješća i dalje bi trebale biti dostupne na zahtjev.

(28)

Uredbu (EU) br. 904/2010 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

„(e)

podatke o identifikacijskim brojevima za PDV iz članka 369.q Direktive 2006/112/EZ koje je izdala i, za svaki identifikacijski broj za PDV koji je izdala bilo koja država članica, ukupnu vrijednost uvoza robe oslobođenog na temelju članka 143. stavka 1. točke (ca) te direktive tijekom svakog mjeseca, po državi članici potrošnje kako je definirana u članku 369.l drugom stavku točki 4. te direktive;”.

1.

u članku 1. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

2.

u članku 2. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

3.

u članku 17. stavak 1. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

;

4.

članak 47.b zamjenjuje se sljedećim:

5.

članak 47.d zamjenjuje se sljedećim:

6.

u članku 47.h dodaje se sljedeći stavak:

„Za potrebe prvog stavka ovog članka države članice nadležnim tijelima odobravaju pristup informacijama iz članka 369.p stavaka 1. i 3. Direktive 2006/112/EZ.”

7.

članak 47.i mijenja se kako slijedi:

8.

umeće se sljedeći članak:

9.

u članku 47.j stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ne dovodeći u pitanje članak 7. stavak 4., ako država članica potrošnje ili država članica iz koje ili u koju je roba otpremljena ili prevezena odluči da je istražna radnja potrebna, najprije se savjetuje s državom članicom identifikacije o potrebi za takvom radnjom.”

10.

umeće se sljedeće poglavlje:

1.

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

;

2.

u točki (e) uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim:

„ukupna vrijednost isporuka robe i usluga navedenih u točki (b) od strane svake osobe navedene u točki (c) svakoj osobi koja ima identifikacijski broj za PDV koji je izdala druga država članica pod sljedećim uvjetima:”.

1.

u članku 2. stavku 1. točke (g) i (h) zamjenjuju se sljedećim:

;

2.

u članku 17. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

(*1)  Direktiva Vijeća (EU) 2022/890 od 3. lipnja 2022. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu produljenja razdoblja primjene neobveznog mehanizma prijenosa porezne obveze u odnosu na isporuke određene robe i usluga podložnih prijevari te primjene mehanizma brze reakcije na prijevaru povezanu s PDV-om (SL L 155, 8.6.2022., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2022/890/oj).”;"

3.

u poglavlju V. dodaje se sljedeći odjeljak:

(*2)  Direktiva 2014/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi (SL L 133, 6.5.2014., str. 1., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2014/55/oj).” "

1.

u članku 17. stavku 1., točke (a), (b) i (c) brišu se;

2.

članak 20. mijenja se kako slijedi:

3.

članak 21. mijenja se kako slijedi:

4.

članci 22. i 23. brišu se;

5.

u članku 31. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: