(1)

Kako bi se odredili glavni elementi sažetka ugovora koji su pružatelji javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga dužni dati potrošačima, mikropoduzećima, malim poduzećima i neprofitnim organizacijama na temelju članka 102. stavaka 1. i 2. Direktive (EU) 2018/1972, trebalo bi utvrditi predložak s glavnim elementima sažetka ugovora. Sažetak ugovora trebao bi biti lako čitljiv, razumljiv i usporediv te imati ujednačen format i strukturu.

(2)

Informacije u sažetku ugovora, u tiskanom ili elektroničkom obliku, moraju ispunjavati relevantne zahtjeve za pristupačnost iz prava Unije kojima se usklađuju zahtjevi za pristupačnost proizvoda i usluga predviđeni Direktivom (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(3)

Sažetak ugovora mora biti u skladu s obvezama koje proizlaze iz propisa o zaštiti potrošača kao što su Direktiva Vijeća 93/13/EEZ (3), Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) te Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5). On usto mora biti u skladu s pravima i obvezama koji proizlaze iz propisa o zaštiti osobnih podataka, kao što je Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(4)

Kako bi bio što lakši za čitanje, sažetak ugovora ispisan lako čitljivim fontom ne bi trebao biti dulji od ekvivalenta jedne stranice formata A4, osim u opravdanim slučajevima. Za pakete usluga ne bi trebao biti dulji od triju stranica formata A4 ako je ispisan lako čitljivim fontom. Opravdani razlog za veću duljinu mogla bi, primjerice, biti pristupačnost za potrošače s invaliditetom. Kako bi ponude elektroničkih komunikacijskih usluga bile usporedive, sažetak ugovora trebao bi imati jasno odvojene naslove pod koje bi trebali biti razvrstani različiti elementi. Da bi potrošači lakše razumjeli i brzo prepoznali važne informacije, relevantni elementi pod pojedinim naslovom trebali bi biti opisani kratkim rečenicama. Radi čitljivosti i kvalitete ispisivanja, između rubova i teksta sažetka ugovora trebalo bi ostaviti dovoljan razmak.

(5)

Čitljivost fonta ovisi o raznim čimbenicima i uključuje odnos između udaljenosti gledanja, visine znaka te toga može li se veličina fonta lako povećati kad je u elektroničkom obliku. Smatra se da mnogi potrošači s male udaljenosti lako mogu čitati font veličine 10 točaka. Naslovi bi se od teksta trebali moći jasno razlikovati, npr. prema većoj veličini fonta. Da bi se poboljšala čitljivost mogu se upotrijebiti uobičajeni grotski fontovi. Čitljivost bi usto trebalo postići dostatnim kontrastom između fonta i pozadine u skladu s najsuvremenijom praksom, osobito ako se upotrebljavaju boje.

(6)

Premda bi sažetak ugovora u pravilu trebao biti napisan fontom veličine najmanje 10 točaka, za elektroničke uređaje ili kanale za prodaju elektroničkih komunikacijskih usluga, primjerice unaprijed plaćene usluge koje su uglavnom prodaju u dućanima, u opravdanim će ga slučajevima, primjerice da bi odgovarao veličini pakiranja ili uređaja, možda trebati umanjiti. Unaprijed plaćene usluge katkad se prodaju u pakiranjima kojima su dimenzije takve da font veličine 10 točaka nije izvediv.

(7)

Zahtijevane bi informacije trebalo dati izravno u sažetku, a ne upućivanjem na druge izvore informacija, osim ako je to posebno dopušteno u uputama za popunjavanje sažetka. Upotrijebljeni slikovni elementi, primjerice simboli, ikone i grafički prikazi, ili internetske poveznice i skočni prozori ne bi trebali otežavati čitljivost ni biti toliko nametljivi da mogu odvratiti potrošačevu pozornost sa sadržaja sažetka. Sadržaj sažetka ugovora trebao bi biti usmjeren na ključne informacije koje su potrošaču potrebne za usporedbu ponuda i donošenje utemeljenih odluka.

(8)

Trebalo bi izbjegavati specijalizirani jezik, tehnički žargon i pokrate.

(9)

Potrošačima je veoma važno da su usluge opisane na standardiziran način. U sažetku ugovora trebalo bi navesti usluge na koje se odnosi i, prema potrebi, količine uključene u obračunsko razdoblje. Količine bi se trebale odnositi na količinu poziva, poruka i podataka uključenu u uslugu, što, prema potrebi, obuhvaća i politiku pravedne uporabe roaminga koju primjenjuje pružatelj usluge. Pozivi bi trebali biti izraženi u minutama ili sekundama u skladu s informacijama koje je pružatelj usluge dao prije sklapanja ugovora, poruke brojčano, a podaci u megabajtima ili gigabajtima, ako je relevantno.

(10)

Sažetak ugovora trebao bi sadržavati informacije koje potrošačima omogućuju da stupe u kontakt s pružateljem usluge, osobito za slučaj prigovora. Relevantne informacije za kontakt mogu obuhvaćati, uz adresu e-pošte ili telefonski broj, mogućnost obraćanja putem internetskih obrazaca ili drugih oblika izravnog kontakta.

(11)

Elektroničke komunikacijske usluge trebalo bi jasno opisati i navesti njihove glavne karakteristike. Po potrebi bi trebalo opisati vrstu opreme.

(12)

Člankom 4. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća (7) zahtijeva se da se u ugovoru koji obuhvaća usluge pristupa internetu među ostalim navede jasno i razumljivo objašnjenje o minimalnoj, uobičajeno dostupnoj, maksimalnoj i oglašenoj brzini preuzimanja i učitavanja u slučaju fiksnih mreža ili o procijenjenoj maksimalnoj i oglašenoj brzini preuzimanja i učitavanja u slučaju pokretnih mreža. Člankom 102. stavkom 3. točkom (f) Direktive (EU) 2018/1972 zahtijeva se da sažetak tih informacija bude uvršten u sažetak ugovora. Sažetak ugovora trebao bi sadržavati barem uobičajeno dostupnu i maksimalnu brzinu preuzimanja i učitavanja usluga pristupa internetu u slučaju fiksnih mreža i procijenjenu maksimalnu brzinu preuzimanja i učitavanja usluga pristupa internetu u slučaju mobilnih mreža.

(13)

U članku 4. stavku 1. točki (e) Uredbe (EU) 2015/2120 zahtijeva se da se u ugovoru koji obuhvaća usluge pristupa internetu navede jasno i razumljivo objašnjenje o pravnim sredstvima dostupnima korisniku u skladu s nacionalnim pravom u slučaju svake razlike između stvarne izvedbe usluge pristupa internetu i izvedbe navedene u ugovoru. Člankom 102. stavkom 3. točkom (f) Direktive (EU) 2018/1972 zahtijeva se da sažetak tog objašnjenja bude uvršten u sažetak ugovora. U sažetku ugovora trebala bi ukratko biti navedena pravna sredstva koja su dostupna potrošaču prema nacionalnom pravu ako postoji razlika između stvarne izvedbe pristupa internetu s obzirom na brzinu ili druge parametre kvalitete usluge i izvedbe navedene u ugovoru.

(14)

Informacije o cijeni trebale bi obuhvaćati primjenjivu cijenu aktivacije, periodične naknade i naknade povezane s potrošnjom kao što su cijena po obračunskom razdoblju i po mjesecu kako bi se omogućilo uspoređivanje, eventualne popuste te, prema potrebi, cijenu opreme. Ako se primjenjuje promotivna cijena, to bi trebalo jasno navesti, zajedno s razdobljem u kojem popust vrijedi i punom cijenom bez popusta. Informacije o tarifama koji nisu uključene u periodičnu cijenu mogu biti opsežne, pa bi u sažetku trebalo biti dovoljno navesti da su te informacije dostupne zasebno kao dio potpunih informacija pruženih prije sklapanja ugovora, primjerice elektroničkim putem.

(15)

Informacije o uvjetima raskida ugovora pod naslovom „Trajanje, obnova i raskid” trebale bi se odnositi na raskid ugovora, također i za ponude u paketu, zbog njegova isteka i zbog prijevremenog raskida, prema potrebi u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom, uključujući naknade za prijevremeni raskid i informacije o otključavanju terminalne opreme.

(16)

Ako su informacije o raznim proizvodima i uslugama za krajnje korisnike s invaliditetom opsežne i raznovrsne, u sažetku ugovora može se navesti da su te podrobne informacije dostupne zasebno, primjerice elektroničkim putem.

(17)

Pružatelji mogu u neobveznom odjeljku o drugim relevantnim informacijama navesti dodatne informacije koje se zahtijevaju pravom Unije ili nacionalnim pravom prije nego što se potrošača obveže ugovorom ili odgovarajućom ponudom. To bi, primjerice, mogle biti informacije o promjeni pružatelja usluge, sigurnosti, postupanju s osobnim podacima, potrošnji energije ili proizvodnji ugljika. Ako države članice iskoriste svoje pravo da u nacionalnim propisima zadrže ili u njih uvedu odredbe o aspektima koji nisu obuhvaćeni člankom 102. Direktive (EU) 2018/1972, relevantne bi se informacije mogle navesti u tom neobveznom odjeljku.

(18)

U skladu s člankom 123. Direktive (EU) 2018/1972 Komisija periodično preispituje primjenu ove provedbene uredbe kao dio izvješća o primjeni dijela III. glave III. te direktive.

(19)

Savjetovanje je obavljeno s Tijelom europskih regulatora za elektroničke komunikacije.

(20)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za komunikacije,