1.

Odjeljak C dijela 6.1. zamjenjuje se sljedećim:

„6.1.   Strana izravna ulaganja

Strana izravna ulaganja povezana su s rezidentom gospodarstva koji ima nadzor ili znatan utjecaj na upravljanje poduzećem koje je rezident drugoga gospodarstva. U skladu s međunarodnim standardima (a posebno BPM6), izravno ili neizravno vlasništvo 10 % ili više prava glasa u poduzeću koje je rezident jednoga gospodarstva od strane ulagača koji je rezident drugoga gospodarstva dokaz je takvog odnosa. Na temelju toga kriterija odnos stranog izravnog ulaganja može postojati između više povezanih poduzeća, bez obzira na to obuhvaća li povezanost jednu ili više veza. Može proširiti i na poduzeća kćeri poduzeća u koja se vrši izravno ulaganje, njihova poduzeća kćeri i povezana poduzeća. Kada je strano izravno ulaganje jednom provedeno, svi sljedeći financijski tokovi/udjeli između povezanih subjekata knjiže se kao transakcije/pozicije stranih izravnih ulaganja.

Vlasnički kapital obuhvaća vlasnički kapital u podružnicama kao i sve udjele u podređenim društvima i povezanim društvima. Reinvestirana zarada sastoji se od protustavke dijelu dobiti ulagača koju društva kćeri ili povezana društva nisu raspodijelila u obliku dividende i dobiti podružnica koja nije doznačena izravnom ulagaču i koja je evidentirana u stavci ‚dohodak od ulaganja’ (kako je navedeno u dijelu 3.2.3. odjeljka A).

Vlasnički i dužnički kapital pri stranim izravnim ulaganjima dalje se dijele u skladu s vrstom odnosa između subjekata te u skladu sa smjerom ulaganja. Moguće je razlikovati tri vrste stranih izravnih ulaganja:

Što se tiče vrednovanja stanja stranih izravnih ulaganja, vlasnički udjeli koji kotiraju na burzi vrednuju se po tržišnim cijenama. Suprotno tome, u slučaju trgovačkih društava u koja se vrši izravno ulaganje koja ne kotiraju na burzi stanje vlasničkoga vlasničkih udjela vrednuje se na temelju knjigovodstvene vrijednosti, pri čemu se rabi zajednička definicija koja obuhvaća sljedeće računovodstvene stavke:

Za vlasničke vrijednosne papire društava koja ne kotiraju na burzi transakcije koje se evidentiraju u financijskom računu mogu se razlikovati od vlastitih sredstava po knjigovodstvenoj vrijednosti koja se evidentira u stanju međunarodnih ulaganja. Takve razlike evidentiraju se kao revalorizacije zbog ostalih promjena cijena.

Kako bi se povećala dosljednost u vrednovanju imovine i obveza ako navedena metoda vrednovanja može dovesti do narušavanja neto stanja međunarodnih ulaganja država članica, države članice mogu alternativno vrednovati vlasničke udjele u društvima u koja se vrše izravna ulaganja čije dionice ne kotiraju na burzi, u skladu s jednom od ostalih metoda vrednovanja navedenih u stavku 7.16. Priručnika za sastavljanje platne bilance i stanja međunarodnih ulaganja BPM6, ako se primjenjuje barem jedan od sljedećih slučajeva:

Ako se za vrednovanje vlasničkih udjela društva u koja se vrši izravno ulaganje rabi alternativna metoda, preporučuje se da sastavljač stanja međunarodnih ulaganja obavijesti sastavljača stanja međunarodnih ulaganja u državi protustranci o alternativnoj metodi te da surađuje s tim sastavljačem kako bi se umanjio rizik dvostranog asimetričnog evidentiranja. Te bi informacije trebalo prenijeti unutar ESSB-a u okviru postojećih aranžmana, kao i objaviti u publikaciji ESB-a ‚Statistički izvori i metode Europske unije na području platne bilance i stanja međunarodnih ulaganja Europske unije’ (kako je opisano u Prilogu V.).

Kao dobra praksa preporučuje se da sve države članice počnu sastavljati podatke o stanju vlasničkoga kapitala kod inozemnih izravnih ulaganja i zadržanoj dobiti na temelju rezultata istraživanja o stanju inozemnih izravnih ulaganja koja se moraju prikupljati najmanje jednom godišnje (*1).

(*1)  Trebalo bi napustiti sljedeće neprihvatljive prakse: i. prepuštanje izbora kriterija vrednovanja (tržišna ili knjigovodstvena vrijednost) izvještajnim jedinicama; ii. primjenu metode stalne inventarizacije/akumulacije tokova platne bilance za sastavljanje podataka o stanjima.” "