„(42)   Jalaluddin Haqqani (alias: (a) Jalaluddin Haqani, (b) Jallalouddin Haqqani, (c) Jallalouddine Haqani).

Titula: maulavi. Razlozi za uvrštenje na popis: ministar graničnih poslova za vrijeme talibanskog režima. Datum rođenja: (a) oko 1942., (b) oko 1948. Mjesto rođenja: (a) područje Garda Saray, okrug Waza Zadran, pokrajina Paktia, Afganistan; (b) okrug Neka District, pokrajina Paktika, Afganistan. Državljanstvo: Afganistan. Datum uvrštenja na popis UN-a: 31.1.2001.

Ostale informacije: otac Sirajuddina Jallaloudinea Haqqanija, Nasiruddina Haqqanija i Badruddina Haqqanija (preminuo). brat Mohammada Ibrahima Omarija i Khalila Ahmeda Haqqanija. Aktivni je talibanski vođa. Vjeruje se da se nalazi na graničnom području između Afganistana i Pakistana. Vođa talibanske šure Miram Shah prema podacima iz 2008. Pripadnik plemena Zadran. Revizija u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti 1822 (2008) zaključena je 27. srpnja 2010. Navodno preminuo prema podacima iz rujna 2018. Poveznica za internetske stranice s posebnim objavama Interpola i Vijeća sigurnosti UN-a: https://www.interpol.int/en/notice/search/un/1427400

Dodatne informacije iz sažetka razlogâ uvrštenja na popis Odbora za sankcije:

Jalaluddin Haqqani blizak je Mohammedu Omaru te je bio blizak Osami bin Ladenu (preminuo). Otac je Sirajuddina Jallaloudinea Haqqanija, Nasiruddina Haqqanija i Badruddina Haqqanija (preminuo) te brat Mohammada Ibrahima Omarija i Khalila Ahmeda Haqqanija. Aktivni je talibanski vođa. Jalaluddin Haqqani je 2007. također bio osoba za vezu između Al-Qaide i talibana. Bio je predsjednik talibanskog „Vijeća Miram Shah” u lipnju 2008.

Prvotno je bio zapovjednik za islamsku stranku Mwalawi Hezbi u pokrajinama Khost, Paktika i Paktia. Kasnije se priključio talibanima i imenovan je ministrom za granična pitanja. Nakon pada talibanskog režima, zajedno s dijelovima talibana i Al-Qaide, pobjegao je u sjeverni Waziristan i započeo je ponovno grupiranje svojih vojnika za borbu protiv vlade Afganistana.

Haqqani je optužen za uključenost u bombaški napad na indijsko veleposlanstvo u Kabulu 2008. i za pokušaj ubojstva predsjednika Karzaija tijekom vojne parade u Kabulu ranije iste godine. Haqqani je također sudjelovao u napadu na zgrade ministarstva u Kabulu u veljači 2009.

Jalaluddin Haqqani osnivač je mreže Haqqani.”

„(135)   Torek Agha (alias: (a) Sayed Mohammed Hashan, (b) Torak Agha, (c) Toriq Agha, (d) Toriq Agha Sayed).

Titula: hadžija. Adresa: Pashtunabad, Quetta, pokrajina Baluchistan, Pakistan Datum rođenja: 1960. (b) 1962. (c) približno 1965. Mjesto rođenja: (a) pokrajina Kandahar, Afganistan (b) Pishin, pokrajina Baluchistan, Pakistan. Nacionalni identifikacijski broj: pakistanski nacionalni identifikacijski broj 5430312277059 (krivotvoren te ga je otada pakistanska vlada izbrisala). Datum uvrštenja na popis UN-a: 2.11.2015.

Ostale informacije: glavni zapovjednik talibanskog vojnog vijeća uključen u prikupljanje sredstava od donatorâ iz Zaljeva. Fotografija dostupna za uvrštenje u posebnu objavu Interpola i Vijeća sigurnosti UN-a. Navodno preminuo u studenome 2018. Poveznica za internetske stranice s posebnim objavama Interpola i Vijeća sigurnosti UN-a: https://www.interpol.int/en/notice/search/un/5905294

Dodatne informacije iz sažetka razlogâ uvrštenja na popis Odbora za sankcije:

Visoki talibanski vođa od kasne 2014., Torek Agha (Torek) služio je u talibanskoj „šuri u Quetti”, regionalnome tijelu koje usmjerava talibanske aktivnosti u južnom i zapadnom Afganistanu te je imao ulogu u prikupljanju sredstava od donatorâ iz Zaljeva.

Od kasne 2014. Torek je bio pripadnik skupine nadležne za strateško planiranje i logističke operacije talibanskoga vodstva te je djelovao i kao ključni zapovjednik i član talibanskoga vojnoga vijeća i odobravao je i omogućavao talibanske vojne operacije. Talibansko vojno vijeće jedno je od tri vijeća zapovjedne razine te je nadležno za nadgledanje talibanskih operacija i odobravanje imenovanja talibanskoga vojnoga vodstva.

Torek je tijekom godina bio uključen u odobravanje atentata na brojne dužnosnike afganistanske vlade i plemenske starješine. Osim toga, već u 2012. bio je jedan od četiriju visokih talibanskih zapovjednika koji su odobrili upotrebu neidentificiranog kemijskog praha za atentat na visoke dužnosnike afganistanske vlade.

Nakon što mu je visoki talibanski vođa sredinom 2011. naložio da otputuje u Saudijsku Arabiju tijekom ramazana kako bi dogovorio vanjsko financiranje, Torek i nekoliko drugih članova talibanske „šure iz Quette” u 2012. odabrali su mule koji će otputovati u Saudijsku Arabiju i druge arapske zemlje kako bi prikupljali financijske donacije u ime talibana od afganistanskih poslovnih ljudi i krijumčara. U ranoj 2012. Torek je primio donaciju od neidentificiranog arapskog donatora s uputama da novac proslijedi talibanskom guverneru u sjeni u afganistanskoj pokrajini Uruzgan, za operacije atentata.

Torek je prikupio oko 4 milijuna USD od donatora iz Zaljeva za talibane u 2010., pri čemu je većinu tog iznosa proslijedio visokom vođi i talibanskom prikupljaču financijskih sredstava Gulu Aghi Ishakzaiju (Gul Agha). Iznosi i izvori Torekovih višestrukih prijenosa sredstava prikupljenih za talibane u 2010. Gulu Aghi bili su sljedeći: 1 milijun USD od suradnikâ u Saudijskoj Arabiji, 2 milijuna USD od donatorâ u Katru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) i Saudijskoj Arabiji te 600 000 USD od raznih arapskih donatora tijekom prikupljanja sredstava u Katru.

Od kasne 2009. Torek je bio u posjedu 2 milijuna USD od neidentificiranih katarskih i saudijskih donatora, koji su bili namijenjeni za rizničara talibanske „šure iz Quette”. Znatne donacije koje je Torek prikupio za talibansku „šuru iz Quette” tijekom ramazana položene su u neidentificiranim pakistanskim bankama te su bile pod kontrolom glavnog talibanskog rizničara.

Sredinom 2006. Torek je dodjeljivao talibanske borce raznim talibanskim zapovjednicima operacija. Bio je jedna od glavnih poveznica između talibanskog vodstva i skupina arapskih boraca koji su stizali u Pakistan i Afganistan kako bi se borili protiv Međunarodnih snaga za podršku sigurnosti (ISAF).”