PRILOZI

Broj priloga	Naziv priloga	Stranica
I.	Zahtjevi za sva ostala navedena goriva, mješavine goriva ili emulzije goriva
II.	Mjere u pogledu sukladnosti proizvodnje
III.	Metodologija za prilagodbu rezultata laboratorijskog ispitivanja emisija radi uključivanja faktora pogoršanja
IV.	Zahtjevi u pogledu strategija kontrole emisija, mjera za kontrolu NOx i mjera za kontrolu čestica
V.	Mjerenja i ispitivanja u pogledu područja koje je povezano s relevantnim necestovnim stacionarnim ispitnim ciklusom
VI.	Uvjeti, metode, postupci i oprema za provođenje ispitivanja i za mjerenje i uzimanje uzoraka emisija
VII.	Metoda za evaluaciju podataka i izračune
VIII.	Zahtjevi u pogledu radnog učinka i ispitni postupci za motore s dvojnim gorivom
IX.	Tehničke karakteristike referentnih goriva
X.	Detaljne tehničke specifikacije i uvjeti za dostavu motora odvojeno od njegova sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova
XI.	Detaljne tehničke specifikacije i uvjeti za privremeno stavljanje na tržište za potrebe terenskog ispitivanja
XII.	Detaljne tehničke specifikacije i uvjeti za motore za posebne namjene
XIII.	Prihvaćanje jednakovrijednih homologacija tipa motora
XIV.	Pojedinosti relevantnih informacija i uputa za OEM-e
XV.	Pojedinosti relevantnih informacija i uputa za krajnje korisnike
XVI.	Standardi radnog učinka i ocjenjivanje tehničkih službi
XVII.	Karakteristike stacionarnih i dinamičkih ispitnih ciklusa

PRILOG I.

Zahtjevi za sva ostala navedena goriva, mješavine goriva ili emulzije goriva

1.   Zahtjevi za motore na tekuća goriva

1.1.   Pri podnošenju zahtjeva za EU homologaciju tipa proizvođač može odabrati jednu od sljedećih opcija za raspon vrsta goriva motora:

(a)	motor na standardne vrste goriva, u skladu sa zahtjevima iz točke 1.2.; ili

(b)	motor na specifično gorivo, u skladu sa zahtjevima iz točke 1.3.

1.2.   Zahtjevi za motore na standardne vrste goriva (dizel, benzin)

Motor na standardne vrste goriva mora ispunjavati zahtjeve iz točaka od 1.2.1. do 1.2.4.

1.2.1.   Osnovni motor mora se nalaziti unutar primjenjivih graničnih vrijednosti iz Priloga II. Uredbi (EU) 2016/1628 i ispunjavati zahtjeve iz ove Uredbe ako motor radi na referentna goriva navedena u odjeljku 1.1. ili 2.1. Priloga IX.

1.2.2.   Ako ne postoji norma Europskog odbora za normizaciju (CEN norma) za plinsko ulje koje nije predviđeno za uporabu u cestovnom prometu ili tablica svojstava goriva za tu upotrebu u Direktivi 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1), dizelsko (plinsko ulje koje nije predviđeno za uporabu u cestovnom prometu) referentno gorivo iz Priloga IX. predstavlja komercijalna plinska ulja koje nisu predviđena za uporabu u cestovnom prometu sa sadržajem sumpora koji nije veći od 10 mg/kg, cetanskim brojem koji nije niži od 45 i sadržajem metil estera masnih kiselina (FAME) koji nije veći od 7,0 % v/v. Osim u slučajevima dopuštenima u skladu s točkama 1.2.2.1, 1.2.3. i 1.2.4., proizvođač mora krajnjim korisnicima dati odgovarajuću izjavu u skladu sa zahtjevima iz Priloga XV. da motori na plinsko ulje koje nije predviđeno za uporabu u cestovnom prometu mogu raditi samo na goriva sa sadržajem sumpora koji nije veći od 10 mg/kg (20 mg/kg na mjestu konačne distribucije), cetanskim brojem koji nije niži od 45 i sadržajem FAME-a koji nije veći od 7,0 % v/v. Proizvođač može navesti ostale parametre, na primjer mazivost.

1.2.2.1.   Proizvođač motora u trenutku EU homologacije tipa ne navodi da se tip ili porodica motora može unutar Unije upotrebljavati u radu na komercijalna goriva koja nisu ona koja ispunjavaju zahtjeve iz ove točke, osim ako proizvođač dodatno ispuni zahtjev iz točke 1.2.3.:

(a)	za benzin, zahtjeve iz Direktive 98/70/EZ ili norme CEN EN 228:2012. Ulje za podmazivanje može se dodati u skladu sa specifikacijom proizvođača;

(b)	za dizel (osim plinskog ulja koje nije predviđeno za uporabu u cestovnom prometu), zahtjeve iz Direktive 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ili norme CEN EN 590:2013;

(c)	za dizel (plinsko ulje koje nije predviđeno za uporabu u cestovnom prometu), zahtjeve iz Direktive 98/70/EZ, cetanski broj koji nije niži od 45 i FAME koji nije veći od 7,0 % v/v.

1.2.3.   Ako proizvođač dopušta rad motora na dodatna komercijalna goriva osim onih iz točke 1.2.2., na primjer rad na B100 (EN 14214:2012+A1:2014), B20 ili B30 (EN 16709:2015) ili na posebna goriva, mješavine goriva ili emulzije goriva, uz ispunjavanje zahtjeva iz točke 1.2.2.1. proizvođač mora poduzeti sve sljedeće radnje:

(a)	u opisnom dokumentu utvrđenom u Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656 (2) mora deklarirati specifikaciju komercijalnih goriva, mješavina ili emulzija goriva na koje porodica motora može raditi;

(b)	mora dokazati sposobnost osnovnog motora da ispunjava zahtjeve ove Uredbe za deklarirana goriva, mješavine ili emulzije goriva;

(c)

mora biti odgovoran za ispunjavanje zahtjeva za praćenje u uporabi utvrđenih u Delegiranoj uredbi (EU) 2017/655 (3) u radu na deklarirana goriva, mješavine ili emulzije goriva, uključujući sve mješavine deklariranih goriva, mješavina ili emulzija goriva, i primjenjivog komercijalnog goriva iz točke 1.2.2.1.

1.2.4.   Za motore SI, omjer mješavine goriva i ulja mora biti omjer koji predlaže proizvođač. Postotak ulja u mješavini goriva/maziva mora se evidentirati u opisnom dokumentu utvrđenom u Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656.

1.3.   Zahtjevi za motore na specifično gorivo (ED 95 ili E 85)

Motori na specifično gorivo (ED 95 ili E 85) moraju ispunjavati zahtjeve iz točaka od 1.3.1. do 1.3.2.

1.3.1.   Za ED 95, osnovni motor mora se nalaziti unutar primjenjivih graničnih vrijednosti iz Priloga II. Uredbi (EU) 2016/1628 i ispunjavati zahtjeve iz ove Uredbe ako motor radi na referentno gorivo navedeno u odjeljku 1.2. Priloga IX.

1.3.2.   Za E 85, osnovni motor mora se nalaziti unutar primjenjivih graničnih vrijednosti iz Priloga II. Uredbi (EU) 2016/1628 i ispunjavati zahtjeve iz ove Uredbe ako motor radi na referentno gorivo navedeno u odjeljku 2.2. Priloga IX.

2.   Zahtjevi za motore na prirodni plin/biometan (PP) ili ukapljeni naftni plin (UNP), uključujući motore s dvojnim gorivom

2.1.   Pri podnošenju zahtjeva za EU homologaciju tipa proizvođač može odabrati jednu od sljedećih opcija za raspon vrsta goriva motora:

(a)	motor na sve vrste goriva, u skladu sa zahtjevima iz točke 2.3.;

(b)	motor na ograničene vrste goriva, u skladu sa zahtjevima iz točke 2.4.;

(c)	motor na specifično gorivo, u skladu sa zahtjevima iz točke 2.5.

2.2.   Tablice sa sažetkom zahtjeva za EU homologaciju tipa za motore na prirodni plin/biometan, motore na UNP i motore s dvojnim gorivom navedene su u Dodatku 1.

2.3.   Zahtjevi za motore na sve vrste goriva

2.3.1.   Za motore na prirodni plin/biometan, uključujući motore s dvojnim gorivom, proizvođač mora dokazati da osnovni motor ima sposobnost prilagođavanja svakom sastavu prirodnog plina/biometana koji se može pojaviti na tržištu. Taj se postupak dokazivanja provodi u skladu s ovim odjeljkom 2. i, za motore s dvojnim gorivom, također u skladu s dodatnim odredbama u pogledu postupka prilagođavanja gorivu utvrđenima u točki 6.4. Priloga VIII.

2.3.1.1.   Za motore na stlačeni prirodni plin/biometan (SPP), općenito postoje dvije vrste goriva, gorivo visoke ogrjevne vrijednosti (H-plin) i gorivo niske ogrjevne vrijednosti (L-plin), ali uz znatne razlike unutar obaju raspona. Ti se tipovi znatno razlikuju u energetskom sadržaju izraženom Wobbeovim indeksom i u faktoru λ-pomaka (Sλ). Uzima se da prirodni plinovi s faktorom λ-pomaka između 0,89 i 1,08 (0,89 ≤ Sλ ≤ 1,08) pripadaju H-rasponu i da prirodni plinovi s faktorom λ-pomaka između 1,08 i 1,19 (1,08 ≤ Sλ ≤ 1,19) pripadaju L-rasponu. U sastavu referentnih goriva odražavaju se velike promjene Sλ.

Osnovni motor mora ispunjavati zahtjeve ove Uredbe u pogledu referentnih goriva GR (gorivo 1) i G25 (gorivo 2), kako je utvrđeno u Prilogu IX., ili u pogledu jednakovrijednih goriva nastalih miješanjem plina iz plinovoda i drugih plinova, kako je utvrđeno u Dodatku 1. Prilogu IX., bez ručnog namještanja sustava motora za dovod goriva između dva ispitivanja (potrebno je automatsko prilagođavanje). Nakon promjene goriva dopušteno je jedno prilagođavanje. Prilagođavanje se sastoji od pretkondicioniranja za sljedeće ispitivanje emisija u skladu s odgovarajućim ispitnim ciklusom. Za motore koji se ispituju u necestovnom stacionarnom ispitnu ciklusu (NRSC), ako ciklus pretkondicioniranja nije dovoljan da se dovod goriva motora automatski prilagodi gorivu, prije pretkondicioniranja motora može se napraviti alternativno prilagođavanje u skladu sa specifikacijama proizvođača.

2.3.1.1.1.   Proizvođač može motor ispitati na treće gorivo (gorivo 3) ako je faktor λ-pomaka (Sλ) između 0,89 (što je niži raspon GR) i 1,19 (što je viši raspon G25), na primjer ako je gorivo 3 komercijalno gorivo. Rezultati tog ispitivanja mogu se upotrijebiti kao osnova za ocjenjivanje sukladnosti proizvodnje.

2.3.1.2.   Za motore na ukapljeni prirodni plin/ukapljeni biometan (UPP), osnovni motor mora ispunjavati zahtjeve ove Uredbe za referentna goriva GR (gorivo 1) i G20 (gorivo 2), kako je utvrđeno u Prilogu IX., ili u pogledu jednakovrijednih goriva nastalih miješanjem plina iz plinovoda i drugih plinova, kako je utvrđeno u Dodatku 1. Prilogu IX., bez ručnog namještanja sustava motora za dovod goriva između dva ispitivanja (potrebno je automatsko prilagođavanje). Nakon promjene goriva dopušteno je jedno prilagođavanje. Prilagođavanje se sastoji od pretkondicioniranja za sljedeće ispitivanje emisija u skladu s odgovarajućim ispitnim ciklusom. Za motore koji se ispituju u NRSC ispitnom ciklusu, ako ciklus pretkondicioniranja nije dovoljan da se dovod goriva motora automatski prilagodi gorivu, prije pretkondicioniranja motora može se napraviti alternativno prilagođavanje u skladu sa specifikacijama proizvođača.

2.3.2.   Za motore na stlačeni prirodni plin/biometan (SPP) koji se automatski prilagođavaju H-plinovima s jedne strane i L-plinovima s druge i koji se prebacuju između H-raspona i L-raspona pomoću prekidača, osnovni motor mora se ispitati na odgovarajuće referentno gorivo kako je utvrđeno u Prilogu IX. za svaki raspon, u svakom položaju prekidača. Goriva su GR (gorivo 1) i G23 (gorivo 3) za H-raspon plinova i G25 (gorivo 2) i G23 (gorivo 3) za L-raspon plinova ili jednakovrijedna goriva nastala miješanjem plina iz plinovoda i drugih plinova, kako je utvrđeno u Dodatku 1. Prilogu IX. Osnovni motor mora ispunjavati zahtjeve ove Uredbe u oba položaja prekidača bez ikakvih podešavanja dovoda goriva između dva ispitivanja za svaki položaj prekidača. Nakon promjene goriva dopušteno je jedno prilagođavanje. Prilagođavanje se sastoji od pretkondicioniranja za sljedeće ispitivanje emisija u skladu s odgovarajućim ispitnim ciklusom. Za motore koji se ispituju u NRSC ispitnom ciklusu, ako ciklus pretkondicioniranja nije dovoljan da se dovod goriva motora automatski prilagodi gorivu, prije pretkondicioniranja motora može se napraviti alternativno prilagođavanje u skladu sa specifikacijama proizvođača.

2.3.2.1.   Proizvođač može motor ispitati na treće gorivo umjesto na G23 (gorivo 3) ako je faktor λ-pomaka (Sλ) između 0,89 (što je niži raspon GR) i 1,19 (što je viši raspon G25), na primjer ako je gorivo 3 komercijalno gorivo. Rezultati tog ispitivanja mogu se upotrijebiti kao osnova za ocjenjivanje sukladnosti proizvodnje.

2.3.3.   Za motore na prirodni plin/biometan, omjer rezultata emisije „r” određuje se za svaku onečišćujuću tvar kako slijedi:

ili

i

2.3.4.   Za motore na UNP, proizvođač mora dokazti da osnovni motor ima sposobnost prilagođavanja svakom sastavu goriva koji se može pojaviti na tržištu.

Za motore na UNP, postoje razlike u sastavu C3/C4. Te se razlike odražavaju u referentnim gorivima. Osnovni motor mora ispunjavati zahtjeve u pogledu emisija u radu na referentna goriva A i B, kako je utvrđeno u Prilogu IX., bez ikakvih dodatnih podešavanja dovoda goriva između dva ispitivanja. Nakon promjene goriva dopušteno je jedno prilagođavanje. Prilagođavanje se sastoji od pretkondicioniranja za sljedeće ispitivanje emisija u skladu s odgovarajućim ispitnim ciklusom. Za motore koji se ispituju u NRSC ispitnom ciklusu, ako ciklus pretkondicioniranja nije dovoljan da se dovod goriva motora automatski prilagodi gorivu, prije pretkondicioniranja motora može se napraviti alternativno prilagođavanje u skladu sa specifikacijama proizvođača.

2.3.4.1.   Omjer rezultata emisija „r” utvrđuje se za svaku onečišćujuću tvar kako slijedi:

2.4.   Zahtjevi za motore na ograničene vrste goriva

Motor na ograničene vrste goriva mora ispunjavati zahtjeve iz točaka od 2.4.1. do 2.4.3.

2.4.1.   Za motore na SPP i konstruirane za rad na rasponu H-plinova ili rasponu L-plinova

2.4.1.1.   Osnovni motor ispituje se na odgovarajuće referentno gorivo, kako je utvrđeno u Prilogu IX., za odgovarajući raspon. Goriva su GR (gorivo 1) i G23 (gorivo 3) za H-raspon plinova i G25 (gorivo 2) i G23 (gorivo 3) za L-raspon plinova ili jednakovrijedna goriva nastala miješanjem plina iz plinovoda i drugih plinova, kako je utvrđeno u Dodatku 1. Prilogu IX. Osnovni motor mora ispunjavati zahtjeve ove Uredbe bez ikakvih podešavanja dovoda goriva između dva ispitivanja. Nakon promjene goriva dopušteno je jedno prilagođavanje. Prilagođavanje se sastoji od pretkondicioniranja za sljedeće ispitivanje emisija u skladu s odgovarajućim ispitnim ciklusom. Za motore koji se ispituju u NRSC ispitnom ciklusu, ako ciklus pretkondicioniranja nije dovoljan da se dovod goriva motora automatski prilagodi gorivu, prije pretkondicioniranja motora može se napraviti alternativno prilagođavanje u skladu sa specifikacijama proizvođača.

2.4.1.2.   Proizvođač može motor ispitati na treće gorivo umjesto na G23 (gorivo 3) ako je faktor λ-pomaka (Sλ) između 0,89 (što je niži raspon GR) i 1,19 (što je viši raspon G25), na primjer ako je gorivo 3 komercijalno gorivo. Rezultati tog ispitivanja mogu se upotrijebiti kao osnova za ocjenjivanje sukladnosti proizvodnje.

2.4.1.3.   Omjer rezultata emisija „r” utvrđuje se za svaku onečišćujuću tvar kako slijedi:

ili

i

2.4.1.4.   Pri isporuci kupcu motor na sebi mora imati oznaku utvrđenu u Prilogu III. Uredbi (EU) 2016/1628 s podacima o tome za koji je raspon plinova motor EU homologiran.

2.4.2.   Za motore na prirodni plin ili UNP i konstruirane za rad na jedan specifični sastav goriva

2.4.2.1.   Osnovni motor mora ispunjavati zahtjeve u pogledu emisija u radu na referentna goriva GR i G25 ili na jednakovrijedna goriva nastala miješanjem plina iz plinovoda i drugih plinova, kako je utvrđeno u Dodatku 1. Prilogu IX., kad je riječ o SPP-u, odnosno na referentna goriva GR i G20 ili na jednakovrijedna goriva nastala miješanjem plina iz plinovoda i drugih plinova, kako je utvrđeno u Dodatku 2. Prilogu VI., kad je riječ o UPP-u odnosno na referentna goriva A i B, kako je utvrđeno u Prilogu IX, kad je riječ o UNP-u. Između ispitivanja dopušteno je fino podešavanje sustava za dovod goriva. To fino podešavanje sastoji se od ponovnog dimenzioniranja baze podataka o dovodu goriva bez ikakve promjene osnovne strategije kontrole ili osnovne strukture baze podataka. Prema potrebi dopušteno je zamijeniti dijelove koji izravno utječu na protok goriva, na primjer sapnice brizgalice.

2.4.2.2.   Za SPP, proizvođač može motor ispitati na referentna goriva GR i G23, na referentna goriva G25 i G23 ili na jednakovrijedna goriva nastala miješanjem plina iz plinovoda i drugih plinova, kako je utvrđeno u Dodatku 1. Prilogu IX., a u tom slučaju EU homologacija tipa valjana je samo za H-raspon plinova odnosno L-raspon plinova.

2.4.2.3.   Pri isporuci kupcu motor na sebi mora imati oznaku utvrđenu u Prilogu III. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656 na kojoj su deklarirani podaci o sastavu raspona vrsta goriva za koji je motor dimenzioniran.

2.5.   Zahtjevi za motor na specifično gorivo na ukapljeni prirodni plin/ukapljeni biometan (UPP)

Motor na specifično gorivo na ukapljeni prirodni plin/ukapljeni biometan mora ispunjavati zahtjeve iz točaka od 2.5.1. do 2.5.2.

2.5.1.   Zahtjevi za motor na specifično gorivo na ukapljeni prirodni plin/ukapljeni biometan (UPP)

2.5.1.1.   Motor se dimenzionira za točno određeni sastav UPP-a čiji se faktor λ-pomaka ne razlikuje za više od 3 % od faktora λ-pomaka goriva G20 iz Priloga IX. i čiji udio etana nije veći od 1,5 %.

2.5.1.2.   Ako zahtjevi iz točke 2.5.1.1. nisu ispunjeni, proizvođač mora podnijeti zahtjev za homologaciju tipa motora na univerzalne vrste goriva u skladu sa specifikacijama iz točke 2.1.3.2.

2.5.2.   Zahtjevi za motor na specifično gorivo na ukapljeni prirodni plin (UPP)

2.5.2.1.   Za porodice motora s dvojnim gorivom, motori se dimenzioniraju za točno određeni sastav UPP-a čiji se faktor λ-pomaka ne razlikuje za više od 3 % od faktora λ-pomaka goriva G20 iz Priloga IX. i čiji udio etana nije veći od 1,5 % te se osnovni motor ispituje samo na referentno plinsko gorivo G20 ili na jednakovrijedno gorivo nastalo miješanjem plina iz plinovoda s drugim plinovima kako je utvrđeno u Dodatku 1. Prilogu IX.

2.6.   EU homologacija tipa člana porodice

2.6.1.   Uz iznimku navedenu u točki 2.6.2., EU homologacija tipa osnovnog motora proširuje se na sve članove porodice bez daljnjeg ispitivanja za bilo koji sastav goriva unutar raspona za koji je osnovni motor EU homologiran (za motore opisane u točki 2.5.) ili za isti raspon gorivâ (za motore opisane u točki 2.3. ili točki 2.4.) za koji je osnovni motor EU homologiran.

2.6.2.   Ako tehnička služba utvrdi da podneseni zahtjev zbog odabranog osnovnog motora ne obuhvaća u potpunosti porodicu motora utvrđenu u Prilogu IX. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656, tehnička služba može odabrati i ispitati alternativni ispitni motor i, prema potrebi, dodatni referentni ispitni motor.

2.7.   Dodatni zahtjevi za motore s dvojnim gorivom

Kako bi dobio EU homologaciju tipa motor ili porodice motora s dvojnim gorivom, proizvođač mora:

(a)	provesti ispitivanja u skladu s Tablicom 1.3. iz Dodatka 1.;

(b)	uz ispunjavanje zahtjeva iz odjeljka 2. dokazati da su motori s dvojnim gorivom ispitani i u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Prilogu VIII.

---

(1)  Direktiva 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive Vijeća 93/12/EEZ (SL L 350, 28.12.1998., str. 58.).

(2)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2017/656 оd 19. prosinca 2016. o utvrđivanju administrativnih zahtjeva koji se odnose na granične vrijednosti emisija i homologaciju tipa za motore s unutarnjim izgaranjem za necestovne pokretne strojeve u skladu s Uredbom (EU) 2016/1628 Europskog parlamenta i Vijeća (vidjeti stranicu 364 ovog Službenog lista).

(3)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2017/655 оd 19. prosinca 2016. o dopuni Uredbe (EU) 2016/1628 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu praćenja emisija plinovitih onečišćujućih tvari motora s unutarnjim izgaranjem u uporabi ugrađenih u necestovne pokretne strojeve (vidjeti stranicu 334 ovog Službenog lista).

PRILOG II.

Mjere u pogledu sukladnosti proizvodnje

1.   Definicije

Za potrebe ovog Priloga, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.1.	„sustav upravljanja kvalitetom” znači skup povezanih i uzajamno djelujućih elemenata koje organizacije upotrebljavaju radi usmjeravanja i kontrole načina na koji se provode politike i postižu ciljevi u području kvalitete;

1.2.	„kontrola” znači postupak prikupljanja dokaza radi evaluacije primjene kriterija za kontrolu; kontrola treba biti objektivna, nepristrana i neovisna, a njezin se postupak treba dokumentirati i sustavno primjenjivati;

1.3.	„korektivne mjere” znači postupak rješavanja problema koji se sastoji od niza koraka poduzetih za uklanjanje uzroka nesukladnosti ili nepoželjne situacije i osmišljenih za sprečavanje njihova ponovnog pojavljivanja.

2.   Svrha

2.1.   Cilj je mjera za osiguravanje sukladnosti proizvodnje osigurati da je svaki motor sukladan sa zahtjevima u pogledu specifikacija, radne sposobnosti i označivanja homologiranog tipa ili porodice motora.

2.2.   Postupci nužno obuhvaćaju ocjenjivanje sustava upravljanja kvalitetom (dalje u tekstu: prvo ocjenjivanje), utvrđeno u odjeljku 3., te provjere i kontrole povezane s proizvodnjom (dalje u tekstu: mjere za osiguravanje sukladnosti proizvoda), utvrđene u odjeljku 4.

3.   Prvo ocjenjivanje

3.1.   Homologacijsko tijelo prije dodjele EU homologacije provjerava postojanje zadovoljavajućih mjera i postupaka koje je uspostavio proizvođač radi osiguravanja djelotvorne kontrole kako bi motori u proizvodnji bili sukladni s homologiranim tipom ili porodicom motora.

3.2.   Na prvo se ocjenjivanje primjenjuju smjernice za sustave upravljanja kvalitetom i/ili okolišom iz norme EN ISO 19011:2011.

3.3.   Homologacijsko tijelo mora biti zadovoljno ishodom prvog ocjenjivanja i mjerama za osiguravanje sukladnosti proizvoda iz odjeljka 4., uzimajući u obzir, prema potrebi, jednu od mjera opisanih u točkama od 3.3.1. do 3.3.3., kombinaciju nekih od tih mjera ili sve te mjere.

3.3.1.   Prvo ocjenjivanje i/ili provjeru mjera za osiguravanje sukladnosti proizvoda obavlja homologacijsko tijelo koje dodjeljuje homologaciju ili imenovano tijelo koje djeluje u ime homologacijskog tijela.

3.3.1.1.   Pri razmatranju mjere u kojoj je potrebno obaviti prvo ocjenjivanje homologacijsko tijelo može uzeti u obzir dostupne informacije o certifikaciji proizvođača koja nije prihvaćena na temelju 3.3.3.

3.3.2.   Prvo ocjenjivanje i provjeru mjera za osiguravanje sukladnosti proizvoda može obaviti i homologacijsko tijelo druge države članice ili imenovano tijelo koje homologacijsko tijelo u tu svrhu odredi.

3.3.2.1.   U tom slučaju homologacijsko tijelo druge države članice sastavlja izjavu o sukladnosti u kojoj navodi područja i proizvodne pogone koje je obuhvatilo kao relevantne za motore koje treba EU homologirati.

3.3.2.2.   Nakon što primi zahtjev za izjavu o sukladnosti od homologacijskog tijela države članice koje dodjeljuje EU homologaciju, homologacijsko tijelo druge države članice mora odmah dostaviti tu izjavu o sukladnosti ili obavijest da je ne može izdati.

3.3.2.3.   U izjavi o sukladnosti mora se navesti barem sljedeće:

3.3.2.3.1.

grupa ili trgovačko društvo (npr. XYZ proizvodnja);

3.3.2.3.2.

konkretna organizacija (npr. Europski ogranak);

3.3.2.3.3.

tvornice/lokacije (npr. tvornica motora 1 (Ujedinjena Kraljevina), tvornica motora 2 (Njemačka));

3.3.2.3.4.

uvršteni tipovi/porodice motora;

3.3.2.3.5.

ocijenjena područja (npr. sastavljanje motora, ispitivanje motora, proizvodnja sustava za naknadnu obradu);

3.3.2.3.6.

pregledani dokumenti (npr. priručnik i postupci za upravljanje kvalitetom u poduzeću i na lokacijama);

3.3.2.3.7.

datum ocjenjivanja (npr. kontrola provedena od 18. do 30.5.2013.);

3.3.2.3.8.

planirani nadzorni posjet (npr. listopad 2014.).

3.3.3.   Za ispunjavanje zahtjeva za prvo ocjenjivanje iz točke 3.3. homologacijsko tijelo prihvaća i odgovarajuću certifikaciju proizvođača prema usklađenoj normi EN ISO 9001:2008 ili prema jednakovrijednoj usklađenoj normi. Proizvođač mora dostaviti detaljne podatke o certifikaciji i obvezati se da će obavijestiti homologacijsko tijelo o svim promjenama koje se odnose na rok valjanosti ili područje certifikacije.

4.   Mjere za osiguravanje sukladnosti proizvoda

4.1.   Svi motori EU homologirani na temelju Uredbe (EU) 2016/1628, ove Delegirane uredbe, Delegirane uredbe (EU) 2017/655 i Provedbene uredbe (EU) 2017/656 moraju se proizvoditi tako da budu sukladni s homologiranim tipom ili porodicom motora putem ispunjavanja zahtjeva iz ovog Priloga, Uredbe (EU) 2016/1628 i navedenih delegiranih i provedbenih uredbi Komisije.

4.2.   Prije dodjele EU homologacije na temelju Uredbe (EU) 2016/1628 i delegiranih i provedbenih akata donesenih na temelju te Uredbe homologacijsko tijelo provjerava postojanje odgovarajućih mjera i dokumentiranih kontrolnih planova, koje s proizvođačem treba dogovoriti za svaku homologaciju, kako bi se u utvrđenim razdobljima provodilo ispitivanja ili povezane provjere koji su nužni za provjeru kontinuirane usklađenosti s homologiranim tipom ili porodicom motora, uključujući, ako je primjenjivo, ispitivanja utvrđena u Uredbi (EU) 2016/1628 i delegiranim i provedbenim aktima donesenima na temelju te Uredbe.

4.3.   Nositelj EU homologacije mora:

4.3.1.

osigurati postojanje i primjenu postupaka za djelotvornu kontrolu sukladnosti motorâ s homologiranim tipom ili porodicom motora;

4.3.2.

imati pristup ispitnoj ili drugoj odgovarajućoj opremi potrebnoj za provjeru sukladnosti sa svakim homologiranim tipom ili porodicom motora;

4.3.3.

osigurati da se podaci o rezultatima ispitivanja ili provjere evidentiraju i da priloženi dokumenti budu dostupni u razdoblju od najviše deset godina koje se određuje u dogovoru s homologacijskim tijelom;

4.3.4.

za motore kategorija NRSh i NRS, osim za NRS-v-2B i NRS-v-3, osigurati da se za svaki tip motora provedu barem provjere i ispitivanja propisani u Uredbi (EU) 2016/1628 i delegiranim i provedbenim aktima donesenima na temelju te Uredbe. Za ostale kategorije, proizvođač i homologacijsko tijelo mogu dogovoriti ispitivanja na razini sastavnog dijela ili postupka sastavljanja na temelju odgovarajućeg kriterija;

4.3.5.

analizirati rezultate svakog tipa ispitivanja ili provjere u svrhu provjere i osiguravanja stabilnosti karakteristika proizvoda, imajući u vidu razlike dopuštene u industrijskoj proizvodnji;

4.3.6.

osigurati da se provodi dodatno uzorkovanje i ispitivanje ili provjera svaki put kad se u nekom tipu ispitivanja utvrde dokazi o nesukladnosti za skup uzoraka ili ispitnih dijelova.

4.4.   Ako homologacijsko tijelo smatra da rezultati dodatnih kontrola ili provjera iz točke 4.3.6. nisu zadovoljavajući, proizvođač mora osigurati ponovnu uspostavu sukladnosti proizvodnje u najkraćem mogućem roku korektivnim mjerama u skladu sa zahtjevima homologacijskog tijela.

5.   Mjere za kontinuiranu provjeru

5.1.   Tijelo koje je dodijelilo EU homologaciju tipa može u bilo kojem trenutku provjeriti metode za provjeru sukladnosti proizvodnje koje se primjenjuju u svakom proizvodnom pogonu putem redovitih kontrola. U tu svrhu proizvođač mora osigurati pristup lokacijama na kojima se odvijaju proizvodnja, inspekcija, ispitivanje, skladištenje i distribucija te dostaviti sve potrebne informacije o dokumentaciji i evidenciji sustava upravljanja kvalitetom.

5.1.1.   Uobičajeni je pristup pri takvim redovitim kontrolama praćenje kontinuirane djelotvornosti postupaka utvrđenih u odjeljcima 3. i 4. (prvo ocjenjivanje i mjere za osiguravanje sukladnosti proizvoda).

5.1.1.1.   Aktivnosti nadzora koje provode tehničke službe (kvalificirane ili priznate u skladu s točkom 3.3.3.) prihvaćaju se kao ispunjavanje zahtjeva točke 5.1.1. u pogledu postupaka utvrđenih pri prvom ocjenjivanju.

5.1.1.2.   Minimalna učestalost provjera, osim provjera navedenih u točki 5.1.1.1., kako bi se osiguralo da se relevantne provjere sukladnosti proizvodnje, koje se primjenjuju u skladu s odjeljcima 3. i 4., preispituju u razdoblju koje ovisi o stupnju povjerenja homologacijskog tijela, je najmanje jednom u dvije godine. Međutim, homologacijsko tijelo obavlja i dodatne provjere ovisno o godišnjoj proizvodnji, rezultatima ranijih ocjenjivanja, potrebi za praćenjem korektivnih mjera i na obrazloženi zahtjev drugog homologacijskog tijela ili bilo kojeg tijela za nadzor tržišta.

5.2.   Pri svakom preispitivanju inspektoru mora biti dostupna evidencija ispitivanja, provjera i proizvodnje, posebno evidencija ispitivanja i provjera koji se zahtijevaju u točki 4.2.

5.3.   Inspektor može odabrati nasumične uzorke za ispitivanje u laboratoriju proizvođača ili u prostorijama tehničke službe, u kom se slučaju provode samo fizička ispitivanja. Minimalni broj uzoraka može se odrediti na temelju rezultata proizvođačeve vlastite provjere.

5.4.   Ako se ne čini da postoji zadovoljavajuća razina kontrole ili ako se u primjeni točke 5.2. čini potrebnim provjeriti valjanost provedenih ispitivanja ili na obrazloženi zahtjev drugog homologacijskog tijela ili bilo kojeg tijela za nadzor tržišta, inspektor odabire uzorke za ispitivanje u laboratoriju proizvođača ili za slanje tehničkoj službi radi provođenja fizičkih ispitivanja u skladu sa zahtjevima utvrđenima u odjeljku 6. Uredbe (EU) 2016/1628 i u delegiranim i provedbenim aktima donesenima na temelju te Uredbe.

5.5.   Ako homologacijsko tijelo ili homologacijsko tijelo druge članice tijekom inspekcije ili nadzorne provjere ne bude zadovoljno rezultatima, u skladu s člankom 39. stavkom 3. Uredbe (EU) 20161628, homologacijsko tijelo mora osigurati poduzimanje svih potrebnih koraka za ponovnu uspostavu sukladnosti proizvodnje u najkraćem mogućem roku.

6.   Zahtjevi za ispitivanje sukladnosti proizvodnje u slučajevima nezadovoljavajuće razine kontrole sukladnosti proizvoda iz točke 5.4.

6.1.   U slučaju nezadovoljavajuće razine kontrole sukladnosti proizvodnje iz točke 5.4. ili 5.5., sukladnost proizvodnje provjerava se ispitivanjem emisija na temelju opisa u certifikatima EU o homologaciji utvrđenima u Prilogu IV. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656.

6.2.   Osim ako je drugačije propisano u točki 6.3. primjenjuje se sljedeći postupak.

6.2.1.   Tri motora i, ako je primjenjivo, tri sustava za naknadnu obradu nasumično se radi inspekcije uzimaju iz proizvodnje serije razmatranog tipa motora. Prema potrebi se radi donošenja odluke o prolazu ili padu uzimaju dodatni motori Da bi se donijela odluka o prolazu, treba ispitati najmanje četiri motora.

6.2.2.   Nakon što inspektor odabere motore, proizvođač ne smije vršiti nikakva podešavanja na odabranim motorima.

6.2.3.   Motori se podvrgavaju ispitivanju emisija u skladu sa zahtjevima iz Priloga VI. odnosno, za motore s dvojnim gorivom, u skladu s Dodatkom 2. Prilogu VIII. te se ispituju u ispitnim ciklusima relevantnima za tip motora u skladu s Prilogom XVII.

6.2.4.   Granične vrijednosti utvrđene su u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 2016/1628. Ako se motor sa sustavom za naknadnu obradu neučestalo regenerira, kako je navedeno u točki 6.6.2. Priloga VI., svi se rezultati emisije plinovitih ili krutih onečišćujućih tvari moraju prilagoditi faktorom primjenjivim za tip motora. U svim se slučajevima svi rezultati emisije plinovitih ili krutih onečišćujućih tvari prilagođavaju primjenom odgovarajućih faktora pogoršanja (DF-ovi) za taj tip motora, kako je utvrđeno u Prilogu III.

6.2.5.   Ispitivanja se provode na novoproizvedenim motorima.

6.2.5.1.   Na zahtjev proizvođača ispitivanja se mogu provesti na motorima koji su uhodavani najdulje 2 % trajanja razdoblja trajnosti emisije ili 125 sati, ovisno o tome što je kraće. Ako postupak uhodavanja provodi proizvođač, on se obvezuje da na tim motorima neće obavljati nikakva podešavanja. Ako je proizvođač naveo postupak uhodavanja u točki 3.3. opisnog dokumenta, kako je utvrđeno u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656, uhodavanje se obavlja primjenom tog postupka.

6.2.6.   Na temelju ispitivanja motora uzorkovanjem, kako je utvrđeno u Dodatku 1., smatra se da je proizvodnja određene serije motora sukladna s homologiranim tipom ako se donese odluka o prolazu za sve onečišćujuće tvari odnosno da nije sukladna s homologiranim tipom ako se donese odluka o padu za jednu onečišćujuću tvar, u skladu s kriterijima ispitivanja iz Dodatka 1., kako je prikazano na slici 2.1.

6.2.7.   Ako se za jednu onečišćujuću tvar donese odluka o prolazu, ta se odluka ne može promijeniti zbog rezultata dodatnih ispitivanja koja se provode radi donošenja odluka za ostale onečišćujuće tvari.

Ako se ne donese odluka o prolazu za sve onečišćujuće tvari i ako se ne donese nijedna odluka o padu za neku od onečišćujućih tvari, ispitivanje se provodi na još jednom motoru.

6.2.8.   Ako se ne donese odluka o prolazu ili padu, proizvođač u svakom trenutku može zaustaviti ispitivanje. U tom se slučaju evidentira odluka o padu.

6.3.   Na temelju odstupanja od točke 6.2.1. primjenjuje se sljedeći postupak za tipove motora koji se u EU-u prodaju u količini manjoj od 100 jedinica godišnje:

6.3.1.

Jedan motor i, ako je primjenjivo, jedan sustav za naknadnu obradu nasumično se uzimaju iz proizvodnje serije razmatranog tipa motora.

6.3.2.

Ako motor ispunjava zahtjeve iz točke 6.2.4., donosi se odluka o prolazu i nisu potrebna daljnja ispitivanja.

6.3.3.

Ako ispitivanje ne ispunjava zahtjeve iz točke 6.2.4., primjenjuje se postupak iz točaka od 6.2.6. do 6.2.9.

6.4.   Sva se navedena ispitivanja mogu provoditi s primjenjivim komercijalnim gorivima. Međutim, na zahtjev proizvođača upotrebljavaju se referentna goriva navedena u Prilogu IX. Time se podrazumijevaju ispitivanja, opisana u Dodatku 1. Prilogu I., s najmanje dva referentna goriva za sve motore na plinovito gorivo osim za motore na plinovito gorivo s EU homologacijom tipa za specifično gorivo za koje je potrebno samo jedno referentno gorivo. Ako se koristi više od jednog referentnog plinovitog goriva, iz rezultata mora biti vidljivo da je motor unutar graničnih vrijednosti u radu na svako gorivo.

6.5.   Nesukladnost motora na plinovito gorivo

Ako postoji dvojba oko sukladnosti motora na plinovito gorivo, uključujući motore s dvojnim gorivom, kad se koristi komercijalno gorivo, ispitivanja se moraju provesti sa svakim referentnim gorivom za rad na koje je ispitan osnovni motor te, na zahtjev proizvođača, s mogućim dodatnim trećim gorivom, kako je navedeno u točkama 2.3.1.1.1., 2.3.2.1. i 2.4.1.2. Priloga I., za rad na koje je mogao biti ispitan osnovni motor. Rezultat se prema potrebi računski pretvara primjenom odgovarajućih faktora „r”, „r a” ili „r b”, kako je opisano u točkama 2.3.3., 2.3.4.1. i 2.4.1.3. Priloga I. Ako su r, r a ili r b manji od 1, korekcija se ne primjenjuje. Iz izmjerenih te, prema potrebi, izračunanih rezultata mora biti vidljivo da je motor unutar graničnih vrijednosti sa svim relevantnim gorivima (na primjer, s gorivom 1, gorivom 2 i, ako je primjenjivo, trećim gorivom kad je riječ o motorima na prirodni plin/biometan te s gorivima A i B kad je riječ o motorima na UNP).

Slika 2.1.

Shema ispitivanja usklađenosti proizvodnje

PRILOG III.

Metodologija za prilagodbu rezultata laboratorijskog ispitivanja emisije radi uključivanja faktora pogoršanja

1.   Definicije

Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se sljedeće definicije:

1.1.	„ciklus starenja” znači rad necestovnog pokretnog stroja ili motora (brzina, opterećenje, snaga) koji će se izvršiti tijekom razdoblja akumulacije sati rada;

1.2.	„ključni sastavni dijelovi povezani s emisijama” znači sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova, elektronička upravljačka jedinica motora i njezini pripadajući senzori i aktuatori te sustav povrata ispušnih plinova, uključujući sve povezane filtre, uređaje za hlađenje, kontrolne ventile i cijevi;

1.3.	„ključno održavanje povezano s emisijama” znači održavanje ključnih sastavnih dijelova povezanih s emisijama;

1.4.	„održavanje povezano s emisijama” znači održavanje koje bitno utječe na emisije ili za koje je vjerojatno da će utjecati na učinkovitosti u pogledu emisija necestovnih pokretnih strojeva ili motora tijekom normalnog rada u uporabi;

1.5.	„porodica motora po sustavu za naknadnu obradu” znači proizvođačevo grupiranje motora koji su u skladu s definicijom porodice motora, ali koji se dodatno grupiraju u porodice motora na temelju upotrebe sličnog sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova;

1.6.	„održavanje nepovezano s emisijama” znači održavanje koje ne utječe bitno na emisije i koje nema trajan učinak na pogoršanje učinkovitosti u pogledu emisija necestovnih pokretnih strojeva stroja ili motora tijekom normalnog rada u uporabi nakon provođenja održavanja;

1.7.	„raspored akumulacije sati rada” znači ciklus starenja i razdoblje akumulacije sati rada za utvrđivanje faktora pogoršanja za porodicu motora po sustavu za naknadnu obradu.

2.   Općenito

2.1.   U ovom se Prilogu navode detalji postupaka za odabir motora koji će se ispitivati prema rasporedu akumulacije sati rada u svrhu utvrđivanja faktora pogoršanja radi EU homologacije tipa i ocjenjivanja sukladnosti proizvodnje tipa ili porodice motora. Faktori pogoršanja primjenjuju se na emisije izmjerene u skladu s Prilogom VI. i izračunane u skladu s Prilogom VII. u skladu s postupkom utvrđenim u točki 3.2.7. odnosno točki 4.3.

2.2.   Homologacijska tijela ne moraju prisustvovati ispitivanjima akumulacijom sati rada ili ispitivanjima emisija provedenima radi utvrđivanja pogoršanja.

2.3.   U ovom se Prilogu također navode detalji radnji održavanja povezanog i nepovezanog s emisijama koje bi se trebale ili mogle raditi na motorima koji su podvrgnuti rasporedu akumulacije sati rada. To održavanje mora biti u skladu s održavanjem koje se radi na motorima u uporabi i o kojem se obavješćuju krajnji korisnici novih motora.

3.   Kategorije motora NRE, NRG, IWP, IWA, RLL, RLR, SMB, ATS i potkategorije NRS-v-2b i NRS-v-3

3.1.   Odabir motora za utvrđivanje faktora pogoršanja razdoblja trajnosti emisije

3.1.1.   Za ispitivanje emisije radi utvrđivanja faktora pogoršanja razdoblja trajnosti emisije biraju se motori iz porodice motora utvrđene u odjeljku 2. Priloga IX. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656.

3.1.2.   Motori iz različitih porodica motora mogu se dodatno kombinirati u porodice na temelju upotrijebljenog tipa sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova. Kako bi se u istu porodicu motora po sustavu za naknadnu obradu ispušnih plinova svrstali motori s različitim konfiguracijama cilindara ali sličnim tehničkim specifikacijama sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova i njihovu ugradnju, proizvođač mora homologacijskom tijelu dokazati da je učinak smanjenja emisija tih motora sličan.

3.1.3.   Proizvođač motora odabire jedan motor reprezentativan za porodicu motora po sustavu za naknadnu obradu, kako je utvrđeno u točki 3.1.2., radi ispitivanja tijekom rasporeda akumulacije sati rada iz točke 3.2.2. te o tome obavještava homologacijsko tijelo prije početka svakog ispitivanja.

3.1.4.   Ako homologacijsko tijelo odluči da je za najgori scenarij s obzirom na emisije neki drugi motor reprezentativan za porodicu motora po sustavu za naknadnu obradu, homologacijsko tijelo i proizvođač motora zajednički odabiru motor za ispitivanje.

3.2.   Utvrđivanje faktora pogoršanja razdoblja trajnosti emisije

3.2.1.   Općenito

Faktori pogoršanja primjenjivi na porodicu motora po sustavu za naknadnu obradu izvode se iz odabranih motora na temelju rasporeda akumulacije sati rada koji obuhvaća redovito ispitivanje emisija plinovitih i krutih tvari tijekom svakog ispitnog ciklusa primjenjivog na kategoriju motora, kako je navedeno u Prilogu IV. Uredbi (EU) 2016/1628. Za necestovne dinamičke ispitne cikluse (NRTC) motora kategorije NRE, upotrebljavaju se samo rezultati NRTC-a s toplim pokretanjem.

3.2.1.1.   Homologacijsko tijelo može na zahtjev proizvođača dopustiti upotrebu faktora pogoršanja koji su utvrđeni alternativnim postupcima u odnosu na postupke iz točaka od 3.2.2. do 3.2.5. U tom slučaju proizvođač homologacijskom tijelu mora dokazati da primijenjeni alternativni postupci nisu manje strogi od postupaka utvrđenih u točkama od 3.2.2. do 3.2.5.

3.2.2.   Raspored akumulacije sati rada

Rasporedi akumulacije sati rada mogu se prema odabiru proizvođača provesti radom necestovnog pokretnog stroja opremljenog odabranim motorom prema rasporedu akumulacije sati rada „u uporabi” ili radom odabranog motora prema rasporedu akumulacije sati rada „na dinamometru”. Proizvođač ne mora upotrebljavati referentno gorivo za akumulaciju sati rada između ispitnih točaka mjerenja emisija.

3.2.2.1.   Akumulacija sati rada u uporabi i na dinamometru

3.2.2.1.1.   Proizvođač u skladu s dobrom inženjerskom procjenom određuje način i trajanje akumulacije sati rada i ciklusa starenja za motore.

3.2.2.1.2.   Proizvođač određuje ispitne točke na kojima će se mjeriti emisije plinovitih i krutih tvari tijekom primjenjivih ciklusa kako slijedi.

3.2.2.1.2.1.

Tijekom rasporeda akumulacije sati rada kraćeg od razdoblja trajnosti emisije u skladu s točkom 3.2.2.1.7. tri je minimalni broj ispitnih točaka, jedna na početku, jedna približno na sredini i jedna na kraju rasporeda akumulacije radnih sati.

3.2.2.1.2.2.

Ako akumulacija sati rada traje do kraja razdoblja trajnosti emisije, dva je minimalni broj ispitnih točaka, jedna na početku i jedna na kraju akumulacije radnih sati.

3.2.2.1.2.3.

Proizvođač može dodatno ispitivati na jednako udaljenim međutočkama.

3.2.2.1.3.   Vrijednosti emisija na početnoj točki i na kraju razdoblja trajnosti emisije izračunane u skladu s točkom 3.2.5.1. ili izravno izmjerene u skladu s točkom 3.2.2.1.2.2. moraju biti unutar graničnih vrijednosti primjenjivih na porodicu motora. Međutim, rezultati pojedinačnih emisija u međutočkama mogu prelaziti te granične vrijednosti.

3.2.2.1.4.   Za kategorije ili potkategorije motora na koje se primjenjuje NRTC ili za motore kategorija i potkategorija NRS na koje se primjenjuje necestovni dinamički ispitni ciklus za velike motore s paljenjem električnom iskrom (LSI-NRTC), proizvođač može zatražiti suglasnost homologacijskog tijela za provođenje samo jednog ispitnog ciklusa (NRTC-a s toplim pokretanjem ili LSI-NRTC-a, prema potrebi, ili NRSC-a) na svakoj ispitnoj točki i provođenje ostalih ispitnih ciklusa samo na početku i na kraju rasporeda akumulacije sati rada.

3.2.2.1.5.   Za kategorije ili potkategorije motora za koje ne postoji primjenjiv necestovni dinamički ciklus u Prilogu IV. Uredbi (EU) 2016/1628, na svakoj ispitnoj točki provodi se samo NRSC.

3.2.2.1.6.   Rasporedi akumulacije sati rada mogu se razlikovati za različite porodice motora po sustavu za naknadnu obradu.

3.2.2.1.7.   Raspored akumulacije sati rada može biti kraći od razdoblja trajnosti emisije, ali ne smije biti kraći od ekvivalenta najmanje jedne četvrtine relevantnog razdoblja trajnosti emisije utvrđenog u Prilogu V. Uredbi (EU) 2016/1628.

3.2.2.1.8.   Dopušteno je ubrzano starenje prilagođivanjem rasporeda akumulacije sati rada na temelju potrošnje goriva. Prilagođivanje se temelji na omjeru između uobičajene potrošnje goriva u uporabi i potrošnje goriva u ciklusu starenja, ali potrošnja goriva u ciklusu starenja ne smije prelaziti uobičajenu potrošnju goriva u uporabi za više od 30 %.

3.2.2.1.9.   Uz odobrenje homologacijskog tijela proizvođač može primijeniti alternativne metode za ubrzano starenje.

3.2.2.1.10.   Raspored akumulacije sati rada mora se opisati u cijelosti u zahtjevu za homologaciju te dostaviti homologacijskom tijelu prije početka svih ispitivanja.

3.2.2.2.   Ako homologacijsko tijelo odluči da je potrebno provesti dodatna mjerenja između točaka koje je odabrao proizvođač, ono mora o tome obavijestiti proizvođača. Proizvođač mora sastaviti revidirani raspored akumulacije sati rada koji homologacijsko tijelo mora prihvatiti.

3.2.3.   Ispitivanje motora

3.2.3.1.   Stabilizacija motora

3.2.3.1.1.   Za svaku porodicu motora po sustavu za naknadnu obradu proizvođač određuje nakon koliko je sati rada necestovnog pokretnog stroja ili motora rad njegova sustava za naknadnu obradu stabiliziran. Na zahtjev homologacijskog tijela proizvođač mora dati na uvid podatke i analize koje je upotrijebio pri određivanju tog broja. Alternativno, proizvođač može držati motor ili necestovni pokretni stroj u pogonu od 60 do 125 sati ili ekvivalentno razdoblje u ciklusu starenja kako bi stabilizirao njegov sustav za naknadnu obradu.

3.2.3.1.2.   Kraj razdoblja stabilizacije određen u točki 3.2.3.1.1. smatra se početkom rasporeda akumulacije sati rada.

3.2.3.2.   Ispitivanje akumulacijom sati rada

3.2.3.2.1.   Nakon stabilizacije motor radi prema rasporedu akumulacije sati rada koji odabere proizvođač, kako je opisano u točki 3.2.2. U periodičnim intervalima tijekom rasporeda akumulacije sati rada koje odredi proizvođač i, ako je primjenjivo, o kojima odluči homologacijsko tijelo u skladu s točkom 3.2.2.2. ispituju se emisije plinovitih i krutih tvari iz motora u NRTC-u s toplim pokretanjem i NRSC-u ili LSI-NRTC-u i NRSC-u primjenjivima na kategoriju motora, kako je utvrđeno u Prilogu IV. Uredbi (EU) 2016/1628.

Proizvođač može odabrati da se emisije onečišćujućih tvari ispred bilo kojeg sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova mjere odvojeno od emisija onečišćujućih tvari iza bilo kojeg sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova.

U skladu točkom 3.2.2.1.4. ako je dogovoreno da se na svakoj ispitnoj točki provede samo jedan ispitni ciklus (NRTC s toplim pokretanjem, LSI-NRTC ili NRSC), drugi se ispitni ciklus (NRTC s toplim pokretanjem, LSI-NRTC ili NRSC) provodi na početku i na kraju rasporeda akumulacije sati rada.

U skladu s točkom 3.2.2.1.5., za kategorije ili potkategorije motora za koje ne postoji primjenjiv necestovni dinamički ciklus utvrđen u Prilogu IV. Uredbi (EU) 2016/1628, u svakoj se ispitnoj točki provodi samo NRSC.

3.2.3.2.2.   Tijekom rasporeda akumulacije sati rada održavanje motora provodi se u skladu s točkom 3.4.

3.2.3.2.3.   Tijekom rasporeda akumulacije sati rada može se obavljati neplanirano održavanje motora ili necestovnog pokretnog stroja, na primjer ako je proizvođačev uobičajeni sustav za dijagnostiku detektirao problem koji informira rukovatelja necestovnog pokretnog stroja da je došlo do kvara.

3.2.4.   Izvješćivanje

3.2.4.1.   Rezultati svih ispitivanja emisija (NRTC s toplim pokretanjem, LSI-NRTC i NRSC) provedenih tijekom rasporeda akumulacije sati rada moraju se staviti na raspolaganje homologacijskom tijelu. Ako se neko ispitivanje emisija proglasi nevažećim, proizvođač mora obrazložiti zašto je to ispitivanje proglašeno nevažećim. U tom slučaju mora se provesti dodatan niz ispitivanja emisija unutar sljedećih 100 sati akumulacije sati rada.

3.2.4.2.   Proizvođač mora čuvati evidenciju svih podataka o svim ispitivanjima emisija i o svakom održavanju obavljenom na motoru tijekom rasporeda akumulacije sati rada. Ti se podaci dostavljaju homologacijskom tijelu zajedno s rezultatima ispitivanja emisija koja su provedena tijekom rasporeda akumulacije sati rada.

3.2.5.   Određivanje faktora pogoršanja

3.2.5.1.   Tijekom rasporeda akumulacije sati rada u skladu s točkom 3.2.2.1.2.1. ili točkom 3.2.2.1.2.3., za svaku onečišćujuću tvar koja je izmjerena tijekom NRTC-a s toplim pokretanjem, LSI-NRTC-a i NRSC-a na svakoj ispitnoj točki tijekom rasporeda akumulacije sati rada, radi se najprimjerenija analiza linearne regresije na temelju svih rezultata ispitivanja. Rezultati svakog ispitivanja za svaku onečišćujuću tvar izražavaju se jednakim brojem decimalnih mjesta kao i granične vrijednosti za tu onečišćujuću tvar, kako je primjenjivo na porodicu motora, uz još jedno dodatno decimalno mjesto.

Ako je u skladu s točkom 3.2.2.1.4. ili točkom 3.2.2.1.5. proveden samo jedan ispitni ciklus (NRTC s toplim pokretanjem, LSI-NRTC ili NRSC) na svakoj ispitnoj točki, regresijska analiza radi se samo na temelju rezultata ispitivanja dobivenih u ispitnom ciklusu provedenom na svakoj ispitnoj točki.

Proizvođač može od homologacijskog tijela zatražiti prethodno odobrenje za nelinearnu regresiju.

3.2.5.2.   Vrijednosti emisija za svaku onečišćujuću tvar na početku razdoblja akumulacije sati rada i na završetku razdoblja trajnosti emisije primjenjivog na ispitivani motor se:

(a)	utvrđuju ekstrapolacijom regresijske jednadžbe iz točke 3.2.5.1. tijekom razdoblja akumulacije sati rada u skladu s točkom 3.2.2.1.2.1. ili točkom 3.2.2.1.2.3.; ili

(b)	izravno mjere tijekom rasporeda akumulacije sati rada u skladu s točkom 3.2.2.1.2.2.

Ako se vrijednosti emisija upotrebljavaju za porodice motora koje pripadaju istoj porodici motora po sustavu za naknadnu obradu, ali koje imaju različita razdoblja trajnosti emisije, tada se vrijednosti emisije na kraju razdoblja trajnosti emisije ponovno računaju za svako razdoblje trajnosti emisije ekstrapolacijom ili interpolacijom regresijske jednadžbe, kako je određeno u točki 3.2.5.1.

3.2.5.3.   Faktor pogoršanja (DF) za svaku onečišćujuću tvar određuje se kao omjer primijenjenih vrijednosti emisija na kraju razdoblja trajnosti emisije i primijenjenih vrijednosti emisija na početku rasporeda akumulacije sati rada (multiplikativni faktor pogoršanja).

Proizvođač može od homologacijskog tijela zatražiti prethodno odobrenje za primjenu dodatnog DF-a za svaku onečišćujuću tvar. Aditivni DF definira se kao razlika izračunanih vrijednosti emisija na kraju razdoblja trajnosti emisije i izračunanih vrijednosti emisija na početku rasporeda akumulacije sati rada.

Primjer određivanja DF-ova primjenom linearne regresije prikazan je na slici 3.1. za emisiju NOx.

Miješanje multiplikativnih i aditivnih faktora pogoršanja unutar jedne skupine onečišćujućih tvari nije dopušteno.

Ako se izračunom dobije vrijednost manja od 1,00 za multiplikativni DF, odnosno manja od 0,00 za aditivni DF, faktor pogoršanja iznosi 1,00, odnosno 0,00.

Ako je u skladu s točkom 3.2.2.1.4. dogovoreno da se na svakoj ispitnoj točki provodi samo jedan ispitni ciklus (NRTC s toplim pokretanjem, LSI-NRTC ili NRSC) i da se drugi ispitni ciklus (NRTC s toplim pokretanjem, LSI-NRTC ili NRSC) provodi samo na početku i na kraju rasporeda akumulacije sati rada, faktor pogoršanja izračunan za ispitni ciklus koji je proveden u svakoj ispitnoj točki primjenjiv je i na drugi ispitni ciklus.

Slika 3.1.

Primjer određivanja faktora pogoršanja

3.2.6.   Zadani faktori pogoršanja

3.2.6.1.   Kao alternativa primjeni rasporeda akumulacije sati rada za određivanje DF-ova, proizvođači motora mogu se odlučiti na primjenu zadanih multiplikativnih DF-ova iz tablice 3.1.

Tablica 3.1.

Zadani faktori pogoršanja

Ispitni ciklus	CO	HC	NOx	PM	PN
NRTC i LSI-NRTC	1,3	1,3	1,15	1,05	1,0
NRSC	1,3	1,3	1,15	1,05	1,0

Nema zadanih aditivnih faktora pogoršanja. Zadani multiplikativni DF-ovi ne smiju se pretvarati u aditivne DF-ove.

Za PN se može uzeti aditivni DF od 0,0 ili multiplikativni DF od 1,0 u kombinaciji s rezultatima prethodnog ispitivanja DF-ova kojim nije utvrđena vrijednost PN-a ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)	prethodno ispitivanje faktora pogoršanja provedeno je na tehnologiji motora koja bi ispunjavala uvjete za uvrštavanje u istu porodicu motora po sustavu za naknadnu obradu, kako je utvrđeno u točki 3.1.2., kao i porodica motora na koju se planiraju primijeniti faktori pogoršanja; i

(b)	rezultati ispitivanja upotrijebljeni su za raniju homologaciju tipa dodijeljenu prije primjenjivog datuma EU homologacije tipa iz Priloga III. Uredbi (EU) 2016/1628.

3.2.6.2.   Ako se upotrebljavaju zadani DF-ovi, proizvođač mora homologacijskom tijelu dostaviti jake dokaze da se od sastavnih dijelova za kontrolu emisija može razumno očekivati da imaju trajnost emisije povezanu s tim zadanim faktorima. Ti se dokazi mogu temeljiti na analizi konstrukcije, na ispitivanjima ili na kombinaciji te analize i ispitivanja.

3.2.7.   Primjena faktora pogoršanja

3.2.7.1.   Motori se moraju nalaziti unutar odgovarajuće granične vrijednosti emisije za svaku onečišćujuću tvar, kako je primjenjivo na porodicu motora, nakon što se primijene faktori pogoršanja na rezultat ispitivanja izmjeren u skladu s Prilogom VI. (specifična emisija ponderirana prema ciklusu za čestice i svaki pojedinačni plin). Ovisno o vrsti faktora pogoršanja primjenjuje se sljedeće:

(a)	za multiplikativne faktore: (specifična emisija ponderirana prema ciklusu) × DF ≤ granična vrijednost emisije

(b)	za aditivne faktore: (specifična emisija ponderirana prema ciklusu) + DF ≤ granična vrijednost emisije

Specifična emisija ponderirana prema ciklusu može uključivati prilagodbu za neučestalu regeneraciju, ako je primjenjivo.

3.2.7.2.   Za multiplikativni faktor pogoršanja NOx + HC, zasebni faktori pogoršanja za HC i NOx utvrđuju se i primjenjuju odvojeno u izračunu razina pogoršanja emisija iz rezultata ispitivanja emisija prije kombiniranja dobivenih vrijednosti pogoršanja NOx i HC radi utvrđivanja sukladnosti s graničnom vrijednosti emisije.

3.2.7.3.   Proizvođač se može odlučiti na prenošenje faktora pogoršanja određenih za jednu porodicu motora po sustavu za naknadnu obradu na motor koji nije obuhvaćen tom porodicom. U tim slučajevima proizvođač mora homologacijskom tijelu dokazati da motor za koji je porodica motora po sustavu za naknadnu obradu izvorno ispitivana i motor na koji se faktori pogoršanja prenose imaju slične tehničke specifikacije i zahtjeve za ugradnju u necestovni pokretni stroj te da su emisije tog motora slične.

Ako se faktori pogoršanja prenose na motor s različitim razdobljem trajnosti emisije, moraju se preračunati za primjenjivo razdoblje trajnosti emisije ekstrapolacijom ili interpolacijom regresijske jednadžbe, kako je utvrđeno u točki 3.2.5.1.

3.2.7.4.   Faktor pogoršanja za svaku onečišćujuću tvar za svaki primjenjivi ispitni ciklus bilježi se u ispitnom izvješću utvrđenom u Dodatku 1. Prilogu VI. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656.

3.3.   Provjeravanje sukladnosti proizvodnje

3.3.1.   Sukladnost proizvodnje u pogledu zahtjeva za emisije provjerava se na temelju odjeljka 6. Priloga II.

3.3.2.   Proizvođač može izmjeriti emisije onečišćujućih tvari ispred bilo kojeg sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova tijekom provođenja EU homologacijskog ispitivanja. U tu svrhu proizvođač može odrediti neslužbene faktore pogoršanja za motor bez sustava za naknadnu obradu i za sustav za naknadnu obradu koji taj proizvođač može upotrijebiti kao pomoć za kontrolu na kraju proizvodne linije.

3.3.3.   Za potrebe EU homologacije tipa u ispitnom izvješću iz Dodatka 1. Prilogu VI. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656 bilježe se samo faktori pogoršanja utvrđeni u skladu s točkom 3.2.5. ili 3.2.6.

3.4.   Održavanje

Za potrebe rasporeda akumulacije sati rada održavanje se provodi u skladu s proizvođačevim priručnikom za servisiranje i održavanje.

3.4.1.   Planirano održavanje povezano s emisijama

3.4.1.1.   Planirano održavanje povezano s emisijama koje se provodi kad je motor u pogonu radi rasporeda akumulacije sati rada obavlja se u intervalima jednakima onima navedenima u proizvođačevim uputama za održavanje za krajnjeg korisnika necestovnog pokretnog stroja ili motora. Taj raspored održavanja može se prema potrebi ažurirati tijekom rasporeda akumulacije sati rada pod uvjetom da se nijedan postupak održavanja ne izbriše iz rasporeda održavanja nakon što se provede na ispitnom motoru.

3.4.1.2.   Sve prilagodbe, rastavljanja, čišćenja ili zamjene ključnih sastavnih dijelova povezanih s emisijama koji se periodično obavljaju tijekom razdoblja trajnosti emisije kako bi se spriječio kvar motora moraju se obavljati samo u mjeri u kojoj je to tehnološki nužno kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje sustava za kontrolu emisija. Tijekom rasporeda akumulacije sati rada i nakon određenog broja sati rada motora izbjegavaju se planirane zamjene ključnih sastavnih dijelova povezanih s emisijama osim onih koji se rutinski mijenjaju. U tom se kontekstu potrošni dijelovi koji se redovito mijenjaju ili dijelovi koje je nakon određenog broja sati rada motora potrebno očistiti smatraju dijelovima koji se rutinski mijenjaju.

3.4.1.3.   Svi zahtjevi za planirano održavanje podliježu odobrenju homologacijskog tijela prije dodjele EU homologacije tipa te se moraju navesti u korisničkom priručniku. Homologacijsko tijelo ne smije odbiti odobriti razumne i tehnički nužne zahtjeve za održavanje, među ostalim, zahtjeve utvrđene u točki 1.6.1.4.

3.4.1.4.   Za potrebe rasporeda akumulacije sati rada proizvođač motora određuje svako namještanje, čišćenje, održavanje, prema potrebi, i planiranu zamjenu sljedećih dijelova:

—	filtara i hladnjaka u povratu ispušnih plinova (EGR);

—	ventila za prinudno prozračivanje kućišta koljenastog vratila, ako je primjenjivo;

—	sapnica za ubrizgavanje goriva (dopušteno je samo čišćenje);

—	brizgaljki za gorivo;

—	turbopuhala;

—	elektroničke upravljačke jedinice motora i njezinih pripadajućih senzora i aktuatora;

—	sustava za naknadnu obradu čestica (uključujući pripadajuće sastavne dijelove);

—	sustava za naknadnu obradu NOx (uključujući pripadajuće sastavne dijelove);

—	povrata ispušnih plinova, uključujući sve pripadajuće upravljačke ventile i cijevi;

—	svih ostalih sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova.

3.4.1.5.   Planirano ključno održavanje povezano s emisijama provodi se samo ako ga se mora provoditi u uporabi i ako je krajnji korisnik motora ili necestovnog pokretnog stroja upoznat s tim zahtjevom.

3.4.2.   Izmjene planiranog održavanja

Proizvođač homologacijskom tijelu podnosi zahtjev za odobrenje svakog novog planiranog održavanja koje želi provoditi tijekom rasporeda akumulacije sati rada i nakon toga preporučiti krajnjim korisnicima necestovnih pokretnih strojeva i motora. Uz zahtjev se moraju priložiti podaci u prilog potrebe za novim planiranim održavanjem i intervala održavanja.

3.4.3.   Planirano održavanje nepovezano s emisijama

Razumno i tehnički nužno planirano održavanje nepovezano s emisijama (na primjer, zamjena ulja, zamjena filtra ulja, zamjena filtra goriva, zamjena filtra zraka, održavanje rashladnog sustava, namještanje brzine praznog hoda, regulator, pritezanje vijaka motora, podešavanje zračnosti ventila, namještanje brizgaljke, namještanje napetosti pogonskog remena itd.) može se provesti na motorima ili necestovnim pokretnim strojevima odabranima za raspored akumulacije sati rada u najmanje učestalim intervalima koje je proizvođač preporučio krajnjem korisniku (na primjer, ne u intervalima preporučenima za teške uvjete upotrebe).

3.5.   Popravak

3.5.1.   Popravci sastavnih dijelova motora odabranoga za ispitivanje tijekom rasporeda akumulacije sati rada provode se samo u slučaju kvara sastavnog dijela ili neispravnosti u radu motora. Popravak samog motora, sustava za kontrolu emisija ili sustava za dovod goriva nije dopušten, osim u mjeri definiranoj u točki 3.5.2.

3.5.2.   Ako motor, pripadajući sustav za kontrolu emisija ili pripadajući sustav za dovod goriva otkaže tijekom rasporeda akumulacije sati rada, ta se akumulacija sati rada smatra nevažećom te se mora pokrenuti nova akumulacija sati rada s novim motora.

Prethodni se stavak ne primjenjuje ako se pokvareni sastavni dijelovi zamijene ekvivalentnim sastavnim dijelovima koji su prošli kroz sličan broj sati akumulacije sati rada.

4.   Kategorije i potkategorije motora NRSh i NRS, osim potkategorija NRS-v-2b i NRS-v-3

4.1.   Primjenjiva kategorija razdoblja trajnosti emisije i odgovarajući faktor pogoršanja određuju se u skladu s ovim odjeljkom 4.

4.2.   Porodica motora smatra se sukladnom s graničnim vrijednostima utvrđenima za potkategoriju ako rezultati ispitivanja emisija svih motora reprezentativnih za tu porodicu motora, nakon što se prilagode množenjem s DF-om utvrđenim u odjeljku 2., nisu viši od graničnih vrijednosti utvrđenih za tu potkategoriju motora. Međutim, ako makar i jedan rezultat ispitivanja emisija makar i jednog od motora reprezentativnih za porodicu motora, nakon što se prilagodi množenjem s DF-om utvrđenim u odjeljku 2., bude viši od makar i jedne granične vrijednosti pojedinačne emisije utvrđene za tu potkategoriju motora, porodica motora ne smije se smatrati sukladnom s graničnim vrijednostima utvrđenima za tu potkategoriju.

4.3.   Faktori pogoršanja određuju se sljedećim postupkom.

4.3.1.

Na najmanje jednom ispitnom motoru reprezentativnom za konfiguraciju odabranu kao najvjerojatniju za prekoračivanje graničnih vrijednosti emisija HC + NOx i konstruiranom da bude reprezentativan za motore u proizvodnji provodi se (cijeli) postupak ispitivanja emisija kako je opisano u Prilogu VI. nakon broja sati koji odgovara stabilizaciji emisija.

4.3.2.

Ako se ispituje više od jednog motora, rezultati se izračunavaju kao prosjek rezultata svih ispitanih motora zaokružen na broj decimalnih mjesta jednak broju decimalnih mjesta primjenjive granične vrijednosti i izražen s još jednom značajnom znamenkom.

4.3.3.

To se ispitivanje emisija ponavlja nakon starenja motora. Postupak starenja treba osmisliti tako da proizvođaču omogući da na odgovarajući način predvidi pogoršanje emisije u uporabi tijekom EDP-a, uzimajući u obzir vrstu istrošenosti i ostale mehanizme pogoršanja koji se očekuju tijekom uobičajene komercijalne uporabe, a koji bi mogli utjecati na učinak emisija. Ako se ispituje više od jednog motora, rezultati se izračunavaju kao prosjek rezultata svih ispitanih motora zaokružen na broj decimalnih mjesta jednak broju decimalnih mjesta primjenjive granične vrijednosti i izražen s još jednom značajnom znamenkom.

4.3.4.

Emisije na kraju EDP-a (prosječne emisije, ako je primjenjivo) za svaku reguliranu onečišćujuću tvar dijele se sa stabiliziranim emisijama (s prosječnim emisijama, ako je primjenjivo) i zaokružuju na dvije značajne znamenke. Dobiveni je rezultat DF, osim ako je manji od 1,00 u kom je slučaju DF 1,00.

4.3.5.

Proizvođač može odrediti dodatne točke ispitivanja emisija između točke ispitivanja stabilizirane emisije i kraja EDP-a. Ako su planirana međuispitivanja, ispitne točke moraju se ravnomjerno rasporediti unutar cijelog EDP-a (plus ili minus dva sata) i jedna takva ispitna točka mora biti na polovini cijelog EDP-a (plus ili minus dva sata).

4.3.6.

Za svaku se onečišćuju tvar HC + NOx i CO mora metodom najmanjih kvadrata ucrtati ravna crta među točkama uzimanja podataka, pri čemu se uzima da je početno ispitivanje u nultom satu. DF je izračunana emisija na kraju razdoblja trajnosti podijeljena s izračunanom emisijom u nultom satu. DF za svaku onečišćujuću tvar za primjenjivi ispitni ciklus bilježi se u ispitnom izvješću iz Dodatka 1. Prilogu VII. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656.

4.3.7.

Izračunani faktori pogoršanja mogu obuhvaćati dodatne porodice uz onu na kojoj su generirani ako proizvođač prije EU homologacije homologacijskom tijelu dostavi obrazloženje da se od tih porodica motora može opravdano očekivati da imaju slične karakteristike pogoršanja emisija na temelju njihove konstrukcije i primijenjene tehnologije. U nastavku je naveden neisključiv popis skupina po konstrukciji i tehnologiji: — konvencionalni dvotaktni motori bez sustava za naknadnu obradu, — konvencionalni dvotaktni motori s katalizatorom od istog aktivnog materijala i punjenja te s jednakim brojem ćelija po cm2, — dvotaktni motori sa slojevitim sustavom ispiranja — dvotaktni motori sa slojevitim sustavom ispiranja i katalizatorom od istog aktivnog materijala i punjenja te s jednakim brojem ćelija po cm2, — četverotaktni motori s katalizatorom s istom tehnologijom ventila i identičnim sustavom za podmazivanje, — četverotaktni motori s katalizatorom s istom tehnologijom ventila i identičnim sustavom za podmazivanje.

4.4.   Kategorije EDP-ova

4.4.1.   Za kategorije motora iz tablice V.3. ili V.4. u Prilogu V. Uredbi (EU) 2016/1628 s alternativnim vrijednostima EDP-a proizvođači moraju u trenutku EU homologacije navesti primjenjivu kategoriju EDP-a za svaku porodicu motora. Ta kategorija mora biti kategorija iz tablice 3.2. koja je najbliža očekivanom vijeku upotrebe opreme u koju se očekuje da će se motori ugrađivati, kako je to odredio proizvođač motora. Proizvođači moraju čuvati odgovarajuće podatke za dokazivanja svojeg odabira kategorije EDP-a za svaku porodicu motora. Ti se podaci na zahtjev moraju dostaviti homologacijskom tijelu.

Tablica 3.2.

Kategorije EDP-ova

Kategorija EDP-a	Namjena motora
kategorija 1	potrošački proizvodi
kategorija 2	poluprofesionalni proizvodi
kategorija 3	profesionalni proizvodi

4.4.2.   Proizvođač mora dokazati homologacijskom tijelu da je deklarirana odgovarajuća kategorija EDP-a. Podaci kojima se dokazuje proizvođačev odabir kategorije EDP-a za neku porodica motora mogu obuhvaćati, među ostalim:

—	ispitivanja vijeka trajanja opreme u koju se ugrađuju predmetni motori,

—	tehnološke procjene pogonski ostarjelih motora kako bi se utvrdio trenutak u kojem se radna sposobnost motora pogorša do razine na kojoj je učinak na korisnost i/ili pouzdanost toliki da je nužan remont ili zamjena,

—	jamstvene izjave i jamstvena razdoblja,

—	promotivne materijale u pogledu vijeka motora,

—	izvješća o kvarovima primljena od korisnika motora i

—	tehnološke procjene o izdržljivosti u satima posebnih tehnologija, materijala ili konstrukcije motora.

PRILOG IV.

Zahtjevi u pogledu strategija kontrole emisija, mjera za kontrolu NOx i mjera za kontrolu čestica

1.   Definicije, kratice i opći zahtjevi

1.1.   Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se sljedeće definicije i kratice:

(1)	„dijagnostički kod neispravnosti” ili „DTC” znači brojčani ili alfanumerički identifikator za identifikaciju ili označavanje NCM-a i/PCM-a;

(2)	„potvrđen i aktivan DTC” znači DTC koji se pohranjuje kad NCD i/ili PCD zaključi da postoji kvar;

(3)	„porodica motora po NCD-u” znači proizvođačevo grupiranje motora na temelju zajedničkih metoda praćenja/dijagnosticiranja NCM-ova;

(4)

„dijagnostički sustav za kontrolu NOx” ili „NCD” znači sustav ugrađen u motor koji ima sposobnost: (a) detektiranja neispravnosti u kontroli NOx; (b) utvrđivanja mogućeg uzroka neispravnosti u kontroli NOx pomoću informacija pohranjenih u memoriji računala i/ili slanja tih informacija izvan ugrađenih sustava.

(5)

„neispravnost u kontroli NOx” ili „NCM” znači pokušaj obavljanja nedopuštenog zahvata na sustavu za kontrolu NOx nekog motora ili neispravnost koja utječe na taj sustav koja bi mogla biti posljedica nedopuštenog zahvata detektiranje kojih na temelju ove Uredbe zahtijeva aktivaciju sustavâ za upozoravanje ili za prinudu;

(6)

„dijagnostički sustav za kontrolu čestica” ili „PCD” znači sustav ugrađen u motor koji ima sposobnost: (a) detektiranja neispravnosti u kontroli čestica; (b) utvrđivanja mogućeg uzroka neispravnosti u kontroli čestica pomoću informacija pohranjenih u memoriji računala i/ili slanja tih informacija izvan ugrađenih sustava;

(7)

„neispravnost u kontroli čestica” ili „PCM” znači pokušaj obavljanja nedopuštenog zahvata na sustavu za naknadnu obradu čestica nekog motora ili neispravnost koja utječe na sustav za naknadnu obradu čestica koja bi mogla biti posljedica nedopuštenog zahvata detektiranje kojih na temelju ove Uredbe zahtijeva aktivaciju sustavâ za upozoravanje ili za prinudu;

(8)	„porodica motora po PCD-u” znači proizvođačevo grupiranje motora na temelju zajedničkih metoda praćenja/dijagnosticiranja PCM-ova;

(9)	„alat za skeniranje” znači vanjska ispitna oprema koja se upotrebljava za vanjsku komunikaciju s NCD-om i/ili PCD-om.

1.2.   Okolna temperatura

Ne dovodeći u pitanje članak 2. stavak 7., ako se spominje temperatura okoline koja se odnosi na okruženje koje nije laboratorijsko, primjenjuju se sljedeće odredbe:

1.2.1.

za motore na ispitnom stolu, temperatura okoline je temperatura zraka za izgaranje koji se dovodi motoru ispred svih dijelova ispitivanog motora;

1.2.2.

za motore ugrađene u necestovne pokretne strojeve, temperatura okoline je temperatura zraka neposredno izvan necestovnog pokretnog stroja.

2.   Tehnički zahtjevi u pogledu strategija kontrole emisija

2.1.   Ovaj se odjeljak 2. primjenjuje na elektronički upravljane motore kategorija NRE, NRG, IWP, IWA, RLL i RLR koji su sukladni sa stupnjem V. graničnih vrijednosti emisija utvrđenim u Prilogu II. Uredbi (EU) 2016/1628 i kod kojih se elektroničko upravljanje upotrebljava za određivanje količine goriva i trenutka ubrizgavanja goriva te za aktivaciju, deaktivaciju ili modulaciju sustava za kontrolu emisija upotrebljavanog za smanjivanje NOx.

2.2.   Zahtjevi za osnovnu strategiju kontrole emisija

2.2.1.   Osnovna strategija kontrole emisija osmišljena je tako da omogući da motor u uobičajenoj uporabi bude sukladan s odredbama ove Uredbe. Uobičajena uporaba nije ograničena na uvjete kontrole utvrđene u točki 2.4.

2.2.2.   Osnovne strategije kontrole emisija uključuju, među ostalim, dijagrame ili algoritme za upravljanje:

(a)	trenutkom ubrizgavanja goriva ili trenutkom paljenja;

(b)	povratom ispušnih plinova (EGR);

(c)	doziranjem reagensa selektivnog katalitičkog redukcijskog katalizatora (SCR).

2.2.3.   Zabranjene su sve osnovne strategije kontrole emisija koje mogu razlikovati rad motora u normiziranom EU homologacijskom ispitivanju od rada u ostalim radnim uvjetima te na temelju toga smanjiti razinu kontrole emisija kad motor ne radi u uvjetima koji su znatno prisutni u EU homologacijskom postupku.

2.3.   Zahtjevi za pomoćnu strategiju kontrole emisija

2.3.1.   Motor ili necestovni pokretni stroj može aktivirati pomoćnu strategiju kontrole emisija pod uvjetom:

2.3.1.1.

da AECS ne smanjuje trajno djelotvornost sustava za kontrolu emisija;

2.3.1.2.

da AECS djeluje isključivo izvan uvjeta kontrole utvrđenih u točki 2.4.1., 2.4.2. ili 2.4.3. u svrhe utvrđene u točki 2.3.5. i ne dulje nego što je to potrebno u te svrhe, osim ako je dopušteno u točkama 2.3.1.3., 2.3.2. i 2.3.4.;

2.3.1.3.

da se AECS aktivira izvanredno unutar područja uvjeta kontrole iz točaka 2.4.1., 2.4.2. odnosno 2.4.3. ako se to pokaže nužnim radi svrha utvrđenih u točki 2.3.5. i nakon odobrenja homologacijskog tijela te pri tome ne bude aktivna dulje nego što je to potrebno za te svrhe;

2.3.1.4.

da AECS osigurava razinu radnog učinka sustava kontrole emisija koja je onoliko koliko je to moguće bliska razini radnog učinka osnovne strategije kontrole emisija.

2.3.2.   Ako se tijekom EU homologacijskog ispitivanja aktivira pomoćna strategija kontrole emisija, ta aktivacija ne smije biti ograničena na područje izvan uvjeta kontrole utvrđenih u točki 2.4. i njezina svrha ne smije biti ograničena na kriterije iz točke 2.3.5.

2.3.3.   Ako se tijekom EU homologacijskog ispitivanja pomoćna strategija kontrole emisija ne aktivira, mora se dokazati da je pomoćna strategija kontrole emisija aktivna samo onoliko dugo koliko je potrebno za svrhe utvrđene u točki 2.3.5.

2.3.4.   Rad pri niskim temperaturama

Pomoćna strategija kontrole emisija može se aktivirati na motoru s povratom ispušnih plinova (EGR) bez obzira na uvjete kontrole iz točke 2.4. ako je temperatura okoline niža od 275 K (2 °C) i ako je ispunjen jedan od sljedeća dva kriterija:

(a)	temperatura usisne grane nije viša od temperature definirane sljedećom jednadžbom: IMTc = PIM/15,75 + 304,4, pri čemu je: IMTc izračunana temperatura usisne grane izražena u K, PIM apsolutni tlak usisne grane izražen u kPa;

(b)	temperatura rashladnog sredstva motora nije veća od temperature definirane sljedećom jednadžbom: ECTc = PIM/14,004 + 325,8, pri čemu je: ECTc izračunana temperatura rashladnog sredstva motora izražena u K, PIM apsolutni tlak usisne grane izražen u kPa.

2.3.5.   Osim kako je dopušteno u točki 2.3.2. pomoćna strategija kontrole emisija smije se aktivirati isključivo radi sljedećega:

(a)	signalima na kontrolnoj ploči radi zaštite od oštećenja motora (uključujući zaštitu uređaja za upravljanje protokom zraka) i/ili necestovnog pokretnog stroja u koji je motor ugrađen;

(b)	radi sigurnosti u radu;

(c)	radi sprečavanja prekomjernih emisija pri hladnom pokretanju, zagrijavanju ili isključivanju;

(d)

ako se upotrebljava za kompenzaciju kontrole jedne regulirane onečišćujuće tvari u određenim okolnim ili radnim uvjetima, radi zadržavanja svih reguliranih onečišćujućih tvari unutar graničnih vrijednosti emisija koje odgovaraju tom motoru. Svrha je kompenzirati za prirodne fenomene tako da se prihvatljivo kontroliraju svi sastavni dijelovi emisija.

2.3.6.   Proizvođač mora u trenutku EU homologacijskog ispitivanja dokazati tehničkoj službi da je rad svake pomoćne strategije kontrole emisija u cijelosti u skladu s odredbama ovog odjeljka. Dokazivanje se sastoji od ocjenjivanja dokumentacije iz točke 2.6.

2.3.7.   Zabranjen je svaki rad pomoćne strategije kontrole emisija koji nije u skladu s točkama od 2.3.1. do 2.3.5.

2.4.   Uvjeti kontrole

Uvjeti kontrole definiraju nadmorsku visina, temperaturu okoline i raspon temperature rashladne tekućine motora na temelju kojih se određuje mogu li se pomoćne strategije kontrole emisija općenito ili samo iznimno aktivirati u skladu s točkom 2.3.

Uvjeti kontrole definiraju atmosferski tlak koji se mjeri kao apsolutni atmosferski statički tlak (suho ili vlažno stanje) (atmosferski tlak).

2.4.1.   Uvjeti kontrole za motore kategorija IWP i IWA:

(a)	nadmorska visina koja ne prelazi 500 metara (ili istovjetni atmosferski tlak od 95,5 kPa);

(b)	temperatura okoline unutar raspona od 275 K do 303 K (od 2 °C do 30 °C);

(c)	temperatura rashladne tekućine motora iznad 343 K (70 °C).

2.4.2.   Uvjeti kontrole za motore kategorije RLL:

(a)	nadmorska visina koja ne prelazi 1 000 metara (ili istovjetni atmosferski tlak od 90 kPa);

(b)	temperatura okoline unutar raspona od 275 K do 303 K (od 2 °C do 30 °C);

(c)	temperatura rashladne tekućine motora iznad 343 K (70 °C).

2.4.3.   Uvjeti kontrole za motore kategorija NRE, NRG i RLR:

(a)	atmosferski tlak od najmanje 82,5 kPa;

(b)	temperatura okoline unutar sljedećeg raspona: — najniže 266 K (– 7 °C); — najviše temperatura dobivena sljedećom jednadžbom pri navedenom atmosferskom tlaku: Tc = – 0,4514 × (101,3 – Pb) + 311, pri čemu je: Tc izračunana temperatura okolnog zraka izražena u K, Pb atmosferski tlak izražen u kPa.

(c)	temperatura rashladne tekućine motora iznad 343 K (70 °C).

2.5.   Ako se senzor temperature ulaznog zraka motora upotrebljava za procjenu temperature okolnog zraka, nominalni pomak između dvije mjerne točke procjenjuje se za tip ili porodicu motora. Ako se upotrebljava izmjerena temperatura ulaznog zraka, ta se temperatura prilagođava za iznos jednak nominalnom pomaku kako bi se procijenila temperature okoline za postrojenje s određenim tipom ili porodicom motora.

Procjena pomaka obavlja se dobrom inženjerskom procjenom na temelju tehničkih elemenata (izračuna, simulacija, eksperimentalnih rezultata, podataka itd.) uključujući:

(a)	uobičajene kategorije necestovnih pokretnih strojeva u koje će se ugraditi tip ili porodica motora; i

(b)	upute za ugradnju koje je proizvođač dostavio OEM-u.

Primjerak procjene dostavlja se na zahtjev homologacijskom tijelu.

2.6.   Zahtjevi za dokumentaciju

Proizvođač mora poštovati zahtjeve za dokumentaciju utvrđene u točki 1.4. Dijela A Priloga I. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2017/656 i Dodatku 2. tom Prilogu.

3.   Tehnički zahtjevi u pogledu mjera za kontrolu NOx

3.1.   Ovaj se odjeljak 3. primjenjuje na elektronički upravljane motore kategorija NRE, NRG, IWP, IWA, RLL i RLR koji su sukladni sa stupnjem V. graničnih vrijednosti emisija utvrđenim u Prilogu II. Uredbi (EU) 2016/1628 i kod kojih se elektroničko upravljanje upotrebljava za određivanje količine goriva i trenutka ubrizgavanja goriva te za aktivaciju, deaktivaciju ili modulaciju sustava za kontrolu emisija upotrebljavanog za smanjivanje NOx.

3.2.   Proizvođač mora dostaviti sve informacije o funkcionalnim operativnim karakteristikama mjera za kontrolu NOx i za to upotrebljavati dokumente utvrđene u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656.

3.3.   Strategija kontrole NOx mora djelovati u svim uvjetima okoliša koji su uobičajeni na području Unije, a posebno pri niskim temperaturama okoline.

3.4.   Proizvođač mora dokazati da emisija amonijaka tijekom primjenjivog ciklusa ispitivanja emisija uz upotrebu reagensa u EU homologacijskom postupku ne prelazi srednju vrijednost od 25 ppm za motore kategorije RLL odnosno 10 ppm za motore svih ostalih primjenjivih kategorija.

3.5.   Ako su spremnici za reagens ugrađeni u ili priključeni na necestovni pokretni stroj, moraju se priložiti sredstva za uzimanje uzorka reagensa unutar spremnika. Mjesto za uzimanje uzoraka mora biti jednostavno pristupačno bez potrebe za upotrebom posebnog alata ili uređaja.

3.6.   Uz zahtjeve iz točaka od 3.2. do 3.5. primjenjuju se:

(a)	za motore kategorije NRG, tehnički zahtjevi iz Dodatka 1.;

(b)

za motore kategorije NRE: (i) ako je motor isključivo namijenjen za upotrebu umjesto motora sukladnih sa stupnjem V. kategorijâ IWP i IWA, u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom 1. podtočkom (b) Uredbe (EU) 2016/1628, zahtjevi iz Dodatka 2. ili (ii) ako motor nije obuhvaćen alinejom i., zahtjevi iz Dodatka 1.;

(c)	za motore kategorijâ IWP, IWA i RLR, tehnički zahtjevi iz Dodatka 2.;

(d)	za motore kategorije RLL, tehnički zahtjevi iz Dodatka 3.

4.   Tehnički zahtjevi u pogledu mjera za kontrolu krutih onečišćujućih tvari

4.1.   Ovaj se odjeljak primjenjuje na motore potkategorija koje podliježu graničnoj vrijednosti broja čestica u skladu s graničnim vrijednostima emisija stupnja V. utvrđenima u Prilogu II. Uredbi (EU) 2016/1628 koji su opremljeni sustavom za naknadnu obradu čestica. Ako sustav za kontrolu NOx i sustav za kontrolu čestica dijele iste fizičke sastavne dijelove (npr. isti nosač (SCR na filtru), isti senzor temperature ispušnih plinova), zahtjevi iz ovog odjeljka 4. ne primjenjuju se na sastavni dio ili neispravnost za koje, nakon razmatranja proizvođačeve obrazložene procjene, homologacijsko tijelo zaključi da bi neispravnost kontrole čestica unutar područja primjene ovog odjeljka dovela do odgovarajuće neispravnosti kontrole NOx unutar područja primjene odjeljka 3.

4.2.   Detaljni tehnički zahtjevi koji se odnose na mjere za kontrolu krutih onečišćujućih tvari navedeni su u Dodatku 4.

PRILOG V.

Mjerenja i ispitivanja u pogledu područja koje je povezano s relevantnim necestovnim stacionarnim ispitnim ciklusom

1.   Opći zahtjevi

Ovaj se Prilog primjenjuje na elektronički upravljane motore kategorija NRE, NRG, IWP, IWA i RLR koji su sukladni sa stupnjem V. graničnih vrijednosti utvrđenim u Prilogu II. Uredbi (EU) 2016/1628 i kod kojih se elektroničko upravljanje upotrebljava za određivanje količine goriva i trenutka ubrizgavanja goriva te za aktivaciju, deaktivaciju ili modulaciju sustava za kontrolu emisija upotrebljavanog za smanjivanje NOx.

U ovom se Prilogu utvrđuju tehnički zahtjevi u pogledu područja koje je povezano s relevantnim NRSC-om unutar kojeg se kontrolira količina za koju se emisijama dopušta da prekorače granične vrijednosti utvrđene u Prilogu II.

Ako se motor ispituje na način utvrđen u ispitnim zahtjevima iz odjeljka 4., emisije uzorkovane u bilo kojoj nasumično odabranoj točki unutar primjenjivog kontrolnog područja utvrđenog u odjeljku 2. ne smiju prekoračivati primjenjive granične vrijednosti emisija iz Priloga II. Uredbi (EU) 2016/1628 pomnožene s 2,0.

U odjeljku 3. utvrđuje se kako tehnička služba odabire dodatne mjerne točke unutar kontrolnog područja tijekom ispitivanja emisija na ispitnom stolu kako bi se dokazalo da su ispunjeni zahtjevi iz ovog odjeljka 1.

Proizvođač može zatražiti da tehnička služba isključi radne točke iz bilo kojeg kontrolnog područja utvrđenog u odjeljku 2. tijekom dokazivanja utvrđenog u odjeljku 3. Tehnička služba može odobriti takvo isključivanje ako proizvođač može dokazati da motor ni u kojem slučaju ne može raditi u tim točkama kad se upotrebljava u bilo kojoj kombinaciji necestovnih pokretnih strojeva.

U uputama za ugradnju koje proizvođač dostavi OEM-u u skladu s Prilogom XIV. moraju biti navedene gornje i donje granice primjenjivog kontrolnog područja te izjava u kojoj se objašnjava da OEM ne smije ugraditi motor tako da motor bude ograničen na stalan rad samo na brzini i točkama opterećenja izvan kontrolnog područja za krivulju zakretnog momenta koja odgovara homologiranom tipu ili porodici motora.

2.   Kontrolno područje motora

Primjenjivo kontrolno područje za ispitivanje motora je područje utvrđeno u ovom odjeljkom 2. koje odgovara primjenjivom NRSC-u za motor koji se ispituje.

2.1.   Kontrolno područje motora koji se ispituju u NRSC ciklusu C1

Ti motori rade pri različitim brzinama i opterećenjima. Ovisno o (pot)kategoriji i radnoj brzini motora primjenjuju se različite iznimke od kontrolnog područja.

2.1.1.   Motori promjenjive brzine kategorije NRE najveće neto snage ≥ 19 kW, motori promjenjive brzine kategorije IWA najveće neto snage ≥ 300 kW, motori promjenjive brzine kategorije RLR i motori promjenjive brzine kategorije NRG.

Kontrolno se područje (vidjeti sliku 5.1.) određuje kako slijedi:

gornja granična vrijednost zakretnog momenta: krivulja zakretnog momenta pod punim opterećenjem;

raspon brzine: brzina A do n hi;

pri čemu je:

brzina A = n lo + 0,15 · (n hi – n lo);

n hi	=	visoka brzina vrtnje [vidjeti članak 1. stavak 12.];
n lo	=	niska brzina vrtnje [vidjeti članak 1. stavak 13.].

Iz ispitivanja se moraju isključiti sljedeća radna stanja motora:

(a)	točke ispod 30 % maksimalnog zakretnog momenta;

(b)	točke ispod 30 % najveće neto snage.

Ako je izmjerena brzina motora A unutar ±3 % brzine motora koju je deklarirao proizvođač, upotrebljavaju se deklarirane brzine motora. Ako se dopušteno odstupanje prekorači za bilo koju od ispitnih brzina, upotrebljavaju se izmjerene brzine motora.

Ispitne međutočke unutar kontrolnog područja određuju se kako slijedi:

% zakretnog momenta = % maksimalnog zakretnog momenta;

;

pri čemu je: n100 % 100 % brzine za odgovarajući ispitni ciklus.

Slika 5.1.

Kontrolno područje za motore promjenjive brzine kategorije NRE najveće neto snage ≥ 19 kW, motore promjenjive brzine kategorije IWA najveće neto snage ≥ 300 kW i motore promjenjive brzine kategorije NRG

2.1.2.   Motori promjenjive brzine kategorije NRE najveće neto snage < 19 kW i motori promjenjive brzine kategorije IWA najveće neto snage < 300 kW

Primjenjuje se kontrolno područje utvrđeno u točki 2.1.1., ali uz dodatno isključivanje radnih stanja motora navedenih u ovoj točki i prikazanih na slikama 5.2. i 5.3.:

(a)	isključivo za čestičnu tvar, ako je brzina C niža od 2 400 okr/min, točke desno od ili ispod crte dobivene povezivanjem točaka 30 % maksimalnog zakretnog momenta ili 30 % najveće neto snage, ovisno o tome koja je vrijednost viša, pri brzini B i 70 % najveće neto snage pri visokoj brzini;

(b)

isključivo za čestičnu tvar, ako je brzina C 2 400 okr/min ili viša, desno od ili ispod crte dobivene povezivanjem točaka 30 % maksimalnog zakretnog momenta ili 30 % maksimalne neto snage, ovisno o tome koja je vrijednost viša, pri brzini B, 50 % najveće neto snage pri 2 400 okr/min i 70 % najveće neto snage pri visokoj brzini.

pri čemu je:

brzina B = n lo + 0,5 × (n hi – n lo);

brzina C = n lo + 0,75 × (n hi – n lo).

n hi	=	visoka brzina vrtnje [vidjeti članak 1. stavak 12.];
n lo	=	niska brzina vrtnje [vidjeti članak 1. stavak 13.].

Ako su izmjerene brzine motora A, B i C unutar ±3 % brzine motora koju je deklarirao proizvođač, upotrebljavaju se deklarirane brzine motora. Ako se dopušteno odstupanje prekorači za bilo koju od ispitnih brzina, upotrebljavaju se izmjerene brzine motora.

Slika 5.2.

Kontrolno područje za motore promjenjive brzine kategorije NRE najveće neto snage < 19 kW i motore promjenjive brzine kategorije IWA najveće neto snage < 300 kW pri brzini C < 2 400 okr/min

Legenda

1	kontrolno područje motora
2	isključivanje svih emisija
3	isključivanje čestične tvari
a	postotak najveće neto snage
b	postotak maksimalnog zakretnog momenta

Slika 5.3.

Kontrolno područje za motore promjenjive brzine kategorije NRE najveće neto snage < 19 kW i motore promjenjive brzine kategorije IWA najveće neto snage < 300 kW pri brzini C ≥ 2 400 okr/min

Legenda

1	kontrolno područje motora
2	isključivanje svih emisija
3	isključivanje čestične tvari
a	postotak najveće neto snage
b	postotak maksimalnog zakretnog momenta

2.2.   Kontrolno područje motora koji se ispituju u NRSC ciklusima D2, E2 i G2

Ti motori u pravilu rade pri brzini vrlo sličnoj svojoj konstrukcijskoj brzini vrtnje, pa se kontrolno područje određuje kao:

brzina	:	100 %
raspon zakretnog momenta	:	50 % zakretnog momenta koji se podudara s najvećom snagom.

2.3.   Kontrolno područje motora koji se ispituju u NRSC ciklusu E3

Ti motori u pravilu rade neznatno iznad ili ispod krivulje brodskog vijka s nepromjenjivim nagibom lopatica. Kontrolno područje povezano je s krivuljom vijka, a granice su mu određene eksponentima matematičkih jednadžbi. Kontrolno područje određuje se kako slijedi:

donja granična vrijednost brzine	:	0,7 × n 100 %
krivulja gornje granice	:	% snage = 100 × ( % brzine/90)3,5;
krivulja donje granice	:	% snage = 70 × ( % brzine/100)2,5;
gornja granična vrijednost snage	:	krivulja snage pod punim opterećenjem
gornja granična vrijednost brzine	:	najviša brzina koju dopušta regulator

pri čemu je

% snage postotak najveće neto snage;

% brzine postotak n 100 %

n 100 % 100 % brzine za odgovarajući ispitni ciklus.

Slika 5.4.

Kontrolno područje motora koji se ispituju u NRSC ciklusu E3

Legenda

1	donja granična vrijednost brzine
2	krivulja gornje granice
3	krivulja donje granice
4	krivulja snage pod punim opterećenjem
5	krivulja najviše brzine uz regulator
6	kontrolno područje motora

3.   Zahtjevi u pogledu dokazivanja

Tehnička služba za ispitivanje odabire nasumične točke opterećenja i brzine unutar kontrolnog područja. Za motore obuhvaćene točkom 2.1. odabiru se najviše tri točke. Za motore obuhvaćene točkom 2.2. odabire se jedna točka. Za motore obuhvaćene točkom 2.3. ili 2.4. odabiru se najviše dvije točke. Tehnička služba određuje i nasumičan redoslijed ispitnih točaka. Ispitivanje se provodi u skladu s osnovnim zahtjevima NRSC-a, ali svaka se ispitna točka mora ocjenjivati odvojeno.

4.   Ispitni zahtjevi

Ispitivanje se provodi neposredno nakon NRSC-a s diskretnim načinima, kako slijedi:

(a)

ispitivanje se provodi neposredno nakon NRSC-a s diskretnim načinima kako je opisano u točkama od (a) do (e) točke 7.8.1.2. Priloga VI., ali prije postupaka nakon ispitivanja iz točke (f), ili nakon necestovnog stacionarnog modalnog ispitnog ciklusa s prijelazima (RMC) iz točaka od (a) do (d) točke 7.8.2.3. Priloga VI., ali prije postupaka nakon ispitivanja iz točke (e), prema potrebi;

(b)	ispitivanja se provode u skladu sa zahtjevima iz točaka od (b) do (e) točke 7.8.1.2. Priloga VI. uz primjenu višefiltarske metode (jedan filtar za svaku ispitnu točku) za svaku od ispitnih točaka odabranih u skladu s odjeljkom 3.;

(c)	konkretna vrijednost emisija izračunava se (u g/kWh ili #/kWh, ovisno o slučaju) za svaku ispitnu točku;

(d)	vrijednosti emisija mogu se izračunati na temelju mase prema odjeljku 2. Priloga VII. ili na temelju molarne mase prema odjeljku 3. Priloga VII., ali to mora biti u skladu s metodom primijenjenom za ispitivanje u NRSC-u s diskretnim načinima ili RMC-u;

(e)	za izračune zbrojeva emisija plinovitih tvari i broja čestica, prema potrebi, Nmode u jednadžbi (7-63) mora se postaviti na 1 uz primjenu faktora ponderiranja 1;

(f)	u slučaju izračuna emisija krutih tvari primjenjuje se višefiltarska metoda; za izračune zbrojeva Nmode u jednadžbi (7-64) mora se postaviti na 1 uz primjenu faktora ponderiranja 1.

PRILOG VI.

Provođenje ispitivanja emisije i zahtjevi za mjernu opremu

1.   Uvod

U ovom se prilogu opisuje metoda utvrđivanja plinovitih i krutih onečišćujućih tvari iz motora koji se ispituje te specifikacije koje se odnose na mjernu opremu. Od odjeljka 6. numeriranje ovog Dodatka odgovara Globalnom tehničkom pravilniku br. 11 o necestovnim pokretnim strojevima i Prilogu 4.B Pravilnika UNECE-a 96-03. Međutim, neke točke Globalnog tehničkog pravilnika br. 11. o necestovnim pokretnim strojevima nisu potrebne u ovom Prilogu ili su izmijenjene u skladu s tehničkim napretkom.

2.   Opći pregled

Ovaj Prilog sadržava tehničke odredbe potrebne za ispitivanje emisija navedene u nastavku. Dodatne odredbe navedene su u točki 3.

—	Odjeljak 5.: Zahtjevi u pogledu radnog učinka, uključujući određivanje ispitnih brzina

—	Odjeljak 6.: Uvjeti ispitivanja, uključujući metodu za uzimanje u obzir emisija plinova iz kućišta koljenastog vratila, metodu za utvrđivanje i uzimanje u obzir kontinuirane i neučestale regeneracije sustava za naknadu obradu ispušnih plinova

—	Odjeljak 7.: Ispitni postupci, uključujući mapiranje motora, pripremu ispitnog ciklusa i postupak provođenja ispitnog ciklusa

—	Odjeljak 8.: Mjerni postupci, uključujući umjeravanje i provjeru rada instrumenata te provjeru valjanosti instrumenta za ispitivanje

—	Odjeljak 9.: Mjerna oprema, uključujući mjerne instrumente, postupke razrjeđivanja, postupke uzorkovanja te analitičke plinove i standarde mase

—	Dodatak 1.: Postupak mjerenja broja čestica

3.   Povezani prilozi

—	:	Evaluacija i izračun podataka	:	Prilog VII.
—	:	Ispitni postupci za motore s dvojnim gorivom	:	Prilog VIII.
—	:	Referentna goriva	:	Prilog IX.
—	:	Ispitni ciklusi	:	Prilog XVII.

4.   Opći zahtjevi

Motori koji se ispituju moraju ispunjavati zahtjeve u pogledu radnog učinka utvrđene odjeljkom 5. ako se ispitivanje provodi u skladu s uvjetima ispitivanja utvrđenima odjeljkom 6. te u skladu s ispitnim postupcima utvrđenima odjeljkom 7.

5.   Zahtjevi u pogledu radnog učinka

5.1.   Emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari te CO2 i NH3

Onečišćujuće su tvari:

(a)	dušikovi oksidi, NOx;

(b)	ugljikovodici, izraženi kao ukupni ugljikovodici, HC ili THC;

(c)	ugljikov monoksid, CO;

(d)	čestična tvar, PM;

(e)	broj čestica, PN.

Izmjerene vrijednosti plinovitih i krutih onečišćujućih tvari i CO2 u ispuhu motora odnose se na specifične efektivne emisije u gramima po kilovatsatu (g/kWh).

Moraju se mjeriti one plinovite i krute onečišćujuće tvari za koje su granične vrijednosti primjenjive na potkategoriju motora koju se ispituje kako je utvrđeno Prilogom II. Uredbi (EU) 2016/1628. Rezultati, koji uključuju faktor pogoršanja utvrđen u skladu s Prilogom III., ne smiju prijeći primjenjive granične vrijednosti.

CO2 se mora izmjeriti i navesti u izvješću za sve potkategorije motora kako se zahtijeva člankom 41. stavkom 4. Uredbe (EU) 2016/1628.

Srednja vrijednost emisije amonijaka (NH3) mora se dodatno izmjeriti, kako se zahtijeva odjeljkom 3. Priloga IV., ako mjere za kontrolu NOx koje su dio sustava za kontrolu emisija motora uključuju uporabu reagensa, te ne smije prijeći vrijednosti utvrđene tim odjeljkom.

Emisije se moraju utvrđivati na temelju radnih ciklusa (stacionarni i/ili dinamički ispitni ciklusi), kako je opisano u odjeljku 7. i u Prilogu XVII. Mjerni sustavi moraju proći provjere umjerenosti i rada utvrđene odjeljkom 8. koje se obavljaju mjernom opremom opisanom u odjeljku 9.

Homologacijsko tijelo može odobriti druge sustave ili analizatore ako se pokaže da daju ekivalentne rezultate u skladu s točkom 5.1.1. Rezultati se izračunavaju u skladu sa zahtjevima iz Priloga VII.

5.1.1.   Ekvivalentnost

Određivanje ekvivalentnosti sustava mora se temeljiti na korelacijskoj studiji sedam (ili više) parova uzoraka iz razmatranog sustava i jednog od sustava iz ovog priloga. „Rezultati” se odnose na specifičnu vrijednost emisije ponderiranu prema ciklusu. Korelacijsko ispitivanje provodi se u istom laboratoriju, ispitnoj ćeliji te na istom motoru, a poželjno je da se provodi istodobno. Ekvivalentnost prosječnih vrijednosti para uzorka dobivenih u gore opisanoj ispitnoj ćeliji laboratorija i stanjima motora mora se utvrditi F-testom i t-testom kako je opisano u Dodatku 3. Priloga VII. Netipične vrijednosti određuju se u skladu s normom ISO 5725 i isključuju iz baze podataka. Sustave za korelacijsko ispitivanje mora odobriti homologacijsko tijelo.

5.2.   Opći zahtjevi u pogledu ispitnih ciklusa

5.2.1.   Homologacijsko ispitivanje provodi se primjenom odgovarajućeg NRSC-a i, prema potrebi, NRTC-a ili LSI-NRTC-a, određenima u članku 24. i Prilogu IV. Uredbi (EU) 2016/1628.

5.2.2.   Tehničke specifikacije i karakteristike NRSC-a utvrđene su u Dodatku 1. (NRSC s diskretnim načinima rada) i Dodatku 2. (modalni NRSC s prijelazima) Prilogu XVII. Prema izboru proizvođača, NRSC ispitivanje može se provesti kao NRSC s diskretnim načinima rada ili, kad je to moguće, kao modalni NRSC s prijelazima kako je utvrđeno točkom 7.4.1.

5.2.3.   Tehničke specifikacije i karakteristike NRTC-a i LSI-NRTC-a utvrđene su Dodatkom 3. Prilogu XVII.

5.2.4.   Ispitni ciklusi navedeni u točki 7.4. i Prilogu XVII. temelje se na postocima najvećih vrijednosti zakretnog momenta ili snage i ispitnih brzina koje treba utvrditi radi pravilnog provođenja ispitnih ciklusa:

(a)	100 % brzine (najveća ispitna brzina (MTS) ili nazivna brzina)

(b)	međubrzina kako je određeno u točki 5.2.5.4.

(c)	brzine vrtnje u praznom hodu kako je određeno u točki 5.2.5.5.

Određivanje ispitnih brzina utvrđeno je točkom 5.2.5., a upotreba zakretnog momenta i snage točkom 5.2.6.

5.2.5.   Ispitne brzine vrtnje

5.2.5.1.   Najveća ispitna brzina (MTS)

MTS se izračunava u skladu s točkom 5.2.5.1.1. ili točkom 5.2.5.1.3.

5.2.5.1.1.   Izračun MTS-a

U svrhu izračuna MTS-a postupak prijelaznog mapiranja provodi se u skladu s točkom 7.4. MTS zatim se određuje na temelju odnosa mapiranih vrijednosti brzine vrtnje motora i snage. MTS se izračunava pomoću jednadžbe (6-1), (6-2) ili (6-3):

(a)	MTS = n lo + 0,95 · (n hi – n lo)	(6-1);
(b)	MTS = n i	(6-2)

pri čemu je:

n i	prosječna vrijednost najmanjih i najvećih brzina pri kojoj je vrijednost (n 2 norm i + P 2 norm i ) jednaka 98 % iznosa maksimalne vrijednosti (n 2 norm i + P 2 norm i );

(c)

ako postoji samo jedna brzina pri kojoj je vrijednost (n 2 norm i + P 2 norm i ) jednaka 98 % iznosa maksimalne vrijednosti (n 2 norm i + P 2 norm i ): MTS = n i (6-3) pri čemu je: n i brzina pri kojoj se javlja maksimalna vrijednost (n 2 norm i + P 2 norm i ), pri čemu je: n = brzina vrtnje motora, i = varijabla indeksiranja koja predstavlja jednu zabilježenu vrijednost karakterističnog dijagrama motora, n hi = visoka brzina kako je definirano u članku 2. stavku 12. n lo = niska brzina kako je definirano u članku 2. stavku 13., n norm i = brzina motora normalizirana dijeljenjem s nPmax P norm i = snaga motora normalizirana dijeljenjem s Pmax = prosjek najmanje i najveće brzine pri kojoj je snaga jednaka 98 % vrijednosti P max. Linearna interpolacija upotrebljava se između mapiranih vrijednosti za određivanje: (a) brzina pri kojima je snaga jednaka 98 % vrijednosti P max. Ako postoji samo jedna brzina pri kojoj je snaga jednaka 98 % vrijednosti Pmax, mora biti brzina pri kojoj se javlja Pmax; (b) brzina pri kojoj je vrijednost (n 2 norm i + P 2 n orm i ) jednaka 98 % maksimalne vrijednosti (n 2 norm i + P 2 n orm i ).

5.2.5.1.2.   Upotreba deklariranog MTS-a

Ako je MTS izračunan u skladu s točkom 5.2.5.1.1. ili 5.2.5.1.3. unutar ± 3 % MTS-a koji je deklarirao proizvođač, za ispitivanje emisija može se upotrijebiti deklarirani MTS. Ako se dopušteno odstupanje prekorači, za ispitivanje emisija mora se upotrijebiti izmjereni MTS.

5.2.5.1.3.   Upotreba prilagođenog MTS-a

Ako padajući dio krivulje punog opterećenja ima jako strm rub, to može prouzročiti probleme u vožnji 105 % brzina u NRTC-u. U tom je slučaju dopušteno, uz prethodno odobrenje tehničke službe, upotrijebiti alternativnu vrijednost MTS-a određenu jednom od sljedećih metoda:

(a)	MTS se može malo smanjiti (maksimalno 3 %) kako bi se omogućilo pravilno provođenje NRTC-a;

(b)

izračunavanjem alternativnog MTS-a pomoću jednadžbe (6-4): MTS = ((n max – n idle)/1,05) + n idle (6-4) pri čemu je: n max = brzina vrtnje motora pri kojoj funkcija regulatora motora regulira brzinu vrtnje tako da je naredba rukovatelja na maksimumu a primijenjeno opterećenje nula („maksimalna brzina bez opterećenja”) n idle = brzina vrtnje u praznom hodu

5.2.5.2.   Nazivna brzina

Nazivna brzina definirana je u članku 3. stavku 29. Uredbe (EU) 2016/1628. Nazivna brzina za motore promjenjive brzine koje treba podvrgnuti ispitivanju emisije mora se odrediti na temelju primjenjivog postupka mapiranja utvrđenog odjeljkom 7.6. Nazivnu brzinu za motore stalne brzine mora deklarirati proizvođač na temelju karakteristika regulatora. Ako se ispituju emisije tipa motora s alternativnim brzinama kako je dopušteno člankom 3. stavkom 21. Uredbe (EU) 2016/1628, mora se deklarirati i ispitati svaka alternativna brzina.

Ako je nazivna brzina određena na temelju postupka mapiranja iz odjeljka 7.6. unutar ± 150 min– 1 vrijednosti koju je deklarirao proizvođač za motore kategorije NRS s regulatorom ili unutar ± 350 min– 1 ili ± 4 % za motore kategorije NRS bez regulatora, ovisno što je manje, ili unutar ± 100 min– 1 za sve ostale kategorije motora, može se upotrijebiti deklarirana vrijednost. Ako se dopušteno odstupanje prekorači, mora se upotrijebiti nazivna brzina određena na temelju mapiranja.

Za motore kategorije NRSh 100 % ispitna brzina mora biti unutar ± 350 min– 1 nazivne brzine.

Opcionalno, MTS može se upotrebljavati umjesto nazivne brzine za bilo koji ispitni ciklus u stabilnom stanju.

5.2.5.3.   Brzina vrtnje pri maksimalnom zakretnom momentu za motore promjenjive brzine

Brzina vrtnje pri maksimalnom zakretnom momentu određena na temelju krivulje maksimalnog zakretnog momenta utvrđene na temelju primjenjivog postupka mapiranja motora u točki 7.6.1. ili točki 7.6.2. mora biti jedna od sljedećih brzina:

(a)	brzina pri kojoj je zabilježen najveći zakretni moment; ili

(b)	prosjek najnižih i najviših brzina pri kojima je zakretni moment jednak 98 % maksimalnog zakretnog momenta. Ako je potrebno, za utvrđivanje brzina pri kojima je zakretni moment jednak 98 % maksimalnog zakretnog momenta mora se upotrijebiti linearna interpolacija.

Ako je brzina vrtnje pri maksimalnom zakretnom momentu određena na temelju krivulje maksimalnog zakretnog momenta unutar ± 4 % brzine vrtnje pri maksimalnom zakretnom momentu koju je naveo proizvođač za motore kategorije NRS ili NRSh ili unutar ± 2,5 % brzine vrtnje pri maksimalnom zakretnom momentu koju je naveo proizvođač za sve ostale kategorije motora, deklarirana vrijednost može se upotrebljavati za potrebe ove uredbe. Ako se odstupanje prijeđe, mora se upotrijebiti brzina vrtnje pri maksimalnom zakretnom momentu određena na temelju krivulje maksimalnog zakretnog momenta.

5.2.5.4.   Međubrzina vrtnje

Međubrzina mora biti u skladu s jednim od sljedećih zahtjeva:

(a)	za motore koji su konstruirani za rad u rasponu brzina na krivulji zakretnog momenta pri punom opterećenju međubrzina mora biti brzina vrtnje pri maksimalnom zakretnom momentu ako se postigne između 60 i 75 % nazivne brzine;

(b)	ako brzina vrtnje pri maksimalnom zakretnom momentu iznosi manje od 60 % nazivne brzine, međubrzina iznosi 60 % nazivne brzine;

(c)	ako je brzina vrtnje pri maksimalnom zakretnom momentu veća od 75 % nazivne brzine, tada je međubrzina 75 % nazivne brzine. Ako motor može raditi samo na brzinama većima od 75 % nazivne brzine, međubrzina je najniža brzina pri kojoj motor može raditi;

(d)	za motore koji nisu konstruirani za rad u rasponu brzina na krivulji zakretnog momenta pri punom opterećenju u uvjetima u stabilnom stanju, međubrzina iznosi između 60 i 70 % nazivne brzine;

(e)	za motore koji se ispituju na ciklusu G1, osim za motore kategorije ATS, međubrzina iznosi 85 % nazivne brzine;

(f)	za motore kategorije ATS koji se ispituju u ciklusu G1, međubrzina iznosi 60 ili 85 % nazivne brzine, ovisno o tome koja je brzina bliža stvarnoj brzini vrtnje pri maksimalnom zakretnom momentu.

Ako se za 100 % ispitne brzine umjesto nazivne brzine upotrebljava MTS, MTS zamjenjuje nazivnu brzinu i pri određivanju međubrzine.

5.2.5.5.   Brzina vrtnje u praznom hodu

Brzina vrtnje u praznom hodu najniža je brzina motora pri minimalnom opterećenju (većem od nultog opterećenja ili jednakom nultom opterećenju) pri kojoj funkcija regulatora motora kontrolira brzinu vrtnje motora. Ako motor nema funkciju regulatora koja kontrolira brzinu vrtnje u praznom hodu, brzina vrtnje u praznom hodu znači vrijednost koju navede proizvođač za najnižu moguću brzinu vrtnje motora pri minimalnom opterećenju. Brzina vrtnje u praznom hodu toplog motora je brzina vrtnje u praznom hodu zagrijanog motora.

5.2.5.6.   Ispitna brzina za motore stalne brzine

Regulatori motora stalne brzine ne moraju brzinu uvijek održavati jednako stalnom. Obično se brzina može smanjiti (za 0,1 do 10 %) ispod brzine pri nultom opterećenju tako da se minimalna brzine postigne blizu točke maksimalne snage motora. Ispitna brzina za motore stalne brzine može se zadati regulatorom ugrađenim na motor ili naredbom za brzinu na ispitnom postolju ako to predstavlja regulator motora.

Ako se upotrebljava regulator ugrađen na motor, 100 % brzine mora biti regulatorska brzina motora kako je definirana člankom 2. stavkom 24.

Ako se za simulaciju regulatora upotrebljava signal zahtjeva za brzinu na ispitnom postolju, 100 % brzine pri nultom opterećenju mora biti brzina bez opterećenja koju je proizvođač naveo za tu postavku regulatora, a 100 % brzine pri punom opterećenju mora biti nazivna brzina za tu postavku regulatora. Za određivanje brzine za ostale načine ispitivanja mora se upotrijebiti interpolacija.

Ako regulator ima postavku izokronog rada ili ako se nazivna brzina i brzina bez opterećenja koje je deklarirao proizvođač razlikuju za najviše 3 %, za 100 % brzine pri svim točkama opterećenja smije se upotrebljavati samo jedna vrijednost koju je deklarirao proizvođač.

5.2.6.   Zakretni moment i snaga

5.2.6.1.   Zakretni moment

Vrijednosti zakretnog momenta u ispitnim ciklusima postoci su koji, za predmetni način ispitivanja, predstavljaju jednu od sljedećih stavki:

(a)	omjer zahtijevanog zakretnog momenta i maksimalnog mogućeg zakretnog momenta pri određenoj ispitnoj brzini (svi ciklusi osim D2 i E2);

(b)	omjer zahtijevanog zakretnog momenta i zakretnog momenta koji odgovara nazivnoj neto snazi koju je prijavio proizvođač (ciklusi D2 i E2).

5.2.6.2.   Snaga

Vrijednosti snage u ispitnim ciklusima postoci su koji, za predmetni način ispitivanja, predstavljaju jednu od sljedećih stavki:

(a)	za ispitni ciklus E3 vrijednosti snage postoci su maksimalne neto snage pri 100 % brzine jer se taj ciklus temelji na teoretskoj karakterističnoj krivulji propelera za plovila koje pogone teški motori bez ograničenja duljine;

(b)	za ispitni ciklus F vrijednosti snage postoci su maksimalne neto snage pri danoj ispitnoj brzini, osim za brzinu vrtnje u praznom hodu kad su postotak maksimalne neto snage pri 100 % brzine.

6.   Uvjeti ispitivanja

6.1.   Laboratorijski uvjeti ispitivanja

Moraju se izmjeriti apsolutna temperatura (T a) zraka u motoru na usisu u Kelvinima i suhi atmosferski tlak (p s) u kPa, a parametar f a mora se odrediti u skladu s odredbama u nastavku i jednadžbom (6-5) ili (6-6). Ako se atmosferski tlak mjeri u vodu, mora se osigurati da su gubici tlaka na prijelazu između atmosfere i mjesta mjerenja zanemarivi, a promjene u statičkom tlaku voda koje su rezultat protoka uzete u obzir. Ako je riječ o motorima s više cilindara koji imaju odvojene grupe ispušnih grana, kao što je slučaj kod motora s „V” rasporedom, mora se uzeti prosječna temperatura odvojenih grupa. Parametar fa navodi se uz rezultate ispitivanja.

Motori s prirodnim usisom i motori s mehaničkim prednabijanjem:

(6-5)

Motori s turbopuhalima s hlađenjem ulaznog zraka ili bez njega:

(6-6)

6.1.1.   Da bi se ispitivanje smatralo valjanim, moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	f a mora biti unutar raspona 0,93 ≤ f a ≤ 1,07, osim kako je dopušteno točkama 6.1.2. i 6.1.4.;

(b)	temperatura ulaznog zraka mora se održavati na 298 ± 5 K (25 ± 5°C), izmjereno ispred bilo kojeg sastavnog dijela motora, osim kako je dopušteno točkama 6.1.3. i 6.1.4. te kako se zahtijeva točkama 6.1.5. i 6.1.6.

6.1.2.   Ako nadmorska visina laboratorija u kojem se motor ispituje prelazi 600 m, f a smije, uz odobrenje proizvođača, prijeći 1,07 uz uvjet da p s ne smije biti manji od 80 kPa.

6.1.3.   Ako je snaga motora koji se ispituje veća od 560 kW, maksimalna temperatura ulaznog zraka smije, uz odobrenje proizvođača, prijeći 303 K (30 °C) uz uvjet da ne smije prijeći 308 K (35 °C).

6.1.4.   Ako nadmorska visina laboratorija u kojem se motor ispituje prelazi 300 m, a snaga motora koji se ispituje je veća od 560 kW, f a smije, uz odobrenje proizvođača, prijeći 1,07 uz uvjet da p s ne smije biti manji od 80 kPa, a maksimalna temperatura ulaznog zraka smije prijeći 303 K (30°C) uz uvjet da ne smije prijeći 308 K (35°C).

6.1.5.   U slučaju porodice motora kategorije NRS s manje od 19 kW, koja se isključivo sastoji od tipa motora predviđenog za bacače snijega, temperatura ulaznog zraka mora se održavati u rasponu od 273 do 268 K (od 0 do – 5°C).

6.1.6.   Motorima kategorije SMB temperatura ulaznog zraka mora se održavati na vrijednosti od 263 ± 5 K (– 10 ± 5 °C), osim kako je dopušteno točkom 6.1.6.1.

6.1.6.1.   Motorima kategorije SMB opremljenima elektronički reguliranim ubrizgavanjem goriva koje prilagođava protok goriva temperaturi ulaznog zraka temperatura ulaznog zraka, prema izboru proizvođača, smije se alternativno održavati na vrijednosti od 298 ± 5 K (25 ± 5°C).

6.1.7.   Dopušteno je upotrebljavati:

(a)

mjerač atmosferskog tlaka čija se izlazna vrijednost upotrebljava kao atmosferski tlak za cijeli ispitni prostor koji ima više od jedne dinamometarske ispitne ćelije sve dok oprema za upravljanje ulaznim zrakom održava tlak okoline na mjestu gdje se ispituje motor unutar ± 1 kPa zajedničkog atmosferskog tlaka;

(b)	mjerač vlage za mjerenje vlage ulaznog zraka za cijeli ispitni prostor koji ima više od jedne dinamometarske ispitne ćelije sve dok oprema za upravljanje ulaznim zrakom održava točku rosišta na mjestu gdje se ispituje motor unutar ± 0,5 K zajedničke izmjerene vlage;

6.2.   Motori s hlađenjem stlačenog zraka

(a)

Mora se upotrebljavati sustav hlađenja stlačenog zraka s ukupnim kapacitetom ulaza zraka koji odgovara ugrađenom proizvodnom motoru u uporabi. Mora se konstruirati bilo kakav laboratorijski sustav hlađenja stlačenog zraka kojim se smanjuje akumulacija kondenzata. Prije ispitivanja emisije sav se akumulirani kondenzat mora ispustiti, a svi odvodi potpuno zatvoriti. Odvodi moraju biti zatvoreni tijekom ispitivanja emisije. Uvjeti koji se odnose na rashladno sredstvo moraju se održavati kako slijedi: (a) tijekom cijelog se ispitivanja mora održavati temperatura rashladnog sredstva od minimalno 20 °C na ulazu hladnjaka stlačenog zraka; (b) pri nazivnoj brzini i punom opterećenju, zadaje se vrijednost protoka rashladnog sredstva tako da se postigne temperatura zraka unutar ± 5°C vrijednosti koju je proizvođač predvidio nakon izlaza hladnjaka stlačenog zraka. Temperatura zraka na izlazu mjeri se na mjestu koju odredi proizvođač. Zadana vrijednost protoka rashladnog sredstva upotrebljava se tijekom cijelog ispitivanja; (c) ako proizvođač motora navede granične vrijednosti za pad tlaka u sustavu hlađenja stlačenog zraka, mora se osigurati da je pad tlaka u cijelom sustavu hlađenja stlačenog zraka u stanju motora koje odredi proizvođač unutar graničnih vrijednosti koje je naveo proizvođač. Pad tlaka mjeri se na mjestima koje odredi proizvođač; Ako se umjesto nazivne brzine za ispitni ciklus upotrebljava MTS definiran u točki 5.2.5.1., onda se ta brzina smije upotrebljavati umjesto nazivne brzine pri određivanju temperature stlačenog zraka. Cilj je dobiti rezultate emisije koji su reprezentativni za rad tijekom uporabe. Ako se dobrom inženjerskom procjenom ocijeni da bi specifikacije iz ovog odjeljka rezultirale nereprezentativnim ispitivanjem (npr. prekomjerno hlađenje ulaznog zraka), mogu se upotrijebiti složenije zadane vrijednosti i kontrole pada tlaka zraka za punjenje, temperature rashladnog sredstva i protoka kako bi se dobili reprezentativniji rezultati.

6.3.   Snaga motora

6.3.1.   Temelj za mjerenje emisija

Temelj je mjerenja specifičnih emisija nekorigirana neto snaga kako je definirano člankom 3. stavkom 23. Uredbe (EU) 2016/1628.

6.3.2.   Pomoćni uređaji koji se moraju ugraditi

Za vrijeme ispitivanja pomoćni uređaji potrebni za upravljanje motorom moraju se ugraditi na ispitni stol u skladu sa zahtjevima iz Dodatka 2.

Ako ugradnja potrebnih pomoćnih uređaja radi ispitivanja nije moguća, snaga koju oni apsorbiraju mora se utvrditi i oduzeti od izmjerene snage motora.

6.3.3.   Pomoćni uređaji koji se moraju ukloniti

Određeni pomoćni uređaji čija je definicija povezana s radom necestovnih pokretnih strojeva i koji mogu biti montirani na motor uklanjaju se tijekom ispitivanja.

Ako se pomoćni uređaji ne mogu ukloniti, snaga koju oni apsorbiraju u uvjetima bez opterećenja mora se utvrditi i dodati izmjerenoj snazi motora (vidi napomenu g u Dodatku 2.). Ako je ta vrijednost veća od 3 % maksimalne snage pri ispitnoj brzini vrtnje, može je provjeriti tehnička služba. Snaga koju apsorbiraju pomoćni uređaji mora se upotrijebiti za prilagođavanje zadanih vrijednosti i izračunavanje rada koji proizvede motor za vrijeme ispitnog ciklusa u skladu s točkom 7.7.1.3 ili točkom 7.7.2.3.1.

6.3.4.   Određivanje snage pomoćnih uređaja

Snaga koju apsorbiraju pomoćni uređaji/oprema mora se utvrditi samo ako:

(a)	pomoćni uređaji ili oprema koji su potrebni na temelju Dodatka 2. nisu ugrađeni na motor; i/ili

(b)	su na motor ugrađeni pomoćni uređaji ili oprema koji nisu potrebni na temelju Dodatka 2.

Proizvođač motora mora za cijelo radno područje primjenjivih ispitnih ciklusa dostaviti vrijednosti snage pomoćnih uređaja i metodu mjerenja/izračuna za utvrđivanje te snage, a homologacijsko tijelo mora ih odobriti.

6.3.5.   Ciklusni rad motora

Izračun referentnog i stvarnog ciklusnog rada (vidjeti točku 7.8.3.4.) temelji se na snazi motora u skladu s točkom 6.3.1. U tom su slučaju P f i P r iz jednadžbe (6-7) nula, a P je jednako P m.

Ako su pomoćni uređaji/oprema ugrađeni u skladu s točkama 6.3.2. i/ili 6.3.3., snaga koju oni apsorbiraju mora se upotrijebiti za korekciju svake trenutačne vrijednosti snage P m,i u ciklusu jednadžbom (6-8):

P i = P m,i – P f,i + P r,i	(6-7)
P AUX = P r,i – P f,i	(6-8)

pri čemu je:

P m,i	izmjerena snaga motora, kW
P f,i	snaga koju apsorbiraju pomoćni uređaji/oprema koja se trebala ugraditi radi ispitivanja, no nije bila ugrađena, kW
P r,i	snaga koju apsorbiraju pomoćni uređaji/oprema koja se trebala ukloniti radi ispitivanja, no bila je ugrađena, kW.

6.4.   Ulazni zrak motora

6.4.1.   Uvod

Mora se upotrebljavati sustav ulaznog zraka ugrađen u motor ili reprezentativan za tipičnu konfiguraciju u uporabi. To uključuje sustave za hlađenje stlačenog zraka i za povrat ispušnih plinova (EGR).

6.4.2.   Ograničenje tlaka ulaznog zraka

Upotrebljava se sustav dovoda zraka motora ili laboratorijski ispitni sustav koji predstavlja ograničenje tlaka ulaznog zraka unutar ± 300 Pa od maksimalne vrijednosti koju navede proizvođač za čisti filtar zraka pri nazivnoj brzini i punom opterećenju. Ako to nije moguće zbog konstrukcije laboratorijskog ispitnog sustava za dovod zraka, dopušta se ograničenje tlaka koje ne prelazi vrijednost koju je naveo proizvođač za prljavi filtar, uz prethodno odobrenje tehničke službe. Statički diferencijalni tlak ograničenja tlaka mjeri se na mjestu i u zadanim vrijednostima brzine i zakretnog momenta koje odredi proizvođač. Ako proizvođač ne odredi mjesto, taj se tlak mora mjeriti ispred bilo koje veze turbopuhala ili povrata ispušnih plinova s dovodom zraka.

Ako se umjesto nazivne brzine za ispitni ciklus upotrebljava MTS definiran u točki 5.2.5.1., onda se ta brzina smije upotrebljavati umjesto nazivne brzine pri određivanju ograničenja tlaka ulaznog zraka.

6.5.   Ispušni sustav motora

Mora se upotrebljavati ispušni sustav ugrađen u motor ili reprezentativan za tipičnu konfiguraciju u uporabi. Ispušni sustav mora biti u skladu sa zahtjevima u pogledu uzorkovanja ispušnih emisija kako je utvrđeno točkom 9.3. Upotrebljava se ispušni sustav motora ili laboratorijski ispitni sustav koji predstavlja statični ispušni protutlak unutar raspona od 80 do 100 % maksimalnog ograničenja tlaka ispušnog plina pri nazivnoj brzini i punom opterećenju. Ograničenje tlaka ispušnog plina može se namjestiti ventilom. Ako je maksimalno ograničenje tlaka ispušnog plina 5 kPa ili manje, zadana vrijednost ne smije biti manja od 1,0 kPa od maksimuma. Ako se umjesto nazivne brzine za ispitni ciklus upotrebljava MTS definiran u točki 5.2.5.1., onda se ta brzina smije upotrebljavati umjesto nazivne brzine pri određivanju ograničenja tlaka ispušnog plina.

6.6.   Motor sa sustavom za naknadnu obradu ispušnih plinova

Ako je motor opremljen sustavom za naknadu obradu ispušnih plinova koji nije montiran izravno na motor, ispušna cijev mora imati jednak promjer kao što se stvarno upotrebljava za barem četiri promjera cijevi ispred proširenog dijela u kojem se nalazi uređaj za naknadnu obradu. Udaljenost od prirubnice ispušne grane ili izlaza turbopuhala do sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova mora biti jednaka kao kod necestovnih pokretnih strojeva ili odgovarati specifikacijama udaljenosti koje navede proizvođač. Cijev se, ako tako navede proizvođač, mora izolirati radi postizanja temperature na ulazu naknadne obrade u skladu sa specifikacijom proizvođača. Ako proizvođač navede dodatne zahtjeve u pogledu ugradnje, i njih se nužno pridržavati u ispitnoj konfiguraciji. Protutlak ili ograničenje tlaka ispušnih plinova zadaju se u skladu s točkom 6.5. Za uređaje za naknadnu obradu s promjenjivim ograničenjem tlaka ispušnog plina, maksimalno ograničenje tlaka ispušnog plina iz točke 6.5. definira se u uvjetima za naknadnu obradu (stabiliziranje/starenje i regeneracija/opterećenje) koje navede proizvođač. Posuda za naknadnu obradu može se ukloniti tijekom lažnih ispitivanja i tijekom mapiranja motora te zamijeniti ekvivalentnom posudom s neaktivnom potporom katalizatora.

Emisije koje se mjere u ispitnom ciklusu moraju reprezentirati misije u polju. Ako je motor opremljen sustavom za naknadnu obradu ispušnih plinova koji zahtijeva reagens, reagens koji se upotrebljava za sva ispitivanja mora deklarirati proizvođač.

Za motore kategorije NRE, NRG, IWP, IWA, RLR, NRS, NRSh, SMB, i ATS opremljene sustavima za naknadnu obradu ispušnih plinova koji se regeneriraju na neučestaloj (periodičnoj) osnovi, kako je opisano u točki 6.6.2., rezultati emisija moraju se prilagoditi tako da se u obzir uzmu regeneracijski događaji. U tom slučaju prosječna emisija ovisi o frekvenciji regeneracijskih događaja u smislu dijela ispitivanja tijekom kojih se regeneracija događa. Za sustave za naknadnu obradu čiji se regeneracijski proces događa in a sustained manner ili barem jedanput u primjenjivom dinamičkom (NRTC or LSI-NRTC) ispitnom ciklusu ili RMC-u („kontinuirana regeneracija”) u skladu s točkom 6.6.1. nije potreban poseban ispitni postupak.

6.6.1.   Kontinuirana regeneracija

Za sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova na temelju kontinuirane regeneracije emisije se mjere na sustavu za naknadnu obradu koji je stabiliziran kako bi rezultirao ponašanjem emisija koje se može ponavljati. Proces regeneracije mora se dogoditi najmanje jedanput tijekom NRTC-a s toplim pokretanjem, LSI-NRTC ili NRSC ispitivanja, a proizvođač mora deklarirati uobičajene uvjete u kojima se događa regeneracija (opterećenje čađom, temperatura, protutlak ispušnog plina itd.). Kako bi se dokazalo da je proces regeneracije kontinuiran, moraju se provesti najmanje tri NRTC-a, LSI-NRTC-a ili NRSC-a s toplim pokretanjem. Kad je riječ o NRTC-u s toplim pokretanjem, motor se mora zagrijati u skladu s točkom 7.8.2.1., zatim se kondicionira u skladu s točkom 7.4.2.1.(b), a onda se provodi prvi NRTC s toplim pokretanjem.

Naknadna NRTC-ovi s toplim pokretanjem počinju nakon kondicioniranja u skladu s točkom 7.4.2.1.(b). Za vrijeme ispitivanja bilježe se temperature i tlakovi ispušnog plina (temperatura ispred i iza sustava za naknadnu obradu ispušnog plina, protutlak ispušnog plina itd.). Sustav za naknadnu obradu ispušnog plina smatra se zadovoljavajućim ako se uvjeti koje je odredio proizvođač tijekom ispitivanja događaju unutar dovoljnog vremena, a rezultati emisije od srednje vrijednosti ili 0,005 g/kWh, ovisno što je veće, nisu raspršeni za više od ± 25 %.

6.6.2.   Neučestala regeneracija

Ova se odredba primjenjuje samo na motore sa sustavom za naknadnu obradu ispušnih plinova koji se regenerira neučestalo, tipično u manje od 100 sati normalnog rada motora. Za te se motore moraju odrediti aditivni ili multiplikativni faktori za prilagodbu naviše ili naniže kako je navedeno u točki 6.6.2.4. („faktor prilagodbe”).

Ispitivanje i razvoj faktora prilagodbe zahtijeva se samo za jedan primjenjivi dinamički ispitni ciklus (NRTC ili LSI-NRTC) ili RMC. Razvijeni faktori smiju se primjenjivati na rezultate ostalih primjenjivih ispitnih ciklusa, uključujući NRSC s diskretnim načinima rada.

Ako odgovarajući faktori prilagodbe nisu dostupni iz ispitivanja pomoću dinamičkih ispitnih ciklusa (NRTC ili LSI-NRTC) ili RMC-a, faktori prilagodbe moraju se utvrditi primjenjivim NRSC ispitivanjem s diskretnim načinima rada. Faktori razvijeni pomoću NRSC ispitivanja s diskretnim načinima rada primjenjuju se samo na NRSC s diskretnim načinima rada.

Ispitivanje i razvoj faktora prilagodbe ne mora se provesti i na RMC-u i na NRSC-u s diskretnim načinima rada.

6.6.2.1.   Zahtjev za utvrđivanjem faktora prilagodbe pomoću NRTC-a, LSI-NRTC-a ili RMC-a

Emisije se moraju mjeriti u najmanje tri NRTC-a, LSI-NRTC-a ili RMC-a s toplim pokretanjem, jednim s regeneracijskim događajem i dva bez njega na stabiliziranom sustavu za naknadnu obradu. Proces regeneracije mora se dogoditi najmanje jednom tijekom NRTC-a, LSI-NRTC-a ili RMC-a s regeneracijskim događajem. Ako regeneracija traje dulje od jednog NRTC-a, LSI-NRTC-a ili RMC-a, provode se uzastopna NRTC, LSI-NRTC ili RMC ispitivanja, a emisije se nastavljaju mjeriti bez gašenja motora sve dok regeneracija ne završi te se računa prosjek ispitivanja. Ako regeneracija završi za vrijeme nekog od ispitivanja, ispitivanje se nastavlja do svojeg kraja.

Odgovarajući faktor prilagodbe mora se utvrditi za cjelokupni primjenjivi ciklus jednadžbama od 6-10 do 6-13.

6.6.2.2.   Zahtjev za utvrđivanje faktora prilagodbe pomoću NRSC ispitivanja s diskretnim načinima rada

Nakon što se sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova stabilizira, emisije se moraju izmjeriti u najmanje tri provedbe svakog ispitnog načina rada primjenjivog NRSC-a s diskretnim načinima rada u kojem je moguće ispuniti uvjete regeneracije, jednom s regeneracijskim događajem i dvaput bez njega. Mjerenje PM-a provodi se višefiltarskom metodom opisanom u točki 7.8.1.2.(c). Ako je regeneracija počela, ali nije završila do kraja razdoblja uzorkovanja za određeni ispitni način rada, razdoblje uzorkovanja produljuje se do završetka regeneracije. Ako je jedan način rada proveden više puta, izračunava se prosječni rezultat. Postupak se ponavlja za svaki ispitni način rada.

Odgovarajući faktor prilagodbe utvrđuje se pomoću jednadžbi od 6-10 do 6-13 za one načine rada primjenjivog ciklusa u kojima se događa regeneracija.

6.6.2.3.   Opći postupak za razvoj faktora prilagodbe za neučestale regeneracije (IRAF-ovi)

Proizvođač mora navesti parametara uobičajenih uvjeta u kojima se događa proces regeneracije (opterećenje čađom, temperatura, protutlak ispušnih plinova itd.). Proizvođač mora navesti i frekvenciju regeneracijskih događaja kao broj ispitivanja tijekom kojih dolazi do regeneracije. Točan postupak utvrđivanja te frekvencije mora odobriti homologacijsko ili certifikacijsko tijelo na temelju dobre inženjerske procjene.

Za ispitivanje regeneracije proizvođač je dužan osigurati već opterećen sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova. Tijekom te faze kondicioniranja motora ne smije nastupiti regeneracija. Proizvođač može provoditi uzastopna ispitivanja iz primjenjivog ciklusa dok se sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova ne optereti. Mjerenje emisija ne zahtijeva se za sva ispitivanja.

Prosječne emisije između regeneracijskih faza utvrđuju se iz aritmetičke sredine nekoliko približno jednako udaljenih ispitivanja primjenjivog ciklusa. Kao minimum provest će se barem jedan primjenjivi ciklus što je bliže moguće prije ispitivanja regeneracije i jedan primjenjivi ciklus odmah nakon ispitivanja regeneracije.

Za vrijeme ispitivanja regeneracije bilježe se svi podaci potrebni za uočavanje regeneracije (emisije CO ili NOx, temperatura ispred i iza sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova, protutlak ispušnih plinova itd.). Tijekom procesa regeneracije primjenjive granične vrijednosti emisije smiju se premašiti. Ispitni postupak shematski je prikazan na slici 6.1.

Slika 6.1.

Shema neučestale (periodične) regeneracije s n mjerenja i n r mjerenja tijekom regeneracije

Prosječni specifični stupanj emisije povezan s ispitivanjima provedenima u skladu s točkama 6.6.2.1. ili 6.6.2.2. [g/kWh ili #/kWh] ponderira se pomoću jednadžbe (6-9) (vidjeti sliku 6.1.):

(6-9)

pri čemu je:

n	broj ispitivanja u kojima se regeneracija ne događa,
n r	broj ispitivanja u kojima se regeneracija događa (minimalno jedno ispitivanje),
	prosječna specifična emisija iz ispitivanja u kojem se regeneracija ne događa [g/kWh ili #/kWh]
	prosječna specifična emisija iz ispitivanja u kojem se događa regeneracija [g/kWh ili #/kWh]

Prema želji proizvođača i na temelju dobre inženjerske procjene, regeneracijski faktor prilagodbe k r, kojim se izražava prosječna količina emisije, može se izračunati kao multiplikativni ili aditivni za sve plinovite onečišćujuće tvari i, ako postoji primjenjiva granična vrijednosti, za PM i PN, pomoću jednadžbi od (6-10) do (6-13):

Multiplikativni (faktor prilagodbe naviše) (6-10) (faktor prilagodbe naniže) (6-11)

Aditivni k ru,a = e w – e (faktor prilagodbe naviše) (6-12) k rd,a = e w – e r (faktor prilagodbe naniže) (6-13)

6.6.2.4.   Primjena faktora prilagodbe

Faktori prilagodbe naviše množe se ili dodaju izmjerenim stupnjevima emisije za sva ispitivanja u kojima nema regeneracije. Faktori prilagodbe naniže množe se ili dodaju izmjerenim brzinama emisije za sva ispitivanja u kojima se događa regeneracija. Pojava regeneracije mora se utvrđivati na način koji je jasan za vrijeme svih ispitivanja. Ako se pojava regeneracije ne utvrdi, primjenjuje se faktor prilagodbe naviše.

U skladu s Prilogom VII. i Dodatkom 5. Prilogu VII. o izračunima specifičnih efektivnih emisija, regeneracijski faktor prilagodbe:

(a)	ako se utvrđuje za cijeli ponderirani ciklus, primjenjuje se na rezultate primjenjivog NRTC-a, LSI-NRTC-a i NRSC-a;

(b)

ako se utvrđuje posebno za pojedinačne načine rada primjenjivog ciklusa s diskretnim načinima rada, primjenjuje se na rezultate načina rada primjenjivog NRSC-a s diskretnim načinima rada kod kojih se regeneracija dogodi prije izračuna ciklusnih ponderiranih vrijednosti emisije. U tom se slučaju za mjerenje PM-a može upotrebljavati višefiltarska metoda;

(c)	može se proširiti na druge članove iste porodice motora;

(d)	može se proširiti na druge porodice motora unutar iste porodice motora po sustavu za naknadnu obradu, kako je definirano u Prilogu IX. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656, uz prethodno odobrenje homologacijskog tijela na temelju tehničkih dokaza da su emisije slične, a koje mora dostaviti proizvođač.

Primjenjuju se sljedeće opcije:

(a)

proizvođač može odlučiti izostaviti faktore prilagodbe za jednu ili više od svojih porodica motora (ili izvedba) zbog malog učinka regeneracije ili nepraktičnosti utvrđivanja pojave regeneracije. U tim se slučajevima ne upotrebljava nikakav faktor prilagodbe, a proizvođač je odgovoran za sukladnost s graničnim vrijednostima emisije za sva ispitivanja, bez obzira na pojavu regeneracije;

(b)	homologacijsko tijelo može, na zahtjev proizvođača, regeneracijske događaje uračunati drukčije nego što je propisano stavkom (a). No ta se mogućnost odnosi samo na događaje koji se događaju iznimno rijetko i koji se u praksi ne mogu uzeti u obzir primjenom faktora prilagodbe opisanima u stavku (a).

6.7.   Sustav za hlađenje

Mora se upotrebljavati sustav za hlađenje motora s dovoljnim kapacitetom za održavanje motora, odnosno temperatura ulaznog zraka, ulja, rashladnog sredstva, bloka i glave, na normalnoj radnoj temperaturi koju određuje proizvođač. Mogu se upotrebljavati laboratorijski pomoćni uređaji za hlađenje i ventilatori.

6.8.   Ulje za podmazivanje

Ulje za podmazivanje mora navesti proizvođač i mora biti reprezentativno za ulje za podmazivanje dostupno na tržištu; specifikacije ulja za podmazivanje koje se upotrebljava u ispitivanju moraju se zabilježiti i navesti u rezultatima ispitivanja.

6.9.   Specifikacija referentnog goriva

Referentna goriva za ispitivanje određena su u Prilogu IX.

Temperatura goriva mora biti u skladu s preporukama proizvođača. Temperatura goriva mora se mjeriti na ulazu pumpe za ubrizgavanje goriva ili onako kako je specificirao proizvođač, a mjesto mjerenja mora se zabilježiti.

6.10.   Emisije kućišta koljenastog vratila

Ovaj se odjeljak primjenjuje na motore kategorije NRE, NRG, IWP, IWA, RLR, NRS, NRSh, SMB i ATS koji su u skladu s graničnim vrijednostima emisija stupnja V. utvrđenima Prilogom II. Uredbi (EU) 2016/1628.

Emisije kućišta koljenastog vratila koje se ispuštaju izravno u okolnu atmosferu moraju se dodati emisijama ispušnih plinova (fizički ili matematički) tijekom svih ispitivanja emisija.

Proizvođači koji iskorištavaju tu iznimku moraju ugrađivati motore tako da se emisije kućišta koljenastog vratila mogu usmjeriti u sustav za uzorkovanje emisija. Za potrebe ove točke smatra se da se emisije kućišta koljenastog vratila koje se usmjeravaju u ispuh ispred naknadne obrade ispušnih plinova tijekom svih vrsta rada ne ispuštaju izravno u okolnu atmosferu.

Emisije otvorenog kućišta koljenastog vratila moraju se usmjeriti u ispušni sustav radi mjerenja emisija na sljedeći način:

(a)	cijevni materijali moraju imati glatke stijenke, biti električno vodljivi i ne smiju reagirati s emisijama kućišta koljenastog vratila. Duljine cijevi moraju biti što je moguće manje;

(b)	broj zavoja na laboratorijskim cijevima kućišta koljenastog vratila mora biti najmanji mogući, a polumjer svih zavoja koje je nemoguće izostaviti mora biti najveći mogući;

(c)	laboratorijske ispušne cijevi kućišta koljenastog vratila moraju odgovarati specifikacijama proizvođača motora za protutlak kućišta koljenastog vratila;

(d)

cijevi kućišta koljenastog vratila spajaju se s nerazrijeđenim ispušnim plinovima iza bilo kojeg sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova i iza bilo kakvog ugrađenog ograničenja ispušnih plinova te dovoljno ispred bilo kakvih sondi za uzorkovanje kako bi se osiguralo potpuno miješanje s ispušnim sustavom motora prije uzorkovanja. Ispušna cijev kućišta koljenastog vratila mora sezati u slobodni tok ispušnog sustava kako bi se izbjegli efekti graničnog sloja i kako bi miješanje bilo što bolje. Izlaz ispušne cijevi kućišta koljenastog vratila smije biti okrenut u bilo kojem smjeru u odnosu na protok nerazrijeđenog ispušnog plina.

7.   Postupci ispitivanja

7.1.   Uvod

U ovom se poglavlju opisuje utvrđivanje specifičnih emisija efektivnih plinovitih i krutih onečišćujućih tvari motora koji se ispituju. Ispitni motor mora imati izvedbu kao osnovni motor porodice motora kako je navedeno u Prilogu IX. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656.

Laboratorijsko ispitivanje emisija sastoji se od mjerenja emisija i drugih parametara u ispitnim ciklusima navedenima u Prilogu XVII. Obrađeni su sljedeći aspekti:

(a)	laboratorijske konfiguracije za mjerenje emisija (točka 7.2.);

(b)	postupci verifikacije prije i poslije ispitivanja (točka 7.3.);

(c)	ispitni ciklusi (točka 7.4.);

(d)	opći ispitni slijed ispitivanja (točka 7.5.);

(e)	mapiranje motora (točka 7.6.);

(f)	izrada ispitnih ciklusa (točka 7.7.);

(g)	postupak provedbe posebnog ispitnog ciklusa (točka 7.8.).

7.2.   Načelo mjerenja emisija

Da bi se izmjerile specifične efektivne emisije motor mora raditi tijekom ispitnih ciklusa utvrđenih u točki 7.4., kako je primjenjivo. Za mjerenje specifičnih efektivnih emisija potrebno je utvrditi masu onečišćujućih tvari u emisiji ispušnih plinova (tj. HC, CO, NOx i PM), broj čestica u emisiji ispušnih plinova (tj. PN), masu CO2 u emisiji ispušnih plinova i odgovarajući rad motora.

7.2.1.   Masa sastojaka

Mora se utvrditi ukupna masa svakog sastojka tijekom primjenjivog ispitnog ciklusa primjenom metoda u nastavku.

7.2.1.1.   Kontinuirano uzorkovanje

U kontinuiranom uzorkovanju koncentracija sastojka mjeri se kontinuirano iz nerazrijeđenog ili razrijeđenog ispušnog plina. Ta se koncentracija množi s kontinuiranom brzinom protoka (nerazrijeđenog ili razrijeđenog) ispušnog plina na lokaciji za uzrokovanje emisija kako bi se odredila brzina protoka sastojka. Emisija sastojka kontinuirano se zbraja tijekom ispitnog intervala. Zbroj je ukupna masa emitiranog sastojka.

7.2.1.2.   Skupno uzorkovanje

Pri skupnom uzorkovanju kontinuirano se izdvaja uzorak nerazrijeđenog ili razrijeđenog ispušnog plina i pohranjuje se za buduća mjerenja. Izdvojeni uzorak mora biti proporcionalan brzini protoka nerazrijeđenog ili razrijeđenog ispušnog plina. Primjeri su skupnog uzorkovanja prikupljanje plinskih emisija u vrećicu i prikupljanje PM-a na filtar. Obično je metoda izračuna emisije sljedeća: skupno uzorkovane koncentracije množe se s ukupnom masom ili masenim protokom (nerazrijeđenim ili razrijeđenim) iz kojeg su izdvojene tijekom ispitnog ciklusa. Umnožak je ukupna masa ili maseni protok emitiranog sastojka. Za izračun koncentracije PM-a mora se podijeliti PM nataložen na filtar iz proporcionalno izdvojenog ispušnog plina s količinom filtriranog ispušnog plina.

7.2.1.3.   Kombinirano uzorkovanje

Dopuštene su sve kombinacije kontinuiranog i skupnog uzorkovanja (npr. PM sa skupnim uzrokovanjem i plinske emisije s kontinuiranim uzorkovanjem).

Slika 6.2. prikazuje dva aspekta ispitnih postupaka za mjerenje emisija: opremu s cijevima za uzrokovanje u nerazrijeđenom i razrijeđenom ispušnom plinu i postupke koji su potrebni za izračun emisija onečišćujućih tvari u stacionarnim i dinamičkim ispitnim ciklusima.

Slika 6.2.

Ispitni postupci za mjerenje emisija

7.2.2.   Utvrđivanje rada

Rad se mora utvrđivati tijekom ispitnog ciklusa istodobnim množenjem brzine i kočnog momenta radi izračunavanja trenutačnih vrijednosti kočne snage motora. Kočna snaga motora mora se integrirati tijekom ispitnog ciklusa kako bi se odredio ukupni rad.

7.3.   Verifikacija i umjeravanje

7.3.1.   Postupci prije ispitivanja

7.3.1.1.   Pretkondicioniranje

Da bi se postigli stabilni uvjeti, sustav za uzorkovanje i motor moraju se pretkondicionirati prije ispitnog slijeda kako je navedeno u ovoj točki.

Svrha je pretkondicioniranja motora postići reprezentativnost emisija i kontrola emisija tijekom radnog ciklusa i smanjiti sustavnu pogrešku kako bi se postigli stabilni uvjeti za sljedeće ispitivanje emisije.

Emisije se mogu mjeriti tijekom ciklusa pretkondicioniranja, sve dok se provodi unaprijed utvrđen broj ciklusa pretkondicioniranja i ako je mjerni sustav pokrenut u skladu sa zahtjevima iz točke 7.3.1.4. Količinu pretkondicioniranja mora odrediti proizvođač motora prije početka pretkondicioniranja. Pretkondicioniranje se provodi kako je opisano u nastavku, uz napomenu da su specifični ciklusi za pretkondicioniranje jednaki onima koji se primjenjuju za ispitivanje emisije.

7.3.1.1.1.   Pretkondicioniranje za dinamički ciklus s hladnim pokretanjem (NRTC)

Motor se mora pretkondicionirati barem jednim NRTC-om s toplim pokretanjem. Odmah nakon završetka svakog ciklusa pretkondicioniranja motor se mora ugasiti i mora završiti razdoblje kondicioniranja ugašenog zagrijanog motora. Odmah nakon završetka posljednjeg ciklusa pretkondicioniranja motor se mora ugasiti i mora početi hlađenje motora kako je opisano u točki 7.3.1.2.

7.3.1.1.2.   Pretkondicioniranje za NRTC s toplim pokretanjem ili za LSI-NRTC

U ovoj se točki opisuje pretkondicioniranje koje se primjenjuje za uzorkovanje emisija iz NRTC-a s toplim pokretanjem bez provedbe NRTC-a s hladnim pokretanjem ili za LSI-NRTC. Motor se mora pretkondicionirati provođenjem barem jednog NRTC-a s toplim pokretanjem ili LSI-NRTC-a, kako je primjenjivo. Odmah nakon završetka svakog ciklusa pretkondicioniranja motor se mora ugasiti i, čim je izvedivo, mora početi sljedeći ciklus. Preporučuje se da sljedeći ciklus pretkondicioniranja počne unutar 60 sekundi od završetka zadnjeg ciklusa pretkondicioniranja. Prema potrebi, nakon zadnjeg ciklusa pretkondicioniranja primjenjuje se odgovarajuće razdoblje kondicioniranja zagrijanog motora (NRTC s toplim pokretanjem) ili hlađenja (LSI-NRTC) prije pokretanja motora radi ispitivanja emisija. Ako se ne primjenjuju razdoblja kondicioniranja zagrijanog motora ili hlađenja, preporučuje se da se ispitivanje emisija pokrene u roku od 60 sekundi nakon završetka posljednjeg ciklusa pretkondicioniranja.

7.3.1.1.3.   Pretkondicioniranje za NRSC s diskretnim načinima rada

Za motore kategorija koje nisu NRS i NRSh motor se mora zagrijavati i raditi dok se temperature motora (rashladno sredstvo i ulje za podmazivanje) ne stabiliziraju na 50 % brzine i 50 % zakretnog momenta za bilo koji NRSC ispitni ciklus s diskretnim načinima rada, osim za tip D2, E2 ili G, ili na nazivnoj brzini motora i 50 % zakretnog momenta za bilo koji NRSC ispitni ciklus s diskretnim načinima D2, E2 ili G. Vrijednost 50 % brzine mora se izračunati u skladu s točkom 5.2.5.1. u slučaju motora kod kojeg se MTS upotrebljava za generiranje ispitnih brzina i u skladu s točkom 7.7.1.3. u svim ostalim slučajevima. Vrijednost od 50 % zakretnog momenta definira se kao 50 % maksimalnog raspoloživog zakretnog momenta pri toj brzini. Ispitivanje emisija mora početi bez zaustavljanja motora.

Ako pripada kategoriji NRS ili NRSh, motor se zagrijava u skladu s preporukom proizvođača i dobrom inženjerskom procjenom. Prije početka uzorkovanja emisije motor mora raditi u 1. načinu rada odgovarajućeg ispitnog ciklusa dok se temperature motora ne stabiliziraju. Ispitivanje emisija mora početi bez zaustavljanja motora.

7.3.1.1.4.   Pretkondicioniranje za RMC

Proizvođač motora mora izabrati jedan od sljedećih slijedova pretkondicioniranja, (a) ili (b). Pretkondicioniranje motora provodi se prema odabranom slijedu.

(a)

Motor se pretkondicionira provođenjem barem druge polovine RMC-a, na temelju broja ispitnih načina rada. Motor se ne gasi između ciklusa. Odmah nakon završetka svakog ciklusa pretkondicioniranja mora početi, čim je to izvedivo, sljedeći ciklus (uključujući ispitivanje emisija). Ako je moguće, preporučuje se da sljedeći ciklus počne unutar 60 sekundi od završetka zadnjeg ciklusa pretkondicioniranja.

(b)

Motor se mora zagrijavati i raditi dok se temperature motora (rashladno sredstvo i ulje za podmazivanje) ne stabiliziraju na 50 % brzine i 50 % zakretnog momenta za bilo koji RMC ispitni ciklus, osim za tip D2, E2 ili G, ili na nazivnoj brzini motora i 50 % zakretnog momenta za bilo koji RMC ispitni ciklus tipa D2, E2 ili G. Vrijednost 50 % brzine mora se izračunati u skladu s točkom 5.2.5.1. u slučaju motora kod kojeg se MTS upotrebljava za generiranje ispitnih brzina i u skladu s točkom 7.7.1.3. u svim ostalim slučajevima. Vrijednost od 50 % zakretnog momenta definira se kao 50 % maksimalnog raspoloživog zakretnog momenta pri toj brzini.

7.3.1.1.5.   Hlađenje motora (NRTC)

Može se primijeniti postupak prirodnoga ili prisilnoga hlađenja. Za prisilno hlađenje mora se primijeniti dobra inženjerska procjena za postavljanje sustava za puhanje rashladnog zraka na motor, za cirkulaciju rashladnog ulja kroz sustav za podmazivanje motora, za odvođenje topline iz rashladnog sredstva kroz rashladni sustav motora i za odvođenje topline iz sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova. U slučaju prisilnog hlađenja sustava za naknadnu obradu rashladni se zrak ne smije upotrijebiti sve dok se sustav za naknadnu obradu emisiji ispušnih plinova ne ohladi na temperaturu koja je niža od temperature njegove katalitičke aktivacije. Zabranjeni su svi rashladni postupci koji prouzročuju emisije koje nisu reprezentativne.

7.3.1.2.   Verifikacija kontaminacije ugljikovodicima (HC)

Ako se sumnja na važnu kontaminaciju HC-om mjernog sustava za ispušni plin, kontaminacija HC-om može se provjeriti nultim plinom i zatim ispraviti. Ako je nužno provjeriti količinu kontaminacije mjernog sustava i pozadinskog HC sustava, to se mora učiniti unutar 8 sati od početka svakog ispitnog ciklusa. Vrijednosti se moraju zabilježiti kako bi se poslije mogle ispraviti. Prije te provjere nužno je obaviti provjeru nepropusnosti i umjeriti analizator FID-a.

7.3.1.3.   Priprema mjerne opreme za uzorkovanje

Sljedeći se koraci moraju učiniti prije početka uzorkovanja emisija:

(a)	provjere nepropusnosti moraju se obaviti unutar 8 sati prije uzorkovanja emisija u skladu s točkom 8.1.8.7.;

(b)	za skupno uzorkovanje mora se spojiti čisti medij za pohranu, kao što su vakuumirane vreće ili filtri kojima je izvagana tara;

(c)	svi se mjerni instrumenti moraju pokrenuti u skladu s proizvođačevim uputama za instrument i dobrom inženjerskom procjenom;

(d)	moraju se pokrenuti sustavi za razrjeđivanje, pumpe za uzrokovanje, rashladni ventilatori i sustavi za prikupljanje podataka;

(e)	moraju se namjestiti brzine protoka uzorka na željene razine, prema potrebi upotrebom obilaznog protoka;

(f)	izmjenjivači topline u sustavu za uzorkovanje moraju se unaprijed zagrijati ili ohladiti na temperaturu unutar raspona radne temperature za ispitivanje;

(g)	mora se dopustiti da se zagrijani ili ohlađeni sastavni dijelovi kao što su linije uzoraka, filtri, rashladnici i pumpe stabiliziraju na radnoj temperaturi;

(h)	protok sustava za razrjeđivanje ispušnog plina mora se uključiti barem 10 minuta prije ispitnog slijeda;

(i)	umjeravanje analizatora plina i nulto umjeravanje kontinuiranih analizatora provode se u skladu s postupkom u sljedećoj točki 7.3.1.4.;

(j)	svi elektronički integrirajući uređaji moraju se nulto umjeriti ili ponovno nulto umjeriti prije početka svakog ispitnog intervala.

7.3.1.4.   Umjeravanje analizatora plina

Moraju se odabrati odgovarajući rasponi analizatora plina. Dopušteni su analizatori emisije s automatskim ili ručnim prebacivanjem raspona. Tijekom ispitivanja dinamičkim (NRTC ili LSI-NRTC) ispitnim ciklusima ili RMC-om te tijekom razdoblja uzorkovanja plinovite emisije na kraju svakog NRSC-a s diskretnim načinima rada raspon emisijskih analizatora ne smije se mijenjati. Uz to, pojačanje analognih operacijskih pojačala analizatora ne smije se mijenjati tijekom ispitnog ciklusa.

Svi kontinuirani analizatori moraju se nulto i rasponski umjeriti plinovima koji su međunarodno sljedivi i u skladu sa specifikacijama iz točke 9.5.1. Plamenoionizacijske detektore (FID) mora se rasponski umjeriti na bazi brojeva ugljika od jedan (C1).

7.3.1.5.   Pretkondicioniranje filtra PM-a i vaganje tara

Potrebno je pridržavati se postupaka za pretkondicioniranje filtra PM-a i vaganje tara u skladu s točkom 8.2.3..

7.3.2.   Postupci nakon ispitivanja

Nakon uzorkovanja emisija moraju se učiniti koraci navedeni u nastavku.

7.3.2.1.   Verifikacija proporcionalnog uzorkovanja

Za svaki proporcionalni skupni uzorak, kao što je uzorak iz vreće ili uzorak PM-a, provjerava se je li proporcionalno uzorkovanje održavano u skladu s točkom 8.2.1. Za metodu jednostrukog filtra i diskretni stacionarni ispitni ciklus računa se efektivni faktor vaganja PM-a. Svi uzorci koji ne ispunjavaju zahtjeve navedene u točki 8.2.1. ne smiju se uzeti u obzir.

7.3.2.2.   Kondicioniranje PM-a i vaganje nakon ispitivanja

Korišteni filtri uzorka PM–a stavljaju se u prekrivene ili zabrtvljene spremnike ili se držače filtra zatvori kako bi se filtri uzorka zaštitili od okolnog onečišćenja. Tako zaštićeni, napunjeni se filtri moraju vratiti u komoru ili prostoriju za kondicioniranje filtra PM-a. Filtri uzorka PM-a zatim se moraju kondicionirati i izvagati u skladu s točkom 8.2.4. (naknadno kondicioniranje filtra PM-a i postupci vaganja ukupnog uzorka).

7.3.2.3.   Analiza skupnog uzorkovanja plinova

Čim je moguće, mora se obaviti sljedeće:

(a)	svi skupni analizatori plina moraju se nulto i rasponski umjeriti najkasnije 30 minuta nakon završetka ispitnog ciklusa ili tijekom razdoblja kondicioniranja ako je praktično provjeriti jesu li plinski analizatori i dalje stabilni;

(b)	svi konvencionalni plinski skupni uzorci analiziraju se najkasnije 30 minuta nakon završetka NRTC-a s toplim pokretanjem ili tijekom razdoblja kondicioniranja;

(c)	pozadinski se uzorci analiziraju najkasnije 60 minuta nakon završetka NRTC-a s toplim pokretanjem.

7.3.2.4.   Verifikacija pomaka

Nakon kvantifikacije ispušnog plina pomak se mora provjeriti na sljedeći način:

(a)	za skupne i kontinuirane analizatore plina srednja vrijednost analizatora bilježi se nakon stabiliziranja nultog plina prema analizatoru. Stabilizacija može uključivati vrijeme za čišćenje analizatora od plina za uzorkovanje, ali i dodatno vrijeme da se uzme u obzir odziv analizatora;

(b)	srednja vrijednost analizatora bilježi se nakon stabiliziranja rasponskog plina prema analizatoru. Stabilizacija može uključivati vrijeme za čišćenje analizatora od plina za uzorkovanje, ali i dodatno vrijeme da se uzme u obzir odziv analizatora;

(c)	ti podaci upotrebljavaju se za validaciju i korekciju pomaka kako je opisano u točki 8.2.2.

7.4.   Ispitni ciklusi

Homologacijsko ispitivanje provodi se primjenom odgovarajućeg NRSC-a i, prema potrebi, NRTC-a ili LSI-NRTC-a, određenima u članku 23. i Prilogu IV. Uredbi (EU) 2016/1628. Tehničke specifikacije i karakteristike NRSC-a, NRTC-a i LSI-NRTC-a utvrđeni su u Prilogu XVII., a metoda za određivanje postavki opterećenja i brzine u tim ciklusima u odjeljku 5.2.

7.4.1.   Stacionarni ispitni ciklusi

Necestovni stacionarni ispitni ciklusi (NRSC) detaljno su opisani u Dodacima 1. i 2. Prilogu XVII. kao popis diskretnih načina rada NRSC-a (radnih točaka), pri čemu svaka radna točka ima jednu vrijednost brzine i jednu vrijednost zakretnog momenta. NRSC se mora mjeriti sa zagrijanim motorom u pogonu u skladu s proizvođačevom specifikacijom. Prema izboru proizvođača, NRSC može se provesti kao NRSC s diskretnim načinima rada ili RMC, kako je objašnjeno u točkama 7.4.1.1. i 7.4.1.2. Ispitivanje emisije ne mora se provesti u skladu s objema točkama 7.4.1.1. i 7.4.1.2.

7.4.1.1.   NRSC s diskretnim načinima rada

NRSC s diskretnim načinima rada ciklusi su s toplim pokretanjem u kojima se emisije moraju početi mjeriti nakon što se motor pokrene, zagrije i u pogonu je kako je navedeno u točki 7.8.1.2. Svaki se ciklus sastoji od niza načina rada s različitim brzinama vrtnje i opterećenjem (uz odgovarajući faktor ponderiranja za svaki način rada) koji pokrivaju uobičajen radni raspon specificirane kategorije motora.

7.4.1.2.   Modalni NRSC s prijelazima

RMC su ciklusi s toplim pokretanjem u kojima se emisije moraju početi mjeriti nakon što se motor pokrene, zagrije i u pogonu je kako je navedeno u točki 7.8.2.1. Tijekom RMC-a motorom kontinuirano upravlja upravljačka jedinica ispitnog stola. Emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari moraju se kontinuirano mjeriti i uzorkovati tijekom RMC na isti način kao i u dinamičkim ciklusima (NRTC ili LSI-NRTC).

RMC je namijenjen da se upotrebljava kao metoda provođenja stacionarnog ispitivanja na pseudodinamički način. Svaki se RMC sastoji od niza stacionarnih načina rada i linearnim prijelazom između njih. Relativno ukupno trajanje svakog načina rada i njegova prethodnog prijelaza odgovaraju ponderiranju NRSC-a s diskretnim načinima rada. Promjena brzine i opterećenja motora pri prelasku s jednog načina rada na drugi mora se linearno regulirati u vremenu od 20 ± 1 sekunda. Vrijeme promjene načina rada dio je novog načina rada (uključujući prvi način rada). U pojedinim slučajevima načini rada ne izvode se istim redoslijedom kao NRSC s diskretnim načinima rada ili su podijeljeni kako bi se spriječile ekstremne promjene temperature.

7.4.2.   Dinamički (NRTC i LSI-NRTC) ispitni ciklusi

Necestovni dinamički ciklus za motore kategorije NRE (NRTC) i necestovni dinamički ciklus za velike motore s paljenjem električnom iskrom kategorije NRS (LSI-NRTC) navedeni su u Dodatku 3. Priloga XVII. kao sekundni slijed normaliziranih vrijednosti brzine vrtnje i zakretnog momenta. Kako bi se provelo ispitivanje u ispitnoj ćeliji motora, normalizirane vrijednosti moraju se pretvoriti se u njihove ekvivalentne referentne vrijednosti za pojedinačne motore koji će se ispitivati, i to na temelju specifičnih vrijednosti brzine i zakretnog momenta identificiranih u karakterističnoj krivulji motora. To se pretvaranje naziva denormalizacija, a ispitni ciklus koji iz toga proizlazi naziva se referentni NRTC ili LSI-NRTC ispitni ciklus za motor koji se ispituje (vidjeti točku 7.7.2.).

7.4.2.1.   Ispitni slijed za NRTC

Grafički prikaz programa dinamometra u normaliziranom NRTC-u prikazan je na slici 6.3.

Slika 6.3.

Program dinamometra u normaliziranom NRTC-u

NRTC se mora izvesti dva puta nakon završetka pretkondicioniranja (vidjeti točku 7.3.1.1.1.) u skladu sa sljedećim postupkom:

(a)

hladno pokretanje nakon što se motor i sustavi za naknadnu obradu ispušnih plinova ohlade na sobnu temperaturu prirodnim hlađenjem motora ili hladno pokretanje nakon prisilnog hlađenja kojim su se temperature motora, rashladnog sredstva i ulja, sustavi za naknadnu obradu te svi upravljački uređaji motora stabilizirali između 293 i 303 K (20 i 30 °C). Mjerenje emisija pri hladnom pokretanju počinje pokretanjem hladnog motora;

(b)	razdoblje kondicioniranja počinje odmah nakon završetka faze hladnog pokretanja. Motor se mora ugasiti i pripremiti za ispitivanje s toplim pokretanjem kondicioniranjem tijekom 20 ± 1 minuta;

(c)

toplo pokretanje počinje odmah nakon razdoblja kondicioniranja paljenjem motora. Plinski analizatori moraju se uključiti barem 10 sekundi prije završetka razdoblja kondicioniranja kako bi se izbjegle vršne vrijednosti signala zbog uključivanja. Mjerenje emisija počinje istodobno s početkom NRTC-a s toplim pokretanjem uključujući paljenje motora.

Specifične efektivne emisije izražene u g/kWh utvrđuju se primjenom postupaka iz ovog odjeljka i za NRTC s hladnim pokretanjem i za NRTC s toplim pokretanjem. Kombinirane ponderirane emisije izračunavaju se ponderiranjem rezultata dobivenih s hladnim pokretanjem za 10 % i onih dobivenih s toplim pokretanjem za 90 % kako je detaljno opisano u Prilogu VII.

7.4.2.2.   Ispitni slijed za LSI-NRTC

LSI-NRTC izvodi se jednom s toplim pokretanjem nakon završetka pretkondicioniranja (vidjeti točku 7.3.1.1.2.) u skladu sa sljedećim postupkom:

(a)	motor se pokrene i radi prvih 180 sekundi radnog ciklusa, a zatim 30 sekundi radi u praznom hodu bez opterećenja. Emisije se ne mjere tijekom tog slijeda zagrijavanja;

(b)	nakon 30-sekundnog rada u praznom hodu mora početi mjerenje emisija i motor mora raditi tijekom cijelog radnog ciklusa od početka (vrijeme 0 sekundi).

Specifične efektivne emisije u g/kWh utvrđuju se primjenom postupaka iz Priloga VII.

Ako je motor već radio prije ispitivanja, primjenjuje se dobra inženjerska procjena kako bi se motor ohladio dovoljno da mjerene emisije točno reprezentiraju vrijednosti emisija motora koji se pokrene pri sobnoj temperaturi. Na primjer, ako se motor koji se pokrene pri sobnoj temperaturi u tri minute zagrije dovoljno da počne rad u zatvorenoj petlji i postigne potpuna aktivnost katalizatora, tada je prije pokretanja sljedećeg ispitivanja potrebno minimalno hlađenje motora.

Postupak zagrijavanja motora može uključivati do 15 minuta rada u radnom ciklusu ako to prethodno odobri tehnička služba.

7.5.   Općeniti ispitni slijed

Za mjerenje emisija motora nužno je provesti sljedeće korake:

(a)	ispitne brzine vrtnje motora i ispitna opterećenja moraju se definirati za ispitni motor mjerenjem maksimalnog zakretnog momenta (za motore stalne brzine) ili krivulje maksimalnog zakretnog momenta (za motore promjenjive brzine) u funkciji brzine motora;

(b)	normalizirani ispitni ciklusi moraju se denormalizirati zakretnim momentom (za motore stalne brzine) ili brzinama vrtnje i zakretnim momentima (za motore promjenjive brzine) iz prethodne točke 7.5.(a);

(c)	motor, oprema i mjerni instrumenti unaprijed se pripremaju za sljedeće ispitivanje emisije ili seriju ispitivanja (s hladnim i s toplim pokretanjem);

(d)	postupci prije ispitivanja provode se kako bi se verificirao ispravan rad određene opreme i analizatora. Svi se analizatori moraju umjeriti. Svi se predispitni podaci moraju zabilježiti;

(e)	motor se pokreće (NRTC) ili ga se drži u pogonu (stacionarni ciklusi i LSI-NRTC) na početku ispitnog ciklusa, a sustavi za uzorkovanje pokreću se u isto vrijeme;

(f)	emisije i drugi zahtijevani parametri mjere se ili bilježe tijekom uzorkovanja (za NRTC, LSI-NRTC i RMC tijekom cijelog ispitnog ciklusa);

(g)	postupci poslije ispitivanja provode se kako bi se verificirao ispravan rad određene opreme i analizatora;

(h)	PM filtre mora se prethodno kondicionirati, izvagati (vaganje bez opterećenja), opteretiti, ponovno kondicionirati, ponovno izvagati (vaganje pod opterećenjem), a zatim se uzorci evaluiraju u skladu s postupcima prije ispitivanja (točka 7.3.1.5.) i poslije ispitivanja (točka 7.3.2.2.);

(i)	evaluiraju se rezultati ispitivanja emisije.

Na slici 6.4. prikazan je pregled postupaka potrebnih za provođenje NRMM ispitnih ciklusa uz mjerenje emisija ispušnih plinova iz motora.

Slika 6.4.

Ispitni slijed

7.5.1.   Pokretanje motora i ponovno pokretanje

7.5.1.1.   Pokretanje motora

Motor se pokreće:

(a)	kako je preporučeno u korisničkom priručniku, elektropokretačem ili sustavom za pokretanje zrakom te uz pomoć odgovarajuće napunjenog akumulatora, odgovarajućeg napajanja ili izvora stlačenog zraka; ili

(b)	upotrebom dinamometra za paljenje motora dok se ne pokrene. Obično tako da motor bude unutar ± 25 % svoje tipične brzine paljenja tijekom uporabe ili linearno povećavajući brzinu dinamometra od 0 do 100 min– 1 ispod niske brzine praznog hoda, ali samo dok se motor ne pokrene.

Paljenje se mora zaustaviti unutar 1 sekunde nakon pokretanja motora. Ako se motor ne pokrene nakon 15 sekundi paljenja, paljenje se mora zaustaviti i mora se utvrditi razlog zbog kojeg pokretanje nije uspjelo, osim ako se u korisničkom priručniku ili u servisnom priručniku ne opisuje dulje vrijeme paljenja nego što je uobičajeno.

7.5.1.2.   Zatajenje motora

(a)	Ako motor zataji u bilo kojem trenutku tijekom NRTC-a s hladnim pokretanjem, ispitivanje se poništava.

(b)	Ako motor zataji u bilo kojem trenutku tijekom NRTC-a s toplim pokretanjem, ispitivanje se poništava. Motor se mora kondicionirati u skladu s točkom 7.4.2.1.(b), a dio s toplim pokretanjem mora se ponoviti. U tom se slučaju dio s hladnim pokretanjem ne mora ponavljati.

(c)	Ako motor zataji u bilo kojem trenutku tijekom LSI-NRTC-a, ispitivanje se poništava.

(d)

Ako motor zataji u bilo kojem trenutku tijekom NRSC-a (diskretnog ili s prijelazima), ispitivanje se mora poništiti i ponoviti tako da se najprije provede postupak zagrijavanja motora. Ako se u mjerenju PM-a upotrebljava metoda višestrukog filtra (jedan filtar za uzorkovanje za svaki način rada), ispitivanje se mora nastaviti stabilizacijom motora u prethodnom načinu rada za kondicioniranje temperature motora, a zatim pokretanjem mjerenja u načinu rada u kojem je motor zatajio.

7.5.1.3.   Rad motora

„Rukovatelj” može biti osoba (tj. ručno upravljanje) ili regulator (tj. automatsko upravljanje) što mehanički ili elektronički signalizira ulaznu vrijednost kojom se zahtijeva određena izlazna vrijednost motora. Ulazna se vrijednost može zadati papučicom ili signalom akceleratora, ručicom ili signalom regulatora gasa, ručicom ili signalom goriva, ručicom ili signalom brzine vrtnje ili to može biti zadana vrijednost ili signal regulatora.

7.6.   Mapiranje motora

Prije početka mapiranja motora motor se mora zagrijati, a potkraj zagrijavanja mora raditi barem 10 minuta maksimalnom snagom ili prema preporuci proizvođača i dobroj inženjerskoj procjeni kako bi se stabilizirale temperature motornog rashladnog sredstva i ulja za podmazivanje. Kad se motor stabilizira, provodi se mapiranje motora.

Ako proizvođač tijekom provedbe ispitivanja praćenja u uporabi u skladu s Provedbenom uredbom (EU) 2017/655 o praćenju emisija motora u uporabi namjerava upotrebljavati signal zakretnog momenta koji šalje ECU, ako je motor tako opremljen, onda se tijekom mapiranja motora dodatno provodi verifikacija iz Dodatka 3.

Osim kod motora stalnih brzina, mapiranje motora provodi se s potpuno otvorenom ručicom goriva ili regulatorom primjenom diskretnih brzina uzlaznim redoslijedom. Minimalna i maksimalna brzina mapiranja definiraju se kako slijedi:

Minimalna brzina mapiranja	=	brzina zagrijanog motora u praznom hodu
Maksimalna je brzina mapiranja	=	n hi × 1,02 ili brzina pri kojoj maksimalni zakretni moment padne na nulu, ovisno o tome koja je vrijednost manja.

pri čemu je:

n hi visoka brzina kako je definirano u članku 2. stavku 12.

Ako je najveća moguća brzina nesigurna ili nereprezentativna (npr. za motore bez regulatora), mapiranje do maksimalne sigurne brzine ili maksimalne reprezentativne brzine radi se na temelju dobre inženjerske procjene.

7.6.1.   Mapiranje motora za NRSC promjenjive brzine

Kad se mapira motor za NRSC promjenjive brzine (samo za motore koji ne moraju prolaziti NRTC ili LSI-NRTC ciklus), dovoljan broj jednako razmaknutih zadanih točaka mora se izabrati na temelju dobre inženjerske procjene. U svakoj se zadanoj točki brzina mora stabilizirati, a zakretnom momentu dopušta se stabilizacija od barem 15 sekundi. Srednja vrijednost brzine i zakretnog momenta bilježe se u svakoj zadanoj točki. Preporučuje se izračun srednje vrijednosti brzine i zakretnog momenta na temelju zabilježenih podataka iz posljednjih 4 do 6 sekundi. Ako je potrebno, za određivanje NRSC ispitnih brzina i zakretnih momenata upotrebljava se linearna interpolacija. Kad motori moraju dodatno raditi i u NRTC-u ili LSI-NRTC-u, krivulja mapiranja motora za NRTC upotrebljava se za određivanje stacionarnih ispitnih brzina i zakretnih momenata.

Mapiranje motora može se, prema izboru proizvođača, provesti i u skladu s postupkom iz točke 7.6.2.

7.6.2.   Mapiranje motora za NRTC i LSI-NRTC

Mapiranje motora mora se provesti prema sljedećem postupku:

(a)

motor je bez opterećenja i radi u praznom hodu; i. za motore s regulatorom niske brzine naredba rukovatelja namješta se na minimum, dinamometar ili drugi uređaj za opterećenje upotrebljava se postizanje nultog zakretnog momenta na primarnom izlaznom vratilu motora, a motoru se dopušta da regulira brzinu. Mjeri se brzina zagrijanog motora u praznom hodu; ii. za motore bez regulatora niske brzine dinamometar se namjesti na postizanje nultog zakretnog momenta na primarnom izlaznom vratilu motora, a naredba rukovatelja namjesti se za reguliranje brzine na najnižu moguću brzinu vrtnje motora koju je deklarirao proizvođač uz minimalno opterećenje (poznata i kao deklarirana brzina zagrijanog motora u praznom hodu); iii. Zakretni moment u praznom hodu koji deklarira proizvođač može se upotrebljavati za sve motore promjenjive brzine (bez obzira na to imaju li regulator niske brzine), ako je nenulti zakretni moment u praznom hodu reprezentativan za rad tijekom uporabe;

(b)

naredba rukovatelja mora se namjestiti na maksimum, a brzina motora regulirati između brzine vrtnje zagrijanog motora u praznom hodu i 95 % brzine zagrijanog motora u praznom hodu. za motore s referentnim radnim ciklusima kojima je najniža brzina veća od brzine zagrijanog motora u praznom hodu mapiranje može početi između najniže referentne brzine i 95 % najniže referentne brzine;

(c)

brzina motora povećava se prosječnom brzinom od 8 ± 1 min-1/s ili se motor mapira pri kontinuiranom ujednačenom porastu brzine tako da je potrebno od 4 do 6 minuta za povećanje s minimalne na maksimalnu brzinu mapiranja. Raspon brzine mapiranja počinje između brzine zagrijanog motora u praznom hodu i 95 % brzine zagrijanog motora u praznom hodu, a završava na najvišoj brzini iznad maksimalne snage na kojoj se razvija manje od 70 % maksimalne snage. Ako je ta najviša moguća brzina nesigurna ili nereprezentativna (npr. za motore bez regulatora), za mapiranje do maksimalne sigurne brzine ili maksimalne reprezentativne brzine upotrebljava se dobra inženjerska procjena. Brzina motora i točke zakretnog momenta bilježe se brzinom uzorkovanja od najmanje 1 Hz;

(d)

ako proizvođač smatra da navedene tehnike mapiranja nisu sigurne ili nisu reprezentativne za bilo koji od predmetnih motora, mogu se upotrebljavati alternativne tehnike mapiranja. Tim se alternativnim tehnikama mora ostvariti svrha navedenih postupaka mapiranja da se utvrdi maksimalni raspoloživi zakretni moment pri svim brzinama motora koje su postignute tijekom ispitnih ciklusa. Odstupanja od tehnika mapiranja navedenih u ovom odjeljku zbog sigurnosti ili reprezentativnosti mora odobriti homologacijsko tijelo, zajedno s opravdanjem njihove uporabe. Međutim, krivulja zakretnog momenta motora s regulatorom ili turbopuhalom ni u kojem se slučaju ne utvrđuje na padajućim brzinama motora;

(e)

motor nije potrebno mapirati prije svakog ispitnog ciklusa. No mora ga se ponovno mapirati ako: i. je prošlo unreasonable mnogo vremena od zadnjeg mapiranja, što se određuje dobrom inženjerskom procjenom; ili ii. su na motoru rađene fizičke promjene ili ponovna umjeravanja što bi moglo utjecati na rad motora; ili iii. atmosferski tlak blizu ulaza zraka na motoru nije unutar ± 5 kPa vrijednosti koja je zabilježena pri zadnjem mapiranju motora.

7.6.3.   Mapiranje motora za NRSC konstantne brzine

Motorom se može upravljati tvorničkim regulatorom stalne brzine ili se regulator stalne brzine može simulirati reguliranjem brzine motora upravljačkim sustavom koji radi na naredbu rukovatelja. Mora se upotrebljavati izokroni regulator ili, prema potrebi, regulator pada brzine vrtnje.

7.6.3.1.   Provjera nazivne snage za motore koji se ispituju na ciklusima D2 ili E2

Mora se učiniti sljedeća provjera:

(a)	kad se brzina vrtnje regulira regulatorom ili simuliranim regulatorom pomoću naredbe rukovatelja, motor mora raditi na nazivnoj brzini i nazivnoj snazi koliko god je potrebno za postizanje stabilnog rada;

(b)

zakretni moment povećava se dok motor može održavati reguliranu brzinu. U toj se točki mora zabilježiti snaga. Prije nego što se provede ta provjera, proizvođač i tehnička služba koja provodi provjeru moraju dogovoriti način kako sigurno odrediti da je ta točka postignuta ovisno o karakteristikama regulatora. Snaga zabilježena u točki (b) ne smije premašiti nazivnu snagu definiranu člankom 3. stavkom 25. Uredbe (EU) 2016/1628 za više od 12,5 %. Ako se navedena vrijednost premaši, proizvođač mora revidirati deklariranu nazivnu snagu.

Ako se na konkretnom motoru koji se ispituje ta provjera ne može provesti zbog rizika od oštećenja motora ili dinamometra, proizvođač homologacijskom tijelu mora dostaviti čvrste dokaze da maksimalna snaga ne prelazi nazivnu snagu za više od 12,5 %.

7.6.3.2.   Postupak mapiranja za NRSC stalne brzine

(a)	Kad se brzina regulira regulatorom ili simuliranim regulatorom pomoću naredbe rukovatelja, motor radi na reguliranoj brzini bez opterećenja (visokoj brzini, ne niskoj brzini u praznom hodu) najmanje 15 sekundi, osim ako taj motor ne može izvesti taj zadatak;

(b)

za povećavanje zakretnog momenta stalnom brzinom mora se upotrebljavati dinamometar. Mapira se tako da je potrebno više od 2 minute za ubrzanje od regulirane brzine bez opterećenja do maksimalnog zakretnog momenta koji odgovara nazivnoj snazi motora koji se ispituje u ciklusima D2 ili E2 ili do maksimalnog zakretnog momenta u slučaju drugih ispitnih ciklusa stalne brzine. Tijekom mapiranja motora stvarna brzina i zakretni moment bilježe se frekvencijom od najmanje 1 Hz;

(c)	Ako je riječ o motoru stalne brzine s regulatorom koji se može ponovno postaviti na alternativne brzine, motor se mora ispitati pri svakoj primjenjivoj stalnoj brzini.

Za motore stalne brzine, u dogovoru s homologacijskim tijelom, druge metode za bilježenje maksimalnog zakretnog momenta i snage pri određenoj radnim brzinama primjenjuju se na temelju dobre inženjerske procjene.

Ako su za motore ispitane ciklusima koji nisu D2 ili E2 raspoložive i izmjerene i deklarirane vrijednosti maksimalnog zakretnog momenta, deklarirana vrijednost može se upotrebljavati umjesto izmjerene vrijednosti ako iznosi između 95 i 100 % izmjerene vrijednosti.

7.7.   Generiranje ispitnog ciklusa

7.7.1.   Generiranje NRSC-a

Na temelju ove točke moraju se generirati brzine vrtnje i opterećenja motora na kojima motor mora raditi tijekom stacionarnih ispitivanja NRSC-om s diskretnim načinom rada ili RMC-om.

7.7.1.1.   Generiranje ispitnih brzina NRSC-a za motore koji se ispituju NRSC-om i NRTC-om ili LSI-NRTC-om.

Za motore koji se ispituju NRTC-om ili LSI-NRTC-om povrh NRSC-a MTS iz točke 5.2.5.1. upotrebljava se kao 100 % brzine i za dinamička ispitivanja i za stacionarna ispitivanja.

MTS se upotrebljava umjesto nazivne brzine kad se međubrzina određuje u skladu s točkom 5.2.5.4.

Brzina vrtnje u praznom hodu određuje se u skladu s točkom 5.2.5.5.

7.7.1.2.   Generiranje ispitnih brzina NRSC-a za motore koji se ispituju samo NRSC-om

Za motore koji se ne ispituju dinamičkim (NRTC ili LSI-NRTC) ciklusom nazivna brzina navedena u točki 5.2.5.3. upotrebljava se kao 100 % brzine.

Za određivanje međubrzine u skladu s točkom 5.2.5.4. upotrebljava se nazivna brzina. Ako su u NRSC-u dodatne brzine navedene kao postotak, te se brzine moraju izračunavati kao postotak nazivne brzine.

Brzina vrtnje u praznom hodu određuje se u skladu s točkom 5.2.5.5.

Uz prethodno odobrenje tehničke službe, MTS može se upotrebljavati umjesto nazivne brzine za generiranje ispitnih brzina u ovoj točki.

7.7.1.3.   Generiranje NRSC opterećenja za svaki ispitni način rada

Postotak opterećenja za svaki izabrani način rada odabranog ispitnog ciklusa mora se uzeti iz odgovarajuće tablice NRSC-a u Dodatku 1. ili 2. Prilogu XVII. Ovisno o ispitnom ciklusu, postotak opterećenja u navedenim tablicama izražen je kao snaga ili kao zakretni moment u skladu s točkom 5.2.6. i napomenama za svaku tablicu.

Vrijednost od 100 % pri određenoj ispitnoj brzini mora biti izmjerena ili deklarirana vrijednost iz karakteristične krivulje dobivene u skladu s točkama 7.6.1., 7.6.2. ili 7.6.3., izražena kao snaga (kW).

Postavke motora za svaki se ispitni način rada izračunavaju se pomoću sljedeće formule (6-14):

(6-14)

pri čemu je:

S	postavka dinamometra u kW
P max	maksimalna zabilježena ili deklarirana snaga pri ispitnoj brzini u uvjetima ispitivanja (koje je odredio proizvođač) u kW
P AUX	deklarirana ukupna snaga koju su apsorbirali pomoćni uređaji definirana u jednadžbi 6-8 (vidjeti točku 6.3.5.) pri određenoj ispitnoj brzini u kW
L	zakretni moment u postocima

Može se deklarirati minimalni zakretni moment zagrijanog motora koji je reprezentativan za rad u uporabi i primijeniti za svaku točku opterećenja koja bi inače bila ispod te vrijednosti ako tip motora neće normalno raditi ispod tog minimalnog zakretnog momenta, primjerice zato što će biti spojen na necestovne pokretne strojeve koji ne rade ispod određenog minimalnog zakretnog momenta.

Proizvođač u slučaju ciklusa E2 i D2 mora deklarirati nazivnu snagu i te se vrijednosti moraju upotrebljavati kao 100 % snage tijekom pripreme ispitnog ciklusa.

7.7.2.   Generiranje brzine i opterećenja za NRTC i LSI-NRTC za svaku ispitnu točku (denormalizacija)

Na temelju ove točke moraju se generirati odgovarajuće brzine i opterećenja motora na kojima motor mora raditi za vrijeme NRTC ili LSI-NRTC ispitivanja. U Dodatku 3. Priloga XVII. definirani su važeći ispitni ciklusi u normaliziranom obliku. Normalizirani ispitni ciklus sastoji se od slijeda sparenih vrijednosti za postotak brzine i zakretnog momenta.

Normalizirane vrijednosti brzine i zakretnog momenta moraju se transformirati primjenom sljedećih dogovornih pravila:

(a)	normalizirana brzina pretvara se u slijed referentnih brzina, n ref, u skladu s točkom 7.7.2.2.;

(b)	normalizirani zakretni moment izražen je kao postotak mapiranog zakretnog momenta iz krivulje generirane u skladu s točkom 7.6.2. pri odgovarajućoj referentnoj brzini. Te normalizirane vrijednosti pretvaraju se u slijed referentnih zakretnih momenata, T ref, u skladu s točkom 7.7.2.3.;

(c)	vrijednosti referentne brzine i referentnog zakretnog momenta izražene u koherentnim jedinicama množe se kako bi se izračunale referentne vrijednosti snage.

7.7.2.1.   Rezervirano

7.7.2.2.   Denormalizacija brzine motora

Brzina motora denormalizira se pomoću sljedeće jednadžbe (6-15):

(6-15)

pri čemu je:

n ref	referentna brzina
MTS	maksimalna ispitna brzina
n idle	brzina vrtnje u praznom hodu
% brzine	vrijednost normalizirane brzine NRTC-a ili LSI-NRTC-a preuzete iz Dodatka 3. Prilogu XVII.

7.7.2.3.   Denormalizacija zakretnog momenta motora

Vrijednosti zakretnog momenta u programu dinamometra motora iz Dodatka 3. Priloga XVII. normaliziraju se do maksimalnog zakretnog momenta pri odgovarajućoj brzini. Vrijednosti zakretnog momenta referentnog ciklusa denormaliziraju se pomoću karakterisitične krivulje određene u skladu s točkom 7.6.2., pomoću jednadžbe (6-16):

(6-16)

za odgovarajuću referentnu brzinu kako je navedeno u točki 7.7.2.2.

pri čemu je:

T ref	referentni zakretni moment za danu referentnu brzinu
maks. zakretni moment	maksimalni zakretni moment za danu ispitnu brzinu iz mapiranja motora provedenog u skladu s točkom 7.6.2., prema potrebi prilagođenu u skladu s točkom 7.7.2.3.1.
% zakretnog momenta	vrijednost normaliziranog zakretnog momenta NRTC-a ili LSI-NRTC-a iz Dodatka 3. Prilogu XVII.

(a)   Deklarirani minimalni zakretni moment

Može se deklarirati minimalni zakretni moment koji je reprezentativan za rad tijekom uporabe. Primjerice, ako je motor tipično spojen na necestovne pokretne strojeve koji inače ne rade ispod određenog minimalnog zakretnog momenta, taj zakretni moment može se deklarirati i upotrebljavati za svaku točku opterećenja koja bi inače bila ispod te vrijednosti.

(b)   Prilagodba zakretnog momenta motora zbog pomoćnih uređaja ugrađenih radi ispitivanja emisija

Ako su pomoćni uređaji montirani u skladu s Dodatkom 2., ne smije se prilagođavati maksimalni zakretni moment za danu ispitnu brzinu preuzetu iz mapiranja motora provedenog u skladu s točkom 7.6.2.

Ako, u skladu s točkama 6.3.2. ili 6.3.3., potrebni pomoćni uređaji koji su trebali biti montirani za ispitivanje nisu postavljeni ili su postavljeni pomoćni uređaji koje je trebalo ukloniti za ispitivanje, vrijednost T max mora se prilagoditi pomoću jednadžbe (6-17).

T max = T map – T AUX

(6-17)

pri čemu je:

TAUX = Tr – Tf

(6-18)

pri čemu je:

T map	neprilagođeni maksimalni zakretni moment za danu ispitnu brzinu preuzetu iz mapiranja motora provedenog u skladu s točkom 7.6.2.
T f	zakretni moment potreban za pokretanje pomoćnih uređaja koje je trebalo montirati, no koji nisu bili postavljeni u svrhu ispitivanja
T r	zakretni moment potreban za pokretanje pomoćnih uređaja koje je trebalo ukloniti u svrhu ispitivanja, no koji su bili postavljeni za ispitivanje

7.7.2.4.   Primjer postupka denormalizacije

Primjer denormalizacije za sljedeću ispitnu točku:

% brzine = 43 %

% zakretnog momenta = 82 %

Zadane su sljedeće vrijednosti:

MTS = 2 200 min– 1

n idle = 600 min– 1

daje rezultat

Uz maksimalni zakretni moment od 700 Nm očitan s karakteristične krivulje pri 1288 min– 1

7.8.   Postupak provedbe specifičnog ispitnog ciklusa

7.8.1.   Slijed ispitivanja emisije za NRSC s diskretnim načinom rada

7.8.1.1.   Zagrijavanje motora za stacionarni NRSC s diskretnim načinima rada

Mora se provesti postupak prije ispitivanja sukladno točki 7.3.1., uključujući umjeravanje analizatora. Motor se zagrijava u slijedu pretkondicioniranja iz točke 7.3.1.1.3. Odmah nakon te točke kondicioniranja mora početi mjerenje ispitnog ciklusa.

7.8.1.2.   Provođenje NRSC-a s diskretnim načinima rada

(a)	Ispitivanje se mora izvoditi uzlaznim redoslijedom brojeva načina rada kako je navedeno za ispitni ciklus (vidjeti Dodatak 1. Priloga XVII.).

(b)

Svaki način rada traje najmanje 10 minuta, osim tijekom ispitivanja motora s paljenjem električnom iskrom ciklusima G1, G2 ili G3 u kojima svaki način rada traje najmanje 3 minute. U svakom načinu rada motor se stabilizira najmanje 5 minuta, dok se emisije uzorkuju od 1 do 3 minute za plinovite emisije i, ako postoji primjenjiva granična vrijednosti, PN na kraju svakog načina rada, osim ako se ispituju motori s paljenjem električnom iskrom ciklusima G1, G2 ili G3 u kojima se emisije moraju uzorkovati najmanje 2 posljednje minute odgovarajućeg načina rada ispitivanja. Produljeno vrijeme uzorkovanja dopušteno je kako bi se poboljšala točnost uzorkovanja PM-a. Duljina postupka mora se zabilježiti i navesti u izvješću.

(c)

Uzorkovanje PM-a može se učiniti metodom jednofiltarskom ili višefiltarskom metodom. Budući da se rezultati tih metoda mogu neznatno razlikovati, korištena se metoda mora navesti skupa s rezultatima. U metodi pojedinačnog filtra tijekom uzorkovanja moraju se uzimati u obzir faktori ponderiranja specificirani u postupku ispitnog ciklusa i stvarni protok ispušnih plinova za taj način rada, i to tako da se prilagodi protok uzorka i/ili vrijeme uzorkovanja. Efektivni faktor ponderiranja za uzorkovanje PM-a mora biti unutar ± 0,005 faktora ponderiranja načina rada o kojemu je riječ. Uzorkovanje se mora provesti što je moguće kasnije unutar svakog načina rada. U metodi pojedinačnog filtra završetak uzorkovanja PM-a mora se poklapati unutar ± 5 sekundi sa završetkom mjerenja plinovitih emisija. Vrijeme uzorkovanja po načinu rada mora biti najmanje 20 sekundi za metodu pojedinačnog filtra i najmanje 60 sekundi za metodu višestrukog filtra. Za sustave bez mogućnosti obilaznog toka vrijeme uzorkovanja po načinu rada mora biti najmanje 60 sekundi za obje metode, jednofiltarsku i višefiltarsku.

(d)

Brzina vrtnje i opterećenje motora, temperatura ulaznog zraka, protok goriva te, kad je to primjenjivo, protok zraka ili ispušnog plina mjere se za svaki način rada u istom intervalu koji se upotrebljava za mjerenje koncentracija plinovitih tvari. Sve dodatne podatke potrebne za izračunavanje nužno je zabilježiti.

(e)

Ako motor zataji ili se uzorkovanje emisije prekine u bilo kojem trenutku nakon početka uzorkovanja emisije u NRSC-u s diskretnim načinom rada i metodi pojedinačnog filtra, ispitivanje se poništava i ponavlja počevši od postupka zagrijavanja motora. Ako se PM mjeri primjenom metode višestrukog filtra (jedan filtar za uzorkovanje za svaki način rada), ispitivanje se nastavlja stabilizacijom motora u prethodnom načinu rada za kondicioniranje temperature motora, a zatim početkom mjerenja u načinu rada u kojemu je motor zatajio.

(f)	Provode se postupci nakon ispitivanja prema točki 7.3.2.

7.8.1.3.   Validacijski kriteriji

Tijekom svakog načina rada u danom stacionarnom ispitnom ciklusu, nakon početnog prijelaznog razdoblja, izmjerena brzina ne smije odstupati od referentne brzine za više od ± 1 % nazivne brzine ili ± 3 min– 1, ovisno o tome koja je veća, osim brzine vrtnje u praznom hodu koja mora biti unutar dopuštenih odstupanja koje deklarira proizvođač. Izmjereni zakretni moment ne smije odstupati od referentnog zakretnog momenta za više od ± 2 % maksimalnog zakretnog momenta pri danoj ispitnoj brzini.

7.8.2.   Slijed ispitivanja emisije za RMC

7.8.2.1.   Zagrijavanje motora

Mora se provesti postupak prije ispitivanja sukladno točki 7.3.1., uključujući umjeravanje analizatora. Motor se zagrijava slijedom pretkondicioniranja iz točke 7.3.1.1.4. Odmah nakon tog postupka kondicioniranja motora brzina vrtnje i zakretni moment motora, ako već nisu zadani za prvi ispitni način rada, moraju se promijeniti u linearnom prijelazu od 20 ± 1 sekunda na prvi ispitni način rada. Između 5 i 10 sekundi nakon kraja tog prijelaza mora početi mjerenje ispitnog ciklusa.

7.8.2.2.   Provođenje RMC-a

Ispitivanje se izvodi prema rednim brojevima načina rada kako je navedeno za ispitni ciklus (vidjeti Dodatak 2. Prilogu XVII.). Ako ne postoji RMC za konkretni NRSC, provodi se postupak NRSC-a s diskretnim načinima rada iz točke 7.8.1.

Motor u svakom načinu rada mora raditi propisano vrijeme. Prijelaz iz jednog načina rada u drugi radi se linearno u 20 ± 1 sekunda u skladu s dopuštenim odstupanjima propisanima u točki 7.8.2.4.

Referentne vrijednosti brzine i zakretnog momenta za RMC generiraju se minimalnom frekvencijom od 1 Hz i taj se slijed točaka mora upotrebljavati za izvođenje ciklusa. Tijekom prijelaza između načina rada denormalizirane referentne vrijednosti brzine i zakretnog momenta linearno se mijenjaju između dvaju načina rada kako bi se generirale referentne točke. Normalizirane referentne vrijednosti zakretnog momenta ne smiju se linearno mijenjati između dvaju načina rada, a zatim denormalizirati. Ako prijelaz brzine i zakretnog momenta prolazi kroz točku iznad krivulje zakretnog momenta motora, on se mora nastaviti radi zadavanja referentnih zakretnih momenata, a naredba rukovatelja smije ići do maksimuma.

Tijekom cijelog RMC-a (tijekom svakog načina rada i uključujući prijelaze između načina rada) mjeri se koncentracija svake plinovite onečišćujuće tvari te se uzorkuju PM i PN ako postoji primjenjiva granična vrijednost. Plinovite onečišćujuće tvari mogu se mjeriti nerazrijeđene ili razrijeđene, a zatim se bilježe kontinuirano; ako se mjere razrijeđene, mogu se uzorkovati i u vreću za uzorkovanje. Uzorak lebdećih čestica razrjeđuje se kondicioniranim i čistim zrakom. Tijekom cjelokupnog postupka ispitivanja uzima se jedan uzorak i, ako je riječ o PM-u, skuplja na jedan filtar za uzorkovanje PM-a.

Za izračun specifičnih efektivnih emisija računa se stvarni ciklusni rad integriranjem stvarne snage motora u cijelom ciklusu.

7.8.2.3.   Slijed ispitivanja emisije

(a)	Provođenje RMC-a, uzorkovanje ispušnih plinova, bilježenje podataka i integriranje izmjerenih vrijednosti mora početi istodobno.

(b)	Brzina i zakretni moment reguliraju se za prvi način rada u ispitnom ciklusu.

(c)	Ako motor zataji u bilo kojem trenutku provođenja RMC-a, ispitivanje se poništava. Motor se mora pretkondicionirati, a ispitivanje ponoviti.

(d)

Na kraju RMC-a uzorkovanje se nastavlja, osim uzorkovanja PM-a, pri čemu svi sustavi nastavljaju raditi kako bi se omogućilo da prođe vrijeme odziva sustava. Zatim se uzorkovanje i bilježenje zaustavljaju, uključujući bilježenje pozadinskih uzoraka. Naposljetku, svi se integrirajući uređaji zaustavljaju, a kraj ispitnog ciklusa označava se u zabilježenim podacima.

(e)	Moraju se provesti postupci nakon ispitivanja prema točki 7.3.2.

7.8.2.4.   Validacijski kriteriji

RMC ispitivanja validiraju se regresijskom analizom kako je opisano u točkama 7.8.3.3. i 7.8.3.5. Dopuštena odstupanja RMC-a prikazana su u tablici 6.1. u nastavku. Imajte na umu da su dopuštena odstupanja RMC-a različita od odstupanja NRTC-a iz tablice 6.2. Tijekom provođenja ispitivanja motora neto snage veće od 560 kW mogu se primjenjivati dopuštena odstupanja regresijskog pravca iz tablice 6.2. i brisanje točaka iz tablice 6.3.

Tablica 6.1.

Dopuštena odstupanja regresijskog pravca RMC-a

	Brzina vrtnje	Zakretni moment	Snaga
Standardna pogreška procjene (SEE) y na x	maksimalno 1 % nazivne brzine	maksimalno 2 % maks. zakretnog momenta motora	maksimalno 2 % maks. snage motora
Nagib regresijskog pravca, a 1	0,99 do 1,01	0,98 – 1,02	0,98 – 1,02
Koeficijent determinacije, r 2	minimalno 0,990	minimalno 0,950	minimalno 0,950
y prekid toka regresijskog pravca, a 0	±1 % nazivne brzine	± 20 Nm ili 2 % maksimalnog zakretnog momenta, ovisno što je veće	± 4 kW ili 2 % maksimalne snage, ovisno što je veće

Ako se RMC ispitivanje ne provodi na postolju za dinamičko ispitivanje, na kojem nisu dostupne sekundne vrijednosti brzine i zakretnog momenta, upotrebljavaju se validacijski kriteriji u nastavku.

Zahtjevi za dopuštena odstupanja brzine i zakretnog momenta u svakom načinu rada navedeni su u točki 7.8.1.3. Na linearne prijelaze brzine i zakretnog momenta od 20 sekundi između stacionarnih ispitnih načina rada RMC-a u (točka 7.4.1.2.) primjenjuju se sljedeća dopuštena odstupanja brzine i opterećenja:

(a)	brzina se mora održavati linearnom unutar ± 2 % nazivne brzine,

(b)	zakretni moment mora se održavati linearnim unutar ± 5 % maksimalnog zakretnog momenta pri nazivnoj brzini.

7.8.3.   Dinamički (NRTC i LSI-NRTC) ispitni ciklusi

Naredbe za referentne brzine i zakretne momente izvršavaju se redom kako bi se proveli NRTC i LSI-NRTC. Naredbe za brzinu i zakretni moment izdaju se frekvencijom od najmanje 5 Hz. S obzirom na to da je referentni ispitni ciklus specificiran na 1 Hz, naredbe za brzinu i zakretni moment između tih vrijednosti moraju se linearno interpolirati od referentnih vrijednosti zakretnog momenta generiranih pri generiranju ispitnog ciklusa.

Male denormalizirane vrijednosti brzine blizu brzine vrtnje zagrijanog motora u praznom hodu mogu prouzročiti aktivaciju regulatora niske brzine u praznom hodu, a zakretni moment motora može premašiti referentni zakretni moment čak i ako je naredba rukovatelja na minimumu. U tim slučajevima preporučuje se reguliranje dinamometra kako bi prioritet imalo slijeđenje referentnog zakretnog momenta umjesto referentne brzine i kako bi se omogućilo motoru da upravlja brzinom.

U uvjetima hladnog pokretanja motori mogu upotrebljavati uređaje za pojačani prazni hod kako bi se motor i sustav za naknadnu obradu ispušnih plinova brzo zagrijali. U tim će uvjetima vrlo niske normalizirane brzine generirati referentne brzine niže od te povišene brzine vrtnje u praznom hodu. U tom se slučaju preporučuje reguliranje dinamometra kako bi prioritet imalo slijeđenje referentnog zakretnog momenta i kako bi se omogućilo motoru da regulira brzinu dok je naredba rukovatelja na minimumu.

Tijekom ispitivanja emisije referentne brzine i zakretni momenti te odziv brzine vrtnje i momenta motora bilježe se minimalnom frekvencijom od 1 Hz, no preporučuje se frekvencija od 5 Hz ili čak 10 Hz. Ta je veća frekvencija bilježenja važna jer pomaže smanjiti sustavni sustavnu pogrešku koju izaziva kašnjenje između referentnih i izmjerenih odziva brzine i zakretnog momenta.

Referentne i odzivne vrijednosti brzina i zakretnih momenata mogu se bilježiti i pri nižim frekvencijama (do 1 Hz) ako se bilježe prosječne vrijednosti tijekom intervala između zabilježenih vrijednosti. Prosječne vrijednosti računaju se na temelju vrijednosti odziva ažuriranih frekvencijom od minimalno 5 Hz. Navedene zabilježene vrijednosti upotrebljavaju se za računanje statističkih podataka o validaciji ciklusa i ukupnog rada.

7.8.3.1.   Provođenje NRTC ispitivanja

Mora se provesti postupak prije ispitivanja prema točki 7.3.1., uključujući pretkondicioniranje, hlađenje i umjeravanje analizatora.

Ispitivanje počinje kako je opisano u nastavku.

Ispitni slijed počinje odmah nakon pokretanja motora iz ohlađenog stanja opisanog u točki 7.3.1.2. ako je riječ o NRTC-u s hladnim pokretanjem ili iz razdoblja kondicioniranja zagrijanog motora ako se radi o NRTC-u s toplim pokretanjem. Zatim počinje slijed iz točke 7.4.2.1.

Bilježenje podataka, uzorkovanje ispušnih plinova i integriranje izmjerenih vrijednosti mora početi istodobno s pokretanjem motora. Ispitni ciklus mora početi kad se pokrene motor i provodi se prema rasporedu iz Dodatka 3. Prilogu XVII.

Na kraju ciklusa uzorkovanje se nastavlja, pri čemu svi sustavi nastavljaju raditi kako bi se omogućilo da prođe vrijeme odziva sustava. Zatim se uzorkovanje i bilježenje zaustavljaju, uključujući bilježenje pozadinskih uzoraka. Naposljetku, svi se integrirajući uređaji zaustavljaju, a kraj ispitnog ciklusa označava se u zabilježenim podacima.

Provode se postupci nakon ispitivanja u skladu s točkom 7.3.2.

7.8.3.2.   Provođenje LSI-NRTC ispitivanja

Mora se provesti postupak prije ispitivanja u skladu sa stavkom 7.3.1., uključujući pretkondicioniranje i umjeravanje analizatora.

Ispitivanje mora početi kako je opisano u nastavku.

Ispitivanja počinje prema slijedu iz točke 7.4.2.2.

Bilježenje podataka, uzorkovanje ispušnih plinova i integriranje izmjerenih vrijednosti počinje istodobno s pokretanjem LSI-NRTC-a na kraju 30-sekundnog rada u praznom hodu navedenog u točki 7.4.2.2.(b). Ispitni ciklus provodi se prema rasporedu iz Dodatka 3. Prilogu XVII.

Na kraju ciklusa uzorkovanje se nastavlja, upri čemu svi sustavi nastavljaju raditi kako bi se omogućilo da prođe vrijeme odziva sustava. Zatim se uzorkovanje i bilježenje zaustavljaju, uključujući bilježenje pozadinskih uzoraka. Naposljetku, svi integrirajući uređaji se zaustavljaju, a kraj ispitnog ciklusa označava se u zabilježenim podacima.

Provode se postupci nakon ispitivanja u skladu s točkom 7.3.2.

7.8.3.3.   Kriteriji za validaciju ciklusa za dinamičke (NRTC i LSI-NRTC) ispitne cikluse

Kako bi se provjerila valjanost ispitivanja, kriteriji za validaciju ciklusa iz ove točke primjenjuju se na referentne i odzivne vrijednosti brzine, zakretnog momenta, snage i ukupnog rada.

7.8.3.4.   Izračun ciklusnog rada

Prije izračuna ciklusnog rada moraju se izostaviti sve vrijednosti brzine i zakretnog momenta zabilježene tijekom pokretanja motora. Točke s negativnim vrijednostima zakretnog momenta moraju se računati kao nulti rad. Stvarni ciklusni rad W act (kWh) izračunava se na temelju vrijednosti odziva brzine i zakretnog momenta motora. Referentni ciklusni rad W ref (kWh) izračunava se na temelju referentnih vrijednosti brzine i zakretnog momenta motora. Stvarni ciklusni rad W act upotrebljava se za usporedbu s referentnim ciklusnim radom W ref i za izračun specifičnih efektivnih emisija (vidjeti točku 7.2.)

W act mora biti između 85 % i 105 % vrijednosti W ref.

7.8.3.5.   Validacijski statistički podaci (vidjeti Dodatak 2. Prilogu VII.)

Linearna regresija između referentnih i odzivnih vrijednosti računa se za brzinu, zakretni moment i snagu.

Kako bi se minimirala sustavna pogreška koju izaziva kašnjenje između referentnih i odzivnih vrijednosti ciklusa, cijeli se slijed signala odziva brzine vrtnje motora i zakretnog momenta može ubrzati ili usporiti u odnosu na referentni slijed brzine i zakretnog momenta. Ako se odzivni signali pomaknu, brzina vrtnje i zakretni moment moraju se pomaknuti za isti iznos i u istom smjeru.

Upotrebljava se metoda najmanjih kvadrata s jednadžbom koja najbolje odgovara u obliku utvrđenom jednadžbom (6-19):

y= a 1 x + a 0

(6-19)

pri čemu je:

y	odzivna vrijednost brzine (min– 1), zakretnog momenta (Nm) ili snage (kW)
a 1	nagib regresijskog pravca
x	referentna vrijednost brzine (min– 1), zakretnog momenta (Nm) ili snage (kW)
a 0	y prekid toka regresijskog pravca

Standardnu pogrešku procjene y na x i koeficijent determinacije (r 2) moraju se izračunati za svaki regresijski pravac u skladu s Dodatkom 3. Prilogu VII.

Preporučuje se da se ta analiza provede pri 1 Hz. Da bi se ispitivanje smatralo valjanim, moraju biti ispunjeni kriteriji iz tablice 6.2.

Tablica 6.2.

Odstupanja regresijskog pravca

	Brzina	Zakretni moment	Snaga
Standardna pogreška procjene y na x	≤ 5,0 % maks. ispitne brzine	≤ 10,0 % maks. mapiranog zakretnog momenta	≤ 10,0 % maks. mapirane snage
Nagib regresijskog pravca, a 1	0,95 do 1,03	0,83 – 1,03	0,89 – 1,03
Koeficijent determinacije, r 2	minimalno 0,970	minimalno 0,850	minimalno 0,910
y prekid toka regresijskog pravca, a 0	≤ 10 % brzine praznog hoda	± 20 Nm ili ± 2 % maks. zakretnog momenta, ovisno što je veće	± 4 kW ili ± 2 % maks. snage, ovisno što je veće

Samo za potrebe regresije, brisanje točaka dopušteno je prema tablici 6.3. prije izračuna regresije. Međutim, te se točke ne smiju brisati za izračun ciklusnog rada i emisija. Točka praznog hoda definira se kao točka normaliziranog referentnog zakretnog momenta od 0 % i normalizirane referentne brzine vrtnje od 0 %. Brisanje točaka može se primijeniti na cjelinu ili na bilo koji dio ciklusa; moraju se navesti točke na koje se primjenjuje brisanje točaka.

Tablica 6.3.

Dopuštena brisanja točaka iz regresijske analize

Događaj	Uvjeti (n = brzina vrtnje motora, T = zakretni moment)	Dopuštena brisanja točaka
Minimalna naredba rukovatelja (točka praznog hoda)	n ref = n idle i T ref = 0 % i T act > (T ref – 0,02 T maxmappedtorque) i T act < (T ref + 0,02 T maxmappedtorque)	brzina i snaga
Minimalna naredba rukovatelja	n act ≤ 1,02 n ref i T act > T ref ili n act > n ref i T act ≤ T ref' ili n act > 1,02 n ref and T ref < T act ≤ (T ref + 0,02 T maxmappedtorque)	snaga i zakretni moment ili brzina
Maksimalna naredba rukovatelja	n act < n ref i T act ≥ T ref ili n act ≥ 0,98 n ref i T act < T ref ili n act < 0,98 n ref and T ref > T act ≥ (T ref – 0,02 T maxmappedtorque)	snaga i zakretni moment ili brzina

8.   Mjerni postupci

8.1.   Umjeravanja i provjere radnog učinka

8.1.1.   Uvod

U ovoj se točki opisuju zahtijevana umjeravanja i verifikacije mjernih sustava. Vidjeti točku 9.4. za specifikacije koje vrijede za pojedinačne instrumente.

Umjeravanja ili verifikacije općenito se moraju provoditi nad cijelim mjernim lancem.

Ako umjeravanje ili verifikacija za dio mjernog sustava nije određena, taj se dio sustava umjerava i učinak mu se verificira frekvencijom koja je u skladu s preporukama proizvođača mjernog sustava te dobrom inženjerskom procjenom.

Kako bi se postigla dopuštena odstupanja za umjeravanja i verifikacije, moraju se upotrebljavati međunarodno priznati sljedivi etaloni.

8.1.2.   Sažetak umjeravanja i verifikacija

U tablici 6.4. sažeti su umjeravanja i verifikacije opisani u odjeljku 8. i navedeno je kad se moraju provoditi.

Tablica 6.4.

Sažetak umjeravanja i verifikacija

Tip umjeravanja ili verifikacije	Minimalna frekvencija (1)
8.1.3.: Točnost, ponovljivost i šum	Točnost: nije nužno, ali se preporučuje za početnu instalaciju. Ponovljivost: nije nužno, ali se preporučuje za početnu instalaciju. Šum: nije nužno, ali se preporučuje za početnu instalaciju.
8.1.4.: Verifikacija linearnosti	Brzina: nakon početne instalacije, u roku od 370 dana prije ispitivanja i nakon većeg održavanja. Zakretni moment: nakon početne instalacije, u roku od 370 dana prije ispitivanja i nakon većeg održavanja. Brzine protoka ulaznog zraka, zraka za razrjeđivanje i razrijeđenog ispušnog plina te skupnog uzorka: nakon početne instalacije, u roku od 370 dana prije ispitivanja i nakon većeg održavanja, osim ako se protok verificira propanskom provjerom ili metodom ravnoteže ugljika ili kisika. Protok nerazrijeđenog ispušnog plina: nakon početne instalacije, u roku od 185 dana prije ispitivanja i nakon većeg održavanja, osim ako se protok verificira propanskom provjerom ili metodom ravnoteže ugljika ili kisika. Razdjelnici plina: nakon početne instalacije, u roku od 370 dana prije ispitivanja i nakon većeg održavanja. Analizatori plina (osim ako nije drukčije navedeno): nakon početne instalacije, u roku od 35 dana prije ispitivanja i nakon većeg održavanja. FTIR analizator: nakon instalacije, u roku od 370 dana prije ispitivanja i nakon većeg održavanja. PM vaga: nakon početne instalacije, u roku od 370 dana prije ispitivanja i nakon većega održavanja. Samostalni tlak i temperatura: nakon početne instalacije, u roku od 370 dana prije ispitivanja i nakon većeg održavanja.
8.1.5.: Verifikacija odziva kontinuiranog sustava analizatora plina te ažuriranja i bilježenja – za analizatore plina koji se ne kompenziraju kontinuirano za druge vrste plinova	Nakon početne instalacije ili izmjene sustava koja bi mogla utjecati na odziv.
8.1.6.: Verifikacija odziva kontinuiranog sustava analizatora plina te ažuriranja i bilježenja – za analizatore plina koji se kontinuirano kompenziraju za druge vrste plinova	Nakon početne instalacije ili izmjene sustava koja bi mogla utjecati na odziv.
8.1.7.1.: Zakretni moment	Nakon početne instalacije i nakon većeg održavanja.
8.1.7.2.: Tlak, temperatura, točka rosišta	Nakon početne instalacije i nakon većeg održavanja.
8.1.8.1.: Protok goriva	Nakon početne instalacije i nakon većeg održavanja.
8.1.8.2.: Protok ulaznog zraka	Nakon početne instalacije i nakon većeg održavanja.
8.1.8.3.: Protok ispušnog plina:	Nakon početne instalacije i nakon većeg održavanja.
8.1.8.4.: Protok razrijeđenog ispušnog plina (CVS i PFD)	Nakon početne instalacije i nakon većeg održavanja.
8.1.8.5.: Verifikacija CVS-a/PFD-a i sklopa za skupno uzorkovanje (2)	Nakon početne instalacije, u roku od 35 dana prije ispitivanja i nakon većeg održavanja. (Propanska provjera)
8.1.8.8.: Propuštanje vakuuma	Nakon instalacije sustava za uzorkovanje. Prije svakog laboratorijskog ispitivanja u skladu s točkom 7.1.: u roku od 8 sati prije početka prvog ispitnog intervala svakog slijeda radnog ciklusa i nakon održavanja poput zamjene predfiltra.
8.1.9.1.: Interferencija H2O za CO2 NDIR	Nakon početne instalacije i nakon većeg održavanja.
8.1.9.2.: Interferencija CO2 i H2O za CO NDIR	Nakon početne instalacije i nakon većeg održavanja.
8.1.10.1.: Umjeravanje plamenoionizacijskog detektora (FID) Optimiranje i verifikacija plamenoionizacijskog detektora ugljikovodika (HC FID)	Umjeravanje, optimiranje i utvrđivanje odziva CH4: nakon početne instalacije i nakon većeg održavanja. Provjera odziva CH4: nakon početne instalacije, u roku od 185 dana prije ispitivanja i nakon većeg održavanja.
8.1.10.2.: Interferencija O2 za FID nerazrijeđenog ispušnog plina	Za sve FID analizatore: nakon početne instalacije i nakon većeg održavanja. Za sve FID analizatore ukupnih ugljikovodika: nakon početne instalacije, nakon većeg održavanja i nakon optimiranja FID-a prema točki 8.1.10.1.
8.1.11.1.: Gušenje CO2 i H2O za kemiluminiscentni detektor (CLD)	Nakon početne instalacije i nakon većeg održavanja.
8.1.11.3.: Interferencija HC i H2O za NDUV	Nakon početne instalacije i nakon većeg održavanja.
8.1.11.4.: Prodiranje NO2 u rashladnu kupku (rashladnik)	Nakon početne instalacije i nakon većeg održavanja.
8.1.11.5.: Konverzija pretvarača NO2 u NO	Nakon početne instalacije, u roku od 35 dana prije ispitivanja i nakon većeg održavanja.
8.1.12.1.: Verifikacija uređaja za sušenje uzoraka	Za toplinske rashladnike: nakon početne instalacije i nakon većeg održavanja. Za osmotske membrane: nakon instalacije, u roku od 35 dana prije ispitivanja i nakon većeg održavanja.
8.1.13.1.: Vaga i vaganje PM-a	Neovisna verifikacija: nakon početne instalacije, u roku od 370 dana prije ispitivanja i nakon većeg održavanja. Verifikacije nultog umjeravanja, rasponskog umjeravanja i referentnog uzorka: u roku od 12 sati prije vaganja i nakon većeg održavanja.

8.1.3.   Verifikacije točnosti, ponovljivosti i šuma

Vrijednosti radne sposobnost pojedinačnih instrumenata specificirane u tablici 6.8. temelj su za utvrđivanje točnosti, ponovljivosti i šuma instrumenta.

Nije nužno verificirati točnost, ponovljivost i šum instrumenta. Međutim, te bi verifikacije mogle biti korisne za definiranje specifikacija novog instrumenta, verifikaciju radnog učinka novog instrumenta nakon njegove dostave ili za uklanjanje nedostataka na postojećem instrumentu.

8.1.4.   Verifikacija linearnosti

8.1.4.1.   Opseg i frekvencija

Verifikacija linearnosti mora se provoditi na svakom mjernom sustavu navedenom u tablici 6.5. barem onoliko često koliko je navedeno u tablici te u skladu s preporukama proizvođača mjernog sustava i dobrom inženjerskom procjenom. Verifikacijom linearnosti utvrđuje se da mjerni sustav ima odziv proporcionalan mjernom rasponu koji nam je važan. Verifikacija linearnosti sastoji se od unosa niza od najmanje 10 referentnih vrijednosti u mjerni sustav, osim ako nije drukčije određeno. Mjerni sustav kvantificira svaku referentnu vrijednost. Izmjerene vrijednosti skupno se uspoređuju s referentnim vrijednostima pomoću linearne regresije najmanjih kvadrata i kriterija linearnosti navedenih u tablici 6.5.

8.1.4.2.   Zahtjevi u pogledu radnog učinka

Ako mjerni sustav ne ispunjava primjenjive kriterije linearnosti iz tablice 6.5., nedostatak se mora ispraviti ponovnim umjeravanjem, servisiranjem ili zamjenom sastavnih dijelova, ovisno o potrebi. Verifikacija linearnosti ponavlja se nakon ispravljanja nedostatka kako bi se osiguralo da mjerni sustav ispunjava kriterije linearnosti.

8.1.4.3.   Postupak

Mora se upotrijebiti se sljedeći protokol za verifikaciju linearnosti:

(a)	mjerni sustav mora raditi pri svojim specificiranim temperaturama, tlakovima i protocima;

(b)	instrument se nulto umjerava kao i prije ispitivanja emisije uvođenjem nultog signala. Za analizatore plina upotrebljava se nulti plin koji je u skladu sa specifikacijama iz točke 9.5.1. i uvodi se izravno kroz otvor analizatora;

(c)	instrument se rasponski umjerava kao i prije ispitivanja emisije uvođenjem rasponskog signala. Za analizatore plina upotrebljava se rasponski plin koji je u skladu sa specifikacijama iz točke 9.5.1. i uvodi se izravno kroz otvor analizatora;

(d)	nakon rasponskog umjeravanja instrumenta nula se provjerava istim signalom koji je bio korišten u stavku (b) ove točke. Na temelju nultog očitanja dobrom se inženjerskom procjenom mora odlučiti treba li se instrument ponovno nulto i rasponski umjeriti prije sljedećeg koraka;

(e)

na temelju preporuka proizvođača i dobre inženjerske procjene za sve se izmjerene količine biraju referentne vrijednosti, y ref i , koje pokrivaju cijeli raspon vrijednosti koje se očekuju tijekom ispitivanja emisije, izbjegavajući time potrebu za ekstrapolacijom preko navedenih vrijednosti. Nulti referentni signal odabire se kao jedna od referentnih vrijednosti za verifikaciju linearnosti. Za verifikacije linearnosti samostalnog tlaka i temperature moraju se odabrati barem tri referentne vrijednosti. Za sve druge verifikacije linearnosti nužno je odabrati barem deset referentnih vrijednosti;

(f)	redoslijed uvođenja nizova referentnih vrijednosti bira se na temelju preporuka proizvođača instrumenta i dobre inženjerske procjene;

(g)	referentne količine računaju se i unose kako je opisano u točki 8.1.4.4. Za analizatore plina upotrebljavaju se koncentracije plina za koje se zna da odgovaraju specifikacijama u točki 9.5.1. i one se uvode izravno kroz otvor analizatora;

(h)	dopušta se vrijeme potrebno za stabilizaciju instrumenta dok mjeri referentne vrijednosti;

(i)	pri frekvenciji bilježenja koja mora najmanje minimalna frekvencija, kako je navedeno u tablici 6.7., referentna vrijednost mjeri se 30 sekundi i bilježi se aritmetička sredina zabilježenih vrijednosti ;

(j)	koraci u stavcima od (g) do (i) ove točke ponavljaju se dok se ne izmjere sve referentne količine;

(k)	aritmetičke sredine i referentne vrijednosti, y ref i upotrebljavaju se za računanje parametara linearne regresije najmanjih kvadrata i statističkih vrijednosti za usporedbu s minimalnim kriterijima rada iz tablice 6.5. Upotrebljavaju se izračuni opisani u Dodatku 3. Prilogu VII.

8.1.4.4.   Referentni signali

U ovoj se točki opisuju preporučene metode za dobivanje referentnih vrijednosti za protokol verifikacije linearnosti iz točke 8.1.4.3. Moraju se upotrebljavati referentne vrijednosti koje simuliraju stvarne vrijednosti ili se stvarna vrijednost unese i izmjeri referentnim mjernim sustavom. U potonjem slučaju, referentna je vrijednost ona koju javlja referentni mjerni sustav. Referentne vrijednosti i referentni mjerni sustavi moraju biti međunarodno sljedivi.

Za sustave za mjerenje temperature sa senzorima poput termoparova, RTD-ova i termistora verifikacija linearnosti može se učiniti uklanjanjem senzora iz sustava i upotrebom simulatora umjesto njega. Prema potrebi, upotrebljava se simulator koji je neovisno umjeren i ima kompenzaciju temperature poredbenog mjesta. Međunarodno sljediva nesigurnost simulatora prilagođen prema temperaturi mora iznositi manje od 0,5 % maksimalne radne temperature T max. Ako se upotrebljava ta mogućnost, nužno je upotrebljavati senzore za koje dobavljač jamči da su točniji od 0,5 % T max u usporedbi s njihovom standardnom umjernom krivuljom.

8.1.4.5.   Mjerni sustavi koji zahtijevaju verifikaciju linearnosti

Tablica 6.5. prikazuje mjerne sustave koji zahtijevaju verifikacije linearnosti. Za tu tablicu moraju se primjenjivati sljedeće odredbe:

(a)	verifikacija linearnosti provodi se češće ako tako preporuči proizvođač instrumenta ili na temelju dobre inženjerske procjene;

(b)	„min” je minimalna referentna vrijednost koje se upotrebljava tijekom verifikacije linearnosti. Imajte na umu da ta vrijednost može iznositi nula ili biti negativna ovisno o signalu;

(c)

„max” je općenito maksimalna referentna vrijednost koje se upotrebljava tijekom verifikacije linearnosti. Primjerice, za razdjelnike plina, x max je koncentracija nepodijeljenog i nerazrijeđenog rasponskog plina. Sljedeći su slučajevi posebni jer „max” znači drugu vrijednost: i. za verifikaciju linearnosti PM vage m max odnosi se na tipičnu masu filtra PM-a; ii. za verifikaciju linearnosti zakretnog momenta T max odnosi se na proizvođačevu deklariranu vršnu vrijednost zakretnog momenta ispitnog motora koji ima najveći zakretni moment;

(d)	navedeni su rasponi uključivi. Primjerice, raspon 0,98 – 1,02 za nagib a 1 znači 0,98 ≤ a 1 ≤ 1,02;

(e)

te verifikacije linearnosti nisu potrebne za sustave koji zadovolje na verifikaciji brzine protoka za razrijeđeni ispušni plin kako je opisano u točki 8.1.8.5. za propansku provjeru ili za sustave koji se poklapaju unutar ± 2 % na temelju kemijske ravnoteže ugljika ili kisika u ulaznom zraku, gorivu i ispušnom plinu;

(f)	kriteriji a 1 za navedene količine moraju biti ostvareni samo ako se zahtijeva apsolutna vrijednost količine, za razliku od signala koji je samo linearno proporcionalan stvarnoj vrijednosti;

(g)

samostalne temperature obuhvaćaju temperature motora i uvjete okoline koji se upotrebljavaju kako bi se namjestili ili verificirali radni uvjeti motora, temperature za namještanje ili provjeru kritičnih stanja u ispitnom sustavu i temperature korištene u izračunima emisija: i. ove su provjere linearnosti temperature obvezne: dovod zraka, postolja za naknadnu obradu (za motore s uređajima za naknadnu obradu ispušnih plinova koji se ispituju u ciklusima s kriterijima hladnog pokretanja), zrak za razrjeđivanje za uzorkovanje PM-a (CVS, dvostruko razrjeđivanje i sustavi djelomičnog protoka), uzorak PM-a i uzorak iz rashladnika (za sustave za uzorkovanje plinova koji uzorke suše rashladnicima); ii. sljedeće provjere linearnosti temperature obvezne su samo ako ih specificira proizvođač motora: dovod goriva, izlaz zraka iz hladnjaka stlačenog zraka ispitne ćelije (za motore koji se ispituju s izmjenjivačem topline ispitne ćelije koji simulira rad hladnjaka stlačenog zraka necestovnog pokretnog stroja), ulaz rashladnog sredstva u hladnjak stlačenog zraka ispitne ćelije (za motore koji se ispituju s izmjenjivačem topline ispitne ćelije koji simulira rad hladnjaka stlačenog zraka necestovnog pokretnog stroja), ulje u koritu/posudi, rashladno sredstvo ispred termostata (za motore koji se hlade tekućinom);

(h)

samostalni tlakovi uključuju tlakove motora i uvjete okoline koji se upotrebljavaju kako bi se postavili ili provjerili uvjeti motora, tlakove korištene za namještanje ili provjeru kritičnih stanja u ispitnom sustavu, i tlakove korištene u izračunima emisija: i. obvezne su ove provjere linearnosti tlaka: ograničenje tlaka dovoda zraka, protutlak ispušnog plina, barometar, manometar na ulazu za CVS (ako se za mjerenje upotrebljava CVS), uzorak iz rashladnika (za sustave za uzorkovanje plinova koji uzorke suše rashladnicima); ii. provjere linearnosti tlaka koje su potrebne samo ako ih specificira proizvođač motora: pad tlaka u hladnjaku stlačenog zraka ispitne ćelije i spojnoj cijevi (za turbomotore koji se ispituju s izmjenjivačem topline ispitne ćelije koji simulira rad hladnjaka stlačenog zraka necestovnog pokretnog stroja), dovod goriva i odvod goriva.

Tablica 6.5.

Mjerni sustavi koji zahtijevaju verifikacije linearnosti

Mjerni sustav	Količina	Minimalna frekvencija verifikacije	Kriteriji linearnosti
				α	SEE	r 2
Brzina vrtnje motora	n	u roku od 370 dana prije ispitivanja	≤ 0,05 % n max	0,98 – 1,02	≤ 2 % n max	≥ 0,990
Zakretni moment motora	T	u roku od 370 dana prije ispitivanja	≤ 1 % T max	0,98 – 1,02	≤ 2 % T max	≥ 0,990
Brzina protoka goriva	qm	u roku od 370 dana prije ispitivanja	≤ 1 % q m, max	0,98 – 1,02	≤ 2 % q m, max	≥ 0,990
Brzina protoka ulaznog zraka (1)	qV	u roku od 370 dana prije ispitivanja	≤ 1 % q V, max	0,98 – 1,02	≤ 2 % q V, max	≥ 0,990
Brzina protoka zraka za razrjeđivanje (1)	qV	u roku od 370 dana prije ispitivanja	≤ 1 % q V, max	0,98 – 1,02	≤ 2 % q V, max	≥ 0,990
Razrijeđeni ispušni plin brzina protoka (1)	qV	u roku od 370 dana prije ispitivanja	≤ 1 % q V, max	0,98 – 1,02	≤ 2 % q V, max	≥ 0,990
Nerazrijeđeni ispušni plin: brzina protoka (1)	qV	u roku od 185 dana prije ispitivanja	≤ 1 % q V, max	0,98 – 1,02	≤ 2 % q V, max	≥ 0,990
Brzina protoka u sklopu za skupno uzorkovanje (1)	qV	u roku od 370 dana prije ispitivanja	≤ 1 % q V, max	0,98 – 1,02	≤ 2 % q V, max	≥ 0,990
Razdjelnici plina	x/x span	u roku od 370 dana prije ispitivanja	≤ 0,5 % x max	0,98 – 1,02	≤ 2 % x max	≥ 0,990
Analizatori plina	x	u roku od 35 dana prije ispitivanja	≤ 0,5 % x max	0,99 – 1,01	≤ 1 % x max	≥ 0,998
PM vaga	m	u roku od 370 dana prije ispitivanja	≤ 1 % m max	0,99 – 1,01	≤ 1 % m max	≥ 0,998
Samostalni tlakovi	p	u roku od 370 dana prije ispitivanja	≤ 1 % p max	0,99 – 1,01	≤ 1 % p max	≥ 0,998
Pretvaranje samostalnih signala temperature iz analognih u digitalne	T	u roku od 370 dana prije ispitivanja	≤ 1 % T max	0,99 – 1,01	≤ 1 % T max	≥ 0,998

8.1.5.   Verifikacija kontinuiranog odziva sustava analizatora plina te ažuriranja i bilježenja

U ovom se odjeljku opisuje općeniti postupak verifikacije za odziv sustava kontinuiranog analizatora plina te ažuriranje i bilježenje. Za postupke verifikacije za kompenzacijske analizatore vidjeti točku 8.1.6.

8.1.5.1.   Opseg i frekvencija

Ova se verifikacija mora učiniti nakon instalacije ili zamjene analizatora plina koji se upotrebljava za kontinuirano uzorkovanje. Mora se učiniti i ako se sustav ponovno konfigurira tako da se promijeni odziv sustava. Ta je verifikacija nužna za kontinuirane analizatore plina koji se upotrebljavaju za dinamičke ispitne cikluse (NRTC i LSI-NRTC) ili RMC, ali ne i za sustave analizatora plina iz skupnih uzoraka ili za kontinuirane sustave analizatora plina koji se upotrebljavaju samo za NRSC s diskretnim načinima rada.

8.1.5.2.   Načela mjerenja

Ispitivanjem se verificira da frekvencija ažuriranja i bilježenja odgovaraju cjelokupnom odzivu sustava na brzu promjenu vrijednosti koncentracija na sondi za uzorkovanje. Sustavi analizatora plina moraju se optimirati tako da se njihov ukupni odziv na brzu promjenu koncentracije ažurira i bilježi prikladnom frekvencijom kako bi se spriječio gubitak informacija. Ispitivanjem se usto verificira da kontinuirani sustavi analizatora plina odgovaraju minimalnom vremenu odziva.

Postavke sustava za evaluaciju vremena odziva moraju biti jednake kao i tijekom mjerenja u ispitivanju (npr. tlak, brzine protoka, postavke filtra na analizatorima i svi drugi utjecaji na vrijeme odziva). Utvrđivanje vremena odziva radi se uz direktnu zamjenu plina na otvoru sonde za uzorkovanje. Uređaji za zamjenu plina moraju biti specificirani za zamjenu plina u manje od 0,1 sekunde. Plinovi koji se upotrebljavaju za ispitivanje moraju prouzročivati promjenu koncentracije od najmanje 60 % cijele ljestvice (FS).

Mora se bilježiti promjena koncentracije svake pojedinačne komponente plina.

8.1.5.3.   Zahtjevi za sustav

(a)

Vrijeme odziva sustava mora biti ≤ 10 sekundi s vremenom porasta ≤ 5 sekundi za sve izmjerene komponente (CO, NOx i HC) i sve korištene raspone. Svi podaci (koncentracija, gorivo i protoci zraka) moraju se pomaknuti za svoje izmjereno vrijeme odziva prije izvođenja izračuna emisija navedenih u Prilogu VII.

(b)

Kako bi se dokazalo prihvatljivo ažuriranje i bilježenje u odnosu na ukupni odziv sustava, sustav mora ispunjavati jedan od sljedećih kriterija: i. umnožak srednjeg vremena porasta i frekvencija kojom sustav bilježi ažuriranu koncentraciju mora biti najmanje 5. U svakom slučaju srednje vrijeme porasta ne smije biti veće od 10 sekundi; ii. frekvencija kojom sustav bilježi koncentraciju mora biti najmanje 2 Hz (vidjeti i tablicu 6.7.).

8.1.5.4.   Postupak

Sljedeći postupak mora se upotrebljavati za verifikaciju odziva svakog kontinuiranog analizatora plina:

(a)

moraju se slijediti upute za pokretanje i namještanje instrumenta proizvođača analizatorskog sustava. Mjerni se sustav prema potrebi prilagođava tako da optimalno radi. Ta se verifikacija provodi dok analizator radi na isti način kao i kad se upotrebljava za ispitivanje emisije. Ako analizator svoj sustav za uzorkovanje dijeli s drugim analizatorima i ako će protok plina u druge analizatore utjecati na vrijeme odziva sustava, drugi se analizatori moraju pokrenuti i raditi tijekom te verifikacije. Ta se verifikacija može istovremeno raditi na nekoliko analizatora koji dijele isti sustav za uzorkovanje. Ako se za vrijeme ispitivanja emisije upotrebljavaju analogni filtri ili digitalni filtri u stvarnom vremenu, ti filtri moraju na isti način raditi za vrijeme verifikacije;

(b)

za opremu kojom se validira vrijeme odziva sustava, preporučuje se upotreba najkraće moguće duljine vodova za prijenos plina među svim priključcima, izvor nultog zraka spaja se na otvor troputnog ventila s brzim djelovanjem (2 ulaza, 1 izlaz) kako bi se kontrolirao tok nultog plina i miješanog rasponskog plina do ulaza sonde sustava za uzorkovanje ili T-komada blizu izlaza sonde. Obično je brzina protoka plina veća od brzine protoka uzorka u sondi te se višak prelijeva preko ulaza sonde. Ako je brzina protoka plina niža od brzine protoka sonde, koncentracije plina prilagođavaju se kako bi se nadoknadilo razrijeđenje iz okolnog zraka koji se usisava u sondu. Mogu se upotrebljavati binarni ili višeplinski rasponski plinovi. Za miješanje rasponskih plinova može se upotrebljavati uređaj za spajanje ili miješanje. Uređaj za spajanje ili miješanje preporučuje se ako se miješaju rasponski plinovi razrijeđeni u N2 s rasponskim plinovima razrijeđenima u zraku. Razdjelnikom plina rasponski plin NO–CO–CO2–C3H8–CH4 (ostatak N2) u jednakom se omjeru spaja s rasponskim NO2, ostatak je pročišćeni sintetski zrak. Prema potrebi, umjesto spojenog rasponskog plina NO–CO–CO2–C3H8–CH4, ostatak je rasponski N2, mogu se upotrebljavati i standardni binarni rasponski plinovi; u tom slučaju za svaki se analizator rade zasebna ispitivanja odziva. Izlaz razdjelnika plina spaja se na drugi izlaz na trosmjernom ventilu. Izlaz ventila spaja se na preljevni otvor na sondi sustava analizatora plina ili preljevni element između sonde i prijenosnog voda do svih analizatora koji se verificiraju. Mora se primijeniti instalacija kojom se izbjegavaju pulsacije tlaka zbog zaustavljanja protoka kroz uređaj za spajanje plina. Bilo koji od tih sastojaka plina koji nije važan za analizatore u toj verifikaciji mora se izostaviti. Druga je dopuštena mogućnost upotreba plinskih boca s jednim plinom i zasebno mjerenje vremena odziva;

(c)

podaci se moraju prikupljati na sljedeći način: i. ventil se otvara kako bi počeo protok nultog plina; ii. dopuštena je stabilizacija, uz uzimanje u obzir kašnjenja u prijenosu i punog odziva najsporijeg analizatora; iii. podaci se moraju početi bilježiti frekvencijom upotrijebljenoj u ispitivanju emisije. Svaka zabilježena vrijednost mora biti jedinstvena ažurirana koncentracija koju izmjeri analizator; za izmjenu zabilježenih vrijednosti ne smiju se upotrebljavati interpolacija ili filtriranje; iv. ventil se otvara kako bi se omogućio protok spojenih rasponskih plinova u analizatore. To vrijeme registrira se kao t 0; v. dopušteni su kašnjenja u prijenosu i puni odziv najsporijeg analizatora; vi. Protok se otvara kako bi se omogućio protok plina za namještanje nule do analizatora. To vrijeme registrira se kao t 100; vii. dopušteni su kašnjenja u prijenosu i puni odziv najsporijeg analizatora; viii. koraci u stavcima od iv. do vii. ove točke ponavljaju se kako bi se registriralo sedam punih ciklusa. Završava se protokom nultog plina u analizator; ix. bilježenje se prekida.

8.1.5.5.   Procjena učinka

Podaci iz točke 8.1.5.4.(c) upotrebljavaju se za izračun prosječnog vremena porasta za svaki analizator.

(a)

Ako je odlučeno dokazati sukladnost s točkom 8.1.5.3.(b) i., primjenjuje se sljedeći postupak: vremena porasta (u sekundama) množe se s odgovarajućim frekvencijama bilježenja u Hz (1/s). Vrijednost svakog rezultata mora biti najmanje 5. Ako je vrijednost manja od 5, mora se povećati frekvencija bilježenja, prilagoditi protok ili promijeniti izvedba sustava za uzorkovanje kako bi se prema potrebi povećalo vrijeme porasta. I digitalni filtri mogu se konfigurirati kako bi se povećalo vrijeme porasta;

(b)	Ako je odlučeno dokazati sukladnosti s točkom 8.1.5.3.(b) ii., dovoljno je dokazati sukladnost sa zahtjevima iz točke 8.1.5.3.(b) ii.

8.1.6.   Verifikacija vremena odziva za kompenzacijske analizatore

8.1.6.1.   Opseg i frekvencija

Ova se verifikacija izvodi kako bi se utvrdio odziv kontinuiranog analizatora plina, kod kojeg se odziv jednog analizatora kompenzira odzivom drugog kako bi se kvantificirala emisija plina. Za tu se provjeru para smatra plinovitim sastojkom. Verifikacija se zahtijeva za kontinuirane analizatore plina koji se upotrebljavaju za dinamičke (NRTC i LSI-NRTC) ispitne cikluse ili RMC. Nije nužna za analizatore plina iz skupnih uzoraka ili za kontinuirane analizatore plina koji se upotrebljavaju samo za ispitivanje NRSC-om s diskretnim načinim rada. Ne odnosi se na korekciju za vodu uklonjenu iz uzorka u naknadnoj obradi. Mora se izvoditi nakon početne instalacije (tj. puštanja u pogon ispitivane ćelije). Nakon većeg održavanja točka 8.1.5. može se primjenjivati za verifikaciju ujednačenog odziva pod uvjetom da je svaki zamijenjeni sastavni dio bio podvrgnut verifikaciji ovlaženog ujednačenog odziva.

8.1.6.2.   Načela mjerenja

Ovim se postupkom verificiraju vremenska usklađenost i ujednačeni odziv mjerenja kontinuirano kombiniranog plina. Za postupak se mora osigurati da su uključeni svi kompenzacijski algoritmi i korekcije vlažnosti.

8.1.6.3.   Zahtjevi za sustav

Opći zahtjev za vrijeme odziva i vrijeme porasta iz točke 8.1.5.3.(a) vrijedi i za kompenzacijske analizatore. Uz to, ako je frekvencija bilježenja različita od frekvencije ažuriranja kontinuirano kombiniranog/kompenziranog signala, za verifikaciju koja se zahtijeva točkom 8.1.5.3.(b) i. mora se upotrebljavati niža od tih dviju frekvencija.

8.1.6.4.   Postupak

Moraju se upotrebljavati svi postupci navedeni u točki 8.1.5.4. od (a) do (c). Uz to, moraju se mjeriti vrijeme odziva i porasta vodene pare ako se upotrebljava kompenzacijski algoritam koji se temelji na izmjerenoj vodenoj pari. U tom se slučaju najmanje jedan od korištenih umjernih plinova (ali ne NO2) mora ovlaživati kako je opisano u nastavku.

Ako sustav ne upotrebljava uređaj za sušenje uzorka za uklanjanje vode iz plina za uzorkovanje, rasponski plin ovlažuje se puštanjem smjese plinova kroz zabrtvljenu posudu koja ovlažuje plin do najviše točke rosišta uzorka koja se procijeni za vrijeme uzorkovanja emisije propuhivanjem mjehurića kroz destiliranu vodu. Ako sustav tijekom ispitivanja upotrebljava uređaj za sušenje uzorka koji je zadovoljio na verifikaciji, ovlažena smjesa plina može se uvesti iza uređaja za sušenje uzorka propuhivanjem mjehurića kroz destiliranu vodu u zabrtvljenoj posudi pri 298 ± 10 K (25 ± 10°C) ili pri temperaturi većoj od točke rosišta. U svim slučajevima, iza posude, ovlaženi plin održava se na temperaturi od najmanje 5 K (5oC) iznad lokalne točke rosišta u vodu. Moguće je izostaviti svaki od tih sastojaka plina ako je nevažan za analizatore u toj verifikaciji. Ako bilo koji sastojak plina nije podložan kompenzaciji vode, provjera odziva za te se analizatore može obavljati bez ovlaživanja.

8.1.7.   Mjerenje parametara motora i okolnih uvjeta

Proizvođač motora mora primjenjivati interne postupke za kvalitetu koji su sljedivi do priznatih državnih ili međunarodnih etalona. U suprotnom važe sljedeći postupci.

8.1.7.1.   Umjeravanje zakretnog momenta

8.1.7.1.1.   Opseg i frekvencija

Svi sustavi za mjerenje zakretnog momenta uključujući pretvornike i sustave za mjerenje zakretnog momenta dinamomentra moraju se umjeriti nakon početne instalacije i nakon većeg održavanja, između ostalog, pomoću referentne snage ili duljine polužnog kraka sa stalnim opterećenjem. Za ponavljanje umjeravanja upotrebljava se dobra inženjerska procjena. Za linearizaciju izlazne vrijednosti senzora zakretnog momenta moraju se slijediti upute proizvođača pretvornika zakretnog momenta. Dopuštene su i druge umjerne metode.

8.1.7.1.2.   Umjeravanje stalnim opterećenjem

Ovom se tehnikom primjenjuje poznata sila vješanjem poznatih utega na poznatoj duljini uzduž polužnog kraka. Mora se osigurati da je polužni krak utega okomit na gravitaciju (tj. vodoravan) te okomit na os rotacije dinamometra. Za svaki primjenjivi raspon mjerenja zakretnog momenta primjenjuje se najmanje šest kombinacija umjernih utega, tako da se količine težine rasporede podjednako uzduž raspona. Dinamometar se mora njihati ili vrtjeti tijekom umjeravanja kako bi se smanjila statička histereza zbog trenja. Sila svakog utega određuje se množenjem njegove međunarodno sljedive mase s lokalnim gravitacijskim ubrzanjem.

8.1.7.1.3.   Mjerilo naprezanja ili umjeravanje mjernog prstena

Ovom se tehnikom primjenjuje sila ili vješanjem utega na polužni krak (ti utezi i njihov polužni krak ne upotrebljavaju se kao dio određivanja referentnog zakretnog momenta) ili upravljanjem dinamometrom pri različitim zakretnim momentima. Za svaki primjenjivi raspon mjerenja zakretnog momenta primjenjuje se najmanje šest kombinacija sile, tako da se količine sile rasporede podjednako uzduž raspona. Dinamometar se mora njihati ili vrtjeti tijekom umjeravanja kako bi se smanjila statička histereza zbog trenja. U tom slučaju referentni zakretni moment određuje se množenjem izlaza sile iz referentnog mjerila (poput mjerila naprezanja ili mjernog prstena) s efektivnom duljinom polužnog kraka, koja se mjeri od točke gdje se mjeri sila do rotacijske osi dinamometra. Mora se osigurati da se ta duljina mjeri okomito na os mjerenja referentnog mjerila i okomito na rotacijsku os dinamometra.

8.1.7.2.   Umjeravanje tlaka, temperature i točke rosišta

Instrumenti se moraju umjeriti za mjerenje tlaka, temperature i točke rosišta nakon početne instalacije. Za ponavljanje umjeravanja moraju se slijediti upute proizvođača instrumenata te dobra inženjerska procjena.

Umjeravanje sustava za mjerenje temperature s termoparom, RTD-om ili senzorima termorezistora, mora se raditi kako je opisano u točki 8.1.4.4. za verifikaciju linearnosti.

8.1.8.   Mjerenja koja se odnose na protok

8.1.8.1.   Umjeravanje protoka goriva

Mjerači protoka goriva moraju se umjeravati nakon početne instalacije. Za ponavljanje umjeravanja moraju se slijediti upute proizvođača instrumenata te dobra inženjerska procjena.

8.1.8.2.   Umjeravanje protoka ulaznog zraka

Mjerači protoka ulaznog zraka moraju se umjeravati nakon početne instalacije. Za ponavljanje umjeravanja moraju se slijediti upute proizvođača instrumenata te dobra inženjerska procjena.

8.1.8.3.   Umjeravanje protoka ispušnog plina

Mjerači protoka ispušnog plina moraju se umjeravati nakon početne instalacije. Za ponavljanje umjeravanja moraju se slijediti upute proizvođača instrumenata te dobra inženjerska procjena.

8.1.8.4.   Umjeravanje protoka razrijeđenog ispušnog plina (CVS)

8.1.8.4.1.   Pregled

(a)	U ovom se odjeljku opisuje kako umjeravati mjerače protoka za sustave uzorkovanja stalnog obujma razrijeđenog ispušnog plina (CVS).

(b)

Umjeravanje se mora izvoditi dok je mjerač protoka ugrađen na stalni položaj. Mora se izvoditi nakon što je promijenjen bilo koji dio konfiguracije protoka ispred ili iza mjerača koji bi mogao utjecati na umjeravanje mjerača protoka. Mora se izvoditi i nakon početne instalacije CVS-a te svaki put kad se korektivnom mjerom ne ispravi neuspjela verifikacija protoka razrijeđenog ispuha (odnosno propanska provjera) u točki 8.1.8.5.

(c)

Mjerač protoka s CVS-om umjerava se referentnim mjeračem protoka kao što je podzvučni Venturijev mjerač protoka, sapnica protoka s velikim promjerom, element laminarnog protoka, mjerač s glatkom prigušnicom, komplet Venturijevih cijevi s kritičnim protokom ili ultrazvučni mjerač protoka. Upotrebljava se referentni mjerač protoka koji daje međunarodno sljedive količine unutar ± 1 % nesigurnosti. Odziv tog referentnog mjerača protoka upotrebljava se kao referentna vrijednost za umjeravanje mjerača protoka s CVS-om.

(d)	Ne smije se upotrebljavati pregrada ili neko drugo ograničenje koje bi moglo utjecati na protok ispred referentnog mjerača protoka, osim ako mjerač protoka nije umjeren s takvim ograničenjem tlaka.

(e)	Umjerni slijed opisan pod ovom točkom 8.1.8.4. odnosi se na molarni pristup. Za odgovarajući slijed koji se upotrebljava u pristupu temeljenom na masi vidjeti točku 2.5. Priloga VII.

(f)

Po izboru proizvođača, CFV ili SSV mogu se ukloniti sa svojeg stalnog položaja za umjeravanje ako su pri instalaciji u CVS bili ispunjeni sljedeći zahtjevi: (1) nakon instalacije CFV-a ili SSV-a u CVS primjenjuje se dobra inženjerska procjena kako bi se provjerilo da nema propuštanja između ulaza CVS-a i Venturijeve cijevi; (2) nakon umjeravanja Venturijeve cijevi na licu mjesta sve kombinacije protoka Venturijeve cijevi moraju biti provjerene u odnosu na CFV-ove ili na minimalno 10 točaka protoka za SSV provedbom propanske provjere kako je opisano u točki 8.1.8.5.; Rezultat propanske provjere za svaku točku protoka Venturijeve cijevi ne smije premašiti odstupanje iz točke 8.1.8.5.6.; (3) kako bi se verificiralo umjeravanje na licu mjesta za CVS koji ima više od jednog CFV-a, mora se provesti sljedeća verifikacija: i. kako bi se osigurao stalan dotok propana u tunel za razrjeđivanje, upotrebljava se uređaj stalnog protoka; ii. koncentracije ugljikovodika mjere se pri minimalno 10 zasebnih brzina protoka za mjerač protoka sa SSV-om ili na svim mogućim kombinacijama protoka za mjerač protoka s CFV-om, pri čemu se protok propana održava stalnim; iii. pozadinska koncentracija ugljikovodika u zraku za razrjeđivanje mjeri se na početku i kraju tog ispitivanja. Prosječna pozadinska koncentracija iz svakog mjerenja na svakoj točki protoka mora se oduzeti prije provođenja regresijske analize iz stavka iv.; iv. mora se provesti potencijska regresija pomoću svih sparenih vrijednosti brzine protoka i korigirane koncentracije kako bi se dobio odnos u obliku y = a × b, pri čemu je koncentracija nezavisna varijabla, a brzina protoka zavisna varijabla. Za svaku je podatkovnu točku potrebno izračunati razliku između izmjerene brzine protoka i vrijednosti izražene prilagođavanjem krivulje. Razlika u svakoj točki mora biti manja od ± 1 % odgovarajuće vrijednosti regresije. Vrijednost b mora biti između -1,005 i -0,995. Ako rezultati ne zadovoljavaju te granične vrijednosti, moraju se poduzeti korektivne mjere koje su u skladu s točkom 8.1.8.5.1.(a).

8.1.8.4.2.   Umjeravanje PDP-a

Volumetrička pumpa (PDP) mora se umjeravati da se utvrdi jednadžba protoka u odnosu na brzinu vrtnje PDP-a kojom se u obzir uzima propuštanje brtvenih površina u PDP-u u funkciji ulaznog tlaka PDP-a. Jedinstveni koeficijenti jednadžbe moraju se odrediti za svaku brzinu na kojoj radi PDP. Mjerač protoka s PDP-om mora se umjeravati na sljedeći način:

(a)	sustav se spaja kako je prikazano na slici 6.5.;

(b)	propuštanje između umjernog mjerača protoka i PDP-a mora biti manje od 0,3 % ukupnog protoka na najnižoj umjerenoj točki protoka; primjerice, na točki najvećeg ograničenja i najmanje brzine vrtnje PDP-a;

(c)	dok radi, na ulazu PDP-a mora se održavati stalna temperatura koja mora biti unutar ± 2 % srednje apsolutne ulazne temperature, T in;

(d)	brzina PDP-a namještena je na prvu točku brzine na kojoj se planira umjeravanje;

(e)	varijabilni ograničivač postavlja se u potpuno otvoreni položaj;

(f)

PDP radi najmanje 3 minute kako bi se sustav stabilizirao. Zatim se, dok PDP kontinuirano radi, bilježe srednje vrijednosti podataka uzorkovanih najmanje 30 sekundi o svakoj od sljedećih količina: i. srednjoj brzini protoka referentnog mjerača protoka, ; ii. srednjoj temperaturi na ulazu PDP-a, T in; iii. srednjem statičkom apsolutnom tlaku na ulazu PDP-a, p in; iv. srednjem statičkom apsolutnom tlaku na izlazu PDP-a, p out; v. srednjoj brzini PDP-a, n PDP;

(g)	ventil ograničivača postupno se zatvara kako bi se smanjio apsolutni tlak na ulazu PDP-a, p in;

(h)	koraci u stavcima 8.1.8.4.2. (f) i (g) ponavljaju se kako bi se registrirali podaci na najmanje šest položaja ograničivača koji odražavaju puni raspon mogućih tlakova tijekom uporabe na ulazu PDP-a;

(i)	PDP se umjerava primjenom prikupljenih podataka i jednadžbi iz Priloga VII.;

(j)	koraci u stavcima od (f) do (i) ove točke ponavljaju se za svaku brzinu na kojoj radi PDP;

(k)	jednadžbe u odjeljku 3. Priloga VII. (molarni pristup) ili odjeljku 2. Priloga VII. (pristup temeljen na masi) upotrebljavaju se za određivanje jednadžbe protoka PDP-a za ispitivanje emisije;

(l)	umjeravanje se verificira provedbom verifikacije CVS-a (tj. propanskom provjerom) kako je opisano u točki 8.1.8.5.;

(m)	PDP se ne smije upotrebljavati ispod najnižeg ulaznog tlaka koji se ispituje za vrijeme umjeravanja.

8.1.8.4.3.   Umjeravanje CFV-a

Venturijeva cijev s kritičnim protokom (CFV) umjerava se kako bi joj se verificirao koeficijent protoka, C d, na najnižem očekivanom statičkom diferencijalnom tlaku između ulaza i izlaza CFV-a. Mjerač protoka s CFV-om mora se umjeravati na sljedeći način:

(a)	sustav se spaja kako je prikazano na slici 6.5.;

(b)	puhalo se pokreće iza CFV-a;

(c)	dok CFV radi potrebno je održavati konstantnu temperaturu na ulazu CFV-a. Temperatura mora biti unutar ± 2 % srednje apsolutne ulazne temperature, T in;

(d)	propuštanje između umjernog mjerača protoka i CFV-a mora biti manje od 0,3 % ukupnog protoka na najvećem ograničenju tlaka;

(e)	varijabilni ograničivač mora se postaviti u potpuno otvoreni položaj. Umjesto varijabilnog ograničivača tlak iza CFV-a može se varirati mijenjanjem brzine puhala ili uvođenjem kontroliranog propuštanja. Neka puhala imaju ograničenja u uvjetima bez opterećenja;

(f)

CFV mora raditi najmanje 3 minute da se sustav stabilizira. Zatim se, dok CFV kontinuirano radi, bilježe srednje vrijednosti podataka uzorkovanih najmanje 30 sekundi o svakoj od sljedećih količina: i. srednjoj brzini protoka referentnog mjerača protoka, ; ii. opcionalno, srednjoj točki rosišta umjernog zraka, T dew. Vidjeti Prilog VII. za dopuštene pretpostavke za vrijeme mjerenja emisije; iii. srednjoj temperaturi na ulazu Venturijeve cijevi, T in; iv. srednjem statičkom apsolutnom tlaku na ulazu Venturijeve cijevi, p in; v. srednjem statičkom diferencijalnom tlaku između ulaza CFV-a i izlaza CFV-a, Δp CFV;

(g)	ventil ograničivača postupno se zatvara kako bi se smanjio apsolutni tlak na ulazu CFV-a, p in;

(h)

koraci u stavcima (f) i (g) ove točke ponavljaju se kako bi se registrirali srednji podaci na minimalno deset položaja ograničivača tako da se ispita najveći praktički raspon Δp CFV očekivan za vrijeme ispitivanja. Nije potrebno ukloniti umjerne sastavne dijelove ili sastavne dijelove CVS-a za umjeravanje na najnižim mogućim točkama ograničenja;

(i)	vrijednost C d i najveći dopušteni omjer r tlaka utvrđuju se kako je opisano u Prilogu VII.;

(j)	vrijednost C d mora se upotrijebiti za utvrđivanje protoka CFV-a za vrijeme ispitivanja emisije. CFV se ne smije upotrebljavati ispod najvišeg dopuštenog omjera r, kako je određeno u Prilogu VII.;

(k)	umjeravanje se verificira provedbom verifikacije CVS-a (tj. propanskom provjerom) kako je opisano u točki 8.1.8.5.;

(l)

ako je CVS konfiguriran tako da istodobno radi više od jednog CFV-a, CVS se mora umjeravati na jedan od sljedećih načina: i. svaka kombinacija CFV-ova mora se umjeravati u skladu s ovim odjeljkom i Prilogom VII. Vidjeti Prilog VII. za upute o izračunu brzina protoka za ovu mogućnost; ii. svaki se CFV mora umjeravati u skladu s ovom točkom i Prilogom VII. Vidjeti Prilog VII. za upute o izračunu brzina protoka za ovu mogućnost.

8.1.8.4.4.   Umjeravanje SSV-a

Podzvučna Venturijeva cijev (SSV) mora se umjeravati kako bi joj se odredio umjerni koeficijent, C d, za očekivani raspon ulaznih tlakova. Mjerač protoka SSV-a mora se umjeravati na sljedeći način:

(a)	sustav se spaja kako je prikazano na slici 6.5.;

(b)	puhalo se pokreće iza SSV-a;

(c)	propuštanje između umjernog mjerača protoka i SSV-a mora biti manje od 0,3 % ukupnog protoka na najvećem ograničenju tlaka;

(d)	dok SSV radi održava se konstantna temperatura na ulazu SSV-a koja mora biti unutar ± 2 % srednje apsolutne ulazne temperature, T in;

(e)

varijabilni ograničivač ili puhalo promjenjive brzine namjeste se na brzinu protoka veću od najveće brzine protoka koja se očekuje za vrijeme ispitivanja. Brzine protoka ne smiju se ekstrapolirati iznad umjerenih vrijednosti pa se preporučuje da se osigura da je Reynoldsov broj, Re, na grlu SSV-a na najvećoj umjerenoj brzini protoka veći od maksimalnog Re koji se očekuje za vrijeme ispitivanja;

(f)

SSV radi najmanje 3 minute da se sustav stabilizira. Zatim se, dok CFV kontinuirano radi, bilježe srednje vrijednosti podataka uzorkovanih najmanje 30 sekundi o svakoj od sljedećih količina: i. srednjoj brzini protoka referentnog mjerača protoka, ; ii. opcionalno, srednjoj točki rosišta umjernog zraka, T dew. Vidjeti Prilog VII. za dopuštene pretpostavke; iii. srednjoj temperaturi na ulazu Venturijeve cijevi, T in; iv. srednjem statičkom apsolutnom tlaku na ulazu Venturijeve cijevi, p in; v. statičkom diferencijalnom tlaku između statičkog tlaka na ulazu Venturijeve cijevi i statičkog tlaka na grlu Venturijeve cijevi, Δp SSV;

(g)	ventil ograničivača postupno se zatvara ili se brzina puhala smanjuje kako bi se smanjila brzina protoka;

(h)	koraci u stavcima (f) i (g) ove točke ponavljaju se kako bi se podaci zabilježili na minimalno deset brzina protoka;

(i)	funkcionalni oblik C d u odnosu na Re određuje se uporabom prikupljenih podataka i jednadžbi u Prilogu VII.;

(j)	umjeravanje se verificira provedbom verifikacije CVS-a (tj. propanskom provjerom) kako je opisano u točki 8.1.8.5. primjenom nove jednadžbe C d u odnosu na Re;

(k)	SSV se upotrebljava samo između minimalnih i maksimalnih umjerenih brzina protoka;

(l)	jednadžbe u odjeljku 3. Priloga VII. (molarni pristup) ili odjeljku 2. Priloga VII. (pristup temeljen na masi) upotrebljavaju se za određivanje protoka SSV-a tijekom ispitivanja.

8.1.8.4.5.   Ultrazvučno umjeravanje (rezervirano)

Slika 6.5.

Shematski prikazi za umjeravanje protoka razrijeđenih ispušnih plinova (CVS)

8.1.8.5.   Verifikacija CVS-a i sklopa za skupno uzorkovanje (propanska provjera)

8.1.8.5.1.   Uvod

(a)

Propanska provjera služi kao verifikacija CVS-a kako bi se utvrdilo postoji li odstupanje u izmjerenim vrijednostima protoka razrijeđenih ispušnih plinova. Propanska provjera služi i kao verifikacija sklopa za skupno uzorkovanje kako bi se utvrdilo postoji li odstupanje u sustavu za skupno uzorkovanje kojim se izdvaja uzorak iz CVS-a, kako je opisano u stavku (f) ove točke. Primjenjujući dobru inženjersku procjenu i sigurne prakse, ta se provjera može učiniti i plinom koji nije propan, poput CO2 ili CO. Neuspjela propanska provjera može ukazivati na jedan ili više sljedećih problema za koje mogu biti potrebne korektivne mjere: i. nepravilno umjeravanje analizatora. FID se mora ponovno umjeriti, popraviti ili zamijeniti; ii. provjere propuštanja izvode se na tunelu, priključcima i pričvršćivačima CVS-a te sustavu za uzorkovanje HC-a prema točki 8.1.8.7.; iii. verifikacija lošeg miješanja izvodi se u skladu s točkom 9.2.2.; iv. verifikacija kontaminacije ugljikovodikom u sustavu uzorkovanja izvodi se kako je opisano u točki 7.3.1.2.; v. promjena u umjeravanju CVS-a. Umjeravanje mjerača protoka s CVS-om na licu mjesta izvodi se kako je opisano u točki 8.1.8.4.; vi. drugi problemi s CVS-om ili hardverom ili softverom za verifikaciju uzorkovanja. Ispituju se odstupanja CVS sustava te hardver i softver za verifikaciju CVS-a;

(b)

pri propanskoj provjeri upotrebljava se referentna masa ili referentna brzina protoka plina C3H8 kao plin za praćenje u CVS-u. Ako se upotrebljava referentna brzina protoka, mora se obrazložiti svako neidealno ponašanje plina C3H8 u referentnom mjeraču protoka. Vidjeti odjeljak 2. Priloga VII. (pristup temeljen na masi) ili odjeljak 3. Priloga VII. (molarni pristup) u kojima je opisano kako umjeravati i upotrebljavati određene mjerače protoka. U točki 8.1.8.5. i Prilogu VII. ne smije se primijeniti nijedna pretpostavka idealnog plina. Propanskom provjerom uspoređuje se izračunana masa ubrizganog plina C3H8 pomoću mjerenja HC-a i mjerenja brzine protoka CVS-a s referentnom vrijednošću.

8.1.8.5.2.   Metoda uvođenja poznate količine propana u CVS sustav

Ukupna točnost CVS-a i analitičkog sustava utvrđuje se uvođenjem poznate mase onečišćujućeg plina u sustav koji normalno radi. Onečišćujuća se tvar analizira, a masa izračunava u skladu s Prilogom VII. Mora se upotrijebiti jedna od dviju tehnika u nastavku.

(a)

Mjerenje gravimetrijskom tehnikom, kako je opisano u nastavku. Masa male boce ispunjene ugljikovim monoksidom ili propanom mjeri se preciznošću od ± 0,01 g. CVS sustav mora raditi kao u uobičajenom ispitivanju emisije ispušnih plinova u približnom trajanju od 5 do 10 minuta, dok se istodobno ugljikov monoksid ili propan ubrizgava u sustav. Količina ispuštenog čistog plina utvrđuje se diferencijalnim vaganjem. Uzorak plina analizira se uobičajenom opremom (vrećom za uzorkovanje ili integrirajućom metodom), a masa plina se izračunava.

(b)

Mjerenje prigušnicom kritičnog protoka provodi se kako je opisano u nastavku. Poznata količina čistog plina (ugljikov monoksid ili propan) uvodi se u CVS sustav kroz umjerenu kritičnu prigušnicu. Ako je ulazni tlak dovoljno visok, tada brzina protoka, koja se prilagođava prigušnicom kritičnog protoka, ne ovisi o izlaznom tlaku prigušnice (kritični protok). Sustav CVS radi kao u uobičajenom ispitivanju emisije ispušnog plina približno 5 do 10 minuta. Uzorak plina analizira se uobičajenom opremom (vrećom za uzorkovanje ili integrirajućom metodom), a masa plina se izračunava.

8.1.8.5.3.   Priprema propanske provjere

Propanska provjera mora se pripremiti sljedeći način:

(a)	ako se umjesto referentne brzine protoka upotrebljava referentna masa C3H8, potrebno je nabaviti bocu napunjenu s C3H8. Masa boce referentnog plina C3H8 utvrđuje se unutar ± 0,5 % količine C3H8 koju se planira upotrijebiti;

(b)	za CVS i C3H8 odabiru se odgovarajuće brzine protoka;

(c)	u CVS-u se odabire ulaz za ubrizgavanje C3H8. Mjesto ulaza odabire se tako da bude što bliže mjestu gdje se ispuh motora uvodi u CVS. Boca s C3H8 spaja se na sustav za ubrizgavanje;

(d)	CVS mora raditi i stabilizirati se;

(e)	svi izmjenjivači topline u sustavu za uzorkovanje moraju se prethodno zagrijati ili ohladiti;

(f)	mora se omogućiti da se zagrijani ili ohlađeni sastavni dijelovi kao što su vodovi za uzorke, filtri, rashladnici i pumpe stabiliziraju pri radnoj temperaturi;

(g)	ako je primjenjivo, verifikacija nepropusnosti na vakuumskoj strani sustava za uzorkovanje HC-a izvodi se kako je opisano u točki 8.1.8.7.

8.1.8.5.4.   Priprema sustava za uzorkovanje HC-a za propansku provjeru

Verifikacija nepropusnosti na vakuumskoj strani sustava za uzorkovanje HC-a može se raditi u skladu sa stavkom (g) ove točke. Ako se upotrebljava taj postupak, može se upotrijebiti postupak za kontaminaciju HC-om u točki 7.3.1.2. Ako se provjera nepropusnosti na vakuumskoj strani ne radi u skladu sa stavkom (g), sustav za uzorkovanje HC-a mora se nulto i rasponski umjeriti te se mora provjeriti je li kontaminiran, i to na sljedeći način:

(a)	odabere se najniži raspon HC analizatora koji može mjeriti koncentraciju C3H8 koja se očekuje za brzine protoka CVS-a i plina C3H8;

(b)	HC analizator nulto se umjerava nultim zrakom koji se uvodi na otvoru analizatora;

(c)	HC analizator rasponski se umjerava rasponskim plinom C3H8 koji se uvodi na otvoru analizatora;

(d)	nulti zrak prelijeva se na HC sondi ili u elememnt između HC sonde i prijenosnog voda;

(e)	stabilna koncentracija HC-a u sustavu za uzorkovanje HC-a mjeri se kao protoci zraka s nultim prelijevanjem. Za skupno mjerenje HC-a napuni se zajednički spremnik (poput vreće) te se izmjeri koncentracija prelijevanja HC-a;

(f)	ako je koncentracija prelijevanja HC-a veća od 2 μmol/mol, postupak se ne smije nastaviti dok se kontaminacija ne eliminira. Mora se utvrditi izvor kontaminacije i moraju se poduzeti korektivne mjere poput čišćenja sustava ili zamjene kontaminiranih dijelova;

(g)	ako koncentracija prelijevanja HC-a ne prelazi 2 μmol/mol, ta se vrijednost bilježi kao x HCinit i upotrebljava za korekciju kontaminacije HC-om kako je opisano u odjeljku 2. Priloga VII. (pristup temeljen na masi) ili odjeljku 3. Priloga VII. (molarni pristup).

8.1.8.5.5.   Izvođenje propanske provjere

(a)

Propanska provjera mora se izvoditi na sljedeći način: i. ako je riječ o skupnom uzorkovanju HC-a, spoji se čisti medij za pohranu poput vakuumskih vreća; ii. instrumentima za mjerenje HC-a upravlja se u skladu s uputama proizvođača; iii. ako je predviđena korekcija pozadinskih koncentracija HC-a u zraku za razrjeđivanje, mjeri se i bilježi pozadinski HC u zraku za razrjeđivanje; iv. svi se integrirajući uređaji nulto umjeravaju; v. uzorkovanje počinje i uključuju se integratori protoka; vi. C3H8 otpušta se odabranom brzinom. Ako se upotrebljava referentna brzina protoka C3H8, mora početi integracija te brzine protoka; vii. otpuštanje C3H8 nastavlja se dok se ne otpusti barem dovoljno C3H8 da se osigura točna kvantifikacija referentnog C3H8 i izmjerenog C3H8; viii. boca s C3H8 se zatvori, a uzorkovanje se nastavlja dok se ne nadoknade kašnjenja zbog prijenosa uzorka i odziva analizatora; ix. uzorkovanje se zaustavlja, a integratori isključuju;

(b)

Ako se upotrebljava mjerenje pomoću prigušnice kritičnog protoka, alternativno metodi iz točke 8.1.8.5.5.(a) za propansku se provjeru može upotrebljavati sljedeći postupak: i. ako je riječ o skupnom uzorkovanju HC-a, spaja se čisti medij za pohranu poput vakuumskih vreća; ii. instrumentima za mjerenje HC-a upravlja se u skladu s uputama proizvođača; iii. ako je predviđeno ispravljanje pozadinskih koncentracija HC-a u zraku za razrjeđivanje, mjeri se i bilježi pozadinski HC u zraku za razrjeđivanje; iv. svi se integrirajući uređaji postavljaju na nulu; v. sadržaj boce referentnog plina C3H8 otpušta se odabranom brzinom; vi. uzorkovanje počinje, a svi integratori protoka pokreću nakon potvrde da je koncentracija HC-a stabilna; vii. otpuštanje sadržaja boce nastavlja se dok se ne otpusti barem dovoljno C3H8 kako bi se osigurala točna kvantifikacija referentnog C3H8 i izmjerenog C3H8; viii. svi se integratori zaustavljaju; ix. boca s referentnim C3H8 se zatvara.

8.1.8.5.6.   Evaluacija propanske provjere

Postupak nakon ispitivanja mora se obaviti na sljedeći način:

(a)	ako je primijenjeno skupno uzorkovanje, skupni se uzorci analiziraju što je prije moguće;

(b)	nakon analize ugljikovodika radi se korekcija za kontaminaciju i pozadinu;

(c)	ukupna masa C3H8 temeljena na podacima o CVS-u i ugljikovodiku izračunava se kako je opisano u Prilogu VII., pomoću molarne mase C3H8, odnosno M C3H8 umjesto efektivne molarne mase ugljikovodika, M HC;

(d)

ako se upotrebljava referentna masa (gravimetrijska tehnika), masa propana u boci utvrđuje se unutar ± 0,5 %, a referentna masa C3H8 oduzimanjem mase propana u praznoj boci od mase propana u punoj boci. Ako se upotrebljava prigušnica kritičnog protoka (mjerenje otvorom kritičnog protoka), masa propana određuje se kao brzina protoka pomnožena s trajanjem ispitivanja;

(e)	referentna masa C3H8 oduzima se od izračunane mase. Ako se razlika nalazi u rasponu od ± 3,0 % referentne mase, CVS prolazi verifikaciju.

8.1.8.5.7.   Verifikacija sustava sekundarnog razrjeđivanja PM-a

Ako se propanska provjera mora ponoviti radi verifikacije sustava sekundarnog razrjeđivanja PM-a, za tu se verifikaciju primjenjuje ovaj postupak iz stavaka (a) do (d):

(a)

sustav za uzorkovanje HC-a konfigurira se kako bi se izdvojio uzorak blizu mjesta medija za pohranu sklopa za skupno uzorkovanje (kao što je PM filtar). Ako je apsolutni tlak na tom mjestu prenizak za izdvajanje uzorka HC-a, HC se može uzorkovati iz ispuha pumpe sklopa za skupno uzorkovanje. Pri uzorkovanju iz ispuha pumpe potreban je oprez jer će inače prihvatljivo propuštanje na pumpi iza mjerača protoka sklopa za skupno uzorkovanje prouzročiti lažno uspjelu propansku provjeru;

(b)	propanska provjera ponavlja se kako je opisano u ovoj točki, no HC se uzorkuje iz sklopa za skupno uzorkovanje;

(c)	izračunava se masa plina C3H8 uzimajući u obzir svako sekundarno razrjeđivanje iz sklopa za skupno uzorkovanje;

(d)	referentna masa plina C3H8 oduzima se od izračunane mase. Ako je razlika unutar raspona od ± 5 % referentne mase, sklop za skupno uzorkovanje prolazi verifikaciju. U suprotnom moraju se poduzeti korektivne mjere.

8.1.8.5.8   Verifikacija uređaja za sušenje uzoraka

Ako se na izlazu uređaja za sušenje uzoraka upotrebljava senzor vlažnosti za kontinuirani nadzor točke rosišta, onda ova provjera nije primjenjiva sve dok je osigurano da je vlažnost na izlazu uređaja za sušenje uzoraka niža od minimalnih vrijednosti koje se upotrebljavaju pri provjerama dinamičkog gašenja, interferencije i kompenzacije.

(a)

Ako se uređaj za sušenje uzoraka upotrebljava kako je dopušteno točkom 9.3.2.3.1. za uklanjanje vode iz plina za uzorkovanje, radni učinak toplinskih rashladnika verificira se pri instalaciji i nakon većeg održavanja. Radni učinak uređaja za sušenje uzoraka s osmotskom membranom mjeri se pri instalaciji, nakon većeg održavanja te unutar 35 dana od ispitivanja.

(b)

Voda može inhibirati mogućnost analizatora da pravilno izmjeri željenu komponentu ispušnog plina pa se ponekad uklanja prije nego što plin za uzorkovanje dođe do analizatora. Voda, primjerice, može negativno utjecati na odziv CLD-a na NOx zbog dinamičkog gašenja i pozitivno utjecati na NDIR analizator izazivanjem odziva sličnog odzivu na CO.

(c)	Uređaj za sušenje uzoraka mora ispunjavati specifikacije iz točke 9.3.2.3.1. za točku rosišta T dew i apsolutni tlak p total iza uređaja za sušenje uzoraka s osmotskom membranom ili toplinskog rashladnika.

(d)

Za utvrđivanje radnog učinka uređaja za sušenje uzoraka mora se upotrebljavati sljedeći verifikacijski postupak ili se na temelju dobre inženjerske procjene mora razviti drukčiji protokol: i. za povezivanje se upotrebljavaju cijevi od politetrafluoretilena (PTFE) ili od nehrđajućeg čelika; ii. N2 ili pročišćeni zrak ovlažuju se propuhivanjem mjehurića kroz destiliranu vodu u zabrtvljenoj posudi koja ovlažuje plin do najviše točke rosišta uzorka koja se procijeni za vrijeme uzorkovanja emisije; iii. ovlaženi plin uvodi se ispred uređaja za sušenje uzoraka; iv. temperatura ovlaženog plina iza posude održava se najmanje 5 °C iznad njegove točke rosišta; v. točka rosišta ovlaženog plina T dew i tlak p total mjere se što je bliže moguće ulazu uređaja za sušenje uzoraka kako bi se verificiralo je li točka rosišta najviša koja je procijenjena tijekom uzorkovanja emisije; vi. točka rosišta ovlaženog plina T dew i tlak p total mjere se što je bliže moguće izlazu uređaja za sušenje uzoraka; vii. uređaj za sušenje uzoraka prolazi verifikaciju ako je rezultat iz točke (d) vi. ovog odjeljka niži od točke rosišta prema specifikacijama uređaja za sušenje uzoraka određenima u točki 9.3.2.3.1. plus 2 °C ili ako je molarni udio iz točke (d) vi. niži od onoga iz odgovarajućih specifikacija uređaja za sušenje uzoraka plus 0,002 l/mol ili obujamskog udjela od 0,2 %. Napominjemo da se za tu verifikaciju točka rosišta uzorka izražava apsolutnom temperaturom, u kelvinima.

8.1.8.6.   Periodično umjeravanje djelomičnog protoka PM-a i povezani mjerni sustavi za nerazrijeđeni ispušni plin

8.1.8.6.1.   Specifikacije za mjerenje diferencijalnog protoka

Kod sustava za razrjeđivanje djelomičnog protoka za izdvajanje proporcionalnog uzorka nerazrijeđenog ispušnog plina posebno je važna točnost protoka uzorka qm p ako se ne mjeri izravno nego se određuje mjerenjem diferencijalnog protoka prema jednadžbi (6-20):

q m p = q m dew – q m dw

(6-20)

pri čemu je:

qm p	brzina masenog protoka uzorka ispušnog plina u sustav za razrjeđivanje djelomičnog protoka
qm dw	brzina masenog protoka zraka za razrjeđivanje (na vlažnoj bazi)
qm dew	brzina masenog protoka razrijeđenog ispušnog plina na vlažnoj osnovi

U tom slučaju najveća pogreška razlike mora biti takva da je točnost qm punutar ± 5 % kad je omjer razrjeđenja manji od 15. Može se izračunati vađenjem srednjeg kvadratnog korijena pogrešaka svakog instrumenta.

Prihvatljive točnosti q mp mogu se dobiti jednom od sljedećih metoda:

(a)	apsolutne točnosti qm dew i qm dw iznose ± 0,2 %, što jamči točnost vrijednosti qm p od ≤ ≤ 5 % pri omjeru razrjeđenja 15. Međutim, pri većim će se omjerima razrjeđenja javljati veće pogreške;

(b)	umjeravanje vrijednosti qm dw u odnosu na qm dew radi se tako da se dobiju iste točnosti za qm p kao pod (a). Za detalje vidjeti točku 8.1.8.6.2.;

(c)	točnost q mp utvrđuje se neizravno iz točnosti omjera razrjeđenja kako je određeno plinom za praćenje, npr. CO2. Zahtijevaju se točnosti ekvivalentne metodi (a) za q mp;

(d)	apsolutna je točnost vrijednosti qm dew i qm dw unutar ± 2 % cijele ljestvice, maksimalna pogreška razlike između qm dew i qm dw unutar 0,2 %, a pogreška linearnosti unutar ± 0,2 % najveće promatrane vrijednosti qm dew tijekom ispitivanja.

8.1.8.6.2.   Umjeravanje mjerenja diferencijalnog protoka

Sustav za razrjeđivanje djelomičnog protoka kojim se izdvaja proporcionalni uzorak nerazrijeđenoga ispuha mora se periodički umjeravati preciznim mjeračem protoka sljedivim do međunarodnih i/ili državnih etalona. Mjerač protoka ili instrumentarij za mjerenje protoka mora se umjeravati jednim od sljedećih postupaka i to tako da protok sonde qm p u tunel ispunjava zahtjeve u pogledu točnosti iz točke 8.1.8.6.1.

(a)

mjerač protoka za qm dw povezuje se u seriji s mjeračem protoka za qm dew, razlika između tih dvaju mjerača protoka umjerava se na najmanje 5 zadanih vrijednosti s jednako razmaknutim vrijednostima protoka između najniže vrijednosti qm dw korištene tijekom ispitivanja i vrijednosti qm dew korištene tijekom ispitivanja. Tunel za razrjeđivanje može se zaobići;

(b)

umjereni uređaj za protok povezuje se u seriji na mjerač protoka qm dew, a točnost se provjerava za vrijednost korištenu u ispitivanju. Umjereni uređaj za protok povezuje se u seriji na mjerač protoka za qm dw, a točnost se provjerava za najmanje 5 postavki koje odgovaraju omjeru razrjeđenja između 3 i 15 u odnosu na qm dew koji se upotrebljavao u ispitivanju;

(c)

Prijenosni vod TL (vidjeti sliku 6.7.) isključuje se iz ispušnog sustava i spaja na umjereni uređaj za mjerenje protoka odgovarajućeg raspona za mjerenje vrijednosti qm p. Vrijednost qm dew postavlja se na vrijednost korištenu u ispitivanju, a qm dw na najmanje 5 vrijednosti koje odgovaraju omjerima razrjeđenja između 3 i 15. Alternativno, može se nabaviti i posebna umjerna protočna staza, kod koje se tunel zaobilazi, ali se ukupni protok zraka i protok zraka za razrjeđivanje propušta kroz odgovarajuće mjerače kao u stvarnom ispitivanju;

(d)

plin za praćenje uvodi se u prijenosni vod TL ispušnog sustava. Taj plin za praćenje može biti sastojak ispušnog plina, primjerice CO2 ili NOx. Nakon razrjeđivanja u tunelu mjere se komponente plina za praćenje. To se radi za 5 omjera razrjeđenja između 3 i 15. Točnost protoka uzorka određuje se iz omjera razrjeđenja r d jednadžbom (6-21): q m p = q m dew /r d (6-21)

Točnosti analizatora plina uzimaju se u obzir kako bi se zajamčila točnost vrijednosti qm p.

8.1.8.6.3.   Posebni zahtjevi za mjerenje diferencijalnog protoka

Provjera protoka ugljika pomoću stvarnog ispušnog plina snažno se preporučuje za otkrivanje problema pri mjerenju i kontroli te verificiranju ispravnog rada sustava djelomičnog protoka. Provjeru protoka ugljika trebalo bi provesti barem svaki put kad se ugradi novi motor ili kad se nešto važno promijeni u izvedbi ispitne ćelije.

Motor mora raditi pri opterećenju i brzini vrtnje pri vršnom zakretnom momentu ili u bilo kojem drugom stacionarnom načinu rada u kojem se proizvodi 5 % ili više CO2. Sustav za uzorkovanje djelomičnog protoka radi s faktorom razrjeđenja od oko 15 do 1.

Ako se provodi provjera protoka ugljika, primjenjuje se Dodatak 2. Prilogu VII. Brzine protoka ugljika izračunavaju se u skladu s jednadžbama iz Dodatka 2. Prilogu VII. Sve brzine protoka ugljika moraju se poklapati u rasponu od 5 %.

8.1.8.6.3.1.   Provjera prije ispitivanja

Provjera prije ispitivanja mora se provesti unutar 2 sata prije ispitivanja i to kako je opisano u nastavku.

Točnost mjerača protoka provjerava se istom metodom koja se upotrebljava za umjeravanje (vidjeti točku 8.1.8.6.2.) za najmanje dvije točke, uključujući vrijednosti protoka qm dw koje odgovaraju omjerima razrjeđenja između 5 i 15 za vrijednost qm dew korištenu tijekom ispitivanja.

Ako se evidencijom o postupku umjeravanja prema točki 8.1.8.6.2. može dokazati da je umjeravanje mjerača protoka stabilno tijekom duljeg razdoblja, provjera prije ispitivanja može se izostaviti.

8.1.8.6.3.2.   Utvrđivanje vremena transformacije

Postavke sustava za evaluaciju vremena transformacije moraju biti iste kao tijekom mjerenja u ispitivanju. Vrijeme transformacije, kako je definirano točkom 2.4. Dodatka 5. i slikom 6-11., mora se utvrditi metodom opisanom u nastavku.

Neovisni referentni mjerač protoka koji ima odgovarajući raspon mjerenja za protok sonde stavlja se u seriju sa sondom i blizu nje. Taj mjerač protoka mora imati vrijeme transformacije kraće od 100 ms za veličinu stupnja protoka koji se upotrebljava u mjerenju vremena odziva, pri čemu je ograničenje tlaka protoka dovoljno nisko da ne utječe na dinamički učinak sustava za razrjeđivanje djelomičnog protoka prema dobroj inženjerskoj procjeni. U protok ispušnog plina (ili protoka zraka ako se računa protok ispušnog plina) u sustavu za razrjeđivanje djelomičnog protoka uvodi se stupnjevita promjena od niskog protoka do najmanje 90 % cijele ljestvice. Okidač za stupnjevitu promjenu mora biti jednak onom upotrijebljenom za pokretanje unaprijed predviđenog upravljanja u stvarnom ispitivanju. Signal stupnjevite promjene protoka ispušnih plinova i odziv mjerača protoka bilježe se pri brzini uzorkovanja od najmanje 10 Hz.

Iz tih se podataka utvrđuje vrijeme transformacije za sustav razrjeđivanja djelomičnog protoka, a to je vrijeme od početka signala stupnjevite promjene do točke od 50 % odziva mjerača protoka. Na sličan se način utvrđuju vremena transformacije signala qmp (tj. tok uzorka ispušnog plina u sustav za razrjeđivanje djelomičnog protoka) i signala qmew,i (tj. brzina masenog protoka ispušnog plina na vlažnoj bazi koju daje mjerač protoka ispuha). ti se signali upotrebljavaju pri regresijskim provjerama koje se obavljaju nakon svakog ispitivanja (vidjeti točku 8.2.1.2.).

Izračun se ponavlja za najmanje 5 signala za porast i smanjenje pa se računa prosječan rezultat. Unutarnje vrijeme transformacije (< 100 ms) referentnog mjerača protoka oduzima se od te vrijednosti. Ako se zahtijeva unaprijed predviđeno upravljanje, unaprijed predviđena vrijednost sustava za razrjeđivanje djelomičnog protoka mora se primijeniti u skladu s točkom 8.2.1.2.

8.1.8.7.   Verifikacija nepropusnosti na vakuumskoj strani

8.1.8.7.1.   Opseg i frekvencija

Nakon prve instalacije sustava za uzorkovanje, nakon većeg održavanja poput zamjene predfiltra i unutar 8 sati prije svakog slijeda radnog ciklusa, jednim od ispitivanja nepropusnosti opisanih u ovom odjeljku mora se provjeriti da nema znatnih propuštanja na vakuumskoj strani. Ta se verifikacija ne primjenjuje ni na jedan punoprotočni dio CVS sustava za razrjeđivanje.

8.1.8.7.2.   Načela mjerenja

Propuštanje se može detektirati tako da se izmjeri mala količina protoka kad protok mora biti nulti, detektiranjem razrjeđenja poznate koncentracije rasponskog plina kad protječe na vakuumskoj strani sustava za uzorkovanje ili mjerenjem povećanja tlaka ispražnjenog sustava.

8.1.8.7.3.   Ispitivanje nepropusnosti niskog protoka

Sustav za uzorkovanje mora se testirati na propuštanja niskog protoka na sljedeći način:

(a)	završetak sonde zabrtvi se na jedan od sljedećih načina: i. završetak sonde za uzorkovanje zatvori se poklopcem ili začepi; ii. prijenosni vod odspoji se od sonde i zatvori poklopcem ili začepi; iii. zatvori se nepropusni redni ventil između sonde i prijenosnog voda;

(b)

sve vakuumske pumpe moraju raditi. Nakon stabilizacije provjerava se da je protok kroz vakuumsku stranu sustava za uzorkovanje niži od 0,5 % normalnog protoka sustava u uporabi Uobičajeni protoci analizatora i obilazni protoci mogu se procijeniti kao približna vrijednost normalnog protoka sustava u uporabi

8.1.8.7.4.   Ispitivanje nepropusnosti pri razrjeđivanju rasponskog plina

Za to se ispitivanje može upotrijebiti bilo koji analizator plina. Ako se za ispitivanje upotrebljava FID, svako se onečišćenje ugljikovodicima u sustavu za uzorkovanje mora ispraviti u skladu s odjeljcima 2. ili 3. Priloga VII. o utvrđivanju HC-a. Moraju se izbjegavati varljivi rezultati tako da se upotrebljavaju samo analizatori s ponovljivošću od najmanje 0,5 % pri koncentraciji rasponskog plina upotrijebljenoj u ovom ispitivanju. Provjera nepropusnosti na vakuumskoj strani mora se provoditi na sljedeći način:

(a)	analizator plina priprema se na isti način kao i za ispitivanje emisije;

(b)	rasponski plin dovodi se u otvor analizatora te se verificira da su točnost i ponovljivost mjerenja koncentracije rasponskog plina u granicama očekivane točnosti i ponovljivosti mjerenja;

(c)

višak rasponskog plina preusmjeruje se na jedno od sljedećih mjesta u sustavu za uzorkovanje: i. završetak sonde za uzorkovanje; ii. prijenosni se vod odspoji na priključku sonde, a višak rasponskog plina ispusti kroz otvoreni kraj prijenosnog voda; iii. troputni ventil instaliran redno između sonde i njezina prijenosnog voda;

(d)

verificira se da je izmjerena koncentracija viška rasponskog plina unutar ± 0,5 % koncentracije rasponskog plina. Izmjerena vrijednost niža od očekivane upućuje na propuštanje, no vrijednost viša od očekivane može značiti da postoji problem s rasponskim plinom ili samim analizatorom. Izmjerena vrijednost viša od očekivane ne upućuje na propuštanje.

8.1.8.7.5.   Ispitivanje nepropusnosti pri slabljenju vakuuma

Za to se ispitivanje mora uspostaviti vakuum u obujmu na vakuumskoj strani sustava za uzorkovanje i zatim se brzina propuštanja sustava opaža kao slabljenje primijenjenog vakuuma. Za to ispitivanje obujam na vakuumskoj strani sustava za uzorkovanje mora biti poznat unutar ± 10 % stvarnog obujma. Mjerni instrumenti za to ispitivanje moraju ispunjavati specifikacije iz točaka 8.1. i 9.4.

Ispitivanje nepropusnosti pri slabljenju vakuuma mora se provoditi na sljedeći način:

(a)

završetak sonde zabrtvi se što je bliže moguće otvoru sonde na jedan od sljedećih načina: i. završetak sonde za uzorkovanje zatvori se poklopcem ili začepi; ii. prijenosni se vod odspoji od sonde i zatvori poklopcem ili začepi; iii. zatvori se nepropusni redni ventil između sonde i prijenosnog voda;

(b)	sve vakuumske pumpe moraju raditi. Stvara se vakuum koji je reprezentativan za normalne radne uvjete. Ako se upotrebljavaju vreće za uzorkovanje, preporučuje se da se dvaput ponovi uobičajeni postupak ispumpavanja vreća za uzorkovanje kako bi se smanjio mogućnost zarobljenih obujma;

(c)

isključe se pumpe za uzorkovanje, a sustav zabrtvi. Mjeri se i bilježi apsolutni tlak zarobljenog plina i, opcionalno, apsolutna temperatura sustava. Ostavlja se dovoljno vremena kako bi se tranzijenti smirili i da 0,5-postotno propuštanje prouzroči promjenu tlaka koja je najmanje 10 puta veća od razlučivosti pretvornika tlaka. Još jednom se bilježe pritisak i, opcionalno, temperatura;

(d)

izračunava se brzina protoka propuštanja na temelju pretpostavljene nulte vrijednosti obujma ispumpanih vreća, kao i na temelju poznatih vrijednosti obujma sustava uzorkovanja, početnog i završnog tlaka, opcionalnih temperatura i proteklog vremena. Verificira se da je brzina protoka pri slabljenju vakuuma manja od 0,5 % iznosa normalne brzine protoka sustava u uporabi pomoću jednadžbe (6-22): (6-22) pri čemu je: qV leak brzina slabljenja vakuuma, mol/s V vac geometrijski obujam na vakuumskoj strani sustava za uzorkovanje, m3 R plinska konstanta, J/(mol · K) p 2 apsolutni tlak na vakuumskoj strani u vremenu t 2, Pa T 2 apsolutna temperatura na vakuumskoj strani u vremenu t 2, K p 1 apsolutni tlak na vakuumskoj strani u vremenu t 1, Pa T 1 apsolutna temperatura na vakuumskoj strani u vremenu t 1, K t 2 vrijeme na kraju ispitivanja slabljenja vakuuma, s t 1 vrijeme na početku ispitivanja slabljenja vakuuma, s

8.1.9.   Mjerenja CO i CO2

8.1.9.1.   Verifikacija interferencije H2O za NDIR analizatore CO2

8.1.9.1.1.   Opseg i frekvencija

Ako se CO2 mjeri NDIR analizatorom, onda se iznos interferencije H2O provjerava nakon početne instalacije analizatora i nakon većeg održavanja.

8.1.9.1.2.   Načela mjerenja

H2O može izazvati smetnje u reakciji NDIR analizatora na CO2. Ako NDIR analizator ima kompenzacijske algoritme koji upotrebljavaju mjerenja drugih plinova kako bi prošao ovu verifikaciju interferencije, ta se druga mjerenja moraju provoditi istodobno kako bi se tijekom verifikacije interferencije analizatora testirali kompenzacijski algoritmi.

8.1.9.1.3.   Zahtjevi za sustav

Interferencija H2O u NDIR analizatoru CO2 mora biti u rasponu od (0,0 ± 0,4) mmol/mol (očekivane srednje koncentracije CO2).

8.1.9.1.4.   Postupak

Verifikacija interferencije mora se provoditi na sljedeći način:

(a)	NDIR analizator CO2 mora se uključiti, raditi te nulto i rasponski umjeriti kao što bi se to učinilo i prije ispitivanja emisije;

(b)

ovlaženi ispitni plin proizvodi se propuhivanjem mjehurića nultog zraka koji ispunjava specifikacije iz točke 9.5.1. kroz destiliranu vodu u zabrtvljenoj posudi. Ako uzorak ne prolazi kroz uređaj za sušenje, regulira se temperatura posude kako bi razina H2O bila visoka barem kao maksimalna očekivana razina tijekom ispitivanja. Ako uzorak prolazi kroz uređaj za sušenje tijekom ispitivanja, regulira se temperatura posude kako bi razina H2O bila visoka barem kao razina određena u točki 9.3.2.3.1.;

(c)	temperatura ovlaženog ispitnog plina održava se najmanje 5°K iznad točke rosišta iza posude;

(d)	ovlaženi ispitni plin uvodi se u sustav za uzorkovanje. Može se uvesti iza bilo kojeg uređaja za sušenje uzoraka ako se upotrebljavaju tijekom ispitivanja;

(e)	Molarna frakcija vode x H2O ovlaženog ispitnog plina mjeri što je bliže moguće ulazu analizatora. Primjerice, kako bi se izračunao x H2O mjere se točka rosišta, T dew i apsolutni tlak, p total;

(f)	za sprječavanje kondenzacije u prijenosnim vodovima, spojevima ili ventilima od točke gdje se mjeri x H2O do analizatora primjenjuje se dobra inženjerska procjena;

(g)	mora se dopustiti vrijeme za stabilizaciju odziva analizatora. Vrijeme stabilizacije uključuje vrijeme za pročišćavanje prijenosnog voda i vrijeme kojim se uzima u obzir odziv analizatora;

(h)	dok analizator mjeri koncentraciju uzorka, bilježi se 30 sekunda uzorkovanih podataka. Izračunava se aritmetička sredina tih podataka. Analizator prolazi verifikaciju interferencije ako se ta vrijednost nalazi u rasponu (0,0 ± 0,4) mmol/mol

8.1.9.2.   Verifikacija interferencije H2O i CO2 za NDIR analizatore CO

8.1.9.2.1.   Opseg i frekvencija

Ako se CO mjeri NDIR analizatorom, onda se iznos interferencije H2O i CO2 mora verificirati nakon početne instalacije analizatora i nakon većeg održavanja.

8.1.9.2.2.   Načela mjerenja

H2O i CO2 mogu pozitivno utjecati na NDIR analizator izazivanjem odziva sličnog odzivu na CO. Ako NDIR analizator ima kompenzacijske algoritme koji upotrebljavaju mjerenja drugih plinova kako bi prošao ovu verifikaciju interferencije, ta se druga mjerenja moraju provoditi istodobno kako bi se tijekom verifikacije interferencije analizatora testirali kompenzacijski algoritmi.

8.1.9.2.3.   Zahtjevi za sustav

Kombinirana interferencija H2O i CO2 NDIR analizatora CO mora biti unutar ± 2 % očekivane srednje koncentracije CO.

8.1.9.2.4.   Postupak

Verifikacija interferencije mora se provoditi na sljedeći način:

(a)	NDIR analizator CO mora se uključiti, raditi te nulto i rasponski umjeriti kao što bi se to učinilo i prije ispitivanja emisije;

(b)

ovlaženi ispitni plin CO2 proizvodi se propuhivanjem mjehurića rasponskog plina CO2 kroz destiliranu vodu u zabrtvljenoj posudi. Ako uzorak ne prolazi kroz uređaj za sušenje, regulira se temperatura posude kako bi razina H2O bila visoka barem kao maksimalna očekivana razina tijekom ispitivanja. Ako uzorak prolazi kroz uređaj za sušenje tijekom ispitivanja, regulira se temperatura posude kako bi razina H2O bila visoka barem kao ona koja se zahtijeva u točki 9.3.2.3.1.1. Upotrebljava se koncentracija rasponskog CO2 koja je visoka barem kao maksimaln očekivana razina tijekom ispitivanja;

(c)	ovlaženi ispitni plin CO2 uvodi se u sustav za uzorkovanje. Ovlaženi ispitni plin CO2 može se uvesti iza bilo kojeg uređaja za sušenje uzoraka ako se taj uređaj upotrebljava tijekom ispitivanja;

(d)	molarna se frakcija x H2O ovlaženog ispitnog plina mjeri što je bliže moguće ulazu analizatora. Primjerice, mjere se točka rosišta, T dew, i apsolutni tlak, p total, kako bi se izračunao x H2O;

(e)	za sprječavanje kondenzacije u prijenosnim vodovima, spojevima ili ventilima od točke gdje se mjeri x H2O prema analizatoru primjenjuje se dobra inženjerska procjena;

(f)	mora se dopustiti vrijeme za stabilizaciju odziva analizatora;

(g)	dok analizator mjeri koncentraciju uzorka, 30 sekunda bilježe se izlazne vrijednosti analizatora. Izračunava se aritmetička sredina tih podataka;

(h)	analizator prolazi verifikaciju interferencije ako je rezultat iz stavka (g) ove točke u granicama dopuštenog odstupanja iz točke 8.1.9.2.3.;

(i)

odvojeno se mogu provesti i postupci provjere interferencije za CO2 i H2O. Ako su korištene razine CO2 i H2O više od maksimalnih razina očekivanih tijekom ispitivanja, svaka se promatrana vrijednost interferencije smanjuje tako da se opažena interferencija pomnoži s omjerom maksimalne očekivane vrijednosti koncentracije i stvarne vrijednosti korištene tijekom ovog postupka. Mogu se provesti i odvojeni postupci provjere interferencije za koncentracije H2O (sve do udjela H2O od 0,025 mol/mol) koje su niže od maksimalnih razina očekivanih tijekom ispitivanja, no onda se promatrana vrijednost interferencije H2O mora povećati tako da se opažena interferencija pomnoži s omjerom maksimalne očekivane vrijednosti koncentracije H2O i njezine stvarne vrijednosti korištene tijekom ovog postupka. Umnožak dvaju prilagođenih vrijednosti interferencije mora biti u granicama dopuštenog odstupanja iz točke 8.1.9.2.3.

8.1.10.   Mjerenja ugljikovodika

8.1.10.1.   Optimiranje i verifikacija FID analizatora

8.1.10.1.1.   Opseg i frekvencija

Svim se FID analizatorima FID mora umjeriti pri početnoj instalaciji. Umjeravanje se mora prema potrebi ponavljati na temelju dobre inženjerske procjene. Za FID koji mjeri ugljikovodike (HC) moraju se provesti sljedeći koraci:

(a)	odziv FID-a na različite ugljikovodike optimira se nakon početne instalacije analizatora i nakon većeg održavanja. Odziv FID-a na propilen i toulen mora biti između 0,9 i 1,1 u odnosu na propan;

(b)	faktor odziva FID-a na metan (CH4) utvrđuje se nakon početne instalacije analizatora i nakon većeg održavanja kako je opisano u točki 8.1.10.1.4.;

(c)	odziv na metan (CH4) provjerava se unutar 185 dana prije ispitivanja.

8.1.10.1.2.   Umjeravanje

Umjerni se postupak mora razviti na temelju dobre inženjerske procjene poput one koja se temelji na uputama proizvođača FID analizatora i preporučenoj frekvenciji za umjeravanje FID-a. FID se mora umjeravati pomoću umjernih plinova C3H8 koji zadovoljavaju specifikacije iz točke 9.5.1. Umjerava se na bazi broja ugljika od jedan (C1).

8.1.10.1.3.   Optimiranje odziva FID–a na ugljikovodike (HC)

Ovaj se postupak odnosi samo na FID analizatore koji mjere HC.

(a)

Pri prvom pokretanju instrumenta i za osnovne prilagodbe pri radu pomoću goriva FID-a i nultog zraka primjenjuju se zahtjevi proizvođača instrumenta i dobra inženjerska procjena. Zagrijani FID-ovi moraju se nalaziti unutar zahtijevanih raspona radne temperature. Odziv FID-a optimira se kako bi ispunjavao zahtjev za odzivne faktore ugljikovodika i provjeru interferencije kisika u skladu s točkama 8.1.10.1.1.(a) i 8.1.10.2. u najuobičajenijem očekivanom rasponu analizatora tijekom ispitivanja emisije. Ako je uobičajeni raspon analizatora manji od minimalnog raspona za optimiranje koji je specificirao proizvođač instrumenta, za točno se optimiranje FID-a može upotrebljavati veći raspon analizatora u skladu s preporukom proizvođača instrumenta i dobrom inženjerskom procjenom.

(b)	Zagrijani FID-ovi moraju biti unutar zahtijevanih raspona radne temperature. Odziv FID-a optimira se u najuobičajenijem očekivanom rasponu analizatora tijekom ispitivanja emisije. Kad se protoci goriva i zraka uspostave prema proizvođačevim preporukama, u analizator se uvodi rasponski plin.

(c)

Za optimiranje poduzimaju se sljedeći koraci od i. do iv. ili postupak koji preporučuje proizvođač instrumenta. Za optimiranje mogu se upotrebljavati i postupci navedeni u dokumentu udruženja SAE br. 770141; i. Odziv na zadani protok goriva utvrđuje se iz razlike između odziva na rasponski plin i odziva na nulti plin; ii. Protok goriva postupno se regulira iznad i ispod specifikacije proizvođača. Bilježe se rasponski i nulti odziv pri tim protocima goriva. iii. Razlika između rasponskog odziva i nultog odziva ucrtava se u dijagram, a protok goriva prilagođava prema punoj strani krivulje. To je početna postavka protoka koju će možda trebati dodatno optimirati ovisno o rezultatima odzivnih faktora ugljikovodika i provjere interferencije kisika u skladu s točkama 8.1.10.1.1.(a) i 8.1.10.2. iv. Ako interferencija kisika i odzivni faktori ugljikovodika ne zadovoljavaju sljedeće specifikacije, onda se protok zraka postupno prilagođava iznad i ispod razine iz specifikacija proizvođača te se za svaki protok ponavljaju točke 8.1.10.1.1.(a) i 8.1.10.2.

(d)	Moraju se utvrditi optimalne brzine protoka i/ili tlakova za gorivo FID-a i zrak plamenika te ih se mora uzorkovati i zabilježiti za buduću upotrebu.

8.1.10.1.4.   Utvrđivanje faktora odziva na CH4 FID-a za ugljikovodike

S obzirom na to da FID analizatori obično imaju drukčiju reakciju na CH4 u odnosu na C3H8, nakon optimiranja FID-a mora se odrediti faktor odziva svakog FID analizatora ugljikovodika na CH4, RF CH4[THC-FID]. Najaktualniji izmjereni RF CH4[THC-FID] u skladu s ovim odjeljkom upotrebljava se pri izračunima za određivanje HC opisanima u odjeljku 2. Priloga VII. (pristup temeljen na masi) ili odjeljku 3. Priloga VII. (molarni pristup) kako bi se kompenzirao odziv na CH4. RF CH4[THC-FID] mora se utvrditi kako slijedi:

(a)	odabire se koncentracija rasponskog C3H8 kako bi se analizator rasponski umjerio prije ispitivanja emisije. Odabiru se samo rasponski plinovi koji zadovoljavaju specifikacije iz točke 9.5.1. te se bilježi koncentracija C3H8 u plinu;

(b)	odabire se rasponski CH4 koji zadovoljava specifikacije iz točke 9.5.1. te se bilježi koncentracija CH4 u plinu;

(c)	FID analizatorom mora se rukovati u skladu s uputama proizvođača;

(d)	mora se potvrditi da je FID analizator umjeren plinom C3H8. Umjeravanje se provodi na bazi broja ugljika od jedan (C1);

(e)	FID se nulto umjeri nultim plinom koji se upotrebljava za ispitivanje emisija;

(f)	FID se rasponski umjeri rasponskim plinom C3H8;

(g)	na otvor FID analizatora za uzorke uvodi se rasponski plin CH4 odabran u skladu sa stavkom (b);

(h)	odziv analizatora mora se stabilizirati. Vrijeme stabilizacije može uključivati vrijeme za pročišćavanje analizatora i vrijeme da se uzme u obzir odziv analizatora;

(i)	dok analizator mjeri koncentraciju CH4, bilježi se 30 sekunda uzorkovanih podataka te se izračunava aritmetička sredina tih vrijednosti;

(j)	srednja izmjerena koncentracija podijeli se s zabilježenom rasponskom koncentracijom CH4. Rezultat je faktor odziva FID analizatora na CH4, RF CH4[THC-FID].

8.1.10.1.5.   Verifikacija odziva FID-a za ugljikovodike na metan (CH4)

Ako je vrijednost RF CH4[THC-FID] dobivena u skladu s točkom 8.1.10.1.4. unutar ± 5,0 % njegove najaktualnije prethodno utvrđene vrijednosti, FID za HC prolazi verifikaciju odziva na metan.

(a)

Prvo se verificira je li svaki tlak i/ili brzina protoka goriva za FID, zraka za plamenik i uzorak unutar ± 0,5 % njihovih najaktualnijih prethodno zabilježenih vrijednosti, kako je opisano u točki 8.1.10.1.3. Ako se te brzine protoka moraju prilagoditi, novi RF CH4[THC-FID] utvrđuje se kako je opisano u točki 8.1.10.1.4. Treba provjeriti nalazi li se određena vrijednost RF CH4[THC-FID] unutar dopuštenog odstupanja navedenog u ovoj točki 8.1.10.1.5.;

(b)	Ako vrijednost RF CH4[THC-FID] nije unutar dopuštenog odstupanja iz točke 8.1.10.1.5., odziv FID–a ponovno se optimira kako je opisano u točki 8.1.10.1.3.;

(c)	novi RF CH4[THC-FID] utvrđuje se kako je opisano u točki 8.1.10.1.4. Ta nova vrijednost RF CH4[THC-FID] upotrebljava se pri izračunima za određivanje HC-a opisanima u odjeljku 2. Priloga VII. (pristup temeljen na masi) ili odjeljku 3. Priloga VII. (molarni pristup).

8.1.10.2.   Nestehiometrijska verifikacija interferencije O2 za FID kojim se mjeri nerazrijeđeni ispušni plin

8.1.10.2.1.   Opseg i frekvencija

Ako se FID analizatori upotrebljavaju za mjerenja nerazrijeđenog ispušnog plina, veličina interferencije O2 za FID provjerava se pri početnoj instalaciji i nakon većeg održavanja.

8.1.10.2.2.   Načela mjerenja

Promjene koncentracije O2 u nerazrijeđenom ispušnom plinu mogu utjecati na odziv FID-a promjenom temperature plamena FID-a. Gorivo za FID, zrak plamenika i protok uzorka moraju se optimirati kako bi zadovoljili na verifikaciji. Radni učinak FID-a mora se verificirati kompenzacijskim algoritmima za interferenciju O2 za FID koji djeluje tijekom ispitivanja emisije.

8.1.10.2.3.   Zahtjevi za sustav

Svaki FID analizator koji se upotrebljava tijekom ispitivanja mora proći verifikaciju interferencije O2 za FID prema postupku u ovom odjeljku.

8.1.10.2.4.   Postupak

Interferencija O2 za FID mora se utvrditi na sljedeći način, uz napomenu da se može upotrebljavati jedan ili više razdjelnika plina kako bi se dobile referentne koncentracije plina koje su nužne za provođenje ove verifikacije:

(a)

za rasponsko umjeravanje analizatora prije ispitivanja emisija izaberu se tri referentna rasponska plina koji su u skladu sa specifikacijama iz točke 9.5.1. i sadržavaju koncentraciju C3H8. referentni rasponski plinovi CH4 moraju se birati za FID-ove umjerene na CH4 s filtrom propusnim samo za metan. Tri koncentracije ravnotežnog plina odabiru se tako da koncentracije O2 i N2 predstavljaju minimalne, maksimalne i srednje koncentracije O2 koje se očekuju tijekom ispitivanja. Zahtjev za upotrebom prosječne koncentracije O2 može se zanemariti ako je FID umjeren rasponskim plinom koji je uravnotežen prosječnom očekivanom koncentracijom kisika;

(b)	mora se potvrditi da FID analizator odgovara svim specifikacijama iz točki 8.1.10.1.;

(c)	FID analizator mora se pokrenuti i raditi kao što bi to bilo i prije ispitivanja emisije. Neovisno o izvoru zraka za plamenik FID-a tijekom ispitivanja, za ovu se verifikaciju kao izvor zraka za plamenik upotrebljava nulti zrak;

(d)	analizator se namjesti na nulu;

(e)	analizator se rasponski umjeri rasponskim plinom koji se upotrebljava tijekom ispitivanja emisija;

(f)

nulti odziv provjerava se nultim plinom koji se upotrebljava tijekom ispitivanja emisije. Sljedeći se korak izvodi ako je srednji nulti odziv 30 sekunda uzorkovanih podataka unutar ± 0,5 % referentne rasponske vrijednosti upotrijebljene u stavku (e) ove točke, a u suprotnom postupak se ponavlja od stavka (d) ove točke;

(g)	odziv analizatora provjerava se rasponskim plinom koji ima minimalnu koncentraciju O2 koja se očekuje tijekom ispitivanja. Srednji odziv 30 sekunda stabiliziranih podataka bilježi se kao x O2minHC;

(h)

nulti odziv FID analizatora mora se provjeriti nultim plinom koji se upotrebljava tijekom ispitivanja emisije. Sljedeći se korak izvodi ako je srednji nulti odziv 30 sekunda stabiliziranih podataka uzorka unutar ± 0,5 % referentne rasponske vrijednosti navedene u stavku (e) ove točke, a u suprotnom postupak se ponavlja od stavka (d) ove točke;

(i)	odziv analizatora provjerava se rasponskim plinom koji sadržava prosječnu koncentraciju O2 koja se očekuje tijekom ispitivanja. Srednji odziv 30 sekunda stabiliziranih podataka uzorka bilježi se kao x O2avgHC;

(j)

nulti odziv FID analizatora mora se provjeriti nultim plinom koji se upotrebljava tijekom ispitivanja emisije. Sljedeći se korak izvodi ako je srednji nulti odziv 30 sekunda stabiliziranih podataka uzorka unutar ± 0,5 % referentne rasponske vrijednosti navedene u stavku (e) ove točke, a u suprotnom postupak se ponavlja od stavka (d) ove točke;

(k)	odziv analizatora provjerava se rasponskim plinom s maksimalnom koncentracijom O2 koja se očekuje tijekom ispitivanja. Srednji odziv 30-sekundnih stabiliziranih podataka o uzorku bilježi se kao x O2maxHC;

(l)

nulti odziv FID analizatora mora se provjeriti nultim uporabom koji se upotrebljava tijekom ispitivanja emisije. Sljedeći se korak izvodi ako je srednji nulti odziv 30 sekunda stabiliziranih podataka uzorka unutar ± 0,5 % referentne rasponske vrijednosti navedene u stavku (e) ove točke, a u suprotnom postupak se ponavlja od stavka (d) ove točke;

(m)

izračunava se razlika u postocima između x O2maxHC i njegove koncentracije referentnog plina. Izračunava se razlika u postocima između x O2avgHC i njegove koncentracije referentnog plina. izračunava se razlika u postocima između x O2minHC i njegove koncentracije referentnog plina. Zatim se utvrdi maksimalna razlika u postocima između tih triju vrijednosti. To je interferencija O2;

(n)

ako je interferencija O2 unutar ± 3 %, FID prolazi verifikaciju interferencije O2; u suprotnom nužno je ukloniti nedostatak provođenjem najmanje jednog od sljedećih postupaka: i. verifikacija se mora ponoviti kako bi se utvrdilo je li tijekom postupka učinjena pogreška; ii. za ispitivanje emisija moraju se odabrati nulti i rasponski plinovi koji sadržavaju višu ili nižu koncentraciju O2 pa se verifikacija mora ponoviti; iii. moraju se prilagoditi brzine protoka zraka za plamenik FID-a, goriva i uzorka. Ako su te brzine protoka namještene na FID-u ukupnih ugljikovodika (THC FID) kako bi se ispunili zahtjevi verifikacije interferencije O2, za sljedeću se verifikaciju RF CH4 mora ponovno namjestiti RF CH4. Verifikacija interferencije O2 mora se ponoviti nakon namještanja te se mora odrediti RF CH4; iv. FID se mora popraviti ili zamijeniti, a verifikacija interferencije O2 mora se ponoviti.

8.1.10.3.   Penetracijske frakcije filtra propusnog samo za metan (rezervirano)

8.1.11.   Mjerenja NOx

8.1.11.1.   Verifikacija gušenja CO2 i H2O za kemiluminiscentni detektor (CLD)

8.1.11.1.1.   Opseg i frekvencija

Ako se CLD analizator upotrebljava za mjerenje NOx, iznos gušenja H2O i CO2 mora se verificirati nakon instalacije CLD analizatora i nakon većeg održavanja.

8.1.11.1.2.   Načela mjerenja

H2O i CO2 mogu negativno utjecati na odziv CLD-a na NOx dinamičkim gušenjem, koje inhibira kemiluminiscentnu reakciju koju CLD upotrebljava za detekciju NOx. Tim se postupkom i izračunima iz točke 8.1.11.2.3. utvrđuje gušenje i rezultate gušenja prilagođavaju prema maksimalnoj molarnoj frakciji H2O i maksimalnoj koncentraciji CO2 koje se očekuju tijekom ispitivanja emisije. Ako CLD analizator upotrebljava kompenzacijske algoritme gušenja koji pak upotrebljavaju instrumente za mjerenje H2O i/ili CO2, gušenje se mora evaluirati dok su ti instrumenti aktivni i dok se primjenjuju kompenzacijski algoritmi.

8.1.11.1.3.   Zahtjevi za sustav

Pri mjerenju razrijeđenog plina CLD analizator ne smije premašiti kombinirano gušenje H2O i CO2 više od ± 2 %. Pri mjerenju nerazrijeđenog plina CLD analizator ne smije premašiti kombinirano gušenje H2O i CO2 više od ± 2,5 %. Kombinirano gušenje zbroj je gušenja CO2 određenog kako je opisano u točki 8.1.11.1.4. i gušenja H2O kako je određeno u točki 8.1.11.1.5. Ako ti zahtjevi nisu ispunjeni, moraju se poduzeti korektivne mjere, i to popravljanje ili zamjena analizatora. Prije pokretanja ispitivanja emisija mora se verificirati je li analizator korektivnim mjerama vraćen u stanje ispravnog rada.

8.1.11.1.4.   Postupak verifikacije gušenja CO2

Sljedeća metoda ili metoda koju je propisao proizvođač instrumenta mogu se upotrijebiti za utvređivanje gušenja CO2 s pomoću razdjelnika plina koji miješa binarne rasponske plinove s nultim plinom kao razrjeđivačem i koji odgovara specifikacijama iz točke 9.4.5.6., ili se na temelju dobre inženjerske procjene razvija drukčiji protokol:

(a)	za povezivanje se moraju upotrijebiti cijevi od politetrafluoretilena (PTFE) ili od nehrđajućeg čelika;

(b)	razdjelnik plina mora se konfigurirati tako da se međusobno miješaju gotovo jednake količine rasponskog plina i plina za razrjeđivanje;

(c)	ako CLD analizator ima način rada u kojem otkriva samo NO, za razliku od ukupnog NOx, tada mora raditi u načinu rada samo za NO;

(d)	mora se upotrebljavati rasponski CO2 koji ispunjava zahtjeve iz točke 9.5.1. i koncentracija koja je približno dvostruko veća od maksimalne očekivane koncentracije CO2 tijekom ispitivanja emisije;

(e)

mora se upotrebljavati rasponski NO koji ispunjava zahtjeve iz točke 9.5.1. i koncentracija koja je približno dvostruko veća od maksimalne očekivane koncentracije NO tijekom ispitivanja emisije. Veće koncentracije mogu se upotrebljavati u skladu s preporukom proizvođača instrumenta i dobrom inženjerskom procjenom kako bi se dobila točna verifikacija ako je očekivana koncentracija NO niža od minimalnog raspona za verifikaciju koji je specificirao proizvođač instrumenta;

(f)

CLD analizator mora se nulto i rasponski umjeriti. CLD analizator rasponski se umjerava rasponskim plinom NO iz stavka (e) ove točke pomoću razdjelnika plina. Rasponski NO spaja se na rasponski otvor razdjelnika plina; nulti plin spaja se na otvor razrjeđivača na razdjelniku plina; upotrebljava se isti nazivni omjer miješanja koji je odabran u stavku (b) ove točke; a izlazna koncentracija NO iz razdjelnika plina upotrebljava se za rasponsko umjeravanje CLD analizatora. Korekcije svojstava plina primjenjuju se prema potrebi kako bi se osigurala točna podjela plina;

(g)	rasponski CO2 spaja se na rasponski otvor razdjelnika plina;

(h)	rasponski NO spaja se na rasponski otvor razdjelnika plina;

(i)

dok NO i CO2 protječu kroz razdjelnik plina, izlaz razdjelnika plina mora se stabilizirati. Mora se utvrditi koncentracija CO2 iz izlaza razdjelnika plina, prema potrebi primjenjujući korekciju svojstava plina kako bi se osigurala točna podjela plina. Tu se koncentraciju, x CO2act, mora zabilježiti i upotrebljavati u izračunima za verifikaciju gušenja iz točke 8.1.11.2.3. Alternativno, umjesto razdjelnika plina može se upotrebljavati i neki drugi jednostavan uređaj za miješanje plinova. U tom se slučaju analizator upotrebljava za utvrđivanje koncentracije CO2. Ako se NDIR upotrebljava u kombinaciji s jednostavnim uređajem za miješanje plina, on mora ispunjavati zahtjeve iz ovog odjeljka i mora ga se rasponski umjeriti pomoću CO2 iz stavka (d) ove točke. Linearnost NDIR analizatora mora se unaprijed provjeriti na cijelom rasponu do dvostruke vrijednosti maksimalne očekivane koncentracije CO2 tijekom ispitivanja;

(j)

koncentracija NO mjeri se iza razdjelnika plina CLD analizatorom. Mora se dopustiti vrijeme za stabilizaciju odziva analizatora. Vrijeme stabilizacije može uključivati vrijeme potrebno za pročišćavanje prijenosnog voda i vrijeme kojim se uzima u obzir odziv analizatora. Dok analizator mjeri koncentraciju uzorka, 30 sekunda bilježe se izlazne vrijednosti analizatora. Iz navedenih se podataka računa artimetička sredina koncentracije, x NOmeas. Vrijednost x NOmeas mora se bilježiti i upotrebljavati u izračunima za verifikaciju gušenja iz točke 8.1.11.2.3.;

(k)	stvarna koncentracija NO računa se na izlazu razdjelnika plina, x NOact, na temelju koncentracija rasponskog plina i x CO2act prema jednadžbi (6-24). Izračunana vrijednost upotrebljava se u izračunima za verifikaciju gušenja u jednadžbi (6-23);

(l)	vrijednosti zabilježene u skladu s točkama 8.1.11.1.4. i 8.1.11.1.5. upotrebljavaju se za računanje gušenja kako je opisano u točki 8.1.11.2.3.

8.1.11.1.5.   Postupak verifikacije gušenja H2O

Za utvrđivanje gušenja H2O mogu se upotrebljavati sljedeća metoda ili metoda koju je propisao proizvođač instrumenta, ili se na temelju dobre inženjerske procjene razvija drukčiji protokol:

(a)	za potrebne se veze moraju upotrijebiti cijevi od politetrafluoretilena (PTFE) ili od nehrđajućeg čelika;

(b)	ako CLD analizator ima način rada u kojem se otkriva samo NO, za razliku od ukupnog NOx, CLD analizator mora raditi u načinu rada samo za NO;

(c)

moraju se upotrebljavati rasponski NO koji ispunjava zahtjeve iz točke 9.5.1. i koncentracija koja je blizu maksimalne očekivane koncentracije tijekom ispitivanja emisije. Veće koncentracije mogu se upotrebljavati u skladu s preporukom proizvođača instrumenta i dobrom inženjerskom procjenom kako bi se dobila točna verifikacija ako je očekivana koncentracija NO niža od minimalnog raspona za verifikaciju koji je specificirao proizvođač instrumenta;

(d)	CLD analizator mora se nulto i rasponski umjeriti. CLD analizator rasponski se umjerava rasponskim plinom NO iz stavka (c) ove točke, koncentracija rasponskog plina bilježi se kao x NOdry i upotrebljava se u izračunima za verifikaciju gušenja iz točke 8.1.11.2.3.;

(e)

rasponski plin NO ovlažuje se propuhivanjem mjehurića kroz destiliranu vodu u zabrtvljenoj posudi. Ako uzorak ovlaženog rasponskog NO ne prođe kroz uređaj za sušenje uzorka u svrhu ovog verifikacijskog ispitivanja, temperatura posude mora se regulirati tako da generira razinu H2O koja je približno jednaka maksimalnoj očekivanoj molarnoj frakciji H2O tijekom ispitivanja emisije. Ako ovlaženi uzorak rasponskog NO ne prođe kroz uređaj za sušenje uzorka, izračuni za verifikaciju gušenja iz točke 8.1.11.2.3. skaliraju izmjereno gušenje H2O prema najvišoj očekivanoj molarnoj frakciji H2O tijekom ispitivanja emisije. Ako ovlaženi uzorak rasponskog NO prolazi kroz uređaj za sušenje u svrhu ove verifikacije, temperaturu posude mora se regulirati tako da generira razinu H2O koja je barem jednako visoka kao razina utvrđena u točki 9.3.2.3.1. U tom se slučaju izračunima za verifikaciju gušenja iz točke 8.1.11.2.3. razmjerno ne mijenja izmjereno gušenje H2O;

(f)

ovlaženi ispitni plin NO uvodi se u sustav uzorkovanja. Može se uvesti ispred ili iza uređaja za sušenje uzorka koji se upotrebljava tijekom ispitivanja emisije. Ovisno o mjestu uvođenja odabire se odgovarajuća metoda izračuna iz stavka (e) ove točke. Imajte na umu da uređaj za sušenje uzoraka mora proći verifikacijsku provjeru uređaja za sušenje uzoraka iz točke 8.1.8.5.8.;

(g)

mjeri se molarna frakcija H2O u ovlaženom rasponskom NO. Ako se upotrebljava uređaj za sušenje uzorka, molarna frakcija H2O u ovlaženom rasponskom NO mjeri se iza uređaja za sušenje uzorka, x H2Omeas. Preporučuje se mjerenje x H2Omeas što je bliže moguće ulazu CLD analizatora. Vrijednost x H2Omeas može se izračunat iz mjerenja rosišta, T dew, i apsolutnog tlaka, p total;

(h)

sprječavanje kondenzacije u prijenosnim vodovima, spojevima ili ventilima od mjesta mjerenja x H2Omeas do analizatora mora se učiniti na temelju dobre inženjerske procjene. Preporučuje se da se sustav izvede tako da temperature stijenki u prijenosnim vodovima, spojevima i ventilima od mjesta mjerenja x H2Omeas do analizatora budu barem 5 K iznad točke rosišta lokalnog plina za uzorkovanje;

(i)

koncentracija ovlaženog rasponskog NO mjeri se CLD analizatorom. Mora se dopustiti vrijeme za stabilizaciju odziva analizatora. Vrijeme stabilizacije može uključivati vrijeme potrebno za pročišćavanje prijenosnog voda i vrijeme kojim se uzima u obzir odziv analizatora. Dok analizator mjeri koncentraciju uzorka, 30 sekunda bilježe se izlazne vrijednosti analizatora. Iz navedenih se podataka izračunava artimetička sredina x NOwet. Vrijednost xNOwet bilježi se i upotrebljava u izračunima za verifikaciju gušenja iz točke 8.1.11.2.3.

8.1.11.2.   Izračuni za verifikaciju gušenja CLD-a

Izračuni za verifikaciju gušenja CLD-a moraju se provoditi kako je opisano u ovoj točki.

8.1.11.2.1.   Očekivani iznos vode tijekom ispitivanja

Mora se procijeniti maksimalna očekivana molarna frakcija vode tijekom ispitivanja emisije, x H2Oexp. Ta se procjena radi na mjestu gdje je ovlaženi rasponski plin NO uveden u točki 8.1.11.1.5. (f). Pri procjenjivanju maksimalne očekivane molarne frakcije vode uzimaju se u obzir maksimalni očekivani udio vode u zraku za izgaranje, proizvodi izgaranja goriva i zrak za razrjeđivanje (ako je primjenjivo). Ako se ovlaženi rasponski plin NO uvodi u sustav uzorkovanja ispred uređaja za sušenje uzorka tijekom verifikacijskog ispitivanja, nije potrebno određivati maksimalnu očekivanu molarnu frakciju vode, a x H2Oexp se namjesti tako da bude jednak x H2Omeas.

8.1.11.2.2.   Očekivani iznos CO2 tijekom ispitivanja

Mora se procijeniti maksimalna očekivana koncentracija CO2 tijekom ispitivanja emisije, x CO2exp. Ta se procjena radi na mjestu u sustavu uzorkovanja gdje se pomiješani rasponski plinovi NO i CO2 uvode u skladu s točkom 8.1.11.1.4. (j). Pri procjenjivanju maksimalne očekivane koncentracije CO2 uzimaju se u obzir maksimalni očekivani udio CO2 u proizvodima izgaranja goriva i zraku za razrjeđivanje.

8.1.11.2.3.   Izračuni kombiniranog gušenja H2O i CO2

Kombinirano gušenje H2O i CO2 računa se jednadžbom (6-23):

(6-23)

pri čemu je:

gušenje (quench) =	količina gušenja za CLD
x NOdry	izmjerena koncentracija NO ispred uređaja za mjehuriće u skladu s točkom 8.1.11.1.5.(d)
x NOwet	izmjerena koncentracija NO iza uređaja za mjehuriće u skladu s točkom 8.1.11.1.5.(i)
x H2Oexp	maksimalna očekivana molarna frakcija vode tijekom ispitivanja emisije u skladu s točkom 8.1.11.2.1.
x H2Omeas	izmjerena molarna frakcija vode tijekom verifikacije gušenja u skladu s točkom 8.1.11.1.5.(g)
x NOmeas	izmjerena koncentracija NO kad je rasponski NO pomiješan s rasponskim plinom CO2 u skladu s točkom 8.1.11.1.4.(j)
x NOact	stvarna koncentracija NO kad je rasponski plin NO pomiješan s rasponskim plinom CO2 u skladu s točkom 8.1.11.1.4.(k) i izračunana iz jednadžbe (6-24)
x CO2exp	maksimalna očekivana koncentracija CO2 tijekom ispitivanja emisije u skladu s točkom 8.1.11.2.2.
x CO2act	stvarna koncentracija CO2 kad je rasponski plin za određivanje raspona NO pomiješan s rasponskim plinom CO2 u skladu s točkom 8.1.11.1.4.(i)

(6-24)

pri čemu je:

x NOspan	ulazna koncentracija rasponskog plina NO u razdjelnik plina u skladu s točkom 8.1.11.1.4.(e)
x CO2span	ulazna koncentracija rasponskog plina CO2 u razdjelnik plina u skladu s točkom 8.1.11.1.4.(d)

8.1.11.3.   Verifikacija interferencije HC i H2O za NDUV analizator

8.1.11.3.1.   Opseg i frekvencija

Ako se NOx mjeri NDUV analizatorom, iznos interferencije H2O i HC mora se provjeravati nakon početne instalacije analizatora i nakon većeg održavanja.

8.1.11.3.2.   Načela mjerenja

Ugljikovodici i H2O mogu imati pozitivnu interferenciju s NDUV analizatorom tako što prouzročuju odziv sličan odzivu NOx. Ako NDUV analizator ima kompenzacijske algoritme koji upotrebljavaju mjerenja drugih plinova kako bi prošao ovu verifikaciju interferencije, ta se druga mjerenja moraju provoditi istodobno kako bi se tijekom verifikacije interferencije analizatora testirali kompenzacijski algoritmi.

8.1.11.3.3.   Zahtjevi za sustav

NDUv analizator NOx mora imati kombiniranu interferenciju H2O i HC unutar ± 2 % srednje koncentracije NOx.

8.1.11.3.4.   Postupak

Verifikacija interferencije mora se provoditi na sljedeći način:

(a)	NDUV analizator NOx uključuje se, radi te nulto i rasponski umjerava prema uputama proizvođača instrumenta;

(b)

Preporučuje se izdvajanje ispušnog plina motora kako bi se obavila verifikacija. Za određivanje količine NOx u ispušnom plinu upotrebljava se CLD koji odgovara specifikacijama iz točke 9.4. Odziv CLD-a upotrebljava se kao referentna vrijednost. U ispušnom se plinu mjere i ugljikovodici i to FID analizatorom koji odgovara specifikacijama iz točke 9.4. Odziv FID-a upotrebljava se kao referentna vrijednost ugljikovodika;

(c)	ispušni plin motora uvodi se u NDUV analizator ispred uređaja za sušenje uzorka ako se takav uređaj upotrebljava tijekom ispitivanja;

(d)	Mora se dopustiti vrijeme za stabilizaciju odziva analizatora. Vrijeme stabilizacije može uključivati vrijeme potrebno za pročišćavanje prijenosnog voda i vrijeme kojim se uzima u obzir odziv analizatora.

(e)	Dok svi analizatori mjere koncentraciju uzorka, bilježi se 30 sekunda uzorkovanih podataka i izračunava se aritmetička sredina za sva tri analizatora;

(f)	srednja vrijednost CLD-a oduzima se od srednje vrijednosti NDUV-a;

(g)	ta se razlika množi s omjerom očekivane srednje koncentracije HC i koncentracije HC izmjerene tijekom verifikacije. Analizator prolazi verifikaciju interferencije iz ove točke ako je taj rezultat unutar ± 2 % koncentracije NOx očekivane pri standardu, kako je utvrđeno u jednadžbi (6-25):

(6-25)

pri čemu je:

	srednja koncentracija NOx koju izmjeri CLD [μmol/mol] ili [ppm]
	srednja koncentracija NOx koju izmjeri CLD [μmol/mol] ili [ppm]
	srednja izmjerena koncentracija HC [μmol/mol] ili [ppm]
	srednja koncentracija HC očekivana pri standardu [μmol/mol] ili [ppm]
	srednja koncentracija NOx očekivana pri standardu [μmol/mol] ili [ppm]

8.1.11.4   Prodiranje NO2 u uređaj za sušenje uzorka

8.1.11.4.1.   Opseg i frekvencija

Ako se uređaj za sušenje uzorka upotrebljava za sušenje uzorka ispred mjernog instrumenta za NOx, ali se ispred uređaja ne upotrebljava pretvarač NO2, ova se verifikacija mora učiniti za prodiranje NO2 u uređaj za sušenje uzorka. Verifikacija se mora provesti nakon početne instalacije i nakon većeg održavanja.

8.1.11.4.2.   Načela mjerenja

Uređaj za sušenje uzorka uklanja vodu, koja inače može utjecati na mjerenje NOx. No tekuća voda koja zaostane u nepropisno izvedenoj rashladnoj kupki može ukloniti NO2 iz uzorka. Ako se uređaj za sušenje uzorka upotrebljava bez pretvarača NO2 u NO ispred, mogla bi, dakle, ukloniti NO2 iz uzorka prije mjerenja NOx.

8.1.11.4.3.   Zahtjevi za sustav

Uređaj za sušenje uzorka mora omogućivati mjerenje barem 95 % ukupnog NO2 pri najvećoj očekivanoj koncentraciji NO2.

8.1.11.4.4.   Postupak

Sljedeći se postupak mora upotrebljavati za verifikaciju učinka uređaja za sušenje uzorka:

(a)	Namještanje instrumenata. Slijede se proizvođačeve upute za pokretanje i upotrebu analizatora te uređaja za sušenje uzorka. Analizator i uređaj za sušenje uzorka prilagođavaju se prema potrebi kako bi se optimirao učinak.

(b)

Namještanje opreme i prikupljanje podataka. i. Analizatore ukupnog NOx rasponski se i nulto umjerava kao što bi se učinilo i prije ispitivanja emisije; ii. Odabire se umjerni plin NO2 (ravnotežni je plin suhi zrak) s koncentracijom NO2 koja je blizu maksimalne koncentracije očekivane tijekom ispitivanja. Veće koncentracije mogu se upotrebljavati u skladu s preporukom proizvođača instrumenta i dobrom inženjerskom procjenom kako bi se dobila točna verifikacija ako je očekivana koncentracija NO2 niža od minimalnog raspona za verifikaciju koji je specificirao proizvođač instrumenta. iii. Taj umjerni plin prelijeva se na sondi sustava za uzorkovanje plina ili elementu za prelijevanje. Ostavlja se vrijeme za stabilizaciju odziva na ukupni NOx, pri čemu se u obzir uzimaju samo kašnjenja prijenosa i odziv instrumenta. iv. Računa se srednja vrijednost 30 sekunda bilježenih podataka o ukupnom NOx i ta se vrijednost bilježi kao x NOxref. v. Zaustavlja se protok umjernog plina NO2. vi. Zatim se sustav za uzorkovanje zasićuje prelijevanjem izlaznog produkta generatora rosišta, namještenog na točku rosišta od 323 K (50 °C), na sondi sustava za uzorkovanje plina ili elementu za prelijevanje. Izlazni produkt generatora rosišta uzorkuje se kroz sustav za uzorkovanje i uređaj za sušenje uzorka barem 10 minuta do trenutka u kojem se očekuje da uređaj za sušenje uzorka uklanja konstantnu količinu vode. vii. Zatim se odmah prebacuje natrag na prelijevanje umjernog plina NO2 koji se upotrebljava za uspostavljanje x NOxref. Ostavlja se vrijeme za stabilizaciju odziva na ukupni NOx, uzimajući u obzir samo kašnjenja prijenosa i odziv instrumenta. Računa se srednja vrijednost 30 sekunda bilježenih podataka o ukupnom NOx i ta se vrijednost bilježi kao x NOxmeas. viii. Vrijednost x NOxmeas korigira se na x NOxdry na temelju ostatka vodene pare koji je prošao kroz uređaj za sušenje uzorka pri temperaturi i tlaku na izlazu uređaja za sušenje uzorka;

(c)	Evaluacija učinka: ako x NOxdry iznosi manje od 95 % x x NOxref, uređaj za sušenje uzorka mora se popraviti ili zamijeniti.

8.1.11.5.   Verifikacija konverzije pretvarača NO2 u NO

8.1.11.5.1.   Opseg i frekvencija

Ako se upotrebljava analizator koji mjeri samo NO za određivanje NOx, pretvarač NO2 u NO mora se upotrebljavati ispred analizatora. Verifikacija se radi nakon instalacije pretvarača, nakon većeg održavanja i unutar 35 dana prije ispitivanja emisije. Verifikacija se ponavlja tom frekvencijom kako bi se verificiralo da se katalitička aktivnost pretvarača NO2 u NO nije pogoršala.

8.1.11.5.2.   Načela mjerenja

Pretvarač NO2 u NO omogućuje analizatoru koji mjeri samo NO određivanje ukupne vrijednosti NOx pretvaranjem NO2 iz ispušnog plina u NO.

8.1.11.5.3.   Zahtjevi za sustav

Pretvarač NO2 u NO mora omogućivati mjerenje barem 95 % ukupnog NO2 pri maksimalnoj očekivanoj koncentraciji NO2.

8.1.11.5.4.   Postupak

Sljedeći se postupak mora upotrebljavati za verifikaciju radnog učinka pretvarača NO2 u NO:

(a)	za namještanje instrumenta slijede se proizvođačeve upute za pokretanje i upotrebu analizatora i pretvarača NO2 u NO. Analizator i pretvarač prema potrebi se prilagođavaju kako bi se učinak optimirao;

(b)	ulaz ozonatora spaja se s izvorom nultog zraka ili kisika, a njegov se izlaz spaja na jedan priključak troputnog T-komada. Rasponski plin NO spaja se na drugi priključak, a ulaz pretvarača NO2 u NO na posljednji priključak;

(c)

pri obavljanju ove provjere moraju se učiniti sljedeći koraci: i. zrak iz ozonatora se prekine, ozonator isključi, a pretvarač NO2 u NO namjesti na obilazni način rada (tj. način NO). Omogućuje se stabilizacija, pri čemu se u obzir uzimaju samo kašnjenja prijenosa i odziv instrumenta; ii. protoci NO i nultog plina prilagođavaju se tako da koncentracija NO kod analizatora bude blizu vršne koncentracije ukupnog NOx koja se očekuje tijekom ispitivanja. Udio NO2 u smjesi plinova mora biti manji od 5 % koncentracije NO. Koncentracija NO bilježi se izračunavanjem srednje vrijednosti 30 sekunda uzorkovanih podataka iz analizatora i ta se vrijednost bilježi kao x NOref. Veće koncentracije mogu se upotrebljavati u skladu s preporukom proizvođača instrumenta i dobrom inženjerskom procjenom kako bi se dobila točna verifikacija ako je očekivana koncentracija NO niža od minimalnog raspona za verifikaciju koji je specificirao proizvođač instrumenta; iii. uključuje se dovod O2 iz ozonatora, a brzina protoka O2 prilagođava tako da je NO koji pokazuje analizator za oko 10 % manji od x NOref. Koncentracija NO bilježi se izračunavanjem srednje vrijednosti 30 sekunda uzorkovanih podataka iz analizatora i ta se vrijednost bilježi kao x NO+O2mix; iv. ozonator se uključuje, a brzina proizvodnje ozona prilagođava se tako da je NO koji mjeri analizator približno 20 % od x NOref, uz održavanje najmanje 10 % nereagiranog NO. Koncentracija NO bilježi se izračunavnjem srednje vrijednosti 30 sekunda uzorkovanih podataka iz analizatora i ta se vrijednost bilježi kao x NOmeas; v. NOx analizator prebacuje se u način rada NOx te se mjeri ukupni NOx. Koncentracija NOx bilježi se izračunavanjem srednje vrijednosti 30 sekunda uzorkovanih podataka iz analizatora i ta se vrijednost bilježi kao x NOxmeas; vi. ozonator se isključuje, ali protok plina kroz sustav se održava. Analizator NOx pokazuje NOx u smjesi NO + O2. Koncentracija NOx bilježi se izračunavanjem srednje vrijednosti 30 sekunda uzorkovanih podataka iz analizatora i ta se vrijednost bilježi kao x NOx+O2mix; vii. dovod O2 se prekida. Analizator NOx pokazuje NOx u početnoj smjesi NO u N2. Koncentracija NOx bilježi se izračunavanjem srednje vrijednosti 30 sekunda uzorkovanih podataka iz analizatora i ta se vrijednost bilježi kao x NOxref. Ta vrijednost ne smije biti više od 5 % iznad vrijednosti x NOref;

(d)	evaluacija učinka: učinkovitost pretvarača NOx računa se zamjenom dobivenih koncentracija u jednadžbi (6-26): (6-26)

(e)	ako je rezultat manji od 95 %, pretvarač NO2 u NO mora se popraviti ili zamijeniti.

8.1.12.   Mjerenja PM-a

8.1.12.1.   Verifikacija PM vage i postupka vaganja

8.1.12.1.1.   Opseg i frekvencija

U ovom se odjeljku opisuju tri verifikacije.

(a)	Neovisna verifikacija učinka PM vage unutar 370 dana prije vaganja ikojeg filtra.

(b)	Nulto i rasponsko umjeravanje vage unutar 12 h prije vaganja ikojeg filtra.

(c)	Verifikacija da je utvrđivanje mase referentnih filtara prije i poslije vaganja filtra u granicama dopuštenog odstupanja.

8.1.12.1.2.   Neovisna verifikacija

Proizvođač vage (ili predstavnik kojeg je odobrio proizvođač vage) verificira učinkovitost vage unutar 370 dana prije ispitivanja u skladu s postupcima unutarnje kontrole.

8.1.12.1.3.   Nulto i rasponsko umjeravanje

Radni učinak vage verificira se nultim i rasponskim umjeravanjem vage najmanje jednim umjernim utegom, pri čemu za provođenje verifikacije svi utezi koje se upotrebljavaju moraju odgovarati specifikacijama iz točke 9.5.2. Primjenjuje se ručni ili automatizirani postupak:

(a)	U ručnom se postupku mora upotrebljavati vaga nulto i rasponski umjererena najmanje jednim umjernim utegom. Ako se srednje vrijednosti obično dobivaju ponavljanjem postupka vaganja kako bi se povećala točnost i preciznost mjerenja PM-a, isti se postupak mora primijeniti za verifikaciju učinka vage.

(b)	Automatski se postupak provodi s internim umjernim utezima kojima se automatski verificira učinak vage. Za provođenje te verifikacije ti interni umjerni utezi moraju odgovarati specifikacijama iz točke 9.5.2.

8.1.12.1.4.   Vaganje referentnog uzorka

Sva očitanja mase tijekom vaganja moraju se verificirati vaganjem referentnih medija za uzorke PM-a (npr. filtara) prije i poslije vaganja. Postupak vaganja može biti kratak prema želji, ali ne dulji od 80 sati, te može obuhvaćati očitanja mase prije i poslije ispitivanja. Uzastopna utvrđivanja mase svakog referentnog medija za uzorke PM-a moraju dati jednaku vrijednost unutar ± 10 μg ili ± 10 % očekivane ukupne mase PM-a, ovisno što je veće. Ako uzastopna vaganja filtra za uzorke PM-a ne ispune taj kriterij, sva pojedinačna očitanja mase ispitnog filtra između uzastopnih utvrđivanja mase referentnog filtra proglašavaju se nevažećima. Ti filtri mogu se ponovno izvagati u drugom postupku vaganja. Ako se filtar nakon ispitivanja proglasi nevažećim, ispitni je interval isto tako nevažeći. Ta se verifikacija mora provoditi na sljedeći način:

(a)	najmanje dva uzorka neiskorištenog medija za uzorke PM-a čuvaju se u okruženju za stabilizaciju PM-a. Oni služe kao referencije. Neiskorišteni filtri od istog materijala i jednake veličine odabiru se i upotrebljavaju kao referencije;

(b)	referencije se stabiliziraju u okruženju za stabilizaciju PM-a. Smatra se da su reference stabilizirane ako su minimalno 30 minuta bile u okruženju za stabilizaciju PM-a, a okruženje za stabilizaciju PM-a prije toga je najmanje 60 minuta bilo u skladu sa specifikacijama iz točke 9.3.4.4.;

(c)	vaga se nekoliko puta opterećuje referentnim uzorkom bez bilježenja vrijednosti;

(d)	vaga se mora nulto i rasponski umjeriti. Na vagu se postavi ispitna masa (npr. umjerni uteg), koja se zatim ukloni pazeći da se vaga vrati na prihvatljivo nulto očitanje unutar normalnog vremena stabilizacije;

(e)

svaki se referentni medij (npr. filtri) važe i bilježi mu se masa. Ako se srednje vrijednosti obično postižu ponavljanjem vaganja kako bi se povećala točnost i preciznost masa referentnih medija (npr. filtara), isti se postupak upotrebljava za mjerenje srednjih vrijednosti masa medija za uzorke (npr. filtara);

(f)	bilježe se točka rosišta okruženja vage, okolna temperatura i atmosferski tlak;

(g)	zabilježeni okolni uvjeti upotrebljavaju se za korekciju rezultata za uzgon kako je opisano u točki 8.1.13.2. Bilježi se masa svake referencije korigirana za uzgon;

(h)	Svaka referentna masa referentnog medija (npr. filtra) korigirana za uzgon oduzima se od prethodno izmjerene i zabilježene mase korigirane za uzgon;

(i)

ako se neka od promatranih masa referentnih filtara promijeni više nego što je dopušteno u ovom odjeljku, sva se utvrđivanja mase PM-a učinjena od posljednje uspješne validacije mase referentnog medija (npr. filtra) poništavaju. Referentni filtri PM-a mogu se odbaciti ako se masa samo jednog filtra promijenila više nego što je dopušteno i ako se može sa sigurnošću utvrditi posebni uzrok promjene mase tog filtra koji nije utjecao na ostale filtre koji su još u postupku. Validacija se tada može smatrati uspješnom. U tom slučaju kontaminirani referentni medij ne smije se uključiti u određivanje sukladnosti sa stavkom (j) ove točke, nego se taj referentni filtar odbacuje i zamjenjuje;

(j)

ako se bilo koja referentna masa promijeni za iznos veći od dopuštenog prema točki 8.1.13.1.4., poništavaju se svi rezultati PM-a koji su utvrđeni između dvaju navrata u kojima su se utvrđivale referentne mase. Ako se referentni medij za uzorke PM-a odbaci u skladu sa stavkom (i) ove točke, mora biti dostupna najmanje jedna razlika referentnih masa koja odgovara kriteriju iz ovog stavka 8.1.13.1.4. U suprotnom poništavaju se svi rezultati PM-a koji su utvrđeni između dvaju navrata kad su mjerene mase referentnih medija (npr. filtara).

8.1.12.2.   Korekcija uzgona filtra za uzorkovanje PM-a

8.1.12.2.1.   Općenito

Filtar za uzorkovanje PM-a mora se korigirati za svoj uzgon u zraku. Korekcija uzgona ovisi o gustoći medija za uzorkovanje, gustoći zraka i gustoći umjernog utega za umjeravanje vage. Korekcijom uzgona ne nadoknađuje se uzgon samog PM-a jer je masa PM-a obično samo (0,01 do 0,10) % ukupne težine. Korekcija tog djelića mase iznosila bi najviše 0,010 %. Vrijednosti korigirane za uzgon su tara mase uzoraka PM-a. Te vrijednosti iz predispitnog vaganja filtra korigirane za uzgon zatim se oduzimaju od vrijednosti korigiranih za uzgon iz vaganja odgovarajućeg filtra nakon ispitivanja kako bi se utvrdila masa PM-a emitiranog za vrijeme ispitivanja.

8.1.12.2.2.   Gustoća filtra za uzorkovanje PM-a

Različiti filtri za uzorkovanje PM-a imaju različite gustoće. Upotrebljava se poznata gustoća medija za uzorkovanje ili jedna od gustoća za neko uobičajeno sredstvo za uzorkovanje, kako slijedi:

(a)	za borosilikatno staklo premazano PTFE-om upotrebljava se gustoća medija za uzorkovanje od 2300 kg/m3;

(b)	za PTFE membranu (film) s integralnim potpornim prstenom od polimetilpentana koji čini 95 % mase sredstva, upotrebljava se gustoća medija od 920 kg/m3;

(c)	za PTFE membranu (film) s integralnim potpornim prstenom od polimetilpentana upotrebljava se gustoća medija za uzorkovanje od 2144 kg/m3.

8.1.12.2.3.   Gustoća zraka

Budući da se okolina vage PM-a mora strogo održavati na temperaturi 295 ± 1 K (22 ± 1 °C) i točki rosišta 282,5 ± 1 K (9,5 ± 1 °C), gustoća zraka ponajprije je u funkciji atmosferskog tlaka. Stoga se specificira korekcija uzgona koja je samo u funkciji atmosferskog tlaka.

8.1.12.2.4.   Gustoća umjernog utega

Mora se upotrebljavati navedena gustoća materijala metalnog umjernog utega.

8.1.12.2.5.   Izračun korekcije

Filtar za uzorkovanje PM-a mora se korigirati za uzgon pomoću jednadžbe (6-27):

(6-27)

pri čemu je:

m cor	masa filtra za uzorkovanje PM-a korigirana za uzgon
m uncor	masa filtra za uzorkovanje PM-a koja nije korigirana za uzgon
ρ air	gustoća zraka u okolini vage
ρ weight	gustoća umjernog utega koji se upotrebljava za rasponsko umjeravanje vage
ρ media	gustoća filtra za uzorkovanje PM-a

a

(6-28)

pri čemu je:

p abs	apsolutni tlak u okolini vage
M mix	molarna masa zraka u okolini vage
R	plinska konstanta
T amb	apsolutna temperatura okoline vage

8.2.   Validacija instrumenata za ispitivanje

8.2.1.   Validacija kontrole proporcionalnog protoka za skupno uzorkovanje i minimalnog omjera razrjeđenja za skupno uzorkovanje PM-a

8.2.1.1.   Kriterij proporcionalnosti za CVS

8.2.1.1.1.   Proporcionalni protoci

Za bilo koji par mjerača protoka u statističkim se izračunima u Dodatku 3. Prilogu VII. upotrebljavaju zabilježeni uzorak i ukupne brzine protoka ili njihove srednje vrijednosti pri 1 Hz. Utvrđuje se standardna pogreška procjene (SEE) brzine protoka uzorka u odnosu na ukupnu brzinu protoka. Za svaki se ispitni interval mora dokazati da je SEE nije bio veći od 3,5 % srednje brzine protoka uzorka.

8.2.1.1.2.   Konstantni protoci

Kako bi se dokazalo da je svaka brzina protoka bila konstantna unutar ± 2,5 % odgovarajuće srednje ili ciljane brzine protoka, za svaki se par mjerača protoka upotrebljavaju zabilježeni uzorak i ukupne brzine protoka ili njihove srednje vrijednosti pri 1 Hz. Umjesto bilježenja odgovarajuće brzine protoka svakog tipa mjerača mogu se upotrebljavati sljedeće opcije:

(a)

CFV. Za CFV upotrebljavaju se zabilježeni uvjeti na ulazu Venturijeve cijevi ili njihove srednje vrijednosti pri 1 Hz. Dokazuje se da je gustoća protoka na ulazu Venturijeve cijevi bila konstantna unutar ± 2,5 % srednje ili ciljane gustoće svakog ispitnog intervala. Za CVS s CFV-om to se može dokazati tako da se pokaže da je apsolutna temperatura na ulazu Venturijeve cijevi bila konstantna unutar ± 4 % prosječne ili ciljane apsolutne temperature u svakom ispitnom intervalu;

(b)

volumetrička pumpa. Upotrebljavaju se zabilježeni uvjeti na ulazu pumpe ili njihove srednje vrijednosti pri 1 Hz. Dokazuje se da je gustoća protoka na ulazu pumpe bila konstantna unutar ± 2,5 % srednje ili ciljane gustoće u svakom ispitnom intervalu. Za pumpu CVS-a to se može dokazati tako da se pokaže da je apsolutna temperatura na ulazu pumpe bila konstantna unutar ± 2 % prosječne ili ciljane apsolutne temperature u svakom ispitnom intervalu.

8.2.1.1.3.   Dokazivanje proporcionalnog uzorkovanja

Za svaki se proporcionalni skupni uzorak kao što je vreća ili filtar PM-a na jedan od načina u nastavku mora se dokazati da se održavalo proporcionalno uzorkovanje, uz napomenu da se do 5 % ukupnog broja podatkovnih točaka može izostaviti kao netipično.

Primjenom dobre inženjerske procjene i inženjerske analize mora se dokazati da sustav kontrole proporcionalnog protoka inherentno osigurava proporcionalno uzorkovanje u svim okolnostima očekivanima za vrijeme ispitivanja. Primjerice, CFV-ovi mogu se upotrebljavati i za protok uzorka i ukupni protok ako se dokaže da uvijek imaju iste ulazne tlakove i temperature te da uvijek rade u uvjetima kritičnog protoka.

Izmjereni ili izračunani protoci i/ili koncentracije plina za praćenje (npr. CO2) upotrebljavaju se za određivanje minimalnog omjera razrjeđenja za skupno uzorkovanje PM-a tijekom ispitnog intervala.

8.2.1.2.   Validacija sustava za razrjeđivanje djelomičnog protoka

Za upravljanje sustavom razrjeđivanja djelomičnog protoka za izdvajanje proporcionalnog uzorka nerazrijeđenog ispušnog plina nužan je brz odgovor sustava; to se utvrđuje na temelju brzine sustava za razrjeđivanje djelomičnog protoka. Vrijeme transformacije sustava utvrđuje se u skladu s postupkom utvrđenim točkom 8.1.8.6.3.2. Stvarno upravljanje sustavom za razrjeđivanje djelomičnog protoka mora se temeljiti na trenutačnim izmjerenim uvjetima. Ako je kombinirano vrijeme transformacije mjerenja protoka ispušnog plina i sustava djelomičnog protoka ≤ 0,3 sekunde, mora se upotrebljavati umreženo upravljanje. Ako vrijeme transformacije premašuje 0,3 sekunde, mora se upotrebljavati unaprijed određeno upravljanje temeljena na prethodno zabilježenom tijeku ispitivanja. U tom slučaju kombinirano vrijeme porasta mora biti ≤ 1 sekunde, a kombinirano ukupno kašnjenje ≤ 10 sekundi. Ukupni odziv sustava mora se izvesti tako da se njime osigura reprezentativni uzorak čestica qm p,i (protok uzorka ispušnog plina u sustav za razrjeđivanje djelomičnog protoka), proporcionalan masenom protoku ispušnog plina. Za određivanje proporcionalnosti mora se provesti regresijska analiza qm p,i u odnosu na qm ew,i (brzina masenog protoka ispušnog plina na vlažnoj bazi) pri frekvenciji dobivanja podataka od najmanje 5 Hz, a moraju se poštovati sljedeći kriteriji:

(a)	korelacijski koeficijent r 2 linearne regresije između qm p,i i qm ew,i ne smije biti manji od 0,95;

(b)	standardna pogreška procjene qm p,i na qm ew,i ne smije prelaziti 5 % maksimuma qm p;

(c)	odsječak regresijskog pravca qm p ne smije biti veći od ± 2 % maksimuma qm p.

Unaprijed određeno upravljanje nužno je ako su vremena transformacije čestičnog sustava t 50,P i signala masenog protoka ispušnog plina t 50,F > 0,3 sekunde. U tom slučaju provodi se predispitivanje, a signal masenog protoka ispušnog plina tog predispitivanja može se upotrebljavati za reguliranje protoka uzorka u čestični sustav. Pravilno upravljanje sustavom djelomičnog razrjeđivanja postiže se ako se vremenski trag qm ew,pre iz predispitivanja, koji kontrolira qm p, pomakne za „unaprijed određeno” vrijeme t 50,P + t 50,F.

Za utvrđivanje korelacije između qm p,i i qm ew,i upotrebljavaju se podaci dobiveni tijekom stvarnog ispitivanja, pri čemu je vrijeme qm ew,i usklađeno pomoću t 50,F u odnosu na qm p,i (t 50,P ne doprinosi vremenskom usklađivanju). Vremenski pomak između qm ew i qm p jest razlika između njihovih vremena transformacija određenih u točki 8.1.8.6.3.2.

8.2.2.   Validacija raspona analizatora zraka, validacija pomaka i korekcija pomaka

8.2.2.1.   Validacija raspona

Ako je analizator radio iznad 100 % svojeg raspona u bilo kojem trenutku za vrijeme ispitivanja, moraju se učiniti koraci u nastavku.

8.2.2.1.1.   Skupno uzorkovanje

Ako je riječ o skupnom uzorkovanju, uzorak se ponovno analizira primjenom najnižeg raspona analizatora koji daje najbolji odziv instrumenta ispod 100 %. Navodi se rezultat iz najmanjeg raspona u kojem analizator u cijelom ispitivanju djeluje ispod 100 % svojeg raspona.

8.2.2.1.2.   Kontinuirano uzorkovanje

Ako je riječ o kontinuiranom uzorkovanju, cijelo se ispitivanje ponavlja uz primjenu sljedećeg višeg raspona analizatora. Ako analizator opet bude radio iznad 100 % svojeg raspona, ispitivanje se mora ponoviti uz primjenu sljedećeg višeg raspona. Ispitivanje se mora ponavljati sve dok analizator cijelo ispitivanje stalno ne djeluje na manje od 100 % svojeg raspona.

8.2.2.2.   Validacija pomaka i korekcija pomaka

Ako je pomak unutar ± 1 %, podaci se mogu prihvatiti bez korekcije ili se mogu prihvatiti nakon korekcije. Ako je odstupanje veće od ± 1 %, za svaku se onečišćujuću tvar sa specifičnom efektivnom graničnom vrijednošću i za CO2 moraju izračunati dva skupa rezultata specifične efektivne emisije ili se ispitivanje poništava. Jedan se skup izračunava pomoću podataka prije korekcije pomaka, a drugi nakon korekcije svih podataka o pomaku u skladu s točkom 2.6. Priloga VII. i Dodatkom 1. Prilogu VII. Usporedba se izražava kao postotak nekorigiranih rezultata. Razlika između neispravljene i ispravljene vrijednosti specifičnih efektivnih emisija treba biti unutar ± 4 % neispravljenih vrijednosti specifičnih efektivnih emisija ili granične vrijednosti emisije, koje god je veće. Ako ne, poništava se cijelo ispitivanje.

8.2.3.   Pretkondicioniranje i vaganje tare medija za uzorkovanje PM-a (npr. filtara)

Prije ispitivanja emisije moraju se poduzeti sljedeći koraci za pripremu filtarskog medija za uzorkovanje PM-a i opreme za mjerenje PM-a:

8.2.3.1.   Periodične verifikacije

Mora se osigurati da okolina vage i okolina stabilizacije PM-a ispunjavaju uvjete periodičnih verifikacija u skladu s uvjetima navedenim u točki 8.1.12. Referentni filtar važe se neposredno prije vaganja ispitnih filtara kako bi se ustanovila odgovarajuća referentna točka (vidjeti detalje odjeljka za postupak u točki 8.1.12.1.). Verifikacija stabilnosti referentnih filtara mora se raditi nakon razdoblja stabilizacije nakon ispitivanja, neposredno prije vaganja nakon ispitivanja.

8.2.3.2.   Vizualni pregled

Neiskorišteni filtarski medij za uzorkovanje vizualno se pregledava kako bi se provjerilo ima li nedostataka, te se filtri s nedostacima bacaju.

8.2.3.3.   Uzemljenje

Za rukovanje filtrima PM-a mora se upotrebljavati pinceta s električnim uzemljenjem ili vrpca za uzemljenje, kako je opisano u točki 9.3.4.

8.2.3.4.   Neiskorišteni medij za uzorkovanje

Neiskorišteni medij za uzorkovanje mora se staviti u spremnike otvorene prema okolini za stabilizaciju PM-a. Ako se upotrebljavaju filtri, mogu se staviti u donju polovicu kazete filtra.

8.2.3.5.   Stabilizacija

Medij za uzorkovanje stabilizira se u okolini za stabilizaciju PM-a. Neiskorišteni materijal uzorkovanja smatra se stabiliziranim samo ako se u okolini za stabilizaciju PM-a nalazio najmanje 30 minuta, tijekom kojih je okolina za stabilizaciju PM-a bila u skladu sa specifikacijama navedenima u točki 9.3.4. Međutim, ako se očekuje masa od 400 μg ili veća, medij za uzorkovanje mora se stabilizirati najmanje 60 minuta.

8.2.3.6.   Vaganje

Medij za uzorkovanje važe se automatski ili ručno, kako slijedi:

(a)	ako je vaganje automatsko, za pripremu uzoraka za vaganje moraju se slijediti upute proizvođača automatskog sustava; to može obuhvaćati stavljanje uzoraka u poseban spremnik;

(b)	za ručno vaganje primjenjuje se dobra inženjerska procjena;

(c)	kao druga mogućnost dopušteno je zamjensko vaganje (vidjeti točku 8.2.3.10.);

(d)	nakon što se izvaže, filtar se mora vratiti u Petrijevu zdjelicu i prekriti.

8.2.3.7.   Korekcija uzgona

Izmjerena težina mora se korigirati za uzgon u skladu s točkom 8.1.13.2.

8.2.3.8.   Ponavljanje

Mjerenja mase filtra mogu se ponavljati kako bi se odredila prosječna masa filtra primjenom dobre inženjerske procjene te kako bi se isključile netipičnosti iz izračuna prosjeka.

8.2.3.9.   Vaganje tare

Neiskorišteni filtri kojima se izvagala tara stavljaju se u kazete s čistim filtrima, a napunjene kazete stavljaju se u prekriveni ili zabrtvljeni spremnik prije nošenja u ispitnu ćeliju na uzorkovanje.

8.2.3.10.   Zamjensko vaganje

Zamjensko vaganje je opcija, i, ako se upotrebljava, uključuje mjerenje referentne težine prije i poslije vaganja materijala uzorkovanja PM-a (npr. filtra). Premda zamjensko vaganje zahtijeva više mjerenja, njime se korigira nulti pomak vage i oslanja se na linearnost vage samo u malom rasponu. Ono je najprimjerenije kad se kvantificiraju ukupne mase PM-a koje su manje od 0,1 % mase materijala uzorkovanja. Nije, međutim, primjereno kad ukupne mase PM-a prelaze 1 % mase materijala uzorkovanja. Ako se upotrebljava zamjensko vaganje, mora se upotrijebiti i za vaganje prije ispitivanja i za vaganje poslije ispitivanja. Za vaganja prije i poslije ispitivanja mora se upotrebljavati isti zamjenski uteg. Masa zamjenskog utega mora se korigirati za uzgon ako je gustoća utega manja od 2,0 g/cm3. Sljedeći koraci primjer su zamjenskog vaganja:

(a)	mora se upotrebljavati pinceta s električnim uzemljenjem ili vrpca za uzemljenje, kako je opisano u točki 9.3.4.6.;

(b)	upotrebljava se statički neutralizator kako je opisano u točki 9.3.4.6. kako bi se minimalizirao statički električni naboj na bilo kojem predmetu prije nego što se stavi na pliticu vage;

(c)

odabire se zamjenski uteg koji odgovara specifikacijama za umjerne utege iz točke 9.5.2. Zamjenski uteg mora imati i istu gustoću kao uteg koji se upotrebljava za rasponsko umjeravanje mikrovage te biti slične mase kao i neiskorišteni materijal uzorkovanja (npr. filtar). Ako se upotrebljavaju filtri, masa utega trebala bi biti između 80 i 100 mg za tipične filtre promjera od 47 mm;

(d)	očitanje stabilne vage mora se zabilježiti i zatim se umjerni uteg uklanja;

(e)	neiskorišteni se materijal uzorkovanja (npr. novi filtar) važe i bilježe se očitanje stabilne vage i rosište okoline vage, okolna temperatura i atmosferski tlak;

(f)	umjerni uteg ponovno se važe i bilježi se očitanje stabilne vage;

(g)

izračunava se aritmetička sredina očitanja dvaju umjernih utega zabilježenih neposredno prije i poslije vaganja neiskorištenog uzorka. Ta srednja vrijednost oduzima se od očitanja neiskorištenog uzorka, a zatim se dodaje stvarna masa umjernog utega koja je navedena na certifikatu umjernog utega. Taj se rezultat bilježi. To je tara težina neiskorištenog uzorka bez korekcije za uzgon;

(h)	Ti koraci zamjenskog vaganja ponavljaju se za ostatak neiskorištenog medija za uzorkovanje;

(i)	nakon dovršetka vaganja slijede se upute u točkama od 8.2.3.7. do 8.2.3.9.

8.2.4.   Kondicioniranje uzorka PM-a i vaganje nakon ispitivanja

Iskorišteni filtri za uzorkovanje PM-a stavljaju se u prekrivene ili zabrtvljene spremnike ili zatvorene držače filtra kako bi ih se zaštitilo od okolnog onečišćenja. Tako zaštićeni, opterećni se filtri moraju vratiti u komoru ili prostoriju za kondicioniranje filtara PM-a. Zatim se prikladno kondicioniraju i važu filtri za uzorkovanje PM-a.

8.2.4.1.   Periodična verifikacija

Mora se osigurati da su okolina vage i okolina stabilizacije PM-a zadovoljili na periodičnim verifikacijama iz točke 8.1.13.1. Nakon završetka ispitivanja filtri se moraju vratiti u okolinu za vaganje i stabilizaciju PM-a. Okolina za vaganje i stabilizaciju PM-a mora ispunjavati zahtjeve za okolinu iz točke 9.3.4.4., a u suprotnom ispitni filtri moraju ostati prekriveni sve dok se ne ostvare pravilni uvjeti.

8.2.4.2.   Uklanjanje iz zatvorenih spremnika

Uzorci PM-a moraju se ukloniti iz zatvorenih spremnika u okolini za stabilizaciju PM-a. Filtri se mogu ukloniti iz svojih kazeta prije ili poslije stabilizacije. Kad se filtar ukloni iz kazete, gornja polovica kazete mora se odvojiti od donjeg dijela separatorom za kazete namijenjenim za tu svrhu.

8.2.4.3.   Električno uzemljenje

Za rukovanje uzorcima PM-a mora se upotrebljavati pinceta s električnim uzemljenjem ili vrpca za uzemljenje, kako je opisano u točki 9.3.4.5.

8.2.4.4.   Vizualni pregled

Prikupljeni uzorci PM-a i povezani filtarski medij pregledavaju se vizualno. Ako su uvjeti filtra ili prikupljenog uzorka PM-a na bilo koji način kompromitirani ili ako čestična tvar dođe u dodir s bilo kojom drugom površinom osim filtra, uzorak se ne smije upotrijebiti za utvrđivanje emisija čestica. Ako dođe do dodira s nekom drugom površinom, ta se površina mora očistiti prije nastavljanja postupka.

8.2.4.5.   Stabilizacija uzoraka PM-a

Kako bi se uzorci PM-a stabilizirali, mora ih se staviti u jedan ili više spremnika otvorenih prema okolini za stabilizaciju PM-a, opisanoj u točki 9.3.4.3. Uzorak PM-a je stabiliziran ako je bio u okolini za stabilizaciju PM-a u jednom od sljedećih trajanja, tijekom kojeg je okolina za stabilizaciju bila u skladu sa specifikacijama iz točke 9.3.4.3.:

(a)	ako se očekuje da će ukupna površinska koncentracija PM-a biti veća od 0,353 μg/mm2, uz pretpostavku opterećenja od 400 μg na radnom području filtra promjera 38 mm, filtar mora biti izložen okolini za stabilizaciju najmanje 60 minuta prije vaganja;

(b)	ako se očekuje da će ukupna površinska koncentracija PM-a biti manja od 0,353 μg/mm2, filtar mora biti izložen okolini za stabilizaciju najmanje 30 minuta prije vaganja;

(c)	ako očekivana ukupna površinska koncentracija PM-a koja se očekuje tijekom ispitivanja nije poznata, filtar mora biti izložen okolini za stabilizaciju najmanje 60 minuta prije vaganja.

8.2.4.6.   Utvrđivanje mase filtra poslije ispitivanja

Kako bi se utvrdila masa filtra poslije ispitivanja, moraju se ponoviti postupci navedeni u točki 8.2.3. (točke od 8.2.3.6. do 8.2.3.9.).

8.2.4.7.   Ukupna masa

Svaka tara masa filtra korigirana za uzgon oduzima se od odgovarajuće mase filtra korigirane za uzgon izmjerene poslije ispitivanja. Rezultat je ukupna masa, m total, koja se upotrebljava u izračunu emisija u Prilogu VII.

9.   Mjerna oprema

9.1.   Specifikacija dinamometra motora

9.1.1.   Rad koljenastog vratila

Upotrebljava se dinamometar motora koji ima odgovarajuće karakteristike za izvođenje primjenjivog radnog ciklusa, što uključuje i sposobnost ispunjavanja odgovarajućih kriterija za validaciju ciklusa. Mogu se upotrijebiti sljedeći dinamometri:

(a)	vrtložni dinamometri ili dinamometri s vodenom kočnicom;

(b)	motorni dinamometri na izmjeničnu ili istosmjernu struju;

(c)	jedan dinamometar ili više njih.

9.1.2.   Dinamički (NRTC i LSI-NRTC) ispitni ciklusi

Za mjerenja okretnog momenta mogu se upotrebljavati pretvarač sile ili redni mjerač zakretnog momenta.

Ako se upotrebljava pretvarač sile, signal zakretnog momenta prenosi se na os motora i u obzir se mora uzeti inercija dinamometra. Stvarni zakretni moment motora jest moment očitan na pretvaraču sile kojem se dodaje moment inercije kočnice pomnožen s kutnim ubrzanjem. Kontrolni sustav to mora izračunavati u stvarnom vremenu.

9.1.3.   Dodatna oprema motora

Dodatna oprema motora potrebna za dovod goriva, podmazivanje ili zagrijavanje motora, cirkulaciju rashladne tekućine ili za rad uređaja za naknadnu obradu ispušnog plina mora se ugraditi u skladu s točkom 6.3. i njezin se rad mora uzimati u obzir

9.1.4.   Nosač motora i sustav vratila za prijenos snage (kategorija NRSh)

Kad je to potrebno radi pravilnog ispitivanja motora kategorije NRSh, moraju se upotrebljavati nosač motora za ispitni stol i sustav vratila za prijenos snage radi spajanja na rotacijski sustav dinamometra koje navede proizvođač.

9.2.   Postupak razrjeđivanja (ako je primjenjivo)

9.2.1.   Uvjeti za razrjeđivač i pozadinske koncentracije

Sastojci plinova mogu se mjeriti u nerazrijeđenom ili razrijeđenom stanju,a mjerenje PM-a najčešće zahtijeva razrjeđivanje. Razrjeđivanje se može postići sustavom za razrjeđivanje djelomičnog protoka ili sustavom za razrjeđivanje punog protoka. Ako se primjenjuje razrjeđivanje, ispušni plin može se razrjeđivati zrakom iz okoline, sintetskim zrakom ili dušikom. Za mjerenje plinovitih emisija temperatura razrjeđivača mora biti najmanje 288 K (15 °C). Za uzorkovanje PM-a temperatura razrjeđivača navedena je u točki 9.2.2. za CVS i u točki 9.2.3. za PFD s promjenjivim omjerom razrjeđivanja. Kapacitet protoka sustava za razrjeđivanje mora biti dovoljno velik da se posve ukloni kondenzacija vode u sustavima za razrjeđivanje i uzorkovanje. Dopušteno je odvlaživanje zraka za razrjeđivanje prije ulaska u sustav za razrjeđivanje ako je vlaga u zraku visoka. Stijenke tunela i cijevi za protok neobrađenog plina iza tunela za razrjeđivanje mogu biti grijane ili izolirane kako bi se spriječilo da se sastojci s vodom odvoje prelaskom iz plinovitog u tekuće stanje („kondenzacija vode”).

Prije nego što se razrjeđivač pomiješa s ispušnim plinom, može se pretkondicionirati tako da mu se poveća ili smanji temperatura ili vlažnost. Sastojci se mogu ukloniti iz razrjeđivača kako bi se smanjila njihova pozadinska koncentracija. Sljedeće odredbe primjenjuju su na uklanjanje sastojaka ili uzimanje u obzir pozadinskih koncentracija:

(a)	koncentracije sastojaka u razrjeđivaču mogu se mjeriti i kompenzirati za pozadinske efekte na ispitne rezultate. Vidjeti Prilog VII. za izračune kojima se kompenziraju pozadinske koncentracije;

(b)

sljedeće promjene zahtjeva iz odjeljaka 7.2., 9.3. i 9.4. dopuštene su za mjerenje pozadinskih plinovitih ili čestičnih onečišćujućih tvari: i. ne mora se primjenjivati proporcionalno uzorkovanje; ii. smiju se upotrebljavati nezagrijani sustavi za uzorkovanje; iii. kontinuirano uzorkovanje smije se upotrebljavati bez obzira na primjenu skupnog uzorkovanja razrijeđenih emisija; iv. skupno uzorkovanje smije se upotrebljavati bez obzira na primjenu kontinuiranog uzorkovanja razrijeđenih emisija;

(c)

za uzimanje u obzir pozadinskog PM-a na raspolaganju su sljedeće mogućnosti: i. pri uklanjanju pozadinskog PM-a razrjeđivač se filtrira HEPA filtrima s minimalnom učinkovitošću skupljanja čestica od 99,97 % (vidjeti članak 2. stavak 19. za postupke povezane s učinkovitostima HEPA filtracije); ii. ako se radi korekcija za pozadinski PM bez HEPA filtracije, pozadinski PM ne smije doprinositi neto PM-u sakupljenom na filtru za uzorkovanje s više od 50 %; iii. pozadinska korekcija neto PM-a HEPA filtracijom dopuštena je bez ograničenja tlaka.

9.2.2.   Sustav punog protoka

Razrjeđivanje punog protoka; uzorkovanje konstantnog obujma (CVS). Puni protok nerazrijeđenih ispušnih plinova razrjeđuje se u tunelu za razrjeđivanje. Konstantan protok može se održavati održavanjem temperature i tlaka na mjeraču protoka unutar graničnih vrijednosti. Nekonstantan protok mjeri se izravno kako bi se omogućilo proporcionalno uzorkovanje. Sustav mora biti izveden na sljedeći način (vidjeti sliku 6.6.):

(a)	mora se upotrijebiti tunel s unutarnjim površinama od nehrđajućeg čelika. Cijeli tunel za razrjeđivanje mora biti električno uzemljen. Alternativno, za kategorije motora koje ne podliježu graničnim vrijednostima PM-a ili PN-a mogu biti upotrijebljeni nevodljivi materijali;

(b)	protutlak ispušnog sustava ne smije se umjetno snižavati sustavom ulaza zraka za razrjeđivanje. Statički tlak na mjestu gdje se nerazrijeđeni ispušni plinovi uvode u tunel mora se održavati unutar ± 1,2 kPa atmosferskog tlaka;

(c)	kako bi se potpomoglo miješanje, nerazrijeđeni ispušni plinovi uvode se u tunel tako da ih se usmjeri niz tok uzduž središnje linije tunela. Dio zraka za razrjeđivanje može se uvesti radijalno iz unutarnje površine tunela kako bi se minimirala interakcija ispušnih plinova sa stijenkama tunela;

(d)	razrjeđivač. Za uzorkovanje PM-a temperatura razrjeđivača (okolnog zraka, sintetskog zraka ili dušika kao što je navedeno u točki 9.2.1.) mora se održavati između 293 i 325 K (od 20 do 52 °C) u neposrednoj blizini ulaza u tunel za razrjeđivanje;

(e)

Reynoldsov broj, Re, mora iznositi minimalno 4 000 za protok razrijeđenog ispušnog plina, pri čemu se Re temelji na unutarnjem promjeru tunela za razrjeđivanje. Broj Re definiran je u Prilogu VII. Verifikacija odgovarajućeg miješanja izvodi se tijekom prelaženja sonde za uzorkovanje preko promjera tunela, okomito i vodoravno. Ako odziv analizatora pokazuje bilo kakvo odstupanje iznad ± 2 % srednje izmjerene koncentracije, CVS mora raditi pri većoj brzini protoka ili se mora ugraditi ploča ili prigušnica za miješanje da se miješanje poboljša;

(f)

pretkondicioniranje mjerenja protoka. Razrijeđeni ispušni plin može se kondicionirati prije mjerenja njegove brzine protoka, sve dok se to kondicioniranje događa iza zagrijavanih sondi za uzorkovanje HC-a ili PM-a, i to na sljedeći način: i. mogu se upotrijebiti ispravljači protoka, prigušivači pulzacija ili oboje; ii. može se upotrijebiti filtar; iii. izmjenjivač topline može se upotrijebiti za reguliranje temperature iza bilo kojeg mjerača protoka, ali se moraju poduzeti koraci za sprečavanje kondenzacije vode;

(g)

kondenzacija vode. Kondenzacija vode ovisi o vlažnosti, tlaku, temperaturi i koncentraciji drugih sastojaka poput sumporne kiseline. Navedeni parametri variraju ovisno o vlažnosti ulaznog zraka motora, vlažnosti zraka za razrjeđivanje, omjeru zraka i goriva motora te sastavu goriva – uključujući količinu vodika i sumpora u gorivu. Kako bi se osiguralo da se mjeri protok koji odgovara izmjerenoj koncentraciji, mora se ili spriječiti kondenzacija vode između mjesta sonde za uzorkovanje i ulaza mjerača protoka u tunelu za razrjeđivanje ili dopustiti kondenzacija vode te mjeriti vlažnost na ulazu u mjerač protoka. Stijenke tunela za razrjeđivanje ili cijevi za protok neobrađenog plina, silazno od tunela, mogu se zagrijavati ili izolirati u svrhu sprečavanja kondenzacije vode. Kondenzacija vode mora se sprječavati uzduž tunela za razrjeđivanje. Određene komponente ispušnog plina mogu se razrijediti ili eliminirati zbog prisutnosti vlage. Za uzorkovanje PM-a proporcionalni protok iz CVS-a prolazi sekundarno razrjeđivanje (jednom ili više puta) kako bi se postigao zahtijevani ukupni omjer razrjeđenja kako je prikazano na slici 9.2. i kako je navedeno u točki 9.2.3.2.;

(h)	minimalni ukupni omjer razrjeđenja mora biti unutar raspona od 5:1 do 7:1 i minimalno 2:1 u prvoj fazi razrjeđivanja koja se temelji na maksimalnoj brzini protoka ispušnih plinova motora tijekom ispitnog ciklusa ili ispitnog intervala;

(i)	ukupno vrijeme zadržavanja unutar sustava mora biti između 0,5 i 5 sekunda, a mjeri se od trenutka uvođenja razrjeđivača u držače filtra;

(j)	vrijeme zadržavanja u sekundarnom sustavu za razrjeđivanje, ako postoji, mora biti najmanje 0,5 sekunda, a mjeri se od trenutka uvođenja sekundarnog razrjeđivača u držače filtra.

Kako bi se utvrdila masa čestica, potrebni su sustav za uzorkovanje čestica, filtar za uzorkovanje čestica, gravimetrijska vaga te komora za vaganje s kontroliranom temperaturom i vlagom.

Slika 6.6.

Primjeri konfiguracija za uzorkovanje pri razrjeđivanju punog protoka

9.2.3.   Sustav za razrjeđivanje djelomičnog protoka (PFD)

9.2.3.1.   Opis sustava djelomičnog protoka

Shematski prikaz PFD sustava prikazan je na slici 6.7. To je opći shematski prikaz koji prikazuje principe izdvajanja uzoraka, razrjeđivanja i uzorkovanja PM-a. Njime se ne želi reći da su sve komponente na slici nužne za druge moguće sustave za uzorkovanje koji mogu služiti za prikupljanje uzoraka. Druge konfiguracije koje se ne poklapaju s tim prikazima dopuštene su samo ako služe istoj svrsi prikupljanja uzoraka, razrjeđivanja i uzorkovanja PM-a. One moraju zadovoljiti druge kriterije kao one u točkama 8.1.8.6. (periodično umjeravanje) i 8.2.1.2. (validacija) za PFD s promjenjivim razrjeđivanjem, u točki 8.1.4.5. i tablici 8.2. (verifikacija linearnosti) te u točki 8.1.8.5.7. (verifikacija) za PFD s konstantnim razrjeđivanjem.

Kako je prikazano na slici 6.7, nerazrijeđeni ispušni plinovi ili primarni razrijeđeni protok prenosi se iz ispušne cijevi EP odnosno iz CVS-a u tunel za razrjeđivanje DT kroz sondu za uzorkovanje SP i prijenosni vod TL. Ukupni protok kroz tunel prilagođava se regulatorom protoka i pumpom za uzorkovanje P sustava za uzorkovanje čestica (PSS). Za proporcionalno uzorkovanje nerazrijeđenih ispušnih plinova, protok zraka za razrjeđivanje regulira se regulatorom protoka FC1, koji kao komandne signale može upotrebljavati qm ew (brzina masenog protoka ispušnih plinova na vlažnoj bazi) ili qm aw (brzina masenog protoka ulaznog zraka na vlažnoj bazi) i qm f (brzina masenog protoka goriva), za željeno razdvajanje ispušnog plina. Protok uzorka u tunel za razrjeđivanje DT razlika je ukupnog protoka i protoka zraka za razrjeđivanje. Brzina protoka zraka za razrjeđivanje mjeri se uređajem za mjerenje protoka FM1, a ukupna brzina protoka uređajem za mjerenje protoka sustava za uzorkovanje čestica. Omjer razrjeđenja izračunava se iz tih dviju brzina protoka. Za uzorkovanje s konstantnim omjerom razrjeđenja nerazrijeđenog ili razrijeđenog ispušnog plina u odnosu na protok ispušnog plina (npr.: sekundarno razrjeđivanje za uzorkovanje PM-a) brzina protoka zraka za razrjeđivanje obično je konstantna i regulira se regulatorom protoka FC1 ili pumpom zraka za razrjeđivanje.

Zrak za razrjeđivanje (okolni zrak, sintetski zrak ili dušik) filtrira se s HEPA filtrima.

Slika 6.7.

Shematski prikaz sustava za razrjeđivanje djelomičnog protoka (ukupno uzorkovanje)

a	=	ispušni plin iz motora ili primarni razrijeđeni protok
b	=	opcionalno
c	=	uzorkovanje PM-a

Komponente sa slike 6.7.:

DAF	:	filtar zraka za razrjeđivanje
DT	:	tunel za razrjeđivanje ili sekundarni sustav za razrjeđivanje
EP	:	ispušna cijev ili primarni sustav za razrjeđivanje
FC1	:	regulator protoka
FH	:	držač filtra
FM1	:	uređaj za mjerenje protoka koji mjeri brzinu protoka zraka za razrjeđivanje
P	:	pumpa za uzorkovanje
PSS	:	sustav za uzorkovanje PM-a
PTL	:	vod za prijenos PM-a
SP	:	sonda za uzorkovanje nerazrijeđenog ili razrijeđenog ispušnog plina
TL	:	prijenosni vod

Brzine masenog protoka primjenjive samo na PFD za proporcionalno uzorkovanje nerazrijeđenog ispušnog plina:

qm ew	brzina masenog protoka ispušnog plina na vlažnoj bazi,
qm aw	brzina masenog protoka ulaznog zraka na vlažnoj bazi,
qm f	brzina masenog protoka goriva.

9.2.3.2.   Razrjeđivanje

Temperatura razrjeđivača (okolnog zraka, sintetskog zraka ili dušika kao što je navedeno u točki 9.2.1.) mora se održavati između 293 i 325 K (od 20 do 52 °C) u neposrednoj blizini ulaza u tunel za razrjeđivanje.

Dopušteno je odvlaživanje zraka za razrjeđivanje prije ulaska u sustav za razrjeđivanje. Sustav za razrjeđivanje djelomičnog protoka mora biti izveden tako da izdvaja proporcionalni uzorak nerazrijeđenog ispušnog plina iz ispušnog toka motora, čime odgovara na odstupanja u brzini protoka ispušnog plina, i da uvodi zrak za razrjeđivanje u taj uzorak kako bi se na ispitnom filtru postigla temperatura određena točkom 9.3.3.4.3. Za to je nužno da omjer razrjeđenja bude određen tako da ispunjava zahtjeve u pogledu točnosti iz točke 8.1.8.6.1.

Kako bi se osiguralo mjerenje protoka koje odgovara izmjerenoj koncentraciji, mora se ili spriječiti kondenzacija vode između položaja sonde za uzorkovanje i ulaza mjerača protoka u tunelu za razrjeđivanje ili dopustiti kondenzaciju vode te mjeriti vlažnost na ulazu u mjerač protoka. PFD sustav može biti zagrijan ili izoliran kako bi se spriječila kondenzacija vode. Kondenzacija vode mora se sprječavati uzduž tunela za razrjeđivanje.

Minimalni omjer razrjeđenja mora biti unutar raspona od 5:1 do 7:1, a koji se temelji na maksimalnoj brzini protoka ispušnih plinova motora tijekom ispitnog ciklusa ili ispitnog intervala.

Ukupno vrijeme zadržavanja unutar sustava mora biti između 0,5 i 5 sekundi, a mjeri se od trenutka uvođenja razrjeđivača u držače filtra.

Za utvrđivanje mase čestica potrebni su sustav za uzorkovanje čestica, filtar za uzorkovanje čestica, gravimetrijska vaga te komora za vaganje s reguliranom temperaturom i vlagom.

9.2.3.3.   Primjenjivost

PFD se može upotrebljavati za izdvajanje proporcionalnog uzorka nerazrijeđenog ispušnog plina za svako skupno ili kontinuirano uzorkovanje PM-a i plinovitih emisija u svakom dinamičkom (NRTC i LSI-NRTC) radnom ciklusu, svakom NRSC-u s diskretnim načinima rada ili svakom RMC radnom ciklusu.

Sustav se može upotrebljavati i za prethodno razrijeđeni ispušni plin kad se, pomoću konstantnog omjera razrjeđivanja, razrjeđuje već proporcionalni protok (vidjeti sliku 9.2.). Tako se izvodi sekundarno razrjeđivanje iz CVS tunela kako bi se postigao potrebni ukupni omjer razrjeđenja za uzorkovanje PM-a.

9.2.3.4.   Umjeravanje

O umjeravanju PFD-a u svrhu izdvajanja proporcionalnog uzorka nerazrijeđenog ispušnog plina govori se u točki 8.1.8.6.

9.3.   Postupci uzorkovanja

9.3.1.   Opći zahtjevi za uzorkovanje

9.3.1.1.   Izvedba i konstrukcija sonde

Sonda je prvi element u sustavu za uzorkovanje. Ona strši u tok nerazrijeđenog ili razrijeđenog ispušnog plina radi izdvajanja uzorka i to tako da su joj unutarnje i vanjske površine u kontaktu s ispušnim plinom. Uzorak se prenosi iz sonde u prijenosni vod.

Unutarnje površine sondi za uzorkovanje moraju biti od nehrđajućeg čelika ili, za potrebe uzorkovanja nerazrijeđenih ispušnih plinova, od bilo kojeg nereaktivnog materijala koji može podnijeti temperature nerazrijeđenog ispušnog plina. Sonde za uzorkovanje moraju biti postavljene na mjesto gdje se sastojci miješaju do svoje srednje koncentracije uzorka i gdje je minimalizirana interferencija s drugim sondama. Preporučuje se da ni jedna sonda ne bude izložena utjecajima graničnih slojeva, strujanja i vrtloga – posebice blizu izlaza ispušne cijevi za mjerenje nerazrijeđenih ispušnih plinova gdje može doći do nenamjernog razrjeđivanja. Pročišćavanje ili ispiranje sonde ne smije utjecati na druge sonde tijekom ispitivanja. Za izdvajanje uzorka više od jednog sastojka može se upotrebljavati samo jedna sonda ako odgovara svim specifikacijama za svaki sastojak.

9.3.1.1.1.   Komora za miješanje (kategorija NRSh)

Ako to dopušta proizvođač, tijekom ispitivanja motora kategorije NRSh može se upotrebljavati komora za miješanje. Komora za miješanje opcionalni je sastavni dio sustava za uzorkovanje nerazrijeđenog plina i nalazi se u ispušnom sustavu između prigušivača i sonde za uzorkovanje. Oblik i dimenzije komore za miješanje i cijevi koje se postavljaju ispred i iza nje moraju biti takvi da osiguravaju dobro izmiješan homogen uzorak na mjestu sonde za uzorkovanje i da se izbjegnu snažne pulsacije ili rezonancije komore koje utječu na rezultate emisija.

9.3.1.2.   Prijenosni vodovi

Duljinu prijenosnih vodova koji prenose izdvojeni uzorak iz sonde do analizatora, medija za pohranu ili sustava za razrjeđivanje treba smanjiti tako da se analizatore, medije za pohranu i sustave za razrjeđivanje postavi što bliže sondama. Broj zavoja u prijenosnim vodovima mora se svesti na minimum, a polumjer neizbježnog zavoja maksimalno povećati.

9.3.1.3.   Metode uzorkovanja

Na kontinuirano i skupno uzorkovanje, opisane u točki 7.2., primjenjuje su sljedeći zahtjevi:

(a)	kad se izdvaja iz konstantne brzine protoka, i uzorak mora imati konstantnu brzinu protoka;

(b)	kad se izdvaja iz promjenjive brzine protoka, brzina protoka uzorka mora se mijenjati proporcionalno promjenjivoj brzini protoka;

(c)	proporcionalno uzorkovanje mora se validirati kako je opisano u točki 8.2.1.

9.3.2.   Uzorkovanje plina

9.3.2.1.   Sonde za uzorkovanje

Za uzorkovanje plinovitih emisija upotrebljavaju se sonde s jednim ulazom ili više ulaza. Sonde smiju biti usmjerene u bilo kojem smjeru u odnosu na nerazrijeđeni ili razrijeđeni protok ispušnih plinova. Za neke se sonde moraju regulirati temperature uzorka, i to na sljedeći način:

(a)	sondama koje izdvajaju NOx iz razrijeđenog ispušnog plina temperatura stijenki regulira se radi sprečavanja kondenzacije vode;

(b)	za sonde koje izdvajaju ugljikovodike iz razrijeđenog ispušnog plina preporučuje se da temperatura stijenki sonde bude približno 191 °C kako bi se minimirala kontaminacija.

9.3.2.1.1.   Komora za miješanje (kategorija NRSh)

Ako se upotrebljava u skladu s točkom 9.3.1.1.1., unutarnji obujam komore za miješanje ne smije biti manji od desetorostrukog obujma cilindra motora koji se ispituje. Komora za miješanje mora biti spojena na prigušivač motora što je bliže moguće i imati minimalnu unutarnju površinsku temperaturu od 452 K (179 °C). Proizvođač može odrediti izvedbu komore za miješanje.

9.3.2.2.   Prijenosni vodovi

Moraju se upotrebljavati prijenosni vodovi s unutarnjim površinama od nehrđajućeg čelika, PTFE-a, Vitona™ ili bilo kojeg drugog materijala koji ima bolje karakteristike za uzorkovanje emisije. Upotrebljava se nereaktivni materijal koji može podnijeti temperature ispušnog plina. Mogu se upotrebljavati i redni filtri ako filtar i njegovo kućište ispunjavaju iste zahtjeve u pogledu temperature kao i prijenosni vodovi, i to kako slijedi:

(a)	ako je riječ o prijenosnim vodovima NOx ispred pretvarača NO2 u NO koji odgovara specifikacijama iz točke 8.1.11.5. ili ispred rashladnika koji odgovara specifikacijama iz točke 8.1.11.4., mora se održavati temperatura uzorka koja sprječava kondenzaciju vode;

(b)

prijenosnim vodovima THC-a mora se održavati temperatura stijenki od 191 ± 11 °C uzduž cijelog voda. Ako se uzorkuje iz nerazrijeđenog ispušnog plina, nezagrijani i izolirani prijenosni vod može se spojiti izravno na sondu. Duljina i izolacija prijenosnog voda moraju biti takvi da najvišu očekivanu temperaturu nerazrijeđenog ispušnog plina ne snižavaju ispod 191 °C, izmjereno na izlazu prijenosnog voda. Pri uzorkovanju razrjeđenih plinova dopuštena je prijelazna zona između sonde i prijenosnog voda do 0,92 m duljine kako bi temperatura stijenke mogla doseći 191 ± 11 °C.

9.3.2.3.   Sastavni dijelovi za kondicioniranje uzorka

9.3.2.3.1.   Uređaji za sušenje uzorka

9.3.2.3.1.1.   Zahtjevi

Uređaji za sušenje uzorka mogu se upotrebljavati za uklanjanje vlage iz uzorka kako bi se smanjio učinak vode na mjerenje plinovitih emisija. Uređaji za sušenje uzorka moraju ispunjavati zahtjeve iz točaka 9.3.2.3.1.1. i 9.3.2.3.1.2. Obujamski udio vlage od 0,8 % upotrebljava se u jednadžbi (7-13).

Za najvišu očekivanu koncentraciju vodene pare H m tehnikom uklanjanja vode mora se zadržati vlažnost na ≤ 5 g vode/kg suhog zraka (ili na obujamskom udjelu od oko 0,8 % H2O), što je 100-postotna relativna vlažnost zraka pri 277,1 K (3,9 °C) i 101,3 kPa. Ta specifikacija vlažnosti ekvivalentna je otprilike 25-postotnoj relativnoj vlažnosti pri 298 K (25 °C) i 101,3 kPa. To se može dokazati

(a)	mjerenjem temperature na izlazu uređaja za sušenje uzorka;

(b)	mjerenjem vlažnosti na točki neposredno ispred CLD-a;

provođenjem postupka verifikacije iz točke 8.1.8.5.8.

9.3.2.3.1.2.   Dopušteni tipovi uređaja za sušenje uzorka i postupak za procjenu sadržaja vlage nakon sušenja

Može se upotrebljavati bilo koji uređaj za sušenje uzoraka opisan u ovoj točki.

(a)

Ako se upotrebljava uređaj za sušenje s osmotskom membranom ispred bilo kojeg plinskog analizatora ili medija za pohranu, on mora ispunjavati specifikacije temperature iz točke 9.3.2.2. Moraju se pratiti točka rosišta, T dew, i apsolutni tlak, p total, iza uređaja za sušenje s osmotskom membranom. Količina vode računa se kako je navedeno u Prilogu VII. pomoću kontinuirano bilježenih vrijednosti T dew i p total ili njihovih vršnih vrijednosti opaženih tijekom ispitivanja ili njihovih zadanih alarmnih vrijednosti. Ako nema izravnog mjerenja, nazivna vrijednost p total dana je najnižim apsolutnim tlakom uređaja za sušenje očekivanim tijekom ispitivanja.

(b)

Ako je riječ o motorima na kompresijsko paljenje, ne smije se upotrebljavati toplinski rashladnik ispred sustava za mjerenje THC-a. Ako je toplinski rashladnik ispred pretvarača NO2 u NO ili unutar sustava za uzorkovanje bez pretvarača NO2 u NO, rashladnik mora zadovoljiti na provjeri radnog učinka pri gubitku NO2, iz točke 8.1.11.4. Moraju se nadzirati točka rosišta, T dew, i apsolutni tlak, p total, iza toplinskog rashladnika. Količina vode računa se kako je navedeno u Prilogu VII. pomoću kontinuirano bilježenih vrijednosti T dew i p total ili njihovih vršnih vrijednosti primijećenih tijekom ispitivanja ili njihovih zadanih alarmnih vrijednosti. Ako nema izravnog mjerenja, nazivna vrijednost p total dana je najnižim apsolutnim tlakom toplinskog rashladnika očekivanim tijekom ispitivanja. Ako je ispravno pretpostaviti stupanj zasićenosti u toplinskom rashladniku, T dew, na temelju poznate učinkovitosti rashladnika i kontinuiranog praćenja temperature rashladnika, moguće je izračunati T chiller. Ako se vrijednosti rashladnika T chiller ne bilježe kontinuirano, njegova vršna vrijednost tijekom ispitivanja ili njegova zadana alarmna vrijednost mogu se upotrebljavati kao konstanta za utvrđivanje konstantne količine vode u skladu s Prilogom VII. Ako je ispravno pretpostaviti da je vrijednost T chiller jednaka vrijednosti T dew, T chiller može se upotrebljavati umjesto T dew u skladu s Prilogom VII. Ako je ispravno pretpostaviti stalno odstupanje temperatura T chiller i T dew zbog poznate i fiksne količine ponovnog zagrijavanja uzorka između izlaza rashladnika i mjesta mjerenja temperature, ta pretpostavljena vrijednost odstupanja temperatura može se uzeti u obzir pri izračunavanju emisije. Ispravnost bilo koje pretpostavke dopuštene ovom točkom mora se dokazati inženjerskom analizom ili podacima.

9.3.2.3.2.   Pumpe za uzorkovanje

Upotrebljavaju se pumpe za uzorkovanje ispred analizatora ili medija za pohranu bilo kojeg plina. Upotrebljavaju se pumpe s unutarnjim površinama od nehrđajućeg čelika, PTFE-a ili bilo kojeg drugog materijala koji ima bolje karkteristike za uzorkovanje emisije. Za određene pumpe za uzorkovanje temperature se moraju regulirati na sljedeći način:

(a)	ako se upotrebljava pumpa za uzorkovanje NOx ispred pretvarača NO2 u NO koji odgovara specifikacijama iz točke 8.1.11.5. ili rashladnika koji ispunjava zahtjeve iz točke 8.1.11.4., mora je se zagrijati kako bi se spriječila kondenzacija vode;

(b)	ako se upotrebljava pumpa za uzorkovanje THC-a ispred analizatora THC-a ili medija za pohranu, njezine unutarnje površine moraju se zagrijati na temperaturu u rasponu 464 ± 11 K (191 ± 11 °C.)

9.3.2.3.3.   Ispirači amonijaka

Ispirači amonijaka mogu se upotrebljavati za neke ili sve sustave za uzorkovanje plinova za sprečavanje interferencije NH3, trovanja pretvarača NO2 u NO i taloženje u sustavu za uzorkovanje ili analizatorima. Instalacija ispirača amonijaka mora biti u skladu s preporukama proizvođača.

9.3.2.4.   Mediji za pohranu uzoraka

Ako se uzorkuje u vreću, obujmi plina pohranjuju se u dovoljno čiste spremnike koji jamče minimalno isparavanje ili propuštanje plinova. Dobra inženjerska procjena mora se primjenjivati za određivanje prihvatljivih pragova čistoće i propusnosti medija za pohranu. Da bi ga se očistilo, spremnik se može više puta pročistiti i isprazniti te zagrijavati. Mora se upotrebljavati savitljivi spremnik (npr. vreća) u okolini s reguliranom temperaturom ili kruti spremnik s reguliranom temperaturom koju se najprije isprazni ili ima obujam koji se može istisnuti, primjerici izveden klipom i cilindrom. Moraju se upotrebljavati spremnici koji su u skladu sa specifikacijama u tablici 6.6. u nastavku.

Tablica 6.6.

Materijali za spremnik za skupno uzorkovanje plinova

CO, CO2, O2, CH4, C2H6, C3H8, NO, NO2  (2)	polivinilfluorid (PVF) (3), na primjer Tedlar™, polivinilidenfluorid (3), na primjer Kynar™, politetrafluoretilen (4), na primjer Teflon™, ili nehrđajući čelik (4)
HC	politetrafluoretilen (5) ili nehrđajući čelik (5)

9.3.3.   Uzorkovanje PM-a

9.3.3.1.   Sonde za uzorkovanje

Upotrebljavaju se sonde za uzorkovanje PM-a s jednim otvorom na kraju. Sonde za uzorkovanje PM-a moraju biti usmjerene izravno prema toku.

Sonda za uzorkovanje PM-a može se zaštititi stožastim pokrovom koji je u skladu sa zahtjevima na slici 6.8. U tom se slučaju ne upotrebljava predklasifikator opisan u točki 9.3.3.3.

Slika 6.8.

Shematski prikaz sonde za uzorkovanje sa stožastim predklasifikatorom

9.3.3.2.   Prijenosni vodovi

Kako bi se temperaturne razlike između prijenosnih vodova i sastojaka ispušnih plinova svele na najmanju mjeru, preporučuju se izolirani ili zagrijani prijenosni vodovi ili zagrijano kućište. Upotrebljavaju se prijenosni vodovi koji su inertni u odnosu na PM i imaju električno vodljive unutarnje površine. Preporučuje se upotreba prijenosnih vodova za PM od nehrđajućeg čelika; bilo koji drugi materijal mora imati jednak učinak pri uzorkovanju kao nehrđajući čelik. Unutarnja površina prijenosnih vodova za PM mora biti uzemljena.

9.3.3.3.   Predklasifikator

Dopuštena je upotreba predklasifikatora PM-a za uklanjanje čestica velikog promjera koji je ugrađen u sustav za razrjeđivanje neposredno ispred držača filtra. Dopuštena je upotreba samo jednog predklasifikatora. Ako se upotrebljava sonda sa stožastim vrhom (vidjeti sliku 6.8.), zabranjena je upotreba predklasifikatora.

Predklasifikator PM-a može biti inercijski impaktor ili ciklonski separator. Mora biti izrađen od nehrđajućeg čelika. Predklasifikator mora imati nazivnu specifikaciju da uklanja minimalno 50 % PM-a aerodinamičkog promjera od 10 μm i ne više od 1 % PM-a aerodinamičkog promjera od 1 μm u cijelom rasponu brzina protoka za koje se upotrebljava. Izlaz predklasifikatora mora se izvesti s mogućnošću zaobilaženja bilo kojeg filtra za uzorkovanje PM-a tako da se protok predklasifikatora može stabilizirati prije početka ispitivanja. Filtar za uzorkovanje PM-a mora biti postavljen najviše 75 cm iza izlaza predklasifikatora.

9.3.3.4.   Filtar za uzorkovanje

Razrijeđeni ispušni plin mora se uzorkovati filtrom koji ispunjava zahtjeve navedene u točkama od 9.3.3.4.1. do 9.3.3.4.4. tijekom ispitnog slijeda.

9.3.3.4.1.   Specifikacije filtara

Svi tipovi filtara moraju imati učinkovitost prikupljanja od najmanje 99,7 %. Za ispunjenje tog zahtjeva mogu se iskoristiti proizvođačeva mjerenja filtra za uzorkovanje koja se odražavaju u nazivnim vrijednostima koje on navede. Filtarski materijal moraju biti:

(a)	staklena vlakna presvučena fluorougljikom (PTFE); ili

(b)	membrana od fluorougljika (PTFE).

Ako očekivana neto masa PM-a na filtru premašuje 400 μg, može se upotrijebiti filtar s minimalnom početnom učinkovitosti prikupljanja od 98 %.

9.3.3.4.2.   Veličina filtra

Nazivni promjer filtra mora biti 46,50 mm ± 0,6 mm (minimalni radni promjer od 37 mm). Filtri većih promjera mogu se upotrebljavati uz prethodno odobrenje homologacijskog tijela. Preporučuje se proporcionalnost između filtra i radnog područja.

9.3.3.4.3.   Kontrola razrjeđivanja i temperature uzoraka PM-a

Uzorci PM-a moraju se razrjeđivati minimalno jednom ispred prijenosnih vodova ako je riječ o CVS sustavu te iza njih ako je riječ o PFD sustavu (vidjeti točku 9.3.3.2. o prijenosnim vodovima). Temperatura uzorka mora se održavati unutar raspona od 320 ± 5 K (47 ± 5 °C), kako je izmjereno bilo gdje unutar 200 mm ispred ili 200 mm iza medija za pohranu PM-a. Uzorak PM-a trebalo bi zagrijavati ili hladiti ponajprije pri uvjetima razrjeđivanja navedenima u točki 9.2.1.(a).

9.3.3.4.4.   Brzina dotoka u filtar

Brzina dotoka u filtar mora biti između 0,90 i 1,00 m/s, uz manje od 5 % zabilježenih vrijednosti protoka iznad tog raspona. Ako ukupna masa PM-a premašuje 400 μg, brzina dotoka u filtar može se smanjiti. Brzina dotoka u filtar mora se mjeriti kao volumetrijska brzina protoka uzorka pri tlaku ispred filtra i temperaturi površine filtra podijeljena s izloženom površinom filtra. Tlak u ispušnoj cijevi ili tunela CVS-a upotrebljava se za tlak iza filtera ako je pad tlaka kroz sklop za uzorkovanje PM-a do filtra manji od 2 kPa.

9.3.3.4.5.   Držač filtra

Kako bi se minimiralo vrtložno taloženje te kako bi se PM ravnomjerno taložio na filtar, upotrebljava se divergentni kut stošca od 12,5° (od središta) za prijelaz od unutarnjeg promjera prijenosnog voda do izloženog promjera površine filtra. Za taj se prijelaz mora upotrijebiti nehrđajući čelik.

9.3.4.   Okoline za stabilizaciju i vaganje PM-a za gravimetrijsku analizu

9.3.4.1.   Okolina za gravimetrijsku analizu

U ovom se odjeljku opisuju dvije okoline za stabilizaciju i vaganje PM-a za gravimetrijsku analizu: okolina za stabilizaciju PM-a, u kojoj se filtri pohranjuju prije vaganja, i okolina za vaganje, u kojoj je smještena vaga. Te dvije okoline mogu biti u zajedničkom prostoru.

Okoline za stabilizaciju i vaganje ne smiju biti izložene tvarima koje onečišćuju okolinu, poput prašine, aerosola ili poluhlapljivih materijala koji mogu kontaminirati uzorke PM-a.

9.3.4.2.   Čistoća

Čistoća okoline za stabilizaciju PM-a verificira se pomoću referentnih filtar mora se provjeriti kako je opisano u točki 8.1.12.1.4.

9.3.4.3.   Temperatura komore

Temperatura komore (ili prostorije) u kojoj se filtri čestica kondicioniraju i važu mora se održavati unutar 295 K ± 1 K (22 °C ± 1 °C) tijekom svakog kondicioniranja i mjerenja. Vlažnost se mora održavati na točki rosišta od 282,5 ± 1 K (9,5 °C ± 1 °C) i relativnoj vlažnosti od 45 ± 8 %. Ako su okoline za stabilizaciju i vaganje odvojene, temperatura okoline za stabilizaciju mora se održavati u rasponu od 295 ± 3 K (22 °C ± 3 °C).

9.3.4.4.   Verifikacija okolnih uvjeta

Pri upotrebi mjernih instrumenata koji odgovaraju specifikacijama iz točke 9.4. moraju se provjeriti sljedeći uvjeti okoline:

(a)	bilježe se točka rosišta i temperatura okoline. Dobivene vrijednosti upotrebljavaju se za utvrđivanje jesu li okoline za vaganje i stabilizaciju bile unutar odstupanja navedenih u točki 9.3.4.3. najmanje 60 minuta prije vaganja filtara;

(b)

atmosferski tlak mora se kontinuirano bilježiti unutar okoline za vaganje. Prihvatljiva je alternativa upotreba barometra koji mjeri atmosferski tlak izvan okoline vaganja ako se može osigurati da je atmosferski tlak kod vage uvijek unutar ± 100 Pa zajedničkog atmosferskog tlaka. Svaki put kad se važe PM mora se omogućiti bilježenje aktualnog atmosferskog tlaka. Ta se vrijednost upotrebljava za izračunavanje vrijednosti korekcije za uzgona PM-a iz točke 8.1.12.2.

9.3.4.5.   Instalacija vage

Vaga se mora instalirati na sljedeći način:

(a)	postavlja se na platformu s izolacijom protiv vibracija radi zaštite od vanjske buke i vibracija;

(b)	zaštićuje se od konvekcijskog protoka zraka uzemljenom antistatičkom zaštitom od propuha.

9.3.4.6.   Statički električni naboj

Statički električni naboj u okolini vage mora se minimirati na sljedeći način:

(a)	vaga je električno uzemljena;

(b)	ako se uzorcima PM-a rukuje ručno, moraju se upotrebljavati pincete od nehrđajućeg čelika;

(c)	pincete moraju biti uzemljene vrpcom za uzemljenje ili se rukovatelju mora osigurati vrpca za uzemljenje tako da vrpca ima isto uzemljenje kao i vaga;

(d)	mora se osigurati neutralizator statičkog elektriciteta koji je električno uzemljen zajedno s vagom kako bi se uklonio statički naboj s uzoraka PM-a.

9.4.   Mjerni instrumenti

9.4.1.   Uvod

9.4.1.1.   Opseg

U ovoj se točki navode mjerni instrumenti i s njima povezani zahtjevi za sustav koji se odnose na ispitivanje emisije. To uključuje laboratorijske instrumente za mjerenje parametara motora, uvjeta okoline, parametara povezanih s protokom i koncentracije emisija (nerazrijeđenih ili razrijeđenih).

9.4.1.2.   Tipovi instrumenata

Svaki instrument spomenut u ovoj Uredbi mora se upotrebljavati u skladu s opisom u Uredbi (vidjeti tablicu 6.5. za mjerne veličine tih instrumenata). Svaki puta kad se instrument spomenut u ovoj Uredbi upotrijebi na način koji nije naveden ili se umjesto njega upotrijebi neki drugi instrument, primjenjuju se zahtjevi iz odredaba o ekvivalentnosti kako je navedeno u točki 5.1.1. Ako je za određeno mjerenje navedeno više od jednog instrumenta, jedan od tih instrumenatahomologacijsko ili certifikacijsko tijelo označit će nakon upotrebe kao referenciju za dokazivanje da je alternativni postupak ekvivalentan specificiranom postupku.

9.4.1.3.   Redundantni sustavi

Podaci dobiveni od više instrumenata za izračunavanje rezultata pojedinačnog ispitivanja mogu se upotrebljavati kod svih mjernih instrumenata opisanih u ovoj točki uz prethodno odobrenje homologacijskog ili certifikacijskog tijela. Rezultati svih mjerenja bilježe se, a neobrađeni podaci zadržavaju. Taj se zahtjev primjenjuje bez obzira na to upotrebljavaju li se mjerenja u izračunima ili ne.

9.4.2.   Bilježenje i kontrola podataka

Ispitni sustav mora moći ažurirati podatke, bilježiti podatke i kontrolirati sustave povezane s naredbom rukovatelja, dinamometrom, opremom za uzorkovanje i mjernim instrumentima. Moraju se upotrebljavati prikupljanje podataka i kontrolni sustavi koji mogu bilježiti na određenim minimalnim frekvencijama, kako je prikazano u tablici 6.7. (ova se tablica ne odnosi na NRSC s diskretnim načinima rada).

Tablica 6.7.

Bilježenje podataka i minimalne frekvencije kontrole

Primjenjivi odjeljak ispitnog protokola	Izmjerene vrijednosti	Minimalna frekvencija naredbi i kontrole	Minimalna frekvencija bilježenja
7.6.	Brzina i zakretni moment pri dijagramu sa stupnjevitim promjenama	1 Hz	1 srednja vrijednost po stupnju
7.6.	Brzina i zakretni moment pri dijagramu s kontinuiranim porastom	5 Hz	srednje vrijednosti pri 1 Hz
7.8.3.	Referentne i odzivne brzine i zakretni momenti dinamičkog radnog ciklusa (NRTC i LSI-NRTC)	5 Hz	srednje vrijednosti pri 1 Hz
7.8.2.	Referentne i odzivne brzine i zakretni momenti NRSC-a s diskretnim načinima rada i RMC-a	1 Hz	1 Hz
7.3.	Kontinuirane koncentracije nerazrijeđenog plina u analizatoru	nije primjenjivo	1 Hz
7.3.	Kontinuirane koncentracije razrijeđenog plina u analizatoru	nije primjenjivo	1 Hz
7.3.	Skupne koncentracije nerazrijeđenog ili razrijeđenog plina u analizatoru	nije primjenjivo	1 srednja vrijednost po ispitnom intervalu
7.6. 8.2.1.	Brzina protoka razrijeđenog ispušnog plina iz CVS-a s izmjenjivačem topline ispred mjesta mjerenja protoka	nije primjenjivo	1 Hz
7.6. 8.2.1.	Brzina protoka razrijeđenog ispušnog plina iz CVS-a bez izmjenjivača topline ispred mjesta mjerenja protoka	5 Hz	srednje vrijednosti pri 1 Hz
7.6. 8.2.1.	Brzina protoka ulaznog zraka ili ispušnog plina (za nerazrijeđeno dinamičko mjerenje)	nije primjenjivo	srednje vrijednosti pri 1 Hz
7.6. 8.2.1.	Zrak za razrjeđivanje ako se aktivno kontrolira	5 Hz	srednje vrijednosti pri 1 Hz
7.6. 8.2.1.	Protok uzorka iz CVS-a s izmjenjivačem topline	1 Hz	1 Hz
7.6. 8.2.1.	Protok uzorka iz CVS-a bez izmjenjivača topline	5 Hz	srednje vrijednosti pri 1 Hz

9.4.3.   Specifikacije radnog učinka za mjerne instrumente

9.4.3.1.   Pregled

Sustav ispitivanja kao cjelina mora biti u skladu sa svim primjenjivim kriterijima umjeravanja, verifikacije i validacije ispitivanja navedenima u točki 8.1., uključujući zahtjeve u pogledu provjere linearnosti iz točaka 8.1.4. i 8.2. Instrumenti moraju odgovarati specifikacijama u tablici 6.7. za sve raspone koji se upotrebljavaju za ispitivanje. Nadalje, mora se čuvati sva dokumentacija dobivena od proizvođača instrumenata koja pokazuje da instrumenti odgovaraju specifikacijama u tablici 6.7.

9.4.3.2.   Zahtjevi za sastavne dijelove

Tablica 6.8. prikazuje specifikacije pretvornika zakretnog momenta, brzine i tlaka, senzora temperature i točke rosišta te ostalih instrumenata. Cjelokupni sustav za mjerenje određene fizičke i/ili kemijske količine mora zadovoljiti na verifikaciji linearnosti iz točke 8.1.4. Za mjerenja plinovitih emisija mogu se upotrebljavati analizatori koji imaju kompenzacijske algoritme koji su u funkciji drugih izmjerenih plinovitih komponenti i karakteristika goriva za konkretno ispitivanje motora. Svaki kompenzacijski algoritam mora omogućavati samo kompenzaciju odstupanja, a da pritom ne utječe ni na jedan dobitak (tj. ne stvara sustavnu pogrešku).

Tablica 6.8.

Preporučene specifikacije radne sposobnosti mjernih instrumenata

Mjerni instrument	Simbol izmjerene količine	Potpuni sustav Vrijeme porasta	Frekvencija ažuriranja bilježenja	Točnost (3)	Ponovljivost (3)
Pretvornik brzine motora	n	1 s	srednje vrijednosti pri 1 Hz	2,0 % pt. ili 0,5 % maks.	1,0 % pt. ili 0,25 % maks.
Pretvornik zakretnog momenta	T	1 s	srednje vrijednosti pri 1 Hz	2,0 % pt. ili 1,0 % maks.	1,0 % pt. ili 0,5 % maks.
Mjerač protoka goriva (totalizator goriva)		5 s (nije primjenjivo)	1 Hz (nije primjenjivo)	2,0 % pt. ili 1,5 % maks.	1,0 % pt. ili 0,75 % maks.
Mjerač ukupnog razrijeđenog ispušnog plina (CVS) (s izmjenjivačem topline ispred mjerača)		1 s (5 s)	srednje vrijednosti pri 1 Hz (1 Hz)	2,0 % pt. ili 1,5 % maks.	1,0 % pt. ili 0,75 % maks.
Mjerači protoka zraka za razrjeđivanje, ulaznog zraka, ispušnog plina i uzorka		1 s	srednje vrijednosti pri 1 Hz uzoraka pri 5 Hz	2,5 % pt. ili 1,5 % maks.	1,25 % pt. ili 0,75 % maks.
Kontinuirani analizator nerazrijeđenog plina	x	5 s	2 Hz	2,0 % pt. ili 2,0 % izmj.	1,0 % pt. ili 1,0 % izmj.
Kontinuirani analizator razrijeđenog plina	x	5 s	1 Hz	2,0 % pt. ili 2,0 % izmj.	1,0 % pt. ili 1,0 % izmj.
Kontinuirani analizator plina	x	5 s	1 Hz	2,0 % pt. ili 2,0 % izmj.	1,0 % pt. ili 1,0 % izmj.
Skupni analizator plina	x	nije primjenjivo	nije primjenjivo	2,0 % pt. ili 2,0 % izmj.	1,0 % pt. ili 1,0 % izmj.
Gravimetrijska vaga PM-a	m PM	nije primjenjivo	nije primjenjivo	vidjeti 9.4.11.	0,5 μg
Inercijska vaga PM-a	m PM	5 s	1 Hz	2,0 % pt. ili 2,0 % izmj.	1,0 % pt. ili 1,0 % izmj.

9.4.4.   Mjerenje parametara motora i okolnih uvjeta

9.4.4.1.   Senzori brzine vrtnje i zakretnog momenta

9.4.4.1.1.   Primjena

Mjerni instrumenti za ulazne i izlazne vrijednosti rada za vrijeme rada motora moraju odgovarati specifikacijama iz ove točke. Preporučuju se senzori, pretvornici i mjerači koji odgovaraju specifikacijama iz tablice 6.8. Cjelokupni sustavi za mjerenje ulaznih i izlaznih vrijednosti rada moraju zadovoljavati verifikacije linearnosti u točki 8.1.4.

9.4.4.1.2.   Rad vratila

Rad i snaga izračunavaju se na temelju izlaznih vrijednosti pretvornika zakretnog momenta i brzine vrtnje u skladu s točkom 9.4.4.1. Cjelokupni sustavi za mjerenje brzine i zakretnog momenta moraju zadovoljavati na umjeravanju i verifikacijama iz točaka 8.1.7. i 8.1.4.

Zakretni moment prouzročen inercijom sastavnih dijelova za ubrzavanje i usporavanje spojenih na zamašnjak, kao što su pogonsko vratilo i rotor dinamomentra kompenzira se prema potrebi na temelju dobre inženjerske procjene.

9.4.4.2.   Pretvornici tlaka, senzori temperature i senzori točke rosišta

Cjelokupni sustavi za mjerenje tlaka, temperature i točke rosišta moraju zadovoljiti na umjeravanju iz točke 8.1.7.

Pretvornici tlaka smještaju se u okolinu regulirane temperature ili kompenziraju promjene temperature u očekivanom radnom području. Materijali pretvornika moraju biti kompatibilni s tekućinom koja se mjeri.

9.4.5.   Mjerenja protoka

Za svaku vrstu mjerača protoka (goriva, ulaznog zraka, razrijeđenog ispuha, uzorka), protok se prema potrebi kondicionira kako bi se spriječilo da strujanja, vrtlozi, cirkulirajući protoci ili pulsacije protoka utječu na točnost ili ponovljivost mjerača. Za neke mjerače to se može postići dovoljnom duljinom ravne cijevi (poput duljine jednake najmanje 10 promjera cijevi) ili posebno izvedenim zavojima cijevi, rebrima za izravnavanje, prigušnicama (ili pneumatskim prigušivačima pulsacija za mjerač protoka goriva) kako bi se ispred mjerača osigurao stabilan i predvidljiv profil brzine.

9.4.5.1.   Mjerač protoka goriva

Cjelokupni sustav za mjerenje protoka goriva mora zadovoljiti na umjeravanju iz točke 8.1.8.1. U svakom mjerenju protoka goriva mora se uzeti u obzir svako gorivo koje zaobiđe motor ili se vrati iz motora u spremnik goriva.

9.4.5.2.   Mjerač protoka ulaznog zraka

Cjelokupni sustav za mjerenje protoka ulaznog zraka mora zadovoljiti na umjeravanju iz točke 8.1.8.2.

9.4.5.3.   Mjerač protoka nerazrijeđenog ispušnog plina

9.4.5.3.1.   Zahtjevi za sastavne dijelove

Cjelokupni sustav za mjerenje protoka nerazrijeđenog ispušnog plina mora ispunjavati zahtjeve u pogledu linearnosti iz točke 8.1.4. Svaki mjerač nerazrijeđenog ispuha izvodi se tako da na odgovarajući način kompenzira promjene u termodinamičkom, tekućem i kompozicijskom stanju nerazrijeđenog ispušnog plina.

9.4.5.3.2.   Vrijeme odziva mjerača protoka

Kako bi se sustav za razrijeđivanje djelomičnog protoka regulirao tako da izdvaja proporcionalni uzorak nerazrijeđenog ispušnog plina, zahtijeva se brže vrijeme odziva mjerača protoka od naznačenog u tablici 9.3. Za sustave razrjeđivanja djelomičnog protoka s umreženim upravljanjem, vrijeme odziva mjerača protoka mora odgovarati specifikacijama iz točke 8.2.1.2.

9.4.5.3.3.   Hlađenje ispušnog plina

Ova se točka ne primjenjuje na hlađenje ispušnog plina zbog izvedbe motora, što obuhvaća, no nije ograničeno na vodom hlađene ispušne grane ili turbopuhala.

Hlađenje ispušnog plina ispred mjerača protoka dopušteno je uz sljedeća ograničenja:

(a)	PM se ne smije uzorkovati za hlađenja;

(b)	ako se zbog hlađenja temperature ispušnog plina iznad 475 K (202 °C) smanje na ispod 453 K (180 °C), HC se ne smije uzorkovati iza hlađenja;

(c)	ako hlađenje prouzroči kondenzaciju vode, NOx ne smije se uzorkovati iza hlađenja osim ako rashladnik ne zadovoljava na verifikaciji učinka iz točke 8.1.11.4.;

(d)	ako hlađenje prouzroči kondenzaciju vode prije negoli protok dođe do mjerača protoka, točka rosišta T dewi tlak p total mjere se na ulazu mjerača protoka. Te se vrijednosti upotrebljavaju u izračunima emisije u skladu s Prilogom VII.

9.4.5.4.   Mjerači zraka za razrjeđivanje i protoka razrijeđenog ispušnog plina

9.4.5.4.1.   Primjena

Trenutačne brzine protoka razrijeđenog ispušnog plina ili ukupni protok razrijeđenog ispušnog plina u ispitnom intervalu utvrđuje se mjeračem protoka razrijeđenog ispušnog plina. Brzine protoka nerazrijeđenog ispušnog plina ili ukupni protok nerazrijeđenog ispušnog plina u ispitnom intervalu mogu se izračunati iz razlike između mjerača protoka razrijeđenog ispušnog plina i mjerača razrijeđenog zraka.

9.4.5.4.2.   Zahtjevi za sastavne dijelove

Cjelokupni sustav za mjerenje protoka razrijeđenog ispušnog plina mora zadovoljavati na umjeravanju i verifikaciji iz točaka 8.1.8.4. i 8.1.8.5. Mogu se upotrijebiti sljedeći mjerači:

(a)

za CVS ukupnog protoka razrijeđenog ispušnog plina mogu se upotrebljavati CFV ili nekoliko CFV-a postavljenih paralelno, volumetrička crpka (PDP), podzvučna Venturijeva cijev (SSV) ili ultrazvučni mjerač protoka (UFM). U kombinaciji s izmjenjivačem topline postavljenim ispred, CFV ili PDP funkcionirat će i kao pasivni regulatori protoka održavanjem temperature razrijeđenog ispušnog plina konstantnom u sustavu CVS-a;

(b)

za sustav razrjeđivanja djelomičnog protoka (PFD) može se upotrebljavati kombinacija bilo kojeg mjerača protoka s bilo kojim sustavom aktivne regulacije protoka kako bi se održavalo proporcionalno uzorkovanje sastojaka ispušnog plina. Ukupni protokom razrijeđenog ispušnog plina ili protok odnosno protoke uzorka ili kombinaciju tih regulacija protoka može se regulirati kako bi se održalo proporcionalno uzorkovanje.

Za svaki drugi sustav razrjeđivanja mogu se upotrebljavati element laminarnog protoka, ultrazvučni mjerač protoka, podzvučna Venturijeva cijev, CFV ili više paralelno postavljenih CFV-a, volumetrički mjerač, mjerač termalne mase, Pitotova cijev za izračunavanje srednje vrijednosti ili anemometar sa zagrijanom žicom.

9.4.5.4.3.   Hlađenje ispušnog plina

Razrijeđeni ispušni plin iza razrijeđenog mjerača protoka može se hladiti ako se poštuju sljedeće odredbe:

(a)	PM se ne smije uzorkovati iza hlađenja;

(b)	ako se zbog hlađenja temperature ispušnog plina iznad 475 K (202 °C) smanje na ispod 453 K (180 °C), HC se ne smije uzorkovati iza hlađenja;

(c)	ako hlađenje prouzroči kondenzaciju vode, NOx ne smije se uzorkovati iza hlađenja osim ako rashladnik ne zadovolji na verifikaciji učinka iz točke 8.1.11.4.;

(d)	ako hlađenje prouzroči kondenzaciju vode prije negoli protok dođe do mjerača protoka, točka rosišta T dewi tlak p total mjere se na ulazu mjerača protoka. Te se vrijednosti upotrebljavaju u izračunima emisije u skladu s Prilogom VII.

9.4.5.5.   Mjerač protoka uzorka za skupno uzorkovanje

Mjerač protoka uzorka upotrebljava se za utvrđivanje brzina protoka uzorka ili ukupnog protoka uzorkovanog u sustavu za skupnog uzorkovanje u ispitnom intervalu. Razlika između dvaju mjerača protoka može se upotrebljavati za računanje protoka uzorka u tunel za razrjeđivanje npr. za mjerenja PM-a razrijeđenog djelomičnog protoka i mjerenje PM-a u sekundarnom razrijeđenom protoku. Specifikacije za mjerenje diferencijalnog protoka radi izdvajanja proporcionalnog uzorka nerazrijeđenog ispušnog plina navedene su u točki 8.1.8.6.1., a umjeravanje mjerenja diferencijalnog protoka dano je u točki 8.1.8.6.2.

Cjelokupni sustav za mjerač protoka uzorka mora ispunjavati zahtjeve umjeravanja iz točke 8.1.8.

9.4.5.6.   Razdjelnik plina

Razdjelnik plina može se upotrebljavati za spajanje umjernih plinova.

Mora se upotrebljavati razdjelnik plina koji spaja plinove prema specifikacijama iz točke 9.5.1. i koncentracijama koje se očekuju za vrijeme ispitivanja. Mogu se upotrebljavati razdjelnici plina s kritičnim protokom, s kapilarnom cijevi ili s mjeračem termalne mase. Prema potrebi primjenjuju se korekcije viskoznosti (ako se ne rade internim softverom razdjelnika plina) kako bi se na odgovarajući način osigurala pravilna podjela plina. Sustav razdjelnika plina mora proći verifikaciju linearnosti iz točke 8.1.4.5. Opcionalno, uređaj za miješanje može se provjeriti instrumentom koji je po prirodi linearan, npr. upotrebom plina NO s CLD-om. Rasponska vrijednost instrumenta prilagođava se rasponskim plinom izravno povezanim s instrumentom. Razdjelnik plina provjerava se pri korištenim postavkama, a nazivna vrijednost uspoređuje se s izmjerenom koncentracijom instrumenta.

9.4.6.   Mjerenja CO i CO2

Za mjerenje koncentracija CO i CO2 u nerazrijeđenom ili razrijeđenom ispušnom plinu pri skupnom ili kontinuiranom uzorkovanju mora se upotrebljavati nedisperzivni infracrveni (NDIR) analizator.

Sustav temeljen na NDIR-u mora ispunjavati zahtjeve u pogledu umjeravanja i verifikacije iz točke 8.1.8.1.

9.4.7.   Mjerenja ugljikovodika

9.4.7.1.   Plamenoionizacijski detektor (FID)

9.4.7.1.1.   Primjena

Za mjerenje koncentracija ugljikovodika u nerazrijeđenom ili razrijeđenom ispušnom plinu za skupno ili kontinuirano uzorkovanje upotrebljava se zagrijani FID. Koncentracije ugljikovodika određuju se na bazi broja ugljika od jedan, C1. Zagrijani analizatori FID-a moraju održavati temeperaturu svih površina koje su izložene emisijama od 464 ± 11 K (191 ± 11 °C). Opcionalno, za motore na LPG i prirodni plin te motore s paljenjem električnom iskrom analizator ugljikovodika može pripadati tipu nezagrijanog FID-a.

9.4.7.1.2.   Zahtjevi za sastavne dijelove

Sustav temeljen na FID-u za mjerenje THC-a mora zadovoljavati na svim verifikacijama za mjerenje ugljikovodika iz točke 8.1.10.

9.4.7.1.3.   Gorivo FID-a i zrak plamenika

Gorivo FID-a i zraka plamenika moraju zadovoljavati specifikacije iz točke 9.5.1. Gorivo FID-a i zrak plamenika ne smiju se miješati prije ulaska u analizator FID-a kako bi se osiguralo da analizator FID-a djeluje s difuzijskim plamenom, a ne prethodno izmiješanim plamenom.

9.4.7.1.4.   Rezervirano

9.4.7.1.5.   Rezervirano

9.4.7.2.   Rezervirano

9.4.8.   Mjerenja NOx

Za mjerenje NOx određena su dva mjerna instrumenta, a svaki se instrument može upotrebljavati ako ispunjava kriterije navedene u točki 9.4.8.1., odnosno 9.4.8.2. Kao referentni postupak za usporedbu sa svakim predloženim alternativnim postupkom prema točki 5.1.1. upotrebljava se kemiluminiscentni detektor.

9.4.8.1.   Kemiluminiscentni detektor

9.4.8.1.1.   Primjena

Kemiluminiscentni detektor (CLD) u paru s pretvaračem NO2 u NO upotrebljava se za mjerenje koncentracije NOx u nerazrijeđenom ili razrijeđenom ispušnom plinu pri skupnom ili kontinuiranom uzorkovanju.

9.4.8.1.2.   Zahtjevi za sastavne dijelove

Sustav temeljen na CLD-u mora zadovoljiti na verifikaciji gušenja iz točke 8.1.11.1. Može se upotrebljavati zagrijani ili nezagrijani CLD, a i CLD koji funkcionira pri atmosferskom tlaku i pod vakuumom.

9.4.8.1.3.   Pretvarač NO2 u NO

Unutarnji ili vanjski pretvarač NO2 u NO koji zadovoljava na verifikaciji iz točke 8.1.11.5. postavlja se iza CLD-a, a izvodi se s premosnicom kako bi se olakšala ta verifikacija.

9.4.8.1.4.   Učinci vlažnosti

Sve temperature CLD-a moraju se održavati kako bi se spriječila kondenzacija vode. Za uklanjanje vlažnosti iz uzorka iza CLD-a upotrebljava se jedna od sljedećih konfiguracija:

(a)	CLD spojen iza uređaja za sušenje ili rashladnika koji je iza pretvarača NO2 u NO koji prolazi verifikaciju iz točke 8.1.11.5.;

(b)	CLD spojen iza uređaja za sušenje ili toplinskog rashladnika koji prolazi verifikaciju iz točke 8.1.11.4.

9.4.8.1.5.   Vrijeme odziva

Za poboljšanje vremena odziva CLD-a može se upotrebljavati zagrijani CLD.

9.4.8.2.   Nedisperzivni ultraljubičasti analizator

9.4.8.2.1.   Primjena

Nedisperzivni ultraljubičasti (NDUV) analizator upotrebljava se za mjerenje koncentracije NOx u nerazrijeđenom ili razrijeđenom ispušnom plinu pri skupnom ili kontinuiranom uzorkovanju.

9.4.8.2.2.   Zahtjevi za sastavne dijelove

Sustav temeljen na NDUV-u mora zadovoljavati na verifikaciji iz točke 8.1.11.3.

9.4.8.2.3.   Pretvarač NO2 u NO

Ako NDUV analizator mjeri samo NO, unutarnji ili vanjski pretvarač NO2 u NO koji zadovoljava na verifikaciji iz točke 8.1.11.5. postavlja se iza NDUV analizatora. Pretvarač se izvodi s premosnicom kako bi se olakšala ta verifikacija.

9.4.8.2.4.   Učinci vlažnosti

Temperatura NDUV-a mora se održavati kako bi se spriječila kondenzacija vode, osim ako se ne upotrebljava jedna od sljedećih konfiguracija:

(a)	NDUV spojen iza uređaja za sušenje ili rashladnika koji je iza pretvarača NO2 u NO koji zadovoljava na verifikaciji iz točke 8.1.11.5.;

(b)	NDUV spojen iza svakog uređaja za sušenje ili toplinskog rashladnika koji zadovoljava na verifikaciji iz točke 8.1.11.4.

9.4.9.   Mjerenja O2

Za mjerenje koncentracije O2 u nerazrijeđenom ili razrijeđenom ispušnom plinu pri skupnom ili kontinuiranom uzorkovanju upotrebljava se analizator s paramagnetskom detekcijom (PMD) ili magnetskopneumatska detekcija (MPD).

9.4.10.   Mjerenja omjera zraka i goriva

Za mjerenje omjera zraka i goriva u nerazrijeđenom ispušnom plinu za kontinuirano uzorkovanje upotrebljava se cirkonski (ZrO2) analizator. Za izračun brzine protoka ispušnih plinova u skladu s Prilogom VII. mogu se upotrebljavati mjerenja O2 s mjerenjima ulaznog zraka ili protoka goriva.

9.4.11.   Mjerenja PM-a gravimetrijskom vagom

Za vaganje neto PM-a skupljenog na filtarskom mediju za uzorkovanje mora se upotrebljavati vaga.

Razlučivost vage najmanje mora biti jednaka ili manja od ponovljivosti od 0,5 mikrograma preporučene u tablici 6.8. Ako vaga ima interne umjerne utege za rutinsko rasponsko umjeravanje i verifikacije linearnosti, umjerni utezi moraju odgovarati specifikacijama iz točke 9.5.2.

Vaga se na mjestu na kojem je postavljena mora na optimalno vrijeme taloženja i stabilnost.

9.4.12.   Mjerenja amonijaka (NH3)

Fourierov transformacijski infracrveni analizator (FTIR), NDUV ili laserski infracrveni analizator mogu se upotrebljavati u skladu s uputama dobavljača instrumenta.

9.5.   Analitički plinovi i etaloni mase

9.5.1.   Analitički plinovi

Analitički plinovi moraju odgovarati specifikacijama točnosti i čistoće iz ovog odjeljka.

9.5.1.1.   Specifikacije plina

U obzir se moraju uzimati sljedeće specifikacije plina:

(a)

pročišćeni plinovi upotrebljavaju se za spajanje s umjernim plinovima i prilagođavanje mjernih instrumenata tako da se nultim umjernim etalonom dobije nulti odziv. Upotrebljavaju se plinovi s kontaminacijom koja nije veća od najveće od sljedećih vrijednosti u plinskoj boci ili na izlazu generatora nultog plina: i. 2 % kontaminacije, izmjerene u odnosu na srednju očekivanu koncentraciju na standardu. Primjerice, ako se očekuje koncentracija CO od 100,0 μmol/mol, tada bi bilo dopušteno upotrebljavati nulti plin koji ima kontaminaciju s CO od najviše 2 000 μmol/mol; ii. kontaminacije određene u tablici 6.9., primjenjive za mjerenja nerazrijeđenog ili razrijeđenog protoka; iii. kontaminacije određene u tablici 6.10., primjenjive za mjerenja nerazrijeđenog protoka; Tablica 6.9. Granične vrijednosti kontaminacije primjenjive za mjerenja nerazrijeđenog ili razrijeđenog protoka [μmol/mol = ppm] Sastojak Pročišćeni sintetski zrak (4) Pročišćeni N2  (4) THC (ekvivalent C1) ≤ 0,05 μmol/mol ≤ 0,05 μmol/mol CO ≤ 1 μmol/mol ≤ 1 μmol/mol CO2 ≤ 1, μmol/mol ≤ 10 μmol/mol O2 0,205 do 0,215 mol/mol ≤ 2 μmol/mol NOx ≤ 0,02 μmol/mol ≤ 0,02 μmol/mol Tablica 6.10. Granične vrijednosti kontaminacije primjenjive za mjerenja nerazrijeđenog protoka [μmol/mol = ppm] Sastojak Pročišćeni sintetski zrak (5) Pročišćeni N2  (5) THC (ekvivalent C1) ≤ 1 μmol/mol ≤ 1 μmol/mol CO ≤ 1 μmol/mol ≤ 1 μmol/mol CO2 ≤ 400 μmol/mol ≤ 400 μmol/mol O2 0,18 do 0,21 mol/mol — NOx ≤ 0,1 μmol/mol ≤ 0,1 μmol/mol

(b)

s analizatorom FID-a moraju se upotrebljavati sljedeći plinovi: i. gorivo FID-a upotrebljava se s koncentracijom H2 (0,39 do 0,41) mol/mol, ostatak He ili N2. Smjesa ne smije sadržavati više od 0,05 μmol/mol THC; ii. zrak plamenika FID-a mora odgovarati specifikacijama pročišćenog zraka iz stavka (a) ove točke; iii. nulti plin za FID. FID-ovi se nulto umjeravaju pročišćenim plinom koji odgovara specifikacijama iz stavka (a) ove točke, ali koncentracija pročišćenog plina O2 može biti bilo koja vrijednost; iv. rasponski plin za FID. THC FID rasponski se i nulto umjerava rasponskim koncentracijama propana C3H8. Umjerava se na bazi broja ugljika od jedan (C1); v. rezervirano;

(c)

upotrebljavaju se sljedeće smjese plinova, pri čemu su plinovi sljedivi unutar ± 1,0 % stvarne vrijednosti priznatih međunarodnih i/ili nacionalnih etalona ili drugih odobrenih etalona plinova: i. rezervirano; ii. rezervirano; iii. C3H8, ostatak pročišćeni sintetski zrak i/ili N2 (kako je primjenjivo); iv. CO, ostatak pročišćeni N2, v. CO2, ostatak pročišćeni N2; vi. NO, ostatak pročišćeni N2; vii. NO2, ostatak pročišćeni sintetski zrak; viii. O2, ostatak pročišćeni N2; ix. C3H8, CO, CO2, NO, ostatak pročišćeni N2; x. C3H8, CH4, CO, CO2, NO, ostatak pročišćeni N2;

(d)

mogu se upotrebljavati plinovi za druge vrste osim onih navedenih u stavku (c) ove točke (kao što su metanol u zraku, koji se može upotrebljavati za određivanje faktora odziva) ako su sljedivi do unutar ± 3,0 % stvarne vrijednosti međunarodnih i/ili nacionalnih etalona i ako su ispunjeni zahtjevi u pogledu stabilnosti navedeni u točki 9.5.1.2.;

(e)

vlastiti umjerni plinovi mogu se generirati preciznim uređajem za spajanje, poput razdjelnika plina, u svrhu razrjeđivanja plinova s pročišćenim N2 ili pročišćenim sintetskim zrakom. Ako razdjelnici plinova odgovaraju specifikacijama iz točke 9.4.5.6., a plinovi koji se spajaju ispunjavaju zahtjeve navedene u stavcima (a) i (c) ove točke, smatra se da krajnje smjese ispunjavaju zahtjeve iz ove točke 9.5.1.1.

9.5.1.2.   Koncentracija i rok trajanja

Bilježe se koncentracija etalona svakog umjernog plina i njegov rok trajanja koji navede dobavljač plina.

(a)	Ni jedan etalon umjernog plina ne smije se upotrebljavati nakon što mu istekne rok trajanja, osim u slučajevima navedenima u stavku (b) ove točke.

(b)	Umjernim plinovima može se promijeniti oznaka nakon isteka roka trajanja ako su to prethodno odobrili homologacijsko ili certifikacijsko tijelo.

9.5.1.3.   Prijenos plinova

Plinovi se iz svojeg izvora do analizatora moraju prenositi sastavnim dijelovima koji su predviđeni za kontrolu i prijenos isključivo tih plinova.

Mora se poštovati trajnost svih umjernih plinova. Rok trajanja umjernih plinova koji navede proizvođač mora biti zabilježen.

9.5.2.   Etaloni za masu

Upotrebljavaju se umjerni utezi za PM vagu koji su certificirani kao međunarodni i/ili nacionalni etaloni sljedivi unutar 0,1 % nesigurnosti. Umjerne utege može certificirati bilo koji umjerni laboratorij koji može osigurati sljedivost do priznatih međunarodnih i/ili nacionalnih etalona. Mora se osigurati da najlakši umjerni uteg nema masu veću od desetorostruke mase neiskorištenog medija za uzorkovanje PM-a. U izvještaju o umjeravanju mora biti navedena gustoća utega.

---

(1)  Umjeravanja i verifikacije radite češće u skladu s uputama proizvođača mjernog sustava i dobrom inženjerskom procjenom.

(2)  Verifikacija CVS-a nije potrebna za sustave koji se poklapaju unutar ± 2 % na temelju kemijske ravnoteže ugljika ili kisika u ulaznom zraku, gorivu i razrijeđenom ispušnom plinu.

(1)  Brzina molarnog protoka može se upotrebljavati kao izraz za količinu umjesto standardne volumetrijske brzine protoka. U tom se slučaju maksimalna brzina molarnog protoka može upotrebljavati umjesti maksimalne standardne volumetrijske brzine protoka u odgovarajućem kriteriju linearnosti.

(2)  Sve dok se u spremniku sprečava kondenzacija vode.

(3)  Do 313 K (40 °C).

(4)  Do 475 K (202 °C).

(5)  Pri 464 ± 11 K (191 ± 11 °C).

(3)  Točnost i ponovljivost utvrđuju se s istim prikupljenim podacima kako je opisano u točki 9.4.3., i na temelju apsolutnih vrijednosti. Oznaka „pt.” odnosi se na ukupnu srednju vrijednost očekivanu na graničnoj vrijednosti emisije; „maks.” se odnosi na vršnu vrijednost očekivanu na graničnoj vrijednosti emisije za vrijeme radnog ciklusa, ne maksimum raspona instrumenta; „izmj.” se odnosi na stvarni prosjek tijekom radnog ciklusa.

(4)  Te razine čistoće ne moraju biti međunarodno i/ili nacionalno priznati sljedivi standardi.

(5)  Te razine čistoće ne moraju biti međunarodno i/ili nacionalno priznati sljedivi etaloni.