(1)

Uredbom br. 19/65/EEZ Komisija se ovlašćuje za primjenu putem uredbe članka 101. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Ugovor”) na određene kategorije vertikalnih sporazuma i odgovarajućih usklađenih djelovanja koje su obuhvaćene člankom 101. stavkom 1. Ugovora.

(2)

U Uredbi Komisije (EU) br. 330/2010 (3) definira se kategorija vertikalnih sporazuma za koje je Komisija smatrala da uobičajeno ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 101. stavku 3. Ugovora. Iskustvo stečeno primjenom Uredbe (EU) br. 330/2010, koja prestaje važiti 31. svibnja 2022., općenito je pozitivno, kako je utvrđeno u evaluaciji te uredbe. Uzimajući u obzir to iskustvo i nova kretanja na tržištu, kao što je rast e-trgovine te nove ili raširenije vrste vertikalnih sporazuma, primjereno je donijeti novu uredbu o skupnom izuzeću.

(3)

Kategorija sporazuma za koje se smatra da uobičajeno ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 101. stavku 3. Ugovora obuhvaća vertikalne sporazume za kupnju ili prodaju robe ili usluga, ako te sporazume sklapaju poduzetnici koji međusobno nisu konkurenti na tržištu, određeni konkurenti ili određena udruženja trgovaca koji se bave maloprodajom. Ova kategorija također uključuje i vertikalne sporazume koji sadrže dodatne odredbe o ustupanju ili korištenju prava intelektualnog vlasništva. Pojam „vertikalni sporazumi” trebalo bi tumačiti tako da uključuje i odgovarajuća usklađena djelovanja.

(4)

Za primjenu članka 101. stavka 3. Ugovora na temelju uredbe nije potrebno definirati one vertikalne sporazume koji mogu biti obuhvaćeni člankom 101. stavkom 1. Ugovora. U postupku pojedinačne ocjene sporazuma iz članka 101. stavka 1. Ugovora treba voditi računa o nekoliko čimbenika, posebno o strukturi tržišta s obzirom na ponudu i potražnju.

(5)

Pogodnost skupnog izuzeća utvrđena ovom Uredbom trebala bi se ograničiti na vertikalne sporazume za koje se s dostatnom sigurnošću može pretpostaviti da ispunjavaju uvjete iz članka 101. stavka 3. Ugovora.

(6)

Određene vrste vertikalnih sporazuma mogu poboljšati ekonomsku učinkovitost unutar proizvodnog lanca ili lanca distribucije poboljšanjem suradnje između poduzetnika koji su stranke sporazuma. Konkretno, strankama mogu smanjiti troškove transakcija i distribucije te doprinijeti optimizaciji njihove prodaje i ulaganja.

(7)

Vjerojatnost da će takvo povećanje učinkovitosti nadmašiti protutržišne učinke koji su posljedica ograničenja sadržanih u vertikalnim sporazumima ovisi o tržišnoj snazi stranaka sporazuma, a posebno o mjeri u kojoj su ti poduzetnici izloženi konkurenciji drugih dobavljača robe ili usluga, a koje njihovi klijenti smatraju nadomjestivima ili zamjenjivima na temelju njihovih svojstava, cijena ili namjene.

(8)

Može se pretpostaviti da u slučajevima kada tržišni udjel svakog poduzetnika koji je stranka sporazuma ne premašuje 30 % na mjerodavnom tržištu, vertikalni sporazumi koji ne sadrže određene vrste teških ograničenja tržišnog natjecanja obično dovode do poboljšanja proizvodnje ili distribucije te potrošačima omogućuju pravedan dio postignute koristi.

(9)

Kada tržišni udjel premašuje prag od 30 %, ne može se pretpostaviti da će vertikalni sporazumi obuhvaćeni člankom 101. stavkom 1. Ugovora imati uobičajeno objektivne pozitivne učinke takve vrste i opsega da bi mogli kompenzirati nepovoljne učinke koje ti sporazumi imaju za tržišno natjecanje. Istodobno se ne može ni pretpostaviti da su ti sporazumi obuhvaćeni člankom 101. stavkom 1. Ugovora ili da ispunjavaju uvjete iz članka 101. stavka 3. Ugovora.

(10)

Ekonomija internetskih platformi ima sve važniju ulogu u distribuciji robe i usluga. Poduzetnici koji posluju na internetskim platformama omogućuju nove načine poslovanja, od kojih neke nije lako kategorizirati primjenom koncepata koji se vezuju uz vertikalne sporazume u tradicionalnoj ekonomiji. Konkretno, pružatelji usluga internetskog posredovanja omogućuju poduzetnicima da nude robu ili usluge drugim poduzetnicima ili krajnjim potrošačima kako bi se olakšalo pokretanje izravnih transakcija između poduzetnika ili između poduzetnika i krajnjih potrošača. Sporazumi o pružanju usluga internetskog posredovanja jesu vertikalni sporazumi i zato bi se na njih trebalo primjenjivati skupno izuzeće utvrđeno ovom Uredbom, pod uvjetima koji su u njoj navedeni.

(11)

Definicija usluga internetskog posredovanja iz Uredbe (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća (4) trebala bi se prilagoditi za potrebe ove Uredbe. Konkretno, definicija iz ove Uredbe trebala bi se odnositi na poduzetnike kako bi odražavala područje primjene članka 101. Ugovora. Trebala bi uključivati i usluge internetskog posredovanja koje olakšavaju pokretanje izravnih transakcija između poduzetnika kao i one koje olakšavaju pokretanje izravnih transakcija između poduzetnika i krajnjih potrošača.

(12)

Dvojna distribucija odnosi se na scenarij u kojem dobavljač prodaje robu ili usluge ne samo na razini uzlaznog nego i na razini silaznog tržišta, što znači da se natječe sa svojim neovisnim distributerima. U tom scenariju, ako nema teških ograničenja i kupac se ne natječe s dobavljačem na razini uzlaznog tržišta, mogući negativni učinak vertikalnog sporazuma na konkurentski odnos dobavljača i kupca na razini silaznog tržišta manje je važan od mogućeg pozitivnog učinka vertikalnog sporazuma na tržišno natjecanje na razini uzlaznog ili silaznog tržišta općenito. Stoga bi ovom Uredbom trebalo izuzeti vertikalne sporazume sklopljene u takvim scenarijima dvojne distribucije.

(13)

Razmjena informacija između dobavljača i kupca može pridonijeti protržišnim učincima vertikalnih sporazuma, a posebno optimizaciji postupaka proizvodnje i distribucije. Međutim, u dvojnoj distribuciji razmjena određenih vrsta informacija može izazvati horizontalne probleme. Stoga bi ovom Uredbom trebalo izuzeti samo razmjenu informacija između dobavljača i kupca u scenariju dvojne distribucije koja je i izravno povezana s provedbom vertikalnog sporazuma i nužna za poboljšanje proizvodnje ili distribucije ugovorne robe ili usluga.

(14)

Osnova za izuzeće vertikalnih sporazuma u scenarijima dvostruke distribucije ne primjenjuje se na vertikalne sporazume o pružanju usluga internetskog posredovanja ako je pružatelj usluga internetskog posredovanja ujedno i konkurentni poduzetnik na mjerodavnom tržištu za prodaju posredovane robe ili usluga. Pružatelji usluga internetskog posredovanja koji imaju takvu hibridnu funkciju mogli bi imati mogućnost i poticaj da utječu na ishod tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu za prodaju posredovane robe ili usluga. Stoga se ovom Uredbom ne bi trebali izuzeti takvi vertikalni sporazumi.

(15)

Ovom se Uredbom ne bi trebali izuzeti vertikalni sporazumi koji sadrže ograničenja koja bi mogla ograničiti tržišno natjecanje i nanijeti štetu potrošačima ili ograničenja koja nisu neophodna za povećanje učinkovitosti. Konkretno, pogodnost skupnog izuzeća utvrđena ovom Uredbom ne bi se trebala primjenjivati na vertikalne sporazume koji sadrže određene vrste teških ograničenja tržišnog natjecanja, kao što su minimalne i fiksne preprodajne cijene i određene vrste teritorijalne zaštite, uključujući sprečavanje učinkovite upotrebe interneta za prodaju ili određena ograničenja internetskog oglašavanja. Prema tome, skupno izuzeće utvrđeno ovom Uredbom trebalo bi se primjenjivati na ograničenja internetske prodaje i internetskog oglašavanja pod uvjetom da se tim ograničenjima izravno ili neizravno, samostalno ili u kombinaciji s drugim čimbenicima pod kontrolom stranaka ne nastoji spriječiti učinkovita upotreba interneta od strane kupca ili njegovih klijenata za prodaju ugovorne robe ili usluga na određenim područjima ili određenim klijentima, ili upotreba cijelog kanala internetskog oglašavanja, kao što su usluge usporedbe cijena ili oglašavanje na tražilicama. Na primjer, skupno izuzeće utvrđeno ovom Uredbom ne bi se trebalo primjenjivati na ograničenja internetske prodaje ako je njihov cilj znatno smanjiti ukupni obujam internetske prodaje ugovorne robe ili usluga na mjerodavnom tržištu ili mogućnost potrošača da putem interneta kupuju takvu robu ili usluge. Pri kategorizaciji ograničenja kao teškog u smislu članka 4. točke (e) može se uzeti u obzir sadržaj i kontekst tog ograničenja, ali se ona ne bi trebala temeljiti na tržišnim okolnostima ili na pojedinačnim obilježjima stranaka.

(16)

Ovom Uredbom ne bi se trebala izuzeti ograničenja za koja se ne može s dostatnom sigurnošću pretpostaviti da ispunjavaju uvjete iz članka 101. stavka 3. Ugovora. Konkretno, kako bi se osigurao pristup i spriječilo tajno dogovaranje na mjerodavnom tržištu, skupnom izuzeću trebalo bi dodati određene uvjete. S tim ciljem, izuzeće obveza nenatjecanja trebalo bi ograničiti na obveze koje ne traju dulje od pet godina. Obveze koje sprečavaju članove sustava selektivne distribucije da prodaju robne marke određenih konkurentnih dobavljača također bi trebalo izuzeti iz pogodnosti ove Uredbe. Pogodnost iz ove Uredbe ne bi se trebala primjenjivati na obveze pariteta maloprodaje koje kupce usluga internetskog posredovanja sprečavaju da nude, prodaju ili preprodaju robu ili usluge krajnjim korisnicima pod povoljnijim uvjetima koristeći se konkurentnim uslugama internetskog posredovanja.

(17)

Ograničenje tržišnog udjela, neizuzimanje određenih vertikalnih sporazuma i uvjeti predviđeni ovom Uredbom općenito osiguravaju da sporazumi na koje se skupno izuzeće primjenjuje sudjelujućim poduzetnicima ne omogućuju uklanjanje tržišnog natjecanja u odnosu na značajan dio predmetnih proizvoda ili usluga.

(18)

Ako u pojedinom slučaju Komisija utvrdi da sporazum na koji se primjenjuje skupno izuzeće utvrđeno ovom Uredbom ipak proizvodi učinke u suprotnosti s člankom 101. stavkom 3. Ugovora, ona može povući pogodnost iz ove Uredbe prema članku 29. stavku 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (5). Tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje može ukinuti pogodnost iz ove Uredbe ako su ispunjeni uvjeti iz članka 29. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1/2003.

(19)

Ako Komisija ili tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje povuče pogodnost iz ove Uredbe, snosi teret dokazivanja da je predmetni vertikalni sporazum obuhvaćen područjem primjene članka 101. stavka 1. Ugovora i da sporazum ne ispunjava barem jedan od četiriju uvjeta iz članka 101. stavka 3. Ugovora.

(20)

Za donošenje odluke o tome treba li povući pogodnost iz ove Uredbe na temelju članka 29. Uredbe (EZ) br. 1/2003, posebno su važni protutržišni učinci koji mogu nastati kao posljedica postojanja paralelnih mreža vertikalnih sporazuma koji imaju slične učinke, koji značajno ograničavaju pristup mjerodavnom tržištu ili tržišnom natjecanju na njemu. Takvi kumulativni učinci posebno se mogu pojaviti u slučaju isključive distribucije, isključive nabave, selektivne distribucije, obveza pariteta ili obveza nenatjecanja.

(21)

Kako bi se pojačao nadzor paralelnih mreža vertikalnih sporazuma koji imaju slične protutržišne učinke i koji obuhvaćaju više od 50 % predmetnog tržišta, Komisija može uredbom proglasiti ovu Uredbu neprimjenjivom na vertikalne sporazume koji sadrže određena ograničenja koja se odnose na predmetno tržište, čime se ponovno uspostavlja puna primjena članka 101. Ugovora na takve sporazume,

(a)

ograničavanje prava kupca da slobodno određuje prodajnu cijenu, što ne isključuje mogućnost da dobavljač odredi maksimalnu prodajnu cijenu ili preporuči prodajnu cijenu, pod uvjetom da nije riječ o fiksnim ili minimalnim prodajnim cijenama koje su posljedica pritiska ili poticaja bilo koje stranke;

(b)

ako dobavljač primjenjuje sustav isključive distribucije, ograničavanje područja na kojem ili klijentima kojima isključivi distributer može aktivno ili pasivno prodavati ugovornu robu ili usluge, osim:

(c)

ako dobavljač primjenjuje sustav selektivne distribucije,

(d)

ako dobavljač ne primjenjuje sustav isključive distribucije ni sustav selektivne distribucije, ograničavanje područja na kojem ili klijentima kojima kupac može aktivno ili pasivno prodavati ugovornu robu ili usluge, osim:

(e)

sprečavanje kupca ili njegovih klijenata da učinkovito upotrebljavaju internet za prodaju ugovorne robe ili usluga jer se time ograničava područje na kojem ili klijenti kojima se ugovorna roba ili usluge mogu prodavati u smislu točaka (b), (c) i (d), ne dovodeći u pitanje mogućnost da se kupcu nametnu:

(f)

ograničavanje dogovoreno između dobavljača dijelova i kupca koji se bavi ugradnjom tih dijelova, mogućnosti dobavljača da prodaje dijelove kao rezervne dijelove krajnjim korisnicima ili serviserima, trgovcima na veliko ili drugim pružateljima usluga koje kupac nije ovlastio za popravak ili servisiranje svojih proizvoda.

(a)

tržišni udjel dobavljača izračunava se na temelju iskazanog prihoda ostvarenog od prodaje, a tržišni udjel kupca na temelju iskazanog prihoda ostvarenog od kupnje. Ako podaci o ostvarenom prihodu od prodaje ili kupnje nisu dostupni, za utvrđivanje tržišnog udjela predmetnog poduzetnika mogu se koristiti procjene koje se temelje na drugim pouzdanim tržišnim podacima, uključujući količinu proizvoda prodanih i kupljenih na tržištu;

(b)

tržišni udjeli izračunavaju se na temelju podataka za prethodnu kalendarsku godinu;

(c)

tržišni udjel dobavljača uključuje svu robu ili usluge kojima je opskrbio vertikalno integrirane distributere s ciljem prodaje;

(d)

ako tržišni udjel poduzetnika u trenutku sklapanja sporazuma nije veći od 30 %, ali naknadno se poveća iznad tog iznosa, izuzeće iz članka 2. i dalje se primjenjuje tijekom razdoblja od dvije uzastopne kalendarske godine koje slijede godinu u kojoj je prvi put premašen prag od 30 %;

(e)

tržišni udjel koji drže poduzetnici navedeni u članku 1. stavku 2. drugom podstavku točki (e) jednako se dijeli na svakog poduzetnika koji ima prava ili ovlasti navedene u točki (a) tog podstavka;