(1)

Člankom 43. stavkom 3. Ugovora predviđa se da Vijeće na prijedlog Komisije donosi mjere za utvrđivanje i raspodjelu ribolovnih mogućnosti.

(2)

Uredbom (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (1) zahtijeva se donošenje mjera očuvanja uzimajući u obzir dostupne znanstvene, tehničke i gospodarske savjete, uključujući, ako je to relevantno, izvješća Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo (STECF).

(3)

Zadaća je Vijeća donositi mjere o utvrđivanju i raspodjeli ribolovnih mogućnosti, uključujući, prema potrebi, određene uvjete koji su s tim funkcionalno povezani. Ribolovne mogućnosti trebalo bi raspodijeliti među državama članicama tako da se svakoj državi članici osigura relativna stabilnost ribolovnih aktivnosti za svaki stok ili vrstu ribolova i uzimajući u obzir ciljeve zajedničke ribarstvene politike (ZRP) utvrđene Uredbom (EU) br. 1380/2013.

(4)

Ukupni dopušteni ulov („TAC”) trebalo bi utvrditi na temelju dostupnih znanstvenih savjeta, uzimajući u obzir biološke i socioekonomske aspekte istodobno osiguravajući pravedno postupanje prema različitim ribarskim sektorima, te s obzirom na mišljenja izražena tijekom savjetovanja s dionicima, a posebno ona koja su izrazila relevantna savjetodavna vijeća.

(5)

Ako se TAC za određeni stok dodjeljuje samo jednoj državi članici, primjereno je tu državu članicu u skladu s člankom 2. stavkom 1. Ugovora ovlastiti za utvrđivanje razine tog TAC-a. Trebalo bi osigurati da pri utvrđivanju razine tog TAC-a dotična država članica postupa na način koji je u potpunosti usklađen s načelima i pravilima ZRP-a.

(6)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 847/96 (2) uvedeni su dodatni uvjeti za godišnje upravljanje TAC-om, uključujući odredbe o fleksibilnosti iz članaka 3. i 4. te uredbe koje se odnose na zaštitni i analitički TAC. U skladu s člankom 2. te uredbe Vijeće pri utvrđivanju TAC-a odlučuje na koje se stokove ne primjenjuje članak 3. ili 4. te uredbe, posebno na temelju biološkog stanja stokova. U novije vrijeme člankom 15. stavkom 9. Uredbe (EU) br. 1380/2013 uveden je dodatni mehanizam fleksibilnosti iz godine u godinu za sve stokove koji podliježu obvezi iskrcavanja. Stoga bi, radi izbjegavanja prekomjerne fleksibilnosti kojom bi se dovelo u pitanje načelo racionalnog i odgovornog iskorištavanja morskih bioloških resursa, omelo ostvarivanje ciljeva ZRP-a i pogoršalo biološko stanje stokova, trebalo utvrditi da se članci 3. i 4. Uredbe (EZ) br. 847/96 primjenjuju na analitički TAC samo ako se ne upotrebljava fleksibilnost iz godine u godinu predviđena u članku 15. stavku 9. Uredbe (EU) br. 1380/2013.

(7)

Obveza iskrcavanja iz članka 15. Uredbe (EU) br. 1380/2013 uvodi se zasebno za svaku vrstu ribolova. U regijama obuhvaćenima ovom Uredbom trebalo bi od 1. siječnja 2019. iskrcavati sve vrste koje podliježu ograničenju ulova. Člankom 16. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1380/2013 predviđeno je da se pri uvođenju obveze iskrcavanja u pogledu nekog ribljeg stoka ribolovne mogućnosti utvrđuju uzimajući u obzir promjenu od utvrđivanja ribolovnih mogućnosti koje odražavaju iskrcavanje do utvrđivanja ribolovnih mogućnosti koje odražavaju ulove. Međutim, u skladu s člankom 15. stavcima od 4. do 7. te uredbe dodjeljuju se specifična izuzeća od obveze iskrcavanja. Na temelju zajedničkih preporuka koje su podnijele države članice u skladu s člankom 15. te uredbe Komisija je donijela niz delegiranih uredaba kojima se utvrđuju specifični planovi za odbačeni ulov koji se primjenjuju za početno razdoblje od najviše tri godine, a mogu se obnoviti za dodatno razdoblje od ukupno tri godine, kojima se provodi obveza iskrcavanja.

(8)

Ribolovne mogućnosti trebale bi biti u skladu s međunarodnim sporazumima i načelima, kao što su Sporazum Ujedinjenih naroda o očuvanju i upravljanju pograničnim ribljim naseljima i stokovima vrlo migratornih vrsta iz 1995. (3), i detaljnim načelima upravljanja utvrđenima u Međunarodnim smjernicama za upravljanje dubokomorskim ribolovom na otvorenome moru Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu iz 2008., prema kojima bi regulatorno tijelo trebalo biti opreznije ako su informacije nesigurne, nepouzdane ili nedostatne. Nepostojanje odgovarajućih znanstvenih informacija ne bi smjelo biti razlog za odgodu ili nepoduzimanje mjera očuvanja i upravljanja.

(9)

TAC i kvotu Unije za crnog zmijičnjaka u vodama Unije i međunarodnim vodama u zonama 5, 6, 7 i 12 trebalo bi utvrditi uzimajući u obzir da postoje ulovi trećih zemalja iz tog stoka te da bi Unija trebala imati ribolovne mogućnosti koje odgovaraju udjelu povijesnih ulova iz tog stoka.

(10)

U pogledu savjeta Međunarodnog vijeća za istraživanje mora (ICES) u vezi sa smanjenjem ribolovnih mogućnosti s obzirom na visoku iskorištenost kvote kao i s obzirom na uvođenje pune obveze iskrcavanja u 2019., ne bi smjeo biti dopušten usmjereni ribolov na alfonsine (ribe roda Beryx) na potpodručjima od 3 do 10, 12 i 14 (Sjeverno more, sjeverne i jugozapadne vode) te bi trebalo utvrditi TAC isključivo za usputni ulov.

(11)

Prema savjetu ICES-a, ograničeno promatranje na plovilima pokazalo je postotak grenadira čini manje od 1 % prijavljenog ulova tuponosoga grenadira. Na temelju tih okolnosti ICES savjetuje da ne bi smjelo biti usmjerenog ribolova grenadira te da bi usputni ulov te vrste trebalo oduzeti od TAC-a za tuponosoga grenadira kako bi se mogućnost netočnog prijavljivanja vrsta svela na najmanju moguću mjeru. ICES navodi da su prisutne znatne razlike, veće od jednog reda veličine (više od deset puta), između relativnih omjera iskrcaja tuponosoga grenadira i grenadira u službeno prijavljenim podacima s jedne strane, i opaženog ulova i znanstvenih istraživanja na područjima na kojima se trenutačno odvija ribolov grenadira s druge strane. Za tu vrstu na raspolaganju su veoma ograničeni podaci, a za pojedine prijavljene podatke o iskrcaju ICES smatra da su netočno prijavljene vrste. Posljedica je toga nemogućnost utvrđivanja točne povijesne evidencije ulova grenadira. Stoga bi u skladu sa znanstvenim savjetima sve usputne ulove grenadira trebalo ograničiti na 1 % kvote svake države članice za tuponosoga grenadira i oduzeti ih od te kvote. Ako se grenadira bude smatralo isključivo usputnim ulovom tuponosog grenadira te ako bude obuhvaćen TAC-om za tuponosoga grenadira, netočnog prijavljivanja više neće biti.

(12)

S obzirom na savjet ICES-a primjereno je da TAC za rumenca okana na potpodručjima ICES-a 6, 7 i 8 (sjeverozapadne vode) ostane TAC isključivo za usputni ulov.

(13)

Ulov rumenca okana ostvaruje se u odgovarajućim područjima Odbora za ribarstvo istočnog dijela središnjeg Atlantika (CECAF) i Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja (GFCM), koja graniče s potpodručjem ICES-a 9. S obzirom na to da su podaci ICES-a za ta susjedna područja nepotpuni, područje primjene TAC-a trebala bi ostati ograničeno na potpodručje ICES-a 9. Međutim, kako bi se odluke o upravljanju donosile na temelju najboljih dostupnih podataka, predviđeno je prijavljivanje podataka za ta susjedna područja.

(14)

ICES nije izdao savjet za rumenca okana na potpodručju ICES-a 10 za 2020. Međutim, ribolovne mogućnosti trebalo bi utvrditi za obje godine, 2019. i 2020. Moguće je da će nakon izdavanja znanstvenog savjeta za 2020. biti potrebna odgovarajuća izmjena ribolovnih mogućnosti utvrđenih ovom Uredbom.

(15)

S obzirom na nisu iskorištenost kvote i zbog toga što nema usmjerenog ribolova više nije potrebno utvrditi TAC za crnog zmijičnjaka na potpodručjima ICES-a 1 do 4 (Sjeverno more i Skagerrak).

(16)

Nije potrebno utvrditi TAC za tuponosoga grenadira na potpodručjima ICES-a 1, 2 i 4 (Sjeverno more) i tabinju bjelicu na potpodručjima ICES-a od 1 do 10, 12 i 14. Prema savjetu ICES-a neutvrđivanje TAC-ova ne bi rezultiralo rizikom od održivog iskorištavanja resursa, ili bi taj rizik bio nizak.

(17)

Prema savjetu ICES-a ne bi smjelo biti ulova zvjezdooka do 2020. Primjereno je zabraniti ulov, zadržavanje na plovilu, prekrcavanje ili iskrcavanje te vrste jer da je stok iscrpljen i ne oporavlja se. ICES napominje da od 2010. nije bilo usmjerenog Unijina ribolova zvjezdooka u sjeveroistočnom Atlantiku.

(18)

Prema savjetu ICES-a ribolovnu smrtnost dubokomorskih morskih pasa trebalo bi svesti na najmanju moguću mjeru i ne bi trebalo dopustiti usmjereni ribolov. Dubokomorski morski psi vrsta su dugog životnog vijeka i niske stope razmnožavanja i brzo je došlo do njihova prekomjernog iskorištavanja. Stoga bi ribolovne mogućnosti za te vrste trebalo u potpunosti ograničiti općom zabranom ribolova tih vrsta. Međutim, usmjereni artizanalni dubokomorski ribolov crnog zmijičnjaka uporabom parangala dovodi do neizbježnog usputnog ulova dubokomorskih morskih pasa, koji se trenutačno odbacuju mrtvi. Parangali su priznati kao oprema za selektivni ribolov kada se upotrebljavaju u toj vrsti ribolova. Međutim, čak i uz tu opremu dokazano je da je slučajan ulov dubokomorskih morskih pasa neizbježan. Stoga bi trebalo zadržati restriktivni TAC za neizbježne usputne ulove tih vrsta u usmjerenom ribolovu crnog zmijičnjaka uporabom parangala. Dotične države članice trebale bi dalje razvijati mjere regionalnog upravljanja ribolovom crnog zmijičnjaka kako bi se smanjio usputni ulov dubokomorskih morskih pasa. Osim toga, trebale bi uspostaviti specifične mjere prikupljanja podataka o dubokomorskim morskim psima kako bi osigurale pomno praćenje tih stokova. Utvrđivanjem dopuštenog usputnog ulova Unije za dubokomorske morske pse u vodama Unije i međunarodnim vodama potpodručja ICES-a od 5 do 9, u vodama Unije i međunarodnim vodama potpodručja ICES-a 10 te u vodama Unije u zonama CECAF-a 34.1.1, 34.1.2 i 34.2 ne dovodi se u pitanje načelo relativne stabilnosti u vezi s dubokomorskim morskim psima na tim područjima.

(19)

Kako bi se izbjegao prekid ribolovnih aktivnosti i osigurala egzistencija ribara Unije, ova Uredba trebala bi se primjenjivati od 1. siječnja 2019. Kako bi se državama članicama ostavilo dovoljno vremena za pravodobnu primjenu ove Uredbe, ona bi trebala stupiti na snagu odmah nakon objave,