(1)

Odredbe ove Uredbe blisko su povezane jer se odnose na raspoređivanje procjena kreditnog rizika osim onih dodijeljenih sekuritizacijskim pozicijama. Kako bi se osigurala dosljednost tih odredaba, koje bi trebale stupiti na snagu istodobno, te kako bi se osobama koje podliježu tim obvezama omogućio sveobuhvatan pregled i jednostavan pristup tim odredbama, poželjno je jednom uredbom obuhvatiti sve provedbene tehničke standarde predviđene Uredbom (EU) br. 575/2013 koji se odnose na raspoređivanje procjena kreditnog rizika osim onih dodijeljenih sekuritizacijskim pozicijama.

(2)

Člankom 136. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 zahtijeva se, za sve vanjske institucije za procjenu kreditnog rizika („VIPKR-ovi”), specifikacija toga kojim stupnjevima kreditne kvalitete iz odjeljka 2. te Uredbe odgovaraju relevantne kreditne procjene koje izdaje VIPKR („raspoređivanje”). VIPKR-ovi su agencije za kreditni rejting koje su registrirane ili certificirane u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (2) ili središnje banke koje izdaju kreditne rejtinge na koje se ne primjenjuje ta Uredba.

(3)

Određeni slični pojmovi i koncepti koji se koriste u Uredbi (EZ) br. 1060/2009 i u Uredbi (EU) br. 575/2013 mogu izazvati zabunu. „Kreditna procjena” termin je koji se upotrebljava u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 i za „oznake” raznih kategorija rejtinga VIPKR-ova i za dodjelu takvog rejtinga određenoj stavci. Međutim, u članku 3. stavku 1. točkama (h) i (a) Uredbe (EZ) br. 1060/2009 ta se dva koncepta jasno razlikuju upotrebom termina „kategorija rejtinga” i „kreditni rejting”. Kako bi se izbjeglo zbrku, s obzirom na potrebu za tim da se na ta dva specifična koncepta upućuje odvojeno i s obzirom na komplementarnost tih dviju uredaba, zbog njezine veće specifičnosti trebalo bi upotrebljavati terminologiju Uredbe (EZ) br. 1060/2009.

(4)

S obzirom na to da je člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1060/2009 kreditnim institucijama i društvima za investicije dopušteno korištenje kreditnih rejtinga u regulatorne svrhe samo ako ih dodjeljuju agencije za kreditni rejting koje su osnovane u Uniji i koje su registrirane ili certificirane u skladu s tom Uredbom, raspoređivanje kreditnih procjena VIPKR-ova trebalo bi obuhvaćati kreditne procjene koje su u skladu s definicijom „kreditnog rejtinga” prema članku 3. stavku 1. točki (a) te Uredbe. Nadalje, s obzirom na to da se zahvaljujući članku 136. Uredbe (EU) br. 575/2013 od svih VIPKR-ova zahtijeva raspoređivanje čija definicija zahvaljujući članku 4. točki 98. te Uredbe obuhvaća i kreditne rejtinge koje su dale središnje banke na koje se ne primjenjuje Uredba (EZ) br. 1060/2009, raspoređivanje kategorija rejtinga VIPKR-ova trebalo bi obuhvaćati i takve kreditne rejtinge. Uredbom (EU) br. 575/2013 sprečava se korištenje kreditnih rejtinga za određene kategorije imovine (kao što je kapital) u okviru standardiziranog pristupa. Stoga bi, u pogledu subjekata za zajednička ulaganja s fiksnim prihodima (CIU), samo oni koji isključivo ovise o kreditnoj kvaliteti odnosne imovine trebali biti obuhvaćeni raspoređivanjem kreditnih procjena VIPKR-ova.

(5)

Cilj je raspoređivanja dodijeliti kategorijama rejtinga VIPKR-a odgovarajuće pondere rizika Uredbe (EU) br. 575/2013. Tako bi se trebalo moći raspoznati ne samo relativne razlike u riziku nego i apsolutne razine rizika za svaku kategoriju rejtinga, čime bi se osigurale odgovarajuće razine kapitala u skladu sa standardiziranim pristupom.

(6)

S obzirom na širok raspon metodologija koje primjenjuju VIPKR-ovi, objektivnost i dosljednost metodologije raspoređivanja ključna su svojstva za osiguravanje jednakih konkurentskih uvjeta za institucije te pravednog tretmana VIPKR-ova. Iz tog razloga, kada se razrađuju pravila za upotrebu kvantitativnih i kvalitativnih čimbenika i njihovu usporedbu s referentnom vrijednosti, potrebno je graditi na prethodnom regulatornom okviru, tj. na 3. dijelu „Revidiranih smjernica o priznavanju vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika” od 30. studenoga 2010., kako bi se osigurao nesmetan prijelaz na raspoređivanje iz ove Uredbe. Time bi se ujedno osigurala dosljednost s međunarodnim standardima u tom području koje, dalje, odražava Prilog 2. „Basel II: Međunarodna konvergencija mjerenja kapitala i kapitalnih standarda: revidirani okvir – sveobuhvatna verzija” od lipnja 2006.

(7)

Definicije statusa neispunjavanja obveza koje upotrebljavaju VIPKR-ovi mogu se razlikovati od definicije iz članka 178. Uredbe (EU) br. 575/2013 kako je izneseno u Uredbi (EZ) br. 1060/2009 i Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2015/2 (3). Unatoč tome, kako bi se osiguralo to da se ne izmijeni ukupna razina kapitala koja je potrebna za izloženosti kojima je dodijeljen vanjski rejting, kao definiciju statusa neispunjavanja obveza za potrebe ove Uredbe trebalo bi upotrebljavati vrste nastanka statusa neispunjavanja obveza koje se primjenjuju za kalibraciju referentne vrijednosti navedene u članku 136. stavku 2. točki (c) Uredbe (EU) br. 575/2013.

(8)

Raspoređivanje je potrebno tumačiti kao vezu između kategorija rejtinga VIPKR-a i regulatorne ljestvice koja je definirana za bonitetne potrebe. Stoga bi ga se trebalo smatrati zasebnim konceptom od onoga koji Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) treba osigurati u obliku izvješća, zahvaljujući članku 21. stavku 4.b Uredbe (EZ) br. 1060/2009, kojem je cilj osigurati ulagateljima jednostavnu usporedbu svih postojećih kreditnih rejtinga u vezi s određenim subjektom kojem se dodjeljuje rejting. Isto tako, za potrebe ove Uredbe termin „raspoređivanje” ne odnosi se na raspoređivanja koja su izrađena u drugim okvirima, kao što je okvir za kreditnu procjenu Eurosustava, jer oni mogu djelovati prema drukčijim metodologijama i definicijama.

(9)

Za svaki relevantan skup kategorija rejtinga trebalo bi se provoditi drukčije raspoređivanje („ljestvica kreditnog rejtinga”). Kada je ljestvica kreditnog rejtinga VIPKR-a ista u svim kategorijama izloženosti, raspoređivanje se ne bi smjelo razlikovati kako bi se zajamčilo razlikovanje pondera rizika u raznim kategorijama izloženosti uspostavljenima Uredbom (EU) br. 575/2013. Kada VIPKR ima nekoliko ljestvica kreditnog rejtinga, trebalo bi razmotriti raspoređivanje odnosa koji VIPKR uspostavlja među njima.

(10)

Nenaručeni rejtinzi, kao što je navedeno u članku 3. stavku 1. točki (x) Uredbe (EZ) br. 1060/2009, trebali bi biti uključeni u raspoređivanje VIPKR-a dok god se ti rejtinzi mogu upotrijebiti u regulatorne svrhe u skladu s člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1060/2009 i Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) potvrdi da se oni po kvaliteti ne razlikuju od naručenih kreditnih rejtinga tog VIPKR-a u skladu s člankom 138. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(11)

Za izradu raspoređivanja trebalo bi upotrebljavati i kvantitativne i kvalitativne čimbenike, pri čemu se kvalitativni čimbenici smatraju drugom fazom koja se provodi ako i kada je potrebno, a pogotovo ako kvantitativni čimbenici nisu adekvatni. Kao rezultat toga kvalitativni čimbenici trebali bi pomagati u reviziji, ispravljanju i poboljšavanju svakog početnog raspoređivanja provedenog na temelju kvantitativnih čimbenika, kada je takva revizija opravdana i potrebna. Taj dvoetapni pristup potreban je kao doprinos objektivnosti raspoređivanja i kako bi se osiguralo da raspoređivanje doista pokazuje podudarnost kategorija rejtinga VIPKR-a s regulatornom ljestvicom koja je definirana za bonitetne potrebe.

(12)

Potrebno je izbjegavati izazivanje neprimjerenog znatno nepovoljnijeg položaja onim vanjskim institucijama za procjenu kreditnog rizika koje, zbog njihova kasnijeg ulaska na tržište, daju ograničene kvantitativne informacije radi pažljivog održavanja ravnoteže između bonitetnih i tržišnih pitanja. Stoga je potrebno smanjiti relevantnost kvantitativnih čimbenika za određivanje raspoređivanja. Kad god to postane potrebno, trebalo bi ažurirati raspoređivanje kako bi ono odražavalo kvantitativne informacije koje su prikupljene nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

(13)

Stopu statusa neispunjavanja obveza povezanu sa stavkama kojima je dodijeljena ista kategorija rejtinga trebalo bi smatrati najreprezentativnijim kvantitativnim čimbenikom te bi je trebalo izračunavati iz podataka o statusu neispunjavanja obveza koji odgovaraju takvim stavkama. Kada nisu dostupni dostatni podaci o neispunjavanju obveza koji bi odgovarali tim stavkama, procjenu stope neispunjavanja obveza trebalo bi još uvijek izračunavati na temelju mišljenja relevantnog VIPKR-a te svim dokazima o neispunjavanju obveza povezanima sa stavkama dodijeliti istu kategoriju rejtinga za koju se provodi raspoređivanje.

(14)

Izračun stope neispunjavanja obveza trebao bi ispunjavati određene uvjete kako bi se osiguralo da je usporediv u svim VIPKR-ovima. Primjerice, trebalo bi ga se mjeriti u razdoblju od tri godine kako bi se omogućilo uočavanje znatnog broja neispunjavanja obveza kada je rizik vrlo nizak te bi se u njemu trebalo u obzir uzeti povlačenja kako bi se izbjeglo podcjenjivanje rizika. Osim toga, s obzirom na to koliko je rijetko neispunjavanje obveza kod rejtinga javnog sektora i kako bi se izbjeglo davanje prednosti za stope neispunjavanja obveza izdavateljima s velikim brojem izdanja zbog upotrebe rejtinga izdanja, ne bi trebalo uključivati ni rejtinge iz javnog sektora ni rejtinge izdanja.

(15)

Stope neispunjavanja obveza trebale bi se izračunavati za svaku kategoriju rejtinga u mjeri koja je moguća za dugoročno i kratkoročno razdoblje promatranja. Dugoročnim razdobljem promatranja trebalo bi osigurati osnovu za raspoređivanje, a kratkoročnim rano upozoravanje o potencijalnim povećanjima ili smanjenjima razine rizika u kategoriji rejtinga. Kada nije dostupan dostatan broj kreditnih rejtinga, trebalo bi izračunavati samo dugoročnu stopu neispunjavanja obveza zbog velike nesigurnosti u pogledu izračunavanja kratkoročnih stopa neispunjavanja obveza. U ovom slučaju upozorenje o potencijalnom povećanju razine rizika kategorije rejtinga trebalo bi dobiti iz kvalitativnih čimbenika.

(16)

Definicija statusa neispunjavanja obveza koju je uspostavio VIPKR radi izračuna stope neispunjavanja obveza povezane sa stavkama kojima se dodjeljuje ista kategorija rejtinga ključan je element raspoređivanja. Stroža definicija statusa neispunjavanja obveza može rezultirati višim stopama neispunjavanja obveza u usporedbi s manje strogim definicijama statusa neispunjavanja obveza. Stoga je potrebno procijeniti učinak definicije statusa neispunjavanja obveza na izračun stope neispunjavanja obveza kako bi se osiguralo točno raspoređivanje.

(17)

Kada su dostupni samo oskudni podaci o statusu neispunjavanja obveza, trebalo bi za raspoređivanje u obzir uzeti vremensko razdoblje koje se razmatra u kategoriji rejtinga kako bi se osigurala dosljednost u svim VIPKR-ovima. Stoga se, kada je odabrano kratko razdoblje, neke stavke mogu kvalificirati za određenu razinu rizika. Međutim, te iste stavke mogu značiti bitno različitu razinu rizika ako ih se vrednuje tijekom trogodišnjeg vremenskog razdoblja odabranog za izračun stope neispunjavanja obveza. Trebalo bi priznati taj čimbenik te ga raspoređivanje treba odgovarajuće odražavati.

(18)

Smisao kategorije rejtinga i njezina relativnog položaja u ljestvici kreditnog rejtinga trebali bi biti posebno korisni kada kvantitativni čimbenici nisu dostupni i kada je poznato raspoređivanje susjedne kategorije rejtinga. U tu svrhu stupnjeve kreditne kvalitete trebala bi karakterizirati svojstva kao što su kapacitet izdavatelja da ispuni svoje financijske obveze, njegova osjetljivost na gospodarsku situaciju ili njegova blizina statusu neispunjenja obveze.

(19)

Trebalo bi u obzir uzeti i općenite činitelje rizika stavki kojima je dodijeljena kategorija rejtinga. Veličinu i stupanj diversifikacije djelatnosti stavki kojima je dodijeljena kategorija rejtniga trebalo bi uzeti u obzir kao relevantne pokazatelje njihova odnosnog profila rizika. Isto bi tako trebalo biti moguće razmotriti kvalitativne čimbenike drugih mjera kreditne sposobnosti dodijeljene stavkama iste kategorije rejtinga, kako bi se prenijele dodatne informacije u pogledu ponašanja povezanog sa statusom neispunjavanja obveza u relevantnoj kategoriji rejtinga. Relevantnost, objektivnost i pouzdanost različitih mjera kreditne sposobnosti trebalo bi pozorno analizirati prije njihove primjene u svrhu raspoređivanja.

(20)

Kako bi se osigurala dosljednost s međunarodnim standardima, za raspoređivanje je potrebno upotrebljavati referentne vrijednosti dugoročnih i kratkoročnih stopa neispunjavanja obveza iz dokumenta „Basel II: Međunarodna konvergencija mjerenja kapitala i kapitalnih standarda: revidirani okvir – sveobuhvatna verzija” od lipnja 2006. Međutim, trebalo bi osigurati detaljnija pravila kako bi se uzela u obzir raznovrsnost VIPKR-ova koji trenutačno djeluju na tržištu EU-a i čije stope neispunjavanja obveza mogu znatno odstupati od uzorka međunarodnih VIPKR-ova na kojima se temelji trenutačna referentna vrijednost. Konkretnije, dugoročnu referentnu vrijednost trebalo bi definirati u pogledu intervala kako bi se priznalo da sa svakim stupnjem kreditne kvalitete može biti kompatibilan niz vrijednosti.

(21)

Kategorije rejtinga trebalo bi u početku rasporediti na stupanj kreditne kvalitete na temelju usporedbe njihove dugoročne stope neispunjavanja obveza s dugoročnim referentnim mjerilom i informacijama koje su dobivene od kvalitativnih čimbenika.

(22)

U skladu s člankom 136. stavkom 1. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 575/2013 trebalo bi često revidirati adekvatnost raspoređivanja jer se dugoročna stopa neispunjavanja obveza može promijeniti i postati reprezentativna za neki drugi stupanj kreditne kvalitete. U tu je svrhu nedavne kratkoročne stope neispunjavanja obveza unutar kategorije rejtinga potrebno redovito suprotstaviti njihovim relevantnim kratkoročnim referentnim vrijednostima (razine „praćenja” i „pokretača”). Povreda kratkoročnih referentnih mjerila dvije godine zaredom mogla bi značiti slabljenje standarda procjene, što bi moglo značiti da je za manje povoljan stupanj kreditne kvalitete reprezentativna nova odnosna dugoročna stopa neispunjavanja obveza. Taj je signal relevantniji ako je umjesto razine praćenja povrijeđena razina pokretača. Konkretno, na temelju jedne stavke u statusu neispunjavanja obveza koja je povezana s najvišim kategorijama rejtinga može se pokrenuti razmatranje revizije raspoređivanja dodijeljenog jedinom VPIKR-u koji je dodijelio rejting toj stavci.

(23)

Prema potrebi trebalo bi dostaviti revidirani nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi se u njegovo raspoređivanje dodali novoosnovani VIPKR-ovi.

(24)

S obzirom na to da je uvijek potrebno biti u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013, potrebno je kontinuirano pratiti rezultate raspoređivanja.

(25)

Ova se Uredba temelji na nacrtu provedbenih tehničkih standarda koji su Komisiji zajedno dostavili EBA, ESMA i Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) („europska nadzorna tijela (ESA-e)”).

(26)

Komisija je 29. ožujka 2016. obavijestila Zajednički odbor europskih nadzornih tijela o svojoj namjeri da potvrdi nacrt provedbenih tehničkih standarda s izmjenama kako bi osigurala ravnotežu između stabilnog bonitetnog pristupa i potrebe za izbjegavanjem još veće koncentracije na već veoma koncentriranom tržištu kreditnih rejtinga, kojim dominiraju tri velike vanjske institucije za procjenu kreditnog rizika i čiji zajednički tržišni udio iznosi otprilike 90 %. Komisija je u svojoj obavijesti posebno istaknula potrebu za izbjegavanjem automatske primjene, nakon tri godine, konzervativnijeg raspoređivanja svim vanjskim institucijama za procjenu kreditnog rizika koje nisu proizvele dovoljno rejtinga i neovisno o kvaliteti njihovih rejtinga jer bi se tim pristupom riskiralo stvaranje regulatornih prepreka ulasku na tržište i potkopalo konkurentni položaj manjih/novijih vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika samo zato što one ne proizvode jednako mnogo rejtinga kao velike etablirane tvrtke. Zajednički odbor europskih nadzornih tijela u svojem je službenom mišljenju od 12. svibnja 2016. potvrdio svoje početno stajalište i nije ponovno podnio provedbene tehničke standarde izmijenjene u skladu s izmjenama koje je predložila Komisija.

(27)

Kako bi se osigurala ravnoteža između stabilnog bonitetnog pristupa i tržišnog natjecanja na tržištu kreditnih rejtinga, nacrt provedbenih tehničkih standarda trebalo bi izmijeniti u pogledu odredbi koje bi mogle uzrokovati neprimjeren znatno nepovoljniji položaj manjih/novijih vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika zbog njihova kasnijeg ulaska na tržište, a pogotovo odredbi koje se odnose na primjenu konzervativnijeg tretmana u slučaju ograničenih podataka, automatskog stupanja na snagu novog raspoređivanja od 2019. te odredbe u vezi s revizijom raspoređivanja i tablicama za raspoređivanje koje će se primjenjivati od 2019.

(28)

EBA, ESMA i EIOPA provele su otvoreno javno savjetovanje o nacrtu provedbenih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirale moguće povezane troškove i koristi te zatražile mišljenje Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (4), mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (5) i mišljenje Interesne skupine za osiguranje i reosiguranje osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (6),