24.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 352/1

(1)

Državno financiranje koje ispunjuje kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora smatra se državnom potporom te se na temelju članka 108. stavka 3. Ugovora mora prijaviti Komisiji. Međutim, u skladu s člankom 109. Ugovora, Vijeće može odrediti kategorije potpore koje se izuzimaju od te obveze prijave. U skladu s člankom 108. stavkom 4. Ugovora, Komisija može donijeti uredbe koje se odnose na te kategorije državnih potpora. Na temelju Uredbe (EZ) br. 994/98, Vijeće je u skladu s člankom 109. Ugovora odlučilo da de minimis potpore mogu predstavljati takvu kategoriju. Na temelju toga smatra se da de minimis potpore dodijeljene jednom poduzetniku u određenom razdoblju koje ne premašuju određen utvrđeni iznos, ne ispunjuju sve kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora te stoga ne podliježu postupku prijave.

(2)

Komisija je u brojnim odlukama pojasnila pojam potpore u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. Komisija je izložila i svoju politiku koja se odnosi na gornju granicu za de minimis potpore ispod koje se može smatrati da se članak 107. stavak 1. Ugovora ne primjenjuje, prvotno u svojoj obavijesti o de minimis pravilu za državne potpore (3), a zatim u uredbama Komisije (EZ) br. 69/2001 (4) i (EZ) br. 1998/2006 (5). Uzimajući u obzir iskustvo stečeno u primjeni Uredbe (EZ) br. 1998/2006 smatra se primjerenim preispitati neke od uvjeta utvrđenih tom Uredbom i zamijeniti je.

(3)

Primjereno je zadržati gornju granicu od 200 000 EUR za iznos de minimis potpore koju može primiti jedan poduzetnik po državi članici tijekom bilo kojeg trogodišnjeg razdoblja. Ta je gornja granica i dalje potrebna kako bi se osiguralo da se ni za jednu mjeru obuhvaćenu ovom Uredbom ne može smatrati da utječe na trgovinu među državama članicama ili da se njome narušava tržišno natjecanje odnosno prijeti njegovim narušavanjem.

(4)

Za potrebe pravila o tržišnom natjecanju utvrđenih u Ugovoru, poduzetnik je svaki subjekt koji obavlja gospodarsku djelatnost bez obzira na njegov pravni status ili način financiranja (6). Sud Europske unije odlučio je da se svi subjekti koje kontrolira (na pravnoj ili de facto osnovi) isti subjekt trebaju smatrati jednim poduzetnikom (7). Radi pravne sigurnosti i smanjenja administrativnog opterećenja u ovoj Uredbi treba navesti iscrpan popis jasnih kriterija za utvrđivanje slučajeva kada se dva ili više poduzeća u istoj državi članici moraju smatrati jednim poduzetnikom. Komisija je iz utvrđenih kriterija za definiranje „povezanih poduzeća” u definiciji malih i srednjih poduzeća (MSP) u Preporuci Komisije 2003/361/EZ (8) i Prilogu I. Uredbi Komisije (EZ) br. 800/2008 (9) odabrala one koji su prikladni za potrebe ove Uredbe. Tijela javne vlasti već su upoznata s tim kriterijima te ih se, s obzirom na područje primjene ove Uredbe, treba primjenjivati na mala i srednja poduzeća kao i na velike poduzetnike. Tim se kriterijima treba osigurati da se za primjenu de minimis pravila skupina povezanih poduzeća smatra jednim poduzetnikom, ali da se poduzeća koja nemaju nikakve druge međusobne odnose osim što su izravno povezana s istim javnim tijelom ili tijelima ne smatraju međusobno povezanima. Tako se uzima u obzir posebno stanje poduzeća koja nadzire isto javno tijelo ili tijela, a koja mogu imati nezavisno pravo odlučivanja.

(5)

Kako bi se uzela u obzir mala prosječna veličina poduzetnika koji djeluju u sektoru cestovnog teretnog prometa, primjereno je odrediti gornju granicu od 100 000 EUR za poduzetnike koji se bave cestovnim prijevozom tereta za najamninu ili naknadu. Pružanje integrirane usluge u kojoj prijevoz čini samo jedan dio, npr. usluge selidbe, poštanske ili kurirske usluge ili usluge prikupljanja i obrade otpada, ne bi se smjele smatrati uslugom prijevoza. S obzirom na prekoračenje kapaciteta u tom sektoru i na ciljeve prometne politike u pogledu zagušenja cesta i teretnog prometa, iz područja primjene ove Uredbe potrebno je isključiti potporu za nabavu vozila za cestovni prijevoz tereta poduzetnicima koji obavljaju cestovni prijevoz tereta za najamninu ili naknadu. S obzirom na razvoj sektora cestovnog putničkog prometa više nije primjereno primjenjivati nižu gornju granicu na taj sektor.

(6)

S obzirom na posebna pravila koja se primjenjuju u sektorima primarne proizvodnje poljoprivrednih proizvoda, ribarstva i akvakulture te na rizik da bi iznosi potpore koji su ispod gornje granice utvrđene ovom Uredbom svejedno mogli ispunjavati kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora, ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na te sektore.

(7)

S obzirom na sličnosti između prerade poljoprivrednih proizvoda i nepoljoprivrednih proizvoda i njihova stavljanja u promet, ovu Uredbu treba primjenjivati na preradu i stavljanje u promet poljoprivrednih proizvoda pod uvjetom da su zadovoljeni određeni uvjeti. U tom smislu, ni djelatnosti na poljoprivrednom dobru koje su potrebne za pripremanje proizvoda za prvu prodaju, kao što su žetva, spremanje ili vršidba žita, ili pakiranje jaja, ni prva prodaja daljnjim prodavateljima ili prerađivačima, ne bi se smjele smatrati preradom ili stavljanjem na tržište.

(8)

Sud Europske unije utvrdio je da, nakon što Unija pravno uredi uspostavu zajedničke organizacije tržišta u određenom sektoru poljoprivrede, države članice imaju obvezu ne provoditi nikakve mjere kojima bi se mogla narušiti takva organizacija ili stvoriti izuzeci od nje (10). Iz tog se razloga ova Uredba ne bi trebala primjenjivati na potpore čiji je iznos utvrđen na temelju cijene ili količine kupljenih proizvoda ili proizvoda stavljenih na tržište. Ona se ne bi smjela primjenjivati ni na potpore koje su povezane s obvezom dijeljenja potpore s primarnim proizvođačima.

(9)

Ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na potpore za izvoz ili potpore koje se uvjetuju uporabom domaćih proizvoda umjesto uvoznih. Ona se posebno ne bi smjela primjenjivati na potpore kojima se financira osnivanje distribucijske mreže u drugim državama članicama i trećim zemljama te upravljanje takvom mrežom. Potpore za troškove sudjelovanja na sajmovima, odnosno troškove studija ili savjetodavnih usluga potrebnih za uvođenje novog ili postojećeg proizvoda na novo tržište u drugoj državi članici ili trećoj zemlji obično ne čine potporu za izvoz.

(10)

Trogodišnje razdoblje koje se uzima u obzir za potrebe ove Uredbe potrebno je ocjenjivati na pomičnoj osnovi tako da se pri svakoj novoj dodjeli de minimis potpore uzme u obzir ukupan iznos de minimis potpora dodijeljenih u predmetnoj fiskalnoj godini te tijekom prethodne dvije fiskalne godine.

(11)

Ako poduzetnik djeluje u sektorima koji su isključeni iz područja primjene ove Uredbe, a djeluje i u drugim sektorima ili ima druge djelatnosti, ova bi se Uredba trebala primjenjivati na te druge sektore ili djelatnosti uz uvjet da dotična država članica osigura, na primjeren način, na primjer razdvajanjem djelatnosti ili troškova, da djelatnosti u isključenim sektorima ne ostvaruju korist od de minimis potpore. Isto načelo treba primjenjivati ako poduzetnik djeluje u sektoru na koji se primjenjuju niže gornje granice de minimis potpore. Ako se ne može osigurati da djelatnosti u sektorima na koje se primjenjuju niže gornje granice de minimis potpore ostvaruju korist od de minimis potpore samo do te niže granice, na sve djelatnosti poduzetnika treba primijeniti najnižu gornju granicu.

(12)

Ovom Uredbom treba utvrditi pravila kojima će se onemogućiti zaobilaženje najviših iznosa potpora utvrđenih u posebnim uredbama ili odlukama Komisije. Ona bi trebala sadržavati i jasna pravila o pribrajanju koja se mogu jednostavno primjenjivati.

(13)

Ovom Uredbom ne isključuje se mogućnost da se mjera ne smatra državnom potporom u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora iz razloga različitih od onih koji su utvrđeni u ovoj Uredbi, primjerice zato što je mjera u skladu s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu ili zato što mjera ne uključuje prijenos državnih sredstava. Naime, sredstva koja dodjeljuje Unija i kojima centralizirano upravlja Komisija, a koja nisu izravno ili neizravno pod nadzorom države članice ne čine državnu potporu i ne treba ih uzimati u obzir pri utvrđivanju poštuje li se odgovarajuća gornja granica.

(14)

U svrhu transparentnosti, jednakog tretmana i učinkovitog nadzora, ova bi se Uredba trebala primjenjivati samo na de minimis potpore za koje je moguće prethodno točno izračunati bruto novčanu protuvrijednost bez potrebe za procjenom rizika („transparentne potpore”). Takav precizan izračun može se, primjerice, izvršiti za bespovratna sredstva, subvencije kamata, ograničene porezne olakšice ili druge instrumente kojima se predviđa gornja granica te tako osigurava da se ne premaši primjenjiva gornja vrijednost. Određivanje gornje granice znači da sve dok točan iznos potpore nije poznat ili još uvijek nije poznat, država članica mora pretpostaviti da je on jednak gornjoj vrijednosti kako bi se osiguralo da više mjera potpore zajedno ne prelazi gornju granicu utvrđenu u ovoj Uredbi i primjenjivati pravila o pribrajanju.

(15)

U svrhu transparentnosti, jednakog tretmana i pravilne primjene gornje granice za de minimis potpore, sve bi države članice trebale primjenjivati isti način izračunavanja. Radi lakšeg izračunavanja, iznose potpora koji nisu u obliku novčanih potpora potrebno je pretvoriti u njihovu bruto novčanu protuvrijednost. Pri izračunavanju novčane protuvrijednosti transparentnih oblika potpora koji nemaju oblik bespovratnih sredstava i potpora koje se isplaćuju u više obroka potrebno je primijeniti tržišne kamatne stope koje prevladavaju u trenutku dodjela takvih potpora. S ciljem jedinstvene, transparentne i jednostavne primjene pravila o državnim potporama primjenjivima za potrebe ove Uredbe, tržišnim stopama u smislu ove Uredbe potrebno je smatrati referentne stope kako su određene u Komunikaciji Komisije o reviziji metode za utvrđivanje referentnih kamatnih i diskontnih stopa (11).

(16)

Potpore sadržane u zajmovima, uključujući de minimis potpore za rizično financiranje u obliku zajmova, treba smatrati transparentnim de minimis potporama ako je bruto novčana protuvrijednost izračunana na temelju tržišnih kamatnih stopa koje prevladavaju u trenutku dodjele potpore. Radi pojednostavnjenja postupka za kratkoročne zajmove male vrijednosti, ova bi Uredba trebala sadržavati jasno i lako primjenjivo pravilo kojim se uzima u obzir i iznos zajma i njegovo trajanje. Na temelju iskustva Komisije, može se smatrati da je bruto novčana protuvrijednost zajma jednaka gornjoj granici za de minimis potpore ako je zajam osiguran kolateralom kojim se pokriva najmanje 50 % zajma i iznosi 1 000 000 EUR u razdoblju od pet godina ili 500 000 EUR u razdoblju od deset godina. S obzirom na poteškoće povezane s određivanjem bruto novčane protuvrijednosti potpore dodijeljene poduzetnicima koji možda neće moći otplatiti zajam, to se pravilo ne bi trebalo primjenjivati na takve poduzetnike.

(17)

Potpore sadržane u dokapitalizacijama ne bi se smjelo smatrati transparentnim de minimis potporama osim ako ukupan iznos javne dokapitalizacije ne premašuje gornju granicu za de minimis potpore. Potpore sadržane u mjerama rizičnog financiranja u obliku vlasničkih ili kvazivlasničkih ulaganja, kako su navedene u novim smjernicama o rizičnom financiranju (12), ne bi se smjelo smatrati transparentnim de minimis potporama, osim ako se takvom mjerom pribavlja kapital koji ne premašuje gornju granicu za de minimis potpore.

(18)

Potpore sadržane u jamstvima, uključujući de minimis potpore za rizično financiranje u obliku jamstava, treba smatrati transparentnima ako je bruto novčana protuvrijednost izračunana na temelju premija sigurne luke utvrđenih u obavijesti Komisije za dotičnu vrstu poduzetnika (13). Radi pojednostavnjenja postupka za kratkoročna jamstva kojima se osigurava 80 % iznosa relativno malog zajma, ova bi Uredba trebala sadržavati jasno i lako primjenjivo pravilo kojim se uzima u obzir i iznos predmetnog zajma i trajanje jamstva. To se pravilo ne bi trebalo primjenjivati na jamstva za predmetne transakcije koja ne čine zajam, kao što su jamstva za transakcije dionicama. Ako jamstvo ne premašuje 80 % predmetnog zajma, zajamčeni iznos ne premašuje 1 500 000 EUR i trajanje jamstva ne premašuje pet godina, može se smatrati da jamstvo ima bruto novčanu protuvrijednost koja ne prelazi gornju granicu za de minimis potpore. Isto se primjenjuje ako jamstvo ne premašuje 80 % predmetnog zajma, zajamčeni iznos ne premašuje 750 000 EUR i trajanje jamstva ne premašuje deset godina. Osim toga, države članice mogu primijeniti metode izračuna bruto novčane protuvrijednosti jamstva o kojima je Komisija obaviještena u skladu s nekom drugom uredbom Komisije iz područja državnih potpora koja se primjenjivala u tom trenutku i koju Komisija smatra usklađenom s Obavijesti o jamstvima ili bilo kojom obavijesti koja je zamjenjuje, uz uvjet da se prihvaćene metode izričito odnose na vrstu jamstva i vrstu transakcije o kojima je riječ u kontekstu primjene ove Uredbe. S obzirom na poteškoće povezane s određivanjem bruto novčane protuvrijednosti potpore dodijeljene poduzetnicima koji možda neće moći otplatiti zajam, ovo se pravilo ne bi trebalo primjenjivati na takve poduzetnike.

(19)

Ako se program de minimis potpora provodi preko financijskih posrednika, treba osigurati da oni ne primaju nikakvu državnu potporu. To se, na primjer, može učiniti tako da se od financijskih posrednika koji se koriste državnim jamstvima zatraži plaćanje premije koja vrijedi na tržištu ili potpuno prenošenje svih pogodnosti na krajnje korisnike, ili poštovanjem, i na razini posrednika, gornje granice za de minimis potpore i drugih uvjeta iz ove Uredbe.

(20)

Po primitku prijave države članice Komisija može ispitati doseže li mjera koja nije u obliku bespovratnih sredstava, zajma, jamstva, dokapitalizacije ili mjere rizičnog financiranja u obliku vlasničkog ili kvazivlasničkog ulaganja, bruto novčanu protuvrijednost koja ne premašuje gornju granicu za de minimis potpore te može li stoga biti obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe.

(21)

Komisija je dužna osigurati poštovanje pravila o državnim potporama, a u skladu s načelom suradnje utvrđenom u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji, države članice trebale bi olakšati izvršenje tog zadatka uspostavom instrumenata potrebnih kako bi se osiguralo da ukupan iznos de minimis potpora koje se na temelju de minimis pravila dodjeljuju jednom poduzetniku ne premašuje ukupnu dopuštenu gornju granicu. U tu bi svrhu pri dodjeli de minimis potpore država članica trebala predmetnog poduzetnika obavijestiti o dodijeljenom iznosu de minimis potpore i o tome da je riječ o de minimis potpori, izričito se pozivajući na ovu Uredbu. Od država članica treba zatražiti da prate dodijeljenu potporu kako bi se spriječilo premašivanje primjenjivih gornjih granica i osiguralo poštovanje pravila o kumulaciji. U svrhu poštovanja te obveze, prije dodjele takve potpore predmetna država članica mora od poduzetnika dobiti izjavu o drugim de minimis potporama obuhvaćenima ovom Uredbom ili drugim uredbama o de minimis potporama, a koje je poduzetnik primio tijekom predmetne fiskalne godine i u prethodne dvije fiskalne godine. Kao alternativno rješenje državama članicama treba omogućiti da uspostave središnji registar s potpunim informacijama o dodijeljenim de minimis potporama i provjeravaju poštuje li se gornja granica za svaku novu dodijeljenu potporu.

(22)

Prije dodjele svake de minimis potpore svaka država članica treba potvrditi da se novom de minimis potporom u dotičnoj državi članici neće premašiti gornja granica za de minimis potpore na nacionalnoj razini te da su ispunjeni ostali uvjeti iz ove Uredbe.

(23)

Uzimajući u obzir iskustvo Komisije, posebno učestalost kojom je općenito potrebno preoblikovati politiku državnih potpora, potrebno je ograničiti razdoblje primjene ove Uredbe. Ako se rok važenja ove Uredbe ne produži nakon njegova isteka, državama članicama u vezi s de minimis potporama iz ove Uredbe treba omogućiti razdoblje prilagodbe od šest mjeseci,

(a)

potpore koje se dodjeljuju poduzetnicima koji djeluju u sektorima ribarstva i akvakulture, kako je obuhvaćeno Uredbom (EZ) br. 104/2000 (14);

(b)

potpore koje se dodjeljuju poduzetnicima koji djeluju u primarnoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda;

(c)

potpore koje se dodjeljuju poduzetnicima koji djeluju u sektoru prerade i stavljanja na tržište poljoprivrednih proizvoda, u sljedećim slučajevima:

(d)

potpore za djelatnosti usmjerene izvozu u treće zemlje ili države članice, odnosno potpore koje su izravno povezane s izvezenim količinama, s uspostavom i funkcioniranjem distribucijske mreže ili s drugim tekućim troškovima povezanima s izvoznom djelatnošću;

(e)

potpore koje se uvjetuju uporabom domaćih proizvoda umjesto uvezenih.

(a)

„poljoprivredni proizvodi” znači proizvodi koji su navedeni u Prilogu I. Ugovoru, osim proizvoda ribarstva i akvakulture obuhvaćenih Uredbom Vijeća (EZ) br. 104/2000;

(b)

„prerada poljoprivrednih proizvoda” znači svi postupci prerade poljoprivrednog proizvoda koji za ishod imaju proizvod koji je također poljoprivredni proizvod, osim u poljoprivrednim djelatnostima potrebnima za pripremu životinjskog ili biljnog proizvoda za prvu prodaju;

(c)

„stavljanje na tržište poljoprivrednih proizvoda” znači držanje ili izlaganje s ciljem prodaje, ponuda za prodaju, isporuka ili bilo koji drugi način stavljanja na tržište, osim prve prodaje primarnog proizvođača preprodavačima ili prerađivačima te svih aktivnosti kojima se proizvod priprema za takvu prvu prodaju; prodaja primarnog proizvođača krajnjim potrošačima smatra se stavljanjem na tržište ako se odvija u posebnim prostorima namijenjenima za tu svrhu.

(a)

jedno poduzeće ima većinu glasačkih prava dioničara ili članova u drugom poduzeću;

(b)

jedno poduzeće ima pravo imenovati ili smijeniti većinu članova upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela drugog poduzeća;

(c)

jedno poduzeće ima pravo ostvarivati vladajući utjecaj na drugo poduzeće prema ugovoru sklopljenom s tim poduzećem ili prema odredbi statuta ili društvenog ugovora tog poduzeća;

(d)

jedno poduzeće koje je dioničar ili član u drugom poduzeće, kontrolira samo, u skladu s dogovorom s drugim dioničarima ili članovima tog poduzeća, većinu glasačkih prava dioničara ili glasačkih prava članova u tom poduzeću.

(a)

korisnik nije predmet skupnog stečajnog postupka niti ispunjuje kriterije za pokretanje skupnog stečajnog postupka na zahtjev njegovih vjerovnika u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. U slučaju velikih poduzetnika, korisnik je u situaciji koja odgovara najmanje kreditnom rejtingu B-; i

(b)

zajam je osiguran kolateralom koji pokriva najmanje 50 % zajma i zajam iznosi 1 000 000 EUR (ili 500 000 EUR za poduzetnike koji obavljaju cestovni prijevoz tereta) u razdoblju od pet godina ili 500 000 EUR (ili 250 000 EUR za poduzetnike koji obavljaju cestovni prijevoz tereta) u razdoblju od deset godina; ako je zajam manji od ovih iznosa i/ili odobren je na razdoblje kraće od pet odnosno deset godina, bruto novčana protuvrijednost tog zajma izračunava se kao razmjerni dio gornje granice utvrđene u članku 3. stavku 2.; ili

(c)

bruto novčana protuvrijednost izračunana na temelju referentne stope koja se primjenjivala u trenutku dodjele.

(a)

korisnik nije predmet skupnog stečajnog postupka niti ispunjuje kriterije za pokretanje skupnog stečajnog postupka na zahtjev njegovih vjerovnika u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. U slučaju velikih poduzetnika, korisnik je u situaciji koja odgovara najmanje kreditnom rejtingu B-; i

(b)

jamstvo ne premašuje 80 % predmetnog zajma i zajamčeni je iznos 1 500 000 EUR (ili 750 000 EUR za poduzetnike koji obavljaju cestovni prijevoz tereta), a razdoblje trajanja jamstva je pet godina ili ako je zajamčeni iznos 750 000 EUR (ili 375 000 EUR za poduzetnike koji obavljaju cestovni prijevoz tereta), a trajanje jamstva je deset godina; ako je zajamčeni iznos manji od navedenih iznosa i/ili je razdoblje trajanja jamstva kraće od pet odnosno deset godina, bruto novčana protuvrijednost izračunava se kao odgovarajući razmjerni dio primjenjive gornje granice iz članka 3. stavka 2; ili

(c)

bruto novčana vrijednost potpore izračunana je na temelju premija sigurne luke utvrđenih u obavijesti Komisije; ili

(d)

prije provedbe,