(1)

Komisija je 21. studenoga 2018. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2019. Posebnu je pozornost posvetila europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 21. ožujka 2019. Komisija je 21. studenoga 2018. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (2) također donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojem Litva nije utvrđena kao jedna od država članica za koju je potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 21. ožujka 2019. Vijeće je 9. travnja 2019. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (3) („Preporuka za europodručje za 2019.”), u kojoj je utvrđeno pet preporuka za europodručje („preporuke za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Litva bi trebala osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuke za europodručje za 2019., koja je navedena u preporukama 2. i 3. u nastavku. Konkretno, mjerama kojima se potiču ulaganja odgovorit će se na drugu preporuku za europodručje o poticanju ulaganja, a obrazovnim mjerama odgovorit će se na treću preporuku za europodručje o funkcioniranju tržišta rada.

(3)

Izvješće za Litvu za 2019. objavljeno je 27. veljače 2019. U izvješću je ocijenjen napredak Litve u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 13. srpnja 2018. (4), mjere poduzete kao odgovor na preporuke za pojedinu zemlju donesene prethodnih godina te napredak Litve u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020.

(4)

Litva je 10. svibnja 2019. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2019. i 30. travnja 2019. svoj Program stabilnosti za 2019. Kako bi se uzela u obzir njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(5)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020. u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ako je potrebno poduprijeti provedbu relevantnih preporuka Vijeća, Komisija može zatražiti od države članice da preispita i predloži izmjene svojeg sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa. Komisija je pružila dodatne pojedinosti o tome kako bi primijenila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(6)

Litva je trenutačno obuhvaćena preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu. Vlada u svojem Programu stabilnosti za 2019. planira ostvariti ukupni suficit od 0,4 % bruto domaćeg proizvoda (BDP) u 2019. i 0,2 % BDP-a u 2020., prije predviđenog daljnjeg smanjenja na 1,0 % BDP-a u 2021. Na temelju ponovno izračunanog strukturnog salda (6), planira se da će se srednjoročni proračunski cilj, tj. strukturni deficit od 1 % BDP-a, u programskom razdoblju ostvarivati sa značajnom pozitivnom razlikom. Litvi je 2017. odobreno i privremeno odstupanje povezano s provedbom strukturnih reformi. To odstupanje produljeno je na razdoblje od tri godine. Prema Programu stabilnosti za 2019. očekuje se da će se udio duga opće države u BDP-u smanjiti s 34,2 % BDP-a u 2018. na 32,9 % BDP-a u 2022. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije uvjerljiv je. S druge strane, nisu dovoljno precizirane mjere potrebne za potporu planiranim ciljevima u pogledu suficita od 2020. nadalje. Prema proljetnoj prognozi Komisije za 2019. predviđa se da će deficit strukturnog salda iznositi 1 % BDP-a u 2019. i 0,9 % BDP-a u 2020., što je u skladu sa srednjoročnim proračunskim ciljem. Istodobno je potrebno pozorno nadzirati kretanje rashoda u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju, posebno s obzirom na moguće buduće rizike za stabilnost prihoda. Općenito, Vijeće smatra da se očekuje da će Litva u 2019. i 2020. biti usklađena s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu.

(7)

Vlada je u lipnju 2018. donijela niz zakonodavnih akata za provedbu sveobuhvatnog paketa šest strukturnih reformi koje obuhvaćaju ključna područja obrazovanja, zdravstva, oporezivanja, neformalne ekonomije, mirovina i inovacija.

(8)

Litva i dalje poduzima mjere za suzbijanje sive ekonomije i poboljšanje porezne discipline. Iako su te mjere pokazale ohrabrujuće rezultate, općenito je porezna disciplina i dalje slaba. U Litvi je razlika između planiranog i naplaćenog PDV-a još među najvećima u Uniji. Daljnjim poboljšanjem porezne discipline povećali bi se prihodi i pravednost poreznog sustava. Mjere za proširenje porezne osnovice na izvore kojima se manje narušava rast nisu poduzete. Porez za zaštitu okoliša i porez na imovinu i dalje su ispod prosjeka Unije. Nisu predviđene promjene oporezivanja vozila ili poreza za uporabu cesta za osobna vozila.

(9)

Od 2018. mirovine iz javnog sustava mirovinskog osiguranja automatski se usklađuju s rastom plaća. Očekuje se da će se time javni rashodi za mirovine smanjiti sa 6,9 % BDP-a u 2016. na 5,2 % u 2070. Ipak, zbog predviđenog pada zaposlenosti očekuje se smanjenje primjerenosti mirovina jer mirovine ne bi mogle održati korak s rastom plaća. Očekuje se da će se omjer mirovine i plaće, odnosno udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći, kontinuirano smanjivati s razine koja je već među najnižima u Uniji. Postojećim je propisima utvrđeno da u slučaju smanjenja omjera mirovine i plaće vlada mora predložiti korektivne mjere. Zbog neizvjesnosti stvarne naravi i vremenskog okvira tih budućih mjera one nisu uzete u obzir u projekcijama u Izvješću o starenju stanovništva. One, međutim, predstavljaju rizik za održivost javnih financija. Kad bi ukupni omjer mirovine i plaće ostao isti do 2070., rashodi za mirovine povećali bi se na 7 % BDP-a, a ne bi se smanjili na 5,2 % kako je predviđeno. Stoga je neizvjesno kako će se mirovinski propisi primijeniti u praksi i kakve bi bile njihove posljedice na fiskalnu održivost i primjerenost mirovina tijekom vremena.

(10)

Velik udio osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti i velika dohodovna nejednakost i dalje su glavni izazovi s kojima se Litva suočava i prepreka su njezinu uključivom gospodarskom rastu. Unatoč kontinuiranom gospodarskom rastu mnogi članovi litavskog društva (npr. osobe starije dobi, osobe s invaliditetom, djeca, kućanstva samohranih roditelja i nezaposlene osobe) suočavaju se s posebno velikim rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti. Iako je posljednjih godina socijalna sigurnosna mreža unaprijeđena, ukupna korektivna sposobnost litavskog poreznog sustava i sustava naknada te rashodi za socijalnu zaštitu kao udio BDP-a i dalje su među najnižima u Uniji. Poduzeti su prvi koraci za rješavanje problema visoke razine siromaštva i dohodovne nejednakosti, npr. uvođenje „iznosa za minimalnu potrebnu potrošnju”, povećanje univerzalnog doplatka za djecu i indeksacija starosnih mirovina. Ipak, kontinuirano visoke razine siromaštva i nejednakosti pokazuju da je Litva još daleko od prosjeka razine socijalne sigurnosti u Uniji i da su potrebna ulaganja za rješavanje problema socijalne isključenosti. Aktivne strategije uključivanja ranjivih skupina učinkovitije su u kombinaciji s boljom adekvatnošću minimalnog dohotka i mirovinskih sustava, aktivacijom tržišta rada i povećanim pružanjem socijalnih usluga, među ostalim skrbi o djeci i socijalnog stanovanja.

(11)

Zbog rasta zaposlenosti, no i zbog negativnih demografskih kretanja, među ostalim iseljavanja, smanjuje se ponuda na tržištu rada. Kako bi se ublažio učinak smanjenog udjela radno sposobnog stanovništva, potrebna su ulaganja u ljudski kapital i bolji pristup tržištu rada za sve. S obzirom na kronične nedostatke vještina i njihove neusklađenosti s potrebama tržišta rada, važno je da Litva ubrza reforme kako bi poboljšala kvalitetu i učinkovitost na svim razinama obrazovanja te osigurala pravedan pristup kvalitetnom i uključivom obrazovanju i osposobljavanju. Zbog demografskog pada školska je mreža pod pritiskom. Zbog demografske promjene potrebne su strategije kojima će se očuvati pristup visokokvalitetnom obrazovanju za sve te istodobno osigurati učinkovitost školske mreže i pružiti potpora nastavnom osoblju na koje konsolidacija škola utječe. I dalje su potrebne znatne mjere za konsolidaciju mreže visokog obrazovanja u kojoj djeluje više od 40 državnih i privatnih sveučilišta i učilišta. Ustanove za strukovno obrazovanje i osposobljavanje trebaju modernizirati kurikulum te brže reagirati na potrebe lokalnog i regionalnog tržišta rada. Mjere za učinkovito i pristupačno obrazovanje, stjecanje dodatnih vještina i prekvalifikaciju odraslih, zajedno s pružanjem socijalnih usluga, mogle bi povećati ponudu na tržištu rada. Sudjelovanje u obrazovanju odraslih i dalje je nisko i u 2018. iznosilo je 6,6 %, što je znatno ispod prosjeka Unije od 11,1 %. Litavsko gospodarstvo moglo bi imati koristi od ulaganja u unapređivanje vještina, uključujući digitalne vještine, inovacije i bolju integraciju skupina u nepovoljnom položaju na tržište rada (primjerice osoba s invaliditetom, osoba starije dobi, nezaposlenih ili neaktivnih odraslih osoba). U širem je kontekstu važno jačanje kapaciteta socijalnih partnera radi poticanja njihova angažmana.

(12)

Slabi ishodi zdravstvene zaštite i slaba ulaganja u zdravstvo dugotrajni su problemi. I dalje postoji znatan potencijal za racionalizaciju upotrebe resursa daljnjim prelaskom s bolničke na izvanbolničku skrb. Razina korištenja bolničkim uslugama i dalje je visoka, uz visoke stope hospitalizacije zbog kroničnih bolesti u kombinaciji s relativno slabom popunjenošću kreveta. Za povećanje učinkovitosti i poboljšanje ishoda zdravstvene zaštite potrebni su daljnja racionalizacija korištenja bolničkim resursima i ciljana ulaganja u jačanje usluga primarne zdravstvene zaštite, među ostalim u radnu snagu u zdravstvenom sektoru. Kvaliteta skrbi i dalje je jedan od glavnih razloga za slabe ishode zdravstvene zaštite. Mjere za poboljšanje kvalitete skrbi rascjepkane su, akreditacija se slabo koristi u sektoru primarne zdravstvene zaštite, a akreditacijski sustav ne primjenjuje se u bolnicama. Posebno su niska ulaganja u mjere za prevenciju bolesti. Osim toga, mjerama koje su poduzete za jačanje mjera za prevenciju bolesti na lokalnoj razini nedostaje vizija koja bi ih objedinila i oslabljene su zbog nedostatka sustavne suradnje između zavodâ za javno zdravstvo i primarne zdravstvene zaštite. Naposljetku, niske razina izdataka za zdravstvo u kombinaciji s relativno visokom razinom neformalnih plaćanja i izravnih plaćanja imaju negativne posljedice na pravedan pristup zdravstvenoj zaštiti.

(13)

Poduzete su određene mjere za borbu protiv korupcije, no integrirani registar izjava o sukobu interesa još uvijek nije osnovan. Provedbeni akti uz Zakon o zaštiti zviždača doneseni su 2018., a trenutačno se raspravlja o novom zakonu o uređenju lobiranja. I dalje su prisutne nepravilnosti u suzbijanju korupcije u sustavu zdravstvene zaštite.

(14)

Udio ulaganja u BDP-u Litve i dalje je ispod prosjeka Unije i ostalih baltičkih zemalja. U Litvi su razina inovacija i kapacitet apsorpcije tehnologija u poduzećima niski. Potrebna su veća ulaganja u istraživanja i inovacije, posebno u privatnom sektoru. Time bi se potaknula produktivnost koja je, unatoč nedavnom poboljšanju, i dalje znatno ispod prosjeka Unije. Manjak stručnjaka za informacijske i komunikacijske tehnologije ukazuje na potrebu za ulaganjima u digitalne vještine kojima se podupiru konkurentnost, inovacije i kapacitet Litve za apsorpciju tehnologija te potiče prijelaz na gospodarstvo koje se više temelji na znanju i koje ima veću dodanu vrijednost.

(15)

Gospodarstvo se prilično intenzivno koristi resursima i uvelike je ovisno o uvozu energije i sirovina. Produktivnost resursa je niska, a potrošnja energije visoka, posebno u stambenom i prometnom sektoru. Većim ulaganjima u energetsku učinkovitost, posebno u sektoru građevinarstva, i domaćom proizvodnjom energije iz obnovljivih izvora gospodarstvo bi moglo poticati ekološko poslovanje te krenuti u smjeru održivijeg rasta i istodobno smanjivati ovisnost o uvozu energije.

(16)

Litva je još uvijek slabo međunarodno povezana u željezničkom, cestovnom, pomorskom i zračnom prometu i treba se bolje integrirati s ostatkom Europe. Bolja prometna povezanost povećala bi produktivnost gospodarstva i omogućila iskorištavanje svih prednosti unutarnjeg tržišta. Rezultati prometnog sektora znatno su ispod prosjeka Unije kad je riječ o opsegu cestovne i željezničke mreže TEN-T, ulaganjima u istraživanja i inovacije u prometnom sektoru, aspektima održivosti i cestovnoj sigurnosti. U željezničkom prometu dominiraju pravci istok-zapad, dok je os sjever-jug i dalje nedovoljno razvijena. Stoga su potrebna znatna ulaganja u razvoj i pristupačnost održive, pametne, sigurne i intermodalne TEN-T mreže otporne na klimatske promjene, kao i promicanje održive gradske mobilnosti. Osim toga, emisije stakleničkih plinova iz cestovnog prometa u posljednjih su se pet godina znatno povećale. Sinkronizacija elektroenergetskog sustava Litve s europskom kontintentalnom mrežom ključna je za osiguranje opskrbe električnom energijom u čitavoj baltičkoj regiji.

(17)

Regionalne razlike u Litvi veće su od prosjeka Unije i u posljednja su se dva desetljeća povećale. Koristi od brze gospodarske konvergencije Litve snažno su koncentrirane u dvama metropolskim područjima. Pretežno ruralna područja, koja obuhvaćaju većinu državnog područja i na kojima živi gotovo 55 % stanovništva, suočavaju se s velikim padom stanovništva i smanjenim pristupom kvalitetnim javnim uslugama. Znatne socioekonomske razlike unutar zemlje pokazuju da su u nekim regijama potrebna specifična ulaganja. Jačanje veza između susjednih područja u Litvi, uključujući prijevoz i digitalne veze, i dalje je problem.

(18)

Kako bi povećala učinkovitost javnih ulaganja, litavska su tijela ažurirala pravila za pripremu i odabir projekata ulaganja koji se financiraju iz državnog proračuna. Od 2018. za sve nove projekte trebalo bi izraditi analizu troškova i koristi te bi ti projekti trebali ispunjavati dodatne kriterije za odabir. Iako je to važan prvi korak, potrebno je učiniti više da bi se u najvećoj mjeri iskoristio učinak javnih ulaganja na povećanje dugoročnog potencijala za rast i rješavanje problema rastućih regionalnih razlika. Litavska tijela počela su reviziju sustava izrade državnog proračuna kako bi se produljilo vrijeme za izradu proračuna i poboljšala veza između rashoda i ukupnih gospodarskih ciljeva. Ključno je osigurati da novi sustav za strateško planiranje ulaganja bude spreman za izradu proračuna za razdoblje 2021. – 2023. i početak novog Unijina ciklusa financiranja u 2021.

(19)

Litva nema jedinstvenu strategiju za istraživanja i inovacije. Politike su rascjepkane i mnogo je programa potpore kojima nedostaje sinergija. Nekoliko provedbenih agencija koje nemaju usklađen pristup davanju potpore različitim politikama istraživanja i inovacija dio su složenog sustava upravljanja koji, po svemu sudeći, ograničava pristup korisnika velikom broju dostupnih instrumenata. Trenutačno je stanje posebno štetno za suradnju znanosti i poduzeća te otežava inovacijske aktivnosti. Novom raspodjelom odgovornosti za politiku istraživanja i inovacija između Ministarstva gospodarstva i inovacija i Ministarstva obrazovanja i znanosti još nisu stvoreni uvjeti za koherentan okvir politike sa sinergijskim programima potpore, kakav bi bio dostupan da postoji jedinstvena kontaktna točka za potencijalne korisnike.

(20)

Programiranje fondova Unije u razdoblju 2021. – 2027. moglo bi doprinijeti uklanjanju nekih nedostataka utvrđenih u preporukama, a osobito u područjima iz Priloga D izvješću za Litvu za 2019. To bi Litvi omogućilo da na najbolji način iskoristi ta sredstva u određenim sektorima, vodeći računa o regionalnim razlikama.

(21)

Komisija je u okviru europskog semestra 2019. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Litve i objavila je u izvješću za Litvu za 2019. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2019. i Nacionalni program reformi za 2019. te mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Litvi prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Litvi, nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije. To je učinila jer je potrebno ojačati ukupno gospodarsko upravljanje u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(22)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je preispitalo Program stabilnosti za 2019. i prema njegovu mišljenju (7) očekuje se da će Litva biti usklađena s Paktom o stabilnosti i rastu.