19.5.2015

HR

Službeni list Europske unije

L 123/33

---

UREDBA (EU) 2015/755 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 29. travnja 2015.

o zajedničkim pravilima za uvoz iz određenih trećih zemalja

(preinaka)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)	Uredba Vijeća (EZ) br. 625/2009 (3) je značajno izmijenjena (4). Uzimajući u obzir buduće izmjene, ovu Uredbu je potrebno preinačiti u cilju jasnoće.

(2)	Zajednička trgovinska politika trebala bi se temeljiti na ujednačenim načelima.

(3)	Ujednačenost pravila za uvoz trebalo bi osigurati propisivanjem odredaba sličnih onima koje se primjenjuju prema zajedničkim pravilima za ostale treće zemlje, u mjeri u kojoj je to moguće s obzirom na posebne karakteristike gospodarskog sustava u tim trećim zemljama.

(4)	Zajednička pravila za uvoz također se primjenjuju na proizvode ugljena i čelika bez obzira na mjere za provedbu sporazuma koji se posebno odnosi na te proizvode.

(5)	Liberalizacija uvoza, točnije nepostojanje količinskih ograničenja, trebala bi stoga predstavljati polazište za pravila Unije.

(6)	U slučaju nekih proizvoda Komisija bi trebala ispitati odredbe i uvjete uvoza, kretanja uvoza, različite aspekte stanja gospodarstva i trgovine i mjere koje treba eventualno poduzeti.

(7)	Za te proizvode može postati očigledno da bi trebalo uvesti nadzor Unije nad nekim od tih uvoza.

(8)	Komisija je nadležna za donošenje zaštitnih mjera nužnih radi zaštite interesa Unije, vodeći pritom računa o postojećim međunarodnim obvezama.

(9)

Mjere nadzora ili zaštitne mjere, ograničene na jednu ili više regija Unije, mogu se pokazati prikladnijim od mjera koje se primjenjuju na cijelu Uniju. Međutim, te mjere mogu se odobravati samo iznimno i ako ne postoji alternativa. Potrebno je osigurati da su te mjere privremene i da u najmanjoj mogućoj mjeri ometaju funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(10)

Ako se primjenjuje nadzor Unije, puštanje u slobodan promet dotičnih proizvoda trebalo bi uvjetovati predočenjem isprave o nadzoru koja udovoljava ujednačenim kriterijima. Tu ispravu bi trebala, na jednostavan zahtjev uvoznika, izdavati nadležna tijela država članica u određenom roku, ali ne da time uvoznik stječe pravo na uvoz. Isprava o nadzoru stoga bi trebala biti važeća samo tijekom tog razdoblja, budući da pravila za uvoz ostaju neizmijenjena.

(11)

U interesu dobrog administrativnog upravljanja i radi pomoći gospodarskim subjektima Unije, sadržaj i izgled isprave o nadzoru trebalo bi uskladiti u najvećoj mogućoj mjeri s obrascima zajedničke uvozne dozvole predviđene Uredbom Komisije (EZ) br. 738/94 (5), Uredbom Komisije (EZ) br. 3168/94 (6), i Uredbom Komisije (EZ) br. 3169/94 (7), imajući na umu tehničke značajke isprave o nadzoru.

(12)	U interesu je Unije da države članice i Komisija u potpunosti razmjenjuju podatke dobivene nadzorom koji provodi Unija.

(13)	Potrebno je usvojiti točne kriterije za ocjenu moguće štete te uvesti ispitni postupak, istodobno dopuštajući Komisiji uvođenje odgovarajućih mjera u hitnim slučajevima.

(14)	S tim ciljem, potrebno je utvrditi detaljne odredbe o pokretanju ispitnog postupka, o potrebnim provjerama i inspekcijskom nadzoru, saslušanju, postupanju s primljenim podacima i o kriterijima za ocjenu štete.

(15)	Odredbe o ispitnim postupcima iz ove Uredbe ne dovode u pitanje pravila Unije ili nacionalna pravila o profesionalnoj tajni.

(16)	Potrebno je također utvrditi rokove za pokretanje ispitnih postupaka i utvrđivanje prikladnosti mjera, kako bi se osiguralo njihovo brzo utvrđivanje i povećala pravna sigurnost za gospodarske subjekte kojih se to tiče.

(17)	U interesu ujednačenosti pravila za uvoz, formalnosti koje uvoznici trebaju obaviti trebale bi biti jednostavne i jednake bez obzira na mjesto carinjenja robe. Stoga je poželjno predvidjeti da se sve formalnosti obavljaju korištenjem obrazaca koji odgovaraju uzorcima priloženim uz ovu Uredbu.

(18)	Isprave o nadzoru izdane u vezi s nadzornim mjerama Unije trebale bi biti važeće u cijeloj Uniji, bez obzira na državu članicu koja ih je izdala.

(19)	Tekstilni proizvodi na koje se primjenjuje Uredba Vijeća (EZ) br. 517/94 (8) podliježu posebnom postupanju na razini Unije i na međunarodnoj razini. Stoga ih treba potpuno isključiti iz područja primjene ove Uredbe.

(20)

Ovlast za izmjenom popisa trećih zemalja iz Priloga I. Uredbi (EZ) br. 625/2009 proizlazi iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 427/2003 (9). Uzimajući u obzir da su odredbe iz glave I. Uredbe (EZ) br. 427/2003 o prijelaznim zaštitnim mehanizmima vezanim za određeni proizvod istekle 11. prosinca 2013. te su stoga odredbe iz glave II. te Uredbe sada zastarjele, primjereno je u interesu usklađenosti, jasnoće i racionalnosti uključiti članke 14.a i 14.b te Uredbe u ovu Uredbu. Stoga Uredba (EZ) br. 427/2003 treba biti stavljena izvan snage.

(21)

Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u svrhu izmjena Priloga I. ovoj Uredbi, kako bi s popisa trećih zemalja iz tog Priloga uklonila zemlje kada postanu članice Svjetske trgovinske organizacije (WTO-a).

(22)	Za provedbu ove Uredbe potrebni su ujednačeni uvjeti za donošenje privremenih i konačnih zaštitnih mjera i za uvođenje prethodnih mjera nadzora. Te bi mjere trebala donijeti Komisija u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(23)

Savjetodavni postupak bi se trebalo koristiti za donošenje mjera nadzora i privremenih mjera zbog učinka tih mjera i njihove sekvencijalne logike u odnosu na donošenje konačnih zaštitnih mjera. Ako bi odgoda uvođenja mjera uzrokovala štetu koju bi bilo teško popraviti, potrebno je dopustiti Komisiji donošenje odmah primjenjivih privremenih mjera.

(24)	Kada je Uredba (EZ) br. 625/2009 bila izmijenjena, članak 18. stavak 2. podstavak drugi greškom je brisan. Ova odredba trebala bi ponovno biti dodana.

(25)

Budući da su Armenija, Rusija, Tadžikistan i Vijetnam postale članice WTO-a, te treće zemlje trebaju biti brisane iz Priloga I. Uredbi (EZ) br. 625/2009 delegiranim aktom Komisije. U interesu jasnoće i racionalnosti, ove zemlje nisu uključene u popis trećih zemalja navedenih u Prilogu I. ovoj Uredbi,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆA NAČELA

Članak 1.

1.   Ova se Uredba primjenjuje na uvoz proizvoda podrijetlom iz trećih zemalja iz Priloga I., osim tekstilnih proizvoda obuhvaćenih Uredbom (EZ) br. 517/94.

2.   Uvoz u Uniju proizvoda iz stavka 1. slobodan je i slijedom toga ne podliježe količinskim ograničenjima, ne dovodeći u pitanje zaštitne mjere koje se mogu poduzeti prema poglavlju V.

POGLAVLJE II.

POSTUPAK OBAVJEŠĆIVANJA I KONZULTACIJA U UNIJI

Članak 2.

Države članice obavješćuju Komisiju ako se pokaže da kretanja uvoza zahtijevaju mjere nadzora ili zaštitne mjere. Obavijest sadrži raspoložive dokaze na temelju kriterija iz članka 6. Komisija odmah prenosi obavijest svim državama članicama.

POGLAVLJE III.

ISPITNI POSTUPAK UNIJE

Članak 3.

1.   Ako se Komisiji čini očitim da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju ispitni postupak, Komisija pokreće ispitni postupak u roku od mjesec dana od primitka informacije od države članice i objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije. Ova obavijest:

(a)	sadrži sažetak primljenih podataka, kao i zahtjev da se svi relevantni podatci priopće Komisiji;

(b)	navodi rok u kojem zainteresirane stranke mogu iznijeti svoja stajališta u pisanom obliku i dostaviti podatke, ako ta stajališta i ti podatci trebaju biti uzeti u obzir u ispitnom postupku;

(c)	navodi rok u kojem zainteresirane stranke mogu zatražiti da ih Komisija usmeno sasluša u skladu sa stavkom 4.

Komisija započinje s ispitnim postupkom djelujući u suradnji s državama članicama.

Komisija državama članicama pruža informacije o svojoj analizi podataka i to obično u roku od 21 dan od dana kada su Komisiji podneseni podaci.

2.   Komisija traži sve podatke koje smatra potrebnima, te, prema potrebi, nastoji provjeriti te podatke s uvoznicima, trgovcima, zastupnicima, proizvođačima, trgovačkim udruženjima i organizacijama.

Komisiji u toj zadaći pomažu službenici države članice na čijem državnom području se provode te provjere pod uvjetom da ta država članica to želi.

Zainteresirane stranke koje su se javile u skladu sa stavkom 1. prvim podstavkom, kao i predstavnici zemlje izvoznice, mogu pregledati sve podatke dostupne Komisiji u okviru ispitnog postupka, a različite od internih dokumenata koje su pripremila tijela Unije ili njezinih država članica, pod uvjetom da su od značaja za obranu njihovih interesa i da nisu povjerljivi u smislu članka 5. te da ih Komisija koristi u ispitnom postupku. S tim ciljem Komisiji upućuju pisani zahtjev u kojem navode podatke koje traže.

3.   Države članice dostavljaju Komisiji, na njezin zahtjev i prema postupcima koje je utvrdila, podatke kojima raspolažu o stanju na tržištu proizvoda koji je predmet ispitnog postupka.

4.   Komisija može saslušati zainteresirane stranke. Te stranke moraju biti saslušane ako su podnijele pisani zahtjev u roku utvrđenom u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske unije, ukazavši da postoji stvarna vjerojatnost da će biti pogođene ishodom ispitnog postupka i da postoje posebni razlozi za njihovo usmeno saslušanje.

5.   Ako podatci nisu dostavljeni u roku utvrđenom ovom Uredbom ili u roku koji je utvrdila Komisija u skladu s ovom Uredbom ili ako se ispitni postupak znatno ometa, nalazi se mogu izdati na temelju raspoloživih činjenica. Ako Komisija utvrdi da joj je bilo koja zainteresirana stranka ili treća stranka dostavila lažne ili obmanjujuće podatke, te podatke zanemaruje i može koristiti raspoložive činjenice.

6.   Ako se Komisiji čini da nema dovoljno dokaza koji bi opravdali ispitni postupak, ona o svojoj odluci obavješćuje države članice u roku od mjesec dana od datuma primitka podataka od država članica.

Članak 4.

1.   Na kraju ispitnog postupka Komisija podnosi izvješće o rezultatima Odboru iz članka 22. stavka 1. („Odbor”).

2.   Ako Komisija u roku od devet mjeseci od pokretanja ispitnog postupka ustanovi da mjere nadzora ili zaštitne mjere na razini Unije nisu potrebne, ispitni se postupak završava u roku od mjesec dana. Komisija završava ispitni postupak u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 22. stavka 2. Odluka o završetku ispitnog postupka, u kojoj se navode glavni zaključci ispitnog postupka i sažetak obrazloženja, objavljuje se u Službenom listu Europske unije.

3.   Ako Komisija smatra da su mjere nadzora ili zaštitne mjere Unije potrebne, donosi potrebne odluke u skladu s poglavljima IV. i V. najkasnije u roku od devet mjeseci od pokretanja ispitnog postupka. U izvanrednim okolnostima taj se rok može produljiti za daljnje razdoblje od najviše dva mjeseca. Komisija objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije u kojoj navodi trajanje produljenja i sažetak obrazloženja.

4.   Odredbe ovog poglavlja ne isključuju poduzimanje mjera nadzora, u bilo kojem trenutku, u skladu s člancima od 7. do 12. ili zaštitnih mjera u skladu s člancima 13., 14. i 15. ako kritična situacija, u kojoj bi odgoda prouzročila teško popravljivu štetu, zahtijeva hitnu intervenciju.

Komisija odmah poduzima ispitne mjere za koje smatra da su i dalje potrebne. Rezultati ispitnog postupka koriste se za ponovno ispitivanje poduzetnih mjera.

Članak 5.

1.   Podatci primljeni na temelju ove Uredbe koriste se samo u svrhu za koju su traženi.

2.   Komisija, države članice i njihovi dužnosnici ne smiju otkriti bilo kakve informacije povjerljive prirode koje su primili temeljem ove Uredbe ili informacije dobivene na povjerljivoj osnovi, bez posebne dozvole od davatelja takve informacije.

3.   U svakom se zahtjevu za povjerljivim postupanjem navode razlozi povjerljivosti podatka.

Međutim, ako se čini da zahtjev za povjerljivošću nije opravdan i ako pružatelj podatka ne želi otkriti podatak niti odobriti njegovo otkrivanje bilo u općem ili sažetom obliku, navedeni podatak može se zanemariti.

4.   Podatci se u svakom slučaju smatraju povjerljivim ako je vjerojatno da bi njihovo otkrivanje moglo imati značajan štetan učinak na davatelja ili izvor tog podatka.

5.   Stavci 1. do 4. ne sprečavaju nadležna tijela Unije da upućuju na opće podatke, posebno razloge na kojima se temelje odluke donesene prema ovoj Uredbi. Ta će nadležna tijela ipak uzeti u obzir opravdani interes pravnih i fizičkih osoba kojih se to tiče kako se ne bi otkrile njihove poslovne tajne.

Članak 6.

1.   Ispitivanje uvoznih kretanja, uvjeta pod kojima se oni odvijaju i ozbiljne štete ili prijetnje ozbiljne štete za proizvođače Unije koja je nastala ili bi mogla nastati zbog takva uvoza posebno obuhvaća sljedeće čimbenike:

(a)	obujam uvoza, posebno kada dolazi do značajnog rasta, bilo u apsolutnim iznosima ili relativno u odnosu na proizvodnju ili potrošnju u Uniji;

(b)	cijene uvoza, posebno kada dolazi do značajnog sniženja cijena u usporedbi s cijenom istovjetnog proizvoda u Uniji;

(c)

posljedični učinak na proizvođače sličnih ili izravno konkurirajućih proizvoda u Uniji kako pokazuju određeni gospodarski čimbenici, kao što su: — proizvodnja, — iskorištenost kapaciteta, — zalihe, — prodaja, — udio na tržištu, — cijene (tj. pad cijena ili sprečavanje rasta cijene koji bi se uobičajeno dogodio), — dobit, — povrat od uloženog kapitala, — novčani tok, — zapošljavanje.

2.   U provedbi ispitnog postupka Komisija vodi računa o posebnostima gospodarskog sustava zemalja iz Priloga I.

3.   Kad se radi o navodnoj prijetnji štete, Komisija također ispituje i je li jasno predvidljivo da se određena situacija može razviti u stvarnu štetu. U tom pogledu moguće je također voditi računa o čimbenicima kao što su:

(a)	stopa rasta izvoza u Uniju;

(b)	izvozni kapacitet zemlje podrijetla ili izvoza, kakav postoji ili je moguć u skoroj budućnosti, kao i vjerojatnost da će se taj kapacitet koristiti za izvoz u Uniju.

POGLAVLJE IV.

NADZOR

Članak 7.

1.   Ako je u interesu Unije, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu Komisija može:

(a)	odlučiti o uvođenju naknadnog nadzora Unije na određene uvoze u skladu s postupkom koji utvrdi Komisija;

(b)	s ciljem praćenja kretanja tih uvoza, odlučiti na određeni uvoz primijeniti prethodni nadzor Unije u skladu s člankom 8.

2.   Odluke donesene u skladu sa stavkom 1. donosi Komisija u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 22. stavka 2.

3.   Razdoblje važenja mjera nadzora je ograničeno. Osim ako je drukčije određeno, mjere prestaju važiti na kraju drugog šestomjesečnog razdoblja koje slijedi šest mjeseci nakon što su mjere uvedene.

Članak 8.

1.   Proizvodi pod prethodnim nadzorom Unije mogu se staviti u slobodan promet samo uz predočenje isprave o nadzoru. Ispravu izdaje nadležno tijelo koje odrede države članice, besplatno, za bilo koju zahtijevanu količinu i u roku od najviše pet radnih dana od kada nacionalno nadležno tijelo zaprimi zahtjev uvoznika u Uniju, bez obzira na njegovo mjesto poslovanja u Uniji. Osim ako se dokaže suprotno, smatra se da je nacionalno nadležno tijelo zaprimilo zahtjev najkasnije tri radna dana od dostave.

2.   Isprava o nadzoru sastavlja se na obrascu koji odgovora predlošku iz Priloga II.

Osim ako odluka o uvođenju nadzora predviđa suprotno, zahtjev uvoznika za ispravom o nadzoru sadrži samo sljedeće:

(a)	puno ime i adresu podnositelja zahtjeva (uključujući brojeve telefona i telefaksa i sve ostale brojeve za identifikaciju podnositelja zahtjeva nadležnom nacionalnom tijelu), kao i PDV identifikacijski broj ako je podnositelj zahtjeva obveznik PDV-a;

(b)	ako je potrebno, puno ime i adresu podnositelja deklaracije ili bilo kojeg predstavnika imenovanog od strane podnositelja zahtjeva (uključujući brojeve telefona i telefaksa);

(c)	opis robe, navodeći: — njezin trgovački naziv, — oznaka kombinirane nomenklature, — mjesto podrijetla i mjesto otpreme;

(d)	deklariranu količinu, u kilogramima, te ako je potrebno u bilo kojoj drugoj dodatnoj jedinici (parovi, komadi itd.);

(e)	vrijednost robe, paritet CIF na granici Unije, u eurima;

(f)	sljedeću izjavu, s označenim datumom i potpisanu od strane podnositelja zahtjeva, s imenom podnositelja zahtjeva ispisanim velikim tiskanim slovima: „Ja, dolje potpisan, potvrđujem da su podatci navedeni u ovom zahtjevu točni i dani u dobroj vjeri, te da imam poslovni nastan u Uniji.” .

3.   Isprava o nadzoru valjana je na čitavom području Unije, bez obzira u kojoj je državi članici izdana.

4.   Nalaz da je jedinična cijena po kojoj se provodi transakcija viša od one navedene u ispravi o nadzoru za manje od 5 % ili da ukupna vrijednost ili količina proizvoda predstavljenih za uvoz prelazi vrijednost ili količine iz isprave o nadzoru za manje od 5 % ne sprečava puštanje navedenog proizvoda u slobodan promet. Nakon što je saslušala mišljenja iznesena u okviru Odbora i uzimajući u obzir prirodu proizvoda i ostala specifična obilježja predmetne transakcije, Komisija može odrediti različite postotke, a koji ipak uobičajeno ne bi smjeli prelaziti 10 %.

5.   Isprave o nadzoru mogu se koristiti samo tijekom razdoblja dok su na snazi režimi za liberalizaciju uvoza u pogledu dotičnih transakcija. Takve isprave o nadzoru ne smiju se koristiti nakon isteka razdoblja utvrđenog u isto vrijeme i u istom postupku kao i kod uvođenja nadzora te vode računa o prirodi proizvoda i ostalim specifičnim obilježjima transakcije.

6.   Ako se odlukom donesenom prema članku 7. tako zahtijeva, podrijetlo proizvoda pod nadzorom Unije mora se dokazati potvrdom o podrijetlu. Ovaj stavak nema utjecaja na ostale odredbe o predočenju bilo koje druge takve potvrde.

7.   Ako se na proizvod pod prethodnim nadzorom Unije primjenjuju regionalne zaštitne mjere u državi članici, uvozno odobrenje koje je izdala ta država članica može zamijeniti ispravu o nadzoru.

8.   Obrasci isprave o nadzoru i njenih izvoda sastavljaju se u dva primjerka, od kojih se jedan primjerak, označen kao „Primjerak za podnositelja” i obilježen brojem 1, izdaje podnositelju zahtjeva, a drugi, označen kao „Primjerak za nadležno tijelo” i obilježen brojem 2, zadržava nadležno tijelo koje izdaje ispravu. Za potrebe administracije, nadležno tijelo može priložiti dodatne primjerke obrascu 2.

9.   Obrasci se tiskaju na bijelom papiru bez mehaničke pulpe, pripremljenom za pisanje, a koji teži između 55 i 65 grama po četvornom metru. Njihova veličina iznosi 210 × 297 mm; razmak između redaka iznosi 4,24 mm (jednu šestinu palca). Izgled obrazaca točno se slijedi. Obje strane primjerka br. 1, koji predstavlja samu ispravu o nadzoru, imaju i žuto tiskanu pozadinu uzorka guilloche kako bi se otkrilo bilo kakvo krivotvorenje mehaničkim ili kemijskim sredstvima.

10.   Države članice odgovorne su za tiskanje obrazaca. Obrasce mogu tiskati i tiskari koje imenuju države članice u kojoj oni imaju poslovni nastan. Tada se na svakom obrascu mora nalaziti naznaka da ih je angažirala država članica. Na svakom se obrascu navodi ime i adresa tiskara ili oznaka koja omogućuje utvrđivanje njegova identiteta.

Članak 9.

Ako je u interesu Unije, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, ako postoji mogućnost da se dogodi situacija iz članka 13. stavka 1., Komisija može:

—	ograničiti razdoblje važenja bilo koje tražene isprave o nadzoru,

—	odrediti da je izdavanje tog dokumenta podložno određenim uvjetima te, kao posebnu mjeru, podložno umetanju klauzule o opozivu.

Članak 10.

Ako za uvoz proizvoda nije određeno da je podložan prethodnom nadzoru Unije, Komisija može provedbenim aktima u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 22. stavka 2. i u skladu s člankom 15. uvesti nadzor ograničen na uvoz u jednu ili više regija Unije.

Članak 11.

1.   Proizvodi pod regionalnim nadzorom mogu se staviti u slobodan promet u dotičnoj regiji samo uz predočenje isprave o nadzoru. Takvu ispravu izdaje nadležno tijelo koje odredi dotična država članica (države članice), besplatno, za svaku zatraženu količinu i u roku od najviše pet radnih dana od kad nadležno nacionalno tijelo primi zahtjev bilo kojeg uvoznika Unije, bez obzira na njegovo mjesto poslovanja u Uniji. Smatra se da je nacionalno tijelo takav zahtjev primilo najkasnije tri dana od podnošenja, osim ako je drukčije predviđeno. Isprave o nadzoru mogu se koristiti samo tijekom razdoblja dok su na snazi režimi za liberalizaciju uvoza u pogledu dotičnih transakcija.

2.   Primjenjuje se članak 8. stavak 2.

Članak 12.

1.   Države članice priopćuju Komisiji u prvih deset dana svakog mjeseca u slučaju nadzora Unije ili regije:

(a)	u slučaju prethodnog nadzora, pojedinosti o novčanim iznosima (izračunanim na temelju cijena na paritetu CIF) i količine roba u pogledu kojih su izdane isprave o nadzoru tijekom prethodnog razdoblja;

(b)	u svakom slučaju, pojedinosti o uvozu tijekom razdoblja koje je prethodilo razdoblju iz točke (a).

Podatci koje dostave države članice raščlanjuju se prema proizvodu i zemlji.

U isto vrijeme i prema istom postupku kao što je režim nadzora mogu se donijeti drukčije odredbe.

2.   Ako priroda proizvoda ili posebne okolnosti zahtijevaju, Komisija može, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, izmijeniti rasporede dostavljanja tih podataka.

3.   Komisija obavješćuje države članice.

POGLAVLJE V.

ZAŠTITNE MJERE

Članak 13.

1.   Ako se proizvod uvozi u Uniju u tako znatno povećanim količinama ili pod takvim odredbama ili uvjetima da uzrokuje ili prijeti uzrokovanjem ozbiljne štete proizvođačima istovjetnih ili izravno konkurentnih proizvoda u Uniji, Komisija može, kako bi zaštitila interese Unije, postupajući na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, izmijeniti pravila za uvoz tog proizvoda propisujući da se on može staviti u slobodan promet samo uz predočenje uvozne dozvole, odobravanje koje je uređeno odredbama i koje podliježe ograničenjima koje propisuje Komisija.

2.   Donesene mjere odmah se priopćuju državama članicama te one odmah stupaju na snagu.

3.   Mjere iz ovog članka primjenjuju se na svaki proizvod koji je stavljen u slobodni promet nakon što su one stupile na snagu. U skladu s člankom 15. mjere se mogu ograničiti na jednu ili više regija Unije.

Međutim, te mjere ne mogu spriječiti puštanje proizvoda koji su već na putu prema Uniji u slobodni promet pod uvjetom da se odredište tih proizvoda ne može mijenjati i da te proizvode, koji prema članku 8. i članku 11. mogu biti pušteni u slobodan promet uz predočenje isprave o nadzoru, stvarno prati takva isprava.

4.   Ako je intervenciju Komisije zatražila država članica, Komisija, djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22. stavka 3., ili, u hitnom slučaju, u skladu s člankom 22. stavkom 4., donosi odluku u roku od najviše pet radnih dana od primitka takvog zahtjeva.

Članak 14.

1.   Komisija može, posebno u slučaju iz članka 13. stavka 1., donijeti odgovarajuće zaštitne mjere djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22. stavka 3.

2.   Primjenjuje se članak 13. stavak 3.

Članak 15.

Ako se dogodi, prije svega na temelju čimbenika iz članka 6., da se ispune uvjeti utvrđeni za donošenje mjera prema poglavlju IV. i članku 13. u jednoj ili više regija Unije, Komisija može, nakon što je ispitala druge mogućnosti, iznimno dopustiti primjenu mjera nadzora ili zaštitnih mjera ograničenih na dotičnu regiju (regije) ako smatra da je primjena mjera na toj razini primjerenija od primjene mjera u cijeloj Uniji.

Te mjere moraju biti privremene te moraju ometati funkcioniranje unutarnjeg tržišta što je manje moguće.

Mjere se donose u skladu s postupcima utvrđenim u članku 7. i u članku 13.

Članak 16.

1.   Dok je na snazi neka mjera nadzora ili zaštitna mjera u skladu s poglavljima IV. i V., Komisija može, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu:

(a)	ispitati učinke mjere;

(b)	utvrditi je li primjena mjere još uvijek potrebna.

Ako Komisija smatra da je primjena neke mjere i dalje potrebna, o tome obavještava države članice.

2.   Ako Komisija smatra da bi neku mjera nadzora ili zaštitnu mjeru iz poglavlja IV. i V. trebalo opozvati ili izmijeniti, Komisija opoziva ili mijenja tu mjeru, djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22. stavka 3.

Ako se ova odluka odnosi na regionalne mjere nazora, primjenjuje se od šestog dana nakon dana objave odluke u Službenom listu Europske unije.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 17.

1.   Ova Uredba ne isključuje ispunjenje obveza koje proizlaze iz posebnih pravila sadržanih u sporazumima sklopljenim između Unije i trećih zemalja.

2.   Ne dovodeći u pitanje ostale odredbe Unije, ova Uredba ne sprečava države članice u donošenju ili primjeni:

(a)

zabrana, količinskih ograničenja ili mjera nadzora na temelju javnog morala, javnog poretka ili javne sigurnosti, zaštite zdravlja i života ljudi, životinja i bilja, zaštite nacionalnog blaga s umjetničkom, povijesnom ili arheološkom vrijednošću, ili zaštite industrijskog i komercijalnog vlasništva;

(b)	posebnih formalnosti o deviznom poslovanju;

(c)	formalnosti uvedenih prema međunarodnim sporazumima u skladu s UFEU-om.

Države članice obavješćuju Komisiju o mjerama ili formalnostima koje namjeravaju uvesti ili izmijeniti u skladu s prvim podstavkom.

U slučaju iznimne žurnosti, predmetne nacionalne mjere ili formalnosti priopćuju se Komisiji odmah nakon donošenja.

Članak 18.

Komisija u svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite uključuje podatke o provedbi ove Uredbe u skladu s člankom 22.a Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (11).

Članak 19.

1.   Ova Uredba ne dovodi u pitanje funkcioniranje instrumenata o osnivanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda ili Unijinih ili nacionalnih administrativnih odredbi proizašlih iz njih ili posebnih instrumenata usvojenih temeljem članka 352. UFEU-a koji se primjenjuju na robe nastale preradom poljoprivrednih proizvoda. Primjenjuje se tako da je komplementarna tim instrumentima.

2.   U slučaju proizvoda obuhvaćenih instrumentima iz stavka 1. ovog članka, članci od 7. do 12. i članak 16. ne primjenjuju se na one u pogledu kojih pravila o trgovini Unije s trećim zemljama zahtijevaju predočenje dozvole ili druge uvozne isprave.

Članci 13., 15. i 16. ne primjenjuju se na one proizvode u pogledu kojih ta pravila propisuju primjenu uvoznih količinskih ograničenja.

Članak 20.

Komisija je u skladu s člankom 21. o izmjenama Priloga I. ovlaštena donijeti delegirane akte s ciljem brisanja zemalja s popisa trećih zemalja u tom Prilogu kada postanu članice WTO-a.

Članak 21.

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 20. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od 20. veljače 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 20. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 20. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 22.

1.   Komisiji pomaže Odbor za zaštitne mjere koji je osnovan Uredbom (EU) 2015/478 Europskog parlamenta i Vijeća (12). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

Članak 23.

Uredbe (EZ) br. 427/2003 i (EZ) br. 625/2009 stavljaju se izvan snage.

Upućivanja na Uredbe stavljene izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu te se čitaju u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga IV.

Članak 24.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  Mišljenje od 10. prosinca 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 11. ožujka 2015. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 20. travnja 2015.

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 625/2009 od 7. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz iz određenih trećih zemalja (SL L 185, 17.7.2009., str. 1.).

(4)  Vidjeti Prilog III.

(5)  Uredbom Komisije (EZ) br. 738/94 od 30. ožujka 1994. o određivanju određenih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 520/94 o uspostavljanju postupka Zajednice za upravljanje količinskim kvotama (SL L 87, 31.3.1994., str. 47.).

(6)  Uredba Komisije (EZ) br. 3168/94 od 21. prosinca 1994. o uvođenju uvozne dozvole Zajednice u području primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 517/94 o zajedničkim pravilima za uvoz tekstilnih proizvoda iz određenih trećih zemalja koje nisu obuhvaćene bilateralnim sporazumima, protokolima ili drugim dogovorima, ili drugim posebnim uvoznim pravilima Zajednice i o izmjeni te Uredbe (SL L 335, 23.12.1994., str. 23.).

(7)  Uredba Komisije (EZ) br. 3169/94 od 21. prosinca 1994. o izmjeni Priloga III. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3030/93 o zajedničkim pravilima za uvoz određenih tekstilnih proizvoda iz trećih zemalja i o uvođenju uvozne dozvole Zajednice na području primjene Uredbe (SL L 335, 23.12.1994., str. 33.).

(8)  Uredba Vijeća (EZ) br. 517/94 od 7. ožujka 1994. o zajedničkim pravilima za uvoz tekstilnih proizvoda iz određenih trećih zemalja koji nisu obuhvaćeni bilateralnim sporazumima, protokolima ili drugim dogovorima ili drugim posebnim uvoznim pravilima Zajednice (SL L 67, 10.3.1994., str. 1.).

(9)  Uredba Vijeća (EZ) br. 427/2003 od 3. ožujka 2003. o prijelaznim zaštitnim mehanizmima vezanim za određene proizvode za uvoz podrijetlom iz Narodne Republike Kine i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 519/94 o zajedničkim pravilima za uvoz iz određenih trećih zemalja (SL L 65, 8.3.2003., str. 1.).

(10)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(11)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenog 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).

(12)  Uredba (EU) 2015/478 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2015. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 83, 27.3.2015., str. 16.).

---

---

---

---

---