10.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 336/36

(1)

Kako bi se izbjeglo narušavanje međunarodnih financijskih tržišta i spriječilo kažnjavanje institucija povisivanjem kapitalnih zahtjeva tijekom postupaka izdavanja odobrenja postojećim središnjim drugim ugovornim stranama i njihova priznavanja, člankom 497. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 utvrđeno je prijelazno razdoblje tijekom kojeg institucije s poslovnim nastanom u Uniji mogu smatrati kvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama sve središnje druge ugovorne strane s kojima obavljaju poravnanje transakcija.

(2)

Uredbom (EU) br. 575/2013 izmijenjena je Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (2) u pogledu određenih ulaznih podataka za izračun kapitalnih zahtjeva institucija za izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama. U skladu s time, člankom 89. stavkom 5.a Uredbe (EU) br. 648/2012 od određenih se središnjih drugih ugovornih strana zahtijeva da u ograničenom razdoblju izvješćuju o ukupnom iznosu inicijalne marže koju su primile od svojih članova sustava poravnanja. To prijelazno razdoblje odgovara razdoblju utvrđenom člankom 497. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(3)

Utvrđeno je da će oba prijelazna razdoblja isteći 15. lipnja 2014.

(4)

Člankom 497. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 Komisija se ovlašćuje za donošenje provedbenog akta kako bi se u iznimnim situacijama prijelazno razdoblje za kapitalne zahtjeve produžilo za šest mjeseci. To je produženje potrebno primjenjivati i u odnosu na rokove utvrđene člankom 89. stavkom 5.a Uredbe (EU) br. 648/2012. Ta su prijelazna razdoblja produžena do 15. prosinca 2016. provedbenim uredbama Komisije (EU) br. 591/2014 (3), (EU) br. 1317/2014 (4), (EU) 2015/880 (5), (EU) 2015/2326 (6) i (EU) 2016/892 (7).

(5)

Postupak izdavanja odobrenja postojećim drugim ugovornim stranama s poslovnim nastanom u Uniji dovršen je stoga za te druge ugovorne strane nije potrebno dodatno produljenje prijelaznog razdoblja.

(6)

U pogledu središnjih drugih ugovornih strana s poslovnim nastanom u trećim zemljama koje su do sad podnijele zahtjev za priznavanje, Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) priznalo je već 21 središnju ugovornu stranu. Od tog broja tri središnje druge ugovorne strane iz Sjedinjenih Američkih Država priznate su nakon donošenja Provedbene uredbe (EU) 2016/892. Osim toga, dodatne središnje druge ugovorne strane iz Sjedinjenih Američkih Država mogu biti priznate na temelju Provedbene odluke Komisije (EU) 2016/377 (8). Međutim preostale središnje druge ugovorne strane iz trećih zemalja i dalje čekaju priznavanje, a postupak priznavanja neće biti dovršen do 15. prosinca 2016. Ako se prijelazno razdoblje ne produži, institucije s poslovnim nastanom u Uniji (ili njihova društva kćeri s poslovnim nastanom izvan Unije) koje su izložene prema preostalim drugim ugovornim stranama iz trećih zemalja trebale bi znatno povećati svoje kapitalne zahtjeve za te izloženosti. Čak i ako bi ta povećanja mogla biti samo privremena, mogla bi rezultirati povlačenjem tih institucija kao izravnih sudionika u tim središnjim drugim ugovornim stranama ili, barem privremeno, prestankom pružanja usluga poravnanja klijentima tih institucija i tako uzrokovati ozbiljno narušavanje tržišta na kojima spomenute središnje druge ugovorne strane posluju.

(7)

Stoga bi potreba da se izbjegne narušavanje tržišta izvan Unije, koja je prethodno bila razlog produženja prijelaznog razdoblja utvrđenog člankom 497. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, postojala i nakon isteka produženja prijelaznog razdoblja utvrđenog Provedbenom uredbom (EU) 2016/892. Dodatnim produženjem prijelaznog razdoblja trebalo bi se institucijama s poslovnim nastanom u Uniji (ili njihovim društvima kćerima s poslovnim nastanom izvan Unije) omogućiti izbjegavanje znatnog povećanja kapitalnih zahtjeva zbog nezavršenog postupka priznavanja za središnje druge ugovorne strane koje na održiv i pristupačan način pružaju posebne vrste usluge poravnanja koje su institucijama s poslovnim nastanom u Uniji (ili njihovim društvima kćerima s poslovnim nastanom izvan Unije) potrebne. Stoga je primjereno prijelazna razdoblja produžiti za dodatnih šest mjeseci.

(8)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za bankarstvo,