(1)

Vijeće je u listopadu 2005. Uredbom (EZ) br. 1631/2005 (2) („izvorna uredba”) uvelo konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz trikloroizocijanurne kiseline podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK”) i Sjedinjenih Američkih Država („SAD”). Antidampinške pristojbe na uvoz iz NRK-a kretale su se u rasponu od 7,3 % do 40,5 % za pojedinačna društva, dok je pristojba na razini zemlje utvrđena na 42,6 %.

(2)

Provedbenom uredbom (EU) br. 855/2010 (3) Vijeće je smanjilo stopu antidampinške pristojbe za jednog proizvođača izvoznika s 14,1 % na 3,2 %.

(3)

Nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjera Vijeće je Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 1389/2011 (4) uvelo konačne antidampinške mjere koje uključuju pojedinačne pristojbe u rasponu od 3,2 % do 40,5 % s preostalom pristojbom od 42,6 % na uvoz trikloroizocijanurne kiseline podrijetlom iz NRK-a.

(4)

Provedbenom uredbom (EU) br. 569/2014 (5) Komisija je uvela stopu antidampinške pristojbe od 32,8 % za jednog novog proizvođača izvoznika. Komisija je Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/392 (6) završila ispitni postupak za drugog proizvođača izvoznika.

(5)

Nakon druge revizije zbog predstojećeg isteka mjera u skladu s člankom 11. stavkom 2. osnovne uredbe, Komisija je Provedbenom uredbom (EU) 2017/2230 (7) na uvoz trikloroizocijanurne kiseline podrijetlom iz NRK-a uvela konačne antidampinške mjere koje uključuju pojedinačne pristojbe u rasponu od 3,2 % do 40,5 % s preostalom pristojbom od 42,6 %.

(6)

Komisija je primila tri zahtjeva za reviziju „novog izvoznika” u skladu s člankom 11. stavkom 4. osnovne uredbe. Zahtjeve su podnijeli Hebei Xingfei Chemical Co., Ltd (Hebei Xingfei) 13. srpnja 2020., Inner Mongolia Likang Bio-Tech Co., Ltd (Mongolia Likang) 29. srpnja 2019. (ažuriran 12. veljače 2021.) te Shandong Lantian Disinfection Technology Co., Ltd (Shandong Lantian) 13. travnja 2021. („podnositelji zahtjeva”), na čiji se izvoz u Uniju primjenjuje konačna antidampinška pristojba od 42,6 %.

(7)

Podnositelji zahtjeva tvrdili su da nisu izvozili trikloroizocijanurnu kiselinu u Uniju tijekom razdoblja početnog ispitnog postupka, tj. od 1. travnja 2003. do 31. ožujka 2004. („RIP”).

(8)

Podnositelji zahtjeva tvrdili su i da nisu povezani ni s jednim od proizvođača izvoznika trikloroizocijanurne kiseline na koje se primjenjuju mjere na snazi. Naposljetku, podnositelji zahtjeva tvrdili su da su izvozili trikloroizocijanurnu kiselinu u Uniju nakon završetka razdoblja početnog ispitnog postupka.

(9)

Komisija je ispitala raspoložive dokaze i zaključila da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje revizija „novog izvoznika” u skladu s člankom 11. stavkom 4. osnovne uredbe. Nakon što je proizvođačima iz Unije pružena mogućnost da iznesu primjedbe, Komisija je Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2021/1209 (8) pokrenula tri revizije Provedbene uredbe (EU) 2017/2230 u pogledu podnositeljâ zahtjeva.

(10)

Proizvod iz postupka revizije jesu trikloroizocijanurna kiselina i njezini pripravci, poznata i pod međunarodnim nezaštićenim imenom (INN) kao „simklozen”, trenutačno razvrstani u oznake KN ex 2933 69 80 i ex 3808 94 20 (oznake TARIC 2933698070 i 3808942020) i podrijetlom iz NRK-a („predmetni proizvod” ili „trikloroizocijanurna kiselina”).

(11)

Trikloroizocijanurna kiselina je kemijski proizvod koji se upotrebljava kao organsko sredstvo širokog spektra za dezinfekciju i izbjeljivanje na bazi klora, posebno za dezinfekciju vode u bazenima i toplicama. Druge upotrebe uključuju obradu vode u septičkim jamama ili rashladnim tornjevima i čišćenje kućanskih aparata. Trikloroizocijanurna kiselina prodaje se u obliku praha, granula, tableta ili pločica. Svi oblici trikloroizocijanurne kiseline i njezinih pripravaka imaju jednake osnovne značajke (dezinficijens) i stoga se smatraju jednim proizvodom.

(12)

Komisija je o pokretanju revizija službeno obavijestila podnositelje zahtjeva, industriju Unije i predstavnike zemlje izvoznice. Zainteresirane strane dobile su priliku iznijeti svoja stajališta u pisanom obliku, kao i mogućnost saslušanja.

(13)

Komisija je poslala upitnike trima podnositeljima zahtjeva. Ti su upitnici bili objavljeni i na internetu na dan pokretanja postupka.

(14)

Zbog izbijanja bolesti COVID-19 i mjera ograničenja kretanja koje su uvele različite države članice, kao i različite treće zemlje, Komisija nije mogla provesti posjete radi provjere u skladu s člankom 16. osnovne uredbe. Komisija je umjesto toga na daljinu provjerila sve informacije koje je smatrala nužnima za svoja utvrđivanja u skladu s Obavijesti o posljedicama izbijanja covida-19 za antidampinške i antisubvencijske ispitne postupke (9). Komisija je provela unakrsne provjere na daljinu s trima podnositeljima zahtjeva i s društvom u analognoj zemlji:

(15)

Ispitnim postupkom obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2021. („razdoblje ispitnog postupka revizije”).

(16)

Komisija je 25. veljače 2022. zainteresiranim stranama objavila svoju namjeru da završi ispitne postupke revizije bez utvrđivanja pojedinačnih dampinških marži za podnositelje zahtjeva. Zainteresirane strane imale su priliku iznijeti primjedbe.

(17)

Nakon objave podnositelji zahtjeva tvrdili su da su njihova prava na obranu povrijeđena zbog neodgovarajuće objave. Konkretno, podnositelji zahtjeva tvrdili su da Komisija nije objavila informacije o uobičajenoj vrijednosti, što bi podnositeljima zahtjeva omogućilo da dostave dodatne primjedbe na odluku Komisije.

(18)

Komisija je podsjetila da bi u skladu s člankom 20. stavkom 2. osnovne uredbe Komisija trebala objaviti osnovne činjenice i razmatranja na temelju kojih namjerava donijeti odluku. S obzirom na nalaze ispitnih postupaka, informacije o uobičajenoj vrijednosti nisu bile element na kojem je Komisija temeljila svoje nalaze. Stoga objava takvih informacija nije bila nužna da bi se podnositeljima zahtjeva omogućilo da ostvare svoja postupovna prava. Te su tvrdnje stoga odbačene.

(19)

Nakon objave podnositelji zahtjeva zatražili su i odobreno im je saslušanje sa službama Komisije. Osim toga, podnositelji zahtjeva zatražili su saslušanje pred službenikom za saslušanje, koje je održano 11. ožujka 2022. Službenik za saslušanje utvrdio je da su postupovna prava podnositeljâ zahtjeva u potpunosti poštovana.

(20)

U skladu s člankom 11. stavkom 4. osnovne uredbe kriteriji koje novi proizvođač izvoznik treba ispuniti su sljedeći:

(21)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da tri podnositelja zahtjeva nisu izvozila predmetni proizvod tijekom razdoblja početnog ispitnog postupka i da su ga počeli izvoziti u Uniju nakon tog razdoblja.

(22)

Ispitnim postupkom potvrđeno je i da podnositelji zahtjeva nisu povezani ni s jednim kineskim proizvođačem izvoznikom na kojeg se primjenjuju antidampinške mjere na snazi u pogledu predmetnog proizvoda.

(23)

U pogledu kriterija prema kojem su podnositelji zahtjeva počeli izvoziti u Uniju nakon razdoblja početnog ispitnog postupka, s obzirom na to da je svaki podnositelj zahtjeva imao samo jednu izvoznu transakciju ograničenog obujma tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije („RIPR”), Komisija je ispitala može li se ta izvozna transakcija smatrati dostatnom da bi se stekla točna predodžba o trenutačnom i budućem izvoznom ponašanju podnositeljâ zahtjeva. Konkretno, Komisija je za svakog podnositelja zahtjeva dodatno analizirala: udio izvezene količine u ukupnom izvozu i proizvodnji; cijene prodaje u EU u odnosu na njegove izvozne cijene u treće zemlje i cijene prodaje u EU u odnosu na prosječne cijene ostalih kineskih proizvođača izvoznika koji su tijekom RIPR-a imali znatan obujam izvoza u EU.

(24)

Za društvo Hebei Xingfei ispitnim postupkom utvrđeno je da je tijekom razdoblja ispitnog postupka zabilježena samo jedna transakcija prodaje u EU, obujma 9 tona. Ta je transakcija tijekom istog razdoblja činila 0,09 % ukupnog obujma proizvodnje društva i 0,63 % njegova ukupnog obujma izvoza.

(25)

Kad je riječ o cijenama, ispitni postupak pokazao je da je za razrede trikloroizocijanurne kiseline izvezene u EU izvozna cijena za jedinu transakciju bila od 115 % do 140 % viša od prosječne izvozne cijene društva Hebei Xingfei u zemlje izvan EU-a tijekom RIPR-a.

(26)

Komisija je osim toga usporedila izvozne cijene u EU društva Hebei Xingfei s cijenama drugih kineskih proizvođača izvoznika koji su opskrbljivali određeno tržište EU-a (10) tijekom RIPR-a. Utvrđeno je da je cijena transakcije društva Hebei Xingfei na razini CIF bila 53 % viša od prosječne cijene ostalog kineskog izvoza. Nakon dodavanja primjenjive antidampinške pristojbe cijena transakcije društva Hebei Xingfei bila je 105 % viša.

(27)

Zbog prethodno navedenih razloga, jedina izvozna transakcija društva Hebei Xingfei u EU tijekom RIPR-a nije se smatrala dovoljno reprezentativnom da bi se stekla točna predodžba o trenutačnom i budućem izvoznom ponašanju društva Hebei Xingfei.

(28)

Za društvo Shandong Lantian ispitnim postupkom utvrđeno je da je tijekom razdoblja ispitnog postupka zabilježena samo jedna transakcija prodaje u EU, obujma 29 tona. Ta je transakcija tijekom istog razdoblja činila 0,07 % ukupnog obujma proizvodnje društva i 0,02 % njegova ukupnog obujma izvoza.

(29)

Kad je riječ o cijenama, ispitni postupak pokazao je da je za razrede trikloroizocijanurne kiseline prodane u EU izvozna cijena za jedinu transakciju bila od 60 % do 86 % viša od prosječne izvozne cijene društva Shandong Lantian u zemlje izvan EU-a tijekom RIPR-a.

(30)

Komisija je osim toga usporedila izvozne cijene u EU društva Shandong Lantian s cijenama drugih kineskih proizvođača izvoznika koji su opskrbljivali određeno tržište EU-a tijekom RIPR-a. Utvrđeno je da je cijena transakcije društva Shandong Lantian na razini CIF bila 43 % viša od prosječne cijene ostalog kineskog izvoza. Nakon dodavanja primjenjivih antidampinških pristojbi, cijena transakcije društva Shandong Lantian bila je 87 % viša.

(31)

Zbog prethodno navedenih razloga, jedina izvozna transakcija društva Shandong Lantian u EU tijekom RIPR-a nije se smatrala dovoljno reprezentativnom da bi se stekla točna predodžba o trenutačnom i budućem izvoznom ponašanju društva Shandong Lantian.

(32)

Za društvo Mongolia Likang ispitnim postupkom utvrđeno je da je tijekom razdoblja ispitnog postupka zabilježena samo jedna prodajna transakcija u EU-u, za obujam od 9 tona. Ta je transakcija tijekom istog razdoblja činila 0,10 % ukupnog obujma proizvodnje društva i 0,71 % njegova ukupnog obujma izvoza.

(33)

Kad je riječ o cijenama, ispitni postupak pokazao je da je za razrede trikloroizocijanurne kiseline prodane u EU izvozna cijena za jedinu transakciju bila oko 50 % viša od prosječnih izvoznih cijena društva Mongolia Likang u zemlje izvan EU-a tijekom RIPR-a.

(34)

Komisija je osim toga usporedila izvozne cijene u EU društva Mongolia Likang s cijenama drugih kineskih proizvođača izvoznika koji su opskrbljivali određeno tržište EU-a tijekom RIPR-a. Utvrđeno je da je cijena transakcije društva Mongolia Likang na razini CIF bila 11 % viša od prosječne cijene ostalog kineskog izvoza. Nakon dodavanja primjenjivih antidampinških pristojbi, cijena transakcije društva Mongolia Likang bila je 48 % viša.

(35)

Zbog prethodno navedenih razloga, jedina izvozna transakcija društva Mongolia Likang u EU tijekom RIPR-a nije se smatrala dovoljno reprezentativnom da bi se stekla točna predodžba o trenutačnom i budućem izvoznom ponašanju društva Mongolia Likang.

(36)

Tijekom ispitnog postupka, kao odgovor na upite Komisije o tome zašto su se cijene razlikovale na izvoznim tržištima, podnositelji zahtjeva naveli su razlike u pakiranju, kvaliteti i višoj cjenovnoj premiji koju su mogli dobiti na tržištu Unije. Međutim, razlike u pakiranju i kvaliteti odražavaju se u kontrolnim brojevima proizvoda dodijeljenima proizvodima u usporedbi s drugim izvoznim odredištima. Nadalje, usporedbe s izvozom drugih kineskih proizvođača tijekom RIPR-a pokazale su da tržište Unije nije privuklo cjenovnu premiju kojom bi se mogla objasniti uočena razlika u cijeni.

(37)

Nakon objave podnositelji zahtjeva tvrdili su da nalazi Komisije nemaju pravnu osnovu jer se temelje na procjeni reprezentativnosti transakcija koja nije predviđena člankom 11. stavkom 4. osnovne uredbe. Nadalje, podnositelji zahtjeva tvrdili su da Komisijina ocjena reprezentativnosti transakcija nije u skladu sa sudskom praksom WTO-a. Uputili su na predmet DS295 Meksiko – antidampinške mjere za rižu, u kojem je zaključeno da utvrđivanje dodatnog zahtjeva za pokretanje revizije, tj. reprezentativnog obujma, nije u skladu s člankom 9.5. Sporazuma WTO-a o antidampingu. Isto je tvrdio uvoznik iz Unije.

(38)

Komisija je smatrala da nalazi Žalbenog tijela WTO-a u predmetu DS295 nisu strogo relevantni za ovaj predmet. Taj se nalaz odnosio na različite okolnosti, odnosno na to je li pravna odredba meksičkog domaćeg prava kojom se ograničava mogućnost pokretanja revizije novog izvoznika zahtijevanjem postojanja minimalnog reprezentativnog obujma u skladu sa sporazumom o antidampingu. U ovom slučaju Komisija nije primijenila takav kriterij kako bi odlučila pokrenuti trenutačne revizije izvoznika.

(39)

Nadalje, kad je riječ o fazi ispitnog postupka, Komisija je podsjetila da se njezina odluka o završetku revizija nije temeljila na nepostojanju reprezentativnog obujma, nego na ocjeni toga je li izvozna cijena podnositeljâ zahtjeva, s obzirom na mali obujam u samo jednoj prodajnoj transakciji svakog podnositelja zahtjeva, bila dovoljna da bi se stekla točna predodžba o trenutačnom i budućem izvoznom ponašanju izvoznikâ. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi (23)., svaki izvoznik imao je samo jednu izvoznu transakciju tijekom RIPR-a, zbog čega je Komisija provela dubinsku analizu primjerenosti cijene te jedne izvozne transakcije. Naime, za razliku od početnog ispitnog postupka u skladu s člankom 5. osnovne uredbe, u okviru ispitnog postupka revizije, a osobito u okviru revizije novog izvoznika, izvoznik je taj koji traži da se revizija pokrene na temelju transakcija za koje zna da će se u pravilu koristiti kao osnova za izračun dampinške marže. Nadalje, Komisija podsjeća da je obvezna osigurati djelotvornost pristojbi koje su na snazi kako se ne bi ugrozio cilj osnovne uredbe, odnosno pružanje pomoći industriji Unije neutralizacijom štetnih učinaka uvoza za koji je tijekom razdoblja početnog ispitnog postupka utvrđeno da je dampinški. Na temelju toga prisutnost samo jedne transakcije tijekom RIPR-a u kontekstu ispitnog postupka revizije zahtijeva dodatna jamstva da je takva izvozna cijena dovoljna za donošenje razumno točnog nalaza o dampingu, čime bi se izbjegao rizik od narušavanja postojećih pristojbi. Slijedom toga, Komisija je odlučila ispitati sve relevantne dokaze koje su dostavili podnositelji zahtjeva, uključujući cijene za druga izvozna tržišta i objašnjenja za očito odstupanje tih jedinih transakcija od cijena na tržištu Unije. Na temelju tog ispitivanja Komisija je zbog navedenih razloga smatrala da izvozne cijene transakcija triju izvoznika nisu prikladne za donošenje razumno točnog nalaza o dampingu. Stoga je, na temelju svih dokaza prikupljenih tijekom ispitnog postupka i kako bi se osigurala učinkovitost pristojbi na snazi, Komisija utvrdila da je u ovom slučaju primjerena primjena preostale pristojbe u odnosu na podnositelje zahtjeva. Te su tvrdnje stoga odbačene.

(40)

Nakon objave podnositelji zahtjeva nisu se složili ni sa stajalištem Komisije da su razlike u kvaliteti uzete u obzir takozvanim kontrolnim brojevima proizvoda, koji su upotrijebljeni u upitnicima, te su stoga podnositelji zahtjeva tvrdili da usporedbe izvoznih cijena podnositeljâ zahtjeva i cijena drugih kineskih izvoznika nisu bile relevantne.

(41)

Komisija je podsjetila da su kontrolni brojevi proizvoda upotrijebljeni u ovom predmetu bili isti kao i u početnom ispitnom postupku te u svim naknadnim ispitnim postupcima u vezi s tim proizvodom. Komisija je napomenula da se s pomoću kontrolnih brojeva proizvoda razvrstavaju različite vrste proizvoda obuhvaćene definicijom predmetnog proizvoda na temelju različitih tehničkih svojstava. Tim se razvrstavanjem omogućuje usporedba sličnih proizvoda jer se proizvodi uspoređuju s obzirom na njihova slična razlikovna obilježja. Podnositelji zahtjeva nisu dokazali da su navodne razlike u kvaliteti uzete u obzir prilikom određivanja cijena i da su tako utjecale na usporedivost cijena. Te su tvrdnje stoga odbačene.

(42)

Nakon objave podnositelji zahtjeva tvrdili su da usporedba njihovih izvoznih cijena za EU s prosječnom cijenom drugih kineskih proizvođača izvoznika nije dovela do smislenih zaključaka jer 1. su rezultat kombinacije raznih izvoznih strategija, 2. se na izvoznike primjenjuju različite pristojbe koje mogu utjecati na cijene i 3. je razmatrano razdoblje predugo, a fluktuacije cijena mogle bi narušiti ocjenu. Osim toga, podnositelji zahtjeva dostavili su skup Eurostatovih podataka o uvozu, pri čemu su, navodno, prosječne uvozne cijene predmetnog proizvoda bile više od cijena podnositelja zahtjeva, tvrdeći tako da postoji cjenovna premija u Uniji.

(43)

Međutim, analiza uvoznih cijena u Uniji omogućila je Komisiji da utvrdi referentnu razinu cijena po kojima se predmetni proizvod stavljao u prodaju u Uniji. Stoga je omogućila i da se ocijeni jesu li izvozne cijene podnositeljâ zahtjeva u Uniju odgovarale uvjetima na tržištu Unije. Analiza podataka o uvozu na razini TARIC-a pokazala je da je većina cijena drugih kineskih proizvođača izvoznika koji su izvozili tijekom RIPR-a, koji mogu imati različite izvozne strategije, ipak konvergirala unutar specifičnog i ograničenog raspona cijena na razini CIF, pa čak i užeg nakon dodavanja pristojbe. Kako je prethodno navedeno u uvodnim izjavama (26)., (30). i (34)., cijene podnositeljâ zahtjeva znatno su odstupale od tako utvrđene referentne razine cijena, koje su smatrane cijenama na komercijalnom tržištu u Uniji. To odstupanje nije se moglo razumno objasniti. Naposljetku, pri usporedbi cijena u mjesecu u kojem je transakcija izvršena rezultat analize ostao je isti (11).

(44)

Kad je riječ o Eurostatovim podacima o uvozu koje su dostavili podnositelji zahtjeva, Komisija je primijetila da su ti statistički podaci bili na osmeroznamenkastoj razini oznake KN i da su se stoga odnosili na širu paletu proizvoda. U toj široj paleti predmetni proizvod činio je manje od 30 % obujma i manje od 25 % vrijednosti. Međutim, ocjena Komisije temeljila se na podacima na razini deseteroznamenkaste oznake TARIC, koja se odnosila isključivo na predmetni proizvod i stoga je precizniji izvor informacija. Te su tvrdnje stoga odbačene.

(45)

S obzirom na prethodno navedene razloge, Komisija je smatrala da transakcije koje su dostavili podnositelji zahtjeva nisu dovoljno reprezentativna osnova i da ne odražavaju dovoljno precizno njihovo sadašnje i buduće ponašanje u pogledu određivanja izvoznih cijena koje bi moglo biti temelj za utvrđivanje pojedinačne dampinške marže. Zbog toga bi postupke revizije trebalo završiti.

(46)

Na temelju prethodno navedenih nalaza Komisija je zaključila da bi trebalo završiti revizije u pogledu uvoza trikloroizocijanurne kiseline koju proizvode podnositelji zahtjeva i koja je podrijetlom iz NRK-a. Pristojba koja se primjenjuje na „sva ostala društva” u skladu s člankom 1. stavkom 2. Provedbene uredbe (EU) 2017/2230 trebala bi se primjenjivati na proizvode koje proizvode podnositelji zahtjeva. Stoga bi trebalo završiti evidentiranje uvoza podnositeljâ zahtjeva i od datuma pokretanja ovih revizija za taj uvoz naplatiti pristojbu na razini zemlje koja se primjenjuje na sva ostala društva (42,6 %), uvedenu Provedbenom uredbom (EU) 2017/2230. Time se ne dovode u pitanje mogućnosti uvoznika koji traže povrat u skladu s člankom 11. stavkom 8. osnovne uredbe.

(47)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036,