(1)

Zahtjevi za izvješćivanje o održivosti imaju ključnu ulogu u osiguravanju transparentnosti tržišta i u osiguravanju toga da poduzeća preuzmu odgovornost za svoj utjecaj na ljude i okoliš. Međutim, potrebno ih je pojednostavniti kako bi se osiguralo da služe svrsi kojoj su namijenjeni i ograničilo administrativno opterećenje.

(2)

Direktivom 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) propisano je da Komisija delegiranim aktima do 30. lipnja 2024. utvrdi standarde izvješćivanja o održivosti u kojima se navode informacije o kojima poduzeća obavješćuju s obzirom na pitanja održivosti i područja izvješćivanja, a koje su specifične za sektor u kojem poduzeća posluju, uz informacije koje su poduzeća već dužna objaviti u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2023/2772 (4).

(3)

Kako bi se smanjio teret izvješćivanja za poduzeća, kako je navedeno u komunikaciji Komisije od 16. ožujka 2023. naslovljenoj „Dugoročna konkurentnost EU-a: perspektiva nakon 2030.”, poduzećima bi trebalo omogućiti da se prvo usredotoče na provedbu zahtjeva za izvješćivanje o održivosti utvrđenih u Delegiranoj uredbi (EU) 2023/2772. Stoga bi rok za donošenje delegiranih akata koji sadržavaju standarde izvješćivanja o održivosti iz Direktive 2013/34/EU u kojima se navode informacije o kojima poduzeća trebaju izvješćivati s obzirom na pitanja održivosti i područja izvješćivanja, a koja su specifične za sektor u kojem poduzeća posluju trebalo odgoditi za dvije godine. Međutim, ta odgoda ne bi trebala spriječiti Komisiju da prije tog roka od dvije godine objavi delegirane akte koji sadržavaju sektorske standarde izvješćivanja o održivosti te bi Komisija trebala nastojati donijeti delegirane akte koji sadrže osam sektorskih standarda izvješćivanja o održivosti čim svaki od njih bude spreman.

(4)

Poduzeća u istom sektoru često su izložena sličnim rizicima povezanim s održivosti i često slično utječu na društvo i okoliš. Usporedbe poduzeća iz istog sektora posebno su korisne ulagateljima i drugim korisnicima informacija o održivosti. U standardima izvješćivanja o održivosti trebalo bi stoga navesti informacije koje bi trebala objavljivati poduzeća u svim sektorima i informacije koje bi trebala objavljivati poduzeća ovisno o sektoru u kojem posluju. Sektorski standardi izvješćivanja o održivosti posebno su važni u slučaju sektora koji su povezani s visokim rizicima održivosti ili učincima na okoliš, na ljudska prava i na upravljanje, uključujući sektore navedene u područjima A, od B (uključujući naftu, plin, rudarstvo i ugljen) do H, K i L Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (5), te relevantne aktivnosti u tim sektorima. Pri donošenju delegiranih akata koji sadržavaju sektorske standarde izvješćivanja o održivosti Komisija bi trebala osigurati da su informacije navedene u tim standardima izvješćivanja o održivosti razmjerne opsegu rizika i učinaka povezanih s pitanjima održivosti specifičnima za svaki sektor, uzimajući u obzir činjenicu da su rizici i učinci nekih sektora veći od onih iz drugih sektora. Komisija bi također trebala uzeti u obzir činjenicu da nisu sve aktivnosti u određenom sektoru nužno povezane s visokim rizicima ili učincima održivosti. Za poduzeća koja posluju u sektorima koji se posebno oslanjaju na prirodne resurse sektorski standardi izvješćivanja o održivosti zahtijevali bi objavljivanje učinaka na bioraznolikost i ekosustave koji su povezani s prirodom, te rizika za bioraznolikost i ekosustave koji su povezani s prirodom.

(5)

Direktivom 2013/34/EU propisano je i da Komisija do 30. lipnja 2024. donosi delegirani akt radi utvrđivanja standarda izvješćivanja o održivosti koji će se primjenjivati na objavljivanje informacija o održivosti o poduzećima iz trećih zemalja s neto prihodom u Uniji većim od 150 milijuna EUR i s poduzećima kćerima u Uniji koja su velika poduzeća ili mala i srednja poduzeća čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenim tržištima Unije ili s podružnicama u Uniji s neto prihodom većim od 40 milijuna EUR. Taj zahtjev za izvješćivanje za određena poduzeća iz trećih zemalja primjenjuje se tek od financijske godine 2028. Budući da će se rok za donošenje delegiranih akata koji sadržavaju standarde izvješćivanja o održivosti u kojima se navode informacije o kojima poduzeća obavješćuju s obzirom na pitanja održivosti i područja izvješćivanja, a koje su specifične za sektor u kojem poduzeća posluju odgoditi za dvije godine, rok za donošenje standarda izvješćivanja o održivosti za određena poduzeća iz trećih zemalja također bi trebalo odgoditi za dvije godine.

(6)

Kako bi se potaknula demokratska kontrola, nadzor i transparentnost, Komisija bi se najmanje jedanput godišnje trebala savjetovati s Europskim parlamentom u pogledu razvoja standardâ izvješćivanja o održivosti te zajednički sa Stručnom skupinom država članica za održivo financiranje i s Računovodstvenim regulatornim odborom o programu rada EFRAG-a. U pogledu razvoja standarda izvješćivanja o održivosti program rada EFRAG-a trebao bi uključivati informacije o njegovu planiranju, određivanju prioriteta i rokovima za buduće nacrte standarda i druge rezultate rada.

(7)

Direktivu 2013/34/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti. Budući da se izmjene uvedene ovom Direktivom o izmjeni odnose na poseban element ovlasti za donošenje delegiranih akata koja je dodijeljena Komisiji, nema potrebe da države članice prenose te izmjene ako se u njihovom nacionalnom zakonodavstvu samo upućuje na tu ovlast,

1.

članak 29.b stavak 1. mijenja se kako slijedi:

2.

u članku 40.b datum „30. lipnja 2024.” zamjenjuje s „30. lipnja 2026.”.