1.   Podnositelj svoj zahtjev za odobrenje inovativne tehnologije kao ekoinovacije („zahtjev za odobrenje ekoinovacije”) podnosi Komisiji e-poštom. Ako se popratni podaci ne mogu poslati e-poštom, šalju se na elektroničkom nosaču podataka ili se učitavaju na poslužitelj kojem Komisija može pristupiti.

2.   Zahtjev za odobrenje ekoinovacije mora sadržavati sljedeće:

3.   Neovisno o stavku 2. točki (c) podnositelj u svoj zahtjev može uključiti i pojednostavnjenu metodu povezanu s metodom iz stavka 2. točke (c) ili unaprijed definirane vrijednosti ušteda CO2.

4.   Ako zahtjev podnosi skupina proizvođača ili dobavljača i ako je to potrebno zbog povjerljivosti ili zaštite tržišnog natjecanja, članovi skupine podnositelja zahtjeva mogu za isti zahtjev podnijeti više izvješća o provjeri za različite skupove podataka.

1.   Primjenom metode iz članka 3. stavka 2. točke (c) i, ako je primjenjivo, povezane pojednostavnjene metode iz članka 3. stavka 3., moraju se dobiti rezultati za uštede CO2 koji su provjerljivi i ponovljivi.

2.   U metodi iz članka 3. stavka 2. točke (c) ove Uredbe:

3.   Pojednostavnjenom metodom iz članka 3. stavka 3. moraju se pokazati rezultati za uštede CO2 koji su niži od ili jednaki rezultatima utvrđenima primjenom povezane metode iz članka 3. stavka 2. točke (c), uključujući sve moguće interakcije s drugim odobrenim ekoinovacijama.

4.   Kad je riječ o unaprijed definiranim vrijednostima ušteda CO2 predloženih u skladu s člankom 3. stavkom 3., te vrijednosti moraju biti niže od ili jednake vrijednostima ušteda CO2 određenima u skladu s metodom iz članka 3. stavka 2. točke (c).

1.   U izvješću o provjeri iz članka 3. stavka 2. točke (d) ove Uredbe neovisno ovlašteno tijelo:

2.   Ako se zahtjev odnosi na inovativnu tehnologiju koja je obuhvaćena postojećom odlukom o odobrenju, stavak 1. točke od (b) do (f) mogu se zamijeniti upućivanjima na tu odluku o odobrenju.

1.   U roku od deset radnih dana od primanja zahtjeva za odobrenje ekoinovacije Komisija obavješćuje podnositelja zahtjeva o tome smatra li zahtjev potpunim. Komisija može pozvati podnositelja zahtjeva da dostavi dodatne elemente kako bi upotpunio svoj zahtjev i u roku od deset radnih dana od primitka tih dodatnih elemenata obavješćuje podnositelja o tome smatra li zahtjev potpunim.

2.   Ako podnositelj zahtjeva ne dostavi informacije koje nedostaju u roku koji je odredila Komisija, smatra se da je zahtjev povučen.

3.   Kad utvrdi da je zahtjev potpun, Komisija nastavlja sa svojom ocjenom. Ako Komisija utvrdi da metode iz članka 3. ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene u članku 4., može prilagoditi metode ili predložiti druge metode od onih koje je predložio podnositelj zahtjeva. U takvim se slučajevima traži mišljenje podnositelja zahtjeva.

4.   Komisija u roku od devet mjeseci od primitka potpunog zahtjeva za odobrenje ekoinovacije izdaje odluku o odobrenju ako zaključi da izvješće o provjeri iz članka 3. stavka 2. točke (d) ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 5. Ako ne donese takav zaključak, Komisija obavješćuje podnositelja zahtjeva o odbijanju zahtjeva i dostavlja mu obrazloženje.

5.   Devetomjesečno razdoblje iz stavka 4. može se produljiti za najviše pet mjeseci ako Komisija smatra da se zbog složenosti inovativne tehnologije ili prateće metode zahtjev za odobrenje ekoinovacije ne može pravilno procijeniti u roku od devet mjeseci.

Komisija u tom slučaju u roku od 30 radnih dana od primitka potpunog zahtjeva za odobrenje ekoinovacije obavješćuje podnositelja zahtjeva o produljenom roku.

6.   U odluci o odobrenju navode se informacije potrebne za određivanje ušteda CO2 u skladu s člankom 7.

7.   Komisija može na vlastitu inicijativu u svakom trenutku izmijeniti odluku o odobrenju, posebno kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak.

1.   Proizvođač koji želi ostvariti korist od smanjenja svojih prosječnih specifičnih emisija CO2 uštedama CO2 zbog ekoinovacije postupa u skladu s Prilogom XII. Uredbi (EU) 2017/1151 i upućuje na odluku o odobrenju.

2.   Homologacijsko tijelo iz Priloga XII. Uredbi (EU) 2017/1151 određuje uštede CO2 zbog ekoinovacije u skladu s člankom 30. Uredbe (EU) 2018/858 primjenom metode utvrđene u odluci o odobrenju.

3.   Ako su uštede CO2 za pojedino vozilo manje od 0,5 g/km, ne uzimaju se u obzir za potrebe homologacije i njihova se vrijednost ne navodi u certifikatu o sukladnosti.

4.   Ako je u vozila ugrađeno nekoliko ekoinovacija, proizvođač u zahtjevu za EZ homologaciju tipa u skladu s Prilogom XII. Uredbi (EU) 2017/1151 izjavljuje mogu li interakcije među ekoinovacijama utjecati na njihove ukupne uštede CO2.

Ako nema takvih interakcija među ekoinovacijama, uštede CO2 dokazuju se zasebno za svaku ekoinovaciju te se ukupne uštede CO2 za potrebe certifikacije vozila dobivaju zbrajanjem ušteda CO2 pojedinačnih ekoinovacija.

Ako postoje takve interakcije među ekoinovacijama, proizvođač dostavlja izvješće neovisnog ovlaštenog tijela o učinku interakcije na ukupne uštede zbog ekoinovacija u vozilima, osim ako je taj učinak kvantificiran u odluci o odobrenju.

Ako su zbog takvih interakcija ukupne uštede CO2 manje od 0,5 g CO2/km puta broj ekoinovacija ugrađenih u vozilo, uštede CO2 ne uzimaju se u obzir za potrebe homologacije i njihova se vrijednost ne navodi u certifikatu o sukladnosti.

5.   Kad je riječ o dovršenim vozilima povezanima s nepotpunim osnovnim vozilima kako su definirana u članku 3. Uredbe (EU) 2018/858, za certifikaciju ušteda CO2 zbog ekoinovacije u obzir se uzimaju samo ekoinovacije ugrađene u osnovno vozilo.

1.   Komisija može provjeriti uštede CO2 pripisane pojedinim vozilima primjenom metode utvrđene u primjenjivim odlukama o odobrenju.

2.   Ako utvrdi da postoji razlika između potvrđenih ušteda CO2 i ušteda CO2 koje je provjerila, Komisija obavješćuje proizvođača o svojim nalazima.

Komisija također može, ako utvrdi ili je se obavijesti da u metodi ili u inovativnoj tehnologiji postoje odstupanja ili nedosljednosti u odnosu na podatke koje je dobila u okviru zahtjeva, o tome obavijestiti proizvođača.

U roku od 40 radnih dana od primitka obavijesti proizvođač dostavlja Komisiji dokaze točnosti potvrđenih ušteda CO2.

3.   Ako se dokazi iz stavka 2. ne dostave u roku iz stavka 2. trećeg podstavka ili ako utvrdi da dostavljeni dokazi nisu zadovoljavajući, Komisija može odlučiti ne uzeti u obzir potvrđene uštede CO2 pri izračunu prosječnih specifičnih emisija tog proizvođača za sve kalendarske godine za koje su te potvrđene uštede CO2 uzete u obzir.