(1)

Na temelju članka 122. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Vijeće, na prijedlog Komisije, može u duhu solidarnosti među državama članicama odlučiti o mjerama primjerenima za odgovor na socioekonomsku situaciju nakon izbijanja bolesti COVID-19.

(2)

Na temelju članka 122. stavka 2. UFEU-a Vijeće može odobriti financijsku pomoć Unije državi članici koja se nađe u poteškoćama ili joj prijete ozbiljne poteškoće zbog izvanrednih okolnosti koje su izvan njezine kontrole.

(3)

Teški akutni respiratorni sindrom uzrokovan koronavirusom 2 (SARS-CoV-2), koji uzrokuje koronavirusnu bolest koju je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) nazvala COVID-19, novi je soj koronavirusa koji prethodno nije bio zabilježen kod ljudi. Ta se bolest brzo širi u cijelom svijetu i SZO je proglasio pandemiju. Od početka izbijanja bolesti COVID-19 u Uniji do 30. ožujka 2020. u državama članicama prijavljeno je 334 396 slučajeva i 22 209 preminulih od te bolesti.

(4)

Države članice uvele su izvanredne mjere za ograničavanje izbijanja bolesti COVID-19 i njezinih posljedica. Smatra se da je vjerojatnost daljnjeg širenja bolesti COVID-19 u Uniji velika. Osim učinka na javno zdravlje zbog znatnog broja smrtnih slučajeva, izbijanje bolesti COVID-19 u velikoj mjeri narušava gospodarske sustave država članica, uzrokuje poremećaje u društvu i povećanje javnih rashoda u sve većem broju država članica.

(5)

Ta izvanredna situacija, koja je izvan kontrole država članica i u kojoj je došlo do imobilizacije znatnog dijela njihove radne snage, dovela je do iznenadnog i znatnog povećanja javnih rashoda država članica namijenjenih programima skraćenog radnog vremena za zaposlene osobe i sličnim mjerama, osobito za samozaposlene osobe, kao i rashoda za neke zdravstvene mjere, posebno na radnom mjestu. Kako bi se održala snažna usmjerenost instrumenta predviđenog ovom Uredbom, a time i njegova djelotvornost, zdravstvene mjere mogu se za potrebe tog instrumenta sastojati od mjera usmjerenih na smanjenje profesionalnih rizika i osiguravanje zaštite radnika i samozaposlenih osoba na radnom mjestu te, prema potrebi, na neke druge zdravstvene mjere. Potrebno je olakšati napore država članica da odgovore na iznenadno i znatno povećanje javnih rashoda dok se izbijanje bolesti COVID-19 i njezin učinak na radnu snagu ne stave pod kontrolu.

(6)

Stvaranje Europskog instrumenta za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) („Instrument”) nakon izbijanja bolesti COVID-19 trebalo bi omogućiti Uniji da odgovori na krizu na tržištu rada na koordiniran, brz i djelotvoran način te u duhu solidarnosti među državama članicama, čime bi se ublažile posljedice na zaposlenost za pojedince i najpogođenije gospodarske sektore te smanjio izravan učinak te izvanredne situacije na javne rashode država članica.

(7)

Člankom 220. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (1) propisuje se da financijska pomoć Unije državama članicama može biti u obliku zajma. Takve bi zajmove trebalo odobriti državama članicama u kojima je izbijanje bolesti COVID-19 dovelo do iznenadnog i znatnog povećanja, od 1. veljače 2020., stvarnih, a potencijalno i planiranih javnih rashoda zbog nacionalnih mjera. Tim datumom osigurava se jednako postupanje za sve države članice i obuhvaćanje njihovih stvarnih, a potencijalno i planiranih povećanja troškova povezanih s posljedicama na tržišta rada država članica, neovisno o tome kada je u kojoj državi članici došlo do izbijanja bolesti COVID-19. Nacionalne mjere, koje se smatraju usklađenima s relevantnim načelima temeljnih prava, trebale bi biti izravno povezane s pokretanjem ili produljenjem programa skraćenog radnog vremena i sličnim mjerama, među ostalim i mjerama za samozaposlene osobe, ili nekim zdravstvenim mjerama. Programi skraćenog radnog vremena javni su programi kojima se u određenim okolnostima poduzećima koja se suočavaju s gospodarskim poteškoćama dopušta da privremeno smanje broj radnih sati svojih zaposlenika, koji za neodrađene sate dobivaju javnu dohodovnu potporu.

Slični programi postoje i za nadoknadu dohotka samozaposlenim osobama. Država članica koja traži financijsku pomoć trebala bi dostaviti dokaz o iznenadnom i znatnom povećanju stvarnih, a potencijalno i planiranih javnih rashoda za programe skraćenog radnog vremena ili slične mjere. Ako se financijska pomoć odobri za zdravstvene mjere, država članica koja traži financijsku pomoć trebala bi dostaviti i dokaze o stvarnim ili planiranim rashodima povezanima s relevantnim zdravstvenim mjerama.

(8)

Kako bi se pogođenim državama članicama osigurala dostatna financijska sredstva pod povoljnim uvjetima za ublažavanje učinka izbijanja bolesti COVID-19 na njihovim tržištima rada, Unijine operacije uzimanja i davanja zajmova u okviru Instrumenta trebale bi biti dovoljno velike. Financijska pomoć koju odobrava Unija u obliku zajmova trebala bi se financirati korištenjem međunarodnih tržišta kapitala.

(9)

Izbijanje bolesti COVID-19 u velikoj mjeri narušava gospodarske sustave svake države članice. To stoga zahtijeva kolektivne doprinose država članica u obliku jamstava kojima se podupiru zajmovi iz proračuna Unije. Takva su jamstva potrebna kako bi se Uniji omogućilo da državama članicama odobri dovoljno velike zajmove kako bi se poduprle politike tržišta rada koje su pod najvećim pritiskom. Kako bi se osiguralo da nepredviđena obveza koja proizlazi iz takvih zajmova bude u skladu s primjenjivim višegodišnjim financijskim okvirom (VFO) i gornjim granicama vlastitih sredstava, jamstva država članica trebala bi biti neopoziva, bezuvjetna i na poziv, dok bi se dodatnim zaštitnim mjerama trebala povećati otpornost sustava. U skladu s komplementarnom ulogom takvih jamstava i ne dovodeći u pitanje njihovu neopozivost, bezuvjetnost i aktiviranje na poziv, od Komisije se očekuje da prije nego što aktivira jamstva koja su pružile države članice iskoristi razliku raspoloživu ispod gornje granice vlastitih sredstava za odobrena sredstva za plaćanje u mjeri koju Komisija smatra održivom, uzimajući u obzir, među ostalim, ukupne nepredviđene obveze Unije, uključujući u okviru instrumenta za platnu bilancu uspostavljenog Uredbom Vijeća (EZ) br. 332/2002 (2). Komisija bi pri relevantnom aktiviranju jamstava trebala obavijestiti države članice o mjeri u kojoj je iskorištena raspoloživa razlika. Potreba za jamstvima država članica može se preispitati ako se postigne dogovor o revidiranju gornje granice vlastitih sredstava.

(10)

Dodatne zaštitne mjere za povećanje otpornost sustava trebale bi se sastojati od konzervativnog financijskog upravljanja, maksimalne godišnje izloženosti i dostatne diversifikacije portfelja zajmova.

(11)

Zajmovi odobreni u okviru Instrumenta trebali bi činiti financijsku pomoć u smislu članka 220. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046. U skladu s člankom 282. stavkom 3. točkom (g) te uredbe, članak 220. primjenjivat će se na zajmove odobrene u okviru Instrumenta tek od dana primjene VFO-a za razdoblje nakon 2020. Međutim, primjereno je da se zahtjevi iz članka 220. stavka 5. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 primjenjuju na operacije uzimanja i davanja zajmova u okviru Instrumenta od stupanja na snagu ove Uredbe.

(12)

Kako bi nepredviđena obveza koja proizlazi iz zajmova koji se odobre u okviru Instrumenta bila u skladu s primjenjivim VFO-om i gornjim granicama vlastitih sredstava, potrebno je utvrditi bonitetna pravila, uključujući mogućnost obnavljanja zajmova ugovorenih u ime Unije.

(13)

S obzirom na njihove posebne financijske posljedice, odluke o odobravanju financijske pomoći na temelju ove Uredbe zahtijevaju izvršavanje provedbenih ovlasti, koje bi trebalo dodijeliti Vijeću. Pri odlučivanju o iznosu zajma Vijeće bi na prijedlog Komisije trebalo razmotriti postojeće i očekivane potrebe države članice koja podnosi zahtjev, kao i zahtjeve za financijsku pomoć na temelju ove Uredbe koje su druge države članice već podnijele ili ih planiraju podnijeti, uzimajući u obzir načela jednakog postupanja, solidarnosti, proporcionalnosti i transparentnosti te na način kojim se u cijelosti poštuje nadležnost država članica.

(14)

Člankom 143. stavkom 1. Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (3) („Sporazum o povlačenju”) obveza Ujedinjene Kraljevine za njezin udio u nepredviđenim financijskim obvezama Unije ograničena je na nepredviđene financijske obveze Unije koje proizlaze iz financijskih operacija koje je Unija poduzela prije datuma stupanja na snagu Sporazuma o povlačenju. Sve nepredviđene financijske obveze Unije koje proizlaze iz financijske pomoći na temelju ove Uredbe nastale bi nakon datuma stupanja na snagu Sporazuma o povlačenju. Stoga Ujedinjena Kraljevina ne bi trebala sudjelovati u financijskoj pomoći na temelju ove Uredbe.

(15)

S obzirom na to da je Instrument privremene prirode i odgovor na izbijanje bolesti COVID-19, Komisija bi svakih šest mjeseci trebala procijeniti postoje li i dalje izvanredne okolnosti koje uzrokuju ozbiljne gospodarske poremećaje u državama članicama te o tome izvijestiti Vijeće. U skladu s pravnom osnovom za donošenje ove Uredbe, financijsku pomoć ne bi se smjelo stavljati na raspolaganje na temelju ove Uredbe nakon što završi izvanredna situacija uzrokovana bolešću COVID-19. Stoga je primjereno da se raspoloživost Instrumenta vremenski ograniči. Vijeće bi trebalo ovlastiti da na prijedlog Komisije produlji razdoblje raspoloživosti Instrumenta ako izvanredne okolnosti kojima se opravdava primjena ove Uredbe i dalje postoje.

(16)

Europska središnja banka dala je svoje mišljenje 8. svibnja 2020.

(17)

S obzirom na učinak izbijanja bolesti COVID-19 i potrebu za hitnim odgovorom na njezine posljedice, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,