PRILOG I.

Popis pravilnika UNECE-a koji se obvezno primjenjuju

Pravilnik UNECE-a br.	Predmet	Serija izmjena	Upućivanje na SL	Primjenjivost
41	Emisije buke motocikala	04	SL L 317, 14.11.2012., str. 1.	L3e, L4e

Objašnjenje:

Činjenica da je sustav ili sastavni dio naveden u ovom popisu ne čini njegovu ugradnju obveznom. Međutim, za određene su sastavne dijelove u drugim prilozima ovoj Uredbi utvrđeni zahtjevi obvezne ugradnje.

PRILOG II.

Zahtjevi za ispitivanje tipa I.: emisije iz ispušne cijevi nakon pokretanja hladnog motora

Broj dodatka	Naziv dodatka	Stranica
1.	Simboli koji se koriste u Prilogu II.	74
2.	Referentna goriva	78
3.	Sustav dinamometra s valjcima	85
4.	Sustav za razrjeđivanje ispušnih plinova	91
5.	Klasifikacija istovrijedne mase inercije i otpora kretanju	103
6.	Ciklusi vožnje za ispitivanja tipa I.	106
7.	Ispitivanja na cesti vozila kategorije L s jednim kotačem na pogonskoj osovini ili s dvostrukim kotačima za utvrđivanje postavki ispitnog uređaja	153
8.	Ispitivanja na cesti vozila kategorije L s dva ili više kotača na pogonskoj osovini za utvrđivanje postavki ispitnog uređaja	160
9.	Objašnjenje postupka za promjenu stupnja prijenosa za ispitivanje tipa I.	168
10.	Homologacijska ispitivanja tipa zamjenskog uređaja za kontrolu onečišćenja za vozila kategorije L kao zasebne tehničke jedinice	174
11.	Postupak ispitivanja tipa I. za hibridna vozila kategorije L	178
12.	Postupak ispitivanja tipa I. za vozila kategorije L koja kao gorivo upotrebljavaju UNP, PP/biometan, prilagodljivo gorivo H2PP ili vodik	189
13.	Postupak ispitivanja tipa I. za vozila kategorije L opremljena sustavom s periodičnom regeneracijom	193

1.   Uvod

1.1.	Ovim se Prilogom utvrđuje postupak ispitivanja tipa I. kako je navedeno u dijelu A Priloga V. Uredbi (EU) br. 168/2013.

1.2.

Ovim Prilogom predviđa se usklađena metoda za utvrđivanje razina emisija plinovitih i krutih onečišćujućih čestica, emisija ugljičnog dioksida te se na nju upućuje u Prilogu VII. radi utvrđivanja potrošnje goriva, potrošnje električne energije i električnog raspona vozila kategorije L u području primjene Uredbe (EU) br. 168/2013 koji predstavljaju uvjete stvarne vožnje.

1.1.1.

„WMTC faza 1.” uvedena je u homologacijsko zakonodavstvo EU-a 2006. godine, što je proizvođačima omogućilo da od tada nadalje mogu za dokazivanje značajki emisija tipa motocikla kategorije L3e koristiti svjetski usklađeni ciklus ispitivanja za motocikle (WMTC) utvrđen u globalnom tehničkom Pravilniku UN-a br. 2 kao ispitivanje tipa I. koje je alternativno uporabi konvencionalnog Europskog voznog ciklusa (EDC) utvrđenog u poglavlju 5. Direktive 97/24/EZ.

1.1.2.

„WMTC faza 2.” jednaka je „WMTC fazi 1.” s dodatnim poboljšanjima u području propisa za promjenu stupnja prijenosa te se koristi kao obvezno ispitivanje tipa I. za homologaciju vozila (pot)kategorija L3e, L4e, L5e-A i L7e-A koje su usklađene s fazom Euro 4.

1.1.3.

„Revidirani WMTC” ili „WMTC faza 3.” jednak je „WMTC fazi 2.” za motocikle kategorije L3e, ali sadržava i posebno pripremljene vozne cikluse za vozila svih drugih (pot)kategorija koji se koriste kao ispitivanje tipa I. za homologaciju vozila kategorije L koja su usklađena s fazom Euro 5.

1.2.	Rezultati mogu stvoriti osnovu za ograničavanje plinovitih onečišćujućih tvari, ugljičnog dioksida te za potrošnju goriva, potrošnju električne energije i električni raspon koje je naveo proizvođač u sklopu homologacijskih postupaka za utvrđivanje učinka na okoliš.

2.   Opći zahtjevi

2.1.

Sastavni dijelovi koji bi mogli utjecati na emisije plinovitih onečišćujućih tvari, ugljičnog dioksida i potrošnju goriva konstruirani su, proizvedeni i sastavljeni tako da vozilo u uobičajenim uvjetima, unatoč vibracijama kojima može biti izloženo, zadovoljava odredbe iz ovog Priloga. Napomena 1.: Simboli korišteni u Prilogu II. sažeti su u Dodatku 1.

2.2.

Svaka skrivena strategija kojom se pogonski sustav vozila „optimizira” na povoljan način tijekom relevantnog ciklusa laboratorijskih ispitivanja emisija, smanjujući tako emisije iz ispušne cijevi i radeći značajno drugačije u uvjetima stvarne vožnje, smatra se negativnom strategijom i zabranjena je, osim ako je proizvođač nije dokumentirao i prijavio u skladu sa zahtjevima homologacijskog tijela.

3.   Zahtjevi za učinak

Primjenjivi zahtjevi u pogledu učinka za EU homologaciju tipa navedeni su u dijelovima A, B i C Priloga VI. Uredbi (EU) br. 168/2013.

4.   Uvjeti ispitivanja

4.1.   Ispitna prostorija i zona isparavanja

4.1.1.   Ispitna prostorija

Ispitna prostorija s dinamometrom s valjcima i uređajem za prikupljanje uzoraka plina mora biti na temperaturi od 298,2 ± 5 K (25 ± 5 °C). Temperatura prostorije mjeri se u blizini ventilatora vozila prije i nakon ispitivanja tipa I.

4.1.2.   Zona isparavanja

Zona isparavanja mora biti na temperaturi od 298,2 ± 5 K (25 ± 5 °C) te takva da se ispitno vozilo koje treba pretkondicionirati u nju može parkirati u skladu s točkom 5.2.4. ovog Priloga.

4.2.   Ispitno vozilo

4.2.1.   Općenito

Svi sastavni dijelovi ispitnog vozila moraju odgovarati onima iz proizvodne serije ili se, ako je vozilo različito od proizvodne serije, u izvještaju o ispitivanju navodi puni opis. Pri odabiru ispitnog vozila proizvođač i tehnička služba dogovaraju se u skladu sa zahtjevima homologacijskog tijela o tome koje je ispitano osnovno vozilo reprezentativno za povezanu pogonsku porodicu vozila kako je utvrđeno u Prilogu XI.

4.2.2.   Razrađivanje

Vozilo mora biti dostavljeno u dobrom mehaničkom stanju, ispravno održavano i upotrebljavano. Vozilo mora biti uhodano i mora prije ispitivanja imati prijeđenih najmanje 1 000 km. Motor, sustav prijenosa snage i vozilo moraju biti pravilno razrađeni u skladu sa zahtjevima proizvođača.

4.2.3.   Podešavanja

Ispitno se vozilo podešava u skladu sa zahtjevima proizvođača, npr. po pitanju viskoziteta ulja ili se, ako je ono različito od proizvodne serije, u izvještaju o ispitivanju navodi puni opis. U slučaju pogona na sva četiri kotača osovina na koju se prenosi najmanji zakretni moment može se deaktivirati kako bi se omogućilo ispitivanje na standardnom dinamometru s valjcima.

4.2.4.   Ispitna masa i raspodjela opterećenja

Masa ispitnog vozila, uključujući masu vozača i instrumenata, mjeri se prije početka ispitivanja. Opterećenje se raspodjeljuje na kotače u skladu s uputama proizvođača.

4.2.5.   Gume

Gume moraju biti onog tipa koji je proizvođač vozila naveo kao originalnu opremu. Tlak u gumama podešava se prema specifikacijama proizvođača ili prema onima kada su brzina vozila tijekom ispitivanja na cesti i brzina vozila dobivena na dinamometru s valjcima izjednačene. Tlak u gumama navodi se u izvještaju o ispitivanju.

4.3.   Razvrstavanje u podrazrede vozila kategorije L

Na slici 1-1. dan je grafički prikaz razvrstavanja u podrazrede vozila kategorije L u odnosu na radni obujam motora i najveću brzinu vozila u slučaju ispitivanja učinka na okoliš tipova I., VII. i VIII. koja su navedena prema brojevima (pod)razreda u grafičkom prikazu. Brojčane vrijednosti radnog obujma motora i najveće brzine vozila ne zaokružuje se na višu ili nižu vrijednost.

Slika 1-1.

Razvrstavanje u (pod)razrede vozila kategorije L za ispitivanja učinka na okoliš tipova I., VII. i VIII.

4.3.1.   Razred 1.

Vozila kategorije L koja ispunjavaju sljedeće specifikacije pripadaju razredu 1.:

Tablica 1-1.

Kriteriji razvrstavanja u podrazrede vozila kategorije L razreda 1.

radni obujam motora < 150 cm3 i vmax< 100 km/h

razred 1.

4.3.2.   Razred 2.

Vozila kategorije L koja ispunjavaju sljedeće specifikacije pripadaju razredu 2. i razvrstavaju se u podrazrede:

Tablica 1-2.

Kriteriji razvrstavanja u podrazrede za vozila kategorije L razreda 2.

radni obujam motora < 150 cm3 i 100 km/h ≤ vmax< 115 km/h ili radni obujam motora ≥150 cm3 i vmax< 115 km/h	podrazred 2-1.
115 km/h ≤ vmax< 130 km/h	podrazred 2-2.

4.3.3.   Razred 3.

Vozila kategorije L koja ispunjavaju sljedeće specifikacije pripadaju razredu 3. i razvrstavaju se u podrazrede:

Tablica 1-3.

Kriteriji razvrstavanja u podrazrede za vozila kategorije L razreda 3.

130 ≤ vmax< 140 km/h	podrazred 3-1.
vmax ≥ 140 km/h ili radni obujam motora > 1 500 cm3	podrazred 3-2.

4.3.4.   WMTC, dijelovi ispitnog ciklusa

Ispitni ciklus WMTC (režimi brzine vozila) za ispitivanja učinka na okoliš tipa I., VII. i VIII. sastoji se od najviše tri dijela kako je utvrđeno u Dodatku 6. Ovisno o vozilu kategorije L koje je predmet ispitivanja WMTC utvrđenog u točki 4.5.4.1. i njegovu razvrstavanju o odnosu na radni obujam motora i najveću konstrukcijsku brzinu vozila u skladu s točkom 4.3., moraju se provesti sljedeći dijelovi ispitnog ciklusa WMTC:

Tablica 1-4.

Dijelovi ispitnog ciklusa WMTC za vozila kategorije L razreda 1., 2. i 3.

(Pod)razred vozila kategorije L	Primjenjivi dio ispitivanja WMTC kako su navedeni u Dodatku 6.
Razred 1.:	dio 1., smanjena brzina vozila u hladnu stanju, nakon kojeg slijedi dio 1., smanjena brzina vozila u zagrijanu stanju.
Razred 2. razvrstava se na:
Podrazred 2-1.:	dio 1., smanjena brzina vozila u hladnu stanju, nakon kojeg slijedi dio 2., smanjena brzina vozila u zagrijanu stanju.
Podrazred 2-2.:	dio 1., u hladnu stanju, nakon kojeg slijedi dio 2., u zagrijanu stanju.
Razred 3. razvrstava se na:
Podrazred 3-1.:	dio 1., u hladnu stanju, nakon kojeg slijedi dio 2., u zagrijanu stanju, nakon kojeg slijedi dio 3., smanjena brzina vozila u zagrijanu stanju.
Podrazred 3-2.:	dio 1., u hladnu stanju, nakon kojeg slijedi dio 2., u zagrijanu stanju, nakon kojeg slijedi dio 3., u zagrijanu stanju.

4.4.   Specifikacija referentnog goriva

Za ispitivanja se koriste odgovarajuća referentna goriva navedena u Dodatku 2. Za izračun iz točke 1.4. Dodatka 1. Prilogu VII. za tekuća se goriva koristi gustoća izmjerena na temperaturi od 288,2 K (15 °C).

4.5.   Ispitivanje tipa I.

4.5.1.   Vozač

Ispitni vozač mora imati masu od 75 kg ± 5 kg.

4.5.2.   Specifikacije i postavke ispitnog uređaja

4.5.2.1.   Dinamometar mora imati jedan valjak za vozila kategorije L na dva kotača s promjerom od najmanje 400 mm. Dopušteno je korištenje dinamometra opremljenog dvostrukim valjcima za ispitivanje tricikala s dva prednja kotača ili četverocikala.

4.5.2.2.   Dinamometar mora biti opremljen brojačem okretaja za mjerenje stvarno prijeđene udaljenosti.

4.5.2.3.   Za simulaciju inercije iz točke 5.2.2. koriste se zamašnjaci dinamometra ili druga sredstva.

4.5.2.4.   Valjci dinamometra moraju biti čisti, suhi i bez ičega što bi moglo izazvati proklizavanje gume.

4.5.2.5.   Specifikacije rashladnog ventilatora su sljedeće:

4.5.2.5.1.

Tijekom ispitivanja ispred vozila mora biti postavljen rashladni ventilator promjenjive brzine tako da je rashladni zrak usmjeren na vozilo na način koji oponaša uvjete stvarne vožnje. Brzina ventilatora mora biti takva da, unutar radnog područja od 10 do 50 km/h, linearna brzina zraka na izlazu iz ventilatora bude unutar ± 5 km/h odgovarajuće brzine valjaka. U rasponu iznad 50 km/h linearna brzina zraka mora biti unutar ± 10 posto. Brzina zraka može biti jednaka nuli za brzine valjaka manje od 10 km/h.

4.5.2.5.2.

Brzina zraka iz točke 4.5.2.5.1. određuje se kao prosječna vrijednost devet mjernih točaka koje su smještene u središtu svakog pravokutnika koji dijeli cijeli izlaz ventilatora na devet područja (odnosno dijeli i horizontalne i vertikalne strane izlaza ventilatora na tri jednaka dijela). Vrijednost svake od devet točaka mora biti unutar 10 posto prosjeka devet vrijednosti.

4.5.2.5.3.

Izlaz ventilatora mora imati područje presjeka od najmanje 0,4 m2, a dno ventilatora mora biti između 5 i 20 cm iznad razine poda. Izlaz ventilatora mora biti postavljen okomito na uzdužnu os vozila, između 30 i 45 cm ispred njegova prednjeg kotača Pritom uređaj koji se koristi za mjerenja linearne brzine zraka treba postaviti na udaljenosti od 0 do 20 cm od izlaza za zrak.

4.5.2.6.   Detaljni zahtjevi u pogledu specifikacija ispitnog uređaja navedeni su u Dodatku 3.

4.5.3.   Sustav za mjerenje ispušnih plinova

4.5.3.1.   Uređaj za sakupljanje plinova mora biti uređaj zatvorenog tipa koji je sposoban sakupljati sve ispušne plinove na izlazu ispušne cijevi vozila pod uvjetom da zadovoljava uvjet protutlaka od ± 125 mm H2O. Može se upotrebljavati otvoreni sustav ako je potvrđeno da se sakupljaju svi ispušni plinovi. Sakupljanje plinova mora biti takvo da ne dolazi do kondenzacije kojom bi se mogla znatno izmijeniti priroda ispušnih plinova na temperaturi ispitivanja. Primjer uređaja za sakupljanje plinova prikazan je na slici 1-2.:

Slika 1-2.

Oprema za uzorkovanje plinova i mjerenje njihova obujma

4.5.3.2.   Između uređaja i sustava za uzorkovanje ispušnih plinova postavlja se povezna cijev. Ta cijev i uređaj moraju biti izrađeni od nehrđajućeg čelika ili drugog materijala koji ne utječe na sastav sakupljenih plinova i koji je otporan na temperature tih plinova.

4.5.3.3.   Izmjenjivač topline kojim se mogu ograničiti promjene temperature razrijeđenih plinova na ulazu pumpe na ± 5 K mora raditi tijekom ispitivanja. Taj izmjenjivač mora biti opremljen sustavom za predgrijavanje koji može izmjenjivač dovesti na njegovu radnu temperaturu (s dopuštenim odstupanjem ± 5 K) prije početka ispitivanja.

4.5.3.4.   Za usisavanje mješavine razrijeđenih ispušnih plinova upotrebljava se volumetrijska pumpa. Ta je pumpa opremljena motorom koji ima nekoliko strogo reguliranih stalnih brzina. Kapacitet pumpe mora biti dovoljno velik da osigura usisavanje ispušnih plinova. Isto tako se može upotrijebiti uređaj koji djeluje s pomoću Venturijeve cijevi s kritičnim protokom (CFV).

4.5.3.5.   Za stalno bilježenje temperature mješavine razrijeđenih ispušnih plinova koja ulazi u pumpu upotrebljava se uređaj (T).

4.5.3.6.   Upotrebljavaju se dva mjerača pritiska, prvi kako bi se osigurao podtlak mješavine razrijeđenih ispušnih plinova koja ulazi u pumpu u odnosu na atmosferski tlak, a drugi za mjerenje promjena dinamičkog tlaka u volumetrijskoj pumpi.

4.5.3.7.   Sonda mora biti smještena u blizini, ali s vanjske strane uređaja za sakupljanje plinova kako bi tijekom ispitivanja pri konstantnoj brzini protoka prikupljala uzorke iz zraka za razrjeđivanje s pomoću pumpe, filtra i mjerača protoka.

4.5.3.8.   Za prikupljanje uzoraka mješavine razrijeđenih ispušnih plinova s pomoću pumpe, filtra i mjerača protoka tijekom ispitivanja pri konstantnoj brzini protoka upotrebljava se sonda za uzorkovanje usmjerena protiv toka mješavine razrijeđenih plinova i postavljena ispred volumetrijske pumpe. Najmanja brzina protoka plinova u uređaje za uzorkovanje prikazane na slici 1-2. i opisane u točki 4.5.3.7. mora biti barem 150 litara/sat.

4.5.3.9.   U sustavu uzorkovanja koji je opisan u točkama 4.5.3.7. i 4.5.3.8. moraju se tijekom ispitivanja koristiti troputni ventili za usmjeravanje uzoraka u njihove odgovarajuće vreće ili u atmosferu.

4.5.3.10.   Nepropusne vreće za uzorkovanje

4.5.3.10.1.   Vreće za sakupljanje mješavine razrijeđenih ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje moraju biti odgovarajućeg kapaciteta da ne prekidaju normalni protok uzorka te ne mijenjaju prirodu dotičnih onečišćujućih tvari.

4.5.3.10.2.   Vreće moraju imati napravu za automatsko brtvljenje koja se na kraju ispitivanja može lako i nepropusno pričvrstiti na sustav uzorkovanja ili sustav analize.

4.5.3.11.   Za brojenje okretaja volumetrijske pumpe tijekom ispitivanja upotrebljava se brojač okretaja.

Napomena 2.: Treba obratiti pažnju na metodu spajanja i materijal ili konfiguraciju spojnih dijelova zato što svaki dio (npr. adapter i spojnica) sustava za uzrokovanje može jako zagrijati. Ako se mjerenje ne može normalno izvršiti zbog toplinskog oštećenja sustava za uzorkovanje, može se upotrijebiti pomoćni rashladni uređaj sve dok to ne utječe na ispušne plinove.

Napomena 3.: S uređajima otvorenog tipa postoji rizik od nepotpunog sakupljanja plinova i curenja plinova u ispitnu stanicu. Ne smije dolaziti do curenja tijekom cijelog razdoblja uzorkovanja.

Napomena 4.: Ako se tijekom cijelog ispitnog ciklusa koristi protok uređaja za uzorkovanje konstantnog obujma (CVS) koji uključuje male i velike brzine sve zajedno (tj. prvi, drugi i treći dio ciklusa), treba posebno obratiti pažnju na veći rizik od kondenzacije vode pri velikim brzinama.

4.5.3.12.   Oprema za mjerenje masenih emisija čestica

4.5.3.12.1.   Specifikacija

4.5.3.12.1.1.   Pregled sustava

4.5.3.12.1.1.1.   Jedinica za uzorkovanje čestica mora se sastojati od sonde za uzorkovanje u tunelu za razrjeđivanje, cijevi za prijenos čestica, držača filtra, crpke za djelomičan protok, regulatora protoka i mjernih jedinica.

4.5.3.12.1.1.2.   Preporučuje se korištenje pred-klasifikatora veličine čestica (npr. ciklon ili impaktor) postavljenog ispred držača filtra. Međutim, prihvatljiva je sonda za uzorkovanje koja se koristi kao prikladan uređaj za klasifikaciju veličine čestica kakav je prikazan na slici 1-6.

4.5.3.12.1.2.   Opći zahtjevi

4.5.3.12.1.2.1.   Sonda za uzorkovanje čestica iz plina mora biti tako postavljena unutar trakta za razrjeđivanje da se može uzeti reprezentativan uzorak plinske struje iz homogene mješavine zrak / ispušni plinovi.

4.5.3.12.1.2.2.   Protok uzorka čestica mora biti proporcionalan ukupnom protoku razrijeđenog ispušnog plina u tunelu za razrjeđivanje s dopuštenim odstupanjem ± 5 posto od uzorka protoka čestica.

4.5.3.12.1.2.3.   Uzorkovani razrijeđeni ispušni plin mora se održavati na temperaturi ispod 325,2 K (52 °C) unutar 20 cm ispred ili iza filtra čestica, osim u slučaju regeneracijskog ispitivanja, kada temperatura mora biti niža od 465,2 K (192 °C).

4.5.3.12.1.2.4.   Uzorak čestica prikuplja se na jednostrukom filtru postavljenom unutar držača u struji razrijeđenog ispušnog plina koji se uzorkuje.

4.5.3.12.1.2.5.   Svi dijelovi sustava za razrjeđivanje i sustava za uzorkovanje od ispušne cijevi do držača filtra, koji su u kontaktu sa sirovim i razrijeđenim ispušnim plinovima, moraju biti tako konstruirani da svode na minimum taloženje ili promjenu čestica. Svi dijelovi moraju biti izrađeni od električno provodljivih materijala koji ne reagiraju s komponentama u ispušnom plinu te moraju biti električki uzemljeni kako bi se spriječili elektrostatički efekti.

4.5.3.12.1.2.6.   Ako se ne mogu kompenzirati varijacije u protoku, mora se predvidjeti da izmjenjivač topline i uređaj za kontrolu temperature navedeni u Dodatku 4. budu tako izvedeni da osiguravaju konstantan protok kroz sustav i da je uzorkovanje na odgovarajući način proporcionalno.

4.5.3.12.1.3.   Posebni zahtjevi

4.5.3.12.1.3.1.   Sonda za uzorkovanje čestica (PM)

4.5.3.12.1.3.1.1.   Sonda za uzorkovanje mora imati učinkovitost klasifikacije veličine čestica koja je opisana u točki 4.5.3.12.1.3.1.4. Preporučuje se da se takva učinkovitost postiže sondom s oštrim rubom i otvorom koji je usmjeren ravno prema struji, plus pred-klasifikatorom (ciklon, impaktor itd.). Odgovarajuća se sonda za uzorkovanje, kakva je prikazana na slici 1-1., može alternativno upotrijebiti uz uvjet da postiže učinkovitost pred-klasifikacije opisanu u točki 4.5.3.12.1.3.1.4.

4.5.3.12.1.3.1.2.   Sonda za uzorkovanje mora biti postavljena u blizini simetrale tunela, između deset i 20 promjera tunela nizvodno od ulaza ispušnog plina u tunel i mora imati unutarnji promjer od najmanje 12 mm.

Ako se iz jedne sonde izvlači više od jednog uzorka, protok koji se uzima iz te sonde mora biti podijeljen u jednake pod-protoke kako bi se izbjeglo dobivanje krivih rezultata.

Ako se koriste višestruke sonde, svaka sonda mora biti s oštrim rubovima i otvorom usmjerenim u pravcu struje. Sonde moraju biti jednoliko raspoređene oko središnje uzdužne osi tunela za razrjeđivanje s razmakom među sondama od najmanje 5 cm.

4.5.3.12.1.3.1.3.   Udaljenost od vrška sonde do držača filtra mora biti najmanje pet promjera sonde, ali ne smije prelaziti 1 020 mm.

4.5.3.12.1.3.1.4.   Pred-klasifikator (tj. ciklon, impaktor itd.) mora biti smješten uzvodno uz tok od sklopa držača filtra. 50 posto čestica koje izdvaja pred-klasifikator mora biti promjera između 2,5 μm i 10 μm kod volumetričkog toka odabranog za uzorkovanje masenih emisija čestica. Pri volumetričkom protoku odabranom za uzorkovanje masenih emisija čestica pred-klasifikator mora omogućiti da najmanje 99 posto masene koncentracije čestica od 1 μm koje ulaze u pred-klasifikator izađu na izlaz pred-klasifikatora. Međutim, kao alternativa odvojenom pred-klasifikatoru prihvatljiva je sonda za uzorkovanje koja se koristi kao prikladan uređaj za klasifikaciju veličine čestica kakav je prikazan na slici 1-6.

4.5.3.12.1.3.2.   Pumpa za uzorkovanje i mjerač protoka

4.5.3.12.1.3.2.1.   Jedinica za mjerenje uzorka protoka plina sastoji se od crpki, regulatora protoka plina i jedinica za mjerenje protoka.

4.5.3.12.1.3.2.2.   Temperatura plinskog toka koji ulazi u mjerač protoka ne smije varirati više od ± 3 K, osim za vrijeme regeneracijskih ispitivanja na vozilima koja su opremljena uređajima za naknadnu obradu s periodičnom regeneracijom. Uz to, maseni protok uzorka mora ostati proporcionalan ukupnom protoku razrijeđenog ispušnog plina unutar odstupanja od ± 5 posto masenog protoka uzorka čestica. Ako je promjena volumena protoka kao rezultat preopterećenja filtra neprihvatljiva, ispitivanje treba obustaviti. Pri ponavljanju ispitivanja brzina protoka se smanjuje.

4.5.3.12.1.3.3.   Filtar i držač filtra

4.5.3.12.1.3.3.1.   Nizvodno od filtra u smjeru strujanja mora se postaviti ventil. Ventil mora biti dovoljno osjetljiv da se otvori ili zatvori unutar jedne sekunde od početka i kraja ispitivanja.

4.5.3.12.1.3.3.2.   Preporučuje se da masa skupljena na filtru promjera 47 mm (Pe) bude ≥ 20 μg i da opterećenje filtra bude najveće moguće u skladu sa zahtjevima iz točaka 4.5.3.12.1.2.3. i 4.5.3.12.1.3.3.

4.5.3.12.1.3.3.3.   Kod navedenog ispitivanja brzina na površini filtra za plin mora biti postavljena na jednu veličinu unutar raspona od 20 cm/s do 80 cm/s, osim ako sustav za razrjeđivanje radi s protokom za uzorkovanje koji je proporcionalan protoku uređaja za uzorkovanje konstantnog obujma (CVS).

4.5.3.12.1.3.3.4.   Potrebni su filtri od staklene vune presvučeni fluorougljikom ili fluorougljični membranski filtri. Svi tipovi filtara moraju imati 0,3 μm DOP (dioktilftalat) ili PAO (polialfaolefin) CS 68649-12-7 ili CS 68037-01-4 učinkovitosti prikupljanja od najmanje 99 posto pri brzini plina na površini filtra od najmanje 5,33 cm/s.

4.5.3.12.1.3.3.5.   Sklop držača filtra mora biti tako konstruiran da tok bude ravnomjerno raspodijeljen preko površine filtra na kojoj se stvara mrlja. Površina filtra na kojoj se stvara mrlja mora biti najmanje 1 075 mm2.

4.5.3.12.1.3.4.   Komora za vaganje filtra i vaga

4.5.3.12.1.3.4.1.   Mikrogramska vaga koja se koristi za određivanje težine filtra mora imati preciznost (standardnu devijaciju) od 2 μg i razlučivost od 1 μg ili bolju.

Preporučuje se da mikrovaga bude provjerena na početku svakog vaganja vaganjem jedne referentne težine od 50 mg. Ta se težina mjeri tri puta te se bilježi srednji rezultat. Ako je srednji rezultat vaganja unutar ± 5 μg od rezultata prethodnog vaganja, onda se vaganje i vaga smatraju ispravnima.

Komora za vaganje (ili prostorija) mora udovoljiti sljedećim uvjetima za vrijeme svih operacija kondicioniranja i vaganja filtra:

—	održavana temperatura na 295,2 ± 3 K (22 ± 3 °C);

—	održavana relativna vlaga 45 ± 8 posto;

—	održavano rosište na 282,7 ± 3 K (9,5 ± 3 °C).

Preporučuje se da se stanja temperature i vlage bilježe zajedno s uzorkom i referentnim težinama filtra.

4.5.3.12.1.3.4.2.   Ispravak uzgona

Težina svih filtara ispravlja se zbog svojeg uzgona u zraku.

Ispravak uzgona ovisi o gustoći filtra za uzorkovanje, gustoći zraka i gustoći utega korištenog za umjeravanje vage. Gustoća zraka ovisi o tlaku, temperaturi i vlazi.

Preporučuje se da se temperatura i rosište okoline kod vaganja reguliraju na 295,2 K ± 1 K (22 C ±1 C), odnosno na 282,7 ± 1 K (9,5 ± 1 C). Međutim, minimalni zahtjevi navedeni u točki 4.5.3.12.1.3.4.1. također će rezultirati prihvatljivim ispravkom uzgona. Ispravak uzgona primjenjuje se kako slijedi:

Jednadžba 2-1.

gdje je:

mcorr	=	masa krutih čestica ispravljena za uzgon
muncorr	=	masa krutih čestica neispravljena za uzgon
ρair	=	gustoća zraka u okolini vage
ρweight	=	gustoća utega za umjeravanje vage
ρmedia	=	gustoća uzorka medija za krute čestice (filtra) s filtarskim medijem od staklenog vlakna prevučenog teflonom (npr. TX40): ρmedia = 2,300 kg/m3

ρair se može izračunati kako slijedi:

Jednadžba 2-2.:

gdje je:

Pabs	=	apsolutni tlak u okolini vage
Mmix	=	molarna masa zraka u okolini vage (28,836 gmol–1)
R	=	molarna plinska konstanta (8,314 Jmol–1K–1)
Tamb	=	apsolutna temperatura okoline vage

U komori (ili prostoriji) ne smije biti okolnih onečišćujućih tvari (poput prašine) koje bi mogle onečistiti filtre krutih čestica tijekom njihova stabiliziranja.

Ograničena odstupanja od specifikacija za temperaturu i vlagu prostorije za vaganje dozvoljena su uz uvjet da njihovo ukupno trajanje ne prelazi 30 minuta u bilo kojem periodu kondicioniranja filtra. Prostorija za vaganje udovoljava traženim specifikacijama prije nego što u nju uđe osoblje. Za vrijeme vaganja nisu dozvoljena nikakva odstupanja od navedenih uvjeta.

4.5.3.12.1.3.4.3.   Efekti statičkog elektriciteta moraju se poništiti. To se može postići uzemljenjem vage tako da ju se stavi na antistatičku podlogu i neutralizacijom filtra krutih čestica prije vaganja korištenjem polonijskog neutralizatora ili uređaja sličnog djelovanja. Alternativno, svođenje djelovanja statičkog elektriciteta na nulu može se postići izjednačavanjem statičkog naboja.

4.5.3.12.1.3.4.4.   Ispitni se filtar mora izvaditi iz komore ne ranije od jednog sata prije početka ispitivanja.

4.5.3.12.1.4.   Opis preporučenog sustava

Slika 1-3. shematski je nacrt preporučenog sustava za uzorkovanje čestica. Budući da različite konfiguracije mogu dati istovrijedne rezultate, ne zahtijeva se točno podudaranje s ovom slikom. Dodatne komponente, poput instrumenata, ventila, solenoida, crpki i prekidača, mogu se koristiti za osiguravanje dodatnih informacija i usklađivanje funkcija sustava komponenti. Druge komponente, koje nisu potrebne za održavanje točnosti na nekim sustavima, mogu se isključiti ako se njihovo isključivanje temelji na dobroj inženjerskoj prosudbi.

Slika 1-3.

Sustav za uzorkovanje čestica

Uzorak razrijeđenog ispušnog plina uzima se iz tunela za razrjeđivanje punog protoka (DT) kroz sondu za uzorkovanje čestica (PSP) i cijevi za prijenos čestica (PTT) s pomoću crpke (P). Uzorak se propušta kroz pred-klasifikator veličine čestica (PCF) i držač (držače) filtara (FH) koji sadržavaju filtar (ili više njih) za uzorkovanje krutih čestica. Protok za uzorkovanje podešava se putem regulatora protoka (FC).

4.5.4.   Planovi vožnje

4.5.4.1.   Ispitni ciklusi

Ispitni ciklusi (režimi brzine vozila) za ispitivanje tipa I. sastoje se od najviše tri dijela, kako je utvrđeno u Dodatku 6. Ovisno o (pot)kategoriji vozila moraju se provesti sljedeći dijelovi ispitnog ciklusa:

Tablica 1-5.

Primjenjivi ciklus ispitivanja tipa I. za vozila koja su usklađena s fazom Euro 4

Kategorija vozila	Naziv kategorije vozila	Ispitni ciklus Euro 4
L1e-A	Bicikl s pomoćnim motorom	ECE R47
L1e-B	Moped na dva kotača
L2e	Moped na tri kotača
L6e-A	Laki cestovni četverocikl
L6e-B	Laki poluzatvoreni četverocikl
L3e	Motocikl na dva kotača s i bez bočne prikolice	WMTC, faza 2.
L4e
L5e-A	Tricikl
L7e-A	Teški cestovni četverocikl
L5e-B	Teretni tricikl	ECE R40
L7e-B	Teški terenski četverocikl
L7e-C	Teški poluzatvoreni četverocikl

Tablica 1-6.

Primjenjivi ciklus ispitivanja tipa I. za vozila koja su usklađena s fazom Euro 5

Kategorija vozila	Naziv kategorije vozila	Ispitni ciklus Euro 5
L1e-A	Bicikl s pomoćnim motorom	Revidirani WMTC
L1e-B	Moped na dva kotača
L2e	Moped na tri kotača
L6e-A	Laki cestovni četverocikl
L6e-B	Laki poluzatvoreni četverocikl
L3e	Motocikl na dva kotača s i bez bočne prikolice
L4e
L5e-A	Tricikl
L7e-A	Teški cestovni četverocikl
L5e-B	Teretni tricikl
L7e-B	Teški terenski četverocikl
L7e-C	Teški poluzatvoreni četverocikl

4.5.4.2.   Dopuštena odstupanja za brzinu vozila

4.5.4.2.1.   Dopušteno odstupanje brzine vozila u bilo kojem trenutku u ispitnim ciklusima opisanim u točki 4.5.4.1. utvrđeno je gornjom i donjom granicom. Gornja granica je 3,2 km/h više od najviše točke unutar jedne sekunde zadanog vremena. Donja granica je 3,2 km/h niže od najniže točke unutar jedne sekunde zadanog vremena. Razlike u brzini vozila koje su veće od dopuštenih odstupanja (kakve se mogu pojaviti tijekom promjene stupnja prijenosa) prihvatljive su pod uvjetom da se pojavljuju na manje od dvije sekunde u bilo kojoj prilici. Brzine vozila manje od onih propisanih prihvatljive su pod uvjetom da se tijekom takvih pojava vozilom upravlja na najvećoj mogućoj snazi. Slika 1-4. prikazuje prihvatljiva odstupanja brzine vozila za tipične točke.

Slika 1-4.

Dijagram vožnie, dopušteni raspon

4.5.4.2.2.   Ako su mogućnosti ubrzavanja vozila nedovoljne za obavljanje faza ubrzavanja ili ako je najveća konstrukcijska brzina vozila niža od propisane brzine vožnje unutar propisanih graničnih vrijednosti odstupanja, vozilo se mora voziti sa zaklopkom za snagu u krajnjem položaju dok ne dosegne zadanu brzinu ili pri najvećoj konstrukcijskoj brzini koja se može postići sa zaklopkom za snagu u krajnjem položaju u vremenu u kojem zadana brzina prelazi najveću konstrukcijsku brzinu. U oba se slučaja ne primjenjuje točka 4.5.4.2.1. Ispitni ciklus normalno se nastavlja kada je zadana brzina opet niža od najveće konstrukcijske brzine vozila.

4.5.4.2.3.   Ako je razdoblje usporavanja kraće od onog propisanoga za odgovarajuću fazu, zadana brzina ponovno se uspostavlja spajanjem razdoblja stalne brzine ili praznog hoda vozila u sljedeću radnju stalne brzine ili praznog hoda. U takvim se slučajevima ne primjenjuje točka 4.5.4.2.1.

4.5.4.2.4.   Osim ovih iznimaka, odstupanja brzine valjaka od zadane brzine ciklusa moraju ispunjavati zahtjeve opisane u točki 4.5.4.2.1. U suprotnom se slučaju rezultati ispitivanja ne koriste za daljnju analizu, a ispitna vožnja mora biti ponovljena.

4.5.5.   Tehnički propisi za promjenu stupnja prijenosa za ispitivanje WMTC iz Dodatka 6.

4.5.5.1.   Ispitna vozila s automatskim mjenjačem

4.5.5.1.1.   Vozila opremljena razdjelnim prijenosnicima, višestrukim lančanicima itd. ispituju se u konfiguraciji koju preporučuje proizvođač za vožnju na cesti ili autoputu.

4.5.5.1.2.   Sva se ispitivanja provode s automatskim mjenjačima u položaju „Vožnja” (najviši stupanj prijenosa). Automatski mjenjači sa spojkom pretvaračem zakretnog momenta mogu se na zahtjev proizvođača prebacivati kao ručni mjenjači.

4.5.5.1.3.   Načini rada praznog hoda provode se s automatskim mjenjačima u položaju „Vožnja” i zakočenim kotačima.

4.5.5.1.4.   Automatski mjenjači mijenjaju se automatski uobičajenim redoslijedom stupnjeva prijenosa. Ako je to primjenjivo, spojka pretvarača zakretnog momenta radi kao u uvjetima stvarne vožnje.

4.5.5.1.5.   Načini rada za usporavanje provode se u stupnju prijenosa korištenjem kočnica ili zaklopke za snagu, prema potrebi, kako bi se održala željena brzina.

4.5.5.2.   Ispitna vozila s ručnim mjenjačem

4.5.5.2.1.   Obvezni zahtjevi

4.5.5.2.1.1.   1. korak - Izračunavanje brzina za promjenu stupnja prijenosa

Brzine za prebacivanje u viši stupanj prijenosa (v1→2 i vi→i+1) u km/h tijekom faza ubrzavanja izračunavaju se prema sljedećim formulama:

Jednadžba 2-3.:

Jednadžba 2-4.:

, i = 2 do ng -1

gdje je:

„i” je broj stupnjeva prijenosa (≥ 2)

„ng” je ukupan broj stupnjeva prijenosa za vožnju naprijed

„Pn” je nazivna snaga u kW

„mk” je referentna masa u kg

„nidle” je brzina praznog hoda u min–1

„s” je nazivna brzina vrtnje motora u min–1

„ndvi” je omjer brzine vrtnje motora u min–1 i brzine vozila u km/h u stupnju prijenosa „i”

4.5.5.2.1.2.   Brzine za prebacivanje u niži stupanj prijenosa (vi→i-1) u km/h tijekom faza vožnje ili usporavanja u 4. stupnju prijenosa (četvrta brzina) do ng izračunavaju se prema sljedećoj formuli:

Jednadžba 2-5.

, i = 4 do ng

gdje je:

i je broj stupnjeva prijenosa (≥ 4)

ng je ukupan broj stupnjeva prijenosa za vožnju naprijed

Pn je nazivna snaga u kW

mk je referentna masa u kg

nidle je brzina praznog hoda u min–1

s je nazivna brzina vrtnje motora u min–1

ndvi–2 je omjer brzine vrtnje motora u min–1 i brzine vozila u km/h u stupnju prijenosa i2

Brzina za prebacivanje iz 3. stupnja prijenosa u 2. stupanj prijenosa (v3→2) izračunava se prema sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-6.:

gdje je:

Pn je nazivna snaga u kW

mk je referentna masa u kg

nidle je brzina praznog hoda u min–1

s je nazivna brzina vrtnje motora u min–1

ndv1 je omjer brzine vrtnje motora u min–1 i brzine vozila u km/h u 1. stupnju prijenosa

Brzina za prebacivanje iz 2. stupnja prijenosa u 1. stupanj prijenosa 1 (v2→1) izračunava se prema sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-7.:

gdje je:

ndv2 je omjer brzine vrtnje motora u min–1 i brzine vozila u km/h u 2. stupnju prijenosa

Budući da su faze vožnje određene indikatorom faze, može doći do malih povećanja brzine te može biti prikladno primijeniti prebacivanje u viši stupanj prijenosa. Brzine za prebacivanje u viši stupanj prijenosa (v1—2, v2—3i vi—i+1) u km/h tijekom faza vožnje izračunavaju se prema sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-7.:

Jednadžba 2-8.:

Jednadžba 2-9.:

, i = 3 do ng

4.5.5.2.1.3.   2. korak – Odabir stupnja prijenosa za uzorak svakog ciklusa

Kako bi se izbjegla različita tumačenja faza ubrzavanja, usporavanja, vožnje i zaustavljanja, režimima brzine vozila su kao sastavni dijelovi ciklusa dodani odgovarajući indikatori (vidi tablice u Dodatku 6.).

Odgovarajući stupanj prijenosa za svaki uzorak izračunava se prema rasponima brzine vozila koji su rezultat jednadžbi za brzine promjene stupnja prijenosa iz točke 4.5.5.2.1.1. i indikatora faze za dijelove ciklusa koji su prikladni za ispitno vozilo, kako slijedi:

Odabir stupnja prijenosa za faze zaustavljanja: Za zadnjih pet sekundi faze zaustavljanja ručica mjenjača stavlja se u položaj 1. stupnja prijenosa i otpušta se spojka. Za prethodni dio faze zaustavljanja ručica mjenjača stavlja se u neutralni položaj i otpušta se spojka.

Odabir stupnja prijenosa za faze ubrzavanja:   1. stupanj prijenosa, ako je v ≤ v1→2   2. stupanj prijenosa, ako je v1→2 < v ≤ v2→3   3. stupanj prijenosa, ako je v2→3 < v ≤ v3→4   4. stupanj prijenosa, ako je v3→4 < v ≤ v4→5   5. stupanj prijenosa, ako je v4→5 < v ≤ v5→6   6. stupanj prijenosa, ako je v ≤ v5→6

Odabir stupnja prijenosa za faze usporavanja ili vožnje:   1. stupanj prijenosa, ako je v ≤ v2→1   2. stupanj prijenosa, ako je v ≤ v3→2   3. stupanj prijenosa, ako je v3→2 < v ≤ v4→3   4. stupanj prijenosa, ako je v4→3 < v ≤ v5→4   5. stupanj prijenosa, ako je v5→4 < v ≤ v6→5   6. stupanj prijenosa, ako je v ≤ v4→5

Spojka se otpušta, ako:

(a)	brzina vozila padne ispod 10 km/h ili

(b)	brzina vrtnje motora padne ispod ;

(c)	postoji rizik od gubitka brzine motora tijekom faze hladnog pokretanja.

4.5.5.2.3.   3. korak - Ispravke prema dodatnim zahtjevima

4.5.5.2.3.1.   Odabir stupnja prijenosa prilagođava se u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)	bez promjene stupnja prijenosa pri prijelazu iz faze ubrzavanja u fazu usporavanja. Stupanj prijenosa koji je korišten u zadnjoj sekundi faze ubrzavanja zadržava se u sljedećoj fazi usporavanja osim ako brzina padne ispod brzine za prebacivanje u niži stupanj prijenosa;

(b)	bez prebacivanja u viši ili niži stupanj prijenosa za više od jednog stupnja prijenosa, osim iz 2. stupnja prijenosa u neutralni položaj tijekom usporavanja za zaustavljanje;

(c)

prebacivanja u viši ili niži stupanj prijenosa do četiri sekunde zamjenjuju se prethodnim stupnjem prijenosa ako su stupnjevi prijenosa prije i poslije identični, npr. 2 3 3 3 2 zamjenjuje se s 2 2 2 2 2, a 4 3 3 3 3 4 zamjenjuje se s 4 4 4 4 4 4. U slučajevima uzastopnih prebacivanja stupanj prijenosa koji se dulje koristi preuzima niz, npr. 2 2 2 3 3 3 2 2 2 2 3 3 3 zamjenjuje se s 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 3 3 3. Ako se koriste u istom trajanju, niz sljedećih stupnjeva prijenosa ima prvenstvo pred nizom prethodnih stupnjeva prijenosa, npr. 2 2 2 3 3 3 2 2 2 3 3 3 zamjenjuje se s 2 2 2 2 2 2 2 2 2 3 3 3;

(d)	bez prebacivanja u niži stupanj prijenosa tijekom faze ubrzavanja.

4.5.5.2.2.   Neobvezne odredbe

Odabir stupnja prijenosa može se prilagoditi u skladu sa sljedećim odredbama:

U svakoj je fazi ciklusa dopuštena uporaba stupnjeva prijenosa koji su niži od onih utvrđenih zahtjevima opisanim u točki 4.5.5.2.1. Primjenjuju se upute proizvođača za uporabu stupnjeva prijenosa ako one ne dovode do stupnjeva prijenosa koji su viši od onih utvrđenih zahtjevima iz točke 4.5.5.2.1.

4.5.5.2.3.   Neobvezne odredbe

Napomena 5.: Program za izračunavanje koji se nalazi na web-mjestu UN-a na sljedećem URL-u može se koristiti kao pomoć u odabiru stupnja prijenosa:

http://live.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29grpe/wmtc.html

Objašnjenja pristupa i strategije mijenjanja brzina i primjer izračuna navedeni su u Dodatku 9.

4.5.6.   Postavke dinamometra

Puni opis dinamometra s valjcima i instrumenata dostavlja se u skladu s Dodatkom 6. Mjerenja se provode u skladu s razinama točnosti iz točke 4.5.7. Snaga otpora kretanja za postavke dinamometra s valjcima može proizaći iz mjerenja usporavanja vozila bez pogona na cesti ili iz tablice otpora kretanju, upućivanjem na Dodatak 5. ili Dodatak 7. za vozilo opremljeno jednim kotačem na pogonskoj osovini ili na Dodatak 8. za vozilo s dva ili više kotača na pogonskoj osovini.

4.5.6.1.   Postavke dinamometra s valjcima dobivene iz mjerenja usporavanja vozila bez pogona na cesti

Za korištenje ove alternative mjerenja usporavanja vozila bez pogona na cesti moraju biti provedena kako je utvrđeno u Dodatku 7. za vozilo opremljeno jednim kotačem na pogonskoj osovini i Dodatku 8. za vozilo s dva ili više kotača na pogonskoj osovini.

4.5.6.1.1.   Zahtjevi za opremu

Instrumenti za mjerenje brzine i vremena moraju imati razine točnosti iz točke 4.5.7.

4.5.6.1.2.   Podešavanje inercijske mase

4.5.6.1.2.1.   Istovrijedna inercijska masa mi za dinamometar s valjcima mora biti istovrijedna inercijska masa zamašnjaka, mfi, najbliža zbroju mase vozila u voznom stanju i mase vozača (75 kg). Alternativno, istovrijedna inercijska masa mi može se dobiti iz Dodatka 5.

4.5.6.1.2.2.   Ako se referentna masa mref ne može izjednačiti s istovrijednom inercijskom masom zamašnjaka mi, kako bi ciljana sila otpora kretanju F* postala jednaka sili otpora kretanju FE (koju treba unijeti u dinamometar s valjcima), korigirano vrijeme usporavanja vozila bez pogona ΔE može se prilagoditi u skladu s omjerom ukupne mase ciljnog vremena usporavanja vozila bez pogona ΔTroad sljedećim redoslijedom:

Jednadžba 2-10.:

Jednadžba 2-11.:

Jednadžba 2-12.:

Jednadžba 2-13.:

pri čemu je

gdje je:

mr1 može se izmjeriti ili izračunati, u kilogramima, prema potrebi. Alternativno, mr1 može se procijeniti kao f posto od m.

4.5.6.2.   Sila otpora kretanju dobivena iz tablice otpora kretanju

4.5.6.2.1.   Dinamometar s valjcima može biti podešen uporabom tablice otpora kretanju umjesto sile otpora kretanju dobivene metodom usporavanja vozila bez pogona. U ovoj tabličnoj metodi dinamometar s valjcima podešava se prema masi u voznom stanju bez obzira na posebne karakteristike vozila kategorije L.

Napomena 6.: Pri primjeni ove metode treba voditi računa o vozilima kategorije L s izvanrednim značajkama.

4.5.6.2.2.   Istovrijedna inercijska masa zamašnjaka mfi mora biti istovrijedna inercijska masa mi utvrđena, prema potrebi, u dodacima 5., 7. ili 8. Dinamometar s valjcima namješta se prema otporu kotrljanja nepogonskog kotača (a) i koeficijentu aerodinamičnog otpora (b) iz Dodatka 5. ili utvrđen u skladu s postupcima utvrđenim u Dodatku 7., odnosno Dodatku 8.

4.5.6.2.3.   Sila otpora kretanju na dinamometru s valjcima FE utvrđuje se prema sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-14.:

4.5.6.2.4.   Ciljana sila otpora kretanju F* jednaka je sili otpora kretanju dobivenoj iz tablice otpora kretanju FTzato što nije potrebna korekcija standardnih uvjeta okoline.

4.5.7.   Razine točnosti mjerenja

Mjerenja se provode korištenjem opreme koja ispunjava zahtjeve za točnost mjerenja iz tablice 1-7.:

Tablica 1-7.

Tražena točnost mjerenja

Stavke mjerenja	Pri izmjerenoj vrijednosti	Razlučivost
a) Sila otpora kretanju, F	+ 2 posto	—
b) Brzina vozila (v1, v2)	± 1 posto	0,2 km/h
c) Interval brzine usporavanja bez pogona ( )	± 1 posto	0,1 km/h
d) Vrijeme usporavanja bez pogona (Δt)	± 0,5 posto	0,01 s
e) Ukupna masa vozila (mk + mrid)	± 0,5 posto	1,0 kg
f) Brzina vjetra	± 10 posto	0,1 m/s
g) Smjer vjetra	—	5 stupnjeva
h) Temperature	± 1 K	1 K
i) Barometarski tlak	—	0,2 kPa
j) Udaljenost	± 0,1 posto	1 m
k) Vrijeme	± 0,1 s	0,1 s

5.   Postupci ispitivanja

5.1.   Opis ispitivanja tipa I.

Ispitno se vozilo, u skladu sa svojom kategorijom, podvrgava zahtjevima ispitivanja tipa I. kako je navedeno u ovoj točki 5.

5.1.1.   Ispitivanje tipa I. (provjera prosječne emisije plinovitih onečišćujućih tvari, emisija CO2 i potrošnje goriva u karakterističnom voznom ciklusu)

5.1.1.1.   Ispitivanje se provodi metodom koja je opisana u točki 5.2. Plinovi se sakupljaju i analiziraju prema propisanim metodama.

5.1.1.2.   Broj ispitivanja

5.1.1.2.1.   Broj ispitivanja utvrđuje se kako je prikazano na slici 1-5. Ri1 do Ri3 opisuju konačne rezultate mjerenja od prvog (br. 1) ispitivanja do trećeg (br. 3) ispitivanja kao i emisije plinovitih onečišćujućih tvari, ugljičnog dioksida, potrošnje goriva / električne energije ili električnog raspona kako je utvrđeno u Prilogu VII. „Lx” predstavlja granične vrijednosti L1 do L5 kako je utvrđeno u dijelovima A, B i C Priloga VI. Uredbi (EU) br. 168/2013.

5.1.1.2.2.   U svakom se ispitivanju utvrđuju mase ugljičnog monoksida, ugljikovodika, dušikovih oksida, ugljičnog dioksida i goriva potrošena tijekom ispitivanja. Masa čestica utvrđuje se samo za one (pot)kategorije iz dijelova A i B Priloga VI. Uredbi (EU) br. 168/2013 (vidi objašnjenja 8. i 9. na kraju Priloga VIII. toj Uredbi).

Slika 1-5.

Dijagram toka za broj ispitivanja tipa I.

5.2.   Ispitivanja tipa I.

5.2.1.   Pregled

5.2.1.1.   Ispitivanje tipa I. sastoji se od propisanih redoslijeda pripreme dinamometra, napajanja gorivom, parkiranja i radnih uvjeta.

5.2.1.2.   Ispitivanje je oblikovano za utvrđivanje masenih emisija ugljikovodika, ugljičnog monoksida, dušikovih oksida, ugljičnog dioksida i čestica, prema potrebi te potrošnje goriva / električne energije kao i električnog raspona istovremeno simulirajući uvjete stvarne vožnje. Ispitivanje se sastoji od pokretanja motora i rada vozila kategorije L na dinamometru s valjcima, kroz određeni vozni ciklus. Proporcionalni dio razrijeđenih ispušnih emisija kontinuirano se prikuplja za naknadnu analizu uporabom uređaja za uzorkovanje konstantnog obujma (za promjenjivo razrjeđivanje) (CVS).

5.2.1.3.   Osim u slučaju neispravnosti ili kvara komponente, svi sustavi za kontrolu emisija koji su ugrađeni ili uključeni u ispitno vozilo kategorije L moraju raditi za vrijeme svih postupaka.

5.2.1.4.   Pozadinska koncentracija mjeri se za sve sastavne elemente emisija za koje se provode mjerenja emisija. Za ispitivanje ispušnih plinova to zahtijeva uzorkovanje i analizu zraka za razrjeđivanje.

5.2.1.5.   Mjerenje pozadinskog onečišćenja krutim česticama

Pozadinska razina krutih čestica zraka za razrjeđivanje može se odrediti propuštanjem zraka kroz filtar krutih čestica. On će se vući iz iste točke kao i uzorak krutih čestica ako je mjerenje krutih čestica primjenjivo u skladu s Prilogom VI.(A) Uredbi (EU) br. 168/2013. Prije ili poslije ispitivanja moguće je provesti jedno mjerenje. Mjerenja krutih čestica mogu se korigirati oduzimanjem razine pozadinskih krutih čestica od vrijednosti izmjerenih u sustavu za razrjeđivanje. Dozvoljena količina pozadinskih krutih čestica mora biti ≤ 1 mg/km (ili ekvivalentna masa na filtru). Ako količina pozadinskih krutih čestica premaši tu razinu, koristi se standardna vrijednost od 1 mg/km (ili ekvivalentna masa na filtru). Ako se oduzimanjem razine pozadinskih krutih čestica dobije negativna vrijednost, smatra se da je količina krutih čestica jednaka nuli.

5.2.2.   Postavke dinamometra i provjera

5.2.2.1.   Priprema ispitnog vozila

5.2.2.1.1.   Proizvođač dostavlja dodatni pribor i adaptere koji su potrebni za postizanje pražnjenja goriva na najnižoj mogućoj točki u spremniku (spremnicima) koji su ugrađeni u vozilo i za osiguravanje sakupljanja uzoraka ispušnih plinova.

5.2.2.1.2.   Tlakovi u gumama prilagođavaju se specifikacijama proizvođača u skladu sa zahtjevima tehničke službe ili tako da su brzina vozila tijekom ispitivanja na cesti i brzina vozila postignuta na dinamometru s valjcima jednake.

5.2.2.1.3.   Ispitno vozilo treba zagrijati na dinamometru s valjcima do istog stanja u kojemu je bilo tijekom ispitivanja na cesti.

5.2.2.2.   Priprema dinamometra, ako su postavke dobivene iz mjerenja usporavanja vozila bez pogona na cesti

Prije ispitivanja dinamometar s valjcima treba odgovarajuće zagrijati do razine stabilizirane sile trenja Ff. Opterećenje na dinamometru s valjcima FE sastoji se, s obzirom na njegovu izradu, od ukupnog gubitka trenja Ff, koji je zbroj rotacijskog trenja dinamometra s valjcima, otpora kotrljanja guma i otpora trenja rotirajućih dijelova pogonskog sustava vozila i kočne sile uređaja za apsorpciju snage (pau) Fpau, kako je prikazano u sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-15.:

Na dinamometru s valjcima treba reproducirati ciljanu silu otpora kretanju F* dobivenu iz Dodatka 5. ili Dodatka 7. za vozilo opremljeno jednim kotačem na pogonskoj osovini i iz Dodatka 8. za vozilo s dva ili više kotača na pogonskoj osovini (ili više njih) u skladu s brzinom vozila, tj.:

Jednadžba 2-16.:

Ukupan gubitak trenja Ff na dinamometru s valjcima mjeri se metodom iz točke 5.2.2.2.1. ili 5.2.2.2.2.

5.2.2.2.1.   Pogon dinamometrom s valjcima

Ova se metoda primjenjuje samo na one dinamometre s valjcima koji mogu pogoniti vozilo kategorije L. Dinamometar s valjcima pogoni ispitno vozilo jednakomjerno referentnom brzinom v0 pri čemu je sustav prijenosa snage uključen, a spojka isključena. Ukupan gubitak trenja Ff (v0) pri referentnoj brzini v0 daje sila dinamometra s valjcima.

5.2.2.2.2.   Usporavanje vozila bez pogona bez apsorpcije

Metoda mjerenja vremena usporavanja bez pogona smatra se metodom usporavanja vozila bez pogona za mjerenje ukupnog gubitka trenja Ff. Usporavanje vozila bez pogona izvodi se na dinamometru s valjcima postupkom opisanim u Dodatku 5. ili Dodatku 7. za vozilo opremljeno jednim kotačem na pogonskoj osovini i Dodatku 8. za vozilo s dva ili više kotača na pogonskoj osovini (ili više njih), uz nultu apsorpciju snage dinamometra s valjcima. Mjeri se vrijeme usporavanja bez pogona Dti koje odgovara referentnoj brzini v0. Mjerenje se provodi najmanje tri puta, a srednje vrijeme usporavanja bez pogona izračunava se prema sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-17.:

5.2.2.2.3.   Ukupan gubitak trenja

Ukupan gubitak trenja Ff(v0) pri referentnoj brzini v0 izračunava se prema sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-18.:

5.2.2.2.4.   Izračun sile uređaja za apsorpciju snage

Silu Fpau(v0) koju treba apsorbirati dinamometar s valjcima pri referentnoj brzini v0 izračunava se oduzimanjem Ff(v0) od ciljane sile otpora kretanju F*(v0) kako je prikazano u sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-19.:

5.2.2.2.5.   Podešavanje dinamometra s valjcima

Ovisno o njegovu tipu, dinamometar s valjcima podešava se jednom od metoda opisanih u točkama 5.2.2.2.5.1. do 5.2.2.2.5.4. Odabrane se postavke primjenjuju na mjerenja emisija onečišćujućih tvari i CO2 kao i na mjerenja energetske učinkovitosti (potrošnja goriva / energije i električni raspon) utvrđena u Prilogu VII.

5.2.2.2.5.1.   Dinamometar s valjcima s poligonalnom funkcijom

U slučaju dinamometra s valjcima s poligonalnom funkcijom, u kojemu se apsorpcijske karakteristike utvrđuju po vrijednostima opterećenja u različitim brzinskim točkama, kao točke podešenja, odabiru se najmanje tri propisane brzine, uključujući referentnu brzinu. U svakoj točki podešenja dinamometar s valjcima podešava se na vrijednost Fpau (vj) dobivenu u točki 5.2.2.2.4.

5.2.2.2.5.2.   Dinamometar s valjcima s upravljanjem koeficijentom

U slučaju dinamometra s valjcima s upravljanjem koeficijentom, u kojemu se apsorpcijske karakteristike određuju danim koeficijentima polinomne funkcije, vrijednost Fpau (vj) pri svakoj propisanoj brzini izračunava se postupkom iz točke 5.2.2.2.

Pod pretpostavkom da su karakteristike opterećenja:

Jednadžba 2-20.:

gdje je:

koeficijenti a, b i c određuju se metodom polinomne regresije.

Dinamometar s valjcima podešava se na koeficijente a, b i c dobivene metodom polinomne regresije.

5.2.2.2.5.3.   Dinamometar s valjcima s F* poligonalnim digitalnim regulatorom

U slučaju dinamometra s valjcima s poligonalnim digitalnim regulatorom, gdje je središnja jedinica za obradu podataka (CPU) ugrađena u sustav, F*se izravno unosi, a Δti, Ff i Fpau se automatski mjere i izračunavaju kako bi se na dinamometru s valjcima podesila ciljana sila otpora kretanju:

Jednadžba 2-21.:

U tom se slučaju više točaka u slijedu izravno unosi digitalno iz skupa podataka za F* j i vj, nakon čega se izvodi usporavanje bez pogona i mjeri vrijeme usporavanja bez pogona Δtj . Nakon što se ispitivanje usporavanja bez pogona ponovi nekoliko puta Fpau se automatski izračunava i unosi po intervalima brzine vozila kategorije L od 0,1 km/h, sljedećim redoslijedom:

Jednadžba 2-22.:

Jednadžba 2-23.:

Jednadžba 2-24.:

5.2.2.2.5.4.   Dinamometar s valjcima s digitalnim regulatorom koeficijenata f* 0, f* 2

U slučaju dinamometra s valjcima s digitalnim regulatorom koeficijenata, gdje je središnja jedinica za obradu podataka (CPU) ugrađena u sustav, sila otpora kretanju automatski se podešava na dinamometru s valjcima.

U tom se slučaju koeficijenti f* 0 i f* 2 izravno unose digitalno; provodi se usporavanje bez pogona i mjeri se vrijeme usporavanja bez pogona Δti. Fpau se automatski izračunava i unosi po intervalima brzine vozila od 0,06 km/h, sljedećim redoslijedom:

Jednadžba 2-25.:

Jednadžba 2-26.:

Jednadžba 2-27.:

5.2.2.2.6.   Provjera postavki dinamometra

5.2.2.2.6.1.   Ispitivanje za provjeru

Odmah nakon početnog podešavanja mjeri se vrijeme usporavanja bez pogona ΔtE na dinamometru s valjcima koje odgovara referentnoj brzini (v0) postupkom koji je utvrđen u Dodatku 5. ili Dodatku 7. za vozilo opremljeno jednim kotačem na pogonskoj osovini i u Dodatku 8. za vozilo s dva ili više kotača na pogonskoj osovini. Mjerenje se provodi najmanje tri puta, a iz rezultata se izračunava srednje vrijeme usporavanja bez pogona ΔtE. Postavljena sila otpora kretanju pri referentnoj brzini, FE (v0) na dinamometru s valjcima izračunava se prema sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-28.:

5.2.2.2.6.2.   Izračun pogreške postavki

Pogreška postavki izračunava se prema sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-29.:

Dinamometar s valjcima mora se ponovno podesiti ako pogreška postavki ne ispunjava sljedeće kriterije:

ε ≤ 2 posto za v0≥ 50 km/h

ε ≤ 3 posto za 30 km/h ≤ v0< 50 km/h

ε ≤ 10 posto za v0< 30 km/h

Postupak u točkama 5.2.2.2.6.1. do 5.2.2.2.6.2. ponavlja se sve dok pogreška postavki ne ispuni te kriterije. Bilježe se postavke dinamometra s valjcima i uočene pogreške. Ogledni primjerci obrazaca zapisa navedeni su u obrascu izvještaja o ispitivanju koji je utvrđen u skladu s člankom 32. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 168/2013.

5.2.2.3.   Priprema dinamometra, ako su postavke dobivene iz tablice otpora kretanju

5.2.2.3.1.   Propisana brzina vozila za dinamometar s valjcima

Otpore kretanju na dinamometru s valjcima provjerava se pri propisanoj brzini vozila v. Treba provjeriti najmanje četiri propisane brzine. Raspon propisanih brzinskih točaka (interval između najviše i najniže točke) obuhvaća obje strane referentne brzine ili raspona referentnih brzina, ako postoji više od jedne referentne brzine, za najmanje Δv, kako je određeno u Dodatku 5. ili Dodatku 7. za vozilo opremljeno jednim kotačem na pogonskoj osovini i u Dodatku 8. za vozilo s dva ili više kotača na pogonskoj osovini. Propisane brzinske točke, uključujući referentnu brzinsku točku, moraju biti u pravilnim intervalima koji nisu udaljeni više od 20 km/h.

5.2.2.3.2.   Provjeravanje dinamometra s valjcima

5.2.2.3.2.1.   Neposredno nakon početnog podešavanja mjeri se vrijeme usporavanja bez pogona na dinamometru s valjcima koje odgovara propisanoj brzini. Tijekom mjerenja vremena usporavanja bez pogona vozilo ne smije biti postavljeno na dinamometar s valjcima. Mjerenje vremena usporavanja bez pogona započinje kada dinamometar s valjcima premaši najvišu brzinu ispitnog ciklusa.

5.2.2.3.2.2.   Mjerenje se provodi najmanje tri puta, a iz rezultata se izračunava srednje vrijeme usporavanja bez pogona ΔtE.

5.2.2.3.2.3.   Postavljena sila otpora kretanju FE(vj) pri propisanoj brzini na dinamometru s valjcima izračunava se prema sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-30.:

5.2.2.3.2.4.   Pogreška postavki ε pri propisanoj brzini izračunava se prema sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-31.:

5.2.2.3.2.5.   Dinamometar s valjcima mora se ponovno podesiti ako pogreška postavki ne ispunjava sljedeće kriterije:

ε ≤ 2 posto za v ≥ 50 km/h

ε ≤ 3 posto za 30 km/h ≤ v < 50 km/h

ε ≤ 10 posto za v < 30 km/h

5.2.2.3.2.6.   Postupak opisan u točkama 5.2.2.3.2.1. do 5.2.2.3.2.5. ponavlja se sve dok pogreška postavki ne ispuni kriterije. Bilježe se postavke dinamometra s valjcima i uočene pogreške.

5.2.2.4.   Sustav dinamometra s valjcima mora biti u skladu s metodama umjeravanja i provjere iz Dodatka 3.

5.2.3.   Umjeravanje analizatora

5.2.3.1.   S pomoću mjerača protoka i ventila za smanjenje pritiska koji su ugrađeni na svakom cilindru s plinom u analizator se uvodi količina plina pod određenim pritiskom koji je spojiv s pravilnim funkcioniranjem opreme. Oprema se mora namjestiti tako da kao konstantnu vrijednost pokazuje onu vrijednost koja je navedena na cilindru s etalon plinom. Počevši od podešavanja postignutog s cilindrom najvećeg kapaciteta, crta se krivulja odstupanja opreme u ovisnosti o sadržaju različitih upotrijebljenih cilindara s etalon plinom. Ponovno umjeravanje analizatora s plamenom ionizacijom obavlja se periodično, u intervalima koji nisu dulji od jednog mjeseca, uporabom smjese zraka/propana ili zraka/heksana s nazivnim koncentracijama ugljikovodika koje iznose 50 posto i 90 posto cijelog mjernog područja.

5.2.3.2.   Nedisperzivni infracrveni apsorpcijski analizatori provjeravaju se u istim intervalima uporabom smjesa dušika/ CO i dušika/ CO2 pri nazivnim koncentracijama koje iznose 10, 40, 60, 85 i 90 posto cijelog mjernog područja.

5.2.3.3.   Za umjeravanje kemiluminescentnog NOX analizatora upotrebljavaju se smjese dušika/dušikova oksida (NO) pri nazivnim koncentracijama koje iznose 50 posto i 90 posto cijelog mjernog područja. Umjeravanje sva tri tipa analizatora se provjerava prije svakog niza ispitivanja, uporabom smjesa plinova, koji se mjere u koncentraciji koja iznosi 80 posto cijelog mjernog područja. Za razrjeđivanje plina za umjeravanje od 100-postotne koncentracije na zahtijevanu koncentraciju, može se upotrebljavati uređaj za razrjeđivanje.

5.2.3.4.   Postupak provjere odziva na ugljikovodike grijanog plamenoionizacijskog detektora (FID) (analizatora)

5.2.3.4.1.   Optimalizacija odziva detektora

FID se mora namjestiti u skladu s tehničkim uputama proizvođača. Za optimalizaciju odziva u najuobičajenijem radnom području upotrebljava se propan u zraku.

5.2.3.4.2.   Umjeravanje analizatora ugljikovodika

Analizator se umjerava korištenjem propana u zraku i pročišćenog sintetičkog zraka (vidi točku 5.2.3.6.).

Krivulja umjeravanja utvrđuje se kako je opisano u točkama 5.2.3.1. do 5.2.3.3.

5.2.3.4.3.   Faktori odziva različitih ugljikovodika i preporučene granične vrijednosti

Faktor odziva (Rf) za određene vrste ugljikovodika omjer je FID C1 očitanja i koncentracije plina u cilindru, izražen u ppm C1.

Koncentracija plina koji se koristi za ispitivanje mora biti na razini koja će dati odziv od približno 80 posto punog otklona na skali, za radno područje. Koncentracija mora biti poznata do točnosti od 2 posto s obzirom na gravimetrijski etalon iskazan obujmom. Uz to, cilindar s plinom mora biti pretkondicioniran 24 sata na temperaturi između 293,2 K i 303,2 K (20 °C i 30 °C).

Odzivni faktori određuju se kod uvođenja analizatora u upotrebu i nakon većih servisnih intervala. Plinovi koje bi trebalo koristiti za ispitivanje i preporučeni odzivni faktori su:

Metan i pročišćeni zrak: 1,00 < Rf < 1,15 ili 1,00 < Rf < 1,05 za vozila na prirodni plin (NG) / biometan

Propilen i pročišćeni zrak: 0,90 < Rf < 1,00

Toluen i pročišćeni zrak: 0,90 < Rf < 1,00

Ove se vrijednosti odnose na odzivni faktor (Rf) 1,00 za propan i pročišćeni zrak.

5.2.3.5.   Procedure za umjeravanje i provjeru opreme za mjerenje masenih emisija čestica

5.2.3.5.1.   Umjeravanje mjerača protoka

Tehnička služba mora provjeriti je li izdan certifikat umjeravanja za mjerač protoka kojim se dokazuje sukladnost sa standardom kojemu se može ući u trag unutar razdoblja od 12 mjeseci prije ispitivanja, ili bilo kojeg popravka ili izmjene koja bi mogla utjecati na umjeravanje.

5.2.3.5.2.   Umjeravanje mikrovage

Tehnička služba mora provjeriti je li izdan certifikat umjeravanja za mikrovagu kojim se dokazuje sukladnost sa standardom kojem se može ući u trag unutar razdoblja od 12 mjeseci prije ispitivanja.

5.2.3.5.3.   Vaganje referentnog filtra

Za određivanje specifičnih referentnih težina filtra moraju se izvagati najmanje dva neupotrebljavana referentna filtra unutar osam sati od vaganja, ali je bolje istovremeno s vaganjem filtra uzorka. Referentni filtri moraju biti jednake veličine i od istog materijala kao i filtar uzorak.

Ako se specifična težina bilo kojeg referentnog filtra mijenja za više od ± 5 μg između vaganja filtra uzorka, tada se filtar uzorak i referentni filtri moraju ponovno kondicionirati u prostoriji za vaganje i zatim ponovno vagati.

To se temelji na usporedbi specifične težine referentnog filtra i niza srednjih vrijednosti specifičnih težina tog referentnog filtra.

Srednja vrijednost niza srednjih vrijednosti mora se izračunati iz specifičnih težina skupljenih od trenutka kada su referentni filtri stavljeni u prostoriju za vaganje. Razdoblje usrednjavanja mora biti između jednog i 30 dana.

Višekratno ponovno kondicioniranje i vaganje filtar uzoraka i referentnih filtara dozvoljeno je u razdoblju do 80 sati nakon mjerenja plinova iz ispitivanja emisija.

Ako unutar toga razdoblja više od polovine referentnih filtara udovoljava kriteriju ± 5 μg, filtar uzorak se može smatrati valjanim.

Ako u trenutku isteka tog razdoblja, od dva referentna filtra koja su upotrijebljena jedan filtar ne udovoljava kriteriju ± 5 μg, vaganje filtra uzorka se može smatrati valjanim uz uvjet da zbroj apsolutnih razlika između specifičnih i srednjih vrijednosti niza srednjih vrijednosti dvaju referentnih filtara nije veći od 10 μg.

U slučaju da manje od polovine referentnih filtara udovoljava kriteriju ± 5 μg filtar uzorak se mora odbaciti, a ispitivanje emisija ponoviti. Sve se referentne filtre mora odbaciti i zamijeniti unutar 48 sati.

U svim se ostalim slučajevima referentne filtre mora zamijeniti najmanje svakih 30 dana i to tako da ni jedan filtar uzorak ne bude vagan bez usporedbe s referentnim filtrom koji u prostoriji za mjerenje nije bio najmanje jedan dan.

Ako nije udovoljeno kriterijima stabilnosti prostorije za vaganje iznesenim u točki 4.5.3.12.1.3.4., ali vaganje referentnog filtra udovoljava kriterijima iz točke 5.2.3.5.3., tada proizvođač vozila po svom izboru može prihvatiti težine filtara uzorka ili poništiti ispitivanja, podesiti kontrolni sustav prostorije za vaganje te ponoviti ispitivanja.

Slika 1-6.

Konfiguracija sonde za uzorkovanje čestica

5.2.3.6.   Referentni plinovi

5.2.3.6.1.   Čisti plinovi

Sljedeći čisti plinovi moraju biti na raspolaganju, ako je potrebno, za umjeravanje i rad:

Pročišćeni dušik: (čistoća: ≤ 1 ppm C1, ≤ 1 ppm CO, ≤ 400 ppm CO2, ≤ 0,1 ppm NO);

Pročišćeni sintetički zrak: (čistoća: ≤ 1 ppm C1, ≤ 1 ppm CO, ≤ 400 ppm CO2, ≤ 0,1 ppm NO); volumni udio kisika između 18 i 21 posto;

Pročišćeni kisik: (čistoća > 99,5 posto vol. O2);

Pročišćeni vodik (i mješavina koja sadržava helij): (čistoća ≤ 1 ppm C1, ≤400 ppm CO2);

Ugljični monoksid: (minimalna čistoća 99,5 posto);

Propan: (minimalna čistoća 99,5 posto).

5.2.3.6.2.   Plinovi za umjeravanje i plinovi za određivanje područja mjerenja

Mješavina plinova sljedećeg kemijskog sastava mora biti na raspolaganju:

(a)	C3H8 i pročišćeni sintetički zrak (vidi točku 5.2.3.5.1.);

(b)	CO i pročišćeni dušik;

(c)	CO2 i pročišćeni dušik;

(d)	NO i pročišćeni dušik (količina NO2 sadržana u tom plinu za umjeravanje ne smije prelaziti 5 posto sadržaja NO).

Stvarna koncentracija plina za umjeravanje mora biti unutar ± 2 posto navedene vrijednosti.

5.2.3.6.   Umjeravanje i provjera sustava za razrjeđivanje

Sustav za razrjeđivanje se umjerava i provjerava te mora ispunjavati zahtjeve iz Dodatka 4.

5.2.4.   Pretkondicioniranje ispitnog vozila

5.2.4.1.   Ispitno se vozilo pomiče u područje za ispitivanje te se provode sljedeće radnje:

—	spremnik (ili više njih) za gorivo mora se isprazniti kroz drenažni otvor spremnika za gorivo koji je napunjen do pola kapaciteta spremnika gorivom potrebnim za rad motora iz Dodatka 2.

—	ispitno se vozilo mora vožnjom ili guranjem postaviti na ispitne valjke i provesti kroz primjenjivi ispitni ciklus kako je utvrđen za (pot)kategoriju vozila u Dodatku 6. Vozilo ne mora biti hladno i može se iskoristiti za podešavanje snage valjaka.

5.2.4.2.   Probne vožnje u propisanom planu vožnje mogu se obavljati na ispitnim točkama, pod uvjetom da uzorak emisije nije uzet, za potrebe nalaženja najmanjeg djelovanja zaklopke za snagu za održavanje odnosa brzina-vrijeme, ili za omogućavanje prilagođavanja sustava za uzorkovanje.

5.2.4.3.   Unutar pet minuta od završetka pretkondicioniranja ispitno se vozilo uklanja s dinamometra te ga se može odvesti ili odgurati u zonu isparavanja gdje se parkira. Vozilo se pohranjuje između šest i 36 sati prije ispitivanja tipa I. s pokretanjem hladnog motora ili dok se temperatura ulja motora TO ili temperatura rashladnog sredstva TC ili temperatura sjedišta/brtve svjećica TP (samo za motore hlađene zrakom) ne izjednače s temperaturom zraka u zoni isparavanja unutar 2 K.

5.2.4.4.   Za potrebe mjerenja čestica provodi se, između šest i 36 sati prije ispitivanja, primjenjivi ispitni ciklus iz dijela A Priloga VI. Uredbi (EU) br. 168/2013 na temelju Priloga VI. te Uredbe. Tehnički detalji primjenjivog ispitnog ciklusa utvrđeni su u Dodatku 6. te se primjenjivi ispitni ciklus također koristi za pretkondicioniranje vozila. Moraju se obaviti tri uzastopna ciklusa. Dinamometar je potrebno postaviti u skladu s točkom 4.5.6.

5.2.4.5.   Vozila opremljena motorima s vanjskim izvorom paljenja s neizravnim ubrizgavanjem mogu se na zahtjev proizvođača pretkondicionirati jednim voznim ciklusom prvog dijela, jednim ciklusom drugog dijela i dvama ciklusima trećeg dijela, prema potrebi, iz WMTC-a.

Kod ispitne stanice gdje za ispitivanje vozila s niskom razinom emisija krutih čestica postoji opasnost od moguće kontaminacije ostacima koji su preostali iz prethodnog ispitivanja vozila s visokom razinom emisija krutih čestica, u svrhu pretkondicioniranja opreme za uzorkovanje, za vozilo s niskom razinom emisija krutih čestica se preporučuje ujednačena vožnja ciklusa od 20 minuta pri 120 km/h ili pri 70 % najveće konstrukcijske brzine za vozila koja ne mogu postići 120 km/h te, nakon toga, tri uzastopna ciklusa drugog ili trećeg dijela WMTC-a, ako je izvedivo.

Nakon takvog pretkondicioniranja i prije ispitivanja vozilo se mora držati u prostoriji s razmjerno stalnom temperaturom između 293,2 K i 303,2 K (20 °C i 30 °C). Takvo se kondicioniranje provodi najmanje šest sati i nastavlja sve dok se temperature ulja motora i rashladnog sredstva, ako postoji, ne izjednače s temperaturom prostorije unutar ± 2 K.

Ispitivanje se na zahtjev proizvođača provodi unutar 30 sati nakon vožnje vozila na njegovoj normalnoj temperaturi.

5.2.4.6.   Vozila s vanjskim izvorom paljenja koja kao gorivo koriste UNP ili PP/biometan, H2PP, vodik i vozila koja kao gorivo mogu koristiti ili benzin ili UNP ili PP/biometan, H2PP ili vodik, koja su između ispitivanja na prvom i drugom plinovitom referentnom gorivu, moraju se pretkondicionirati prije provođenja ispitivanja na drugom referentnom gorivu. Navedeno pretkondicioniranje na drugom referentnom gorivu uključuje ciklus pretkondicioniranja koji se sastoji od jednog ciklusa prvog dijela, jednog ciklusa drugog dijela i dva ciklusa trećeg dijela WMTC-a u skladu s Dodatkom 6. Pretkondicioniranje se na zahtjev proizvođača i uz suglasnost tehničke službe može produljiti. Dinamometar bi trebalo postaviti u skladu s točkom 4.5.6. ovog Priloga.

5.2.5.   Ispitivanje emisija

5.2.5.1.   Pokretanje i ponovno pokretanje motora

5.2.5.1.1.   Vozilo se mora pokrenuti u skladu s preporučenim postupcima proizvođača za pokretanje motora. Ispitni ciklus mora započeti kada je motor pokrenut.

5.2.5.1.2.   Ispitnim vozilima s automatskom napravom za hladno pokretanje mora se upravljati u skladu s uputama proizvođača za rad vozila ili vlasničkim priručnikom koje obuhvaćaju podešavanje naprave za hladno pokretanje i „kick-down” iz praznog hoda pri pokretanju hladnog motora. U slučaju WMTC-a iz Dodatka 6. mjenjač se mora ubaciti u stupanj prijenosa 15 sekundi nakon pokretanja motora. Prema potrebi, za sprječavanje okretanja pogonskih kotača može koristiti kočnica. U slučaju ciklusa ECE R40 ili 47 mjenjač se mora ubaciti u stupanj prijenosa pet sekundi prije prvog ubrzavanja.

5.2.5.1.3.   Ispitnim vozilima s ručnom napravom za hladno pokretanje mora se upravljati u skladu s uputama proizvođača za rad vozila ili vlasničkim priručnikom. Kada su vremena navedena u uputama, može se utvrditi točka za upravljanje, unutar 15 sekundi od preporučenog vremena.

5.2.5.1.4.   Vozač može koristiti napravu za hladno pokretanje, zaklopku za snagu itd. kada je to potrebno za održavanje rada motora.

5.2.5.1.5.   Ako upute proizvođača za rad vozila ili vlasnički priručnik ne navode postupak za pokretanje zagrijanog motora, motor (motori s automatskom i ručnom napravom za hladno pokretanje) se pokreće postavljanjem zaklopke za snagu u približno srednji položaj i paljenjem motora do njegova pokretanja.

5.2.5.1.6.   Ako se tijekom pokretanja hladnog motora ispitno vozilo ne pokrene nakon deset sekundi paljenja ili deset ciklusa ručnog mehanizma za pokretanje, paljenje se prekida i utvrđuje se razlog neuspješnog pokretanja motora. Tijekom tog dijagnostičkog razdoblja brojač okretaja i uređaj za uzorkovanje konstantnog obujma (CVS) moraju biti isključeni, a elektromagnetski ventil uzorak postavljen u položaj stanja pripravnosti („standby”). Uz to, tijekom dijagnostičkog razdoblja mora se isključiti ventilator CVS-a ili odvojiti cijev za ispušne plinove od ispušne cijevi.

5.2.5.1.7.   Ako je neuspješno pokretanje motora operativna greška, ispitno vozilo se ponovno naručuje za ispitivanje s pokretanjem hladnog motora. Ako je neuspješno pokretanje motora uzrokovano kvarom vozila, mogu se poduzeti korektivne mjere (u skladu s odredbama o neplaniranom održavanju) koje traju manje od 30 minuta i nastaviti ispitivanje. Sustav za uzorkovanje mora se ponovno uključiti istovremeno s početkom paljenja motora. Vremenski redoslijed plana vožnje mora započeti kada je motor pokrenut. Ako je neuspješno pokretanje motora uzrokovano kvarom vozila te se vozilo ne može pokrenuti, ispitivanje se poništava, vozilo se uklanja s dinamometra, poduzimaju se korektivne mjere (u skladu s odredbama o neplaniranom održavanju) te se vozilo upućuje na ponovno ispitivanje. Razlog kvara (ako je utvrđen) i poduzete korektivne mjere moraju se navesti u izvještaju.

5.2.5.1.8.   Ako se tijekom pokretanja zagrijanog motora ispitno vozilo ne pokrene nakon deset sekundi paljenja ili deset ciklusa ručnog mehanizma za pokretanje, paljenje se prekida, ispitivanje se poništava, vozilo se uklanja s dinamometra, poduzimaju se korektivne mjere i vozilo se upućuje na ponovno ispitivanje. Razlog kvara (ako je utvrđen) i poduzete korektivne mjere moraju se navesti u izvještaju.

5.2.5.1.9.   Kod pogrešnog pokretanja motora („false start”) vozač mora ponoviti postupak pokretanja (poput ponovnog podešavanja naprave za hladno pokretanje itd.)

5.2.5.2.   Gašenje motora

5.2.5.2.1.   Ako se motor ugasi tijekom razdoblja praznog hoda, mora ga se odmah ponovno pokrenuti i nastaviti ispitivanje. Ako ga se ne može pokrenuti dovoljno brzo kako bi vozilo pratilo sljedeću propisanu fazu ubrzavanja, indikator plana vožnje se zaustavlja. Indikator plana vožnje se ponovno uključuje kada se vozilo ponovno pokrene.

5.2.5.2.2.   Ako se motor ugasi u nekom načinu rada osim praznog hoda, indikator plana vožnje se zaustavlja, ispitno vozilo se ponovno pokreće i ubrzava do potrebne brzine u toj točki plana vožnje i ispitivanje se nastavlja. Tijekom ubrzavanja do te točke stupnjevi prijenosa se mijenjaju u skladu s točkom 4.5.5.

5.2.5.2.3.   Ako se ispitno vozilo ne pokrene unutar jedne minute, ispitivanje se poništava, vozilo se uklanja s dinamometra, poduzimaju se korektivne mjere te se vozilo upućuje na ponovno ispitivanje. Razlog kvara (ako je utvrđen) i poduzete korektivne mjere moraju se navesti u izvještaju.

5.2.6.   Upute za vožnju

5.2.6.1.   Ispitno se vozilo mora voziti s najmanjim djelovanjem zaklopke za snagu za održavanje željene brzine. Nije dopušteno istovremeno korištenje kočnice i zaklopke za snagu.

5.2.6.2.   Ako ispitno vozilo ne može postići ubrzanje u propisanom vremenu, vozilom se mora upravljati sa zaklopkom za snagu u krajnjem položaju dok brzina valjaka ne dosegne propisanu vrijednost za to vrijeme u planu vožnje.

5.2.7.   Tijek dinamometričkog ispitivanja

5.2.7.1.   Potpuno dinamometričko ispitivanje sastoji se od tri uzastopna dijela kako je opisano u točki 4.5.4.

5.2.7.2.   Za svako je ispitivanje potrebno poduzeti sljedeće korake:

(a)	pogonski kotač vozila stavlja se na dinamometar bez pokretanja motora;

(b)	uključuje se rashladni ventilator vozila;

(c)	za sva ispitna vozila, s ventilima za odabir uzoraka postavljenim u položaj stanja pripravnosti, ispražnjene vreće za uzorkovanje priključuju se na sustave za uzorkovanje razrijeđenih ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje;

(d)	uključuje se CVS (ako već nije uključen), crpke za uzorkovanje i zapisivač temperature. (Prije početka ispitivanja izmjenjivač topline uređaja za uzorkovanje konstantnog obujma, ako se koristi, i linije za uzorkovanje prethodno se zagrijavaju na odgovarajuću radnu temperaturu);

(e)

brzine protoka uzorka podešavaju se na željenu brzinu protoka te se uređaji za mjerenje protoka plina postavljaju na nulu; — za plinovite uzorke iz vreće (osim ugljikovodika) najmanja brzina protoka iznosi 0,08 litara/sekundi; — za uzorke ugljikovodika najmanja brzina protoka za plamenoionizacijski detektor (FID) (ili grijani plamenoionizacijski detektor (HFID) u slučaju vozila koje kao gorivo koriste metanol) iznosi 0,031 litara/sekundi;

(f)	na ispušnu cijev pričvršćuje se savitljiva cijev za ispušne plinove;

(g)	uključuje se uređaj za mjerenje protoka plina, ventili za odabir uzoraka postavljaju se tako da je protok uzorka usmjeren u „prijelaznu” vreću za uzorke ispuha i „prijelaznu” vreću za uzorke razrijeđenog zraka, okrene se ključ i započne paljenje motora;

(h)	mjenjač se ubacuje u stupanj prijenosa;

(i)	započinje se početno ubrzavanje vozila prema planu vožnje;

(j)	vozilom se upravlja u skladu s ciklusima vožnje iz točke 4.5.4.;

(k)	na kraju prvog dijela ciklusa ili prvog dijela ciklusa u hladnim uvjetima istovremeno se preklopi protoke uzoraka s prvih vreća i uzoraka na druge vreće i uzorke, isključuje se uređaj za mjerenje protoka plina br. 1 i uključuje se uređaj za mjerenje protoka plina br. 2;

(l)	u slučaju vozila koja mogu proći treći dio WMTC-a na kraju drugog dijela istovremeno se preklopi protoke uzoraka s drugih vreća i uzoraka na treće vreće i uzorke, isključuje se uređaj za mjerenje protoka plina br. 2 i uključuje se uređaj za mjerenje protoka plina br. 3.;

(m)

prije početka novog dijela ciklusa zabilježe se izmjereni okretaji valjaka ili koljenastog vratila te se brojač ponovno postavlja na nulu ili se uključuje drugi brojač. Čim je to moguće, uzorci ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje prebacuju se u analitički sustav i obrađuju u skladu s točkom 6., tako da se u 20 minuta nakon završetka faze uzorkovanja dobiju stabilizirana očitanja uzorka iz vreće za uzorke ispuha na svim analizatorima;

(n)	motor se isključuje dvije sekunde nakon završetka zadnjeg dijela ispitivanja;

(o)	rashladni ventilator se isključuje odmah nakon završetka razdoblja uzrokovanja;

(p)	uređaj za uzorkovanje konstantnog obujma (CVS) ili uređaj koji djeluje s pomoću Venturijeve cijevi s kritičnim protokom (CFV) se isključuje ili se cijev za ispušne plinove odvaja od ispušne cijevi vozila;

(q)	cijev za ispušne plinove odvaja se od ispušne cijevi vozila i vozilo se uklanja s dinamometra;

(r)	za potrebe usporedbe i analize prate se podaci o emisijama (razrijeđenih plinova) u sekundnim intervalima kao i rezultati uzoraka iz vreća.

6.   Analiza rezultata

6.1.   Ispitivanja tipa I.

6.1.1.   Analiza emisije iz ispušne cijevi i potrošnje goriva

6.1.1.1.   Analiza uzoraka sadržanih u vrećama

Analiza mora započeti što je moguće prije, a u svakom slučaju najkasnije 20 minuta po završetku ispitivanja, radi utvrđivanja:

—	koncentracije ugljikovodika, ugljičnog monoksida, dušikovih oksida i ugljičnog dioksida u uzorku zraka za razrjeđivanje sadržanog u vreći (vrećama) B;

—	koncentracije ugljikovodika, ugljičnog monoksida, dušikovih oksida i ugljičnog dioksida u uzorku razrijeđenih ispušnih plinova sadržanog u vreći (vrećama) A.

6.1.1.2.   Umjeravanje analizatora i rezultata koncentracija

Analiza rezultata provodi se poduzimanjem sljedećih koraka:

(a)	prije analize svakog uzorka raspon analizatora koji će se upotrijebiti za svaku onečišćujuću tvar postavlja se na nulu s odgovarajućim nultim plinom;

(b)	analizatori se podešavaju na krivulje umjeravanja s pomoću raspona plinova nazivnih koncentracija od 70 do 100 posto raspona;

(c)	nule analizatora se ponovno provjeravaju. Ako se bilo koje očitanje razlikuje za više od 2 posto raspona od onoga navedenog u točki (b)., postupak se mora ponoviti;

(d)	uzorci se analiziraju;

(e)	nakon analize, nulta točka i točka raspona se ponovno provjeravaju pomoću istih plinova. Ako su očitanja unutar ± 2 posto od onih iz točke (c), analiza se smatra prihvatljivom;

(f)	u svim točkama u ovom odjeljku brzine protoka i tlakovi raznih plinova moraju biti isti kao oni koji se upotrebljavaju tijekom umjeravanja analizatora;

(g)	brojka usvojena za koncentraciju svake onečišćujuće tvari izmjerene u plinovima ona je koja se očita nakon stabilizacije mjernog uređaja.

6.1.1.3.   Mjerenje prijeđene udaljenosti

Udaljenost (S) koja je stvarno prijeđena u nekom dijelu ispitivanja izračunava se množenjem broja okretaja očitanih na kumulativnom brojaču (vidi točku 5.2.7.) s opsegom valjka. Ta se udaljenost izražava u km.

6.1.1.4.   Utvrđivanje količine emitiranih plinova

Prijavljeni rezultati ispitivanja izračunavaju se za svako ispitivanje i svaki dio ciklusa prema sljedećim formulama: Rezultati svih ispitivanja emisija zaokružuju se korištenjem „metode zaokruživanja” iz ASTM E 29-67 na broj decimalnih mjesta sadržanih u primjenjivom standardu, iskazanom na tri značajne brojke.

6.1.1.4.1.   Ukupni obujam razrijeđenih plinova

Ukupni obujam razrijeđenih plinova, izražen u m3/dio ciklusa, korigiran prema referentnim uvjetima 273,2 K (0 °C ) i 101,3 kPa, izračunava se prema sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-32.:

gdje je:

V0 je obujam plina dobavljen po jednom okretaju pumpe P, izražen u m3/okretaj. Taj je obujam ovisan o razlici između ulaznog i izlaznog otvora pumpe;

N je broj okretaja pumpe P tijekom svakog dijela ciklusa ispitivanja;

Pa je atmosferski tlak izražen u kPa;

Pi je prosječni podtlak tijekom dijela ciklusa ispitivanja na ulaznom dijelu pumpe P, izražen u kPa;

TP je temperatura (izražena u K) razrijeđenih plinova izmjerena na ulaznom dijelu pumpe P tijekom dijela ciklusa ispitivanja.

6.1.1.4.2.   Ugljikovodici (HC)

Masa neizgorenih ugljikovodika koju emitira ispušni sustav vozila tijekom ispitivanja izračunava se prema sljedećoj formuli:

Jednadžba 2-33.:

gdje je:

HCm je masa ugljikovodika emitirana tijekom dijela ciklusa ispitivanja, izražena u mg/km;

S je udaljenost utvrđena u točki 6.1.1.3.;

V je ukupan obujam, utvrđen u točki 6.1.1.4.1.;

dHC je gustoća ugljikovodika pri referentnoj temperaturi i tlaku (273,2 K i 101,3 kPa); dHC = 631·103 mg/m3 za benzin (E5) (C1:H1,89O0,016); = 932·103 mg/m3 za etanol (E85) (C1:H2,74O0,385); = 622·103 mg/m3 za dizel (B5)(C1Hl,86O0,005); = 649·103 mg/m3 za UNP (C1:H2,525); = 714·103 mg/m3 za PP/bioplin (C1:H4); = mg/m3 za H2PP (gdje je u (% obujma)).

HCc je koncentracija razrijeđenih plinova, izražena u ppm ekvivalenta ugljika (npr. koncentracija propana pomnožena s tri), ispravljena kako bi se uzeo u obzir zrak za razrjeđivanje prema sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-34.:

gdje je:

HCe je koncentracija ugljikovodika, izražena u ppm ekvivalenta ugljika, u uzorku razrijeđenih plinova prikupljenih u vreći (vrećama) A;

HCd je koncentracija ugljikovodika, izražena u ppm ekvivalenta ugljika, u uzorku zraka za razrjeđivanje prikupljenog u vreći (vrećama) B;

DF je koeficijent utvrđen u točki 6.1.1.4.7.

Koncentracija ugljikovodika bez metana (NMHC) izračunava se kako slijedi:

Jednadžba 2-35.

gdje je

CNMHC	=	ispravljena koncentracija NMHC u razrijeđenom ispušnom plinu, izražena u ppm ekvivalenta ugljika;
CTHC	=	koncentracija ukupnih ugljikovodika (THC) u razrijeđenom ispušnom plinu, izražena u ppm ekvivalenta ugljika i ispravljena za iznos THC sadržan u zraku za razrjeđivanje;
CCH4	=	koncentracija metana (CH4) u razrijeđenom ispušnom plinu, izražena u ppm ekvivalenta ugljika i ispravljena za iznos CH4 sadržan u zraku za razrjeđivanje;

Rf CH4 je faktor odziva FID-a na metan kako je utvrđeno u 5.2.3.4.1.

6.1.1.4.3.   Ugljični monoksid (CO)

Masa ugljičnog monoksida koju emitira ispušni sustav vozila tijekom ispitivanja izračunava se prema sljedećoj formuli:

Jednadžba 2-36.:

gdje je:

COmje masa ugljičnog monoksida emitirana tijekom dijela ciklusa ispitivanja, izražena u mg/km;

S je udaljenost utvrđena u točki 6.1.1.3.;

V je ukupan obujam utvrđen u točki 6.1.1.4.1.;

dCO je gustoća ugljičnog monoksida, mg/m3 pri referentnoj temperaturi i tlaku (273,2 K i 101,3 kPa);

COc je koncentracija razrijeđenih plinova, izražena u ppm ekvivalenta ugljičnog monoksida, ispravljena kako bi se uzeo u obzir zrak za razrjeđivanje prema sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-37.:

gdje je:

COe je koncentracija ugljičnog monoksida, izražena u ppm, u uzorku razrijeđenih plinova prikupljenih u vreći (vrećama) A;

COd je koncentracija ugljičnog monoksida, izražena u ppm, u uzorku razrijeđenih plinova prikupljenih u vreći (vrećama) B;

DF je koeficijent utvrđen u točki 6.1.1.4.7.

6.1.1.4.4.   Dušikovi oksidi (NOx)

Masa dušikovih oksida koju emitira ispušni sustav vozila tijekom ispitivanja izračunava se prema sljedećoj formuli:

Jednadžba 2-38.:

gdje je:

NOxm je masa dušikovih oksida emitirana tijekom dijela ciklusa ispitivanja, izražena u mg/km;

S je udaljenost utvrđena u točki 6.1.1.3.;

V je ukupan obujam utvrđen u točki 6.1.1.4.1.;

dNO2 je gustoća dušikovih oksida u ispušnim plinovima, pod pretpostavkom da će biti u obliku dušikova oksida, mg/m3 pri referentnoj temperaturi i tlaku (273,2 K i 101,3 kPa);

NOxc je koncentracija razrijeđenih plinova, izražena u ppm, ispravljena kako bi se uzeo u obzir zrak za razrjeđivanje prema sljedećoj jednadžbi: Jednadžba 2-39.: gdje je:   NOxe je koncentracija dušikovih oksida, izražena u ppm ekvivalenta dušikovih oksida, u uzorku razrijeđenih plinova prikupljenih u vreći (vrećama) A;   NOxd je koncentracija dušikovih oksida, izražena u ppm ekvivalenta dušikovih oksida, u uzorku razrijeđenih plinova prikupljenih u vreći (vrećama) B;   DF je koeficijent utvrđen u točki 6.1.1.4.7.;

Kh je faktor ispravka vlažnosti, koji se izračunava s pomoću sljedeće formule: Jednadžba 2-40.: gdje je: H je apsolutna vlažnost u g vode po kg suhog zraka: Jednadžba 2-41.: gdje je:   U je vlaga izražena u postocima;   Pd je tlak zasićene vodene pare pri ispitnoj temperaturi, izražen u kPa;   Paje atmosferski tlak izražen u kPa.

6.1.1.4.5.   Masa krutih čestica

Emisija krutih čestica Mp (mg/km) izračunava se pomoću sljedeće jednadžbe:

Jednadžba 2-42.:

gdje se ispušni plinovi ispuhuju izvan tunela;

Jednadžba 2-43.:

gdje se ispušni plinovi vraćaju u tunel;

gdje je:

Vmix	=	obujam V razrijeđenog ispušnog plina pri normiranim uvjetima;
Vep	=	obujam ispušnog plina koji prolazi kroz filtar krutih čestica pri normiranim uvjetima;
Pe	=	masa krutih čestica koje prikupi filtar (filtri);
S	=	udaljenost utvrđena u točki 6.1.1.3.;
Mp	=	emisija krutih čestica u mg/km.

Prilikom korištenja ispravka pozadinske razine čestica iz sustava razrjeđivanja, isto se određuje u skladu s točkom 5.2.1.5. U ovom se slučaju masa čestica (mg/km) izračunava kako slijedi:

Jednadžba 2-44.:

gdje se ispušni plinovi ispuhuju izvan tunela;

Jednadžba 2-45.:

gdje se ispušni plinovi vraćaju u tunel;

gdje je:

Vap	=	obujam protoka zraka u tunelu kroz pozadinski filtar čestica pri normiranim uvjetima;
Pa	=	masa čestica koju je skupio pozadinski filtar;
DF	=	faktor razrjeđivanja kako je određen u točki 6.1.1.4.7.

Kad korištenje pozadinskog ispravka rezultira negativnom masom čestica (u mg/km), smatra se da je rezultat mase čestica nula mg/km.

6.1.1.4.6.   Ugljični dioksid (CO2)

Masa ugljičnog dioksida koju emitira ispušni sustav vozila tijekom ispitivanja izračunava se prema sljedećoj formuli:

Jednadžba 2-46.:

gdje je:

CO2m jest masa ugljičnog dioksida emitirana tijekom dijela ciklusa ispitivanja, izražena u g/km;

S je udaljenost utvrđena u točki 6.1.1.3.;

V je ukupan obujam utvrđen u točki 6.1.1.4.1.;

dCO2 je gustoća ugljičnog monoksida, g/m3 pri referentnoj temperaturi i tlaku (273,2 K i 101,3 kPa);

CO2c je koncentracija razrijeđenih plinova, izražena u ppm ekvivalenta ugljičnog dioksida, ispravljena kako bi se uzeo u obzir zrak za razrjeđivanje prema sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-47.:

gdje je:

COe je koncentracija ugljičnog dioksida, izražena u postotku uzorka razrijeđenih plinova prikupljenih u vreći (vrećama) A;

CO2d je koncentracija ugljičnog dioksida, izražena u postotku uzorka razrijeđenih plinova prikupljenih u vreći (vrećama) B;

DF je koeficijent utvrđen u točki 6.1.1.4.7.

6.1.1.4.7.   Faktor razrjeđivanja (DF)

Faktor razrjeđivanja izračunava se na sljedeći način:

Za svako referentno gorivo, osim vodika: Jednadžba 2-48.:

Za gorivo sastava CxHyOz, opća formula je: Jednadžba 2-49.:

Za H2PP, formula je: Jednadžba 2-50.:

Faktor razrjeđivanja za vodik izračunava se na sljedeći način: Jednadžba 2-51.:

Za referentna goriva sadržana u Dodatku x, vrijednosti „X” su sljedeće: Tablica 1-8. Faktor „X” u formulama za izračun DF-a Gorivo X. Benzin (E5) 13,4 Dizel (B5) 13,5 UNP 11,9 PP/biometan 9,5 Etanol (E85) 12,5 Vodik 35,03 U ovim jednadžbama: CCO2 = koncentracija CO2 u razrijeđenom ispušnom plinu sadržanom u vreći za uzorke, izražena u postotku obujma, CHC = koncentracija HC u razrijeđenom ispušnom plinu sadržanom u vreći za uzorke, izražena u ppm ekvivalenta ugljika, CCO = koncentracija CO u razrijeđenom ispušnom plinu sadržanom u vreći za uzorke, izražena u ppm, CH2O = koncentracija H2O u razrijeđenom ispušnom plinu sadržanom u vreći za uzorke, izražena u postotku obujma CH2O-DA = koncentracija H2O u zraku koji se koristi za razrjeđivanje, izražena u postotku obujma, CH2 = koncentracija vodika u razrijeđenom ispušnom plinu sadržanom u vreći za uzorke, izražena u ppm, A = količina PP/biometana u mješavini H2PP, izražena u postotku obujma.

6.1.1.5.   Ponderiranje rezultata ispitivanja tipa I.

6.1.1.5.1.   Kod ponovljenih mjerenja (vidi točku 5.1.1.2.), za rezultate emisije onečišćujućih tvari (mg/km) i CO2 koji su dobiveni metodom izračuna iz točke 6.1.1. te potrošnje goriva / električne energije i električnog raspona utvrđene u skladu s Prilogom VII. utvrđuje se prosječna vrijednost za svaki dio ciklusa.

6.1.1.5.1.1.   Ponderiranje rezultata iz ispitnih ciklusa pravilnika UNECE-a br. 40 i pravilnika br. 47.

(Prosječni) rezultat hladne faze ispitnog ciklusa pravilnika UNECE-a br. 40 i pravilnika br. 47 naziva se R1; (prosječni) rezultat zagrijane faze ispitnog ciklusa pravilnika UNECE-a br. 40 i pravilnika br. 47 naziva se R2. Korištenjem rezultata emisije onečišćujućih tvari (mg/km) i CO2 (g/km) konačni se rezultat R, ovisno o razredu vozila utvrđenom u točki 6.3., izračunava prema sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-52.:

gdje je:

w1	=	faktor ponderiranja hladna faza
w2	=	faktor ponderiranja zagrijana faza

6.1.1.5.1.2.   Ponderiranje rezultata WMTC-a

(Prosječni) rezultat prvog dijela ili prvog dijela smanjena brzina vozila naziva se R1, (prosječni) rezultat drugog dijela ili drugog dijela smanjena brzina vozila naziva se R2, a (prosječni) rezultat trećeg dijela ili trećeg dijela smanjena brzina vozila naziva se R3. Korištenjem tih rezultata emisije (mg/km) i potrošnje goriva (litara/100 km) konačni se rezultat R, ovisno o razredu vozila utvrđenom u točki 6.1.1.6.2., izračunava prema sljedećoj jednadžbi:

Jednadžba 2-53.:

gdje je:

w1	=	faktor ponderiranja hladna faza
w2	=	faktor ponderiranja zagrijana faza

Jednadžba 2-54.:

gdje je:

wn

=

faktor ponderiranja faza n (n = 1, 2 ili 3)

6.1.1.6.2.   Za svaki sastavni element emisija koriste se ponderi emisije ugljičnog dioksida prikazani u tablicama 1-9. (Euro 4) i 1-10. (Euro 5).

Tablica 1-9.

Ciklusi ispitivanja tipa I. (također primjenjivi za ispitivanja tipova VII. i VIII.) za vozila kategorije L koja su usklađena s fazom Euro 4, primjenjive jednadžbe za ponderiranje i faktori ponderiranja

Kategorija vozila	Naziv kategorije vozila	Ispitni ciklus	Jednadžba # broj	Faktori ponderiranja
L1e-A	Bicikl s pomoćnim motorom	ECE R47	2-52.	w1 = 0,30 w2 = 0,70
L1e-B	Moped na dva kotača
L2e	Moped na tri kotača
L6e-A	Laki cestovni četverocikl
L6e-B	Laki poluzatvoreni četverocikl
L3e L4e	Motocikl na dva kotača s i bez bočne prikolice vmax < 130 km/h	WMTC, faza 2.	2-53.	w1 = 0,30 w2 = 0,70
L5e-A	Tricikl vmax < 130 km/h
L7e-A	Teški cestovni četverocikl vmax < 130 km/h
L3e L4e	Motocikl na dva kotača s i bez bočne prikolice vmax ≥ 130 km/h	WMTC, faza 2.	2-54.	w1 = 0,25 w2 = 0,50 w3 = 0,25
L5e-A	Tricikl vmax ≥ 130 km/h
L7e-A	Teški cestovni četverocikl vmax ≥ 130 km/h
L5e-B	Teretni tricikl	ECE R40	2-52.	w1 = 0,30 w2 = 0,70
L7e-B	Terenska vozila
L7e-C	Teški poluzatvoreni četverocikl

Tablica 1-10.

Ciklusi ispitivanja tipa I. (također primjenjivi za ispitivanja tipova VII. i VIII.) za vozila kategorije L koja su usklađena s fazom Euro 5, primjenjive jednadžbe za ponderiranje i faktori ponderiranja

Kategorija vozila	Naziv kategorije vozila	Ispitni ciklus	Jednadžba #	Faktori ponderiranja
L1e-A	Bicikl s pomoćnim motorom	WMTC faza 3.	2-53.	w1 = 0,50 w2 = 0,50
L1e-B	Moped na dva kotača
L2e	Moped na tri kotača
L6e-A	Laki cestovni četverocikl
L6e-B	Laki poluzatvoreni četverocikl
L3e L4e	Motocikl na dva kotača s i bez bočne prikolice vmax < 130 km/h		2-53.	w1 = 0,50 w2 = 0,50
L5e-A	Tricikl vmax < 130 km/h
L7e-A	Teški cestovni četverocikl vmax < 130 km/h
L3e L4e	Motocikl na dva kotača s i bez bočne prikolice vmax ≥ 130 km/h		2-54.	w1 = 0,25 w2 = 0,50 w3 = 0,25
L5e-A	Tricikl vmax ≥ 130 km/h
L7e-A	Teški cestovni četverocikl vmax ≥ 130 km/h
L5e-B	Teretni tricikl		2-53.	w1 = 0,30 w2 = 0,70
L7e-B	Terenska vozila
L7e-C	Teški poluzatvoreni četverocikl

7.   Potrebne evidencije

Za svako se ispitivanje bilježe sljedeće informacije:

(a)	broj ispitivanja;

(b)	identifikacija vozila, sustava ili komponente;

(c)	datum i vrijeme za svaki dio plana ispitivanja;

(d)	operater instrumenata;

(e)	vozač ili operater;

(f)

ispitno vozilo: proizvođač, identifikacijska oznaka vozila, godište modela, tip pogonskog sklopa / prijenosnika snage, očitanje brojila kilometara (odometra) na početku pretkondicioniranja, radni obujam motora, porodica motora, sustav za kontrolu emisija, preporučena brzina vrtnje motora u praznom hodu, nazivni kapacitet spremnika za gorivo, inercijsko opterećenje, referentna masa zabilježena pri nula kilometara i tlak u pogonskim kotačima;

(g)	serijski broj dinamometra: kao alternativa bilježenju serijskog broja dinamometra može se upotrijebiti upućivanje na broj ispitne stanice vozila, uz prethodno odobrenje nadležnog tijela, pod uvjetom da zapisi ispitne stanice prikazuju relevantne informacije o instrumentima;

(h)

sve relevantne informacije o instrumentima, poput namještanja, pojačavanja, serijskog broja, broja detektora, raspona. Alternativno, može se upotrijebiti upućivanje na broj ispitne stanice vozila, uz prethodno odobrenje nadležnog tijela, pod uvjetom da zapisi o umjeravanju ispitne stanice prikazuju relevantne informacije o instrumentima;

(i)	pisači s dijagramskom trakom: utvrđivanje nulte točke, provjera područja mjerenja, ispušni plin i dijagrami uzorka zraka za razrjeđivanje;

(j)	barometarski tlak ispitne stanice, temperatura okoline i vlažnost; Napomena 7.: Može se koristiti barometar središnjeg laboratorija; pod uvjetom da se pokaže da su barometrički tlakovi pojedine ispitne stanice unutar ± 0,1 posto barometarskog tlaka lokacije središnjeg barometra.

(k)	tlak mješavine ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje koja ulazi u mjerni uređaj CVS, povećanje tlaka u uređaju, i temperatura na ulazu. Temperaturu sebilježi kontinuirano ili digitalno radi utvrđivanja promjena temperature;

(l)	broj okretaja volumetrijske pumpe tijekom svake faze ispitivanja dok se prikupljaju uzorci ispušnih plinova. Broj normiranih kubičnih metara koji je izmjeren Venturijevom cijevi s kritičnim protokom (CFV) tijekom svake faze ispitivanja može biti istovrijedan zapis za CFV-CVS;

(m)	vlažnost zraka za razrjeđivanje. Napomena 8.: Ako se ne koriste stupci za kondicioniranje, ovo se mjerenje može izbrisati. Ako se koriste stupci za kondicioniranje i zrak za razrjeđivanje se uzima iz ispitne stanice, za ovo se mjerenje može upotrijebiti vlažnost okoline;

(n)	ukupna udaljenost vožnje za svaki dio ispitivanja, izračunana iz izmjerenih okretaja valjaka ili koljenastog vratila;

(o)	obrazac stvarne brzine valjaka za ispitivanje;

(p)	raspored korištenja stupnjeva prijenosa za ispitivanje;

(q)	rezultati emisija ispitivanja tipa I. za svaki dio ispitivanja i ukupni ponderirani rezultati ispitivanja;

(r)	vrijednosti emisija ispitivanja tipa I. u sekundnim intervalima, ako se to smatra potrebnim;

(s)	rezultati emisija ispitivanja tipa II. (vidi Prilog III.).