(1)

Potreban je veći broj izmjena Direktive 98/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3). Radi jasnoće tu bi direktivu trebalo preinačiti.

(2)

Direktivom 98/71/EZ usklađene su ključne odredbe materijalnog prava država članica o dizajnu za koje se u vrijeme njezina donošenja smatralo da najizravnije utječu na funkcioniranje unutarnjeg tržišta ograničavanjem slobodnog kretanja robe i slobode pružanja usluga u Uniji.

(3)

Zaštita dizajna u nacionalnom pravu država članica postoji paralelno uz zaštitu dostupnu na razini Unije putem dizajna Europske unije („dizajn EU-a”), koji je jedinstvena karaktera i vrijedi na cijelom području Unije kao što je utvrđeno u Uredbi Vijeća (EZ) br. 6/2002 (4). Supostojanje i ravnoteža sustavâ zaštite dizajna na razini Unije i na nacionalnoj razini temelj su pristupa Unije zaštiti intelektualnog vlasništva.

(4)

Komisija je u skladu sa svojom Komunikacijom od 19. svibnja 2015. naslovljenom „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a” i svojom obvezom redovite revizije politika Unije provela opsežnu evaluaciju sustavâ zaštite dizajna u Uniji koja obuhvaća sveobuhvatnu gospodarsku i pravnu procjenu potkrijepljenu nizom studija.

(5)

U svojim zaključcima od 10. studenoga 2020. o politici intelektualnog vlasništva i reviziji sustava industrijskog dizajna u Uniji Vijeće je pozvalo Komisiju da predstavi prijedloge za reviziju Uredbe (EZ) br. 6/2002 i Direktive 98/71/EZ. Revizija je zatražena zbog potrebe da se moderniziraju sustavi industrijskog dizajna i da se zaštita dizajna učini privlačnijom pojedinačnim dizajnerima i poduzećima, posebno malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi). Posebno, revizija je zatražena kako bi se razradile i razmotrile izmjene s ciljem poticanja i jačanja komplementarnog odnosa između Unijina sustava zaštite dizajna te nacionalnih i regionalnih sustava zaštite dizajna te njome treba obuhvatiti dodatne napore za smanjenje razlika u sustavu zaštite dizajna u Uniji.

(6)

Na temelju te evaluacije, Komisija je u svojoj komunikaciji od 25. studenoga 2020. naslovljenoj „Iskorištavanje inovacijskog potencijala EU-a – Akcijski plan za intelektualno vlasništvo za oporavak i otpornost EU-a” najavila je da će nakon uspješne reforme zakonodavstva EU-a o žigu revidirati zakonodavstvo Unije o zaštiti dizajna kako bi se taj sustav pojednostavnio i učinio pristupačnijim i učinkovitijim te kako bi se ažurirao regulatorni okvir s obzirom na razvoj u vezi s novim tehnologijama na tržištu.

(7)

U svojoj rezoluciji od 11. studenoga 2021. o akcijskom planu za intelektualno vlasništvo za oporavak i otpornost EU-a (5) Europski parlament pozdravio je spremnost Komisije da modernizira zakonodavstvo Unije o zaštiti dizajna kako bi se bolje podržao prelazak na digitalno, održivo i zeleno gospodarstvo, pozvao Komisiju da dodatno uskladi postupke u odnosu na prijave za registraciju dizajna i proglašavanja ništavosti u državama članicama te predložio da razmotri usklađivanje Direktive 98/71/EZ i Uredbe (EZ) br. 6/2002 radi postizanja veće pravne sigurnosti. U toj rezoluciji Europski parlament također je naveo da bi sustav zaštite dizajna EU-a trebalo uskladiti sa sustavom žiga EU-a kako bi nositelji dizajna mogli spriječiti ulazak robe kojom se povređuje pravo dizajna na carinsko područje Unije te je pozvao Komisiju da omogući vlasnicima robnih marki da stanu na kraj krivotvorinama dizajna koje su u tranzitu kroz Uniju. Napomenuo je i da je zaštita dizajna dijelova koji se upotrebljavaju za popravak složenih proizvoda samo djelomično usklađena i da zbog toga dolazi do fragmentacije na unutarnjem tržištu i pravne nesigurnosti.

(8)

Savjetovanje i evaluacija koje je provela Komisija pokazali su da, unatoč prethodnom usklađivanju nacionalnih zakonodavstava, i dalje postoje područja u kojima bi daljnje usklađivanje moglo pozitivno utjecati na konkurentnost i rast, osobito zato što bi sustavi zaštite dizajna bili dostupniji MSP-ovima.

(9)

Kako bi se osiguralo dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta i olakšali, prema potrebi, stjecanje, upravljanje i zaštita prava dizajna u Uniji radi rasta i konkurentnosti poduzeća u Uniji, posebno MSP-ova, uzimajući pritom na odgovarajući način u obzir interese potrošača, potrebno je proširiti približavanje zakonodavstava ostvareno Direktivom 98/71/EZ na druge aspekte materijalnog prava o dizajnu kojim se uređuje dizajn zaštićen registracijom na temelju Uredbe (EZ) br. 6/2002.

(10)

Nadalje, također je potrebno međusobno približiti postupovna pravila kako bi se olakšali stjecanje, upravljanje i zaštita prava dizajna u Uniji. Stoga bi trebalo uskladiti određena glavna postupovna pravila u području registracije dizajna u državama članicama i u sustavu dizajna EU-a. U pogledu postupaka u okviru nacionalnog prava dovoljno je odrediti opća načela te državama članicama prepustiti da uspostave podrobnija pravila.

(11)

Ova Direktiva ne isključuje da se na dizajn primjenjuje zakonodavstvo kojim se predviđa zaštita drugačija od one koja se dodjeljuje registracijom ili objavom kao dizajna, kao što je zakonodavstvo Unije koje se odnosi na prava neregistriranog dizajna ili zakonodavstvo Unije ili nacionalno zakonodavstvo povezano sa žigovima, patentima i uporabnim modelima, nepoštenim tržišnim natjecanjem ili građanskom odgovornosti.

(12)

Važno je utvrditi načelo kumulativne zaštite na temelju specifičnog zakonodavstva o zaštiti registriranog dizajna i na temelju zakonodavstva o autorskom pravu, pri čemu bi i dizajn zaštićen pravima dizajna trebao moći biti zaštićen kao djelo zaštićeno autorskim pravom, pod uvjetom da su ispunjeni zahtjevi zakonodavstva o autorskom pravu.

(13)

Za postizanje ciljeva unutarnjeg tržišta uvjeti za dobivanje prava registriranog dizajna moraju biti usklađeni u svim državama članicama. U tu je svrhu potrebno utvrditi jedinstvene definicije pojmova dizajn i proizvod, koje su jasne, transparentne i u skladu s najnovijim tehnologijama, uzimajući u obzir i pojavu novih dizajna koji nisu utjelovljeni u fizičkim proizvodima. Iako popis relevantnih proizvoda ne treba biti taksativan, primjereno je razlikovati proizvode utjelovljene u fizičkom obliku, proizvode prikazane u grafičkom obliku ili proizvode vidljive iz prostornog rasporeda predmeta namijenjenih oblikovanju unutarnjeg ili vanjskog okruženja. U tom kontekstu trebalo bi prepoznati da animacija obilježja proizvoda, primjerice kretanje ili prijelaz, može doprinijeti izgledu dizajna, osobito kad je riječ o dizajnima koji nisu utjelovljeni u fizičkom obliku. Nadalje, postoji potreba za jedinstvenom definicijom zahtjeva u pogledu novosti i individualnog karaktera s kojima bi prava registriranog dizajna trebala biti usklađena.

(14)

Kako bi se olakšalo slobodno kretanje robe, potrebno je načelno osigurati da prava registriranog dizajna nositelju prava pružaju jednaku zaštitu u svim državama članicama.

(15)

Zaštita se nositelju prava dodjeljuje registracijom dizajna za ona obilježja dizajna proizvoda, u cijelosti ili djelomično, koja su vidljivo prikazana u prijavi za registraciju takvog dizajna i učinjena dostupnima javnosti objavljivanjem ili omogućivanjem uvida u relevantnu dokumentaciju koja se odnosi na prijavu.

(16)

Osim što su vidljivo prikazana u prijavi za registraciju, obilježja dizajna određenog proizvoda ne moraju biti vidljiva u nekom određenom trenutku ili u nekoj određenoj situaciji upotrebe kako bi se na njih primjenjivala zaštita dizajna. Kao iznimka od tog načela, zaštita se ne bi trebala odnositi na one sastavne dijelove koji nisu vidljivi pri uobičajenoj upotrebi složenog proizvoda ili na ona obilježja pojedinog dijela koja nisu vidljiva nakon ugradnje ili koja sama po sebi ne bi ispunila zahtjeve u pogledu novosti i individualnog karaktera. Stoga obilježja dizajna sastavnih dijelova složenog proizvoda koja su iz navedenih razloga isključena iz zaštite ne bi trebalo uzeti u obzir u svrhu procjene ispunjavaju li druga obilježja dizajna zahtjeve za zaštitu.

(17)

Iako bi naznaka proizvodâ trebala biti dio prijave za registraciju dizajna, ona ne bi trebala utjecati na opseg zaštite dizajna kao takvog. Zajedno s prikazom dizajna, naznake proizvodâ ipak mogu poslužiti za određivanje prirode proizvoda u kojem je dizajn sadržan ili na koji se namjerava primijeniti. Nadalje, naznake proizvodâ poboljšavaju pretraživost dizajna u registru dizajna koji vodi ured za industrijsko vlasništvo te povećavaju transparentnost i dostupnost registra. Stoga naznake proizvodâ trebaju biti točne prije registracije, bez stvaranja nepotrebnog opterećenja za podnositelje prijava za registrirani dizajn.

(18)

Procjena ima li dizajn individualan karakter trebala bi se temeljiti na tome razlikuje li se ukupni dojam koji on ostavlja na upućenog korisnika koji promatra dizajn od onoga koji na tog korisnika ostavlja bilo koji drugi dizajn koji je dio postojećeg korpusa dizajna; tom procjenom trebalo bi uzeti u obzir prirodu proizvoda na koji je dizajn primijenjen ili u kojem je dizajn sadržan, a posebno industrijski sektor kojemu pripada i stupanj slobode dizajnera u stvaranju dizajna.

(19)

Tehnološke inovacije ne bi trebalo sprečavati davanjem zaštite dizajna dizajnu koji se sastoji isključivo od obilježja ili rasporeda obilježja uvjetovanih isključivo tehničkom funkcijom. Podrazumijeva se da to ne znači da dizajn mora imati estetsku vrijednost. Pravo registriranog dizajna moglo bi se proglasiti ništavim ako pri odabiru obilježja izgleda ulogu nisu imali nikakvi drugi čimbenici osim potrebe da taj proizvod ispunjava tehničku funkciju, a pogotovo ne čimbenici koji se odnose na vizualni aspekt.

(20)

Isto tako, međudjelovanje proizvoda različitih proizvođača ne bi trebalo sprečavati proširenjem zaštite na dizajn mehaničkih spojnih dijelova.

(21)

Mehanički spojni dijelovi modularnih proizvoda mogu ipak biti važan element inovativnih svojstava modularnih proizvoda i predstavljati glavnu promidžbenu vrijednost pa bi stoga trebali biti prihvatljivi za zaštitu.

(22)

Pravo dizajna ne bi trebalo postojati za dizajn koji je protivan javnom poretku ili prihvaćenim moralnim načelima. Ovom se Direktivom ne usklađuju nacionalni koncepti javnog poretka ili prihvaćenih moralnih načela.

(23)

Za neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta ključno je ujednačiti trajanje zaštite koju pružaju prava registriranog dizajna.

(24)

Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje primjena pravila tržišnog natjecanja iz članaka 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(25)

Radi pravne sigurnosti stvarne razloge za odbijanje registracije te stvarne razloge za poništenje prava registriranog dizajna u svim državama članicama trebalo bi taksativno pobrojati u ovoj Direktivi.

(26)

Kako bi se spriječila neprilična upotreba simbola od posebnog javnog interesa u pojedinoj državi članici, osim onih navedenih u članku 6.b Konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva potpisane u Parizu 20. ožujka 1883. („Pariška konvencija”), države članice trebale bi ipak moći predvidjeti posebne razloge za odbijanje registracije. Kako bi se spriječila nepropisna registracija i zloupotreba elemenata koji su kulturna baština od nacionalnog interesa, države članice također bi trebale moći predvidjeti posebne razloge za odbijanje registracije i ništavost. Takvi elementi kulturne baštine, razmatrani u smislu Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine koju je donijela Opća skupština Unesco-a 16. studenoga 1972. ili, u mjeri u kojoj predstavljaju materijalnu manifestaciju nematerijalne kulturne baštine, u smislu Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine koju je donijela Opća skupština Unesco-a na svojem 32. zasjedanju 17. listopada 2003., uključuju, na primjer, spomenike ili skupinu zgrada, artefakte, rukotvorine ili kostime.

(27)

S obzirom na sve rašireniju primjenu tehnologija 3D ispisa u raznim područjima industrije, među ostalim s pomoću umjetne inteligencije, kao i posljedične izazove za nositelje prava dizajna u pogledu djelotvornog sprečavanja nezakonitog kopiranja njihovih zaštićenih dizajna, primjereno je predvidjeti da stvaranje, preuzimanje, kopiranje i stavljanje na raspolaganje svakog medija ili softvera kojim se snima dizajn za potrebe reproduciranja proizvoda kojim se povređuje zaštićeni dizajn čini upotrebu dizajna za koju bi trebalo biti potrebno odobrenje nositelja prava.

(28)

Radi jačanja zaštite dizajna i djelotvornijeg suzbijanja krivotvorenja te u skladu s međunarodnim obvezama država članica u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), posebno u skladu s člankom V. Općeg sporazuma o carinama i trgovini o slobodi provoza (GATT iz 1947.) o slobodi provoza i, u pogledu generičkih lijekova, Deklaracijom iz Dohe o Sporazumu TRIPS i javnom zdravlju, usvojenom na ministarskoj konferenciji WTO-a 14. studenoga 2001., nositelj prava registriranog dizajna trebao bi imati pravo spriječiti treće strane da u trgovačkom prometu iz trećih zemalja u državu članicu u kojoj je dizajn registriran unose proizvode koji se na njezinu području ne puštaju u slobodan promet ako je, bez odobrenja nositelja prava, u tim proizvodima sadržan ili na njih primijenjen istovjetan dizajn ili ako se dizajn u svojim bitnim obilježjima ne može razlikovati od takvih proizvoda.

(29)

U tu bi svrhu nositeljima prava registriranog dizajna trebalo biti dopušteno da spriječe ulazak proizvoda kojima se povređuje pravo dizajna i stavljanje takvih proizvoda u sve carinske situacije, osobito uključujući provoz, pretovar, skladištenje, slobodne zone, privremeni smještaj, unutarnju proizvodnju ili privremeni uvoz, među ostalim i kad takvi proizvodi nisu namijenjeni za stavljanje na tržište predmetne države članice. Carinska tijela trebala bi se pri provedbi carinskih kontrola koristiti ovlastima i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6), među ostalim na zahtjev nositeljâ prava. Carinska tijela osobito bi trebala provoditi odgovarajuće kontrole na temelju kriterijâ analize rizika.

(30)

Kako bi se potreba za osiguravanjem djelotvornog izvršavanja prava dizajna uskladila s potrebom za izbjegavanjem otežavanja slobodnog odvijanja trgovine zakonitim proizvodima, pravo nositelja prava dizajna trebalo bi prestati ako tijekom postupka pokrenutih pred sudskim ili drugim tijelom nadležnim za donošenje meritorne odluke o tome je li došlo do povrede prava registriranog dizajna, deklarant ili posjednik proizvodâ može dokazati da nositelj prava registriranog dizajna nema pravo zabraniti stavljanje proizvodâ na tržište zemlje krajnjeg odredišta.

(31)

Isključiva prava koja proizlaze iz prava registriranog dizajna trebala bi podlijegati odgovarajućem skupu ograničenja. Uz radnje koje se poduzimaju privatno i u nekomercijalne svrhe i radnje koje se poduzimaju u eksperimentalne svrhe, takav popis dopuštenih upotreba trebao bi obuhvaćati radnje reprodukcije u svrhu citiranja ili podučavanja, referencijalnu upotrebu u kontekstu komparativnog oglašavanja te upotrebu u svrhu komentiranja, kritike ili parodije, pod uvjetom da su takve radnje u skladu s praksom poštene trgovine i ne utječu na nepropisan način na uobičajeno iskorištavanje dizajna. Ako treće strane upotrebljavaju dizajn u svrhu umjetničkog izražavanja, to bi se trebalo smatrati poštenim sve dok je u skladu s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini. Nadalje, ova Direktiva trebala bi se primjenjivati tako da se osigura potpuno poštovanje temeljnih prava i sloboda, posebno slobode izražavanja.

(32)

Svrha je zaštite dizajna dodijeliti isključiva prava na izgled proizvoda, ali ne i monopol nad proizvodom kao takvim. Zaštita dizajna za koji ne postoji praktična alternativa zapravo bi dovela do monopola na proizvode. Takva bi zaštita dovela do opasnosti od zlouporabe sustava zaštite dizajna. Ako je trećim stranama dopušteno proizvoditi i distribuirati rezervne dijelove, održava se tržišno natjecanje. Ako bi se zaštita dizajna proširila na rezervne dijelove, takve treće strane kršile bi ta prava, ne bi bilo tržišnog natjecanja, a nositelju prava dizajna de facto bi se dodijelio monopol na proizvode.

(33)

Razlike u zakonodavstvima država članica o upotrebi zaštićenog dizajna kako bi se dopustio popravak složenog proizvoda radi vraćanja njegova prvobitnog izgleda, ako proizvod koji sadržava dizajn ili na koji je dizajn primijenjen čini sastavni dio složenog proizvoda ovisan o obliku, izravno utječu na uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Takve razlike narušavaju tržišno natjecanje i trgovinu na unutarnjem tržištu te stvaraju pravnu nesigurnost. Mogućnost popravka proizvoda u središtu je održivog gospodarstva, kako je istaknuto u Komunikaciji Komisije od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu.

(34)

Stoga je za neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje potrebno uskladiti zakonodavstva država članica o zaštiti dizajna u pogledu upotrebe zaštićenog dizajna kako bi se dopustio popravak složenog proizvoda radi vraćanja njegova prvobitnog izgleda umetanjem klauzule o popravku slične onoj koja je već sadržana u Uredbi (EZ) br. 6/2002 i koja se primjenjuje na dizajn EU-a na razini Unije, ali koja bi se izričito primjenjivala na sastavne dijelove složenih proizvoda ovisne o obliku. S obzirom na to da se učinak koji se tom klauzulom o popravku nastoji postići sastoji od toga da prava dizajna postanu neizvršiva ako se dizajn sastavnog dijela složenog proizvoda upotrebljava u svrhu popravka složenog proizvoda radi vraćanja njegova prvobitnog izgleda, klauzula o popravku trebala bi biti jedan od obrambenih mehanizama protiv povrede prava dizajna predviđenih u ovoj Direktivi. Uz to, kako bi se osiguralo da se potrošače ne dovodi u zabludu i da mogu donijeti utemeljenu odluku o konkurentskim proizvodima koji se mogu upotrijebiti za popravak, trebalo bi izričito utvrditi da se proizvođač ili prodavač sastavnog dijela koji nije propisno obavijestio potrošače o trgovačkom podrijetlu proizvoda koji se treba upotrijebiti za popravak složenog proizvoda i identitetu proizvođača tog proizvoda ne može pozvati na klauzulu o popravku. Te podrobne informacije trebale bi se pružiti jasnom i vidljivom oznakom na proizvodu ili, ako to nije moguće, na njegovu pakiranju ili u dokumentu priloženom uz proizvod te bi trebale uključivati barem žig pod kojim se proizvod stavlja na tržište i ime proizvođača.

(35)

U cilju očuvanja djelotvornosti liberalizacije poslijeprodajnog tržišta rezervnih dijelova koja se želi postići ovom Direktivom i u skladu sa sudskom praksom (7) Suda Europske unije proizvođač ili prodavač sastavnog dijela složenog proizvoda, kako bi mogao iskoristiti izuzeće od zaštite dizajna povezano s klauzulom o popravku, dužan je u skladu s obvezom postupanja s dužnom pažnjom odgovarajućim sredstvima, posebno ugovornim sredstvima, osigurati da daljnji korisnici predmetne sastavne dijelove ne namjenjuju za upotrebu koja nije popravak radi vraćanja prvobitnog izgleda složenog proizvoda. Međutim, time se od proizvođača ili prodavača sastavnog dijela složenog proizvoda ne bi trebalo zahtijevati da objektivno i u svim okolnostima zajamči da dijelove koje proizvodi ili prodaje krajnji korisnici u konačnici stvarno upotrebljavaju isključivo u svrhu popravka radi vraćanja prvobitnog izgleda tog složenog proizvoda.

(36)

Kako bi se spriječilo da različiti uvjeti u državama članicama u pogledu prethodne upotrebe uzrokuju razlike u pravnoj snazi istog dizajna u različitim državama članicama, primjereno je osigurati da svaka treća osoba koja može dokazati da je prije datuma podnošenja prijave dizajna ili, ako je zatraženo prvenstvo, prije datuma priznavanja prvenstva, u dobroj vjeri u nekoj državi članici počela upotrebljavati dizajn uključen u opseg zaštite prava registriranog dizajna koji nije nastao kopiranjem od potonjeg ili je u tu svrhu provela ozbiljne i stvarne pripreme, ima pravo na ograničeno iskorištavanje tog dizajna.

(37)

(38)

Kako bi se poboljšao i olakšao pristup zaštiti dizajna te povećale pravna sigurnost i predvidljivost, postupak za registraciju dizajna u državama članicama trebao bi biti učinkovit i transparentan te bi trebao slijediti pravila slična onima koja se primjenjuju na dizajn EU-a.

(39)

Potrebno je utvrditi osnovna zajednička pravila o zahtjevima i tehničkim sredstvima za prikaz dizajna u bilo kojem obliku vizualne reprodukcije u fazi podnošenja prijave za registraciju, uzimajući u obzir tehnički napredak u vezi s vizualizacijom dizajna i potrebe industrije Unije u vezi s novim digitalnim dizajnom. Osim toga, države članice trebale bi uspostaviti usklađene standarde putem konvergencije praksi.

(40)

Radi veće učinkovitosti također je primjereno podnositeljima prijava za registrirani dizajn EU-a dopustiti objedinjavanje više dizajna u jednoj višestrukoj prijavi, a da pritom ne podliježu uvjetu da svi proizvodi u kojima bi dizajn trebao biti sadržan ili na koje ga se namjerava primijeniti moraju pripadati istom razredu Međunarodne klasifikacije za industrijski dizajn („Lokarnska klasifikacija”) uspostavljene Lokarnskim sporazumom (1968.).

(41)

Uobičajena objava nakon registracije dizajna u nekim bi slučajevima mogla uništiti ili ugroziti uspjeh komercijalne aktivnosti koja uključuje taj dizajn. Rješenje je u takvim slučajevima mogućnost odgode objave. Radi dosljednosti i veće pravne sigurnosti, pri čemu se poduzećima pomaže smanjiti troškove vođenja portfelja dizajna, odgoda objave trebala bi podlijegati istim pravilima diljem Unije.

(42)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za poduzeća i jednaka razina pristupa zaštiti dizajna u cijeloj Uniji ograničavanjem na najmanju moguću mjeru opterećenja registracije i drugih postupovnih opterećenja za podnositelje prijava, svi središnji uredi za industrijsko vlasništvo država članica i Ured Beneluksa za industrijsko vlasništvo trebali bi, kao što to čini Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) na razini Unije, ograničiti svoje supstancijalno ispitivanje po službenoj dužnosti na nepostojanje razloga za odbijanje registracije koji su taksativno pobrojani u ovoj Direktivi.

(43)

Kako bi ponudile druge načine za proglašavanje ništavosti prava dizajna, državama članicama trebalo bi dopustiti da predvide administrativni postupak za proglašavanje ništavosti koji je u primjerenoj mjeri usklađen s onim koji se primjenjuje na registrirani dizajn EU-a.

(44)

Poželjno je da središnji uredi za industrijsko vlasništvo država članica i Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo surađuju međusobno i s EUIPO-om u svim područjima registracije dizajna i administracije radi promicanja konvergencije praksi i alata, kao što je stvaranje i ažuriranje zajedničkih ili povezanih baza podataka i portala za savjetovanje i pretragu. Države članice trebale bi nadalje osigurati da njihovi središnji uredi za industrijsko vlasništvo i Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo surađuju međusobno i s EUIPO-om u svim drugim područjima svojih aktivnosti koja su relevantna za zaštitu dizajna u Uniji.

(45)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest poticanje i stvaranje funkcionalnog unutarnjeg tržišta te olakšavanje registracije, upravljanja i zaštite prava dizajna u Uniji u korist rasta i konkurentnosti, prema potrebi, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(46)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(47)

Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju suštinsku izmjenu u usporedbi s Direktivom 98/71/EZ. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredaba proizlazi iz prijašnje direktive.

(48)

Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu roka za prenošenje u nacionalno pravo direktive, koji je naveden u Prilogu I. ovoj Direktivi,