(1)

Unija se temelji na vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i poštovanja ljudskih prava i predana je borbi protiv diskriminacije, među ostalim na temelju invaliditeta, kako je utvrđeno u Ugovoru o Europskoj uniji (UEU), Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Povelji Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) i Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (4) (UNCRPD).

(2)

U članku 26. Povelje Unija priznaje i poštuje pravo osoba s invaliditetom na mjere s ciljem osiguravanja njihove neovisnosti, društvene i profesionalne uključenosti te njihovo sudjelovanje u životu zajednice.

(3)

Svaki građanin Unije ima temeljno pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, podložno ograničenjima i uvjetima utvrđenima u UEU-u i UFEU-u i u mjerama donesenima radi njihove provedbe. Člankom 18. UNCRPD-a ujedno se priznaju prava osoba s invaliditetom na, među ostalim, slobodu kretanja i slobodu izbora mjesta stanovanja na ravnopravnoj osnovi s drugima.

(4)

Prema Sudu Europske unije status građanina Unije treba biti temeljni status državljana država članica pri ostvarivanju prava na kretanje i boravak na državnom području država članica, omogućujući da se prema onima koji se nalaze u istoj situaciji u području primjene UFEU-a ratione materiae, bez obzira na njihovo državljanstvo i ne dovodeći u pitanje iznimke izričito predviđene s tim u vezi, jednako pravno postupa.

(5)

Unija je stranka UNCRPD-a, čije je odredbe, koje su sastavni dio pravnog poretka Unije u okviru njezinih nadležnosti, obvezuju. Sve države članice stranke su UNCRPD-a, koji ih obvezuje u okviru njihovih nadležnosti. Iako su Unija i sve države članice potpisale i ratificirale UNCRPD, potrebno je ostvariti napredak u pogledu ravnopravnosti osoba s invaliditetom na razini Unije i u svim državama članicama.

(6)

U UNCRPD-u se prepoznaje da su osobe s invaliditetom osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelovanju s različitim okolišnim, administrativnim, tehnološkim i društvenim preprekama mogu dovesti do diskriminirajućeg postupanja. Stoga je svrha UNCRPD-a promicanje, zaštita i osiguravanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invaliditetom bez diskriminacije bilo koje vrste i promicanje poštovanja njihova urođenog dostojanstva, osobne autonomije, uključujući slobodu osobnog izbora, i neovisnosti osoba kako bi se osiguralo njihovo puno i učinkovito sudjelovanje i uključivanje u društvo na ravnopravnoj osnovi s drugima. U UNCRPD-u se prepoznaje i važnost poštovanja razlika i prihvaćanja osoba s invaliditetom kao dijela ljudske raznolikosti i čovječnosti te potreba za poduzimanjem odgovarajućih mjera kako bi se osigurala jednakost mogućnosti i pristupačnost za osobe s invaliditetom. U UNCRPD-u se navodi da su žene i djevojke s invaliditetom izložene višestrukim oblicima diskriminacije te se predviđa da države stranke poduzmu mjere radi osiguravanja punog i ravnopravnog uživanja svih njihovih ljudskih prava i temeljnih sloboda. U njoj se također prepoznaju teški uvjeti s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom koje su predmet višestrukih, odnosno teških oblika diskriminacije na osnovi rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkih ili drugih uvjerenja, nacionalnog, etničkog, starosjedilačkog ili socijalnog podrijetla, imovinskog statusa, rođenja, dobi ili nekog drugog statusa.

(7)

U načelu br. 3 europskog stupa socijalnih prava (5), koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija zajednički proglasili u Göteborgu 17. studenoga 2017. („stup”), predviđa se da svi, bez obzira na, među ostalim, invaliditet, imaju pravo na jednako postupanje i jednake mogućnosti u pogledu zapošljavanja, socijalne zaštite, obrazovanja te pristupa robi i uslugama dostupnima javnosti i da se trebaju poticati jednake mogućnosti nedovoljno zastupljenih skupina. Osim toga, u načelu br. 17 stupa prepoznaje se pravo osoba s invaliditetom na potporu dohotku koja im omogućuje dostojan život, usluge koje im omogućuju sudjelovanje u društvu te radno okruženje prilagođeno njihovim potrebama.

(8)

Strategija o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021. – 2030., koja je donesena u okviru komunikacije Komisije od 3. ožujka 2021., usmjerena je na rješavanje različitih izazova s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom i ostvarivanje napretka u svim područjima UNCRPD-a, i na razini Unije i na razini država članica.

(9)

Cilj je Direktive (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća (6) poboljšati pristup određenim proizvodima i uslugama ukidanjem i sprečavanjem prepreka koje proizlaze iz različitih zahtjeva za pristupačnost u državama članicama, što doprinosi povećanju dostupnosti pristupačnih proizvoda i usluga na unutarnjem tržištu, uključujući pristup internetskim stranicama i uslugama na mobilnim uređajima određenih javnih službi, te poboljšati pristupačnost relevantnih informacija. Nadalje, cilj je Direktive (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća (7) poboljšati pristupačnost internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora.

(10)

Osim toga, u okviru prava Unije jamči se i pravo na nediskriminaciju u pristupu prijevozu te druga prava. Među njima je na primjer pravo putnika s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću na besplatnu pomoć u zračnom prijevozu, željezničkom prijevozu, prijevozu plovilima ili autobusnom prijevozu, kako je utvrđeno uredbama (EZ) br. 1107/2006 (8), (EU) 2021/782 (9), (EU) br. 1177/2010 (10) i (EU) br. 181/2011 (11) Europskog parlamenta i Vijeća. Nadalje, države članice mogu u skladu s pravom Unije, posebice Direktivom 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12), uvesti snižene cestarine ili korisničke naknade za ceste, mostove ili tunele s naplatom te izuzeća od obveze plaćanja takvih cestarina ili korisničkih naknada za sva vozila kojima se koriste osobe s invaliditetom ili su u njihovu vlasništvu.

(11)

Osobe s invaliditetom mogu nadležnim tijelima u državi članici u kojoj borave podnijeti zahtjev za priznavanje statusa osobe s invaliditetom jer je to pitanje u nadležnosti država članica. Postupci procjene invaliditeta razlikuju se među državama članicama. Ako nadležna tijela podnositelju zahtjeva priznaju status osobe s invaliditetom, mogu mu izdati potvrdu o invaliditetu, iskaznicu za osobe s invaliditetom ili drugu službenu ispravu kojom mu se priznaje status osobe s invaliditetom. U državama članicama u kojima ne postoji definicija statusa osobe s invaliditetom pravo na određene usluge na temelju invaliditeta može se iskoristiti kada se usluge ili pogodnosti odobravaju osobama s invaliditetom.

(12)

U UNCRPD-u se prepoznaje da diskriminacija i socijalna isključenost s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom nastaju kao rezultat okolišnih i sustavnih prepreka te prepreka koje proizlaze iz stajališta u društvu, a ne sâma oštećenja. Zbog izostanka uzajamnog priznavanja njihova statusa među državama članicama osobe s invaliditetom često se suočavaju sa specifičnim i znatnim poteškoćama i preprekama pri ostvarivanju svojih temeljnih prava na jednako postupanje, nediskriminaciju i slobodno kretanje. To posebno vrijedi za kratkotrajne boravke ili posjete drugoj državi članici u smislu članka 6. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13), kojim se predviđa da građani Unije i članovi njihovih obitelji imaju pravo boraviti u drugoj državi članici u razdoblju do tri mjeseca, a da pritom ne podliježu nikakvim uvjetima ili formalnostima, osim zahtjevu da imaju važeću osobnu iskaznicu ili putovnicu. Za razdoblja dulja od tri mjeseca člankom 7. te direktive nalaže se da se ispune dodatni uvjeti i, u tom slučaju, člankom 8. navedene direktive predviđeno je da država članica domaćin može od građana Unije zahtijevati da se prijave kod nadležnih tijela.

(13)

Osobama s invaliditetom koje se na dulje razdoblje sele u drugu državu članicu radi zaposlenja, studiranja ili u druge svrhe nadležna tijela druge države članice mogu procijeniti i službeno priznati invaliditet te im se može izdati potvrda o invaliditetu, iskaznica za osobe s invaliditetom ili druga službena isprava kojom im se priznaje status osobe s invaliditetom odnosno odluka o pravu na određene usluge na temelju invaliditeta, u skladu s primjenjivim pravilima te države članice, osim ako je drukčije predviđeno zakonom ili dogovoreno između država članica.

(14)

Kako bi se promicalo slobodno kretanje osoba s invaliditetom koje sudjeluju u programu mobilnosti Unije, upotrebom europske iskaznice za osobe s invaliditetom i europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom trebalo bi osigurati kontinuirani ravnopravan pristup posebnim uvjetima ili povlaštenom postupanju odnosno uvjetima i prostorima za parkiranje za vrijeme trajanja tog programa. Programi mobilnosti Unije obuhvaćaju programe koje je Unija uspostavila radi potpore mobilnosti osoba na određeno vrijeme u drugu državu članicu u svrhu obrazovanja ili osposobljavanja odnosno u svrhe povezane s građanskim angažmanom ili kulturom, kao što su program Europske snage solidarnosti ili Erasmus+, uspostavljeni Uredbom (EU) 2021/888 (14) odnosno Uredbom (EU) 2021/817 (15) Europskog parlamenta i Vijeća.

(15)

Međutim, osobe s invaliditetom kojima je takav status priznat ili osobe s pravom na određene usluge na temelju invaliditeta, kada na kratko razdoblje putuju u državu članicu koja nije država članica njihova boravišta ili je posjećuju, redovito nailaze na znatne poteškoće i prepreke u ostvarivanju svojeg prava na posebne uvjete ili povlašteno postupanje koji se nude u državi članici u koju putuju ili koju posjećuju ako im se u toj državi članici ne prizna status osobe s invaliditetom ili pravo na određene usluge na temelju invaliditeta i ako nemaju potvrdu o invaliditetu, iskaznicu za osobe s invaliditetom ili drugu službenu ispravu kojom im se u državi članici domaćinu priznaje status osobe s invaliditetom ili pravo na određene usluge na temelju invaliditeta. Posebice se osobe s nevidljivim invaliditetom često suočavaju sa specifičnim poteškoćama kada se od njih zatraži da dokažu svoj invaliditet kada putuju u drugu državu članicu ili je posjećuju.

(16)

Pri ostvarivanju svojih prava na slobodno kretanje osobe s invaliditetom koje putuju u drugu državu članicu ili je posjećuju dovode se u položaj koji je u znatnoj mjeri nepovoljan u odnosu na osobe bez invaliditeta i osobe s invaliditetom koje u državi članici u koju putuju ili koju posjećuju imaju potvrdu o invaliditetu, iskaznicu za osobe s invaliditetom ili drugu službenu ispravu kojom im se priznaje status osobe s invaliditetom ili pravo na određene usluge na temelju invaliditeta.

(17)

Nadalje, kada osobe s invaliditetom putuju u drugu državu članicu ili je posjećuju, veliku im nesigurnost stvara neznanje o tome hoće li se ili u kojoj će se mjeri priznati njihov status osobe s invaliditetom ili pravo na određene usluge na temelju invaliditeta i službene isprave kojima se taj status ili pravo priznaje. Taj problem dodatno pogoršava ograničena dostupnost informacija na internetu o njihovim specifičnim pravima i povlasticama koje su im na raspolaganju. Naposljetku, osobe s invaliditetom mogu biti spriječene u ostvarivanju svojih prava na slobodno kretanje te puno i učinkovito sudjelovanje i uključivanje u društvo.

(18)

U nizu predstavki podnesenih Europskom parlamentu građani Unije izrazili su zabrinutost zbog izostanka uzajamnog priznavanja invaliditeta u Uniji te su zatražili uvođenje iskaznice za osobe s invaliditetom na razini Unije.

(19)

Uz razne vidljive i nevidljive fizičke, društvene i druge prepreke pristupu javnim i privatnim prostorima i uslugama te nedostatak razumne prilagodbe, visoki trošak je ključni čimbenik koji mnoge osobe s invaliditetom odvraća od odlaska na putovanje. Osobe s invaliditetom imaju specifične potrebe koje rezultiraju dodatnim troškovima povezanima s njihovim invaliditetom i koje mogu zahtijevati angažiranje osoba koje su njihova pratnja ili im pružaju pomoć, uključujući osobe koje su priznate kao osobni asistenti u skladu s nacionalnim pravom ili praksom, odnosno tumača za znakovni jezik ili služenje životinjom pomagačem, zbog čega su njihovi putni troškovi veći od putnih troškova osoba bez invaliditeta. Nepriznavanje statusa osobe s invaliditetom ili prava na određene usluge na temelju invaliditeta u drugim državama članicama može ograničiti njihov pristup posebnim uvjetima ili povlaštenom postupanju odnosno uvjetima i prostorima za parkiranje rezerviranima za osobe s invaliditetom, kao što su besplatan pristup ili niže cijene, prioritetna sjedala u javnom prijevozu ili rezervirana parkirališna mjesta, te utječe na njihove putne troškove, život, socijalnu i ekonomsku integraciju i osobnu autonomiju. Nadalje, zbog rasprostranjenosti nedostatnog znanja o politikama u području psihosocijalne, kognitivne, fizičke ili senzorne pristupačnosti postoji mogućnost diskriminatornog ponašanja prema osobama s invaliditetom.

(20)

Povlašteno postupanje, kao što su osobna asistencija, prioritetni pristup ili mogućnost izbjegavanja redova, bez obzira na to nudi li se uz naknadu ili bez nje, često je važno kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo da imaju pristup raznim uslugama, aktivnostima i sadržajima te da ih mogu u potpunosti iskoristiti. No ako se u državi članici u koju putuju ili koju posjećuju ne provodi uzajamno priznavanje njihova statusa osobe s invaliditetom ili prava na određene usluge na temelju invaliditeta ni službenih isprava kojima se priznaje njihov status ili pravo izdanih u drugim državama članicama, osobe s invaliditetom možda neće moći ostvariti pravo na posebne uvjete ili povlašteno postupanje koje javna tijela ili privatni subjekti u toj državi članici nude nositeljima potvrde o invaliditetu, iskaznice za osobe s invaliditetom ili drugih službenih isprava kojima se priznaje status osobe s invaliditetom ili pravo na određene usluge na temelju invaliditeta koje su izdane u toj državi članici.

(21)

Iako dobrovoljan i ograničena opsega, pilot-projekt iskaznice EU-a za osobe s invaliditetom pokrenut 2016. i proveden u osam država članica pokazao je da je olakšavanje uzajamnog priznavanja, među državama članicama, statusa osobe s invaliditetom ili prava na određene usluge na temelju invaliditeta donijelo koristi za osobe s invaliditetom u pristupu posebnim uvjetima ili povlaštenom postupanju u vezi s uslugama u području kulture, slobodnih aktivnosti, sporta, a u nekim slučajevima prijevoza, kao i u podupiranju njihova prekograničnog kretanja u Uniji na kratko razdoblje, te da su ciljevi iskaznice EU-a za osobe s invaliditetom i dalje relevantni za aktualne potrebe osoba s invaliditetom. Osim toga, taj je pilot-projekt uključivao i druge primjere usluga, aktivnosti i sadržaja za koje se nude posebni uvjeti ili povlašteno postupanje za osobe s invaliditetom.

(22)

Na temelju svojeg statusa osobe s invaliditetom ili prava na određene usluge na temelju invaliditeta osobe s invaliditetom mogu nadležnim tijelima u državi članici u kojoj borave podnijeti zahtjev za izdavanje parkirališne karte za osobe s invaliditetom kojom se priznaje pravo na određene uvjete i prostore za parkiranje rezervirane za osobe s invaliditetom. Svaka država članica ima na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini uspostavljen postupak podnošenja zahtjeva za ishođenje parkirališne karte za osobe s invaliditetom ili osobe koje su njihova pratnja ili im pružaju pomoć, uključujući osobne asistente, kao i uspostavljene kriterije prihvatljivosti za tu kartu.

(23)

U Preporuci Vijeća 98/376/EZ (16) utvrđuje se europski model parkirališne karte za osobe s invaliditetom, koji olakšava priznavanje takvih parkirališnih karata u državama članicama. No s obzirom da je ta preporuka neobvezujuća, njezina provedba i dodavanje elemenata odnosno odstupanja od preporučenog modela na nacionalnoj razini doveli su do supostojanja mnogostrukih parkirališnih karata za osobe s invaliditetom. Ta mnogostrukost ograničava prekogranično priznavanje tih parkirališnih karata u drugim državama članicama te osobama s invaliditetom otežava pristup specifičnim uvjetima i prostorima za parkiranje rezerviranima za nositelje parkirališne karte za osobe s invaliditetom u drugim državama članicama. Nadalje, navedena preporuka nije ažurirana kako bi se uzeo u obzir aktualni razvoj tehnologije i digitalizacije. Osim toga, u državama članicama pojavili su se problemi povezani s prijevarama i krivotvorenjem parkirališnih karata za osobe s invaliditetom jer ih je zbog prilično jednostavnog izgleda lako krivotvoriti, a taj se izgled u praksi razlikuje u svakoj državi članici, što otežava provjeru. S obzirom da se ovom Direktivom predviđaju podrobnija pravno obvezujuća pravila u tom području, Preporuka 98/376/EZ više ne ostvaruje svoje ciljeve. Međutim, države članice trebale bi moći dopustiti da parkirališne karte za osobe s invaliditetom koje su izdane u skladu s tom preporukom prije datuma početka primjene mjera kojima se prenosi ova Direktiva imaju na njihovu državnom području isti učinak kao europska parkirališna karta za osobe s invaliditetom.

(24)

Kako bi se osobama s invaliditetom olakšao pristup posebnim uvjetima ili povlaštenom postupanju povezanom s uslugama, među ostalim s uslugama putničkog prijevoza, aktivnostima i sadržajima, u državama članicama koje nisu država članica njihova boravišta, ujedno i kada se oni pružaju bez naknade, trebalo bi ukloniti preostale prepreke i poteškoće za putovanje u drugu državu članicu ili posjet drugoj državi članici koje proizlaze iz izostanka uzajamnog priznavanja njihova statusa osobe s invaliditetom ili prava na određene usluge na temelju invaliditeta te službenih isprava kojima se taj status ili pravo priznaje izdanih u drugim državama članicama i njihovih parkirališnih prava.

(25)

Stoga, kako bi se osobama s invaliditetom, kada radi kratkotrajnog boravka putuju u drugu državu članicu ili je posjećuju, olakšalo ostvarivanje prava na pristup posebnim uvjetima ili povlaštenom postupanju koje nude javna tijela ili privatni subjekti, bez diskriminacije na temelju državljanstva i na ravnopravnoj osnovi s osobama s invaliditetom u toj državi članici, te kako bi im se olakšali upotreba svih vrsta prijevoza i ostvarivanje prava na uvjete i prostore za parkiranje rezervirane za osobe s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi kao i u toj državi članici, potrebno je uspostaviti okvir zajedničkih pravila i uvjeta, uključujući zajednički standardizirani model, za europsku iskaznicu za osobe s invaliditetom kao dokaz priznatog statusa osobe s invaliditetom ili prava na određene usluge na temelju invaliditeta i europsku parkirališnu kartu za osobe s invaliditetom kao dokaz njihova priznatog prava na uvjete i prostore za parkiranje rezervirane za osobe s invaliditetom. Nadalje, države članice trebale bi moći odlučiti da će ovu Direktivu primjenjivati na osobe s invaliditetom kojima je takav status priznat ili osobe s pravom na određene usluge na temelju invaliditeta tijekom razdoblja duljih od kratkotrajnog boravka.

(26)

Uzajamnim priznavanjem europske iskaznice za osobe s invaliditetom i europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom trebalo bi osobama s invaliditetom kojima je takav status priznat ili osobama s pravom na određene usluge na temelju invaliditeta u određenoj državi članici olakšati i zajamčiti pristup posebnim uvjetima ili povlaštenom postupanju koje javna tijela ili privatni subjekti nude za širok raspon usluga, aktivnosti i sadržaja, među ostalim kada se oni pružaju bez naknade, kao i pristup uvjetima i prostorima za parkiranje rezerviranima za osobe s invaliditetom i, ako je primjenjivo, za osobe koje su njihova pratnja ili im pružaju pomoć, uključujući osobne asistente, pod uvjetima koji su ravnopravni onima predviđenima na temelju nacionalnih potvrda o invaliditetu, iskaznica za osobe s invaliditetom ili drugih službenih isprava kojima se taj status priznaje, ako takve službene isprave postoje, i parkirališnih karata za osobe s invaliditetom koje su izdala nadležna tijela u državi članici domaćinu.

(27)

Osim na uvjete i prostore za parkiranje usluge, aktivnosti i sadržaji obuhvaćeni ovom Direktivom odnose se na širok raspon aktivnosti, uključujući aktivnosti koje javna tijela ili privatni subjekti nude bez naknade, bilo na obveznoj osnovi na temelju nacionalnih ili lokalnih pravila ili pravnih obveza, ili na dobrovoljnoj osnovi posebno od strane privatnih subjekata, u raznim područjima politike, kao što su kultura, slobodne aktivnosti, turizam, sport, javni i privatni prijevoz te osposobljavanje.

(28)

Primjeri posebnih uvjeta ili povlaštenog postupanja uključuju besplatan pristup, niže cijene, snižene cestarine ili korisničke naknade za ceste, mostove ili tunele s naplatom, prioritetni pristup, pristup zonama ograničenog prometa i pješačkim zonama, prioritetna sjedala u javnom prijevozu, posebno označena i pristupačna sjedala u javom prijevozu, parkovima i drugim javnim prostorima, pristupačna sjedala na kulturnim ili javnim događanjima, osobnu asistenciju, životinje pomagače kao što su psi vodiči ili psi pomagači za osobe s invaliditetom, među ostalim za osobe s oštećenjima vida, pomoć na plaži pri ulasku u vodu, podršku kao što je pristup brajici, zvučnim vodičima ili tumačima znakovnog jezika, nabavu pomagala ili pružanje pomoći, posudbu invalidskih kolica, posudbu plutajućih invalidskih kolica, dobivanje turističkih informacija u pristupačnim oblicima i upotrebu mobilnog skutera na cestama ili invalidskih kolica na biciklističkim stazama bez novčane kazne. Primjeri uvjeta i prostora za parkiranje uključuju besplatno ili dulje parkiranje ili rezervirana parkirališna mjesta te pristup zonama u kojima je promet ograničen na određena vozila u skladu s nacionalnim pravom, kao što su zone s niskim emisijama. Kada je riječ o uslugama putničkog prijevoza zrakoplovom, željeznicom, plovilima ili autobusom, uz posebne uvjete ili povlašteno postupanje koji se nude osobama s invaliditetom, životinje pomagači kao što su psi vodiči ili psi pomagači za osobe s invaliditetom, među ostalim za osobe s oštećenjima vida, osobni asistenti, tumači za znakovni jezik ili druge osobe koje su pratnja osobama s invaliditetom ili im pružaju pomoć ili osobama sa smanjenom pokretljivošću putuju besplatno ili po sniženoj cijeni i, ako je to izvedivo, sjede pokraj osobe s invaliditetom koju prate ili im pružaju pomoć. Osobe koje su pratnja osobama s invaliditetom ili im pružaju pomoć imenuju sâme osobe s invaliditetom ili njihovi zakonski skrbnici i mogu biti zamijenjene na ad hoc osnovi ovisno o potrebama osoba s invaliditetom.

(29)

Osobni asistenti prate osobe s invaliditetom ili im pružaju pomoć ili obavljaju svakodnevne aktivnosti, prema potrebi u okviru ugovornog odnosa, u skladu s nacionalnim pravom ili praksom, s ciljem poticanja osobne autonomije i samostalnog života osoba s invaliditetom te olakšavanja njihova života u zajednici. Osobni asistenti, bez obzira na njihovo državljanstvo, trebali bi moći pratiti osobe s invaliditetom koje upotrebljavaju europsku iskaznicu za osobe s invaliditetom ili europsku parkirališnu kartu za osobe s invaliditetom ili im pružati pomoć tijekom putovanja u državu članicu koja nije država članica njihova boravišta ili posjeta takvoj državi članici, pod uvjetom da imaju pravo na kretanje u Uniji na temelju primjenjivog prava Unije i nacionalnog prava.

(30)

U skladu s relevantnim pravom Unije, države članice trebale bi prema potrebi osigurati da pružatelji usluga prekograničnog prijevoza putnika putnicima koji su nositelji europske iskaznice za osobe s invaliditetom u trenutku kupnje putne karte, na temelju uredaba (EU) br. 181/2011 i (EU) br. 1177/2010, pruže ili, na temelju Uredbe (EU) 2021/782, na zahtjev stave na raspolaganje jasne informacije o posebnim uvjetima ili povlaštenom postupanju koji se primjenjuju na različite dionice u sklopu cijelog putovanja kako bi se izbjegla situacija u kojoj putnici koji su nositelji europske iskaznice za osobe s invaliditetom ne bi imali valjanu putnu ispravu pri ulasku u drugu državu članicu u okviru iste usluge prijevoza.

(31)

Ovom se Direktivom utvrđuju način izdavanja, produljenja i oduzimanja europske iskaznice za osobe s invaliditetom i europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom u državi članici te primjenjiva pravila, postupci i nadležnosti te države članice za procjenu i priznavanje statusa osobe s invaliditetom ili prava na određene usluge na temelju invaliditeta i parkirališnih prava osoba s invaliditetom. Ako države članice izravno izdaju europsku iskaznicu za osobe s invaliditetom, trebale bi zatražiti pristanak dotične osobe. Izdavanje i produljenje europske iskaznice za osobe s invaliditetom trebalo bi biti besplatno, a za ponovno izdavanje te iskaznice u slučaju gubitka ili oštećenja može se naplaćivati pristojba. Izdavanje i produljenje europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom može biti besplatno ili uz naplatu pristojbe. Eventualne pristojbe koje se naplaćuju za ponovno izdavanje europske iskaznice za osobe s invaliditetom u slučaju gubitka ili oštećenja ili za izdavanje i produljenje europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom ne bi trebale premašivati relevantne administrativne troškove niti bi trebale biti utvrđene na razini kojom bi se osobe s invaliditetom spriječilo u stjecanju ili ponovnom stjecanju tih isprava ili bi ih se od toga odvratilo.

(32)

Države članice trebale bi, osim fizičke verzije europske iskaznice za osobe s invaliditetom, predvidjeti i digitalnu verziju te iskaznice i trebale bi moći predvidjeti digitalnu verziju europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom nakon što se provedbenim aktima utvrde tehničke specifikacije. Takve specifikacije trebale bi se temeljiti na iskustvu iz prošlog i aktualnog rada na razini Unije na digitalizaciji potvrda i isprava, kao što je EU digitalna COVID potvrda uvedena na temelju Uredbe (EU) 2021/953 Europskog parlamenta i Vijeća (17), i trebale bi omogućiti upotrebu europske iskaznice za osobe s invaliditetom i europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom u okviru lisnice za digitalni identitet na razini Unije. Osobe s invaliditetom trebale bi biti obaviještene o tim mogućnostima i trebale bi moći slobodno odlučiti hoće li upotrebljavati fizičku ili digitalnu verziju europske iskaznice za osobe s invaliditetom ili obje verzije te iskaznice. U državama članicama u kojima se fizička verzija europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom dopunjuje digitalnim verzijom, osobe s invaliditetom trebale bi moći zatražiti fizičku verziju karte, a ako to žele, trebale bi moći zatražiti i fizičku i digitalnu verziju karte.

(33)

Za izdavanje europske iskaznice za osobe s invaliditetom i europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom potrebno je obrađivati osobne podatke, uključujući posebice podatke o statusu osobe s invaliditetom nositelja iskaznice ili karte koji se smatraju podacima koji se odnose na zdravlje kako je navedeno u članku 4. točki 15. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (18) i posebna su kategorija osobnih podataka u smislu članka 9. te uredbe. Svaka obrada osobnih podataka u kontekstu ove Direktive treba biti u skladu s primjenjivim pravom o zaštiti podataka, posebno s Uredbom (EU) 2016/679. Pri prenošenju ove Direktive države članice trebaju osigurati da su u nacionalnom zakonodavstvu predviđene odgovarajuće zaštitne mjere za obradu osobnih podataka, osobito za posebne kategorije osobnih podataka. Države članice trebale bi osigurati i sigurnost, cjelovitost, autentičnost i povjerljivost osobnih podataka koji se prikupljaju i pohranjuju za potrebe ove Direktive.

(34)

Država članica odgovorna za izdavanje europske iskaznice za osobe s invaliditetom ili europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom trebala bi biti država članica u kojoj dotična osoba uobičajeno boravi u skladu s pravom Unije i u kojoj je provedena procjena njezina statusa osobe s invaliditetom ili prava na određene usluge na temelju invaliditeta. Nositelji europske iskaznice za osobe s invaliditetom ili europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom trebali bi moći koristiti takvu ispravu tijekom boravka u svim drugim državama članicama.

(35)

Cilj je europske iskaznice za osobe s invaliditetom i europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom svim osobama s invaliditetom olakšati učinkovito i puno ostvarivanje njihovih prava na slobodno kretanje i ravnopravan pristup posebnim uvjetima ili povlaštenom postupanju odnosno uvjetima i prostorima za parkiranje u vezi s uslugama, aktivnostima i sadržajima koje nude države članice, među ostalim kada se oni nude bez naknade. To se posebno odnosi na osobe s invaliditetom koje putuju u drugu državu članicu ili je posjećuju radi posla ili osposobljavanja.

(36)

Predviđeni okvir za uzajamno priznavanje europske iskaznice za osobe s invaliditetom i europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom ne utječe na nadležnost država članica za procjenu i priznavanje statusa osobe s invaliditetom ili prava na određene usluge na temelju invaliditeta ili za nuđenje posebnih uvjeta ili povlaštenog postupanja, kao što su besplatan pristup ili niže cijene za određene usluge za osobe s invaliditetom, među ostalim one koje se služe životinjama pomagačima, ili osobe koje su pratnja osobama s invaliditetom ili im pružaju pomoć, uključujući osobne asistente. Njime se javnim tijelima ili privatnim subjektima ne nameće obveza uvođenja posebnih uvjeta ili povlaštenog postupanja za osobe s invaliditetom niti se uspostavlja centralizirani Unijin popis posebnih uvjeta ili vrsta povlaštenog postupanja za nositelje europske iskaznice za osobe s invaliditetom u svim državama članicama. Javna tijela i privatni subjekti mogu određene posebne uvjete ili povlašteno postupanje ponuditi samo nekoj specifičnoj skupini osoba s invaliditetom, ovisno o potrebama te specifične skupine.

(37)

Europska iskaznica za osobe s invaliditetom može se zahtijevati kao dokaz statusa osobe s invaliditetom za ravnopravan pristup svim posebnim uvjetima ili povlaštenom postupanju u pogledu usluga, aktivnosti ili sadržaja, među ostalim ako se oni nude bez naknade, koji se nude ili su rezervirani za osobe s invaliditetom ili osobe koje su njihova pratnja ili im pružaju pomoć, uključujući njihove osobne asistente, u okviru područja primjene ove Direktive. Međutim, europska iskaznica za osobe s invaliditetom ne bi se trebala zahtijevati kao dokaz invaliditeta u svrhu pristupa pravima predviđenima drugim pravom Unije ili nacionalnim pravom, među ostalim pravima na temelju kojih se nude posebne pogodnosti, posebni uvjeti ili povlašteno postupanje koji nisu obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive, ili u svrhu ostvarivanja takvih prava. Ako se u skladu s pravom Unije zahtijeva potvrda o invaliditetu, iskaznica za osobe s invaliditetom ili druga službena isprava za osobe s invaliditetom, europska iskaznica za osobe s invaliditetom ne bi se trebala zahtijevati kao dokaz invaliditeta, osim ako država članica odluči svoju nacionalnu potvrdu o invaliditetu, iskaznicu za osobe s invaliditetom ili drugu službenu ispravu za osobe s invaliditetom objediniti s europskom iskaznicom za osobe s invaliditetom.

(38)

Ova se Direktiva ne primjenjuje na davanja iz sustava socijalne sigurnosti na temelju uredaba (EZ) br. 883/2004 (19) i (EZ) br. 987/2009 (20) Europskog parlamenta i Vijeća, posebna doprinosna ili nedoprinosna novčana davanja ili davanja u naravi u području socijalne sigurnosti, socijalne zaštite ili zapošljavanja ni na socijalnu pomoć obuhvaćenu člankom 24. stavkom 2. Direktive 2004/38/EZ. Budući da je cilj ove Direktive olakšati ravnopravan pristup posebnim uvjetima ili povlaštenom postupanju za osobe s invaliditetom kada putuju u drugu državu članicu ili je posjećuju u cilju kratkotrajnog boravka, ova se Direktiva također ne primjenjuje na plaćene ili neplaćene usluge koje se pružaju u svrhu dugoročnog uključivanja, osposobljavanja ili rehabilitacije osoba s invaliditetom ni na posebne uvjete ili povlašteno postupanje za pristup uslugama koje se osobama s invaliditetom nude s obzirom na njihove individualne potrebe i po ispunjenju dodatnih kriterija, na temelju pojedinačne procjene ili odluke o pravu na određene usluge na temelju invaliditeta, koje se razlikuju od usluga koje se pružaju osobama s invaliditetom koje ne ispunjavaju te dodatne kriterije. Međutim, provedba ove Direktive ne bi trebala služiti za isključivanje posebnih uvjeta ili povlaštenog postupanja koji se već nude osobama s invaliditetom iz njezina područja primjene tako da im se uvjetuje ispunjavanje dodatnih kriterija.

(39)

Radi boljeg informiranja osoba s invaliditetom o posebnim uvjetima ili povlaštenom postupanju dostupnima pri putovanju u drugu državu članicu ili posjetu drugoj državi članici i njihova lakšeg pristupa tim uvjetima ili povlaštenom postupanju države članice trebale bi sve relevantne informacije o uvjetima, pravilima, praksi i postupcima za ishođenje i kasniju upotrebu europske iskaznice za osobe s invaliditetom ili europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom objaviti na jasan, cjelovit i korisnicima prilagođen način i u pristupačnim oblicima za osobe s invaliditetom u skladu s relevantnim zahtjevima za pristupačnost usluga utvrđenima u Prilogu I. Direktivi (EU) 2019/882, uključujući znakovni jezik, brajicu, pomoćne oblike i zvučne formate i funkcije. Države članice trebale bi nastojati osigurati da razina složenosti takvih informacija ne prelazi razinu B1 (prijelazni stupanj) Zajedničkog europskog referentnog okvira za jezike Vijeća Europe.

(40)

Komisija bi trebala uspostaviti posebnu internetsku stranicu Unije. Na toj internetskoj stranici Unije trebale bi biti navedene poveznice na nacionalne internetske stranice svake države članice. Internetska stranica Unije trebala bi biti dostupna na svim službenim jezicima Unije, na međunarodnom znakovnom jeziku i na nacionalnim znakovnim jezicima država članica te u pristupačnom i lako čitljivom obliku, u skladu s relevantnim zahtjevima za pristupačnost za usluge kako su utvrđeni u Prilogu I. Direktivi (EU) 2019/882. Informacije na toj internetskoj stranici trebale bi biti lako razumljive i njihova razina složenosti ne bi trebala prelaziti razinu B1 (prijelazni stupanj) Zajedničkog europskog referentnog okvira za jezike Vijeća Europe.

(41)

Zbog nesporazuma, prepreka u komunikaciji ili nedovoljne osviještenosti osobama s invaliditetom, a posebice osobama s nevidljivim invaliditetom, ne pružaju se uvijek najprikladnija potpora i prilagodbe za njihov invaliditet, među ostalim kada putuju javnim prijevozom ili se obraćaju nacionalnim tijelima ili tijekom kriznih situacija. Kako bi se pružateljima usluga dao poticaj, a osobama s invaliditetom olakšao pristup posebnim uvjetima ili povlaštenom postupanju, države članice trebale bi javna tijela i privatne subjekte informirati o postojanju i upotrebi europske iskaznice za osobe s invaliditetom i europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom te bi ih trebale poticati da osobama s invaliditetom na dobrovoljnoj osnovi nude posebne uvjete ili povlašteno postupanje. Države članice posebice mogu javna tijela i privatne subjekte poticati, primjerice, pružanjem informacija o mogućim posebnim uvjetima ili povlaštenom postupanju koji se trebaju nuditi i pružanjem osposobljavanja za podizanje razine osviještenosti o invaliditetu kako bi se zajamčila relevantnost, učinkovitost i uključivost posebnih uvjeta ili povlaštenog postupanja koji se nude. Države članice trebale bi nastojati sve takve mjere oblikovati, provesti i evaluirati uz savjetovanje s osobama s invaliditetom i organizacijama koje ih zastupaju.

(42)

Javna tijela koja nude posebne uvjete ili povlašteno postupanje ili uvjete i prostore za parkiranje u korist osoba s invaliditetom trebala bi informacije o tome objaviti na jasan, cjelovit i korisnicima prilagođen način te u pristupačnim oblicima, među ostalim na službenim internetskim stranicama javnih tijela, ako postoje, ili drugim prikladnim sredstvima, u skladu s relevantnim zahtjevima za pristupačnost za usluge kako su utvrđeni u Prilogu I. Direktivi (EU) 2019/882, uključujući znakovni jezik, brajicu, pomoćne oblike i zvučne formate i funkcije. Privatne subjekte koji nude posebne uvjete ili povlašteno postupanje ili uvjete i prostore za parkiranje u korist osoba s invaliditetom također bi trebalo poticati na to da informacije o tome objave na jasan, cjelovit i korisnicima prilagođen način te u pristupačnim oblicima.

(43)

Države članice trebale bi, uz potporu Komisije, poduzeti potrebne mjere kako bi spriječile rizik od krivotvorenja ili prijevare u vezi s europskom iskaznicom za osobe s invaliditetom ili europskom parkirališnom kartom za osobe s invaliditetom i aktivno se boriti protiv prijevarnog izdavanja, prijevarne upotrebe i krivotvorenja navedenih isprava. Države članice trebale bi razmjenjivati informacije o takvim slučajevima kako bi se osiguralo uzajamno povjerenje među državama članicama jer je uzajamno priznavanje statusa osobe s invaliditetom osnova za europsku iskaznicu za osobe s invaliditetom. Države članice trebale bi osigurati da se svim mjerama poduzetima radi sprečavanja rizika od krivotvorenja ili prijevare poštuju prava osoba s invaliditetom i da takve mjere ne rezultiraju stigmatizacijom tih osoba. Pri oblikovanju i provedbi tih mjera države članice trebale bi se savjetovati s osobama s invaliditetom i organizacijama koje ih zastupaju.

(44)

Kako bi se osigurala pravilna primjena ove Direktive, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune ove Direktive utvrđivanjem digitalnih značajki za fizičke verzije europske iskaznice za osobe s invaliditetom i europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom u cilju sprečavanja i borbe protiv prijevara te preinakom podatkovnih polja standardiziranih obrazaca tih isprava kako su utvrđeni u ovoj Direktivi ako su takve preinake potrebne radi prilagodbe obrasca razvoju tehnologije, radi sprečavanja krivotvorenja i prijevara, radi suzbijanja zloupotrebe ili nepravilne upotrebe ili radi osiguravanja interoperabilnosti.

(45)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu utvrđivanja pristupačne digitalne verzije europske iskaznice za osobe s invaliditetom i pristupačne digitalne verzije europske parkirališne karte za osobe s invaliditetom za države članice koje vlastitu fizičku verziju odluče dopuniti digitalnom verzijom, kao i u pogledu utvrđivanja zajedničkih tehničkih specifikacija za sigurnosne i digitalne značajke te pitanja interoperabilnosti fizičkih verzija navedenih isprava. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (21).

(46)

U skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (22) Komisija se pri pripremi delegiranih ili provedbenih akata koji utječu na zaštitu prava i sloboda pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka treba savjetovati s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka. Komisija se može savjetovati i s Europskim odborom za zaštitu podataka kada su takvi akti posebno važni za zaštitu prava i sloboda pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka.

(47)

Države članice trebale bi osigurati odgovarajuća i djelotvorna sredstva za osiguravanje usklađenosti s ovom Direktivom i njezina izvršenja te bi trebale uspostaviti odgovarajuće pravne lijekove, uključujući provjere usklađenosti i upravne ili sudske postupke, kako bi se zajamčilo da osobe s invaliditetom, osobe koje su njihova pratnja ili im pružaju pomoć, uključujući osobne asistente, kao i javna tijela, primjerice tijela za ravnopravnost, privatna udruženja, organizacije, posebice organizacije koje zastupaju osobe s invaliditetom, ili drugi pravni subjekti koji imaju legitiman interes za osiguravanje usklađenosti s ovom Direktivom mogu, u skladu s nacionalnim pravom i praksom, djelovati u ime osobe s invaliditetom ili kao potpora osobi s invaliditetom, uz njezino odobrenje. Države članice trebale bi osigurati da se u tim sredstvima uzima u obzir članak 13. UNCRPD-a i načelo razumne prilagodbe definirano u članku 2. UNCRPD-a.

(48)

Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere u slučaju neispunjenja obveza utvrđenih u ovoj Direktivi i prava obuhvaćenih njezinim područjem primjene. Te odgovarajuće mjere trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće i mogu uključivati administrativne i financijske sankcije, kao što su upozorenja, novčane kazne ili plaćanje primjerene naknade, kao i druge vrste sankcija.

(49)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela priznata osobito Poveljom i UNCRPD-om. Ovom se Direktivom posebice želi osigurati potpuno poštovanje prava osoba s invaliditetom na ostvarivanje koristi od mjera čiji je cilj osigurati njihovu neovisnost, društvenu, ekonomsku i profesionalnu uključenost te sudjelovanje u životu zajednice te promicati primjenu članka 26. Povelje.

(50)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno jačanje ostvarivanja prava osoba s invaliditetom na slobodno kretanje i povećanje njihove mogućnosti da putuju u druge države članice ili ih posjećuju te suzbijanje diskriminacije osoba s invaliditetom na taj način, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja kojim se uspostavlja okvir zajedničkih pravila i uvjeta oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,