(1)

Kako bi se zaštitila od nepovoljnih kretanja deviznog tečaja koji uključuje valute koje se ne mogu brzo konvertirati u osnovnu valutu ili koji uključuje valute koje podliježu deviznim kontrolama, trgovačka društva u Uniji sklapaju ugovore o valutnim izvedenicama bez isporuke, kao što su terminski ugovori i ugovori o razmjeni. Nedostupnost referentnih vrijednosti promptnih deviznih tečajeva za izračun dospjelih isplata na temelju valutnih izvedenica negativno bi utjecala na trgovačka društva u Uniji koja se bave izvozom na tržišta u nastajanju ili imaju imovinu ili obveze na tim tržištima te bi stoga bila izložena fluktuacijama valuta tržišta u nastajanju. Nakon isteka razdoblja koje završava 31. prosinca 2021. utvrđenog Uredbom (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća (4) („prijelazno razdoblje”) upotreba referentnih vrijednosti promptnih deviznih tečajeva koje pruža administrator smješten u trećoj zemlji, koji nije središnja banka, više neće biti moguća.

(2)

Kako bi se trgovačkim društvima u Uniji omogućilo da nastave poslovanje uz ublažavanje valutnog rizika trebalo bi iz područja primjene Uredbe (EU) 2016/1011 isključiti određene referentne vrijednosti promptnih deviznih tečajeva koje se upotrebljavaju u financijskim instrumentima za potrebe izračuna isplata na temelju ugovora i koje je Komisija odredila u skladu s određenim kriterijima.

(3)

S obzirom na potrebu za temeljitim preispitivanjem područja primjene Uredbe (EU) 2016/1011 i njezinih odredbi o referentnim vrijednostima koje pružaju administratori smješteni u trećim zemljama („referentne vrijednosti trećih zemalja”) trebalo bi produljiti sadašnje prijelazno razdoblje za referentne vrijednosti trećih zemalja. Komisija bi trebala imati ovlast da delegiranim aktom dodatno produlji prijelazno razdoblje za najviše dvije godine ako se procjenom, na kojoj se to preispitivanje temelji, pokaže da bi predviđeni istek prijelaznog razdoblja bio štetan za nastavak upotrebe referentnih vrijednosti trećih zemalja u Uniji ili da bi to predstavljalo prijetnju financijskoj stabilnosti.

(4)

Produljenje prijelaznog razdoblja za referentne vrijednosti trećih zemalja moglo bi administratore referentnih vrijednosti iz Unije potaknuti da svoje aktivnosti premjeste u treću zemlju kako se na njih ne bi primjenjivali zahtjevi iz Uredbe (EU) 2016/1011. Kako bi se spriječilo takvo izbjegavanje, administratori koji se tijekom prijelaznog razdoblja premjeste iz Unije u treću zemlju ne bi smjeli uživati pristup tržištu Unije bez ispunjavanja zahtjeva Uredbe (EU) 2016/1011.

(5)

Od 31. prosinca 2020., po isteku prijelaznog razdoblja predviđenog Sporazumom o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (5), referentna kamatna stopa Londonska međubankovna ponudbena stopa (LIBOR) više se neće smatrati ključnom referentnom vrijednošću u skladu s Uredbom (EU) 2016/1011. Osim toga, Tijelo za financijsko poslovanje („FCA”) Ujedinjene Kraljevine najavilo je 2017. da nakon isteka 2021. od banaka članica panela neće tražiti niti zahtijevati da doprinose ulazne podatke za LIBOR. U naknadnim najavama FCA-a i administratora LIBOR-a pojašnjeno je da će se LIBOR vjerojatno postupno, do kraja 2021., ukinuti za većinu rokova dospijeća i valuta za koje se on računa, dok će ostale valute i rokovi dospijeća slijediti u 2023. Prestanak ili postupno ukidanje LIBOR-a moglo bi imati negativne posljedice koje će znatno poremetiti funkcioniranje financijskih tržišta u Uniji. Ogroman je broj ugovora koji su povezani s gospodarskim subjektima u Uniji, a koji se odnose na dužničke vrijednosne papire, kredite, oročene depozite, vrijednosne papire i izvedenice koji se svi pozivaju na LIBOR, s dospijećem nakon 31. prosinca 2021., a ne sadržavaju dovoljno stabilne odredbe o rezervnom aranžmanu kojima se pokriva prestanak ili postupno ukidanje LIBOR-a izračunanog za relevantnu valutu ili neke njegove rokove dospijeća. Ponovni pregovori o nekima od tih ugovora, i o nekim financijskim instrumentima kako su definirani u Direktivi 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6), radi uvrštenja ugovorne odredbe o rezervnom aranžmanu ne mogu se dovršiti do 31. prosinca 2021.

(6)

Kako bi se omogućio nastavak urednog funkcioniranja postojećih ugovora koji se pozivaju na referentnu vrijednost koja je u širokoj upotrebi, a čiji bi prestanak mogao imati negativne posljedice koje će znatno poremetiti funkcioniranje financijskih tržišta u Uniji i to u slučaju ako se ponovni pregovori o uključivanju ugovorne odredbe o rezervnom aranžmanu u te ugovore, ili financijske instrumente kako su definirani u Direktivi 2014/65/EU, ne mogu dovršiti do prestanka te referentne vrijednosti, trebalo bi utvrditi okvir za prestanak ili uredno postupno ukidanje takvih referentnih vrijednosti. Taj bi se okvir trebao sastojati od mehanizma za prelazak tih ugovora, ili financijskih instrumenata kako su definirani u Direktivi 2014/65/EU, na utvrđenu zamjenu za referentnu vrijednost. Zamjena za referentnu vrijednost trebala bi osigurati da ne dođe do neizvršenja ugovora, što bi inače moglo znatno poremetiti funkcioniranje financijskih tržišta u Uniji.

(7)

Nepostojanje okvira na razini Unije za prestanak ili uredno postupno ukidanje referentne vrijednosti vjerojatno bi dovelo do različitih regulatornih rješenja u državama članicama, što bi dovelo do izloženosti dionika Unije riziku pravne nesigurnosti i neizvršenja ugovora. Uz veličinu izloženosti takvim referentnim vrijednostima postojećih ugovora, i financijskih instrumenta kako su definirani u Direktivi 2014/65/EU, povećani rizik neizvršenja ugovora i sudskih sporova mogao bi znatno poremetiti funkcioniranje financijskih tržišta. U tim izvanrednim okolnostima te radi rješavanja s time povezanih sistemskih rizika potrebno je uspostaviti usklađeni pristup za rješavanje prestanka primjene ili postupnog ukidanja određenih referentnih vrijednosti od sistemske važnosti za Uniju. Ova Uredba ne utječe na nadležnosti država članica u pogledu referentnih vrijednosti izvan područja primjene ovlasti dodijeljenih Komisiji.

(8)

Uredbom (EU) 2016/1011 zahtijeva se da nadzirani subjekti koji nisu administratori referentnih vrijednosti uspostave krizne planove u slučaju bitnih promjena ili prestanka pružanja referentne vrijednosti. Ako je moguće, u tim kriznim planovima trebalo bi utvrditi jednu ili više potencijalnih zamjena za referentne vrijednosti. Kako je pokazalo iskustvo s LIBOR-om, važno je imati pripremljene krizne planove za slučajeve bitnih promjena ili prestanka pružanja referentne vrijednosti. Nadležna tijela trebala bi pratiti poštuje li se ta obveza te bi trebala moći provoditi nasumične provjere poštovanja te obveze. Stoga bi krizni planovi nadziranih subjekata i sva njihova ažuriranja trebali biti lako dostupni kako bi ih oni bez odgode mogli proslijediti nadležnim tijelima na njihov zahtjev.

(9)

Ugovori, izuzev financijskih ugovora kako su definirani Uredbom (EU) 2016/1011, ili financijski instrumenti koji nisu obuhvaćeni definicijom financijskih instrumenata te Uredbe, ali u kojima se također poziva na referentne vrijednosti koje prestaju ili se postupno ukidaju, mogli bi također znatno poremetiti funkcioniranje financijskih tržišta u Uniji. Brojni subjekti koji upotrebljavaju takve referentne vrijednosti ne smatraju se nadziranim subjektima. Stoga ugovorne strane u tim ugovorima odnosno imatelji takvih financijskih instrumenata ne bi imali koristi od zamjene za referentnu vrijednost. Kako bi se maksimalno ublažili mogući učinci na cjelovitost tržišta i financijsku stabilnost te kako bi se osigurala zaštita od pravne nesigurnosti, mandat Komisije za određivanje zamjene za referentnu vrijednost trebao bi se primjenjivati na sve ugovore i sve financijske instrumente kako su definirani u Direktivi 2014/65/EU, koji podliježu pravu države članice. Osim toga, utvrđena zamjena za referentnu vrijednost trebala bi se primjenjivati na ugovore koji podliježu pravu treće zemlje no čije sve strane imaju poslovni nastan u Uniji, u slučajevima kada ugovor ispunjava zahtjeve iz ove Uredbe i ako se pravom te treće zemlje ne predviđa uredno postupno ukidanje referentne vrijednosti. To proširenje područja primjene ne bi smjelo dovoditi u pitanje odredbe Uredbe (EU) 2016/1011 koje se ne mijenjaju ovom Uredbom.

(10)

Zakonsku zamjenu referentne vrijednosti trebalo bi ograničiti na ugovore, i financijske instrumente kako su definirani u Direktivi 2014/65/EU, o kojima se ponovni pregovori ne dovrše prije datuma prestanka dotične referentne vrijednosti. Ako se koriste glavni ugovori, određena zamjena za referentnu vrijednost primjenjivat će se samo na transakcije sklopljene prije relevantnog datuma zamjene, iako kasnije transakcije tehnički mogu biti dio istog ugovora. Određivanje zamjene za referentnu vrijednost ne bi smjelo utjecati na ugovore, ili financijske instrumente kako su definirani u Direktivi 2014/65/EU, koji već sadržavaju odgovarajuću ugovorenu odredbu o rezervnom aranžmanu kojom se uređuje pitanje trajnog prestanka referentne vrijednosti.

(11)

Kada Komisija donese provedbeni akt kojim se određuje zamjena za referentnu vrijednost, to ne bi trebalo spriječiti ugovorne strane da odluče primjenjivati neku drugu zamjenu za tu referentnu vrijednost.

(12)

Referentne vrijednosti i njihove ugovorom dogovorene rezervne stope mogle bi se s vremenom znatno i na neočekivan način razlikovati te zbog toga one ne bi više predstavljale istu temeljnu gospodarsku stvarnost ili bi dovele do komercijalno neprihvatljivih rezultata. Takvi slučajevi mogli bi obuhvaćati znatno povećanje razlike između referentne vrijednosti i ugovorom dogovorene odredbe o rezervnom aranžmanu tijekom vremena, ili situacije u kojima ugovorom dogovorena rezervna stopa mijenja osnovu referentne vrijednosti s promjenjive na fiksnu stopu. Budući da bi se to pitanje moglo pojaviti u više država članica i budući da bi u tim slučajevima to često utjecalo i na ugovorne strane iz različitih država članica, trebalo bi ga riješiti na usklađen način kako bi se izbjegla pravna nesigurnost, prekomjerni sudski sporovi i, posljedično, mogući znatni negativni učinci na unutarnje tržište ili posljedice za financijsku stabilnost u pojedinim državama članicama ili Uniji. U skladu s tim, zamjena za referentnu vrijednost koja je utvrđena provedbenim aktom trebala bi pod određenim preduvjetima služiti kao zamjena ako su relevantna nacionalna tijela, primjerice makrobonitetna tijela, vijeća za sistemske rizike ili središnje banke, utvrdila da izvorno dogovorena odredba o rezervnom aranžmanu više ne odražava gospodarsku stvarnost koju je referentna vrijednost koja prestaje trebala mjeriti ili bi takva odredba mogla predstavljati prijetnju financijskoj stabilnosti. Relevantna nacionalna tijela trebala bi provesti procjenu kada ih jedna ili više potencijalno zainteresiranih stranaka obavijesti o mogućoj neprikladnosti uobičajeno korištene odredbe o rezervnom aranžmanu. Takva se procjena, međutim, ne bi smjela provoditi za pojedinačne ugovore. Uključena relevantna nacionalna tijela trebala bi imati obvezu o toj procjeni obavijestiti Komisiju i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA).

(13)

Ugovorne strane odgovorne su za analizu svojeg ugovornog aranžmana kako bi utvrdile koje su situacije obuhvaćene ugovornom odredbom o rezervnom aranžmanu. Ako se tumačenjem ugovora, ili financijskog instrumenta kako je definiran u Direktivi 2014/65/EU, otkrije da strane nisu namjeravale obuhvatiti trajni prestanak odabrane referentne vrijednosti, zakonska zamjena za referentnu vrijednost koja je određena u skladu s ovom Uredbom trebala bi pružiti sigurnost u slučaju trajnog prestanka te referentne vrijednosti.

(14)

S obzirom na to da bi zbog zamjene referentne vrijednosti mogle biti nužne izmjene ugovora, ili financijskih instrumenata kako su definirani u Direktivi 2014/65/EU, koji se pozivaju na takve referentne vrijednosti, kada su te izmjene potrebne radi praktične upotrebe ili primjene takve zamjene za referentnu vrijednost, Komisija bi trebala imati ovlast da u provedbenom aktu utvrdi odgovarajuće bitne izmjene u svrhu usklađenosti.

(15)

Za referentne vrijednosti koje je Komisija odredila kao ključne u jednoj državi članici u skladu s Uredbom (EU) 2016/1011 i ako bi prestanak ili postupno ukidanje te referentne vrijednosti mogao znatno poremetiti funkcioniranje financijskih tržišta u toj državi članici, relevantno nadležno tijelo trebalo bi poduzeti potrebne mjere u skladu sa svojim nacionalnim pravom kako bi se izbjegao takav poremećaj.

(16)

Ako država članica pristupi europodručju, a zbog posljedičnog nedostatka ulaznih podataka za izračun nacionalne referentne vrijednosti potrebna je zamjena te referentne vrijednosti, toj bi državi članici trebalo omogućiti da predvidi prijelaz s te nacionalne referentne vrijednosti na zamjenu za tu referentnu vrijednost. U tom bi slučaju ta država članica trebala uzeti u obzir status potrošača kao ugovornih strana i osigurati da takav prijelaz na njih ne utječe negativno u mjeri većoj nego što je to potrebno.

(17)

Kako bi se odredilo da su određene referentne vrijednosti promptnih deviznih tečajeva trećih zemalja isključene iz područja primjene Uredbe (EU) 2016/1011, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s izuzećem referentnih vrijednosti promptnih deviznih tečajeva nekonvertibilnih valuta kada se te referentne vrijednosti promptnih deviznih tečajeva upotrebljavaju za izračun iznosa koji se plaćaju na temelju ugovora o deviznim izvedenicama bez isporuke. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva (7) od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguranja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(18)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za određivanje zamjene za referentnu vrijednost kako bi se zamijenilo svako pozivanje na tu referentnu vrijednost u ugovorima, ili financijskim instrumentima kako su definirani u Direktivi 2014/65/EU, o kojima se ponovni pregovori ne dovrše do datuma primjene provedbenog akta. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Kako bi se osigurala pravna sigurnost, Komisija mora te provedbene ovlasti izvršavati samo kada nastupe precizno utvrđeni događaji koji su pokretači, a jasno ukazuju na to da će upravljanje referentnom vrijednosti koja se zamjenjuje i njezina objava trajno prestati.

(19)

Komisija bi svoje provedbene ovlasti trebala izvršavati samo u situacijama kada procijeni da bi prestanak ili postupno ukidanje referentne vrijednosti mogli imati negativne posljedice koje bi mogle znatno poremetiti funkcioniranje financijskih tržišta ili realnog gospodarstva u Uniji. Osim toga, Komisija bi svoje provedbene ovlasti trebala izvršavati samo kada postane jasno da se reprezentativnost predmetne referentne vrijednosti ne može ponovno uspostaviti ili da će ta referentna vrijednost trajno prestati.

(20)

Prije izvršavanja svojih provedbenih ovlasti za određivanje zamjene za referentnu vrijednost Komisija bi trebala provesti javno savjetovanje i uzeti u obzir preporuke relevantnih dionika, a posebno radnih skupina privatnog sektora koje djeluju pod okriljem javnih tijela ili središnje banke. Te preporuke trebale bi se temeljiti na opsežnom javnom savjetovanju i stručnom znanju o najprikladnijoj zamjenskoj stopi za referentnu kamatnu stopu koja prestaje. Komisija bi trebala uzeti u obzir i preporuke drugih relevantnih dionika, uključujući nadležno tijelo administratora referentne vrijednosti i ESMA-u.

(21)

U trenutku donošenja Uredbe (EU) 2016/1011 očekivalo se da će do kraja 2021. treće zemlje uspostaviti slične regulatorne režime za financijske referentne vrijednosti te da će upotreba u Uniji, od strane nadziranih subjekata, referentnih vrijednosti trećih zemalja biti osigurana odlukama o jednakovrijednosti koje donese Komisija ili priznavanjem ili prihvaćanjem koje odobre nadležna tijela. Međutim, u tom pogledu postignut je slab napredak. Područje primjene regulatornog režima za financijske referentne vrijednosti u Uniji i ono u trećim zemljama znatno se razlikuju. Kako bi se, stoga, osiguralo neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i dostupnost referentnih vrijednosti trećih zemalja za upotrebu u Uniji nakon isteka prijelaznog razdoblja, Komisija bi do 15. lipnja 2023. trebala predstaviti izvješće o preispitivanju područja primjene Uredbe (EU) 2016/1011, kako je izmijenjena ovom Uredbom, posebno u pogledu njegova učinka na upotrebu referentnih vrijednosti trećih zemalja u Uniji. U tom bi izvješću Komisija trebala analizirati posljedice proširenog područja primjene takve uredbe za administratore i korisnike referentnih vrijednosti u Uniji, također i u pogledu nastavka upotrebe referentnih vrijednosti trećih zemalja. Komisija bi posebno trebala procijeniti postoji li potreba za daljnjom izmjenom Uredbe (EU) 2016/1011 kako bi se njezino područje primjene suzilo samo na administratore određenih vrsta referentnih vrijednosti ili na administratore čije su referentne vrijednosti u širokoj upotrebi u Uniji.

(22)

Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (9) nedavno je izmijenjena kako bi se sudionicima na tržištu pružila jasnoća u vezi s činjenicom da ugovori sklopljeni ili obnovljeni prije početka primjene zahtjevâ za poravnanje ili zahtjevâ za iznos nadoknade za ugovore o neuvrštenim (OTC) izvedenicama u kojima se poziva na referentnu vrijednost („postojeći ugovori”) neće podlijegati tim zahtjevima ako se ti ugovori izmijene u pogledu referentne vrijednosti na koju se poziva i ako te izmjene služe isključivo u svrhu provedbe ili pripreme za provedbu zamjene za referentnu vrijednost ili za uvođenje odredbi o rezervnom aranžmanu tijekom prijelaza na novu referentnu vrijednost u okviru reforme referentnih vrijednosti. Reforme referentnih vrijednosti rezultat su međunarodno koordiniranih aktivnosti i inicijativa usmjerenih na reformu referentnih vrijednosti radi usklađivanja s Međunarodnim načelima za financijske referentne vrijednosti koje je objavila Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire. Uredbom (EU) 2016/1011 obvezuju se nadzirani subjekti da izrađuju i održavaju robusne pisane planove radnji koje bi poduzeli u slučaju bitnih promjena ili prestanka bilo koje referentne vrijednosti i da te planove odražavaju u ugovornom odnosu s klijentima. Kako bi se sudionicima na tržištu olakšalo ispunjavanje tih obveza i kako bi se poduprlo djelovanje sudionika na tržištu u cilju veće robusnosti ugovora o OTC izvedenicama u kojima se poziva na referentne vrijednosti na koje bi se mogle odnositi reforme, Uredbu (EU) br. 648/2012 trebalo bi dodatno izmijeniti kako bi se pojasnilo da postojeći ugovori neće podlijegati zahtjevima za poravnanje ili za iznos nadoknade ako su ti ugovori izmijenjeni isključivo u svrhu zamjene referentne vrijednosti na koju se u njima poziva u kontekstu reforme referentnih vrijednosti.

Stoga se ta iznimka primjenjuje samo na ugovorne izmjene koje su neophodne za provedbu ili pripremu provedbe zamjene za referentnu vrijednost u okviru reforme referentnih vrijednosti ili koje su neophodne za uvođenje odredbi o rezervnom aranžmanu u vezi s referentnom vrijednošću kako bi se povećala robusnost relevantnih ugovora. Tim bi se izmjenama sudionicima na tržištu osigurala jasnoća, a ne bi se utjecalo na područje primjene obveza poravnanja ili obveza u pogledu iznosa nadoknade u odnosu na izmjene ugovora o OTC izvedenicama u druge svrhe ili u odnosu na zamjene ili obnove tih ugovora kao što su promjene ugovornih strana.

(23)

Uredbe (EU) 2016/1011 i (EU) br. 648/2012 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(24)

S obzirom na to da od 1. siječnja 2021. LIBOR više neće biti ključna referentna vrijednost u smislu Uredbe (EU) 2016/1011, ova bi Uredba trebala hitno stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

1.

u članku 2. stavku 2. dodaje se sljedeća točka:

2.

u članku 3. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

3.

u Glavi III. naslov Poglavlja 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Referentne kamatne stope i referentna vrijednost promptnog deviznog tečaja”;

4.

umeće se sljedeći članak:

5.

u Glavi III. umeće se sljedeće poglavlje:

„ POGLAVLJE 4.A

Zakonska zamjena referentne vrijednosti

6.

u članku 28. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

7.

u članku 29. umeće se sljedeći stavak:

8.

članak 49. mijenja se kako slijedi:

9.

u članku 51. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

10.

u članku 54. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim: