Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32013R0575

Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Tekst značajan za EGP

OJ L 176, 27.6.2013, p. 1–337 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
Special edition in Croatian: Chapter 06 Volume 013 P. 3 - 339

In force: This act has been changed. Latest consolidated version: 28/06/2013

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2013/575/oj

06/Sv. 13

HR

Službeni list Europske unije

3


32013R0575


L 176/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


UREDBA (EU) br. 575/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 26. lipnja 2013.

o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Skupina G-20 u svojoj je Izjavi o jačanju financijskog sustava od 2. travnja 2009. pozvala na poduzimanje međunarodno usklađenih napora usmjerenih na jačanje transparentnosti, odgovornosti i regulatornog uređenja kroz poboljšanje kvantitete i kvalitete kapitala u bankarskom sustavu nakon osiguravanja gospodarskog oporavka. Izjavom je zatraženo i uvođenje dodatne mjere koja se ne temelji na riziku, kojom bi se ograničilo povećanje financijske poluge u bankarskom sustavu, kao i razvoj okvira za jače zaštitne slojeve likvidnosti. Na osnovi mandata koji je dobila od skupine G-20, Skupina guvernera središnjih banaka i čelnika nadzora (GHOS) dogovorila je u rujnu 2009. niz mjera za jačanje regulatornog uređenja bankarskog sektora. Te mjere poduprli su 24. i 25. rujna 2009. na sastanku u Pittsburghu šefovi država i vlada skupine G-20, nakon čega su one u prosincu 2009. detaljno razrađene. U srpnju i rujnu 2010. GHOS je objavio dva dodatna priopćenja o planiranim mjerama i kalibraciji tih novih mjera, nakon čega je Bazelski odbor za nadzor banaka (BCBS) u prosincu 2010. objavio konačne mjere koje se nazivaju regulatorni okvir Basel III.

(2)

Skupina na visokoj razini za financijski nadzor u EU pod predsjedanjem Jacquesa de Larosièrea (de Larosièrova skupina) pozvala je Europsku uniju na razvoj usklađenije financijske regulative. Vezano uz europsku nadzornu arhitekturu Europsko vijeće je 18. i 19. lipnja 2009. naglasilo da je potrebno uspostaviti jedinstvena europska pravila koja bi vrijedila za sve kreditne institucije i investicijska društva na unutarnjem tržištu.

(3)

Kako je navedeno u izvješću de Larosièrove skupine od 25. veljače 2009. (de Larosièreovo izvješće) „svaka država članica treba moći donijeti strože nacionalne regulatorne mjere za koje se smatra da su odgovarajuće na nacionalnoj razini za zaštitu financijske stabilnosti sve dok se poštuju načela unutarnjeg tržišta i dogovoreni minimalni osnovni standardi”.

(4)

Direktiva 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (3) i Direktiva 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (4) već su nekoliko puta značajno izmijenjene. Mnoge odredbe Direktive 2006/48/EZ i Direktive 2006/49/EZ primjenjuju se i na kreditne institucije i na investicijska društva. Radi jasnoće te kako bi se osigurala dosljedna provedba tih odredbi treba ih spojiti u nove zakonodavne akte koji bi se primjenjivali i na kreditne institucije i na investicijska društva, kao što je ova Uredba i Direktiva 2013/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. (5) Zbog bolje dostupnosti odredbe priloga direktivama 2006/48/EZ i 2006/49/EZ treba uključiti u normativni dio Direktive 2013/36/EU i ove Uredbe.

(5)

Zajedno, ova Uredba i Direktiva 2013/36/EU trebaju činiti pravni okvir kojim se uređuju pristup djelatnosti, nadzorni okvir i bonitetna pravila za kreditne institucije i investicijska društva (zajedno „institucije”). Ovu Uredbu stoga treba tumačiti zajedno s navedenom Direktivom.

(6)

Direktiva 2013/36/EU, koja se zasniva na članku 53. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), treba, inter alia, sadržavati odredbe kojima se uređuju pristup djelatnosti institucija i načini za upravljanje njima te njihov nadzorni okvir, kao što su odredbe kojima se uređuje izdavanje odobrenja za rad, stjecanje kvalificiranih udjela, ostvarivanje slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga, ovlasti nadležnih tijela u matičnim državama članicama i državama članicama domaćinima s tim u vezi, kao i odredbe kojima se uređuju inicijalni kapital i nadzorna provjera institucija.

(7)

Ova Uredba, inter alia, treba sadržavati bonitetne zahtjeve za institucije koji se strogo odnose na funkcioniranje tržišta bankarskih i financijskih usluga i namijenjeni su osiguravanju financijske stabilnosti subjekata na tim tržištima, kao i visoke razine zaštite ulagatelja i deponenata. Cilj je ove Uredbe na odlučujući način pridonijeti neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta te se stoga treba zasnivati na odredbama članka 114. UFEU-a, koji se tumači u skladu s dosljednom sudskom praksom Suda Europske unije.

(8)

Iako su direktivama 2006/48/EZ i 2006/49/EZ u određenoj mjeri usklađena pravila država članica u području bonitetnog nadzora, one sadržavaju znatan broj opcija i mogućnosti za države članice da određuju stroža pravila od onih utvrđenih tim Direktivama. To dovodi do stvaranja razlika između nacionalnih pravila, koja bi mogla narušiti prekogranično pružanje usluga i slobodu poslovnog nastana te tako dovesti do prepreka neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

(9)

Radi pravne sigurnosti i potrebe za jednakim pravilima poslovanja u Uniji, jedinstveni skup propisa za sve sudionike na tržištu ključan je činitelj za funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Kako bi se izbjegli poremećaji na tržištu i regulatorna arbitraža, minimalnim bonitetnim zahtjevima stoga treba osigurati maksimalnu usklađenost. Kao rezultat toga, prijelazna razdoblja osigurana ovom Uredbom ključna su za neometanu provedbu ove Uredbe te kako bi se izbjegla nesigurnost na tržištima.

(10)

Uzimajući u obzir rad Skupine za implementaciju standarda BCBS-a u području praćenja i provjere provedbe regulatornog okvira Basel III od strane država članica, Komisija treba osigurati redovita ažurirana izvješća, barem nakon objave svakog Izvješća o napretku BCBS-a, o provedbi i nacionalnom usuglašavanju s regulatornim okvirom Basel III u drugim značajnim područjima nadležnosti, uključujući procjenu usklađenosti ostalog nacionalnog zakonodavstva ili drugih propisa s međunarodnim minimalnim standardima, kako bi se utvrdile razlike koje bi mogle ugroziti jednaka pravila poslovanja za sve.

(11)

Kako bi se uklonile prepreke u trgovini i narušavanje tržišnog natjecanja koji proizlaze iz razlika u nacionalnom pravu i spriječio mogući nastanak budućih prepreka u trgovini i značajnog narušavanja tržišnog natjecanja, potrebno je donijeti uredbu kojom se uspostavljaju jedinstvena pravila koja vrijede u svim državama članicama.

(12)

Formuliranjem bonitetnih zahtjeva u obliku uredbe osigurat će se njihova izravna primjena. Time će se stvoriti jednaki uvjeti jer će se spriječiti različiti nacionalni zahtjevi koji proizlaze iz prenošenja direktive. Ovom će se Uredbom osigurati da sve institucije primjenjuju ista pravila u cijeloj Uniji, čime će se povećati i povjerenje u stabilnost institucija, osobitu u vrijeme krize. Uredbom će se smanjiti i regulatorna složenost i troškovi društava povezani s usklađivanjem, posebno za institucije koje posluju prekogranično, te doprinijeti uklanjanju narušavanja tržišnog natjecanja. Što se tiče specifičnosti tržišta nekretnina koja su obilježena gospodarskim kretanjima i različitostima nacionalnih pravnih sustava a koje su specifične za pojedine države članice, regije ili lokalna područja, nadležna tijela u određenim područjima moraju imati mogućnost određivanja viših pondera rizika ili primjene strožih kriterija na osnovi povijesti nastanka statusa neispunjavanja obveza i očekivanih tržišnih kretanja za izloženosti osigurane nekretninama.

(13)

Nadležna tijela ili države članice trebaju imati mogućnost, u područjima koja nisu obuhvaćena ovom Uredbom, kao što su dinamičko rezerviranje, odredbe o nacionalnim shemama pokrivenih obveznica koje se ne odnose na postupanje s pokrivenim obveznicama u skladu s pravilima utvrđenima ovom Uredbom, stjecanje i držanje sudjelujućih udjela u financijskom i nefinancijskom sektoru za potrebe koje nisu povezane s bonitetnim zahtjevima iz ove Uredbe, odrediti nacionalna pravila, pod uvjetom da ona nisu u suprotnosti s ovom Uredbom.

(14)

Najvažnije preporuke iz de Larosièreovog izvješća i koje su poslije provedene u Uniji bile su uspostavljanje jedinstvenih pravila i europskog okvira za makrobonitetni nadzor, pri čemu su oni u kombinaciji usmjereni na osiguravanje financijske stabilnosti. Jedinstvena pravila osiguravaju čvrst i jedinstven regulatorni okvir kojim se olakšava funkcioniranje unutarnjeg tržišta i sprečavaju mogućnosti regulatorne arbitraže. Na unutarnjem tržištu financijskih usluga makrobonitetni rizici mogu se razlikovati na brojne načine te imati niz nacionalnih specifičnosti koje rezultiraju razlikama povezanim, primjerice, sa strukturom i veličinom bankarskog sektora u usporedbi s gospodarstvom općenito i kreditnim ciklusom.

(15)

Brojni alati za sprečavanje i smanjenje makrobonitetnih i sistemskih rizika ugrađeni su u ovu Uredbu i Direktivu 2013/36/EU, čime su istodobno osigurane fleksibilnost i odgovarajuća kontrola nad tim alatima kako oni ne bi naudili funkcioniranju unutarnjeg tržišta te je osigurano da je primjena tih alata transparentna i dosljedna.

(16)

Osim zaštitnog sloja za sistemski rizik uključenog u Direktivu 2013/36/EU, kada je država članica pogođena makrobonitetnim ili sistemskim rizicima, nadležna ili imenovana tijela dotične države članice trebaju imati mogućnost odgovoriti na te rizike određenim specifičnim nacionalnim makrobonitetnim mjerama, kad se to smatra učinkovitijim za otklanjanje tih rizika. Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) osnovan Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. (6) i europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. (7) trebaju imati mogućnost očitovati se jesu li ispunjeni uvjeti za takve nacionalne makrobonitetne mjere te treba postojati mehanizam na razini Unije kojim se sprečava provođenje nacionalnih mjera ako postoje snažni dokazi da relevantni uvjeti nisu ispunjeni. Dok se ovom Uredbom uspostavljaju jedinstvena markobonitetna pravila za institucije, države članice zadržavaju vodeću ulogu u makrobonitetnom nadzoru zbog svoje stručnosti i postojećih odgovornosti povezanih s financijskom stabilnošću. U tom specifičnom slučaju, budući da odluka o donošenju bilo kakvih nacionalnih makrobonitetnih mjera uključuje određene procjene povezane s rizicima koje mogu u konačnici utjecati na makroekonomsku, fiskalnu i proračunsku poziciju dotične države članice, nužno je ovlast za odbijanje predloženih nacionalnih makrobonitetnih mjera dodijeliti Vijeću u skladu s člankom 291. UFEU-a, koje djeluje na prijedlog Komisije.

(17)

Kada Komisija Vijeću dostavi prijedlog za odbijanje nacionalnih makrobonitetnih mjera, Vijeće bez odgađanja treba razmotriti prijedlog i odlučiti hoće li nacionalne mjere odbiti ili neće. Na zahtjev države članice ili Komisije može se zatražiti glasovanje u skladu s Pravilnikom Vijeća (8). U skladu s člankom 296. UFEU-a, Vijeće treba navesti razloge za svoju odluku uvažavajući uvjete utvrđene u ovoj Uredbi za njegovu intervenciju. Uzimajući u obzir važnost makrobonitetnog i sistemskog rizika za financijsko tržište dotične države članice te posljedičnu potrebu brze reakcije, važno je da rok za takvu odluku Vijeća bude jedan mjesec. Ako Vijeće, nakon što je detaljno razmotrilo prijedlog Komisije za odbijanje predloženih nacionalnih mjera dođe do zaključka da uvjeti utvrđeni ovom Uredbom za odbijanje nacionalnih mjera nisu bili ispunjeni, treba navesti svoje razloge na jasan i jednoznačan način.

(18)

Do usklađivanja likvidnosnih zahtjeva 2015. i usklađivanja omjera financijske poluge 2018. države članice trebaju moći primjenjivati te mjere kako smatraju prikladnim, uključujući mjere za smanjivanje makrobonitetnog ili sistemskog rizika u određenoj državi članici.

(19)

Treba omogućiti primjenu zaštitnih slojeva za sistemski rizik ili pojedinačnih mjera koje su donijele države članice za rješavanje pitanja sistemskih rizika koji pogađaju te države članice, na bankarski sektor općenito ili na jedan ili više podsektora tog sektora, što znači na podskupove institucija koje pri poslovanju iskazuju slične profile rizičnosti, ili na izloženosti prema jednom ili nekoliko domaćih gospodarskih ili geografskih sektora u bankarskom sektoru.

(20)

Ako imenovana tijela dviju ili više država članica utvrde iste promjene u intenzitetu sistemskog ili makrobonitetnog rizika koji predstavlja rizik financijskoj stabilnosti na nacionalnoj razini u svakoj državi članici za koji imenovana tijela smatraju da bi bio bolje riješen donošenjem nacionalnih mjera, države članice mogu dostaviti zajedničku obavijest Vijeću, Komisiji, ESRB-u i EBA-i. Pri obavješćivanju Vijeća, Komisije, ESRB-a i EBA-e države članice trebaju dostaviti odgovarajuće dokaze, uključujući i obrazloženje zajedničke obavijesti.

(21)

Komisija nadalje treba biti ovlaštena donijeti delegirani akt kojim se privremeno povećava razina kapitalnih zahtjeva, zahtjeva u vezi s velikim izloženostima i zahtjevima za javnu objavu. Te se odredbe trebaju primjenjivati tijekom razdoblja od jedne godine, osim ako se Europski parlament ili Vijeće usprotivi delegiranom aktu u roku od tri mjeseca. Komisija treba navesti razloge za upotrebu tog postupka. Komisija treba samo biti ovlaštena odrediti strože bonitetne zahtjeve za izloženosti koje proizlaze iz tržišnih kretanja u Uniji ili izvan Unije koja utječu na sve države članice.

(22)

Preispitivanje makrobonitetnih pravila opravdano je kako bi Komisija procijenila, između ostalog, jesu li makrobonitetni alati u ovoj Uredbi ili Direktivi 2013/36/EU učinkoviti, djelotvorni i transparentni, je li potrebno predložiti nove instrumente, jesu li pokrivenost i mogući stupnjevi preklapanja makrobonitetnih alata za obuhvaćanje sličnih rizika u ovoj Uredbi ili Direktivi 2013/36/EU prikladni te kako međunarodno dogovoreni standardi za sistemski važne institucije uzajamno djeluju s ovom Uredbom ili Direktivom 2013/36/EU.

(23)

Ako države članice donesu smjernice opće primjene, posebno u područjima u kojima nacrt tehničkih standarda Komisija još nije donijela, te smjernice ne smiju biti u suprotnosti s pravom Unije i ne smiju negativno utjecati na njegovu primjenu.

(24)

Ova Uredba ne sprečava države članice da, prema potrebi, uvedu istovjetne zahtjeve za društva koja ne pripadaju njezinom području primjene.

(25)

Opći bonitetni zahtjevi iz ove Uredbe dopunjeni su pojedinačnim mjerama o kojima odlučuju nadležna tijela na osnovi kontinuiranih nadzornih provjera pojedinačnih institucija. Opseg takvih nadzornih mjera treba, inter alia, biti određen Direktivom 2013/36/EU kako bi nadležna tijela mogla donijeti odluku o tome kakve mjere treba odrediti.

(26)

Ova Uredba ne smije utjecati na mogućnost nadležnih tijela da uvode posebne zahtjeve u okviru postupka nadzorne provjere i ocjene iz Direktive 2013/36/EU koji treba biti prilagođen specifičnom profilu rizičnosti institucija.

(27)

Cilj Uredbe (EU) br. 1093/2010 je unaprijediti kvalitetu i dosljednost nacionalnog nadzora i ojačati nadzor prekograničnih grupa.

(28)

S obzirom na povećanje broja zadaća dodijeljenih EBA-i ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU, Europski parlament, Vijeće i Komisija trebaju bez odgode osigurati raspoloživost adekvatnih ljudskih potencijala i financijskih resursa.

(29)

U skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010 EBA djeluje u području primjene Direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ. EBA mora djelovati i na području aktivnosti institucija u vezi s pitanjima koja nisu izravno obuhvaćena tim Direktivama, ako je takvo djelovanje nužno za osiguravanje učinkovite i dosljedne primjene tih Direktiva. Ovom se Uredbom treba uzeti u obzir ulogu i funkciju EBA-e i olakšati provedba ovlasti EBA-e iz Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(30)

Nakon razdoblja promatranja i potpune primjene zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost u skladu s ovom Uredbom, Komisija treba procijeniti bi li se dodjeljivanjem EBA-i ovlasti da na vlastitu inicijativu intervenira obvezujućim posredovanjem povezano s donošenjem zajedničkih odluka nadležnih tijela u skladu s člancima 20. i 21. ove Uredbe, olakšalo stvarno formiranje i rad pojedinih likvidnosnih podgrupa, kao i određivanje jesu li ispunjeni kriteriji za poseban unutargrupni tretman prekograničnih institucija. Stoga, u tom trenutku Komisija treba, kao dio jednog od svojih redovitih izvješća o poslovanju EBA-e u skladu s člankom 81. Uredbe (EU) br. 1093/2010, posebno razmotriti potrebu dodjeljivanja EBA-i takvih ovlasti i uključiti rezultate tog razmatranja u svoje izvješće, kojem, prema potrebi, treba priložiti odgovarajuće prijedloge zakonodavnih akata.

(31)

U de Larosièreovom izvješću navodi se da mikrobonitetni nadzor ne može učinkovito štititi financijsku stabilnost bez odgovarajućeg uzimanja u obzir kretanja na makrorazini, dok makrobonitetni nadzor nije smislen osim ako nekako može utjecati na nadzor na mikrorazini. Bliska suradnja između EBA-e i ESRB-a je ključna kako bi se postigla potpuna učinkovitost funkcioniranja ESRB-a te pratila primjena njegovih upozorenja i preporuka. EBA treba posebno moći proslijediti ESRB-u sve bitne informacije koje su prikupila nadležna tijela u skladu s obvezama izvješćivanja iz ove Uredbe.

(32)

S obzirom na razorne učinke posljednje financijske krize opći su ciljevi ove Uredbe potaknuti ekonomski korisne bankarske aktivnosti koje služe općem interesu te obeshrabriti neodržive financijske špekulacije koje ne donose pravu dodanu vrijednost. To podrazumijeva sveobuhvatnu reformu načina na koji se štednja kanalizira u produktivna ulaganja. Kako bi se zaštitilo održivo i diversificirano bankarsko okružje u Uniji, nadležna tijela trebaju biti ovlaštena za određivanje viših kapitalnih zahtjeva za sistemski važne institucije, koje mogu zbog svojih poslovnih aktivnosti ugroziti globalno gospodarstvo.

(33)

Istovjetni financijski zahtjevi za institucije koje drže novac ili vrijednosne papire svojih klijenata potrebni su kako bi se osigurali slični zaštitni mehanizmi za štediše i pravedni uvjeti tržišnog natjecanja između grupa usporedivih institucija.

(34)

Budući da su institucije na unutarnjem tržištu uključene u izravno tržišno natjecanje, zahtjevi za praćenje trebaju biti istovjetni u cijeloj Uniji, uzimajući u obzir različite profile rizičnosti institucija.

(35)

Kad god je tijekom nadzora potrebno utvrditi iznos konsolidiranog regulatornog kapitala grupe institucija, izračun treba obaviti u skladu s ovom Uredbom.

(36)

U skladu s ovom Uredbom kapitalni zahtjevi primjenjuju se na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi, osim ako nadležna tijela ne primjenjuju nadzor na pojedinačnoj osnovi tamo gdje to smatraju prikladnim. Nadzor na pojedinačnoj osnovi, konsolidiranoj osnovi i prekogranični konsolidirani nadzor korisna su sredstva u nadzoru institucija.

(37)

Kako bi se osigurala adekvatna solventnost institucija unutar grupe, ključna je primjena kapitalnih zahtjeva na osnovi konsolidiranog položaja tih institucija u grupi. Kako bi se osiguralo da regulatorni kapital bude na odgovarajući način raspoređen unutar grupe i raspoloživ za zaštitu štednje kad je to potrebno, kapitalni zahtjevi trebaju se primjenjivati na pojedinačne institucije unutar grupe, osim ako taj cilj može biti učinkovito ostvaren na neki drugi način.

(38)

Manjinski udjeli koji proizlaze iz financijskih holdinga posrednika na koje se primjenjuju zahtjevi iz ove Uredbe na potkonsolidiranoj osnovi, također se mogu priznati, unutar odgovarajućih ograničenja, kao redovni osnovni kapital grupe na konsolidiranoj osnovi, budući da redovni osnovni kapital financijskog holdinga posrednika koji se može pripisati manjinskim udjelima i dio istoga kapitala koji se može pripisati matičnom društvu oba u jednakom rangu pokrivaju gubitke društava kćeri kad do njih dođe.

(39)

Precizna računovodstvena tehnika koju treba upotrijebiti za izračun regulatornog kapitala, njegove adekvatnosti s obzirom na rizik kojem je institucija izložena te za procjenu koncentracije izloženosti, treba uzeti u obzir odredbe Direktive Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (9), koja uključuje određene prilagodbe odredbi Sedme direktive Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. o konsolidiranim financijskim izvještajima (10) ili Uredbe (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (11), ovisno o tome koja uređuje računovodstvo institucija prema nacionalnom pravu.

(40)

Za potrebe osiguravanja adekvatne solventnosti važno je propisati kapitalne zahtjeve kojima se ponderiraju imovina i izvanbilančne stavke prema stupnju rizika.

(41)

BCBS je 26. lipnja 2004. donio okvirni sporazum o međunarodnoj konvergenciji mjerenja kapitala i kapitalnih zahtjeva (regulatorni okvir Basel II). Odredbe iz direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ koje su prenesene u ovu Uredbu istovjetne su odredbama regulatornog okvira Basel II. Stoga je, uz uključivanje dodatnih elemenata regulatornog okvira Basel III, ova Uredba istovjetna odredbama regulatornih okvira Basel II i Basel III.

(42)

Ključno je uzeti u obzir različitost institucija u Uniji omogućavanjem alternativnih pristupa izračunu kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik koji obuhvaćaju različite razine osjetljivosti na rizik i zahtijevaju različit stupanj složenosti. Upotreba vanjskih rejtinga i vlastitih procjena pojedinih parametara kreditnog rizika od strane institucija predstavlja značajno poboljšanje u osjetljivosti na rizik i bonitetnoj stabilnosti pravila za kreditni rizik. Institucije treba poticati na upotrebu pristupa koji su osjetljiviji na rizik. Pri izradi procjena potrebnih za primjenu pristupa kreditnom riziku iz ove Uredbe, institucije trebaju poboljšati svoje postupke mjerenja i upravljanja kreditnim rizikom kako bi si omogućile upotrebu metoda za utvrđivanje regulatornih kapitalnih zahtjeva koje odražavaju vrstu, opseg i složenost postupaka pojedinih institucija. U tom smislu obrada podataka vezanih uz nastanak i upravljanje izloženostima prema klijentima treba odražavati razvoj i validaciju sustava za mjerenje i upravljanje kreditnim rizikom. Time ne samo da se ispunjavaju legitimni interesi institucija već i namjera ove Uredbe da se upotrijebe bolje metode za mjerenje i upravljanje rizicima te, isto tako, njihova uporaba za potrebe regulatornog kapitala. Neovisno o tomu, pristupi osjetljiviji na rizik zahtijevaju značajnu stručnost i resurse, kao i podatke visoke kvalitete i dostatnog opsega. Institucije stoga trebaju ispuniti visoke standarde prije primjene tih pristupa za potrebe regulatornog kapitala. S obzirom na kontinuirane napore da se osigura prikladna potpora internim modelima, Komisija treba pripremiti izvješće o mogućnosti produljenja primjene praga iz Basela I i, ako je potrebno, prijedlog zakonodavnog akta.

(43)

Kapitalni zahtjevi trebaju biti razmjerni rizicima na koje se odnose. Poglavito, zahtjevi trebaju odražavati smanjenje razina rizika koje proizlazi iz velikog broja relativno malih izloženosti.

(44)

Mali i srednji poduzetnici čine stupove gospodarstva Unije s obzirom na njihovu ključnu ulogu u generiranju gospodarskog rasta i zaposlenosti. Oporavak i budući rast gospodarstva Unije uvelike ovise o raspoloživosti kapitala i izvora financiranja malim i srednjim poduzetnicima koji imaju poslovni nastan u Uniji kako bi mogli provesti potrebna ulaganja s ciljem uvođenja novih tehnologija i opreme radi povećanja njihove konkurentnosti. Ograničeni alternativni izvori financiranja učinili su male i srednje poduzetnike koji imaju poslovni nastan u Uniji dodatno osjetljivima na utjecaj bankovne krize. Stoga je važno zatvoriti postojeći nedostatak izvora financiranja koji se pojavio za male i srednje poduzetnike i osigurati odgovarajući priljev bankovnih kredita malim i srednjim poduzetnicima u tekućim uvjetima. Kapitalne zahtjeve za izloženosti prema malim i srednjim poduzetnicima treba smanjiti primjenom pomoćnog faktora od 0,7619 kako bi se omogućilo kreditnim institucijama da povećaju svoje kreditiranje malih i srednjih poduzetnika. Da bi se ostvario taj cilj, kreditne institucije trebaju učinkovito upotrijebiti kapital oslobođen primjenom pomoćnog faktora s izričitom namjenom osiguravanja odgovarajućeg priljeva kredita malim i srednjim poduzetnicima koji imaju poslovni nastan u Uniji. Nadležna tijela trebaju redovito pratiti ukupan iznos izloženosti kreditnih institucija prema malim i srednjim poduzetnicima te ukupan iznos umanjenja kapitala.

(45)

U skladu s odlukom BCBS-a koju je 10. siječnja 2011. potvrdio GHOS, vrijednost svih instrumenata dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala institucije treba se moći u cijelosti i trajno smanjiti ili u cijelosti pretvoriti u redovni osnovni kapital u trenutku neodrživosti redovnog poslovanja institucije. U pravo Unije treba uključiti potrebno zakonodavstvo čiji je cilj osigurati da se na instrumente regulatornog kapitala primjenjuje dodatan mehanizam apsorbiranja gubitaka kao dio zahtjeva u vezi s oporavkom i sanacijom institucija. Ako do 31. prosinca 2015. ne bude doneseno pravo Unije kojim se uređuje zahtjev da treba biti moguće u cijelosti i trajno smanjiti vrijednost instrumenata kapitala ili ih pretvoriti u instrumente redovnog osnovnog kapitala kad se smatra da redovno poslovanje institucije više nije održivo, Komisija treba preispitati i izvijestiti treba li takvu odredbu uključiti u ovu Uredbu i, ovisno o tom preispitivanju, podnijeti odgovarajuće prijedloge zakonodavnih akata.

(46)

Odredbama ove Uredbe poštuje se načelo proporcionalnosti, posebno uzimajući u obzir različitost veličine i obujma poslova, kao i opsega aktivnosti institucija. Poštovanje načela proporcionalnosti također znači da se za izloženosti prema stanovništvu priznaju najjednostavniji mogući postupci dodjele rejtinga, čak i u pristupu zasnovanom na internim rejting-sustavima (IRB pristup). Države članice trebaju osigurati da se zahtjevi iz ove Uredbe primjenjuju na način koji je razmjeran vrsti, opsegu i složenosti rizika povezanih s poslovnim modelom i aktivnostima institucije. Komisija treba osigurati da delegirani i provedbeni akti, regulatorni tehnički standardi i provedbeni tehnički standardi budu usklađeni s načelom proporcionalnosti kako bi se osiguralo da se ova Uredba primjenjuje proporcionalno. EBA stoga treba osigurati da se pri sastavljanju svih regulatornih i provedbenih tehničkih standarda poštuje i štiti načelo proporcionalnosti.

(47)

Nadležna tijela trebaju posvetiti odgovarajuću pažnju slučajevima kada smatraju da se informacije tretiraju kao zaštićene ili povjerljive kako bi se izbjegla objava takvih informacija. Iako se institucija može odlučiti da neće objaviti informacije jer se one smatraju zaštićenima ili povjerljivima, činjenica da se informacije smatraju zaštićenima ili povjerljivima ne oslobađa od odgovornosti za posljedice koje proizlaze iz neobjavljivanja tih informacija kad se za takvo neobjavljivanje smatra da ima značajan učinak.

(48)

„Razvojna” priroda ove Uredbe omogućuje institucijama odabir između tri pristupa kreditnom riziku različite složenosti. Kako bi se posebno malim institucijama omogućio odabir IRB pristupa koji je osjetljiviji na rizik, relevantne odredbe trebaju se tumačiti kao da te kategorije izloženosti uključuju sve izloženosti koje se, izravno ili neizravno, izjednačavaju s njima u ovoj Uredbi. U pravilu nadležna tijela ne bi smjela raditi razliku između triju pristupa u postupku nadzorne provjere, što znači da institucije koje posluju u skladu s odredbama standardiziranog pristupa ne treba samo zbog toga strože nadzirati.

(49)

Veće priznavanje treba osigurati tehnikama za smanjenje kreditnog rizika u okviru pravila koja imaju svrhu osigurati da neprimjereno priznavanje ne ugrožava solventnost. Kad god je moguće, u standardiziranom pristupu, ali i u ostalim pristupima, treba priznavati uobičajeni bankovni kolateral dotičnih država članica za smanjenje kreditnih rizika.

(50)

Kako bi se osiguralo da se rizici i smanjenje rizika koje proizlazi iz sekuritizacijskih poslova i ulaganja institucija primjereno odražavaju u kapitalnim zahtjevima institucija, potrebno je uključiti pravila koja osiguravaju tretman takvih poslova i ulaganja koji je osjetljiv na rizik i bonitetno dobar. S tim ciljem, potrebna je jasna i obuhvatna definicija sekuritizacije koja obuhvaća sve transakcije ili sheme u kojima je kreditni rizik povezan s izloženošću ili skupom izloženosti tranširan. Izloženost iz koje proizlazi izravna obveza plaćanja za transakciju ili shemu koja se koristi za financiranje ili upravljanje materijalnom imovinom ne treba se smatrati izloženošću prema sekuritizaciji, čak i ako iz transakcije ili sheme proizlaze obveze plaćanja različitog statusa u redoslijedu naplate.

(51)

Uz nadzor čiji je cilj osigurati financijsku stabilnost, postoji potreba za mehanizmima koji su osmišljeni za povećavanje i razvoj učinkovitog nadzora i sprječavanje potencijalnih balona kako bi se osiguralo optimalno raspoređivanje kapitala u svjetlu makroekonomskih izazova i ciljeva, posebno u vezi s dugoročnim ulaganjima u realno gospodarstvo.

(52)

Operativni je rizik značajan rizik s kojim se suočavaju institucije, a koji zahtijeva pokriće regulatornim kapitalom. Ključno je uzeti u obzir različitost institucija u Uniji omogućavanjem alternativnih pristupa izračunu kapitalnih zahtjeva za operativni rizik koji obuhvaćaju različite razine osjetljivosti na rizik i zahtijevaju različit stupanj složenosti. Institucije treba na odgovarajući način potaknuti na prijelaz na pristupe koji su osjetljiviji na rizik. S obzirom na sve naprednije tehnike mjerenja i upravljanja operativnim rizikom, pravila treba preispitivati i prema potrebi ažurirati, uključujući preispitivanje i ažuriranje kapitalnih zahtjeva za različite poslovne linije i priznavanje tehnika za smanjenja rizika. U tom pogledu posebnu pažnju treba posvetiti uzimanju u obzir osiguranja u jednostavnim pristupima izračunu kapitalnih zahtjeva za operativni rizik.

(53)

Praćenje i kontrola izloženosti institucija trebaju biti sastavni dio njihovog nadzora. Prevelika koncentracija izloženosti prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba može dovesti do neprihvatljivog rizika gubitka. Takva situacija može dovesti u pitanje solventnost institucije.

(54)

Pri utvrđivanju postojanja grupe povezanih osoba, a time i izloženosti koje predstavljaju jedan rizik, važno je uzeti u obzir i rizike koji proizlaze iz značajnog izvora zajedničkog financiranja koji osiguravaju sama institucija, njezina financijska grupa ili s njom povezane osobe.

(55)

Iako je poželjno temeljiti izračun vrijednosti izloženosti na vrijednosti koja se upotrebljava za potrebe kapitalnih zahtjeva, primjereno je donijeti pravila za praćenje velikih izloženosti bez primjene pondera ili stupnjeva rizika. Nadalje, tehnike za smanjenje kreditnog rizika koje se koriste u režimu solventnosti zasnivaju se na pretpostavci dobro diversificiranog kreditnog rizika. Kod velikih izloženosti koje se odnose na koncentracijski rizik prema jednoj osobi (engl. single name concentration risk) kreditni rizik nije dobro diversificiran. Zato učinci tih tehnika trebaju biti podložni bonitetnoj zaštiti. U tom smislu potrebno je osigurati učinkovitu naplatu iz kreditne zaštite u svrhu velikih izloženosti.

(56)

Budući da gubitak koji proizlazi iz izloženosti prema instituciji može biti jednako značajan kao i gubitak na osnovi bilo koje druge izloženosti, takve izloženosti treba tretirati i o njima izvješćivati na isti način kao i kod svih drugih izloženosti. Kako bi se smanjio neproporcionalan učinak takvog pristupa na manje institucije, uvedeno je alternativno kvantitativno ograničenje. Osim toga, vrlo kratkoročne izloženosti koje se odnose na prijenos novca, uključujući obavljanje platnih usluga, usluga poravnanja, namire i skrbništva za klijente, izuzete su s ciljem neometanog funkcioniranja financijskih tržišta i povezane infrastrukture. Te usluge pokrivaju, na primjer, obavljanje poravnanja i namire gotovinskih transakcija te slične aktivnosti s ciljem olakšavnja namire. Povezane izloženosti obuhvaćaju izloženosti koje se možda ne mogu predvidjeti, zbog čega nisu u cijelosti pod kontrolom kreditne institucije, inter alia, stanja na međubankovnim računima koja proizlaze iz plaćanja klijenata, uključujući naknade i kamate u korist i na teret računa i druga plaćanja za usluge klijentima, kao i dane i primljene kolaterale.

(57)

Važno je da interesi društava koja „preoblikuju” kredite u vrijednosne papire kojima se trguje i druge financijske instrumente (inicijatori ili sponzori) i društva koja u te vrijednosne papire ili instrumente ulažu (ulagatelji) budu usklađeni. Da bi se to postiglo, inicijator ili sponzor treba zadržati značajan udio u odnosnoj imovini. Zato je važno da inicijatori ili sponzori zadrže izloženost riziku takvih kredita. Općenito, sekuritizacijske transakcije ne bi smjele biti strukturirane tako da se izbjegne primjena zahtjeva za zadržavanje, posebno kroz strukturu naknade ili premije, ili oboje. Takvo se zadržavanje treba primjenjivati u svim situacijama gdje se radi o ekonomskom sadržaju sekuritizacije, bez obzira na pravni oblik ili instrumente koji se upotrebljavaju za ostvarivanje tog ekonomskog sadržaja. Osobito u situacijama gdje sekuritizacijom dolazi do prijenosa kreditnog rizika, ulagatelji trebaju donositi odluke nakon provođenja temeljite dubinske analize, za što su im potrebne odgovarajuće informacije o sekuritizacijama.

(58)

Ovom se Uredbom također propisuje da se zahtjev za zadržavanje ne smije primjenjivati višestruko. Kod svake sekuritizacije dovoljno je da se zahtjev odnosi na inicijatora, sponzora i izvornog zajmodavca. Isto tako, ako sekuritizacijske transakcije sadrže druge sekuritizacije kao odnosni instrument, zahtjev za zadržavanje treba primjenjivati samo na sekuritizaciju koja je predmet ulaganja. Za otkupljena potraživanja ne smije vrijediti zahtjev za zadržavanje ako ona proizlaze iz korporativne aktivnosti i prenesena su ili prodana s diskontom radi financiranja te aktivnosti. Nadležna tijela trebaju primjenjivati ponder rizika u vezi s nepoštivanjem obveze dubinske analize i upravljanja rizikom kod sekuritizacije za značajna kršenja politika i postupaka koji su relevantni za analizu odnosnih rizika. Komisija također treba preispitati može li izbjegavanje višestruke primjene zahtjeva za zadržavanje biti povoljno za postupke zaobilaženja zahtjeva za zadržavanje te provode li nadležna tijela učinkovito pravila o sekuritizaciji.

(59)

Za odgovarajuću procjenu rizika koji proizlaze iz sekuritizacijskih izloženosti u knjizi trgovanja i knjizi pozicija kojima se ne trguje treba provoditi dubinsku analizu. Nadalje, obveze dubinske analize trebaju biti proporcionalne. Postupci dubinske analize trebaju pridonositi izgradnji većeg povjerenja između inicijatora, sponzora i ulagatelja. Stoga je poželjno da se sve bitne informacije koje se odnose na dubinsku analizu primjereno objave.

(60)

Kada za instituciju nastane izloženost prema vlastitom matičnom društvu ili drugim društvima kćerima njezinog matičnog društva, potrebna je posebna razboritost. Upravljanje takvim izloženostima koje su nastale za institucije treba se provoditi u potpunosti neovisno, u skladu s načelima dobrog upravljanja, bez obzira na sva druga pitanja. To je posebno važno kod velikih izloženosti i u slučajevima koji nisu vezani isključivo na unutargrupno upravljanje ili uobičajene unutargrupne transakcije. Nadležna tijela trebaju posvetiti posebnu pažnju takvim unutargrupnim izloženostima. Međutim, takve standarde ne treba primjenjivati ako je matično društvo financijski holding ili kreditna institucija ili ako su druga društva kćeri kreditne ili financijske institucije ili društva koja pružaju pomoćne usluge, pod uvjetom da su sva takva društva obuhvaćena nadzorom kreditne institucije na konsolidiranoj osnovi.

(61)

S obzirom na to da su osjetljiva na rizik, poželjno je stalno preispitivati utječu li pravila koja se odnose na kapitalne zahtjeve značajno na ekonomski ciklus. Komisija, uzimajući u obzir doprinos Europske središnje banke (ESB), treba izvijestiti o tim aspektima Europski parlament i Vijeće.

(62)

Kapitalne zahtjeve za trgovce robom, uključujući i one trgovce koji su sada izuzeti iz zahtjeva Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata (12), treba preispitati.

(63)

Cilj liberalizacije tržišta plina i električne energije za Uniju ima gospodarski i politički značaj. Zbog toga kapitalni zahtjevi i druga bonitetna pravila koja vrijede za društva aktivna na tim tržištima trebaju biti proporcionalni i ne smiju neopravdano utjecati na ostvarivanje cilja liberalizacije. Taj cilj posebno treba imati na umu kod preispitivanja ove Uredbe.

(64)

Institucije koje ulažu u resekuritizacije trebaju provesti i dubinsku analizu odnosnih sekuritizacija i nesekuritizacijskih izloženosti koje su sekuritizirane. Institucije trebaju procijeniti čine li izloženosti u okviru programa komercijalnih zapisa osiguranih imovinom resekuritizacijske izloženosti, uključujući i one u okviru programa stjecanja nadređenih tranši zasebnih skupova cjelovitih kredita, pri čemu ni jedan od tih kredita ne predstavlja sekuritizacijsku ili resekuritizacijsku izloženost, a osiguranje za zaštitu od prvoga gubitka za svako ulaganje pruža prodavatelj kredita. U ovom drugom slučaju likvidnosna linija prilagođena pojedinom skupu općenito se ne treba smatrati resekuritizacijskom izloženošću jer ta linija predstavlja tranšu jednog skupa imovine (tj. mjerodavnog skupa cjelovitih kredita) koji ne sadrži sekuritizacijske izloženosti. S druge strane, kreditno poboljšanje cijelog programa kojim bi se pokrili samo neki od gubitaka preko zaštite koju pruža prodavatelj za različite skupove općenito bi predstavljalo tranširanje rizika različitih skupova imovine koja sadrži najmanje jednu sekuritizacijsku izloženost te bi tako predstavljalo resekuritizacijsku izloženost. Ipak, ako se takav program u cijelosti financira samo jednom vrstom komercijalnih zapisa i ako kreditno poboljšanje cijelog programa nije resekuritizacija ili ako komercijalni zapis u cijelosti podupire institucija sponzor, ostavljajući na taj način ulagatelja u komercijalni zapis zapravo izloženog riziku nastanka statusa neispunjavanja obveza od strane sponzora umjesto riziku nastanka statusa neispunjavanja obveza odnosnih skupova ili imovine, tada se taj komercijalni zapis općenito ne smije smatrati resekuritizacijskom izloženošću.

(65)

Odredbe o bonitetnom vrednovanju za pozicije iz knjige trgovanja trebaju se primjenjivati na sve instrumente koji se mjere po fer vrijednosti bilo da su raspoređeni u knjizi trgovanja institucija ili u knjizi pozicija kojima se ne trguje. Treba pojasniti da, ako bi primjena bonitetnog vrednovanja dovela do niže vrijednosti od stvarno priznate računovodstvene vrijednosti, apsolutnu vrijednost razlike treba odbiti od regulatornog kapitala.

(66)

Institucije trebaju imati mogućnost izbora oko toga hoće li primjenjivati kapitalni zahtjev ili će od stavki redovnog osnovnog kapitala odbiti one sekuritizacijske pozicije kojima se u skladu s ovom Uredbom dodjeljuje ponder rizika od 1 250 %, bez obzira na to jesu li te pozicije u knjizi trgovanja ili knjizi pozicija kojima se ne trguje.

(67)

Treba spriječiti mogućnost da institucije u ulozi inicijatora ili sponzora zaobiđu zabranu implicitne potpore tako da za pružanje takve potpore koriste svoje knjige trgovanja.

(68)

Ne dovodeći u pitanje objavljivanja koja ova Uredba izrijekom zahtijeva, cilj zahtjeva za objavu treba biti da sudionicima na tržištu osiguraju točne i cjelovite informacije koje se odnose na profil rizičnosti pojedinačnih institucija. Stoga se od institucija treba zahtijevati objava dodatnih informacija koje nisu izrijekom navedene ovom Uredbom ako je njihovo objavljivanje potrebno za ostvarivanje navedenog cilja. Nadležna tijela trebaju istodobno posvetiti odgovarajuću pažnju slučajevima u kojim smatraju da institucija informacije smatra zaštićenim ili povjerljivim informacijama kako bi se izbjeglo objavljivanje tih informacija.

(69)

Ako vanjska procjena kreditnog rizika za sekuritizacijsku poziciju uključuje utjecaj kreditne zaštite koju pruža sama institucija ulagatelj, institucija ne bi trebala imati pravo ostvariti korist od nižeg pondera rizika koji proizlazi iz te zaštite. Ta se sekuritizacijska pozicija ne bi smjela odbijati od kapitala ako postoje drugi načini za određivanje pondera rizika u skladu sa stvarnim rizikom pozicije koji ne uzima u obzir tu kreditnu zaštitu.

(70)

S obzirom na njihove nedavne slabe rezultate, treba pooštriti standarde za interne modele za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik. Osobito treba dopuniti njihov obuhvat rizika povezan s kreditnim rizicima u knjizi trgovanja. Osim toga, kapitalni zahtjevi trebaju sadržavati odgovarajuću komponentu koja odražava stresne uvjete kako bi se pooštrili kapitalni zahtjevi imajući u vidu pogoršanje tržišnih uvjeta, a sve s ciljem smanjenja potencijala za procikličnost. Institucije trebaju provesti i povratne testove otpornosti na stres kako bi se ispitali scenariji koji bi mogli ugroziti redovno poslovanje institucije, osim ako mogu dokazati da takav test nije nužan. S obzirom na nedavne poteškoće u vezi s tretmanom sekuritizacijskih pozicija pristupima na temelju internih modela, priznavanje modeliranja sekuritizacijskih rizika institucija radi izračuna kapitalnih zahtjeva u knjizi trgovanja treba biti ograničeno te treba postojati isključiva obveza primjene standardiziranog kapitalnog zahtjeva za sekuritizacijske pozicije u knjizi trgovanja.

(71)

Ovom se Uredbom uvode ograničena izuzeća za određene aktivnosti trgovanja korelacijama u skladu s kojima nadzorno tijelo može instituciji dopustiti izračun kapitalnog zahtjeva za sveobuhvatni rizik uz ispunjavanje strogih zahtjeva. U takvim slučajevima od institucije treba zahtijevati da na takve aktivnosti primijeni kapitalni zahtjev koji je jednak višem kapitalnom zahtjevu između kapitalnog zahtjeva prema tom interno razvijenom pristupu i 8 % kapitalnog zahtjeva za specifični rizik u skladu sa standardiziranom metodom mjerenja. Za te izloženosti ne treba vrijediti dodatni kapitalni zahtjev za rizik, nego ih treba uključiti u mjere vrijednosti adherentne riziku i mjere vrijednosti adherentne riziku u stresnim uvjetima.

(72)

S obzirom na vrstu i veličinu neočekivanih gubitaka koje su institucije ostvarile tijekom financijske i gospodarske krize, potrebno je dodatno poboljšati kvalitetu i usklađenost regulatornog kapitala čije se držanje zahtijeva od institucija. To treba uključivati uvođenje nove definicije ključnih elemenata kapitala raspoloživih za apsorbiranje neočekivanih gubitaka kako se ti gubici budu pojavljivali, poboljšanje definicije hibridnog kapitala i jedinstvena bonitetna usklađenja regulatornog kapitala. Nadalje, potrebno je značajno povećati razinu regulatornog kapitala, uključujući nove stope kapitala koji se usredotočuju na ključne elemente regulatornog kapitala raspoložive za apsorbiranje gubitaka kako se ti gubici budu pojavljivali. Očekuje se da institucije čije su dionice uvrštene za trgovanje na uređenom tržištu ispune kapitalne zahtjeve u vezi s ključnim elementima kapitala samo s takvim dionicama koje ispunjavaju stroge kriterije za osnovne instrumente kapitala i objavljenim rezervama institucija. Kako bi se na primjeren način uzela u obzir različitost pravnih oblika u kojima posluju institucije u Uniji, strogim kriterijima za osnovne instrumente kapitala treba osigurati da osnovni instrumenti kapitala institucija čije dionice nisu uvrštene za trgovanje na uređenom tržištu jesu instrumenti najviše kvalitete. To ne smije spriječiti institucije da za dionice koje imaju različita ili nemaju prava glasa isplate raspodjele koje su višekratnik raspodjela isplaćenih na dionice koje imaju relativno višu razinu prava glasa, pod uvjetom da su, neovisno o razini prava glasa, ispunjeni strogi kriteriji za instrumente redovnog osnovnog kapitala, uključujući one koji se odnose na fleksibilnost isplata i pod uvjetom da tamo gdje je isplaćena raspodjela, raspodjela bude isplaćena na sve dionice koje je izdala dotična institucija.

(73)

Izloženosti s osnove financiranja trgovine različite su po svojoj naravi, ali imaju zajedničke značajke kao što su mala vrijednost, kratko trajanje te utvrdiv izvor otplate. One se zasnivaju na kretanjima robe i usluga koje potiču realno gospodarstvo i u većini slučajeva pomažu malim društvima u njihovim svakodnevnim potrebama te time potiču gospodarski rasti i zapošljavanje. Priljevi i odljevi obično su usklađeni pa je stoga likvidnosni rizik ograničen.

(74)

Prikladno je da EBA vodi ažuran popis svih oblika instrumenata kapitala u svakoj državi članici koji ispunjavaju uvjete za instrumente redovnoga osnovnoga kapitala. EBA treba ukloniti s tog popisa instrumente koji ne čine instrumente državne potpore koji su izdani nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe, koji ne ispunjavaju kriterije navedene u ovoj Uredbi te treba javno najaviti takvo uklanjanje. Ako se instrumenti koje EBA ukloni s popisa nastave priznavati nakon najave EBA-e, EBA treba u potpunosti iskoristiti svoje ovlasti, a posebno one koje su joj dodijeljene člankom 17. Uredbe (EU) br. 1093/2010 u vezi s povredom prava Unije. Napominje se da se mehanizam u tri koraka primjenjuje za razmjeran odgovor na nepravilnu ili nedostatnu primjenu prava Unije, pri čemu je, kao prvi korak, EBA ovlaštena istražiti navodnu nepravilnu ili nedostatnu primjenu obveza prema pravu Unije od strane nacionalnih tijela pri njihovim nadzornim praksama, što završava preporukom. Drugo, ako nadležno nacionalno tijelo ne primijeni preporuku, Komisija je ovlaštena izdati službeno mišljenje uzimajući u obzir preporuku EBA-e, te zahtijevati od nadležnog tijela da poduzme mjere koje su potrebne kako bi se osigurala usklađenost s pravom Unije. Treće, kako bi se razriješile iznimne situacije dosljednog nedjelovanja odnosnih nadležnih tijela, EBA je ovlaštena, kao krajnje rješenje, donijeti odluke upućene pojedinačnim financijskim institucijama. Štoviše, napominje se da u skladu s člankom 258. UFEU-a, ako Komisija smatra da država članica nije ispunila obvezu prema Ugovorima, ona ima ovlast uputiti predmet Sudu Europske unije.

(75)

Ovom se Uredbom ne smije utjecati na mogućnost nadležnih tijela da primjenjuju postupke prethodne suglasnosti u vezi s ugovorima koji uređuju instrumente dodatnog osnovnog i dopunskog kapitala. U tim slučajevima ti instrumenti kapitala smiju se uračunati u dodatni osnovni kapital ili dopunski kapital institucije tek nakon uspješno provedenih postupaka dobivanja suglasnosti.

(76)

S ciljem jačanja tržišne discipline i financijske stabilnosti potrebno je uvesti detaljnije zahtjeve za objavljivanje vrste i naravi regulatornog kapitala i provedenih bonitetnih usklađenja kako bi se osiguralo da su ulagatelji i deponenti dovoljno dobro informirani o solventnosti institucija.

(77)

Nadalje, nadležna tijela moraju biti upoznata s opsegom, barem u agregiranom obliku, repo ugovora i pozajmljivanja vrijednosnih papira te svim vrstama opterećenosti imovine. Takve informacije treba dostavljati nadležnim tijelima. S ciljem jačanja tržišne discipline potrebni su detaljniji zahtjevi za objavljivanje repo ugovora i osiguranog financiranja.

(78)

Novu definiciju kapitala i regulatornih kapitalnih zahtjeva treba uvesti na način koji uzima u obzir činjenicu postojanja različitih nacionalnih polazišnih točaka i okolnosti, pri čemu se početna odstupanja od novih standarda smanjuju u prijelaznom razdoblju. Kako bi se osigurao odgovarajući kontinuitet razine regulatornog kapitala, instrumenti izdani u kontekstu mjere dokapitalizacije u skladu s pravilima o državnoj potpori te izdani prije datuma primjene ove Uredbe nastavit će se priznavati tijekom prijelaznog razdoblja. Ovisnost o državnoj potpori treba u budućnosti smanjiti što je više moguće. Međutim, ako se državna potpora pokaže nužnom u određenim situacijama, ovom se Uredbom osigurava okvir za postupanje u takvim situacijama. Ovom se Uredbom posebno određuje tretman instrumenata regulatornog kapitala izdanih u kontekstu mjere dokapitalizacije u skladu s pravilima državne potpore. Treba odrediti stroge uvjete pod kojima institucije imaju mogućnost iskoristiti takav tretman. Nadalje, u slučaju da takav tretman omogućuje odstupanja od novih kriterija kvalitete instrumenata regulatornog kapitala, ta odstupanja trebaju biti ograničena u najvećoj mogućoj mjeri. Tretman postojećih instrumenata kapitala izdanih u kontekstu mjere dokapitalizacije u skladu s pravilima državne potpore treba biti takav da se jasno razlikuju instrumenti kapitala koji udovoljavaju zahtjevima iz ove Uredbe i oni koji to ne čine. Ovom je Uredbom stoga potrebno odrediti odgovarajuće prijelazne odredbe u potonjem slučaju.

(79)

U skladu s Direktivom 2006/48/EZ kreditne institucije morale su do 31. prosinca 2011. osigurati regulatorni kapital koji je barem jednak određenom minimalnom iznosu. Budući da bankarski sektor još nije prevladao posljedice financijske krize te su produženi prijelazni režimi za kapitalne zahtjeve koje je donio BCBS, primjereno je u ograničenom razdoblju ponovno uvesti nižu granicu dok se ne dosegne dovoljan iznos regulatornog kapitala u skladu s prijelaznim režimima za regulatorni kapital iz ove Uredbe koji će se postupno uvoditi od datuma primjene ove Uredbe do 2019.

(80)

Za grupe koje uključuju značajne bankovne ili investicijske aktivnosti, odnosno osiguravateljne aktivnosti, Direktivom 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu (13), propisuju se posebna pravila za tretman takvog „dvostrukog uračunavanja” kapitala. Direktiva 2002/87/EZ zasniva se na međunarodno dogovorenim načelima za tretman rizika među sektorima. Ovom se Uredbom podupire način primjene tih pravila koja vrijede za financijske konglomerate na grupe banaka i investicijskih društava, osiguravajući na taj način njihovu strogu i dosljednu primjenu. Sve potrebne buduće izmjene bit će obuhvaćene preispitivanjem Direktive 2002/87/EZ koje se očekuje 2015.

(81)

Financijska je kriza pokazala da su institucije u velikoj mjeri podcijenile razinu kreditnog rizika druge ugovorne strane povezanog s OTC izvedenicama. Zato su šefovi država i vlada skupine G-20 u rujnu 2009. pozvali na poravnanje više OTC izvedenica preko središnje druge ugovorne strane. Osim toga, pozvali su i na to da se za one OTC izvedenice kod kojih poravnanje nije moguće izvesti centralno, primjenjuju viši kapitalni zahtjevi koji bi na ispravniji način odražavali višu razinu rizika povezanu s njima.

(82)

Po pozivu šefova država i vlada skupine G-20 BCBS je u okviru regulatornog okvira Basel III značajno izmijenio režim kreditnog rizika druge ugovorne strane. Očekuje se da će se regulatornim okvirom Basel III značajno povećati kapitalni zahtjevi povezani s OTC izvedenicama i transakcijama financiranja vrijednosnih papira institucija te stvoriti snažan poticaj institucijama za uporabu središnjih drugih ugovornih strana. Također se očekuje se da će se regulatornim okvirom Basel III osigurati daljnji poticaji za jačanje upravljanja rizikom kreditnih izloženosti druge ugovorne strane i za preispitivanje sadašnjeg režima za tretman izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane prema središnjim drugim ugovornim stranama.

(83)

Institucije trebaju održavati dodatni regulatorni kapital zbog rizika prilagodbe kreditnom vrednovanju koji proizlazi iz OTC izvedenica. Institucije također trebaju primjenjivati veće korelacije s vrijednošću imovine u izračunu kapitalnih zahtjeva za izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane koje proizlaze iz OTC izvedenica i transakcija financiranja vrijednosnim papirima prema određenim financijskim institucijama. Institucijama također treba naložiti značajno unaprjeđivanje mjerenja i upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane, tako da bolje obuhvate povratni rizik, druge ugovorne strane s visokim stupnjem financijske poluge i kolaterale, a što sve zajedno treba biti popraćeno primjerenim poboljšanjima na području retroaktivnog testiranja i testiranja otpornosti na stres.

(84)

Kod izloženosti iz trgovanja prema središnjim drugim ugovornim stranama obično se primjenjuje mehanizam višestranog netiranja i podjele gubitka koji omogućavaju središnje druge ugovorne strane. Stoga one uključuju vrlo nizak kreditni rizik druge ugovorne strane i podliježu vrlo niskim kapitalnim zahtjevima. Istodobno, ti zahtjevi trebaju biti na snazi kako bi osigurali da institucije prate i bilježe svoje izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama kao dio dobrog upravljanja rizikom i kako bi odražavali činjenicu da ni izloženosti iz trgovanja prema središnjim drugim ugovornim stranama nisu bez rizika.

(85)

Jamstveni fond središnje druge ugovorne strane mehanizam je koji omogućava podjelu (uzajamnost) gubitaka među klirinškim članovima središnje druge ugovorne strane. Upotrebljava se kad su gubici koje središnja druga ugovorna strana ima zbog neispunjavanja obveza nekog klirinškog člana veći od iznosa marži i uplata u jamstveni fond tog klirinškog člana i svih drugih osiguranja koja središnja druga ugovorna strana može koristiti prije korištenja uplata u jamstveni fond ostalih klirinških članova. S obzirom na navedeno, rizik gubitka povezan s izloženostima na osnovi uplata u jamstveni fond veći je od rizika povezanog s izloženostima iz trgovanja. Stoga ta vrsta izloženosti treba imati više kapitalne zahtjeve.

(86)

„Hipotetski kapital” središnje druge ugovorne strane treba biti varijabla koja se uzima za određivanje kapitalnog zahtjeva za izloženosti klirinškog člana iz njegovih uplata u jamstveni fond kod središnje druge ugovorne strane. On ne može predstavljati ništa drugo. Osobito on ne može predstavljati iznos kapitala koji je središnja druga ugovorna strana dužna održavati po zahtjevu svog nadležnog tijela.

(87)

Preispitivanje tretmana kreditnog rizika druge ugovorne strane, a posebno uspostavljanje viših kapitalnih zahtjeva za dvostrane ugovore o izvedenicama kako bi se reflektirao viši rizik koji takvi ugovori predstavljaju za financijski sustav, čini sastavni dio napora Komisije s ciljem osiguravanja učinkovitih, sigurnih i stabilnih tržišta izvedenica. Stoga se ovom Uredbom nadopunjuje Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (14).

(88)

Komisija treba do 31. prosinca 2015. preispitati određena izuzeća za velike izloženosti. Dok ne budu poznati rezultati tog preispitivanja, državama članicama treba omogućiti izuzimanje određenih velikih izloženosti iz tih pravila tijekom dostatno dugog prijelaznog razdoblja. Nastavno na posao obavljen u kontekstu priprema i pregovora u vezi s Direktivom 2009/111/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o izmjeni direktiva 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2007/64/EZ vezano za banke povezane sa središnjim institucijama, određene stavke jamstvenog kapitala, velike izloženosti, nadzorne aranžmane i upravljanje u kriznim situacijama (15) te uzimajući u obzir razvoj tih pitanja na međunarodnom planu i u Uniji, Komisija treba preispitati trebaju li se ta izuzeća nastaviti primjenjivati na diskrecijskoj osnovi ili na općenitiji način te jesu li rizici povezani s tim izloženostima pokriveni drugim učinkovitim načinima iz ove Uredbe.

(89)

Kako bi se osiguralo da izuzeća od izloženosti koja primjenjuju nadležna tijela ne ugroze koherentnost jedinstvenih pravila uspostavljenih ovom Uredbom na trajnoj osnovi, nakon prijelaznog razdoblja, i u nedostatku rezultata tog preispitivanja, nadležna tijela trebaju se savjetovati s EBA-om o tome je li prikladno nastaviti dopuštati mogućnost izuzeća određenih izloženosti.

(90)

Razdoblje prije izbijanja financijske krize bilo je obilježeno prevelikim porastom izloženosti institucija u odnosu na njihov regulatorni kapital (financijsku polugu). Tijekom financijske krize institucije su zbog gubitaka i manjka financiranja u kratkom razdoblju morale značajno smanjiti svoju financijsku polugu. To je dovelo do povećanja pritiska na smanjenje cijena imovine, zbog čega su institucije pretrpjele dodatne gubitke, koji su onda doveli do dodatnog smanjenja njihovog regulatornog kapitala. Krajnji je rezultat te negativne spirale događaja bilo smanjenje dostupnosti kredita za realno gospodarstvo te produbljenje i produžetak krize.

(91)

Kapitalni zahtjevi koji se temelje na riziku nužni su da bi se osiguralo dovoljno regulatornog kapitala za pokrivanje neočekivanih gubitaka. Međutim, kriza je pokazala da ti zahtjevi sami po sebi nisu dovoljni da bi se institucije odvratilo od preuzimanja rizika prekomjerne i neodržive financijske poluge.

(92)

Šefovi država i vlada skupine G-20 u rujnu 2009. obvezali su se na razvoj međunarodno prihvaćenih pravila za odvraćanje od prekomjerne financijske poluge. S tim ciljem podržali su uvođenje omjera financijske poluge kao dodatnu mjeru uz regulatorni okvir Basel II.

(93)

BCBS je u prosincu 2010. objavio smjernice kojima je definirana metodologija za izračun omjera financijske poluge. Tim se pravilima predviđa razdoblje promatranja koje će trajati od 1. siječnja 2013. do 1. siječnja 2017. i tijekom kojeg će se pratiti omjer financijske poluge, njegove komponente i kretanje u odnosu na zahtjeve koji se temelje na riziku. Na osnovi rezultata iz razdoblja promatranja BCBS namjerava napraviti konačne prilagodbe definicije i kalibracije omjera financijske poluge u prvoj polovici 2017. godine, kako bi se 1. siječnja 2018. prešlo na obvezujući zahtjev na temelju odgovarajuće provjere i kalibracije. Osim toga, smjernice BCBS-a predviđaju objavljivanje omjera financijske poluge i njegovih komponenti od 1. siječnja 2015.

(94)

Omjer financijske poluge novi je regulatorni i nadzorni alat Unije. U skladu s međunarodnim sporazumima taj alat treba u početku uvesti kao dodatni element koji se može upotrijebiti za pojedinačne institucije prema procjeni nadzornih tijela. Obveze izvješćivanja za institucije omogućit će odgovarajuću provjeru i kalibraciju s ciljem prelaska na obvezujuću mjeru 2018. godine.

(95)

Pri ocjeni utjecaja omjera financijske poluge na različite poslovne modele treba obratiti posebnu pozornost na poslovne modele koji se smatraju onima s nižom stopom rizika, kao što su krediti osigurani nekretninama i specijalizirano financiranje jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave i subjektima javnog sektora. Na osnovi primljenih podataka i nalaza nadzorne provjere tijekom razdoblja promatranja EBA treba u suradnji s nadležnim tijelima razviti klasifikaciju poslovnih modela i rizika. Na osnovi odgovarajuće analize te uzimajući u obzir povijesne podatke ili scenarije stresnih uvjeta, treba obaviti procjenu odgovarajućih razina omjera financijske poluge koji čuvaju otpornost dotičnih poslovnih modela te treba li razine omjera financijske poluge odrediti kao pragove ili raspone. Po završetku razdoblja promatranja i kalibracije dotičnih razina omjera financijske poluge te na osnovi procjene EBA može objaviti odgovarajući statistički pregled, uključujući prosjeke i standardne devijacije, omjera financijske poluge. Nakon donošenja zahtjeva u vezi s omjerom financijske poluge, EBA treba objaviti odgovarajući statistički pregled, uključujući prosjeke i standardne devijacije, omjera financijske poluge u odnosu na utvrđene kategorije institucija.

(96)

Institucije trebaju pratiti razinu i promjene omjera financijske poluge te rizik financijske poluge kao dio postupka procjene adekvatnost internog kapitala (ICAAP). Navedeno praćenje treba biti uključeno u postupak nadzorne provjere. Posebno, nakon stupanja na snagu zahtjeva u vezi s omjerom financijske poluge, nadležna tijela trebaju pratiti kretanja u poslovnom modelu i povezanom profilu rizičnosti kako bi se osigurala ažurna i primjerena klasifikacija institucija.

(97)

Dobre upravljačke strukture, transparentnost i objavljivanje ključni su za dobre politike primitaka. Kako bi se tržištu osigurala odgovarajuća transparentnost njihovih struktura primitaka i s njima povezanog rizika, institucije trebaju objavljivati detaljne informacije o svojim politikama i praksama primitaka te, radi povjerljivosti, ukupne iznose za one zaposlenike čije profesionalne aktivnosti imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti institucije. Te informacije trebaju biti dostupne svim zainteresiranim stranama. Ti zahtjevi ne smiju dovoditi u pitanje općenitije zahtjeve u vezi s objavljivanjem koji se odnose na politike primitaka koji se primjenjuju horizontalno kroz sektore. Štoviše, državama članicama treba omogućiti da od institucija zahtijevaju da im učine dostupnima detaljnije informacije o primicima.

(98)

Priznavanje agencije za kreditni rejting kao vanjske institucije za procjenu kreditnog rizika (VIPKR) ne smije povećati ograničavanje pristupa tržištu na kojem već prevladavaju tri glavna društva. Kako bi otvorili tržišta za druga društva, EBA i središnje banke ESSB-a trebaju osigurati priznavanje više agencija za kreditni rejting kao vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, a da se taj postupak ne olakša ili učini manje zahtjevnim.

(99)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (16) i Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (17), trebaju biti u cijelosti mjerodavne u vezi s obradom osobnih podataka za potrebe ove Uredbe.

(100)

Institucije trebaju imati diverisficirani zaštitni sloj likvidne imovine koji mogu upotrijebiti za pokrivanje likvidnosnih potreba u razdoblju kratkoročnog likvidnosnog stresa. Budući da unaprijed nije moguće sa sigurnošću znati koja će imovina u okviru pojedine kategorije imovine poslije možda biti izložena stresnim situacijama, prikladno je podržati diversificirni i visokokvalitetni zaštitni sloj likvidnosti koji se sastoji od različitih kategorija imovine. Koncentracija imovine i prekomjerno oslanjanje na tržišnu likvidnost stvara sistemski rizik za financijski sektor te ju stoga treba izbjegavati. U početnom razdoblju promatranja stoga treba uzeti u obzir širok skup kvalitetne imovine koja će se koristiti za definiranje zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost. Pri donošenju jedinstvene definicije likvidne imovine može se očekivati je da će se barem državne obveznice i pokrivene obveznice kojima se trguje na transparentnim tržištima sa stalnim prometom, smatrati imovinom iznimno visoke likvidnosti i kreditne kvalitete. Također bi bilo prikladno da imovina iz članka 416. stavka 1. točaka od (a) do (c) bude uključena u zaštitni sloj bez ograničenja. Kada institucije upotrebljavaju rezervu likvidnosti, trebaju napraviti plan za obnovu svojih ulaganja u likvidnu imovinu, a nadležna tijela trebaju osigurati njegovu primjerenost i provedbu.

(101)

Rezerva likvidne imovine treba uvijek biti na raspolaganju za pokrivanje likvidnosnih odljeva. Razinu likvidnosnih potreba u razdoblju kratkoročnog likvidnosnog stresa treba utvrditi na standardizirani način kako bi se osigurao jedinstven standard stabilnosti i jednaka pravila poslovanja za sve. Treba osigurati da takvo određivanje standarda nema nenamjeravanih posljedica za financijska tržišta, odobravanje kredita i gospodarski rast, uzimajući također u obzir različite poslovne i investicijske modele i uvjete financiranja institucija u Uniji. S tim ciljem za zahtjev za likvidnosnu pokrivenost treba odredit razdoblje promatranja. Na osnovi promatranja i uz podršku izvješća EBA-e Komisija treba biti ovlaštena donijeti delegirani akt kako bi pravodobno odredila detaljan i usklađen zahtjev za likvidnosnu pokrivenost u Uniji. Kako bi se osigurala globalna usklađenost u području reguliranja likvidnosti, svaki delegirani akt kojim se određuje zahtjev za likvidnosnu pokrivenost treba biti usporediv s koeficijentom likvidnosne pokrivenosti koji je određen u konačnom međunarodnom okviru BCBS-a za mjerenje, standarde i praćenje likvidnosnog rizika, uzimajući u obzir specifičnosti u Uniji i nacionalne specifičnosti.

(102)

S tim ciljem EBA treba tijekom razdoblja promatranja provjeriti i procijeniti, inter alia, prikladnost praga od 60 % za likvidnu imovinu prvog stupnja, gornju granicu priljeva u odljevima koja mora iznositi 75 % odljeva i postupno uvođenje zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost, u visini od 60 % koliko ona treba iznositi 1. siječnja 2015., do 100 %. Pri procjeni i izvješćivanju o jedinstvenim definicijama rezerve likvidne imovine EBA treba u svojoj analizi uzeti u obzir definiciju visokokvalitetne likvidne imovine (HQLA) koju je pripremio BCBS kao i specifičnosti Unije i nacionalne specifičnosti. EBA treba utvrditi valute kod kojih potrebe institucija koje imaju poslovni nastan u Uniji za likvidnom imovinom premašuju raspoloživost likvidne imovine u toj valuti, također EBA treba na godišnjoj osnovi provjeriti primjenjivost utvrđenih odstupanja, uključujući ona iz ove Uredbe. K tome, EBA također treba procijeniti na godišnjoj osnovi treba li za institucije koje imaju poslovni nastan u Uniji pri upotrebi bilo kojeg od tih odstupanja ili odstupanja koja su već utvrđena ovom Uredbom zahtijevati dodatne uvjete ili treba li postojeće uvjete revidirati. EBA treba dostaviti Komisiji rezultate svoje analize u godišnjem izvješću.

(103)

S ciljem povećavanja učinkovitosti i smanjenja administrativnog opterećenja EBA treba uspostaviti dosljedan izvještajni okvir na osnovi usklađenog skupa standarda za likvidnosne zahtjeve koji se trebaju primjenjivati u Uniji. S tim ciljem EBA treba razvijati istovrsne izvještajne formate i IT rješenja koja uzimaju u obzir odredbe ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU. Do datuma potpune primjene likvidnosnih zahtjeva institucije trebaju nastaviti ispunjavati svoje nacionalne izvještajne zahtjeve.

(104)

EBA u suradnji s ESRB-om treba objaviti smjernice o načelima uporabe rezerve likvidnosti u stresnim uvjetima.

(105)

Ne smije se uzimati zdravo za gotovo da će institucije koje imaju poteškoće pri ispunjavanju svojih obveza plaćanja dobiti likvidnosnu potporu drugih institucija koje su dio iste grupe. Međutim, pod strogim uvjetima i uz pojedinačnu suglasnost svih uključenih nadležnih tijela, nadležna tijela trebaju imati mogućnost izuzeti od primjene likvidnosni zahtjev za pojedine institucije te na njih primijeniti zahtjev na konsolidiranoj osnovi, kako bi im se omogućilo centralizirano upravljanje njihovom likvidnošću na grupnoj i podgrupnoj osnovi.

(106)

U istom smislu, gdje nije odobreno izuzeće, likvidnosnim tokovima između dviju institucija iz iste grupe, na koje se primjenjuje nadzor na konsolidiranoj osnovi, treba, kad likvidnosni zahtjev postane obvezujuća mjera, dati preferencijalne stope priljeva i odljeva samo u slučaju kad su na snazi sve potrebne zaštite. Takvi posebni preferencijalni tretmani trebaju biti usko definirani i povezani s ispunjavanjem velikog broja strogih i objektivnih uvjeta. Posebni tretman koji se primjenjuje na određeni unutargrupni tok treba biti dobiven metodologijom koja upotrebljava objektivne kriterije i parametre za utvrđivanje određenih razina priljeva i odljeva između institucije i druge ugovorne strane. Na osnovi promatranja te uz podršku izvješća EBA-e Komisija treba, prema potrebi i kao dio delegiranog akta koji donosi u skladu s ovom Uredbom, a kojim se određuje zahtjev za likvidnosnu pokrivenost, biti ovlaštena donositi delegirane akte za određivanje tih posebnih unutargrupnih tretmana, metodologije i objektivnih kriterija s kojima su oni povezani te postupaka usvajanja zajedničke odluke o procjeni tih kriterija.

(107)

Obveznice koje je izdala irska nacionalna agencija za upravljanje imovinom (engl. National Asset Management Agency, NAMA) u Irskoj imaju poseban značaj za oporavak irskog bankarstva te je njihovo izdavanje dobilo prethodnu suglasnost država članica te ga je Komisija odobrila kao instrumente državne potpore, kao mjeru pomoći koja je donesena da se ukloni imovina umanjene vrijednosti iz bilanca određenih kreditnih institucija. Izdavanje takvih obveznica, kao prijelaznu mjeru podržavaju Komisija i ESB, te je ono čini sastavnim dijelom restrukturiranja irskog bankarskog sustava. Za te obveznice jamči irska vlada te su one priznati kolateral kod monetarnih tijela. Komisija treba u delegiranom aktu, koji donosi u skladu s ovom Uredbom o određivanju zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost, razmotriti posebne mehanizme za nastavak priznavanja prenosive imovine koju su izdali ili za koju jamče subjekti s odobrenjem Unije u okviru državnih potpora. Komisija s tim u vezi treba uzeti u obzir činjenicu da institucijama koje izračunavaju zahtjeve za likvidnosnom pokrivenosti u skladu s ovom Uredbom treba dopustiti da do prosinca 2019. uključe nadređene obveznice NAMA-e kao imovinu iznimno visoke likvidnosti i kreditne kvalitete.

(108)

Slično tomu, obveznice koje je izdalo španjolsko društvo za upravljanje imovinom imaju poseban značaj za oporavak španjolskog bankarstva te predstavljaju prijelaznu mjeru koju podržavaju Komisija i ESB kao sastavni dio restrukturiranja španjolskog bankarskog sustava. Budući da je izdavanje tih obveznica utvrđeno u Memorandumu o razumijevanju o uvjetovanju politike financijskog sektora koji su 23. srpnja 2012. potpisali Komisija i španjolska tijela, prijenos imovine mora odobriti Komisija kao mjeru državne potpore kojom se iz bilance određenih kreditnih institucija uklanja imovina umanjene vrijednosti, u opsegu do kojeg za obveznice jamči španjolska vlada te ih monetarna tijela priznaju kao kolateral. Komisija treba u delegiranom aktu, koji donosi u skladu s ovom Uredbom o određivanju zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost, razmotriti posebne mehanizme za nastavak priznavanja prenosive imovine koju su izdali ili za koju jamče subjekti s odobrenjem Unije u okviru državnih potpora. Komisija s tim u vezi treba uzeti u obzir činjenicu da institucijama koje izračunavaju zahtjeve za likvidnosnom pokrivenosti u skladu s ovom Uredbom treba dopustiti da do prosinca 2023. uključe nadređene obveznice španjolskog društva za upravljanje imovinom kao imovinu iznimno visoke likvidnosti i kreditne kvalitete.

(109)

Na osnovi izvješća koje je EBA obavezna dostaviti te pri pripremi prijedloga delegiranog akta o likvidnosnim zahtjevima, Komisija također treba razmotriti treba li na jednak način tretirati nadređene obveznice koje izdaju pravne osobe slične irskoj NAMA-i ili španjolskom društvu za upravljanje imovinom koje su s jednakom namjenom osnovane u bilo kojoj drugoj državi članici te imaju posebnu važnost za oporavak banaka, ako za te obveznice jamči središnja država dotične države članice te ih monetarna tijela priznaju kao kolateral.

(110)

Pri sastavljanju nacrta regulatornih tehničkih standarda za utvrđivanje metoda mjerenja dodatnog odljeva EBA treba razmotriti standardizirani pristup zasnovan na povijesnim podacima kao metodu takvog mjerenja.

(111)

Do uvođenja omjera neto stabilnih izvora financiranja (NSFR) kao obvezujućeg minimalnog standarda institucije trebaju poštovati opću obvezu financiranja. Opća obveza financiranja ne treba biti određena kao zahtjev za omjer. Ako se do uvođenja NSFR-a nacionalnim propisima uvede omjer stabilnih izvora financiranja kao minimalni standard, institucije trebaju poštovati taj minimalni standard.

(112)

Osim kratkoročnih likvidnosnih potreba institucije također trebaju imati stabilne strukture financiranja tijekom dužih razdoblja. BCBS je u prosincu 2010. dogovorio da će NSFR do 1. siječnja 2018. postati minimalni standard, a da će BCBS uspostaviti stroge postupke izvješćivanja za praćenje omjera u prijelaznom razdoblju, te će nastaviti ocjenjivati posljedice tih standarda na financijska tržišta, odobravanje kredita i gospodarski razvoj i, prema potrebi, rješavati neželjene posljedice. BCBS je stoga odredio da će za NSFR vrijediti razdoblje promatranja, uključujući klauzulu o provjeri. U tom smislu, na osnovi izvješćivanja koje zahtijeva ova Uredba, EBA treba ocijeniti kako bi trebao biti oblikovan zahtjev za stabilne izvore financiranja. Na temelju te ocjene Komisija treba podnijeti izvještaj Europskom parlamentu i Vijeću, zajedno s nekim odgovarajućim prijedlozima, radi uvođenja takvog zahtjeva do 2018. godine.

(113)

Nedostaci u korporativnom upravljanju određenog broja institucija pridonijeli su prekomjernom i nerazboritom preuzimanju rizika u bankarskom sektoru, što je dovelo do neuspjeha određenih institucija i do sistemskih problema.

(114)

Kako bi se olakšalo praćenje praksi korporativnog upravljanja institucija i unaprijedila tržišna disciplina, institucije trebaju javno objavljivati svoja pravila korporativnog upravljanja. Njihova upravljačka tijela trebaju odobriti i javno objaviti izjavu koja će uvjeriti javnost da su ta pravila primjerena i učinkovita.

(115)

Kako bi se uzela u obzir raznolikost poslovnih modela institucija na unutarnjem tržištu, treba dobro ispitati određene dugoročne strukturalne zahtjeve kao što su NSFR i omjer financijske poluge s ciljem poticanja različitih dobrih bankovnih struktura koje djeluju te trebaju nastaviti djelovati u korist gospodarstva Unije.

(116)

Za neprekinuto pružanje financijskih usluga kućanstvima i pravnim osobama potrebna je stabilna struktura izvora financiranja. Dugoročni tokovi izvora financiranja u financijskim sustavima brojnih država članica, koji se zasnivaju na bankama, mogu imati općenito drukčije karakteristike od onih na međunarodnim tržištima. K tome, u državama članicama su se možda razvile i posebne strukture izvora financiranja kako bi osigurale stabilno financiranje dugoročnih ulaganja, uključujući decentralizirane bankovne strukture za usmjeravanje likvidnosti ili specijalizirane hipotekarne vrijednosne papire kojima se trguje na visokolikvidnim tržištima ili su dobrodošla ulaganja za dugoročne ulagatelje. Te je strukturne činitelje potrebno pažljivo razmotriti. Stoga je ključno da EBA i ESRB, kad međunarodni standardi budu jednom konačno oblikovani, na osnovi izvješćivanja koje se nalaže ovom Uredbom, procijene kako treba osmisliti zahtjev za stabilnim izvorima financiranja uzimajući u potpunosti u obzir različitost struktura izvora financiranja na bankovnim tržištima u Uniji.

(117)

Kako bi se osigurala postupna konvergencija razine regulatornog kapitala i bonitetnih usklađenja koja se primjenjuju na definiciju regulatornog kapitala diljem Unije i na definiciju regulatornog kapitala iz ove Uredbe u prijelaznom razdoblju, treba osigurati postupno uvođenje kapitalnih zahtjeva iz ove Uredbe. Ključno je osigurati da to postupno uvođenje bude u skladu s nedavnim unapređenjima koja su države članice provele u vezi sa zahtijevanim razinama regulatornoga kapitala i u vezi s definicijom regulatornoga kapitala u državama članicama. Zato nadležna tijela trebaju u prijelaznom razdoblju unutar definirane donje i gornje granice odrediti koliko brzo će se uvesti zahtijevana razina regulatornoga kapitala i bonitetna usklađenja iz ove Uredbe.

(118)

Kako bi se olakšao neometan prijelaz s različitih bonitetnih usklađenja koja se trenutačno koriste u državama članicama na skup bonitetnih usklađenja iz ove Uredbe, nadležna tijela u prijelaznom razdoblju moraju moći i dalje zahtijevati od institucija da u ograničenom opsegu provode bonitetna usklađenja regulatornoga kapitala koja odstupaju od ove Uredbe.

(119)

Da bi institucije imale dovoljno vremena za dosizanje novih potrebnih razina i definicije regulatornoga kapitala, određene instrumente kapitala koji nisu u skladu s definicijom regulatornoga kapitala iz ove Uredbe treba u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2021. postupno isključivati. Osim toga, određene instrumente koje je pružila država treba na ograničeno vrijeme u cijelosti priznati u regulatornom kapitalu. Nadalje, računi premija na dionice povezani sa stavkama koje se priznaju kao regulatorni kapital u skladu s nacionalnim mjerama prenošenja Direktive 2006/48/EZ trebaju se u određenim okolnostima priznavati kao redovni osnovni kapital.

(120)

S ciljem postupnog približavanja jedinstvenim pravilima u vezi s objavljivanjem točnih i cjelovitih informacija institucija sudionicima na tržištu o profilu rizičnosti pojedinačnih institucija, zahtjeve za objavu treba uvoditi postupno.

(121)

Kako bi se uzela u obzir kretanja na tržištu i iskustva u vezi s primjenom ove Uredbe, Komisija mora Europskom parlamentu i Vijeću podnositi izvještaje, a prema potrebi i prijedloge zakonodavnih akata, o mogućem učinku kapitalnih zahtjeva na gospodarski ciklus minimalnih kapitalnih zahtjeva za izloženosti u obliku pokrivenih obveznica, velikih izloženosti, likvidnosnih zahtjeva, financijske poluge, izloženosti prenesenom kreditnom riziku, kreditnom riziku druge ugovorne strane i metode izvorne izloženosti, izloženosti prema stanovništvu na definiciju priznatog kapitala i obuhvat primjene ove Uredbe.

(122)

Glavna namjena pravnog okvira za kreditne institucije treba biti osiguravanje pružanja ključnih usluga realnom gospodarstvu uz ograničavanje rizika moralnog hazarda. Strukturno odvajanje bankarskih aktivnosti sa stanovništvom od aktivnosti investicijskog bankarstva unutar pojedine bankarske grupacije treba biti jedan od ključnih alata u ostvarivanju tog cilja. Stoga, nijedna odredba u trenutačnom regulatornom okviru ne bi trebala spriječiti uvođenje mjera za ostvarivanje tog odvajanja. Od Komisije treba zatražiti analiziranje strukturnog odvajanja u Uniji i dostavljanje izvješća i, prema potrebi, prijedloga zakonodavnih akata Europskom parlamentu i Vijeću.

(123)

Slično tomu, da bi se zaštitili deponenti i sačuvala financijska stabilnost državama članicama također treba dopustiti donošenje strukturnih mjera koje zahtijevaju od kreditnih institucija koje su dobile odobrenje za rad u toj državi članici da smanje svoje izloženosti prema različitim pravnim osobama ovisno o aktivnostima, bez obzira na to gdje se te aktivnosti obavljaju. Međutim, budući da bi takve mjere mogle negativno utjecati na unutarnje tržište uzrokujući njegovu fragmentaciju, treba ih odobriti samo pod strogim uvjetima, do stupanja na snagu budućeg pravnog akta kojim će se te mjere izričito uskladiti.

(124)

Kako bi se pobliže odredili zahtjevi iz ove Uredbe, Komisiji treba dodijeliti ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u smislu tehničkih prilagodbi ovoj Uredbi radi pojašnjavanja definicija kako bi se osigurala jedinstvena provedba ove Uredbe ili uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima, usklađivanja terminologije i oblikovanja definicija u skladu s budućim relevantnim aktima, prilagodbe odredbi ove Uredbe o regulatornom kapitalu kako bi odražavale promjene računovodstvenih standarda ili prava Unije ili u vezi s konvergencijom nadzornih praksi, proširenja popisa kategorija izloženosti za potrebe standardiziranog pristupa ili IRB pristupa kako bi se uzeli u obzir događaji na financijskim tržištima, prilagodbe određenih iznosa koji se odnose na te kategorije izloženosti kako bi se uzeli u obzir učinci inflacije, prilagodbe popisa i klasifikacije izvanbilančnih stavki i prilagodbe posebnih odredbi i tehničkih kriterija za tretman kreditnog rizika druge ugovorne strane, standardiziranog pristupa i IRB pristupa, smanjenja kreditnog rizika, sekuritizacije, operativnog rizika, tržišnog rizika, likvidnosti, financijske poluge i objavljivanja kako bi se uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima ili promjene računovodstvenih standarda ili prava Unije ili u vezi s konvergencijom nadzornih praksi i mjerenja rizika te rezultati ocjene različitih pitanja koja se odnose na područje primjene Direktive 2004/39/EZ.

(125)

Komisiji treba dodijeliti i ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s određivanjem privremenog smanjenja razine regulatornog kapitala ili pondera rizika iz ove Uredbe kako bi se uzele u obzir posebne okolnosti, pojasnila izuzeća određenih izloženosti iz primjene odredbi ove Uredbe o velikim izloženostima, pobliže odredili iznosi bitni za izračun kapitalnih zahtjeva za knjigu trgovanja kako bi se uzela u obzir kretanja na gospodarskom i monetarnom području, prilagodile kategorije investicijskih društava koje imaju pravo na određena odstupanja od zahtijevanih razina regulatornog kapitala kako bi se uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima, pojasnio zahtjev da investicijska društva imaju regulatorni kapital koji je istovjetan četvrtini njihovih fiksnih općih troškova iz prethodne godine kako bi se osigurala jedinstvena provedba ove Uredbe, odredili elementi regulatornog kapitala od kojih treba odbijati ulaganja institucije u instrumente određenih subjekata, uvele dodatne prijelazne odredbe u vezi s tretmanom aktuarskih dobitaka i gubitaka kod mjerenja obveza institucija koje se odnose na mirovinski fond pod pokroviteljstvom poslodavca. Osobito je važno da se Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Komisija pri pripremi i sastavljanju delegiranih akata treba osigurati istodoban, pravodoban i odgovarajući prijenos relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(126)

U skladu s Deklaracijom br. 39 o članku 290. UFEU-a, Komisija se treba nastaviti savjetovati sa stručnjacima koje su imenovale države članice pri pripremi nacrta delegiranih akata u području financijskih usluga, u skladu sa svojom uspostavljenom praksom.

(127)

Tehnički standardi financijskih usluga trebaju osigurati usklađenost, jednake uvjete i odgovarajuću zaštitu deponenata, ulagatelja i potrošača diljem Unije. Budući da je EBA visokospecijalizirano stručno tijelo, bilo bi učinkovito i primjereno da joj se dodijeli zadaća razrade nacrta regulatornih i provedbenih tehničkih standarda koji ne uključuju odluke o politikama, koje će ona dostaviti Komisiji. EBA treba pri sastavljanju nacrta tehničkih standarda osigurati učinkovite administrativne i izvještajne postupke. Izvještajni formati trebaju biti razmjerni vrsti, opsegu i složenosti poslova institucija.

(128)

Komisija treba donijeti nacrt regulatornih tehničkih standarda koji je sastavila EBA u području uzajamnih institucija, zadruga, štednih institucija ili sličnih institucija, određenih instrumenata regulatornog kapitala, bonitetnih usklađivanja, odbitaka od regulatornog kapitala, instrumenata dodatnog regulatornog kapitala, manjinskih udjela, pomoćnih bankarskih usluga, tretmana ispravka vrijednosti za kreditni rizik, vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza, gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza, pristupa ponderiranju imovine rizikom, konvergencije nadzornih praksi, likvidnosti i prijelaznih režima za regulatorni kapital delegiranim aktima u skladu s člankom 290. UFEU-a i člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Osobito je važno da Komisija tijekom pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Komisija i EBA trebaju osigurati da te standarde i zahtjeve mogu primijeniti sve odgovarajuće institucije na način koji je razmjeran vrsti, opsegu i složenosti tih institucija i poslova koje obavljaju.

(129)

Provedba nekih delegiranih akata iz ove Uredbe, kao što je delegirani akt u vezi s zahtjevom za likvidnosnu pokrivenost, može potencijalno imati značajan utjecaj na institucije pod nadzorom i realno gospodarstvo. Komisija treba osigurati da su Europski parlament i Vijeće uvijek dobro informirani o bitnim kretanjima na međunarodnoj razini i stajalištima Komisije puno prije objave delegiranih akata.

(130)

Komisija treba biti ovlaštena i za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje je sastavila EBA, a koji se odnose na konsolidaciju, zajedničke odluke, izvješćivanje, objavljivanje, izloženosti osigurane hipotekama, procjenu rizika, pristupe ponderiranju imovine rizikom, pondere rizika i utvrđivanje određenih kategorija izloženosti, tretman opcija i varanta, pozicije u vlasničkim instrumentima i stranoj valuti, korištenje internih modela, financijsku polugu i izvanbilančne stavke provedbenim akatima u skladu s člankom 291. UFEU-a i člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(131)

S obzirom na detaljnost i broj regulatornih tehničkih standarda koje je potrebno donijeti u skladu s ovom Uredbom, kada Komisija donese regulatorni tehnički standard koji je jednak nacrtu regulatornog tehničkog standarda koji je dostavila EBA, razdoblje u kojem Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na regulatorni tehnički standard treba, prema potrebi, biti dodatno produženo za jedan mjesec. Štoviše, Komisija treba nastojati donijeti regulatorni tehnički standard dovoljno unaprijed kako bi Europskom parlamentu i Vijeću omogućila obavljanje potpunog pregleda, uzimajući u obzir opseg i složenost regulatornih tehničkih standarda te detalje poslovnika i raspored poslova i sastav Europskog parlamenta i Vijeća.

(132)

Kako bi se osigurao visok stupanj transparentnosti, EBA treba provesti savjetovanje u vezi s nacrtom tehničkih standarda iz ove Uredbe. EBA i Komisija trebaju što je prije moguće početi pripremati svoja izvješća o zahtjevima za likvidnost i financijsku polugu kako je predviđeno ovom Uredbom.

(133)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji treba dodijeliti provedbene ovlasti. Te ovlasti treba provoditi u skladu s Uredbom EU br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (18).

(134)

U skladu s člankom 345. UFEU-a, kojim se propisuje da Ugovori ni na koji način ne dovode u pitanje pravila u državama članicama kojima se uređuje sustav vlasništva, ovom Uredbom se ne favoriziraju niti diskriminiraju vrste vlasništva u njezinom području primjene.

(135)

Obavljeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 koji je donio mišljenje (19).

(136)

Uredbu (EU) br. 648/2012 treba u skladu s time izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

DIO PRVI

OPĆE ODREDBE

GLAVA I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Područje primjene

Ovom Uredbom propisuju se jedinstvena pravila u vezi s općim bonitetnim zahtjevima koje institucije koje podliježu nadzoru u skladu s Direktivom 2013/36/EU moraju ispunjavati u odnosu na sljedeće stavke:

(a)

kapitalni zahtjevi koji se odnose na potpuno mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente kreditnog rizika, tržišnog rizika, operativnog rizika i rizika namire;

(b)

zahtjevi za ograničavanje velikih izloženosti;

(c)

nakon stupanja na snagu delegiranog akta iz članka 460., likvidnosni zahtjevi koji se odnose na potpuno mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente likvidnosnog rizika;

(d)

izvještajni zahtjevi u vezi s točkama (a), (b) i (c) i s financijskom polugom;

(e)

zahtjevi za javnu objavu.

Ovom Uredbom ne određuju se zahtjevi za objavljivanje za nadležna tijela u području bonitetne regulative i nadzora institucija propisani Direktivom 2013/36/EU.

Članak 2.

Nadzorne ovlasti

Radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom, nadležna tijela moraju imati ovlasti i provoditi postupke navedene u Direktivi 2013/36/EU.

Članak 3.

Primjena strožih zahtjeva od strane institucija

Ova Uredba ne sprečava institucije da imaju regulatorni kapital i njegove sastavne dijelove koji nadilaze zahtjeve navedene u Uredbi odnosno provode mjere koje su strože od navedenih u Uredbi.

Članak 4.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„kreditna institucija” znači društvo čija je djelatnost primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti te odobravanje kredita za vlastiti račun;

(2)

„investicijsko društvo” znači osoba definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (1) Direktive 2004/39/EZ koja podliježe zahtjevima navedenim u toj Direktivi, isključujući sljedeće:

(a)

kreditne institucije;

(b)

lokalne pravne osobe;

(c)

društva koja nemaju odobrenje za pružanje pomoćnih usluga navedenih u točki (1) odjeljka B Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ, koja pružaju samo jednu investicijsku uslugu ili aktivnost ili više njih navedenih u točkama 1., 2., 4. i 5. odjeljka A Priloga I. toj Direktivi i kojima nije dopušteno držati novac ili vrijednosne papire koji pripadaju njihovim klijentima, i koja iz tog razloga ni u jednom trenutku ne smiju stupiti u dužnički odnos s tim klijentima;

(3)

„institucija” znači kreditna institucija ili investicijsko društvo;

(4)

„lokalna pravna osoba” znači pravna osoba koja trguje za vlastiti račun na tržištima financijskih budućnosnica ili opcija ili drugih izvedenica te na gotovinskim tržištima, isključivo radi zaštite pozicija na tržištima izvedenica, ili koja trguje za račune drugih članova tih tržišta i za koje jamče klirinški članovi istih tržišta, ako odgovornost za osiguranje provedbe ugovora koje sklapa takva pravna osoba preuzimaju klirinški članovi istih tržišta;

(5)

„društvo za osiguranje” znači društvo za osiguranje definirano člankom 13. točkom (1) Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (20);

(6)

„društvo za reosiguranje” znači društvo za reosiguranje definirano člankom 13. točkom (4) Direktive 2009/138/EZ;

(7)

„subjekt za zajedničko ulaganje” ili „CIU” znači UCITS definiran člankom 1. stavkom 2. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (21), uključujući, osim ako je drukčije određeno, subjekte iz trećih zemalja koji obavljaju slične djelatnosti i koji podliježu nadzoru u skladu s pravom Unije ili pravom treće zemlje koja primjenjuje nadzorne i regulatorne zahtjeve koji su barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji, alternativni investicijski fond (22) definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova ili alternativni investicijski fond izvan EU-a definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (aa) te Direktive;

(8)

„subjekt javnog sektora” znači neprofitno administrativno tijelo odgovorno središnjoj državi, područnoj (regionalnoj) ili lokalnoj samoupravi ili tijelima koja imaju iste ovlasti kao područna (regionalna) ili lokalna samouprava, ili neprofitno društvo koje je u vlasništvu ili koje su osnovale i financiraju središnja država ili područna (regionalna) ili lokalna samouprava, i za koje vrijedi izričito jamstvo i može uključivati zakonski regulirana samoupravna tijela koja su pod javnim nadzorom;

(9)

„upravljačko tijelo” znači upravljačko tijelo definirano člankom 3. stavkom 1. točkom (7) Direktive 2013/36/EU;

(10)

„više rukovodstvo” znači više rukovodstvo definirano člankom 3. stavkom 1. točkom (9) Direktive 2013/36/EU;

(11)

„sistemski rizik” znači sistemski rizik definiran člankom 3. stavkom 1. točkom (10) Direktive 2013/36/EU;

(12)

„rizik modela” znači rizik modela definiran člankom 3. stavkom 1. točkom (11) Direktive 2013/36/EU;

(13)

„inicijator” znači sljedeće:

(a)

subjekt koji je sam ili preko povezanih subjekata izravno ili neizravno sudjelovao u izvornom ugovoru na temelju kojeg su nastale obveze ili potencijalne obveze dužnika ili potencijalnog dužnika zbog kojih nastaje izloženost koja je predmet sekuritizacije; ili

(b)

subjekt koji kupuje izloženosti treće strane za svoj račun, a zatim ih sekuritizira;

(14)

„sponzor” znači institucija, osim institucije inicijatora, koja uspostavlja i upravlja programom komercijalnih zapisa osiguranih imovinom ili nekom drugom sekuritizacijskom strukturom koja otkupljuje izloženosti od trećih osoba;

(15)

„matično društvo” znači sljedeće:

(a)

matično društvo u smislu članaka 1. i 2. Direktive 83/349/EEZ;

(b)

za potrebe odjeljka II. poglavlja 3. i 4. glave VII. i glave VIII. Direktive 2013/36/EU te dijela petog ove Uredbe, matično društvo u smislu članka 1. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ i svako društvo koje stvarno ostvaruje dominantan utjecaj na drugo društvo;

(16)

„društvo kći” znači sljedeće:

(a)

društvo kći u smislu članaka 1. i 2. Direktive 83/349/EEZ;

(b)

društvo kći u smislu članka 1. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ i svako društvo nad kojim matično društvo stvarno ostvaruje dominantan utjecaj;

Društva kćeri društava kćeri također se smatraju društvima kćerima društva koje je njihovo izvorno matično društvo;

(17)

„podružnica” znači mjesto poslovanja koje predstavlja pravno ovisni dio institucije, te koje izravno obavlja sve ili neke poslove koji su dio djelatnosti institucija;

(18)

„društvo za pomoćne usluge” znači društvo čiju osnovnu djelatnost čini vlasništvo nad imovinom ili upravljanje njome, upravljanje uslugama obrade podataka ili slična djelatnost koja je pomoćna u odnosu na osnovnu djelatnost jedne institucije ili više njih;

(19)

„društvo za upravljanje imovinom” znači društvo za upravljanje imovinom definirano člankom 2. točkom (5) Direktive 2002/87/EZ ili upravitelj alternativnog investicijskog fonda definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2011/61/EU, uključujući, osim ako je drukčije određeno, subjekte iz trećih zemalja koji obavljaju slične djelatnosti i koji podliježu propisima treće zemlje koja primjenjuje nadzorne i regulatorne zahtjeve koji su barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji;

(20)

„financijski holding” znači financijska institucija čija su društva kćeri isključivo ili uglavnom institucije ili financijske institucije, pri čemu je najmanje jedno od tih društava kćeri institucija, i koja nije mješoviti financijski holding;

(21)

„mješoviti financijski holding” znači mješoviti financijski holding definiran člankom 2. točkom (15) Direktive 2002/87/EZ;

(22)

„mješoviti holding” znači matično društvo, osim financijskog holdinga ili institucije ili mješovitog financijskog holdinga, čija društva kćeri obuhvaćaju barem jednu instituciju;

(23)

„društvo za osiguranje iz treće zemlje” znači društvo za osiguranje iz treće zemlje definirano člankom 13. točkom (3) Direktive 2009/138/EZ;

(24)

„društvo za reosiguranje iz treće zemlje” znači društvo za reosiguranje iz treće zemlje definirano člankom 13. točkom (6) Direktive 2009/138/EZ;

(25)

„priznato investicijsko društvo iz treće zemlje” znači društvo koje ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)

društvo koje bi, da ima poslovni nastan u Uniji, bilo obuhvaćeno definicijom investicijskog društva;

(b)

društvo koje ima odobrenje za rad u trećoj zemlji;

(c)

društvo koje podliježe bonitetnim pravilima i ispunjava bonitetna pravila koja nadležna tijela smatraju barem jednako strogima kao što su ona koja propisuje ova Uredba ili Direktiva 2013/36/EU;

(26)

„financijska institucija” znači društvo koje nije institucija, a čija je osnovna djelatnost stjecanje udjela ili obavljanje jedne ili više djelatnosti navedenih u točkama od 2. do 12. i točki 15. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU, uključujući financijski holding, mješoviti financijski holding, instituciju za platni promet u smislu Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o uslugama platnog prometa na unutarnjem tržištu (23) i društvo za upravljanje imovinom te isključujući osigurateljne holdinge i mješovite osigurateljne holdinge definirane člankom 212. stavkom 1. točkama (f) i (g) Direktive 2009/138/EZ;

(27)

„subjekt financijskog sektora” znači jedno od sljedećeg:

(a)

institucija;

(b)

financijska institucija;

(c)

društvo za pomoćne usluge uključeno u konsolidirani financijski položaj institucije;

(d)

društvo za osiguranje;

(e)

društvo za osiguranje iz treće zemlje;

(f)

društvo za reosiguranje;

(g)

društvo za reosiguranje iz treće zemlje;

(h)

osigurateljni holding definiran člankom 212. stavkom 1. točkom (f) Direktive 2009/138/EZ;

(k)

društvo isključeno iz područja primjene Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 4. te Direktive;

(l)

društvo iz treće zemlje čija je osnovna djelatnost usporediva s bilo kojim subjektom navedenim u točkama od (a) do (k);

(28)

„matična institucija u državi članici” znači institucija u državi članici koja ima instituciju ili financijsku instituciju koja je društvo kći ili koja ima sudjelujući udio u takvoj instituciji ili financijskoj instituciji te koja sama nije društvo kći neke druge institucije koja je dobila odobrenje za rad u istoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u istoj državi članici;

(29)

„matična institucija iz EU-a” znači matična institucija u državi članici koja nije društvo kći neke druge institucije koja je odobrenje za rad dobila u bilo kojoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u bilo kojoj državi članici;

(30)

„matični financijski holding u državi članici” znači financijski holding koji sam nije društvo kći institucije koja je odobrenje za rad dobila u istoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u istoj državi članici;

(31)

„matični financijski holding iz EU-a” znači matični financijski holding u državi članici koji nije društvo kći institucije koja je odobrenje za rad dobila u bilo kojoj državi članici ili drugog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u bilo kojoj državi članici;

(32)

„matični mješoviti financijski holding u državi članici” znači mješoviti financijski holding koji sam nije društvo kći institucije koja je odobrenje za rad dobila u istoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u toj istoj državi članici;

(33)

„matični mješoviti financijski holding iz EU-a” znači matični mješoviti financijski holding u državi članici koji nije društvo kći institucije koja je odobrenje za rad dobila u bilo kojoj državi članici ili drugog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u bilo kojoj državi članici;

(34)

„središnja druga ugovorna strana” znači središnja druga ugovorna strana definirana člankom 2. točkom (1) Uredbe (EU) br. 648/2012;

(35)

„sudjelujući udio” znači sudjelujući udio u smislu prve rečenice članka 17. Četvrte direktive Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. o godišnjim financijskim izvještajima određenih vrsta trgovačkih društava (24) ili vlasništvo, izravno ili neizravno, nad 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala nekog društva;

(36)

„kvalificirani udio” znači izravno ili neizravno ulaganje u društvo koje predstavlja 10 % ili više kapitala ili glasačkih prava ili koje omogućava ostvarivanje značajnog utjecaja na upravljanje tim društvom;

(37)

„kontrola” znači odnos između matičnog društva i društva kćeri, na način kako je definirano člankom 1. Direktive 83/349/EEZ ili računovodstvenim standardima kojima institucija podliježe u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 ili sličan odnos između bilo koje fizičke ili pravne osobe i društva;

(38)

„uska povezanost” znači situacija u kojoj su dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba povezane na bilo koji od sljedećih načina:

(a)

sudjelujući udio u obliku vlasništva, izravnog ili putem kontrole, nad 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala društva;

(b)

kontrola;

(c)

činjenica da su obje ili sve osobe stalno povezane s istom trećom osobom odnosom kontrole;

(39)

„grupa povezanih osoba” znači jedno od sljedećeg:

(a)

dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje, ako se ne dokaže drukčije, predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih, izravno ili neizravno, ima kontrolu nad drugom osobom ili drugim osobama;

(b)

dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba između kojih ne postoji odnos kontrole opisan u točki (a), a za koje se smatra da predstavljaju jedan rizik jer su tako međusobno povezane da, ako bi za jednu od tih osoba nastali financijski problemi, posebno teškoće povezane s financiranjem ili otplatom, druga osoba ili sve ostale osobe vjerojatno bi se i same suočile s poteškoćama povezanim s financiranjem ili otplatom.

Neovisno o točkama (a) i (b) kada središnja država ima izravnu kontrolu nad ili je izravno povezana s više od jednom fizičkom ili pravnom osobom, grupa koju čine središnja država i sve fizičke ili pravne osobe nad kojima ona u skladu s točkom (a) ima izravnu ili neizravnu kontrolu ili su u skladu s točkom (b) povezane s njom ne mora se smatrati grupom povezanih osoba. Umjesto toga se postojanje grupe povezanih osoba koju čine središnja država i druge fizičke ili pravne osobe može procjenjivati zasebno za svaku osobu nad kojom ona u skladu s točkom (a) ima izravnu kontrolu ili s kojom je u skladu s točkom (b) izravno povezana i sve fizičke i pravne osobe nad kojima ta osoba u skladu s točkom (a) ima kontrolu ili koje su u skladu s točkom (b) povezane s tom osobom, uključujući središnju državu. Isto vrijedi i za slučajeve koji uključuju područnu (regionalnu) ili lokalnu samoupravu na koju se primjenjuje članak 115. stavak 2.;

(40)

„nadležno tijelo” znači tijelo javne vlasti ili tijelo koje je u skladu s nacionalnim pravom i službeno priznato i ovlašteno za nadzor nad institucijama u sklopu sustava nadzora na snazi u dotičnoj državi članici;

(41)

„konsolidirajuće nadzorno tijelo” znači nadležno tijelo odgovorno za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi matičnih institucija iz EU-a i institucija koje kontroliraju matični financijski holdinzi iz EU-a ili matični mješoviti financijski holdinzi iz EU-a;

(42)

„odobrenje za rad” znači instrument koji nadležna tijela izdaju u bilo kojem obliku, a kojim se daje pravo na obavljanje djelatnosti;

(43)

„matična država članica” znači država članica u kojoj je institucija dobila odobrenje za rad;

(44)

„država članica domaćin” znači država članica u kojoj institucija ima podružnicu ili u kojoj pruža usluge;

(45)

„središnje banke ESSB-a” znači nacionalne središnje banke članice Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) i Europska središnja banka (ESB);

(46)

„središnje banke” znači središnje banke ESSB-a i središnje banke trećih zemalja;

(47)

„konsolidirani položaj” znači položaj koji nastaje kao rezultat primjene zahtjeva ove Uredbe u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog na jednu instituciju kao da ta institucija s jednim ili više drugih subjekata čini jednu jedinstvenu instituciju;

(48)

„konsolidirana osnova” znači na osnovi konsolidiranog položaja;

(49)

„potkonsolidirana osnova” znači na osnovi konsolidiranog položaja matične institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, isključujući podgrupu subjekata ili na osnovi konsolidiranog položaja matične institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji nije konačna matična institucija, financijski holding ili mješoviti financijski holding;

(50)

„financijski instrument” znači jedno od sljedećeg:

(a)

ugovor iz kojeg proizlaze financijska imovina za jednu ugovornu stranu i financijska obveza ili vlasnički instrument za drugu ugovornu stranu;

(b)

bilo koji instrument naveden u odjeljku C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ;

(c)

izvedeni financijski instrument;

(d)

osnovni financijski instrument;

(e)

gotovinski instrument.

Instrumenti iz točaka (a), (b) i (c) smatraju se financijskim instrumentima samo ako je njihova vrijednost izvedena iz cijene odnosnog financijskog instrumenta ili neke druge odnosne stavke, stope ili indeksa.

(51)

„inicijalni kapital” znači iznos i vrste regulatornog kapitala iz članka 12. Direktive 2013/36/EU za kreditne institucije i glave IV. te Direktive za investicijska društva;

(52)

„operativni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz neadekvatnih ili neuspjelih unutarnjih procesa, ljudi i sustava ili iz vanjskih događaja, uključujući pravni rizik;

(53)

„razrjeđivački rizik” znači rizik smanjenja iznosa otkupljenih potraživanja na osnovi gotovinskih ili negotovinskih potraživanja dužnika;

(54)

„vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza” ili „PD” (engl. probability of default, PD) znači vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane tijekom jednogodišnjeg razdoblja;

(55)

„gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza” ili „LGD” (engl. loss given default, LGD) znači omjer gubitka po izloženosti zbog neispunjavanja obveze druge ugovorne strane i iznosa izloženosti u trenutku neispunjavanja obveze;

(56)

„konverzijski faktor” znači omjer trenutačno neiskorištenog iznosa preuzete obveze koji bi mogao biti iskorišten i koji bi stoga bio nepodmiren u trenutku neispunjavanja obveze i trenutačno neiskorištenog iznosa preuzete obveze; iznos preuzete obveze jednak je odobrenom limitu, osim ako je limit koji nije odobren dužniku veći;

(57)

„smanjenje kreditnog rizika” znači tehnika kojom se institucija koristi za smanjivanje kreditnog rizika povezanog s izloženošću ili izloženostima koje ta institucija još ima;

(58)

„materijalna kreditna zaštita” znači tehnika smanjenja kreditnog rizika prema kojoj smanjenje kreditnog rizika po izloženosti institucije proizlazi iz prava te institucije da, u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane ili nastanka drugih određenih kreditnih događaja povezanih s drugom ugovornom stranom, unovči ili prenese na sebe ili prisvoji ili zadrži određenu imovinu ili iznose, ili da smanji iznos izloženosti na iznos razlike između iznosa izloženosti i iznosa potraživanja prema instituciji ili ga zamijeni iznosom razlike;

(59)

„nematerijalna kreditna zaštita” znači tehnika smanjenja kreditnog rizika prema kojoj smanjenje kreditnog rizika po izloženosti institucije proizlazi iz obveze treće strane na plaćanje određenog iznosa u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika ili nastanka drugih određenih kreditnih događaja;

(60)

„instrument koji se može smatrati gotovinom” znači certifikat o depozitu, obveznica, uključujući pokrivenu obveznicu ili bilo koji drugi nepodređeni instrument koji je izdala institucija, za koji je instituciji već u cijelosti plaćeno i koji će institucija bezuvjetno iskupiti po njegovoj nominalnoj vrijednosti;

(61)

„sekuritizacija” znači transakcija ili program u kojoj se kreditni rizik povezan s izloženošću ili skupom izloženosti tranšira te ima sljedeće karakteristike:

(a)

plaćanja u transakciji ili programu ovise o svojstvima izloženosti ili skupa izloženosti;

(b)

podređenost tranši određuje razdiobu gubitaka tijekom trajanja transakcije ili programa;

(62)

„sekuritizacijska pozicija” znači izloženost sekuritizaciji;

(63)

„resekuritizacija” znači sekuritizacija u kojoj se rizik povezan s odnosnim skupom izloženosti tranšira, a barem jedna od odnosnih izloženosti je sekuritizacijska pozicija;

(64)

„resekuritizacijska pozicija” znači izloženost resekuritizaciji;

(65)

„kreditno poboljšanje” znači ugovorni odnos kojim se poboljšava kreditna kvaliteta sekuritizacijske pozicije u odnosu na kvalitetu koju bi ta pozicija imala da nije omogućeno kreditno poboljšanje, uključujući kreditno poboljšanje koje pružaju tranše s nižim pravom prvenstva naplate u sekuritizaciji te ostale vrste kreditne zaštite;

(66)

„sekuritizacijski subjekt posebne namjene” ili „SSPN” znači korporacijski fond ili neki drugi subjekt, osim institucije, osnovan radi provođenja jedne ili više sekuritizacija, čije su djelatnosti ograničene samo na one djelatnosti koje su prikladne za postizanje tog cilja, čija je struktura namijenjena izdvajanju obveza SSPN-a od obveza institucije inicijatora, te gdje imatelji prava na udjele imaju pravo založiti ili razmijeniti te udjele bez ograničenja;

(67)

„tranša” znači ugovorno uspostavljen segment kreditnog rizika povezanog s izloženošću ili većim brojem izloženosti, pri čemu pozicija u segmentu uključuje rizik gubitka po kreditu koji je veći ili manji od pozicije istog iznosa u svakom drugom takvom segmentu, pri čemu se ne uzima u obzir kreditna zaštita koju pružaju treće strane izravno imateljima pozicija u segmentu ili u drugim segmentima;

(68)

„vrednovanje po tržišnoj vrijednosti” znači vrednovanje pozicija po odmah dostupnim zaključnim cijenama pribavljenim od neovisnih izvora, uključujući cijene s burza, elektroničkih kotacija ili kotacija više neovisnih brokera dobre reputacije;

(69)

„vrednovanje po modelu” znači svako vrednovanje na osnovi referentnih mjerila, procijenjeno ili na drugi način izračunato na osnovi jednog ili više ulaznih tržišnih parametara;

(70)

„neovisna provjera cijena” znači proces redovite provjere točnosti i neovisnosti tržišnih cijena ili ulaznih parametara za vrednovanje po modelu;

(71)

„priznati kapital” znači sljedeće:

(a)

u svrhu glave III. dijela drugog, znači zbroj sljedećih elemenata:

i.

osnovni kapital kako je navedeno u članku 25., bez primjene odbitka u članku 36. stavku 1. točki (k) podtočki i.;

ii.

dopunski kapital kako je navedeno u članku 71. koji je jednak jednoj trećini osnovnog kapitala ili manji od nje, izračunat u skladu s podtočkom i. ove točke;

(b)

u svrhu članka 97. i dijela četvrtog, znači zbroj sljedećih elemenata:

i.

osnovni kapital kako je navedeno u članku 25.;

ii.

dopunski kapital kako je navedeno u članku 71. koji je jednak jednoj trećini osnovnog kapitala ili manji od nje;

(72)

„priznata burza” znači burza koja ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)

uređeno je tržište;

(b)

ima klirinški mehanizam, pri čemu ugovori navedeni u Prilogu II. podliježu zahtjevima za dnevno utvrđivanje marže koja prema mišljenju nadležnih tijela osigurava odgovarajuću zaštitu;

(73)

„diskrecijske mirovinske pogodnosti” znači poboljšane mirovinskih pogodnosti koje institucija dodjeljuje zaposleniku na diskrecijskoj osnovi kao dio paketa varijabilnih primitaka tog zaposlenika, a koje ne uključuju obračunate doprinose koje institucija dodjeljuje zaposleniku pod uvjetima mirovinskog plana društva;

(74)

„hipotekarna vrijednost” znači vrijednost nekretnine koja je utvrđena razboritom procjenom buduće utrživosti nekretnine uzimajući u obzir dugoročne, održive aspekte nekretnine, uobičajene i lokalne tržišne uvjete, tekuću upotrebu i alternativne odgovarajuće načine upotrebe nekretnine;

(75)

„stambena nekretnina” znači stambena nekretnina u kojoj stanuje vlasnik ili najmoprimac, uključujući pravo stanovanja u stambenim zadrugama koje se nalaze u Švedskoj;

(76)

„tržišna vrijednost” za potrebe nekretnine znači procijenjeni iznos za koji bi nekretnina mogla biti razmijenjena na datum vrednovanja između voljnog kupca i voljnog prodavatelja u transakciji po tržišnim uvjetima nakon odgovarajućeg marketinga, pri čemu je svaka strana bila dobro obaviještena te postupila razborito i bez prisile;

(77)

„primjenjivi računovodstveni okvir” znači računovodstveni standardi kojima institucija podliježe u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 ili Direktivom 86/635/EEZ;

(78)

„jednogodišnja stopa neispunjavanja obveza” znači omjer između broja neispunjenih obveza do kojih je došlo u razdoblju koje započinje godinu dana prije dana T i broja dužnika pripisanih tom razredu ili skupini godinu dana prije tog datuma;

(79)

„špekulativno financiranje nekretnina” znači zajmovi za stjecanje ili razvoj zemljišta ili gradnju na zemljištu povezanom s nekretninom ili za stjecanje takve nekretnine i u vezi s takvom nekretninom s namjerom kasnije prodaje radi ostvarivanja dobiti;

(80)

„financiranje trgovine” znači financiranje, uključujući jamstva, povezano s razmjenom robe i usluga upotrebom financijskih instrumenata s fiksnim kratkoročnim dospijećem, obično kraćim od jedne godine, bez mogućnosti automatskog obnavljanja;

(81)

„službeno podupirani izvozni krediti” znači zajmovi ili krediti za financiranje izvoza robe ili usluga za koji službene agencije za kreditiranje izvoza daju jamstva, osiguranje ili izravno financiranje;

(82)

„repo ugovor” i „obratni repo ugovor” znači bilo koji ugovor kojim institucija ili njezina druga ugovorna strana prenose vrijednosne papire ili robu ili zajamčena prava koji se odnose na pravo vlasništva nad vrijednosnim papirima ili robom ako to jamstvo izdaje priznata burza koja ima prava na vrijednosne papire ili robu i ugovor instituciji ne dopušta prijenos ili zalog određenog vrijednosnog papira ili robe u odnosu na više od jedne druge ugovorne strane u isto vrijeme, uz obvezu njihova otkupa ili na zamjenske vrijednosne papire ili robu koja odgovara istom opisu po određenoj cijeni na budući datum koji je odredio ili će odrediti prenositelj, što predstavlja repo ugovor za instituciju koja prodaje vrijednosne papire ili robu, a obratni repo ugovor za instituciju koja ih kupuje;

(83)

„repo transakcija” znači bilo koja transakcija koja je regulirana repo ugovorom ili obratnim repo ugovorom;

(84)

„jednostavni repo ugovor” znači repo transakcija u vezi s pojedinačnom imovinom ili sličnom nesloženom imovinom za razliku od košarice imovine;

(85)

„pozicije s namjerom trgovanja” znači jedno od sljedećeg:

(a)

vlasničke pozicije i pozicije koje proizlaze iz servisiranja klijenata i održavanja tržišta;

(b)

pozicije s namjerom kratkoročne ponovne prodaje;

(c)

pozicije s namjerom ostvarivanja koristi od stvarnih ili očekivanih kratkoročnih razlika u cijeni između njihove prodajne i kupovne cijene ili na račun promjene drugih cijena ili promjene kamatnih stopa;

(86)

„knjiga trgovanja” znači sve pozicije u financijskim instrumentima i robi koje institucija ima s namjerom trgovanja ili da bi se zaštitile pozicije koje ima s namjerom trgovanja;

(87)

„multilateralni trgovinski proizvod” znači multilateralni trgovinski proizvod definiran člankom 4. točkom (15) Direktive 2004/39/EZ;

(88)

„kvalificirana središnja druga ugovorna strana” znači središnja druga ugovorna strana koja je dobila odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili koja je priznata u skladu s člankom 25. te Uredbe;

(89)

„jamstveni fond” znači fond koji osniva središnja druga ugovorna strana u skladu s člankom 42. Uredbe (EU) br. 648/2012 i koji se upotrebljava u skladu s člankom 45. te Uredbe;

(90)

„preduplata u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane” znači uplata u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane koju uplaćuje institucija;

(91)

„izloženost iz trgovanja” znači sadašnja izloženost, uključujući varijacijsku maržu koja pripada klirinškom članu ili klijentu i koju on tek treba primiti, i svaka potencijalna buduća izloženost klirinškog člana ili klijenta prema središnjoj drugoj ugovornoj strani koja proizlazi iz ugovora i transakcija navedenih u točkama od (a) do (e) članka 301. stavka 1. kao i inicijalna marža;

(92)

„uređeno tržište” znači uređeno tržište definirano člankom 4. točkom (14) Direktive 2004/39/EZ;

(93)

„financijska poluga” znači, u odnosu na regulatorni kapital institucije, relativna veličina imovine, izvanbilančnih obveza i potencijalnih obveza institucije za plaćanje ili isporuku ili pružanje kolaterala, uključujući obveze na osnovi primljenih izvora financiranja, preuzete obveze, izvedenice ili repo ugovore, a isključujući obveze koje je moguće izvršiti samo tijekom likvidacije institucije;

(94)

„rizik prekomjerne financijske poluge” znači rizik koji proizlazi iz ranjivosti institucije zbog financijske poluge ili potencijalne financijske poluge i koji može dovesti do neželjenih izmjena njezinog poslovnog plana, uključujući prisilnu prodaju imovine što može rezultirati gubicima ili prilagodbom vrednovanja njezine preostale imovine;

(95)

„ispravak vrijednosti za kreditni rizik” znači iznos posebnih i općih rezervacija za gubitke po kreditima zbog kreditnih rizika koji se priznaje u financijskim izvještajima institucije u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

(96)

„interna zaštita” znači pozicija koja značajno poništava elemente rizika između pozicija iz knjige trgovanja i knjige pozicija kojima se ne trguje ili skupa pozicija;

(97)

„referentna obveza” znači obveza koja se upotrebljava radi utvrđivanja vrijednosti gotovinske namire kreditne izvedenice;

(98)

„vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika” ili „VIPKR” znači agencija za kreditni rejting koja je registrirana ili certificirana u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o agencijama za kreditni rejting (25) ili središnja banka koja daje kreditne rejtinge na koje se ne primjenjuje Uredba (EZ) br. 1060/2009;

(99)

„odabrani VIPKR” znači VIPKR koji je odabrala institucija;

(100)

„akumulirana ostala sveobuhvatna dobit” ima isto značenje kao i u Međunarodnom računovodstvenom standardu (MRS) 1 koji se primjenjuje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002;

(101)

„osnovna vlastita sredstva” znači osnovna vlastita sredstva u smislu članka 88. Direktive 2009/138/EZ;

(102)

„stavke osigurateljnog osnovnog kapitala” znači stavke osnovnih vlastitih sredstava društava koja podliježu zahtjevima iz Direktive 2009/138/EZ, ako su te stavke klasificirane u osnovni kapital u smislu Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 94. stavkom 1. te Direktive;

(103)

„stavke osigurateljnog dodatnog osnovnog kapitala” znači stavke osnovnih vlastitih sredstava društava koja podliježu zahtjevima iz Direktive 2009/138/EZ, ako su te stavke klasificirane u osnovni kapital u smislu Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 94. stavkom 1. te Direktive, a uključenje tih stavki ograničeno je delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 99. te Direktive;

(104)

„stavke osigurateljnog dopunskog kapitala I” znači stavke osnovnih vlastitih sredstava društava koja podliježu zahtjevima iz Direktive 2009/138/EZ, ako su te stavke klasificirane u dopunski kapital I u smislu Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 94. stavkom 2. te Direktive;

(105)

„stavke osigurateljnog dopunskog kapitala II” znači stavke osnovnih osigurateljnih vlastitih sredstava društava koja podliježu zahtjevima iz Direktive 2009/138/EZ, ako su te stavke klasificirane u dopunski kapital II u smislu Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 94. stavkom 3. te Direktive;

(106)

„odgođena porezna imovina” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(107)

„odgođena porezna imovina koja ovisi o budućoj profitabilnosti” znači odgođena porezna imovina čiju je buduću vrijednost moguće realizirati samo ako institucija u budućnosti ostvari oporezivu dobit;

(108)

„odgođene porezne obveze” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(109)

„imovina mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca” znači imovina mirovinskog fonda ili plana, prema potrebi, koja je izračunata nakon što je od nje oduzet iznos obveza u okviru istog fonda ili plana;

(110)

„raspodjela” znači isplata dividendi ili kamata u bilo kojem obliku;

(111)

„financijsko društvo” ima isto značenje kao u članku 13. točki (25) podtočkama b. i d. Direktive 2009/138/EZ;

(112)

„rezerve za opće bankovne rizike” ima isto značenje kao u članku 38. Direktive 86/635/EEZ;

(113)

goodwill” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(114)

„neizravno ulaganje” znači bilo koja izloženost prema posredniku koji je izložen instrumentima kapitala koje izdaje subjekt financijskog sektora, pri čemu se, u slučaju da instrumenti kapitala koje izdaje subjekt financijskog sektora budu trajno otpisani, gubitak koji bi institucija ostvarila ne bi značajno razlikovao od gubitka koji bi institucija ostvarila u slučaju izravnog ulaganja u te instrumente kapitala koje izdaje subjekt financijskog sektora;

(115)

„nematerijalna imovina” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru i obuhvaća goodwill;

(116)

„ostali instrumenti kapitala” znači instrumenti kapitala koje izdaju subjekti financijskog sektora i koji ne ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili instrumente dopunskog kapitala, odnosno stavke osigurateljnog osnovnog kapitala, stavke osigurateljnog dodatnog osnovnog kapitala, stavke osigurateljnog dopunskog kapitala I ili stavke osigurateljnog dopunskog kapitala II;

(117)

„ostale rezerve” znači rezerve u smislu primjenjivog računovodstvenog okvira koje se moraju objaviti u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardom, isključujući iznose koji su već uključeni u akumuliranu ostalu sveobuhvatnu dobit ili zadržanu dobit;

(118)

„regulatorni kapital” znači zbroj osnovnog kapitala i dopunskog kapitala;

(119)

„instrumenti regulatornog kapitala” znači instrumenti kapitala koje izdaje institucija i koji ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili instrumente dopunskog kapitala;

(120)

„manjinski udio” znači iznos redovnog osnovnog kapitala društva kćeri institucije koji pripada fizičkim ili pravnim osobama koje nisu uključene u bonitetni opseg konsolidacije institucije;

(121)

„dobit” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(122)

„recipročno međusobno ulaganje” znači ulaganje institucije u instrumente regulatornog kapitala ili druge instrumente kapitala koje izdaju subjekti financijskog sektora, ako i ti subjekti imaju ulaganje u instrumente regulatornog kapitala koje izdaje institucija;

(123)

„zadržana dobit” znači prenesena dobit i gubitak koji proizlaze iz dobiti ili gubitka proteklih godina, u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

(124)

„račun premija na dionice” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(125)

„privremene razlike” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(126)

„sintetsko ulaganje” znači ulaganje institucije u financijski instrument čija je vrijednost izravno povezana s vrijednošću instrumenata kapitala koje izdaje subjekt financijskog sektora;

(127)

„shema međusobnih jamstava” znači shema koja ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)

institucije su obuhvaćene istim institucionalnim sustavom zaštite kako je navedeno u članku 113. stavku 7.;

(b)

institucije su uključene u punu konsolidaciju u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (b), (c) ili (d) ili člankom 1. stavkom 2. Direktive 83/349/EEZ te su obuhvaćene nadzorom na konsolidiranoj osnovi institucije koja je matična institucija u državi članici u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog ove Uredbe i podliježu kapitalnim zahtjevima;

(c)

matična institucija u državi članici i društva kćeri osnovani su u istoj državi članici i podliježu dobivanju odobrenja za rad od istog nadležnog tijela i njegovom nadzoru;

(d)

matična institucija u državi članici i društva kćeri sklopili su ugovorno ili zakonski određeno uređenje odgovornosti koje štiti te institucije i posebno osigurava njihovu likvidnost i solventnost kako bi se izbjegao stečaj u slučaju da to postane neophodno;

(e)

postoje uređenja koja osiguravaju promptno pružanje financijskih sredstava u obliku kapitala i likvidnosti ako to bude potrebno u skladu s ugovornim ili zakonski određenim uređenjem odgovornosti iz točke (d);

(f)

prikladnost uređenja iz točaka od (d) do (e) redovito prati nadležno tijelo;

(g)

najkraći otkazni rok za dobrovoljni izlazak društva kćeri iz uređenja odgovornosti jest deset godina;

(h)

nadležno tijelo je ovlašteno zabraniti dobrovoljni izlazak društva kćeri iz uređenja odgovornosti;

(128)

„stavke raspoložive za raspodjelu” znači iznos dobiti na kraju posljednje financijske godine uvećan za bilo koju prenesenu dobit i rezerve raspoložive u tu svrhu prije raspodjele imateljima instrumenata regulatornog kapitala i umanjen za sve prenesene gubitke, dobit koja nije raspoloživa za raspodjelu u skladu s odredbama u zakonodavstvu ili internim aktima institucije i iznose koji su raspoređeni u rezerve koje nisu raspoložive za raspodjelu u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom ili statutom institucije, pri čemu se ti gubici i rezerve utvrđuju na temelju pojedinačnih izvještaja institucije, a ne na temelju konsolidiranih izvještaja.

2.   Sva upućivanja u ovoj Uredbi na nekretnine ili stambenu ili poslovnu nekretninu ili hipoteku na takvoj nekretnini obuhvaćaju i dionice u finskim društvima za stambenu izgradnju koja posluju u skladu s finskim zakonom o društvima za stambenu izgradnju iz 1991. ili naknadno donesenim istovjetnim zakonodavstvom. Države članice ili njihova nadležna tijela mogu dopustiti da se s dionicama koje čine istovjetno neizravno ulaganje u nekretninu postupa kao s izravnim ulaganjem u nekretninu pod uvjetom da je takvo neizravno ulaganje posebno uređeno nacionalnim pravom dotične države članice i da, kada se zalaže kao kolateral, osigurava istovjetnu zaštitu vjerovnicima.

3.   Financiranje trgovine iz točke (80) stavka 1. općenito je neobvezujuće i zahtijeva zadovoljavajuću prateću transakcijsku dokumentaciju za svaki zahtjev za povlačenje financiranja čime se omogućava odbijanje financiranja u slučaju bilo kakve sumnje u kreditnu sposobnost ili prateću transakcijsku dokumentaciju. Otplata izloženosti s osnove financiranja trgovine obično ne ovisi o dužniku, a sredstva se ostvaruju s osnove gotovine primljene od uvoznika ili su rezultat prihoda od prodaje odnosne robe.

Članak 5.

Definicije koje su specifične za kapitalne zahtjeve za kreditni rizik

Za potrebe glave II. dijela trećeg primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„izloženost” znači stavka imovine ili izvanbilančna stavka;

(2)

„gubitak” znači ekonomski gubitak, uključujući značajne učinke diskontiranja, te značajne izravne i neizravne troškove povezane s naplatom po pojedinom instrumentu;

(3)

„očekivani gubitak” ili „EL” (engl. expected loss, EL) znači omjer između iznosa za koji se očekuje da će biti izgubljen po određenoj izloženosti zbog potencijalnog neispunjavanja obveza druge ugovorne strane ili razrjeđivanja tijekom jednogodišnjeg razdoblja i iznosa izloženosti u trenutku neispunjavanja obveze.

GLAVA II.

RAZINA PRIMJENE ZAHTJEVA

POGLAVLJE 1.

Primjena zahtjeva na pojedinačnoj osnovi

Članak 6.

Opća načela

1.   Institucije moraju ispunjavati obveze propisane od dijela drugog do dijela petog i u dijelu osmom na pojedinačnoj osnovi.

2.   Institucija koja je ili društvo kći u državi članici gdje ima odobrenje za rad i u kojoj se nad njom provodi nadzor ili matično društvo te institucija koja je uključena u konsolidaciju u skladu s člankom 18. nije dužna ispunjavati obveze propisane člancima 89., 90. i 91. na pojedinačnoj osnovi.

3.   Institucija koja je ili matično društvo ili društvo kći te svaka institucija koja je uključena u konsolidaciju u skladu s člankom 18. nije dužna ispunjavati obveze propisane u dijelu osmom na pojedinačnoj osnovi.

4.   Kreditne institucije i investicijska društva koja imaju odobrenje za pružanje investicijskih usluga i aktivnosti navedenih u točkama (3) i (6) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ moraju ispunjavati obveze propisane u dijelu šestom na pojedinačnoj osnovi. Dok Komisija ne pripremi izvješće u skladu s člankom 508. stavkom 3., nadležna tijela mogu izuzeti investicijska društva od ispunjavanja obveza propisanih u dijelu šestom, vodeći računa o vrsti, opsegu i složenosti poslova investicijskih društava.

5.   Institucije, osim investicijskih društava iz članka 95. stavka 1. i članka 96. stavka 1. i institucije za koje nadležna tijela primijene odstupanje navedeno u članku 7. stavku 1. ili stavku 3., moraju ispunjavati obveze propisane u dijelu sedmom na pojedinačnoj osnovi.

Članak 7.

Odstupanje od primjene bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi

1.   Nadležna tijela mogu izuzeti od primjene članka 6. stavka 1. bilo koje društvo kćer institucije ako se i za društvo kćer i za instituciju zahtijeva odobrenje za rad i nadzor od strane dotične države članice, a društvo kći je uključeno u nadzor na konsolidiranoj osnovi institucije koja je matično društvo, te ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti, kako bi se osigurala adekvatna raspodjela regulatornog kapitala između matičnog društva i društva kćeri:

(a)

ne postoje tekuće ili predvidive značajne praktične ili pravne prepreke za promptni prijenos regulatornog kapitala ili za otplatu obveza od strane matičnog društva;

(b)

matično društvo ispunjava zahtjeve nadležnog tijela u vezi s razboritim upravljanjem društvom kćeri te je izjavilo, uz odobrenje nadležnog tijela, da jamči za obveze društva kćeri ili su rizici društva kćeri zanemarivi;

(c)

postupci procjene, mjerenja i kontrole rizika matičnog društva obuhvaćaju društvo kćer;

(d)

matično društvo ima više od 50 % glasačkih prava povezanih s udjelima u kapitalu društva kćeri ili ima pravo imenovati ili razriješiti većinu članova upravljačkog tijela društva kćeri.

2.   Nadležna tijela mogu upotrijebiti mogućnost iz stavka 1. ako je matično društvo financijski holding ili mješoviti financijski holding osnovan u istoj državi članici kao i institucija, pod uvjetom da se na njega primjenjuje isti nadzor kao i onaj za institucije, a posebno standardi određeni člankom 11. stavkom 1.

3.   Nadležna tijela mogu izuzeti od primjene članka 6. stavka 1. matičnu instituciju u državi članici ako se za tu instituciju zahtijeva odobrenje za rad i nadzor od strane dotične države članice, a ona je uključena u nadzor na konsolidiranoj osnovi, te ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti, kako bi se osigurala adekvatna raspodjela regulatornog kapitala između matičnog društva i društava kćeri:

(a)

ne postoje tekuće ili predvidive značajne praktične ili pravne prepreke za promptni prijenos regulatornog kapitala ili otplatu obveza matičnoj instituciji u državi članici; te

(b)

postupci procjene, mjerenja i kontrole rizika relevantni za konsolidirani nadzor obuhvaćaju matičnu instituciju u državi članici.

Nadležno tijelo koje primijeni ovaj stavak dužno je obavijestiti nadležna tijela svih drugih država članica.

Članak 8.

Odstupanje od primjene likvidnosnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi

1.   Nadležna tijela mogu izuzeti u potpunosti ili djelomično od primjene dijela šestog instituciju i sva ili neka od njezinih društava kćeri u Uniji i nadzirati ih kao jedinstvenu likvidnosnu podgrupu ako one ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)

matična institucija na konsolidiranoj osnovi ili institucija kći na potkonsolidiranoj osnovi ispunjavaju obveze propisane u dijelu šestom;

(b)

matična institucija na konsolidiranoj osnovi ili institucija kći na potkonsolidiranoj osnovi prate i u svakom trenutku imaju pregled nad likvidnosnim pozicijama svih institucija unutar grupe ili podgrupe koje podliježu izuzeću i osiguravaju zadovoljavajuću razinu likvidnosti za sve te institucije;

(c)

institucije su sklopile ugovore koji su u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela i koji omogućavaju slobodno kretanje sredstava između njih kako bi one mogle podmiriti pojedinačne i zajedničke obveze po njihovom dospijeću;

(d)

ne postoji tekuća ili predvidiva značajna praktična ili pravna prepreka za ispunjenje ugovora navedenih u točki (c).

Komisija do 1. siječnja 2014. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o svim pravnim preprekama koje mogu onemogućiti primjenu točke (c) prvog podstavka te je pozvana da do 31. prosinca 2015., ako je to potrebno, priredi prijedlog zakonodavnog akta u vezi s preprekama koje je potrebno ukloniti.

2.   Nadležna tijela mogu izuzeti u potpunosti ili djelomično od primjene dijela šestog instituciju i sva ili neka od njezinih društava kćeri ako sve institucije unutar jedinstvene likvidnosne podgrupe imaju odobrenje za rad u istoj državi članici i pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1.

3.   Ako institucije unutar jedinstvene likvidnosne podgrupe imaju odobrenje za rad u nekoliko država članica, odredbe iz stavka 1. primjenjuju se nakon provođenja postupka opisanog u članku 21. i samo na institucije čija se nadležna tijela slažu oko sljedećih elemenata:

(a)

njihove procjene usklađenosti ustrojstva i tretmana likvidnosnog rizika s uvjetima propisanim člankom 86. Direktive 2013/36/EU unutar jedinstvene likvidnosne podgrupe;

(b)

razdiobe iznosa, lokacije i vlasništva nad zahtijevanom likvidnom imovinom koju mora imati jedinstvena likvidnosna podgrupa;

(c)

određivanja minimalnih iznosa likvidne imovine koju moraju imati institucije koje se izuzimaju od primjene dijela šestog;

(d)

potrebe za primjenom strožih parametara od onih navedenih u dijelu šestom;

(e)

neograničene razmjene svih informacija među nadležnim tijelima;

(f)

potpunog razumijevanja implikacija takvog izuzeća.

4.   Nadležna tijela također mogu primjenjivati odredbe stavka 1., stavka 2. i stavka 3. na institucije koje su članice istog institucionalnog sustava zaštite kako je navedeno u članku 113. stavku 7., pod uvjetom da ispunjavaju sve tamo utvrđene uvjete i na druge institucije koje su povezane odnosom iz članka 113. stavka 6. pod uvjetom da ispunjavaju sve uvjete koji su u njemu utvrđeni. Nadležna tijela u tom slučaju određuju jednu od institucija na koju se primjenjuje izuzeće da ispuni zahtjeve iz dijela šestog na osnovi konsolidiranog položaja svih institucija jedinstvene likvidnosne podgrupe.

5.   U slučaju kad je odobreno izuzeće prema odredbama stavka 1. ili stavka 2., nadležna tijela mogu također primijeniti članak 86. Direktive 2013/36/EU ili neke njegove dijelove na razini jedinstvene likvidnosne podgrupe i izuzeti od primjene članak 86. Direktive 2013/36/EU ili neke njegove dijelove na pojedinačnoj osnovi.

Članak 9.

Metoda pojedinačne konsolidacije

1.   Uz primjenu stavaka od 2. do 3. ovog članka i članka 144. stavka 3. Direktive 2013/36/EU nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi dopustiti matičnim institucijama da uključe u izračun svojih zahtjeva iz članka 6. stavka 1. društva kćeri koja ispunjavaju uvjete iz članka 7. stavka 1. točaka (c) i (d) te imaju značajne izloženosti ili značajne obveze prema toj matičnoj instituciji.

2.   Tretman iz stavka 1. dopušta se samo ako matična institucija u potpunosti dokaže nadležnim tijelima okolnosti i mjere, uključujući pravno uređenje, na temelju kojih ne postoje tekuće ili predvidive značajne praktične ili pravne prepreke za promptni prijenos regulatornog kapitala ili za otplatu dospjelih obveza društva kćeri prema njegovom matičnom društvu.

3.   Ako se nadležno tijelo koristi diskrecijskim pravom iz stavka 1., ono mora redovito, a najmanje jednom godišnje, izvijestiti nadležna tijela svih drugih država članica o korištenju prava iz stavka 1. te o okolnostima i mjerama iz stavka 2. Ako je društvo kći u trećoj zemlji, nadležna tijela moraju također dostaviti iste informacije nadležnim tijelima te treće zemlje.

Članak 10.

Izuzeće za kreditne institucije stalno povezane sa središnjim tijelom

1.   Nadležna tijela mogu, u skladu s nacionalnim pravom, izuzeti u potpunosti ili djelomično od primjene zahtjeva navedenih od dijela drugog do dijela osmog jednu ili više kreditnih institucija koje se nalaze u istoj državi članici te koje su stalno povezane sa središnjim tijelom koje ih nadzire, a koje ima sjedište u istoj državi članici, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

obveze središnjeg tijela i povezanih institucija predstavljaju zajedničku i solidarnu odgovornost ili za obveze svojih povezanih institucija u potpunosti jamči središnje tijelo;

(b)

solventnost i likvidnost središnjeg tijela i svih povezanih institucija prate se kao cjelina na temelju konsolidiranih izvještaja tih institucija;

(c)

uprava središnjeg tijela ovlaštena je za davanje uputa upravi povezanih institucija.

Države članice mogu zadržati i primjenjivati postojeće nacionalno zakonodavstvo u vezi s primjenom izuzeća iz prvog podstavka sve dok to nije u suprotnosti s ovom Uredbom ili Direktivom 2013/36/EU.

2.   Kada nadležna tijela smatraju da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. i kada za obveze središnjeg tijela u potpunosti jamče povezane institucije, nadležna tijela mogu izuzeti središnje tijelo od primjene dijela drugog do dijela osmog na pojedinačnoj osnovi.

POGLAVLJE 2.

Bonitetna konsolidacija

Odjeljak 1.

Primjena zahtjeva na konsolidiranoj osnovi

Članak 11.

Opći tretman

1.   Matične institucije u državi članici moraju ispunjavati, u opsegu i na način propisan člankom 18., obveze propisane od dijela drugog do dijela četvrtog i u dijelu sedmom na osnovi svog konsolidiranog položaja. Matična društva i njihova društva kćeri na koja se primjenjuje ova Uredba uspostavljaju odgovarajuću organizacijsku strukturu i odgovarajuće mehanizme unutarnjih kontrola kako bi osigurali da su podaci potrebni za konsolidaciju obrađeni na odgovarajući način i proslijeđeni. Posebno trebaju osigurati da društva kćeri na koja se ne primjenjuje ova Uredba primjenjuju sustave, procese i mehanizme koji osiguravaju odgovarajuću konsolidaciju.

2.   Institucije koje su pod kontrolom matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga u državi članici moraju ispunjavati, u opsegu i na način propisan člankom 18., obveze propisane od dijela drugog do dijela četvrtog i u dijelu sedmom na osnovi konsolidiranog položaja tog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

Ako je više od jedne institucije pod kontrolom matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga u državi članici, prvi podstavak primjenjuje se samo na instituciju na koju se primjenjuje nadzor na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 111. Direktive 2013/36/EU.

3.   Matične institucije iz EU-a, institucije pod kontrolom matičnog financijskog holdinga iz EU-a i institucije pod kontrolom matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a moraju ispunjavati obveze propisane u dijelu šestom na osnovi konsolidiranog položaja te matične institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, ako grupa obuhvaća jednu ili više kreditnih institucija ili investicijskih društava koja imaju odobrenje za pružanje investicijskih usluga i aktivnosti navedenih u točkama (3) i (6) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ. Dok Komisija ne pripremi izvješće u skladu s člankom 508. stavkom 2. ove Uredbe, i ako grupu čine samo investicijska društva, nadležna tijela mogu izuzeti investicijska društva od ispunjavanja obveza propisanih u dijelu šestom na konsolidiranoj osnovi, vodeći računa o vrsti, opsegu i složenosti poslova investicijskog društva.

4.   Pri primjeni članka 10. središnje tijelo koje se u tom članku navodi mora ispunjavati zahtjeve od dijela drugog do dijela osmog na osnovi konsolidiranog položaja cjeline koju čini središnje tijelo zajedno s njegovim povezanim institucijama.

5.   Osim zahtjeva iz stavaka od 1. do 4. i ne dovodeći u pitanje ostale odredbe ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU, te kada je to opravdano potrebama nadzora zbog specifičnosti rizika ili strukture kapitala institucije ili kada države članice donesu nacionalne propise koji zahtijevaju strukturno razdvajanje djelatnosti unutar bankovne grupacije, nadležna tijela mogu zahtijevati od strukturno razdvojenih institucija da ispunjavaju obveze propisane od dijela drugog do dijela četvrtog i od dijela šestog do dijela osmog ove Uredbe te u glavi VII. Direktive 2013/36/EU na potkonsolidiranoj osnovi.

Primjena pristupa iz prvog podstavka ne smije dovesti u pitanje djelotvorni nadzor na konsolidiranoj osnovi i ne smije dovesti do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli ili na dijelove financijskog sustava u drugim državama članicama ili u Uniji kao cjelini ni biti zapreka ili stvoriti zapreku funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

Članak 12.

Financijski holding ili mješoviti financijski holding s kreditnom institucijom kćeri i investicijskim društvom kćeri

Ako financijski holding ili mješoviti financijski holding ima najmanje jednu kreditnu instituciju kćer i jedno investicijsko društvo kćer, zahtjevi koji se primjenjuju na osnovi konsolidiranog položaja financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga primjenjuju se na kreditnu instituciju.

Članak 13.

Primjena zahtjeva za objavu na konsolidiranoj osnovi

1.   Matične institucije iz EU-a moraju ispunjavati obveze propisane u dijelu osmom na osnovi svog konsolidiranog položaja.

Značajna društva kćeri matičnih institucija iz EU-a i ona društva kćeri koja su od materijalnog značaja za njihovo lokalno tržište moraju objavljivati informacije navedene u člancima 437., 438., 440., 442., 450., 451. i 453. na pojedinačnoj ili na potkonsolidiranoj osnovi.

2.   Institucije pod kontrolom matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a moraju ispunjavati obveze propisane u dijelu osmom na osnovi konsolidiranog položaja tog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

Značajna društva kćeri matičnih financijskih holdinga iz EU-a ili matičnih mješovitih holdinga iz EU-a i ona društva kćeri koja su od materijalnog značaja za njihovo lokalno tržište moraju objavljivati informacije navedene u člancima 437., 438., 440., 442., 450., 451. i 453. na pojedinačnoj ili na potkonsolidiranoj osnovi.

3.   Odredbe iz stavaka 1. i 2. ne primjenjuju se u potpunosti ili djelomično na matične institucije iz EU-a, institucije pod kontrolom matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a ako su one uključene u istovjetnu objavu na konsolidiranoj osnovi od strane matičnog društva s poslovnim nastanom u trećoj zemlji.

4.   Pri primjeni članka 10. središnje tijelo koje se u tom članku navodi mora ispunjavati zahtjeve iz dijela osmog na osnovi konsolidiranog položaja središnjeg tijela. Članak 18. stavak 1. primjenjuje se na središnje tijelo, a povezane institucije tretiraju se kao društva kćeri središnjeg tijela.

Članak 14.

Primjena zahtjeva iz dijela petog na konsolidiranoj osnovi

1.   Matična društva i njihova društva kćeri na koja se primjenjuje ova Uredba moraju ispunjavati obveze propisane u dijelu petom na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi kako bi se osiguralo da su njihovi sustavi, procesi i mehanizmi koji se zahtijevaju ovim odredbama usklađeni i dobro integrirani i da je moguće pružiti sve podatke i informacije koji su potrebni za nadzor. Posebno trebaju osigurati da društva kćeri na koja se ne primjenjuje ova Uredba provode sustave, procese i mehanizme koji osiguravaju usklađenost s ovim odredbama.

2.   Institucije primjenjuju dodatni ponder rizika u skladu s člankom 407. pri provedbi članka 92. na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi ako su zahtjevi iz članka 405. ili 406. prekršeni na razini subjekta s poslovnim nastanom u trećoj zemlji uključenog u konsolidaciju u skladu s člankom 18. te ako je kršenje značajno u odnosu na ukupni profil rizičnosti grupe.

3.   Obveze koje proizlaze iz dijela petog, a koje se odnose na društva kćeri na koja se ne primjenjuje ova Uredba, ne primjenjuju se ako matična institucija iz EU-a ili institucije pod kontrolom matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a nadležnim tijelima mogu dokazati da primjena dijela petog nije u skladu sa zakonima treće zemlje u kojoj društvo kći ima poslovni nastan.

Članak 15.

Odstupanje od primjene kapitalnih zahtjeva na konsolidiranoj osnovi za grupe investicijskih društava

1.   Konsolidirajuće nadzorno tijelo može na pojedinačnoj osnovi izuzeti od primjene dio treći ove Uredbe i poglavlje 4. glave VII. Direktive 2013/36/EU na konsolidiranoj osnovi pod uvjetom da su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)

svako investicijsko društvo iz EU-a u grupi primjenjuje alternativni izračun ukupnog iznosa izloženosti riziku iz članka 95. stavka 2. ili članka 96. stavka 2.;

(b)

sva investicijska društva u grupi spadaju u kategorije iz članka 95. stavka 1. ili članka 96. stavka 1.;

(c)

svako investicijsko društvo iz EU-a u grupi ispunjava zahtjeve iz članka 95. ili 96. na pojedinačnoj osnovi te istodobno odbija od stavki svog redovnog osnovnog kapitala sve potencijalne obveze prema investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za upravljanje imovinom i društvima za pomoćne usluge koje bi inače bile konsolidirane;

(d)

svaki financijski holding koji je matični financijski holding u državi članici nekog investicijskog društva u grupi ima barem dovoljno kapitala, koji je ovdje definiran kao zbroj stavki navedenih u članku 26. stavku 1., članku 51. stavku 1. i članku 62. stavku 1. kako bi pokrio zbroj sljedećeg:

i.

zbroj ukupne knjigovodstvene vrijednosti svih ulaganja, podređenih potraživanja i instrumenata iz članka 36. stavka 1. točaka (h) i (i), članka 56. stavka 1. točaka (c) i (d) i članka 66. stavka 1. točaka (c) i (d) u investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za upravljanje imovinom i društvima za pomoćne usluge koji bi inače bili konsolidirani; i

ii.

ukupni iznos svih potencijalnih obveza prema investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za upravljanje imovinom i društvima za pomoćne usluge koje bi inače bile konsolidirane;

(e)

grupa ne obuhvaća kreditne institucije.

Ako su ispunjeni kriteriji iz prvog podstavka, svako investicijsko društvo iz EU-a mora imati uspostavljene sustave za praćenje i kontrolu izvora kapitala i financiranja svih financijskih holdinga, investicijskih društava, financijskih institucija, društava za upravljanje imovinom i društava za pomoćne usluge unutar grupe.

2.   Nadležna tijela mogu primijeniti izuzeće i u slučaju da financijski holdinzi imaju manji iznos regulatornog kapitala od iznosa koji je izračunat u skladu sa stavkom 1. točkom (d), a nije manji od zbroja kapitalnih zahtjeva određenih na pojedinačnoj osnovi za investicijska društva, financijske institucije, društva za upravljanje imovinom i društva za pomoćne usluge koji bi inače bili konsolidirani i ukupnog iznosa svih potencijalnih obveza prema investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za upravljanje imovinom i društvima za pomoćne usluge koje bi inače bile konsolidirane. Za potrebe ovog stavka, kapitalni zahtjev za investicijska društva iz trećih zemalja, financijske institucije, društva za upravljanje imovinom i društva za pomoćne usluge smatra se zamišljenim kapitalnim zahtjevom.

Članak 16.

Odstupanje od primjene zahtjeva u vezi s omjerom financijske poluge na konsolidiranoj osnovi za grupe investicijskih društava

Kada su svi subjekti u grupi investicijskih društava, uključujući matični subjekt, investicijska društva koja su izuzeta od primjene zahtjeva propisanih u dijelu sedmom na pojedinačnoj osnovi u skladu s člankom 6. stavkom 5., matično investicijsko društvo može odlučiti da neće primjenjivati zahtjeve propisane u dijelu sedmom na konsolidiranoj osnovi.

Članak 17.

Nadzor investicijskih društava izuzetih od primjene kapitalnih zahtjeva na konsolidiranoj osnovi

1.   Investicijska društva u grupi kojima je odobreno izuzeće iz članka 15. moraju obavijestiti nadležna tijela o rizicima koji bi mogli ugroziti njihov financijski položaj, uključujući i one povezane sa sastavom i izvorima njihovog regulatornog kapitala, internog kapitala i financiranja.

2.   Ako nadležna tijela koja su odgovorna za bonitetni nadzor investicijskog društva odobre izuzeće od obveze nadzora na konsolidiranoj osnovi iz članka 15., moraju poduzeti druge odgovarajuće mjere za praćenje rizika, posebno velikih izloženosti, cijele grupe, uključujući i društva koja se ne nalaze u državi članici.

3.   Ako nadležna tijela koja su odgovorna za bonitetni nadzor investicijskog društva odobre izuzeće od primjene kapitalnih zahtjeva na konsolidiranoj osnovi iz članka 15., zahtjevi iz dijela osmog primjenjuju se na pojedinačnoj osnovi.

Odjeljak 2.

Metode bonitetne konsolidacije

Članak 18.

Metode bonitetne konsolidacije

1.   Institucije koje su dužne ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 1. na osnovi svog konsolidiranog položaja provode punu konsolidaciju svih institucija i financijskih institucija koje su njihova društva kćeri ili, ako je potrebno, društva kćeri istog matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga. Stavci 2. i 8. ovog članka ne primjenjuju se ako se primjenjuje dio šesti na osnovi konsolidiranog položaja institucije.

2.   Međutim, nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi dopustiti proporcionalnu konsolidaciju prema udjelu u kapitalu koji matično društvo ima u društvu kćeri. Proporcionalna konsolidacija može se dopustiti samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

obveze matičnog društva ograničene su na udio u kapitalu koji matično društvo ima u društvu kćeri u odnosu na obveze drugih dioničara ili članova;

(b)

solventnost tih drugih dioničara ili članova jest zadovoljavajuća;

(c)

obveze drugih dioničara i članova jasno su navedene na pravno obvezujući način.

3.   U slučaju kada su društva povezana odnosom u smislu članka 12. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ, nadležna tijela određuju način na koji treba provoditi konsolidaciju.

4.   Konsolidirajuće nadzorno tijelo zahtijeva proporcionalnu konsolidaciju prema udjelu u kapitalu sudjelujućih udjela u institucijama i financijskim institucijama kojima upravlja društvo uključeno u konsolidaciju zajedno s jednim ili više društava koja nisu uključena u konsolidaciju, ako je odgovornost tih društava ograničena visinom njihovog udjela u kapitalu.

5.   U slučaju sudjelujućih udjela ili kapitalnih veza, osim onih navedenih u stavcima 1. i 4., nadležna tijela utvrđuju hoće li i na koji način konsolidacija biti provedena. Ona posebno mogu dopustiti ili zahtijevati upotrebu metode udjela. Ta metoda, međutim, ne može biti osnova za uključivanje dotičnih društava u nadzor na konsolidiranoj osnovi.

6.   Nadležna tijela utvrđuju hoće li i na koji način konsolidacija biti provedena u sljedećim slučajevima:

(a)

ako prema mišljenju nadležnih tijela institucija ostvaruje značajan utjecaj na jednu ili više institucija ili financijskih institucija, no nema sudjelujući udio ili druge kapitalne veze u tim institucijama; i

(b)

ako su dvije ili više institucija ili financijskih institucija pod jedinstvenom upravom, koja nije uprava određena ugovorom ili odredbama društvenog ugovora ili statuta.

Nadležna tijela posebno mogu dopustiti ili zahtijevati upotrebu metode navedene u članku 12. Direktive 83/349/EEZ. Ta metoda, međutim, ne može biti osnova za uključivanje dotičnih društava u nadzor na konsolidiranoj osnovi.

7.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti prema kojima se treba provesti konsolidacija u slučajevima navedenim u stavcima od 2. do 6. ovog članka.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2016.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

8.   Ako se nadzor zahtijeva na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 111. Direktive 2013/36/EU, društva za pomoćne usluge i društva za upravljanje imovinom definirana člankom 2. točkom (5) Direktive 2002/87/EZ uključuju se u konsolidaciju u slučajevima i u skladu s metodama propisanima u ovom članku.

Odjeljak 3.

Opseg bonitetne konsolidacije

Članak 19.

Subjekti izuzeti iz opsega bonitetne konsolidacije

1.   Institucija, financijska institucija ili društvo za pomoćne usluge koji su društvo kći ili društvo u kojem se drži sudjelujući udio ne moraju biti uključeni u konsolidaciju ako ukupni iznos imovine i izvanbilančnih stavki dotičnog društva ne prelazi niži od sljedeća dva iznosa:

(a)

10 milijuna eura;

(b)

1 % ukupnog iznosa imovine i izvanbilančnih stavki matičnog društva ili društva koje ima sudjelujući udio.

2.   Nadležna tijela odgovorna za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 111. Direktive 2013/36/EU mogu odlučiti na pojedinačnoj osnovi da u sljedećim slučajevima institucija, financijska institucija ili društvo za pomoćne usluge koji su društvo kći ili u kojima se drži sudjelujući udio ne moraju biti uključeni u konsolidaciju:

(a)

ako se dotično društvo nalazi u trećoj zemlji u kojoj postoje pravne prepreke za prijenos potrebnih informacija;

(b)

ako je dotično društvo od zanemarivog interesa samo s obzirom na ciljeve nadzora institucija;

(c)

ako bi prema mišljenju nadležnih tijela odgovornih za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi konsolidacija financijskog položaja dotičnog društva bila neodgovarajuća ili zavaravajuća u smislu ciljeva nadzora kreditnih institucija.

3.   Ako u slučajevima navedenima u stavku 1. i stavku 2. točki (b) nekoliko društava ispunjava prethodno navedene kriterije, ona se unatoč tomu uključuju u konsolidaciju ako su zajedno od značaja koji nije zanemariv s obzirom na navedene ciljeve.

Članak 20.

Zajedničke odluke o bonitetnim zahtjevima

1.   Nadležna tijela djeluju zajednički i konzultiraju se:

(a)

u slučaju zahtjeva za izdavanje odobrenja iz članka 143. stavka 1., članka 151. stavaka 4. i 9., članka 283., članka 312. stavka 2. i članka 363. podnesenih od strane matične institucije iz EU-a i njezinih društava kćeri ili podnesenih zajednički od strane društava kćeri matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a, a s ciljem donošenja odluke o izdavanju traženog odobrenja i određivanju uvjeta, ako oni postoje, koji se trebaju primjenjivati u vezi s takvim odobrenjem;

(b)

za potrebe utvrđivanja jesu li ispunjeni kriteriji za primjenu posebnog unutargrupnog tretmana iz članka 422. stavka 9. i članka 425. stavka 5., dopunjeni regulatornim tehničkim standardima EBA-e iz članka 422. stavka 10. i članka 425. stavka 6.

Zahtjevi se podnose isključivo konsolidirajućem nadzornom tijelu.

Zahtjev iz članka 312. stavka 2. mora sadržavati opis metodologije koja je upotrijebljena za raspodjelu kapitala za operativni rizik između različitih subjekata u grupi. U zahtjevu se navodi namjeravaju li se diversifikacijski učinci uključiti u sustav mjerenja rizika i na koji način.

2.   Nadležna tijela čine sve u granicama svoje ovlasti kako bi donijela zajedničku odluku u roku od šest mjeseci o sljedećem:

(a)

o zahtjevu iz stavka 1. točke (a);

(b)

o procjeni kriterija i utvrđivanju posebnog tretmana iz stavka 1. točke (b).

Zajednička odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu koji nadležno tijelo iz stavka 1. dostavlja podnositelju zahtjeva.

3.   Rok iz stavka 2. počinje teći:

(a)

od dana kad konsolidirajuće nadzorno tijelo primi potpun zahtjev iz stavka 1. točke (a). Konsolidirajuće nadzorno tijelo prosljeđuje potpun zahtjev drugim nadležnim tijelima bez odgode;

(b)

od dana kad nadležna tijela od konsolidirajućeg nadzornog tijela prime izvještaj o analizi unutargrupnih obveza u okviru grupe.

4.   Ako nadležna tijela ne donesu zajedničku odluku u roku od šest mjeseci, konsolidirajuće nadzorno tijelo donosi vlastitu odluku u vezi sa stavkom 1. točkom (a). Odluka konsolidirajućeg nadzornog tijela ne ograničava ovlasti nadležnih tijela iz članka 105. Direktive 2013/36/EU.

Odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu te uzeti u obzir mišljenja i ograde koje su u roku od šest mjeseci iznijela druga nadležna tijela.

Konsolidirajuće nadzorno tijelo odluku dostavlja matičnoj instituciji iz EU-a, matičnom financijskom holdingu iz EU-a ili matičnom mješovitom financijskom holdingu iz EU-a i ostalim nadležnim tijelima.

Ako se na kraju roka od šest mjeseci bilo koje dotično nadležno tijelo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 obrati EBA-i u vezi s predmetom, konsolidirajuće nadzorno tijelo odgađa donošenje svoje odluke u vezi sa stavkom 1. točkom (a) ovog članka i čeka odluku koju EBA može donijeti u vezi s njegovom odlukom u skladu s člankom 19. stavkom 3. navedene Uredbe, te donosi odluku u skladu s odlukom koju je donijela EBA. Rok od šest mjeseci smatra se razdobljem mirenja u smislu navedene Uredbe. EBA svoju odluku donosi u roku od mjesec dana. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka roka od šest mjeseci ili nakon donošenja zajedničke odluke.

5.   Ako nadležna tijela ne donesu zajedničku odluku u roku od šest mjeseci, nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor društva kćeri na pojedinačnoj osnovi donosi vlastitu odluku u vezi sa stavkom 1. točkom (b).

Odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu te uzeti u obzir mišljenja i ograde koje su u roku od šest mjeseci iznijela druga nadležna tijela.

Odluka se dostavlja konsolidirajućem nadzornom tijelu koje izvješćuje matičnu instituciju iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a ili matični mješoviti financijski holding iz EU-a.

Ako se na kraju roka od šest mjeseci konsolidirajuće nadzorno tijelo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 obrati EBA-i u vezi s predmetom, nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor društva kćeri na pojedinačnoj osnovi odgađa donošenje svoje odluke u vezi sa stavkom 1. točkom (b) ovog članka i čeka odluku koju EBA može donijeti u vezi s njegovom odlukom u skladu s člankom 19. stavkom 3. navedene Uredbe, te donosi odluku u skladu s odlukom koju je donijela EBA. Rok od šest mjeseci smatra se razdobljem mirenja u smislu navedene Uredbe. EBA svoju odluku donosi u roku od mjesec dana. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka roka od šest mjeseci ili nakon donošenja zajedničke odluke.

6.   Ako matična institucija iz EU-a i njezina društva kćeri te društva kćeri matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a upotrebljavaju napredni pristup iz članka 312. stavka 2. ili IRB pristup iz članka 143. na jedinstvenoj osnovi, nadležna tijela dopuštaju da kvalificirajuće kriterije navedene u člancima 321. i 322. ili u odjeljku 6. poglavlju 3. glavi II. dijelu trećem ispune matično društvo i njegova društva kćeri promatrani zajedno, na način koji je u skladu sa strukturom grupe i njezinim sustavima, procesima i metodama upravljanja rizikom.

7.   Odluke iz stavaka 2., 4. i 5. smatraju su konačnim, a nadležna tijela ih primjenjuju u dotičnim državama članicama.

8.   EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje proces zajedničkog odlučivanja iz stavka 1. točke (a) u vezi sa zahtjevima za izdavanje odobrenja iz članka 143. stavka 1., članka 151. stavaka 4. i 9., članka 283., članka 312. stavka 2. i članka 363. radi lakšeg donošenja zajedničkih odluka.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 21.

Zajedničke odluke o razini primjene likvidnosnih zahtjeva

1.   Po zahtjevu matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a ili potkonsolidiranog društva kćeri matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a, konsolidirajuće nadzorno tijelo i nadležna tijela koja su odgovorna za nadzor društava kćeri matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a u državi članici čine sve u granicama svoje ovlasti da donesu zajedničku odluku o ispunjavanju uvjeta iz članka 8. stavka 1. točaka od (a) do (d) i o utvrđivanju jedinstvene likvidnosne podgrupe radi primjene članka 8.

Ta zajednička odluka donosi se u roku od šest mjeseci po podnošenju izvještaja od strane konsolidirajućeg nadzornog tijela o utvrđivanju jedinstvenih likvidnosnih podgrupa na osnovi kriterija iz članka 8. U slučaju neslaganja tijekom razdoblja od šest mjeseci, konsolidirajuće nadzorno tijelo savjetuje se s EBA-om na zahtjev bilo kojeg drugog dotičnog nadležnog tijela. Konsolidirajuće nadzorno tijelo može se savjetovati s EBA-om i na vlastitu inicijativu.

Zajedničkom odlukom također se mogu odrediti ograničenja u vezi s lokacijom i vlasništvom nad likvidnom imovinom te zahtijevati minimalni iznosi likvidne imovine koju moraju imati institucije koje su izuzete od primjene dijela šestog.

Zajednička odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu koji konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja matičnoj instituciji likvidnosne podgrupe.

2.   Ako se u roku od šest mjeseci ne donese zajednička odluka, svako nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor na pojedinačnoj osnovi donosi vlastitu odluku.

Međutim, svako nadležno tijelo može u roku od šest mjeseci EBA-i uputiti pitanje jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 8. stavka 1. točaka od (a) do (d). U tom slučaju EBA može provesti svoje neobvezujuće posredovanje u skladu s člankom 31. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1093/2010, a sva uključena nadležna tijela moraju odgoditi donošenje svojih odluka do okončanja neobvezujućeg posredovanja. Ako tijekom posredovanja nadležna tijela ne postignu sporazum u roku od tri mjeseca, svako nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor na pojedinačnoj osnovi donosi vlastitu odluku vodeći računa o proporcionalnosti koristi i rizika na razini države članice matične institucije i proporcionalnosti koristi i rizika na razini države članice društva kćeri. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka roka od šest mjeseci ili nakon donošenja zajedničke odluke.

Zajednička odluka iz stavka 1. i odluke iz drugog podstavka ovog stavka obvezujuće su.

3.   Sva relevantna nadležna tijela također se mogu konzultirati s EBA-om u roku od šest mjeseci u slučaju neslaganja oko uvjeta iz članka 8. stavka 3. točaka od (a) do (d). U tom slučaju EBA može provesti svoje neobvezujuće posredovanje u skladu s člankom 31. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1093/2010, a sva uključena nadležna tijela moraju odgoditi donošenje svojih odluka do okončanja neobvezujućeg posredovanja. Ako tijekom posredovanja nadležna tijela ne postignu sporazum u roku od tri mjeseca, svako nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor na pojedinačnoj osnovi donosi vlastitu odluku.

Članak 22.

Potkonsolidacija subjekata u trećim zemljama

Institucije kćeri moraju primjenjivati zahtjeve propisane u člancima od 89. do 91., u dijelu trećem i u dijelu četvrtom na osnovi svog potkonsolidiranog položaja ako te institucije ili matično društvo, u slučaju da je financijski holding ili mješoviti financijski holding, imaju kao društvo kći u trećoj zemlji instituciju ili financijsku instituciju ili ako imaju sudjelujući udio u takvom društvu.

Članak 23.

Društva u trećim zemljama

U svrhu provedbe nadzora na konsolidiranoj osnovi u skladu s ovim poglavljem, izrazi „investicijsko društvo”, „kreditna institucija”, „financijska institucija” i „institucija” odnose se i na društva s poslovnim nastanom u trećim zemljama koja bi, da imaju poslovni nastan u Uniji, odgovarala definicijama tih izraza iz članka 4.

Članak 24.

Vrednovanje imovine i izvanbilančnih stavki

1.   Vrednovanje imovine i izvanbilančnih stavki obavlja se u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.

2.   Odstupajući od stavka 1. nadležna tijela mogu zahtijevati da institucije obavljaju vrednovanje imovine i izvanbilančnih stavki i izračunavanje regulatornog kapitala u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima koji se primjenjuju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002.

DIO DRUGI

REGULATORNI KAPITAL

GLAVA I.

ELEMENTI REGULATORNOG KAPITALA

POGLAVLJE 1.

Osnovni kapital

Članak 25.

Osnovni kapital

Osnovni kapital institucije sastoji se od zbroja redovnog osnovnog kapitala i dodatnog osnovnog kapitala institucije.

POGLAVLJE 2.

Redovni osnovni kapital

Odjeljak 1.

Stavke i instrumenti redovnog osnovnog kapitala

Članak 26.

Stavke redovnog osnovnog kapitala

1.   Stavke redovnog osnovnog kapitala institucija sastoje se od sljedećeg:

(a)

instrumenata kapitala, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 28. ili, kada je to primjenjivo, članka 29.;

(b)

računa premija na dionice koji se odnose na instrumente iz točke (a);

(c)

zadržane dobiti;

(d)

akumulirane ostale sveobuhvatne dobiti;

(e)

ostalih rezervi;

(f)

rezervi za opće bankovne rizike.

Stavke iz točaka od (c) do (f) priznaju se kao redovni osnovni kapital samo ako su dostupne instituciji za neograničenu i trenutačnu uporabu kako bi se pokrili rizici ili gubici čim nastanu.

2.   Za potrebe stavka 1. točke (c) samo uz prethodno odobrenje nadležnog tijela institucije mogu uključiti dobit tekuće godine ostvarenu tijekom poslovne godine ili dobit tekuće godine ostvarenu na kraju poslovne godine u redovni osnovni kapital prije nego što institucija donese formalnu odluku kojom se potvrđuje konačna godišnja dobit ili gubitak institucije. Nadležno tijelo daje odobrenje za to ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

tu su dobit provjerile osobe koje su neovisne o instituciji i koje su odgovorne za reviziju financijskih izvještaja te institucije;

(b)

institucija je dokazala nadležnom tijelu da je iznos te dobiti umanjen za sve predvidive troškove ili dividende.

Provjera dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine institucije mora pružiti odgovarajuću razinu sigurnosti da je ta dobit procijenjena u skladu s načelima navedenim u primjenjivom računovodstvenom okviru.

3.   Nadležna tijela procjenjuju ispunjavaju li izdanja instrumenata redovnog osnovnog kapitala kriterije navedene u članku 28. ili, kada je to primjenjivo, u članku 29. U vezi s izdanjima nakon 28. lipnja 2013., institucije raspoređuju instrumente kapitala kao instrumente redovnog osnovnog kapitala tek nakon što dobiju odobrenje nadležnih tijela koja se mogu konzultirati s EBA-om.

Kada nadležno tijelo odobri instrumente kapitala, osim državne potpore, kao prihvatljive za raspoređivanje kao instrumente redovnog osnovnog kapitala, ali je, prema mišljenju EBA-e, materijalno složeno utvrditi usklađenost s kriterijima iz članka 28. ili, kada je to primjenjivo, članka 29., nadležna tijela objašnjavaju svoje razloge EBA-i.

Na osnovi informacija svakog nadležnog tijela, EBA sastavlja, održava i objavljuje popis svih oblika instrumenata kapitala u svakoj državi članici koji ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala. EBA sastavlja i objavljuje taj popis prvi put do 28. srpnja 2013.

EBA može nakon postupka ocjene navedenog u članku 80. i kada postoje značajni dokazi da ti instrumenti ne ispunjavaju kriterije navedene u članku 28. ili, kada je to primjenjivo, u članku 29., donijeti odluku o uklanjanju instrumenata kapitala koji nisu državna potpora, izdanih nakon 28. lipnja 2013., s popisa i dati najavu u vezi s navedenim.

4.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje značenje riječi „predvidivo” pri utvrđivanju jesu li odbijeni predvidivi troškovi ili dividende.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 27.

Instrumenti kapitala uzajamnih institucija, zadruga, štednih institucija ili sličnih institucija u stavkama redovnog osnovnog kapitala

1.   Stavke redovnog osnovnog kapitala obuhvaćaju sve instrumente kapitala koje institucija izdaje u skladu sa zakonskim odredbama, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

vrsta institucije je određena na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, a nadležna je tijela smatraju jednim od sljedećeg:

i.

uzajamnom institucijom;

ii.

zadrugom;

iii.

štednom institucijom;

iv.

sličnom institucijom;

v.

kreditnom institucijom koja je u potpunosti u vlasništvu jedne od institucija navedenih u točkama od i. do iv. i ima suglasnost relevantnog nadležnog tijela za primjenu odredbi iz ovog članka, pod uvjetom da je i dotle dok je 100 % izdanih redovnih dionica kreditne institucije u izravnom ili neizravnom vlasništvu institucije navedene u ovim točkama;

(b)

ispunjeni su uvjeti iz članaka 28. ili, kada je to primjenjivo, članka 29.

Te uzajamne institucije, zadruge ili štedne institucije koje su priznate kao uzajamne institucije, zadruge ili štedne institucije na temelju mjerodavnog nacionalnog prava prije 31. prosinca 2012. nastavljaju se raspoređivati kao uzajamne institucije, zadruge ili štedne institucije za potrebe ovog dijela, pod uvjetom da one nastave ispunjavati kriterije koji su utvrđeni za takvo priznavanje.

2.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti prema kojima nadležna tijela mogu odrediti da neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ispunjava uvjete za uzajamnu instituciju, zadrugu, štednu instituciju ili sličnu instituciju za potrebe ovog dijela.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 28.

Instrumenti redovnog osnovnog kapitala

1.   Instrumenti kapitala ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

institucija izdaje instrumente izravno, uz prethodnu suglasnost vlasnika institucije ili, ako je to dopušteno na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, upravljačkog tijela institucije;

(b)

instrumenti su plaćeni, a njihovu kupnju, izravno ili neizravno, ne financira institucija;

(c)

instrumenti ispunjavaju sve sljedeće uvjete u vezi s njihovim raspoređivanjem:

i.

ispunjavaju uvjete za kapital u smislu članka 22. Direktive 86/635/EEZ;

ii.

raspoređuju se kao kapital u smislu primjenjivog računovodstvenog okvira;

iii.

raspoređuju se kao kapital u svrhu utvrđivanja bilančne insolventnosti, ako je to primjenjivo u skladu s nacionalnim pravom koje uređuje insolventnost;

(d)

instrumenti su jasno i odvojeno prikazani u bilanci u financijskim izvještajima institucije;

(e)

instrumenti su bez dospijeća;

(f)

glavnica instrumenata ne smije se smanjiti ili otplatiti, osim u jednom od sljedeća dva slučaja:

i.

likvidacije institucije;

ii.

diskrecijskog otkupa instrumenata ili drugih diskrecijskih načina smanjenja kapitala, ako je institucija dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela u skladu s člankom 77.;

(g)

odredbe kojima se uređuju instrumenti ne navode izričito ili implicitno da bi se glavnica instrumenata smanjila ili otplatila ili da bi se mogla smanjiti ili otplatiti osim u slučaju likvidacije institucije i institucija ne daje takve navode na drugi način prije izdavanja instrumenata ili pri njihovu izdavanju, osim u slučaju instrumenata iz članka 27., ako je odbijanje institucije da otkupi takve instrumente zabranjeno na temelju mjerodavnog nacionalnog prava;

(h)

instrumenti ispunjavaju sljedeće uvjete u vezi s raspodjelom:

i.

ne postoji povlašteni tretman raspodjele u vezi s redoslijedom isplate raspodjela, uključujući i u odnosu na druge instrumente redovnog osnovnog kapitala, a uvjeti koji se primjenjuju u vezi s instrumentima ne daju povlaštena prava za isplatu raspodjela;

ii.

raspodjele se imateljima instrumenata mogu isplatiti samo iz stavki raspoloživih za raspodjelu;

iii.

uvjeti koji se primjenjuju u vezi s instrumentima ne uključuju gornju granicu ili drugu vrstu ograničenja maksimalne razine raspodjela, osim u slučaju instrumenata iz članka 27.;

iv.

razina raspodjela nije određena na temelju iznosa za koji su instrumenti kupljeni pri izdavanju, osim u slučaju instrumenata iz članka 27.;

v.

uvjeti koji se primjenjuju u vezi s instrumentima ne uključuju obvezu institucije da isplati raspodjele njihovim imateljima, a institucija nije ni na koji drugi način podložna takvoj obvezi;

vi.

neisplata raspodjela ne predstavlja slučaj nastanka statusa neispunjavanja obveza institucije;

vii.

otkaz raspodjela instituciji ne nameće ograničenja;

(i)

u odnosu na sve instrumente kapitala koje izdaje institucija, instrumenti apsorbiraju prvi i razmjerno najveći udio nastalih gubitaka, a svaki instrument apsorbira gubitke u istoj mjeri kao i svi drugi instrumenti redovnog osnovnog kapitala;

(j)

instrumenti su podređeni u odnosu na sva druga potraživanja u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije;

(k)

instrumenti svojim vlasnicima daju pravo na potraživanje preostale imovine institucije, koja je u slučaju likvidacije institucije i nakon isplate svih nadređenih potraživanja razmjerna iznosu takvih izdanih instrumenata i nije fiksna ili podložna gornjoj granici, osim u slučaju instrumenata kapitala iz članka 27.;

(l)

instrumenti nisu ni osigurani niti pokriveni jamstvom koje poboljšava podređeni status potraživanja od strane bilo kojeg od sljedećih:

i.

institucije ili njezinih društava kćeri;

ii.

matičnog društva institucije ili njegovih društava kćeri;

iii.

matičnog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;

iv.

mješovitog holdinga ili njegovih društava kćeri;

v.

mješovitog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;

vi.

bilo kojeg društva koje je usko povezano sa subjektima iz podtočaka od i. do v.;

(m)

instrumenti nisu podložni nikakvim ugovornim ili drugim sporazumima kojima se poboljšava podređeni status potraživanja na osnovi instrumenata u slučaju insolventnosti ili likvidacije.

Smatra se da je uvjet iz prvog podstavka točke (j) ispunjen neovisno o tome što su instrumenti uključeni u dodatni osnovni kapital ili dopunski kapital u skladu s člankom 484. stavkom 3., pod uvjetom da su jednako rangirani.

2.   Smatra se da su uvjeti iz stavka 1. točke (i) ispunjeni neovisno o trajnom smanjenju vrijednosti glavnice instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala.

Smatra se da je uvjet iz stavka 1. točke (f) ispunjen neovisno o smanjenju glavnice instrumenta kapitala u sklopu sanacijskog postupka ili zbog smanjenja vrijednosti instrumenata kapitala koje je zahtijevalo sanacijsko tijelo odgovorno za instituciju.

Smatra se da je uvjet iz stavka 1. točke (g) ispunjen neovisno o odredbama kojima se uređuje instrument kapitala i koje izričito ili implicitno navode da bi se glavnica instrumenta smanjila ili da bi se mogla smanjiti u sklopu sanacijskog postupka ili zbog smanjenja vrijednosti instrumenata kapitala koje je zahtijevalo sanacijsko tijelo odgovorno za instituciju.

3.   Smatra se da je uvjet iz stavka 1. točke (h) podtočke iii. ispunjen neovisno o tome što instrument isplaćuje višekratnik dividende, ako takav višekratnik dividende ne dovodi do raspodjele koja bi uzrokovala nerazmjerno opterećenje regulatornog kapitala.

4.   Za potrebe stavka 1. točke (h) podtočke i. razlike u raspodjelama odražavaju samo razlike u glasačkim pravima. S tim u vezi, veće raspodjele se primjenjuju samo na instrumente redovnog osnovnog kapitala s manjim glasačkim pravima ili bez glasačkih prava.

5.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a)

odgovarajući oblici i vrsta neizravnog financiranja instrumenata regulatornog kapitala;

(b)

uzrokuje li višekratnik raspodjela nerazmjerno opterećenje regulatornog kapitala i kada ga uzrokuje;

(c)

značenje povlaštenih raspodjela.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 29.

Instrumenti kapitala koje izdaju uzajamne institucije, zadruge, štedne institucije i slične institucije

1.   Instrumenti kapitala koje izdaju uzajamne institucije, zadruge, štedne institucije i slične institucije ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 28. zajedno s izmjenama koje proizlaze iz primjene ovog članka.

2.   U vezi s otkupom instrumenata kapitala moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

osim ako je to zabranjeno mjerodavnim nacionalnim pravom, institucija mora imati mogućnost odbiti otkup instrumenata;

(b)

ako je odbijanje institucije da otkupi instrumente zabranjeno mjerodavnim nacionalnim pravom, odredbe kojima se uređuju instrumenti moraju instituciji omogućiti ograničavanje njihova otkupa;

(c)

odbijanje otkupa instrumenata ili ograničenje otkupa instrumenata kada je to primjenjivo ne smiju predstavljati slučaj nastanka statusa neispunjavanja obveza institucije.

3.   Instrumenti kapitala mogu uključivati gornju granicu ili ograničenje najviše razine raspodjela samo ako je ta gornja granica ili to ograničenje navedeno u mjerodavnom nacionalnom pravu ili statutu institucije.

4.   Ako instrumenti kapitala vlasniku daju pravo na rezerve institucije u slučaju insolventnosti ili likvidacije koje su ograničene na nominalnu vrijednost instrumenata, primjenjuje se isti stupanj takvog ograničenja na imatelje svih drugih instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje je ta institucija izdala.

Uvjet iz prvog podstavka ne dovodi u pitanje mogućnost da uzajamna institucija, zadruga, štedna institucija ili slična institucija u okviru redovnog osnovnog kapitala prizna instrumente koji imatelju ne daju glasačka prava i koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)

potraživanje imatelja instrumenata bez glasačkih prava u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije razmjerno je udjelu tih instrumenata bez glasačkog prava u ukupnim instrumentima redovnog osnovnog kapitala;

(b)

instrumenti na drugi način ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala.

5.   Ako instrumenti kapitala svojim vlasnicima daju pravo na potraživanje imovine institucije u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije koje je fiksno ili podložno gornjoj granici, primjenjuje se isti stupanj takvog ograničenja na sve imatelje svih instrumenta redovnog osnovnog kapitala koje je institucija izdala.

6.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje vrsta ograničenja otkupa koja su nužna ako je odbijanje institucije da otkupi instrumente regulatornog kapitala zabranjeno mjerodavnim nacionalnim pravom.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 30.

Posljedice prestanka ispunjavanja uvjeta za instrumente redovnog osnovnog kapitala

U slučaju da instrument redovnog osnovnog kapitala prestane ispunjavati uvjete iz članka 28. ili, kada je to primjenjivo, članka 29., primjenjuje se sljedeće:

(a)

taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za instrument redovnog osnovnog kapitala;

(b)

računi premija na dionice koji se odnose na taj instrument odmah prestaju ispunjavati uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala.

Članak 31.

Instrumenti kapitala koje upisuju tijela javne vlasti u izvanrednim situacijama

1.   U izvanrednim situacijama nadležna tijela mogu dopustiti institucijama da uključuju u redovni osnovni kapital instrumente kapitala koji najmanje ispunjavaju uvjete iz članka 28. stavka 1. točaka od (b) do (e) ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

instrumenti kapitala izdani su nakon 1. siječnja 2014.;

(b)

Komisija smatra instrumente kapitala državnom potporom;

(c)

instrumenti kapitala izdani su u sklopu mjera dokapitalizacije u skladu s pravilima o državnoj potpori koja su u to vrijeme bila na snazi;

(d)

instrumenti kapitala upisani su u cijelosti i u vlasništvu su države ili relevantnog tijela javne vlasti ili subjekta u vlasništvu države;

(e)

instrumenti kapitala mogu apsorbirati gubitke;

(f)

osim instrumenata kapitala iz članka 27., u slučaju likvidacije instrumenti kapitala svojim vlasnicima daju pravo na potraživanje preostale imovine institucije nakon isplate svih nadređenih potraživanja;

(g)

postoje odgovarajući mehanizmi izlaska za državu ili, kada je to primjenjivo, relevantno tijelo javne vlasti ili subjekt u vlasništvu države;

(h)

nadležno tijelo je dalo prethodno odobrenje te objavilo svoju odluku i obrazloženje te odluke.

2.   Na osnovi obrazloženog zahtjeva relevantnog nadležnog tijela i u suradnji s njim EBA smatra instrumente kapitala iz stavka 1. istovjetnima instrumentima redovnog osnovnog kapitala za potrebe ove Uredbe.

Odjeljak 2.

Bonitetni filtri

Članak 32.

Sekuritizirana imovina

1.   Institucija iz bilo kojeg elementa regulatornog kapitala isključuje svako povećanje svog kapitala u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom koje proizlazi iz sekuritizirane imovine, uključujući sljedeće:

(a)

povećanje povezano s budućim maržnim prihodom na temelju kojeg institucija ostvaruje dobitak od prodaje;

(b)

ako je institucija inicijator sekuritizacije, neto dobitke od kapitaliziranoga budućeg prihoda od sekuritizirane imovine koji pružaju kreditno poboljšanje sekuritizacijskim pozicijama.

2.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje značenje dobitka od prodaje iz stavka 1. točke (a).

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 33.

Zaštita novčanih tokova i promjene vrijednosti vlastitih obveza

1.   Institucije ne uključuju sljedeće stavke u bilo koji element regulatornog kapitala:

(a)

rezerve iz fer vrednovanja koje se odnose na dobitke ili gubitke na osnovi zaštite novčanog toka financijskih instrumenata koji se ne vrednuju po fer vrijednosti, uključujući projicirane novčane tokove;

(b)

dobitke ili gubitke po obvezama institucije vrednovanim po fer vrijednosti nastale kao rezultat promjena kreditne sposobnosti same institucije;

(c)

dobitke ili gubitke po obvezama iz izvedenica institucije vrednovanim po fer vrijednosti, nastale kao rezultat promjena kreditne sposobnosti same institucije.

2.   Za potrebe stavka 1. točke (c) institucije ne prebijaju dobitke ili gubitke, nastale vrednovanjem po fer vrijednosti, koji proizlaze iz kreditnog rizika same institucije s onima koji proizlaze iz kreditnog rizika njezine druge ugovorne strane.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1. točku (b) institucije mogu uključiti iznos dobitaka ili gubitaka po svojim obvezama u regulatorni kapital ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

obveze su u obliku obveznica kako je navedeno u članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ;

(b)

promjene vrijednosti imovine i obveza institucije nastaju zbog istih promjena u kreditnoj sposobnosti same institucije;

(c)

između vrijednosti obveznica iz točke (a) i vrijednosti imovine institucije postoji uska veza;

(d)

kredite osigurane nekretninama moguće je otkupiti otkupom obveznica kojima se financiraju krediti osigurani nekretninama po tržišnoj ili nominalnoj vrijednosti.

4.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje što čini usku vezu između vrijednosti obveznica i vrijednosti imovine iz stavka 3. točke (c).

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 34.

Dodatna vrijednosna usklađenja

Institucije primjenjuju zahtjeve iz članka 105. na svu svoju imovinu mjerenu po fer vrijednosti pri izračunu iznosa svog regulatornog kapitala i odbijaju od redovnog osnovnog kapitala iznos svih potrebnih dodatnih vrijednosnih usklađenja.

Članak 35.

Nerealizirani dobici i gubici mjereni po fer vrijednosti

Osim u slučaju stavki iz članka 33., institucije ne provode prilagodbe s ciljem uklanjanja nerealiziranih dobitaka ili gubitaka po svojoj imovini ili obvezama mjerenim po fer vrijednosti iz svog regulatornog kapitala.

Odjeljak 3.

Odbici od stavki redovnog osnovnog kapitala, izuzeća i alternative

Pododjeljak 1.

Odbici od stavki redovnog osnovnog kapitala

Članak 36.

Odbici od stavki redovnog osnovnog kapitala

1.   Institucije od stavki redovnog osnovnog kapitala odbijaju sljedeće:

(a)

gubitke tekuće financijske godine;

(b)

nematerijalnu imovinu;

(c)

odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti;

(d)

za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom prema pristupu zasnovanom na internim rejting-sustavima (IRB pristup), negativne iznose koji proizlaze iz izračuna iznosa očekivanih gubitaka iz članaka 158. i 159.;

(e)

imovinu mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca u bilanci institucije;

(f)

izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala, uključujući vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala za koje institucija ima stvarnu ili potencijalnu obvezu kupnje na temelju postojeće ugovorne obveze;

(g)

izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora, ako ti subjekti imaju s institucijom recipročno međusobno ulaganje za koje nadležno tijelo smatra da mu je cilj umjetno povećati regulatorni kapital institucije;

(h)

primjenjivi iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora, ako institucija u tim subjektima nema značajno ulaganje;

(i)

primjenjivi iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora, ako institucija u tim subjektima ima značajno ulaganje;

(j)

iznos stavki koje treba odbiti od stavki dodatnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 56. koji premašuje dodatni osnovni kapital institucije;

(k)

iznos izloženosti sljedećih stavki kojima se dodjeljuje ponder rizika od 1 250 %, ako institucija odbija taj iznos izloženosti od iznosa stavki redovnog osnovnog kapitala kao alternativu primjeni pondera rizika od 1 250 %:

i.

kvalificirani udjeli izvan financijskog sektora;

ii.

sekuritizacijske pozicije u skladu s člankom 243. stavkom 1. točkom (b), člankom 244. stavkom 1. točkom (b) i člankom 258.;

iii.

slobodne isporuke u skladu s člankom 379. stavkom 3.;

iv.

pozicije u košarici za koje institucija ne može utvrditi ponder rizika prema IRB pristupu u skladu s člankom 153. stavkom 8.;

v.

izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja prema pristupu internih modela u skladu s člankom 155. stavkom 4.;

(l)

sve porezne troškove povezane sa stavkama redovnog osnovnog kapitala predvidive u trenutku njihova izračuna, osim ako institucija na odgovarajući način uskladi iznos stavki redovnog osnovnog kapitala u onoj mjeri u kojoj takvi porezni troškovi umanjuju iznos do kojeg se te stavke mogu primjenjivati za pokrivanje rizika ili gubitaka.

2.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje primjena odbitaka iz stavka 1. točaka (a), (c), (e), (f), (h), (i) i (l) ovog članka i povezanih odbitaka iz točaka (a), (c), (d) i (f) članka 56. i točaka (a), (c) i (d) članka 66.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

3.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju vrste instrumenata kapitala financijskih institucija i, u konzultaciji s europskim nadzornim tijelom (Europskim nadzornim tijelom za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) (EIOPA) koje je osnovano u skladu s Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. (26), društava za osiguranje i reosiguranje iz trećih zemalja i društava koja nisu obuhvaćena Direktivom 2009/138/EZ u skladu s člankom 4. te Direktive, koji se odbijaju od sljedećih elemenata regulatornog kapitala:

(a)

stavki redovnog osnovnog kapitala;

(b)

stavki dodatnog osnovnog kapitala;

(c)

stavki dopunskog kapitala.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 37.

Odbitak nematerijalne imovine

Institucije određuju iznos nematerijalne imovine koji se odbija u skladu sa sljedećim:

(a)

iznos koji se odbija umanjuje se za iznos povezane odgođene porezne obveze koji bi prestao postojati kad bi se nematerijalna imovina umanjila ili prestala priznavati u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

(b)

iznos koji se odbija uključuje goodwill koji je uključen u vrednovanje značajnih ulaganja institucije.

Članak 38.

Odbitak odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti

1.   Institucije određuju iznos odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti koja zahtijeva odbitak u skladu s ovim člankom.

2.   Osim ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 3., iznos odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti izračunava se bez njegova umanjenja za iznos povezanih odgođenih poreznih obveza institucije.

3.   Iznos odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti može se umanjiti za iznos povezanih odgođenih poreznih obveza institucije ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

subjekt ima u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom pravno izvršivo pravo prebiti tu tekuću poreznu imovinu s tekućim poreznim obvezama;

(b)

odgođena porezna imovina i odgođene porezne obveze odnose se na poreze koje utvrđuje isto porezno tijelo i u vezi s istim poreznim subjektom.

4.   Povezane odgođene porezne obveze institucije za potrebe stavka 3. ne smiju uključivati odgođene porezne obveze koje smanjuju iznos nematerijalne imovine ili imovinu mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca koji se moraju odbiti.

5.   Iznos povezanih odgođenih poreznih obveza iz stavka 4. raspoređuje se na sljedeće:

(a)

odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika te koja se ne odbija u skladu s člankom 48. stavkom 1.;

(b)

svu drugu odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti.

Institucije raspoređuju povezane odgođene porezne obveze prema udjelima koje stavke u točkama (a) i (b) čine u odgođenoj poreznoj imovini koja ovisi o budućoj profitabilnosti.

Članak 39.

Preplata poreza, prijenos poreznoga gubitka i odgođena porezna imovina koja ne ovisi o budućoj profitabilnosti

1.   Sljedeće se stavke ne odbijaju od regulatornog kapitala i dodjeljuje im se ponder rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg, prema potrebi:

(a)

preplata poreza institucije za tekuću godinu;

(b)

porezni gubici institucije za tekuću godinu preneseni na prijašnje godine iz čega proizlazi potraživanje od središnje države, područne (regionalne) samouprave ili lokalnog poreznog tijela.

2.   Odgođena porezna imovina koja ne ovisi o budućoj profitabilnosti ograničena je na odgođenu poreznu imovinu koja proizlazi iz privremenih razlika, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

u slučaju da institucija iskaže gubitak kada su godišnji financijski izvještaji institucije formalno odobreni ili u slučaju likvidacije ili insolventnosti institucije, ona se bez odgode automatski i obvezno zamjenjuje potraživanjem institucije na osnovi poreza;

(b)

institucija u skladu s mjerodavnim nacionalnim poreznim zakonom ima mogućnost prebiti potraživanje na osnovi poreza iz točke (a) s bilo kojom poreznom obvezom institucije ili bilo kojeg drugog društva koje je u porezne svrhe u skladu s tim zakonom uključeno u istu konsolidaciju kao i institucija ili bilo kojeg drugog društva koje podliježe nadzoru na konsolidiranoj osnovi u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog;

(c)

kada iznos potraživanja na osnovi poreza iz točke (b) premašuje porezne obveze iz te točke, svaki se takav višak bez odgode zamjenjuje izravnim potraživanjem od središnje države države članice u kojoj je institucija osnovana.

Institucije primjenjuju ponder rizika od 100 % na odgođenu poreznu imovinu ako su ispunjeni uvjeti iz točaka (a), (b) i (c).

Članak 40.

Odbitak negativnih iznosa koji proizlaze iz izračuna iznosa očekivanih gubitaka

Iznos koji se odbija u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (d) ne umanjuje se za iznos povećanja odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti ili za druge dodatne porezne učinke do kojih bi moglo doći ako bi se rezervacije podigle na razinu očekivanih gubitaka iz odjeljka 3. poglavlja 3. glave II. dijela trećeg.

Članak 41.

Odbitak imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca

1.   Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (e) iznos imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca koji se odbija umanjuje se za sljedeće:

(a)

iznos svih povezanih odgođenih poreznih obveza koji bi mogao prestati postojati kad bi se imovina umanjila ili prestala priznavati u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

(b)

iznos imovine u mirovinskom fondu pod pokroviteljstvom poslodavca koji institucija ima neograničenu mogućnost koristiti, pod uvjetom da je institucija dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela.

Toj se imovini koja se koristi za smanjivanje iznosa koji se odbija dodjeljuje se ponder rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg, prema potrebi.

2.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju kriteriji prema kojima će nadležno tijelo dopustiti instituciji da umanji iznos imovine u mirovinskom fondu pod pokroviteljstvom poslodavca na način kako je to navedeno u stavku 1. točki (b).

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 42.

Odbitak ulaganja u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala

Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (f) institucije izračunavaju ulaganja u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:

(a)

institucije mogu izračunati iznos ulaganja u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala na osnovi neto duge pozicije ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i.

duge i kratke pozicije u istoj su odnosnoj izloženosti i kratke pozicije ne uključuju rizik druge ugovorne strane;

ii.

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b)

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema vlastitim instrumentima redovnog osnovnog kapitala koji su uključeni u te indekse;

(c)

institucije mogu netirati bruto duge pozicije u vlastitim instrumentima redovnog osnovnog kapitala koje proizlaze iz ulaganja u indeksne vrijednosne papire s kratkim pozicijama u vlastitim instrumentima redovnog osnovnog kapitala koje proizlaze iz kratkih pozicija u odnosnim indeksima, pa i onda kada te kratke pozicije uključuju rizik druge ugovorne strane, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i.

duge i kratke pozicije u istim su odnosnim indeksima;

ii.

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Članak 43.

Značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora

U svrhu odbitka institucija ima značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)

institucija posjeduje više od 10 % instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje je taj subjekt izdao;

(b)

institucija je usko povezana s tim subjektom i posjeduje instrumente redovnog osnovnog kapitala koje je taj subjekt izdao;

(c)

institucija posjeduje instrumente redovnog osnovnog kapitala koje je taj subjekt izdao, pri čemu taj subjekt nije uključen u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog, ali je uključeno u istu računovodstvenu konsolidaciju kao i institucija za potrebe financijskog izvješćivanja u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.

Članak 44.

Odbitak ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora i kad institucija ima recipročno međusobno ulaganje kojem je cilj umjetno povećanje regulatornog kapitala

Institucije provode odbitke iz članka 36. stavka 1. točaka (g), (h) i (i) u skladu sa sljedećim:

(a)

ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala i ostale instrumente kapitala subjekata financijskog sektora izračunavaju se na osnovi bruto dugih pozicija;

(b)

u svrhu odbitka stavke osigurateljnog osnovnog kapitala tretiraju se kao ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala.

Članak 45.

Odbitak ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora

Institucije provode odbitke iz članka 36. stavka 1. točaka (h) i (i) u skladu sa sljedećim odredbama:

(a)

institucije mogu izračunati izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora na osnovi neto duge pozicije u istoj odnosnoj izloženosti ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i.

dospijeće kratke pozicije usklađeno je s dospijećem duge pozicije ili ima preostali rok do dospijeća od najmanje godinu dana;

ii.

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b)

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema instrumentima kapitala subjekata financijskog sektora u tim indeksima.

Članak 46.

Odbitak ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala kad institucija nema značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora

1.   Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (h) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:

(a)

ukupni iznos za koji izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje premašuju 10 % ukupnog iznosa stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatog nakon što se na stavke redovnog osnovnog kapitala primijeni sljedeće:

i.

članci od 32. do 35.;

ii.

odbici iz članka 36. stavka 1. točaka od (a) do (g), točke (k) podtočaka od ii. do v. i točke (l), isključujući iznos koji se odbija za odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika;

iii.

članci 44. i 45.;

(b)

iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala onih subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje podijeljen ukupnim iznosom izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala tih subjekata financijskog sektora.

2.   Institucije isključuju pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drže najviše pet radnih dana iz iznosa iz stavka 1. točke (a) te iz izračuna faktora iz stavka 1. točke (b).

3.   Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svim instrumentima redovnog osnovnog kapitala koji se drže. Institucije određuju iznos svakog instrumenta redovnog osnovnog kapitala koji se odbija u skladu sa stavkom 1. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:

(a)

iznos ulaganja čiji se odbitak zahtijeva u skladu sa stavkom 1.;

(b)

udio koji svaki instrument redovnog osnovnog kapitala koji se drži čini u ukupnom iznosu izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje.

4.   Iznos ulaganja iz članka 36. stavka 1. točke (h) koji je jednak ili manji od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene odredbi iz stavka 1. točke (a) podtočaka od i. do iii. ne odbija se i podložan je odgovarajućim ponderima rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg i zahtjevima iz glave IV. dijela trećeg, prema potrebi.

5.   Institucije određuju iznos svakog instrumenta redovnog osnovnog kapitala kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi iznosom opisanim u točki (b) ovog stavka:

(a)

iznos ulaganja kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4.;

(b)

udio koji je nastao izračunom iz stavka 3. točke (b).

Članak 47.

Odbitak ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala kad institucija ima značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora

Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (i) primjenjivi iznos koji se odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala isključuje pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje se drže najviše pet radnih dana i određuje se u skladu s člancima 44. i 45. i pododjeljkom 2.

Pododjeljak 2.

Izuzeća i alternative odbicima od stavki redovnog osnovnog kapitala

Članak 48.

Pragovi izuzeća za odbitke od stavki redovnog osnovnog kapitala

1.   Pri provođenju odbitaka koji se zahtijevaju u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkama (c) i (i), institucije nisu dužne odbiti iznose stavki navedenih u točkama (a) i (b) ovog stavka koji su ukupno jednaki ili manji od iznosa praga iz stavka 2.:

(a)

odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika, a ukupno je jednaka ili manja od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatih nakon što se primijeni sljedeće:

i.

članci od 32. do 35.;

ii.

članak 36. stavak 1. točke od (a) do (h), točka (k) podtočke od ii. do v. i točka (l), isključujući odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika;

(b)

ako institucija ima značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora, izravna, neizravna i sintetska ulaganja te institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala tih subjekata koja su ukupno jednaka ili manja od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatih nakon što se primijeni sljedeće:

i.

članci od 32. do 35.;

ii.

članak 36. stavak 1. točke od (a) do (h), točka (k) podtočke od ii. do v. i točka (l), isključujući odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika.

2.   Za potrebe stavka 1. iznos praga jednak je iznosu iz točke (a) ovog stavka pomnoženog s postotkom iz točke (b) ovog stavka:

(a)

preostali iznos stavki redovnog osnovnog kapitala nakon što su u cijelosti provedene prilagodbe i odbici iz članaka od 32. do 36., ali bez primjene pragova izuzeća iz ovog članka;

(b)

17,65 %.

3.   Za potrebe stavka 1. institucija određuje udio odgođene porezne imovine u ukupnom iznosu stavki koji nije dužna odbiti tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka dijeli iznosom opisanim u točki (b) ovog stavka:

(a)

iznos odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika, a ukupno je jednaka ili manja od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije;

(b)

zbroj sljedećeg:

i.

iznosa iz točke (a);

ii.

iznosa izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente regulatornog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija ima značajno ulaganje koja su ukupno jednaka ili manja od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije.

Udio značajnih ulaganja u ukupnom iznosu stavki koji nije potrebno odbiti jednak je jedan umanjenom za udio iz prvog podstavka.

4.   Iznosima stavki koji se ne odbijaju u skladu sa stavkom 1. dodjeljuje se ponder rizika od 250 %.

Članak 49.

Zahtjev za odbitke kad se primjenjuje konsolidacija, dodatni nadzor ili institucionalni sustavi zaštite

1.   Za potrebe izračuna regulatornog kapitala na pojedinačnoj osnovi, potkonsolidiranoj osnovi i konsolidiranoj osnovi, kada nadležna tijela od institucija zahtijevaju ili im dopuštaju primjenu metode 1., 2. ili 3. iz Priloga I. Direktivi 2002/87/EZ, nadležna tijela mogu dopustiti institucijama da ne odbijaju ulaganja u instrumente regulatornog kapitala subjekta financijskog sektora u kojem matična institucija, matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding ili institucija imaju značajno ulaganje ako su ispunjeni uvjeti iz točaka od (a) do (e) ovog stavka:

(a)

subjekt financijskog sektora je društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje ili osigurateljni holding;

(b)

to društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje ili osigurateljni holding uključeno je u isti dodatni nadzor u skladu s Direktivom 2002/87/EZ kao matična institucija, matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding ili institucija koja ima ulaganje;

(c)

institucija je dobila prethodno odobrenje nadležnih tijela;

(d)

prije davanja odobrenja iz točke (c) i kontinuirano nakon toga ispunjeni su uvjeti nadležnih tijela da su razina integriranog upravljanja, upravljanje rizikom i unutarnja kontrola što se tiče subjekata koji bi bili uključeni u opseg konsolidacije prema metodi 1., 2. ili 3. odgovarajući;

(e)

ulaganja u subjekt pripadaju jednom od sljedećih:

i.

matičnoj kreditnoj instituciji;

ii.

matičnom financijskom holdingu;

iii.

matičnom mješovitom financijskom holdingu;

iv.

instituciji;

v.

društvu kćeri jednog od subjekata iz podtočaka od i. do iv. koji je uključen u opseg konsolidacije u skladu s poglavljem 2. glavom II. dijela prvog.

Odabrana se metoda primjenjuje dosljedno tijekom vremena.

2.   Za potrebe izračuna regulatornog kapitala na pojedinačnoj osnovi i na potkonsolidiranoj osnovi institucije koje podliježu nadzoru na konsolidiranoj osnovi u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog ne odbijaju ulaganja u instrumente regulatornog kapitala koje izdaju subjekti financijskog sektora uključeni u opseg nadzora na konsolidiranoj osnovi, osim ako nadležna tijela odluče da su ti odbici potrebni u posebne svrhe, ponajprije u svrhu strukturnog razdvajanja bankovnih djelatnosti ili planiranja sanacije.

Primjena pristupa iz prvog podstavka ne smije dovesti do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli ili na dijelove financijskog sustava u drugim državama članicama ili u Uniji kao cjelini te biti zapreka ili stvoriti zapreku funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

3.   Za potrebe izračuna regulatornog kapitala na pojedinačnoj osnovi ili na potkonsolidiranoj osnovi nadležna tijela mogu institucijama dopustiti da ne odbijaju ulaganja u instrumente regulatornog kapitala u sljedećim slučajevima:

(a)

ako institucija ima ulaganje u drugu instituciju, a ispunjeni su uvjeti iz podtočaka od i. do v.:

i.

institucije su obuhvaćene istim institucionalnim sustavom zaštite iz članka 113. stavka 7.;

ii.

nadležna tijela su dala odobrenje iz članka 113. stavka 7.;

iii.

ispunjeni su uvjeti iz članka 113. stavka 7.;

iv.

institucionalni sustav zaštite sastavlja konsolidiranu bilancu iz članka 113. stavka 7. točke (e) ili, ako nije dužan sastavljati konsolidirane izvještaje, prošireni agregirani izračun, koji je prema mišljenju nadležnih tijela ekvivalentan odredbama Direktive 86/635/EEZ koja sadržava određene izmjene odredbi Direktive 83/349/EEZ ili Uredbe (EZ) br. 1606/2002 kojom se uređuju konsolidirani izvještaji grupe kreditnih institucija. Ekvivalentnost tog proširenog agregiranog izračuna provjerava vanjski revizor koji posebno provjerava da su iz izračuna uklonjeni višestruka uporaba elemenata prihvatljivih za izračun regulatornog kapitala i bilo kakvo neprikladno stvaranje regulatornog kapitala između članova institucionalnog sustava zaštite. Konsolidirana bilanca ili prošireni agregirani izračun dostavljaju se nadležnim tijelima najmanje onoliko često koliko je to propisano u članku 99.;

v.

institucije obuhvaćene institucionalnim sustavom zaštite zajedno ispunjavaju na konsolidiranoj ili proširenoj agregiranoj osnovi zahtjeve iz članka 92. i izvješćuju o ispunjavanju tih zahtjeva u skladu s člankom 99. U sklopu institucionalnog sustava zaštite nije potrebno odbiti udjele članova zadruge ili pravnih osoba, koji nisu članovi sustava institucionalne zaštite, ako su uklonjeni višestruka uporaba elemenata prihvatljivih za izračun regulatornog kapitala i bilo kakvo neprikladno stvaranje regulatornog kapitala između članova institucionalnog sustava zaštite i manjinskog dioničara kada je on institucija.

(b)

ako regionalna kreditna institucija ima ulaganje u svoju središnju ili drugu regionalnu kreditnu instituciju, a ispunjeni su uvjeti iz točke (a) podtočaka od i. do v.

4.   Ulaganja u vezi s kojima se ne provode odbici u skladu sa stavkom 1., 2. ili 3. smatraju se izloženostima i dodjeljuje im se ponder rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg, prema potrebi.

5.   Ako institucija primjenjuje metodu 1., 2. ili 3. iz Priloga I. Direktivi 2002/87/EZ, institucija objavljuje dodatne kapitalne zahtjeve i stopu adekvatnosti kapitala financijskog konglomerata izračunate u skladu s člankom 6. i Prilogom I. toj Direktivi.

6.   EBA, EIOPA i europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA) koje je osnovano u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. (27) sastavljaju, preko Zajedničkog odbora, nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju za potrebe ovog članka uvjeti za primjenu metoda izračuna navedenih u Prilogu I. dijelu II. Direktive 2002/87/EZ, a u svrhu alternativa odbicima iz stavka 1. ovog članka.

EBA, EIOPA i ESMA dostavljaju Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Odjeljak 4.

Redovni osnovni kapital

Članak 50.

Redovni osnovni kapital

Redovni osnovni kapital institucije sastoji se od stavki redovnog osnovnog kapitala nakon provedbe prilagodbi koje zahtijevaju članci od 32. do 35., odbitaka u skladu s člankom 36. te izuzeća i alternativa navedenih u člancima 48., 49. i 79.

POGLAVLJE 3.

Dodatni osnovni kapital

Odjeljak 1.

Stavke i instrumenti dodatnog osnovnog kapitala

Članak 51.

Stavke dodatnog osnovnog kapitala

Stavke dodatnog osnovnog kapitala sastoje se od sljedećeg:

(a)

instrumenata kapitala, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 52. stavka 1.;

(b)

računa premija na dionice koji se odnose na instrumente iz točke (a).

Instrumenti iz točke (a) ne ispunjavaju uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala.

Članak 52.

Instrumenti dodatnog osnovnog kapitala

1.   Instrumenti kapitala ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnog osnovnog kapitala samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

instrumenti su izdani i plaćeni;

(b)

instrumente nije kupio bilo koji od sljedećih:

i.

institucija ili njezina društva kćeri;

ii.

društvo u kojem institucija ima sudjelujući udio u obliku vlasništva, izravnog ili putem kontrole, nad 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala tog društva;

(c)

kupnju instrumenata, izravno ili neizravno, nije financirala institucija;

(d)

instrumenti su podređeni u odnosu na instrumente dopunskog kapitala u slučaju insolventnosti institucije;

(e)

instrumenti nisu ni osigurani niti pokriveni jamstvom koje poboljšava podređeni status potraživanja od strane bilo kojeg od sljedećih:

i.

institucije ili njezinih društava kćeri;

ii.

matičnog društva institucije ili njegovih društava kćeri;

iii.

matičnog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;

iv.

mješovitog holdinga ili njegovih društava kćeri;

v.

mješovitog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;

vi.

bilo kojeg društva koje je usko povezano sa subjektima iz podtočaka od i. do v.;

(f)

instrumenti nisu podložni nikakvim ugovornim ili drugim sporazumima kojima se poboljšava podređeni status potraživanja na osnovi instrumenata u slučaju insolventnosti ili likvidacije;

(g)

instrumenti su bez dospijeća i odredbe kojima se uređuju ne uključuju poticaj instituciji da ih otkupi;

(h)

ako odredbe kojima se uređuju instrumenti uključuju jednu ili više opcija kupnje, opcija kupnje može se izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja;

(i)

nad instrumentima se može izvršiti opcija kupnje, mogu se otkupiti ili ponovno kupiti samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 77., a najranije pet godina od dana izdavanja, osim kada su ispunjeni uvjeti iz članka 78. stavka 4.;

(j)

odredbe kojima se uređuju instrumenti ne navode izričito ili implicitno da bi se nad instrumentima izvršila opcija kupnje, da bi se otkupili ili ponovno kupili ili da bi se nad njima mogla izvršiti opcija kupnje, da bi se mogli otkupiti ili ponovno kupiti i institucija ne daje takve navode na drugi način, osim u sljedećim slučajevima:

i.

likvidacije institucije;

ii.

diskrecijskog otkupa instrumenata ili drugih diskrecijskih načina smanjenja iznosa dodatnog osnovnog kapitala, ako je institucija dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela u skladu s člankom 77.;

(k)

institucija ne navodi izričito ili implicitno da bi nadležno tijelo pristalo na zahtjev za izvršenjem opcije kupnje, otkupom ili ponovnom kupnjom instrumenata;

(l)

raspodjele u vezi s instrumentima ispunjavaju sljedeće uvjete:

i.

isplaćuju se iz stavki raspoloživih za raspodjelu;

ii.

razina raspodjela po instrumentima ne mijenja se u odnosu na kreditnu sposobnost institucije ili njezinog matičnog društva;

iii.

odredbe kojima se uređuju instrumenti daju instituciji puno diskrecijsko pravo da u bilo kojem trenutku otkaže raspodjelu po instrumentima na neograničeno razdoblje i na nekumulativnoj osnovi, a institucija ta otkazana plaćanja može upotrebljavati bez ograničenja za ispunjavanje dospjelih obveza;

iv.

otkaz raspodjela ne predstavlja slučaj nastanka statusa neispunjavanja obveza institucije;

v.

otkaz raspodjela instituciji ne nameće ograničenja;

(m)

instrumenti se ne uzimaju o obzir pri utvrđivanju premašuju li obveze institucije njezinu imovinu, ako takvo utvrđivanje u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom predstavlja provjeru insolventnosti;

(n)

odredbe kojima se uređuju instrumenti zahtijevaju da se po nastanku događaja koji je pokretač privremeno ili trajno smanji vrijednost glavnice instrumenta ili da se instrumenti pretvore u instrumente redovnog osnovnog kapitala;

(o)

odredbe kojima se uređuju instrumenti ne uključuju osobinu koja bi mogla biti prepreka dokapitalizaciji institucije;

(p)

ako instrumente nije izravno izdala institucija, moraju biti ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i.

instrumenti su izdani preko subjekta koji je uključen u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog;

ii.

sredstva su odmah i bez ograničenja dostupna instituciji i u obliku su koji ispunjava uvjete propisane u ovom stavku.

Smatra se da je uvjet iz prvog podstavka točke (d) ispunjen neovisno o tome što su instrumenti uključeni u dodatni osnovni kapital ili dopunski kapital u skladu s člankom 484. stavkom 3., pod uvjetom da su jednako rangirani.

2.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a)

oblik i vrsta poticaja na otkup;

(b)

vrsta bilo kakvog povećanja glavnice instrumenta dodatnog osnovnog kapitala nakon privremenog smanjenja vrijednosti njegove glavnice;

(c)

postupci i vremenski okvir za provođenje sljedećeg:

i.

utvrđivanje nastanka događaja koji je pokretač;

ii.

povećanja glavnice instrumenta dodatnog osnovnog kapitala nakon privremenog smanjenja vrijednosti njegove glavnice;

(d)

osobine instrumenata koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji institucije;

(e)

korištenje subjekata posebne namjene za neizravno izdavanje instrumenata regulatornog kapitala.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 53.

Ograničenja otkazivanja raspodjela po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala i osobine koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji institucije

Za potrebe članka 52. stavka 1. točke (l) podtočke v. i točke (o) odredbe kojima se uređuju instrumenti dodatnog osnovnog kapitala posebno ne smiju uključivati sljedeće:

(a)

zahtjev za raspodjele po instrumentima u slučaju da se obavi raspodjela po instrumentu koji izdaje institucija koji je jednako rangiran ili podređen u odnosu na instrument dodatnog osnovnog kapitala, uključujući i instrument redovnog osnovnog kapitala;

(b)

zahtjev za isplatu raspodjela po instrumentima redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala koji bi se otkazao u slučaju da se ne obave raspodjele po tim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala;

(c)

obvezu zamjene isplate kamata ili dividendi plaćanjem u bilo kakvom drugom obliku. Institucija ni na koji drugi način ne podliježe takvoj obvezi.

Članak 54.

Smanjenje vrijednosti ili pretvaranje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala

1.   Za potrebe članka 52. stavka 1. točke (n) na instrumente dodatnog osnovnog kapitala primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a)

događaj koji je pokretač nastaje kad stopa redovnog osnovnog kapitala institucije iz članka 92. stavka 1. točke (a) padne ispod bilo koje od sljedećih razina:

i.

5,125 %;

ii.

razine više od 5,125 % koju institucija odredi i pobliže opiše u odredbama kojima se uređuje instrument;

(b)

institucije u odredbama kojima se uređuje instrument mogu pobliže opisati jedan ili više događaja koji su pokretači, osim onog iz točke (a);

(c)

ako odredbe kojima se uređuju instrumenti zahtijevaju njihovo pretvaranje u instrumente redovnog osnovnog kapitala po nastanku događaja koji je pokretač, u tim odredbama treba pobliže biti navedeno jedno od sljedećeg:

i.

stopa takvog pretvaranja i ograničenje dopuštenog iznosa za pretvaranje;

ii.

raspon unutar kojeg će se instrumenti pretvoriti u instrumente redovnog osnovnog kapitala;

(d)

ako odredbe kojima se uređuju instrumenti zahtijevaju da se po nastanku događaja koji je pokretač smanji vrijednost njihove glavnice, smanjenjem vrijednosti umanjuje se sljedeće:

i.

potraživanje imatelja instrumenta u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije;

ii.

iznos koji treba platiti u slučaju izvršenja opcije kupnje ili otkupa instrumenta;

iii.

raspodjele po instrumentu.

2.   Smanjenjem vrijednosti ili pretvaranjem instrumenta dodatnog osnovnog kapitala, u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom, nastaju stavke koje ispunjavaju uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala.

3.   Iznos instrumenata dodatnog osnovnog kapitala koji se priznaju u stavke dodatnog osnovnog kapitala ograničen je na minimalni iznos stavki redovnog osnovnog kapitala koji bi nastao kada bi vrijednost glavnice instrumenata dodatnog osnovnog kapitala bila u cijelosti smanjena ili pretvorena u instrumente redovnog osnovnog kapitala.

4.   Ukupni iznos instrumenata dodatnog osnovnog kapitala čiju je vrijednost potrebno smanjiti ili pretvoriti po nastanku događaja koji je pokretač, nije manji od manjeg od sljedećih dvaju iznosa:

(a)

iznosa koji je potreban da bi omjer redovnog osnovnog kapitala institucije ponovno u cijelosti dosegnuo 5,125 %;

(b)

ukupne glavnice instrumenta.

5.   Po nastanku događaja koji je pokretač institucije moraju poduzeti sljedeće:

(a)

odmah obavijestiti nadležna tijela;

(b)

obavijestiti imatelje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala;

(c)

smanjiti vrijednost glavnice instrumenata ili pretvoriti instrumente u instrumente redovnog osnovnog kapitala bez odgode, ali najkasnije u roku od mjesec dana, u skladu sa zahtjevom iz ovog članka.

6.   Institucija koja izdaje instrumente dodatnog osnovnog kapitala koji se pretvaraju u redovni osnovni kapital po nastanku događaja koji je pokretač osigurava da je njezin odobreni dionički kapital u svakom trenutku dovoljan za pretvaranje svih takvih konvertibilnih instrumenata dodatnog osnovnog kapitala u dionice u slučaju nastanka događaja koji je pokretač. Na dan izdavanja takvih konvertibilnih instrumenata dodatnog osnovnog kapitala potrebno je dobiti sva odobrenja. Institucija u svakom trenutku raspolaže potrebnim prethodnim odobrenjem za izdavanje instrumenata redovnog osnovnog kapitala u koje bi se ti instrumenti dodatnog osnovnog kapitala pretvorili po nastanku događaja koji je pokretač.

7.   Institucija koja izdaje instrumente dodatnog osnovnog kapitala koji se pretvaraju u redovni osnovni kapital po nastanku događaja koji je pokretač osigurava da u njezinom društvenom ugovoru, statutu ili ugovornim odredbama ne postoje postupovne prepreke za to pretvaranje.

Članak 55.

Posljedice prestanka ispunjavanja uvjeta za instrumente dodatnog osnovnog kapitala

U slučaju da instrument dodatnog osnovnog kapitala prestane ispunjavati uvjete iz članka 52. stavka 1. primjenjuje se sljedeće:

(a)

taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za instrument dodatnog osnovnog kapitala;

(b)

dio računa premija na dionice koji se odnosi na taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za stavku dodatnog osnovnog kapitala.

Odjeljak 2.

Odbici od stavki dodatnog osnovnog kapitala

Članak 56.

Odbici od stavki dodatnog osnovnog kapitala

Institucije od stavki dodatnog osnovnog kapitala odbijaju sljedeće:

(a)

izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala, uključujući vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala za koje bi institucija mogla imati obvezu kupnje na temelju postojećih ugovornih obveza;

(b)

izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora s kojima institucija ima recipročna međusobna ulaganja za koja nadležno tijelo smatra da im je cilj umjetno povećati regulatorni kapital institucije;

(c)

primjenjivi iznos određen u skladu s člankom 60. izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora ako institucija u tim subjektima nema značajno ulaganje;

(d)

izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora ako institucija u tim subjektima ima značajno ulaganje, isključujući pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drži najviše pet radnih dana;

(e)

iznos stavki koje treba odbiti od stavki dopunskog kapitala u skladu s člankom 66. koji premašuje dopunski kapital institucije;

(f)

sve porezne troškove povezane sa stavkama dodatnog osnovnog kapitala predvidive u trenutku njihova izračuna, osim ako institucija na odgovarajući način uskladi iznos stavki dodatnog osnovnog kapitala u onoj mjeri u kojoj takvi porezni troškovi umanjuju iznos do kojeg se te stavke mogu primjenjivati za pokrivanje rizika ili gubitaka.

Članak 57.

Odbici ulaganja u vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala

Za potrebe članka 56. točke (a) institucije izračunavaju ulaganja u vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:

(a)

institucije mogu izračunati iznos ulaganja u vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala na osnovi neto duge pozicije ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i.

duge i kratke pozicije u istoj su odnosnoj izloženosti i kratke pozicije ne uključuju rizik druge ugovorne strane;

ii.

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b)

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna ili sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema vlastitim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala u tim indeksima;

(c)

institucije mogu netirati bruto duge pozicije u vlastitim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala koje proizlaze iz ulaganja u indeksne vrijednosne papire s kratkim pozicijama u vlastitim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala koje proizlaze iz kratkih pozicija u odnosnim indeksima, pa i onda kada te kratke pozicije uključuju rizik druge ugovorne strane, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i.

duge i kratke pozicije u istim su odnosnim indeksima;

ii.

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Članak 58.

Odbitak ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora i kad institucija ima recipročno međusobno ulaganje kojem je cilj umjetno povećanje regulatornog kapitala

Institucije provode odbitke iz članka 56. točaka (b), (c) i (d) u skladu sa sljedećim:

(a)

ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala izračunavaju se na osnovi bruto dugih pozicija;

(b)

u svrhu odbitka stavke osigurateljnog dodatnog osnovnog kapitala tretiraju se kao ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala.

Članak 59.

Odbitak ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora

Institucije provode odbitke iz članka 56. točaka (c) i (d) u skladu sa sljedećim:

(a)

institucije mogu izračunati izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora na osnovi neto duge pozicije u istoj odnosnoj izloženosti ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i.

dospijeće kratke pozicije usklađeno je s dospijećem duge pozicije ili ima preostali rok do dospijeća od najmanje godinu dana;

ii.

kratke i duge pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b)

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema instrumentima kapitala subjekata financijskog sektora u tim indeksima.

Članak 60.

Odbitak ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala kad institucija nema značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora

1.   Za potrebe članka 56. točke (c) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:

(a)

ukupni iznos za koji izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje premašuju 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatih nakon što se primijeni sljedeće:

i.

članci od 32. do 35.;

ii.

članak 36. stavak 1. točke od (a) do (g), točka (k) podtočke od ii. do v. i točka (l), isključujući odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika;

iii.

članci 44. i 45.;

(b)

iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente dodatnog osnovnog kapitala onih subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje podijeljen ukupnim iznosom svih izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala tih subjekata financijskog sektora.

2.   Institucije isključuju pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drže najviše pet radnih dana iz iznosa iz stavka 1. točke (a) te iz izračuna faktora iz stavka 1. točke (b).

3.   Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala koji se drže. Institucije utvrđuju iznos svakog instrumenta dodatnog osnovnog kapitala koji se odbija od u skladu sa stavkom 1., koji se izračunava tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:

(a)

iznos ulaganja čiji se odbitak zahtijeva u skladu sa stavkom 1.;

(b)

udio koji svaki instrument dodatnog osnovnog kapitala koji se drži čini u ukupnom iznosu izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje.

4.   Iznos ulaganja iz članka 56. točke (c) koji je jednak ili manji od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene odredbi iz stavka 1. točke (a) podtočaka i., ii. i iii. ne odbija se i podložan je odgovarajućim ponderima rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg i zahtjevima iz glave IV. dijela trećeg, prema potrebi.

5.   Institucije određuju iznos svakog instrumenta dodatnog osnovnog kapitala kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi iznosom opisanim u točki (b) ovog stavka:

(a)

iznos ulaganja kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4.;

(b)

udio koji je nastao izračunom iz stavka 3. točke (b).

Odjeljak 3.

Dodatni osnovni kapital

Članak 61.

Dodatni osnovni kapital

Dodatni osnovni kapital institucije sastoji se od stavki dodatnog osnovnog kapitala nakon odbitka stavki iz članka 56. i primjene članka 79.

POGLAVLJE 4.

Dopunski kapital

Odjeljak 1.

Stavke i instrumenti dopunskog kapitala

Članak 62.

Stavke dopunskog kapitala

Stavke dopunskog kapitala sastoje se od sljedećeg:

(a)

instrumenata kapitala i podređenih kredita, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 63.;

(b)

računa premija na dionice koji se odnose na instrumente iz točke (a);

(c)

za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela trećeg, općih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik, neumanjenih za porezne učinke, do 1,25 % iznosa izloženosti ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela trećeg;

(d)

za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s poglavljem 3. glave II. dijela trećeg, pozitivnih iznosa, neumanjenih za porezne učinke, koji proizlaze iz izračuna navedenog u člancima 158. i 159. do 0,6 % iznosa izloženosti ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s poglavljem 3. glave II. dijela trećeg.

Stavke iz točke (a) ne ispunjavaju uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala ili dodatnog osnovnog kapitala.

Članak 63.

Instrumenti dopunskog kapitala

Instrumenti kapitala i podređeni krediti ispunjavaju uvjete za instrumente dopunskog kapitala ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

instrumenti su izdani ili su podređeni krediti primljeni, prema potrebi, i u potpunosti plaćeni;

(b)

instrumente nije kupio ili podređene kredite nije odobrio, prema potrebi, bilo koji od sljedećih:

i.

institucija ili njezina društva kćeri;

ii.

društvo u kojem institucija ima sudjelujući udio u obliku vlasništva, izravnog ili putem kontrole, nad 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala tog društva;

(c)

kupnju instrumenata ili odobravanje podređenih kredita, prema potrebi, izravno ili neizravno, nije financirala institucija;

(d)

potraživanje u odnosu na glavnicu instrumenata prema odredbama kojima se uređuju instrumenti ili potraživanje u odnosu na glavnicu podređenih kredita prema odredbama kojima se uređuju podređeni krediti, prema potrebi, u cijelosti je podređeno potraživanjima svih nepodređenih vjerovnika;

(e)

instrumenti ili podređeni krediti, prema potrebi, nisu ni osigurani niti pokriveni jamstvom koje poboljšava podređeni status potraživanja od strane bilo kojeg od sljedećih:

i.

institucije ili njezinih društava kćeri;

ii.

matičnog društva institucije ili njegovih društava kćeri;

iii.

matičnog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;

iv.

mješovitog holdinga ili njegovih društava kćeri;

v.

mješovitog financijskog holdinga ili njegovih društava kćeri;

vi.

bilo kojeg društva koje je usko povezano sa subjektima iz podtočaka od i. do v.;

(f)

instrumenti ili podređeni krediti, prema potrebi, nisu podložni bilo kakvom sporazumu koji na drugi način poboljšava podređeni status potraživanja na osnovi instrumenata ili podređenih kredita;

(g)

instrumenti ili podređeni krediti, prema potrebi, imaju izvorni rok dospijeća od najmanje pet godina;

(h)

odredbe kojima se uređuju instrumenti ili podređeni krediti, prema potrebi, ne uključuju bilo kakav poticaj instituciji da otkupi ili otplati, prema potrebi, njihovu glavnicu prije njihova dospijeća;

(i)

ako instrumenti ili podređeni krediti, prema potrebi, uključuju jednu ili više opcija kupnje ili jednu ili više opcija prijevremene otplate, prema potrebi, opcije se mogu izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja ili dužnika, prema potrebi;

(j)

nad instrumentima ili podređenim kreditima, prema potrebi, može se izvršiti opcija kupnje, mogu se otkupiti ili ponovno kupiti ili prijevremeno otplatiti samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 77., a najranije pet godina od dana izdavanja ili primitka, prema potrebi, osim kada su ispunjeni uvjeti iz članka 78. stavka 4.;

(k)

odredbe kojima se uređuju instrumenti ili podređeni krediti, prema potrebi, ne navode izričito ili implicitno da bi se nad instrumentima ili podređenim kreditima, prema potrebi, izvršila opcija kupnje, da bi se otkupili ili ponovno kupili ili prijevremeno otplatili ili da bi se nad njima mogla izvršiti opcija kupnje, da bi se mogli otkupiti ili ponovno kupiti ili prijevremeno otplatiti, prema potrebi, od strane institucije osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije i institucija ne daje takve navode na drugi način;

(l)

odredbe kojima se uređuju instrumenti ili podređeni krediti, prema potrebi, ne daju imatelju pravo da ubrza buduće planirano plaćanje kamata ili glavnice, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije;

(m)

razina isplate kamata ili dividendi, prema potrebi, po instrumentima ili podređenim kreditima, prema potrebi, ne mijenja se u odnosu na kreditnu sposobnost institucije ili njezinog matičnog društva;

(n)

ako instrumente nije izravno izdala institucija ili ako podređene kredite nije izravno primila institucija, prema potrebi, moraju biti ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i.

instrumenti su izdani ili su podređeni krediti primljeni, prema potrebi, preko subjekta koji je uključen u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog;

ii.

sredstva su odmah i bez ograničenja dostupna instituciji u obliku koji ispunjava uvjete propisane u ovom stavku.

Članak 64.

Amortizacija instrumenata dopunskog kapitala

Opseg u kojem instrumenti dopunskog kapitala ispunjavaju uvjete za stavke dopunskog kapitala tijekom posljednjih pet godina do dospijeća instrumenata izračunava se tako da se rezultat izveden iz izračuna iz točke (a) pomnoži s iznosom iz točke (b) na sljedeći način:

(a)

nominalni iznos instrumenata ili podređenih kredita na prvi dan posljednjeg petogodišnjeg razdoblja njihova ugovornog dospijeća podijeljen brojem kalendarskih dana u tom razdoblju;

(b)

broj preostalih kalendarskih dana ugovornog dospijeća instrumenata ili podređenih kredita.

Članak 65.

Posljedice prestanka ispunjavanja uvjeta za instrumente dopunskog kapitala

U slučaju da instrument dopunskog kapitala prestane ispunjavati uvjete iz članka 63. primjenjuje se sljedeće:

(a)

taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za instrument dopunskog kapitala;

(b)

dio računa premija na dionice koji se odnose na taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za stavke dopunskog kapitala.

Odjeljak 2.

Odbici od stavki dopunskog kapitala

Članak 66.

Odbici od stavki dopunskog kapitala

Od stavki dopunskog kapitala odbija se sljedeće:

(a)

izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u vlastite instrumente dopunskog kapitala, uključujući vlastite instrumente dopunskog kapitala za koje bi institucija mogla imati obvezu kupnje na temelju postojećih ugovornih obveza;

(b)

izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora s kojima institucija ima recipročna međusobna ulaganja za koja nadležno tijelo smatra da im je cilj umjetno povećati regulatorni kapital institucije;

(c)

primjenjivi iznos određen u skladu s člankom 70. izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora ako institucija u tim subjektima nema značajno ulaganje;

(d)

izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora ako institucija u tim subjektima ima značajno ulaganje, isključujući pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drži najviše pet radnih dana.

Članak 67.

Odbici ulaganja u vlastite instrumente dopunskog kapitala

Za potrebe članka 66. točke (a) institucije izračunavaju ulaganja na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:

(a)

institucije mogu izračunati iznos ulaganja na osnovi neto duge pozicije ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i.

duge i kratke pozicije u istoj su odnosnoj izloženosti i kratke pozicije ne uključuju rizik druge ugovorne strane;

ii.

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b)

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema vlastitim instrumentima dopunskog kapitala u tim indeksima;

(c)

institucije mogu netirati bruto duge pozicije u vlastitim instrumentima dopunskog kapitala koje proizlaze iz ulaganja u indeksne vrijednosne papire s kratkim pozicijama u vlastitim instrumentima dopunskog kapitala koje proizlaze iz kratkih pozicija u odnosnim indeksima, pa i onda kada te kratke pozicije uključuju rizik druge ugovorne strane, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i.

duge i kratke pozicije u istim su odnosnim indeksima;

ii.

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Članak 68.

Odbitak ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora i kad institucija ima recipročno međusobno ulaganje kojem je cilj umjetno povećanje regulatornog kapitala

Institucije provode odbitke iz članka 66. točaka (b), (c) i (d) u skladu sa sljedećim odredbama:

(a)

ulaganja u instrumente dopunskog kapitala izračunavaju se na osnovi bruto dugih pozicija;

(b)

u svrhu odbitka stavke osigurateljnog dopunskog kapitala I i stavke osigurateljnog dopunskog kapitala II tretiraju se kao ulaganja u instrumente dopunskog kapitala.

Članak 69.

Odbitak ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora

Institucije provode odbitke iz članka 66. točaka (c) i (d) u skladu sa sljedećim:

(a)

institucije mogu izračunati izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora na osnovi neto duge pozicije u istoj odnosnoj izloženosti ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

i.

dospijeće kratke pozicije usklađeno je s dospijećem duge pozicije ili ima preostali rok do dospijeća od najmanje godinu dana;

ii.

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b)

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire određivanjem odnosne izloženosti prema instrumentima kapitala subjekata financijskog sektora u tim indeksima.

Članak 70.

Odbitak instrumenata dopunskog kapitala kad institucija nema značajno ulaganje u relevantni subjekt

1.   Za potrebe članka 66. točke (c) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:

(a)

ukupni iznos za koji izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje premašuju 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatih nakon što se primijeni sljedeće:

i.

članci od 32. do 35.;

ii.

članak 36. stavak 1. točke od (a) do (g), točka (k) podtočke od ii. do v. i točka (l), isključujući iznos koji se odbija za odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika;

iii.

članci 44. i 45.;

(b)

iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajna ulaganja podijeljen ukupnim iznosom svih izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala tih subjekata financijskog sektora.

2.   Institucije isključuju pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drže najviše pet radnih dana iz iznosa iz stavka 1. točke (a) te iz izračuna faktora iz stavka 1. točke (b).

3.   Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svakom instrumentu dopunskog kapitala koji se drži. Institucije određuju iznos koji se odbija od svakog instrumenta dopunskog kapitala u skladu sa stavkom 1. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:

(a)

ukupni iznos ulaganja čiji se odbitak zahtijeva u skladu sa stavkom 1.;

(b)

iznos opisan u podtočki i. podijeljen s iznosom opisanim u podtočki ii.:

i.

ukupni iznos instrumenta dopunskog kapitala;

ii.

udio koji svaki instrument dopunskog kapitla koji se drži čini u ukupnom iznosu izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje.

4.   Iznos ulaganja iz članka 66. stavka 1. točke (c) koji je jednak ili manji od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene odredbi iz stavka 1. točke (a) podtočaka od i. do iii. ne odbija se i podložan je odgovarajućim ponderima rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg i zahtjevima iz glave IV. dijela trećeg, prema potrebi.

5.   Institucije određuju iznos svakog instrumenta dopunskog kapitala kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4. tako da se iznos opisan u točki (a) množi iznosom opisanim u točki (b) ovog stavka:

(a)

iznos ulaganja kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4.;

(b)

udio koji je nastao izračunom iz stavka 3. točke (b).

Odjeljak 3.

Dopunski kapital

Članak 71.

Dopunski kapital

Dopunski kapital institucije sastoji se od stavki dopunskog kapitala institucije nakon odbitaka iz članka 66. i primjene članka 79.

POGLAVLJE 5.

Regulatorni kapital

Članak 72.

Regulatorni kapital

Regulatorni kapital institucije sastoji se od zbroja osnovnog kapitala i dopunskog kapitala.

POGLAVLJE 6.

Opći zahtjevi

Članak 73.

Raspodjele po instrumentima regulatornog kapitala

1.   Instrumenti kapitala u vezi s kojima institucija ima diskrecijsko pravo donijeti odluku o isplati raspodjela u obliku koji nije gotovina ili u obliku instrumenta regulatornog kapitala, ne ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala osim ako je institucija dobila prethodno odobrenje nadležnih tijela.

2.   Nadležna tijela daju odobrenje iz stavka 1. samo ako smatraju da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi negativno utjecali na sposobnost institucije da otkaže plaćanja u vezi s instrumentom;

(b)

diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi negativno utjecali na sposobnost instrumenta da apsorbira gubitke;

(c)

diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi na drugi način umanjili kvalitetu instrumenta kapitala.

3.   Instrumenti kapitala u vezi s kojima pravna osoba, koja nije institucija koja ih je izdala, ima diskrecijsko pravo donijeti odluku ili zahtijevati da isplata raspodjela po instrumentu bude u obliku koji nije gotovina ili u obliku instrumenta regulatornog kapitala, ne ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala.

4.   Institucije mogu upotrijebiti širi tržišni indeks kao jednu od osnovica za utvrđivanje razine raspodjela po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala.

5.   Stavak 4. ne primjenjuje se kada je institucija referentni subjekt u tom širem tržišnom indeksu osim ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

institucija smatra da kretanja tog šireg tržišnog indeksa nisu znatno korelirana s kreditnom sposobnošću institucije, njezine matične institucije ili matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog holdinga;

(b)

nadležno tijelo nije donijelo zaključak različit od onoga iz točke (a).

6.   Institucije izvješćuju o širim tržišnim indeksima na kojima se temelje njihovi instrumenti kapitala te ih objavljuju.

7.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti u skladu s kojima se indeksi smatraju širim tržišnim indeksima za potrebe stavka 4.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 74.

Ulaganja u instrumente kapitala reguliranih subjekata financijskog sektora koji ne ispunjavaju uvjete za regulatorni kapital

Institucije ne odbijaju od bilo kojeg elementa regulatornog kapitala izravna, neizravna ili sintetska ulaganja u instrumente kapitala reguliranog subjekta financijskog sektora koji ne ispunjavaju uvjete za regulatorni kapital tog subjekta. Institucije primjenjuju pondere rizika na takva ulaganja u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg, prema potrebi.

Članak 75.

Odbitak i zahtjevi povezani s dospijećem kratkih pozicija

Smatra se da su zahtjevi povezani s dospijećem kratkih pozicija iz članka 45. točke (a), članka 59. točke (a) i članka 69. točke (a) ispunjeni s obzirom na pozicije koje se drže ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

institucija ima na temelju ugovora pravo prodati na određeni budući datum dugu poziciju koja se štiti drugoj ugovornoj strani koja pruža zaštitu;

(b)

druga ugovorna strana koja pruža zaštitu instituciji ima ugovornu obvezu kupiti od institucije na taj određeni budući datum dugu poziciju iz točke (a).

Članak 76.

Indeksna ulaganja u instrumente kapitala

1.   Za potrebe članka 42. točke (a), članka 45. točke (a), članka 57. točke (a), članka 59. točke (a), članka 67. točke (a) i članka 69. točke (a), institucije mogu umanjiti iznos duge pozicije u instrumentu kapitala za udio indeksa koji čini ista odnosna izloženost koja se štiti ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

duga pozicija koja se štiti i kratka pozicija u indeksu koja se upotrebljava da bi se zaštitila ta duga pozicija obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b)

pozicije iz točke (a) vode se po fer vrijednosti u bilanci institucije;

(c)

kratka pozicija iz točke (a) priznaje se kao učinkovita zaštita u skladu s procesima unutarnjih kontrola institucije;

(d)

nadležna tijela procjenjuju prikladnost procesa kontrole iz točke (c) najmanje jednom godišnje i zadovoljna su s kontinuiranom primjerenošću tih procesa.

2.   Ako je nadležno tijelo dalo prethodno odobrenje, institucija može upotrijebiti konzervativnu procjenu odnosne izloženosti institucije prema instrumentima kapitala koji su uključeni u indekse kao alternativu izračunu svoje izloženosti prema stavkama navedenim u točki (a) ili točki (b) ili u objema točkama:

(a)

vlastiti instrumenti redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala uključeni u indekse;

(b)

instrumenti redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora uključeni u indekse.

3.   Nadležna tijela daju odobrenje iz stavka 2. ako im je institucija dokazala da bi za instituciju bilo operativno opterećujuće pratiti svoju odnosnu izloženost prema stavkama navedenim u točki (a) ili točki (b) stavka 2. ili u objema točkama stavka 2., prema potrebi.

4.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a)

kada je procjena koja se upotrebljava kao alternativa izračunu odnosne izloženosti iz stavka 2. dovoljno konzervativna;

(b)

značenje izraza „operativno opterećujuće” za potrebe stavka 3.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 77.

Uvjeti za smanjenje regulatornog kapitala

Institucija mora od nadležnog tijela tražiti prethodno odobrenje za jedno ili oboje od sljedećeg:

(a)

smanjenje, otkup ili ponovnu kupnju instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje je institucija izdala u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom;

(b)

izvršenje opcije kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili instrumenata dopunskog kapitala, prema potrebi, prije datuma njihovog ugovornog dospijeća.

Članak 78.

Nadzorno odobrenje za smanjenje regulatornog kapitala

1.   Nadležno tijelo daje instituciji odobrenje za smanjenje, ponovnu kupnju, otkup ili izvršenje opcije kupnje instrumenata redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)

ako institucija prije ili u trenutku izvršenja radnje iz članka 77. zamijeni instrumente iz članka 77. instrumentima regulatornog kapitala jednake ili više kvalitete po uvjetima koji su održivi s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit;

(b)

ako institucija nadležnom tijelu dokaže da bi regulatorni kapital institucije nakon izvršenja dotične radnje premašivao zahtjeve utvrđene u članku 92. stavku 1. ove Uredbe i zahtjev za kombinirani zaštitni sloj definiran člankom 128. točkom (6) Direktive 2013/36/EU u takvom iznosu koji nadležno tijelo može smatrati potrebnim na temelju članka 104. stavka 3. Direktive 2013/36/EU.

2.   Pri procjeni održivosti zamjenskih instrumenata s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit u skladu sa stavkom 1. točkom (a), nadležna tijela razmatraju opseg u kojem bi ti zamjenski instrumenti kapitala bili skuplji za instituciju od onih koje bi zamijenili.

3.   Ako institucija izvrši radnju iz članka 77. točke (a), a odbijanje otkupa instrumenata redovnog osnovnog kapitala iz članka 27. nije dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, nadležno tijelo može primijeniti izuzeće od uvjeta iz stavka 1. ovog članka ako nadležno tijelo od institucije zahtijeva da ograniči otkup takvih instrumenata na odgovarajućoj osnovi.

4.   Nadležna tijela mogu dopustiti institucijama da otkupe instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala prije isteka pet godina od dana izdavanja samo ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. te iz točke (a) ili točke (b) ovog stavka:

(a)

došlo je do promjene u regulatornoj klasifikaciji tih instrumenata koja bi vjerojatno rezultirala njihovim isključenjem iz regulatornog kapitala ili reklasifikacijom u oblik regulatornog kapitala niže kvalitete i ispunjena su oba sljedeća uvjeta:

i.

nadležno tijelo smatra da je takva promjena u dovoljnoj mjeri izgledna;

ii.

institucija je dokazala nadležnim tijelima da se regulatorna reklasifikacija tih instrumenata nije mogla razumno predvidjeti u trenutku njihovog izdavanja;

(b)

došlo je do promjene u primjenjivom poreznom tretmanu tih instrumenata u vezi s kojom je institucija dokazala nadležnim tijelima da je ona značajna i da se nije mogla razumno predvidjeti u trenutku izdavanja instrumenata.

5.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a)

značenje izraza „održivo” s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit;

(b)

odgovarajuće osnove ograničenja otkupa iz stavka 3.;

(c)

postupak i podatke potrebne u zahtjevu institucije za odobrenje nadležnog tijela za provođenje radnje iz članka 77., uključujući postupak koji se primjenjuje u slučaju otkupa udjela izdanih članovima zadruga i vrijeme za obradu takvog zahtjeva.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 79.

Privremeno izuzeće od odbitka od regulatornog kapitala

1.   Ako institucija privremeno drži instrumente kapitala ili je odobrila podređene kredite, prema potrebi, koji ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala u subjektu financijskog sektora, a nadležno tijelo to smatra ulaganjem radi postupka financijske pomoći u svrhu reorganizacije i spašavanja tog subjekta, nadležno tijelo može privremeno primijeniti izuzeće od odredbi o odbitku koje bi se na te instrumente inače odnosile.

2.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje značenje izraza „privremeno” za potrebe stavka 1. i uvjete prema kojima nadležno tijelo može ta privremena ulaganja smatrati ulaganjima radi postupka financijske pomoći u svrhu reorganizacije i spašavanja relevantnog subjekta.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 80.

Kontinuirana ocjena kvalitete regulatornog kapitala

1.   EBA prati kvalitetu instrumenata regulatornog kapitala koje su izdale institucije na području Unije i u slučaju postojanja značajnih dokaza da ti instrumenti ne ispunjavaju kriterije navedene u članku 28. ili, kada je to primjenjivo, u članku 29., o tome odmah obavješćuje Komisiju.

Nadležna tijela bez odgode, na zahtjev EBA-e, prosljeđuju sve informacije koje EBA smatra relevantnim u vezi s novim izdanim instrumentima kapitala kako bi se EBA-i omogućilo da prati kvalitetu instrumenata regulatornog kapitala koje su izdale institucije na području Unije.

2.   Takva obavijest obuhvaća sljedeće:

(a)

detaljno objašnjenje vrste i opsega utvrđenog nedostatka;

(b)

tehnički savjet o mjerama za koje EBA smatra da bi ih Komisija trebala poduzeti;

(c)

značajne promjene u metodologiji EBA-e koja se odnosi na testiranje otpornosti solventnosti institucija na stres.

3.   EBA daje tehnički savjet Komisiji u vezi s bilo kakvim značajnim promjenama za koje smatra da bi ih trebalo unijeti u definiciju regulatornog kapitala kao rezultat jednog od sljedećega:

(a)

relevantne promjene u vezi s tržišnim standardima ili praksom;

(b)

promjene relevantnih pravnih ili računovodstvenih standarda;

(c)

značajne promjene u metodologiji EBA-e koja se odnosi na testiranje otpornosti solventnosti institucija na stres.

4.   EBA daje tehnički savjet Komisiji do 1. siječnja 2014. o mogućim tretmanima nerealiziranih dobitaka mjerenih po fer vrijednosti, a koji nisu njihovo uključivanje u redovni osnovni kapital bez prilagodbe. Takve preporuke uzimaju u obzir relevantne promjene međunarodnih računovodstvenih standarda i međunarodnih sporazuma o bonitetnim standardima za banke.

GLAVA II.

MANJINSKI UDIO I INSTRUMENTI DODATNOG OSNOVNOG KAPITALA I DOPUNSKOG KAPITALA KOJE IZDAJU DRUŠTVA KĆERI

Članak 81.

Manjinski udjeli koji ispunjavaju uvjete za uključivanje u konsolidirani redovni osnovni kapital

1.   Manjinski udjeli sastoje se od zbroja instrumenata redovnog osnovnog kapitala, računa premija na dionice koji se odnose na te instrumente, zadržane dobiti i ostalih rezervi društva kćeri ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

društvo kći jedno je od sljedećega:

i.

institucija;

ii.

društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;

(b)

društvo kći u cijelosti je uključeno u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog;

(c)

stavke redovnog osnovnog kapitala, navedene u uvodnom dijelu ovog stavka, u vlasništvu su osoba koje nisu društva uključena u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog.

2.   Manjinski udjeli koje financira, izravno ili neizravno, putem subjekta posebne namjene ili na drugi način, matično društvo institucije ili njegova društva kćeri, ne ispunjavaju uvjete za konsolidirani redovni osnovni kapital.

Članak 82.

Kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital, dopunski kapital i kvalificirani regulatorni kapital

Kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital, dopunski kapital i kvalificirani regulatorni kapital obuhvaćaju manjinski udio, instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala, prema potrebi, i s njima povezanu zadržanu dobit i račune premije na dionice društva kćeri ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

društvo kći jedno je od sljedećega:

i.

institucija;

ii.

društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;

(b)

društvo kći u cijelosti je uključeno u opseg konsolidacije u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog;

(c)

ti instrumenti u vlasništvu su osoba koje nisu društva uključena u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog.

Članak 83.

Kvalificirani dodatni osnovni kapital i dopunski kapital koji izdaje subjekt posebne namjene

1.   Instrumenti dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala koje izdaje subjekt posebne namjene, kao i povezani računi premija na dionice, uključuju se u kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital ili dopunski kapital ili u kvalificirani regulatorni kapital, prema potrebi, samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

subjekt posebne namjene koji izdaje te instrumente u cijelosti je uključen u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog;

(b)

instrumenti, kao i povezani računi premija na dionice, uključuju se u kvalificirani dodatni osnovni kapital samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 52. stavka 1.;

(c)

instrumenti, kao i povezani računi premija na dionice, uključuju se u kvalificirani dopunski kapital samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 63.;

(d)

jedina je imovina subjekta posebne namjene njegovo ulaganje u regulatorni kapital matičnog društva ili njegovog društva kćeri koje je u cijelosti uključeno u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog, čiji oblik ispunjava relevantne uvjete iz članka 52. stavka 1. ili članka 63., prema potrebi.

Ako nadležno tijelo smatra da je imovina subjekta posebne namjene, koja nije njegovo ulaganje u regulatorni kapital matičnog društva ili njegovog društva kćeri koje je u cijelosti uključeno u opseg konsolidacije u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog, minimalna i za takav subjekt beznačajna, nadležno tijelo može primijeniti izuzeće od uvjeta navedenog u točki (d) prvog podstavka.

2.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju vrste imovine koja se može povezati s poslovanjem subjekata posebne namjene i značenje izraza „minimalno” i „beznačajno” iz drugog podstavka stavka 1.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 84.

Manjinski udjeli uključeni u konsolidirani redovni osnovni kapital

1.   Institucije određuju iznos manjinskih udjela društva kćeri koji je uključen u konsolidirani redovni osnovni kapital tako da se od manjinskih udjela tog društva oduzme umnožak iznosa iz točke (a) i postotka iz točke (b):

(a)

redovni osnovni kapital društva kćeri umanjen za niže od sljedećega:

i.

iznos redovnog osnovnog kapitala tog društva kćeri koji je potreban za ispunjavanje zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (a), zahtjeva iz članaka 458. i 459., posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke (6) Direktive 2013/36/EU, zahtjeva iz članka 500. i bilo kojih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti redovnim osnovnim kapitalom;

ii.

iznos konsolidiranog redovnog osnovnog kapitala koji se odnosi na to društvo kći koji je potreban, na konsolidiranoj osnovi, za ispunjavanje zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (a), zahtjeva iz članaka 458. i 459., posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke (6) Direktive 2013/36/EU, zahtjeva iz članka 500. i bilo kojih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti redovnim osnovnim kapitalom;

(b)

manjinski udjeli društva kćeri izraženi kao postotak svih instrumenata redovnog osnovnog kapitala tog društva uvećani za povezane račune premija na dionice, zadržanu dobit i ostale rezerve.

2.   Izračun iz stavka 1. obavlja se na potkonsolidiranoj osnovi za svako društvo kći iz članka 81. stavka 1.

Institucija može odlučiti da taj izračun neće obavljati za društvo kći iz članka 81. stavka 1. Kada institucija donese takvu odluku, manjinski udio tog društva kćeri ne smije se uključiti u konsolidirani redovni osnovni kapital.

3.   Kada nadležno tijelo primijeni odstupanje u vezi s primjenom bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi, kako je to propisano u članku 7., manjinski udio u društvima kćerima na koji se primjenjuje izuzeće ne priznaje se u regulatorni kapital na potkonsolidiranoj ili konsolidiranoj razini, prema potrebi.

4.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje potkonsolidirani izračun koji se zahtijeva u skladu sa stavkom 2. ovog članka, člankom 85. i člankom 87.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

5.   Nadležna tijela mogu odobriti izuzeće od primjene ovog članka matičnom financijskom holdingu koji ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)

njegova osnovna djelatnost jest stjecanje udjela;

(b)

on podliježe bonitetnom nadzoru na konsolidiranoj osnovi;

(c)

on konsolidira instituciju kći u kojoj ima samo manjinski udio na osnovi odnosa kontrole definiranog člankom 1. Direktive 83/349/EEZ;

(d)

više od 90 % konsolidiranog zahtijevanog redovnog osnovnog kapitala izračunatog na potkonsolidiranoj osnovi proizlazi iz institucije kćeri iz točke (c).

Ako nakon 28. lipnja 2013. matični financijski holding koji ispunjava uvjete propisane u prvom podstavku postane matični mješoviti financijski holding, nadležna tijela mogu odobriti izuzeće iz prvog podstavka tom matičnom mješovitom financijskom holdingu ako on ispunjava uvjete propisane u tom podstavku.

6.   Kada kreditne institucije koje su stalno povezane u mreži sa središnjim tijelom i institucije osnovane u sklopu institucionalnog sustava zaštite u skladu s uvjetima iz članka 113. stavka 7. osnuju shemu međusobnih jamstava koja osigurava da ne postoje tekuće ili predvidive značajne, praktične ili pravne prepreke za prijenos iznosa regulatornog kapitala koji premašuje regulatorne zahtjeve s druge ugovorne strane na kreditnu instituciju, te institucije se izuzimaju od odredbi ovog članka u vezi s odbicima i mogu u cijelosti priznati bilo koji manjinski udio koji nastaje u sklopu sheme međusobnih jamstava.

Članak 85.

Instrumenti kvalificiranog osnovnog kapitala uključeni u konsolidirani osnovni kapital

1.   Institucije određuju iznos kvalificiranog osnovnog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani regulatorni kapital tako da se od kvalificiranog osnovnog kapitala tog društva oduzme umnožak iznosa iz točke (a) i postotka iz točke (b):

(a)

osnovni kapital društva kćeri umanjen za niže od sljedećega:

i.

iznos osnovnog kapitala društva kćeri koji je potreban za ispunjavanje zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (b), zahtjeva iz članaka 458. i 459., posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke (6) Direktive 2013/36/EU, zahtjeva iz članka 500. i bilo kojih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti osnovnim kapitalom;

ii.

iznos konsolidiranog osnovnog kapitala koji se odnosi na društvo kćer koji je potreban, na konsolidiranoj osnovi, za ispunjavanje zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (b), zahtjeva iz članaka 458. i 459., posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke (6) Direktive 2013/36/EU, zahtjeva iz članka 500. i bilo kojih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama u mjeri u kojoj te zahtjeve treba ispuniti osnovnim kapitalom;

(b)

kvalificirani osnovni kapital društva kćeri izražen kao postotak svih instrumenata osnovnog kapitala tog društva uvećan za povezane račune premija na dionice, zadržanu dobit i ostale rezerve.

2.   Izračun iz stavka 1. obavlja se na potkonsolidiranoj osnovi za svako društvo kćer iz članka 81. stavka 1.

Institucija može odlučiti da taj izračun neće obavljati za društvo kćer iz članka 81. stavka 1. Kada institucija donese takvu odluku, kvalificirani osnovni kapital tog društva kćeri ne smije se uključiti u konsolidirani osnovni kapital.

3.   Kada nadležno tijelo primijeni odstupanje u vezi s primjenom bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi, kako je to propisano u članku 7., instrumenti osnovnog kapitala u društvima kćerima na koje se primjenjuje izuzeće ne priznaju se kao regulatorni kapital na potkonsolidiranoj ili konsolidiranoj razini, prema potrebi.

Članak 86.

Kvalificirani osnovni kapital uključen u konsolidirani dodatni osnovni kapital

Ne dovodeći u pitanje članak 84. stavke 5. ili 6., institucije određuju iznos kvalificiranog osnovnog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani dodatni osnovni kapital tako da se od kvalificiranog osnovnog kapitala tog društva uključenog u konsolidirani osnovni kapital oduzmu manjinski udjeli tog društva koji su uključeni u konsolidirani redovni osnovni kapital.

Članak 87.

Kvalificirani regulatorni kapital uključen u konsolidirani regulatorni kapital

1.   Institucije određuju iznos kvalificiranog regulatornog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani regulatorni kapital tako da se od kvalificiranog regulatornog kapitala tog društva oduzme umnožak iznosa iz točke (a) i postotka iz točke (b):

(a)

regulatorni kapital društva kćeri umanjen za niže od sljedećega:

i.

iznos regulatornog kapitala društva kćeri koji je potreban za ispunjavanje zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (c), zahtjeva iz članaka 458. i 459., posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke (6) Direktive 2013/36/EU, zahtjeva iz članka 500. i bilo kojih dodatnih lokalnih nadzornih propisa u trećim zemljama;

ii.

iznos regulatornog kapitala koji se odnosi na društvo kćer koji je potreban, na konsolidiranoj osnovi, za ispunjavanje zbroja zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točke (c), zahtjeva iz članaka 458. i 459., posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. Direktive 2013/36/EU, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz članka 128. točke (6) Direktive 2013/36/EU, zahtjeva iz članka 500. i bilo kojeg dodatnog lokalnog nadzornog kapitalnog zahtjeva u trećim zemljama;

(b)

kvalificirani regulatorni kapital društva izražen kao postotak svih instrumenata regulatornog kapitala društva kćeri koji su uključeni u stavke redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala i povezanih računa premija na dionice, zadržane dobiti i ostalih rezervi.

2.   Izračun iz stavka 1. obavlja se na potkonsolidiranoj osnovi za svako društvo kćer iz članka 81. stavka 1.

Institucija može odlučiti da taj izračun neće obavljati za društvo kćer iz članka 81. stavka 1. Kada institucija donese takvu odluku, kvalificirani regulatorni kapital tog društva kćeri ne smije se uključiti u konsolidirani regulatorni kapital.

3.   Kada nadležno tijelo primijeni odstupanje u vezi s primjenom bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi, kako je to propisano u članku 7., instrumenti regulatornog kapitala u društvima kćerima na koje se primjenjuje izuzeće ne priznaju se kao regulatorni kapital na potkonsolidiranoj ili konsolidiranoj razini, prema potrebi.

Članak 88.

Instrumenti kvalificiranog regulatornog kapitala uključeni u konsolidirani dopunski kapital

Ne dovodeći u pitanje članak 84. stavke 5. ili 6., institucije određuju iznos kvalificiranog regulatornog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani dopunski kapital tako da se od kvalificiranog regulatornog kapitala tog društva uključenog u konsolidirani regulatorni kapital oduzme kvalificirani osnovni kapital tog društva koji je uključen u konsolidirani osnovni kapital.

GLAVA III.

KVALIFICIRANI UDJELI IZVAN FINANCIJSKOG SEKTORA

Članak 89.

Ponderiranje rizikom i zabrana kvalificiranih udjela izvan financijskog sektora

1.   Na kvalificirani udio čiji iznos premašuje 15 % priznatog kapitala institucije u društvu koje nije jedno od sljedećih primjenjuju se odredbe iz stavka 3.:

(a)

subjekt financijskog sektora;

(b)

društvo koje nije subjekt financijskog sektora, a obavlja poslove koje nadležno tijelo smatra jednim od sljedećeg:

i.

izravnim produžetkom bankarskih usluga;

ii.

pomoćnim bankarskim uslugama;

iii.

najmom, otkupom potraživanja s regresom ili bez njega, upravljanjem investicijskim fondovima, upravljanjem uslugama obrade podataka ili bilo kojom drugom sličnom aktivnošću.

2.   Na ukupni iznos kvalificiranih udjela institucije u društvima osim u društvima iz točaka (a) i (b) stavka 1. koji premašuje 60 % njezinog priznatog kapitala primjenjuju se odredbe iz stavka 3.

3.   Nadležna tijela primjenjuju zahtjeve iz točaka (a) ili (b) na kvalificirane udjele institucija iz stavaka 1. i 2.:

(a)

za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva u skladu s dijelom trećim, institucije primjenjuju ponder rizika od 1 250 % na veći od sljedećih iznosa:

i.

iznos kvalificiranih udjela iz stavka 1. koji prelazi 15 % priznatog kapitala;

ii.

ukupni iznos kvalificiranih udjela iz stavka 2. koji prelazi 60 % priznatog kapitala institucije;

(b)

nadležna tijela zabranit će institucijama posjedovanje kvalificiranih udjela iz stavaka 1. i 2. čiji iznos prelazi postotke priznatog kapitala navedene u tim stavcima.

Nadležna tijela objavljuju svoju odluku o izboru iz točke (a) ili točke (b).

4.   Za potrebe točke (b) stavka 1. EBA izdaje smjernice kojima se pobliže određuje značenje sljedećih izraza:

(a)

poslovi koji predstavljaju izravni produžetak bankarskih usluga;

(b)

poslovi koji predstavljaju pomoćne bankarske usluge;

(c)

slični poslovi.

Smjernice se donose u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 90.

Alternativa ponderu rizika od 1 250 %

Institucije mogu umjesto primjene pondera rizika od 1 250 % na iznose koji prelaze ograničenja navedena u članku 89. stavcima 1. i 2., te iznose odbiti od stavki redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k).

Članak 91.

Iznimke

1.   Dionice ili udjeli društava koja nisu navedena u članku 89. stavku 1. točkama (a) i (b) ne uključuju se u izračun ograničenja priznatog kapitala iz tog članka ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)

te dionice ili udjeli se privremeno drže za vrijeme postupka financijske pomoći kako je navedeno u članku 79.;

(b)

držanje tih dionica ili udjela je pozicija proizišla iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koja se drži najviše pet radnih dana;

(c)

te se dionice ili udjeli drže u ime institucije, a za račun drugih.

2.   Dionice ili udjeli koji nisu dugotrajna financijska imovina na način kako je definirano člankom 35. stavkom 2. Direktive 86/635/EEZ ne uključuju se u izračun iz članka 89.

TREĆI DIO

KAPITALNI ZAHTJEVI

GLAVA I.

OPĆI ZAHTJEVI, VREDNOVANJE I IZVJEŠĆIVANJE

POGLAVLJE 1.

Zahtijevana razina regulatornog kapitala

Odjeljak 1.

Kapitalni zahtjevi za institucije

Članak 92.

Kapitalni zahtjevi

1.   Pridržavajući se članaka 93. i 94., institucije moraju u svakom trenutku ispunjavati sljedeće kapitalne zahtjeve:

(a)

stopa redovnog osnovnog kapitala od 4,5 %;

(b)

stopa osnovnog kapitala od 6 %;

(c)

stopa ukupnog kapitala od 8 %.

2.   Institucije izračunavaju svoje stope kapitala na sljedeći način:

(a)

stopa redovnog osnovnog kapitala je omjer redovnog osnovnog kapitala institucije i ukupnog iznosa izloženosti riziku izražena u postotku;

(b)

stopa osnovnog kapitala je omjer osnovnog kapitala institucije i ukupnog iznosa izloženosti riziku izražena u postotku;

(c)

stopa ukupnog kapitala je omjer regulatornog kapitala institucije i ukupnog iznosa izloženosti riziku izražena u postotku.

3.   Ukupni iznos izloženosti riziku izračunava se kao zbroj točaka od (a) do (f) ovog stavka nakon uvažavanja odredbi iz stavka 4.:

(a)

iznosi izloženosti ponderirani rizikom za kreditni rizik i razrjeđivački rizik izračunati u skladu s glavom II. i člankom 379. za sve poslovne aktivnosti institucije osim iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za poslove iz knjige trgovanja institucije;

(b)

kapitalni zahtjevi za poslove iz knjige trgovanja institucije određeni u skladu s glavom IV. ovog dijela ili dijelom četvrtim, ovisno o tome što je primjenjivo, za sljedeće:

i.

pozicijski rizik;

ii.

velike izloženosti koje prekoračuju ograničenja iz članaka od 395. do 401. u onoj mjeri u kojoj je instituciji dopušteno ta ograničenja prekoračiti;

(c)

kapitalni zahtjevi određeni u skladu s glavom IV. ili glavom V., osim članka 379., prema potrebi, za sljedeće:

i.

valutni rizik;

ii.

rizik namire;

iii.

robni rizik;

(d)

kapitalni zahtjevi izračunati u skladu s glavom VI. za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju OTC izvedenih instrumenata, osim kreditnih izvedenica koje se priznaju za umanjenje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za kreditni rizik;

(e)

kapitalni zahtjevi određeni u skladu s glavom III. za operativni rizik;

(f)

iznosi izloženosti ponderirani rizikom određeni u skladu s glavom II. za rizik druge ugovorne strane koji proizlazi iz poslova iz knjige trgovanja institucije za sljedeće vrste transakcija i ugovora:

i.

ugovori navedeni u Prilogu II. i kreditne izvedenice;

ii.

repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane na osnovi vrijednosnih papira ili robe;

iii.

maržni krediti na osnovi vrijednosnih papira ili robe;

iv.

transakcije s dugim rokom namire.

4.   Sljedeće odredbe primjenjuju se pri izračunu ukupnog iznosa izloženosti iz stavka 3.:

(a)

kapitalni zahtjevi iz točaka (c), (d) i (e) tog stavka uključuju one koji proizlaze iz svih poslovnih aktivnosti institucije;

(b)

institucije množe kapitalne zahtjeve iz točaka od (b) do (e) tog stavka s 12,5.

Članak 93.

Zahtjev za inicijalni kapital za redovno poslovanje

1.   Regulatorni kapital institucije ne smije pasti ispod iznosa inicijalnog kapitala koji se zahtijevao u vrijeme izdavanja odobrenja za rad.

2.   Kreditne institucije koje su postojale na dan 1. siječnja 1993., a čiji iznos regulatornog kapitala ne dostiže iznos zahtijevanog inicijalnog kapitala, mogu nastaviti svoje poslovanje. U tom slučaju iznos regulatornog kapitala tih institucija ne smije pasti ispod najviše razine ostvarene od 22. prosinca 1989.

3.   Investicijska društva koja imaju odobrenje za rad i društva koja su obuhvaćena člankom 6. Direktive 2006/49/EZ koja su postojala prije 31. prosinca 1995., a čiji iznos regulatornog kapitala ne dosiže iznos zahtijevanog inicijalnog kapitala, mogu nastaviti svoje poslovanje. Regulatorni kapital tih društava ili investicijskih društava ne smije pasti ispod najviše referentne razine izračunate nakon datuma obavijesti navedenog u Direktivi Vijeća 93/6/EEZ od 15. ožujka 1993. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (28). Ta je referentna razina prosječna dnevna razina regulatornog kapitala izračunatog tijekom šestomjesečnog razdoblja koje je prethodilo datumu izračuna. Izračunava se svakih šest mjeseci za odgovarajuće prethodno razdoblje.

4.   Ako kontrolu nad institucijom koja ulazi u kategoriju iz stavka 2. ili stavka 3. preuzme fizička ili pravna osoba osim osobe koja je prethodno kontrolirala instituciju, iznos regulatornog kapitala te institucije mora doseći iznos zahtijevanog inicijalnog kapitala.

5.   U slučaju spajanja dviju ili više institucija koje ulaze u kategoriju iz stavka 2. ili stavka 3., iznos regulatornog kapitala institucije koja nastaje spajanjem ne smije pasti ispod ukupnog regulatornog kapitala spojenih institucija u vrijeme spajanja, sve dok se ne dosegne iznos zahtijevanog inicijalnog kapitala.

6.   Ako nadležna tijela smatraju da je nužno ispuniti zahtjev iz stavka 1. da bi se osigurala solventnost institucije, odredbe iz stavaka od 2. do 5. ne primjenjuju se.

Članak 94.

Odstupanje za mali obujam poslova iz knjige trgovanja

1.   Institucije mogu zamijeniti kapitalni zahtjev iz članka 92. stavka 3. točke (b) kapitalnim zahtjevom izračunatim u skladu s točkom (a) tog stavka za njihove poslove iz knjige trgovanja ako obujam njihovih bilančnih i izvanbilančnih poslova iz knjige trgovanja ispunjava oba sljedeća uvjeta:

(a)

obično iznosi manje od 5 % ukupne imovine i 15 milijuna eura;

(b)

nikada ne prelazi 6 % ukupne imovine i 20 milijuna eura.

2.   Pri izračunu obujma bilančnih i izvanbilančnih poslova institucije primjenjuju sljedeće:

(a)

dužnički instrumenti vrednuju se po njihovoj tržišnoj cijeni ili njihovoj nominalnoj vrijednosti, vlasnički instrumenti po njihovoj tržišnoj cijeni, a izvedenice po nominalnoj ili tržišnoj vrijednosti odnosnih instrumenata;

(b)

apsolutna vrijednost dugih pozicija zbraja se s apsolutnom vrijednošću kratkih pozicija.

3.   Ako institucija ne ispunjava uvjet iz točke (b) stavka 1., o tome mora odmah obavijestiti nadležno tijelo. Ako nadležno tijelo nakon provedene procjene utvrdi da uvjet iz točke (a) stavka 1. nije ispunjen i o tome obavijesti instituciju, institucija od sljedećeg izvještajnog datuma prestaje primjenjivati stavak 1.

Odjeljak 2.

Kapitalni zahtjevi za investicijska društva s ograničenim odobrenjem za pružanje investicijskih usluga

Članak 95.

Kapitalni zahtjevi za investicijska društva s ograničenim odobrenjem za pružanje investicijskih usluga

1.   Za potrebe članka 92. stavka 3. investicijska društva koja nemaju odobrenje za pružanje investicijskih usluga i aktivnosti navedenih u točkama (3) i (6) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ primjenjuju izračun ukupnog iznosa izloženosti riziku iz stavka 2.

2.   Investicijska društva iz stavka 1. ovog članka i društva iz članka 4. stavka 1. točke (2) podtočke c. koja pružaju investicijske usluge i aktivnosti navedene u točkama (2) i (4) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ izračunavaju ukupan iznos izloženosti riziku kao viši iznos od sljedećih:

(a)

zbroj stavki iz točaka od (a) do (d) i točke (f) stavka 3. članka 92. nakon primjene članka 92. stavka 4.;

(b)

iznos iz članka 97. pomnožen s 12,5.

Društva iz članka 4. stavka 1. točke (2) podtočke c. koja pružaju investicijske usluge i aktivnosti navedene u točkama (2) i (4) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ ispunjavaju zahtjeve iz članka 92. stavaka 1. i 2. na osnovi ukupnog iznosa izloženosti riziku iz prvog podstavka.

Nadležna tijela mogu odrediti kapitalne zahtjeve za društva iz članka 4. stavka 1. točke (2) podtočke c. koja pružaju investicijske usluge i aktivnosti navedene u točkama (2) i (4) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ kao kapitalne zahtjeve koji bi bili obvezujući za ta društva u skladu s nacionalnim mjerama prenošenja koje su na snazi 31. prosinca 2013. za direktive 2006/49/EZ i 2006/48/EZ.

3.   Investicijska društva iz stavka 1. podliježu svim drugim odredbama u smislu operativnog rizika navedenim u pododjeljku 2. odjeljku II. poglavlju 2. glave VII. Direktive 2013/36/EU.

Članak 96.

Kapitalni zahtjevi za investicijska društva koja imaju inicijalni kapital na način opisan u članku 28. stavku 2. Direktive 2013/36/EU

1.   Za potrebe članka 92. stavka 3. sljedeće kategorije investicijskih društava koja imaju inicijalni kapital u skladu s člankom 28. stavkom 2. Direktive 2013/36/EU primjenjuju izračun ukupnog iznosa izloženosti riziku naveden u stavku 2. ovog članka:

(a)

investicijska društva koja trguju za vlastiti račun samo u svrhu ispunjavanja ili izvršavanja naloga klijenata ili u svrhu ulaska u sustav poravnanja i namire, ili priznate burze ako djeluju u svojstvu agenta ili izvršavaju nalog klijenta;

(b)

investicijska društva koja ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

i.

ne drže novac ili vrijednosne papire klijenata;

ii.

trguju samo za vlastiti račun;

iii.

nemaju vanjskih klijenata;

iv.

izvršenje i namira njihovih transakcija odvija se pod odgovornošću klirinške institucije i za njih jamči ta klirinška institucija.

2.   Kod investicijskih društava iz stavka 1. ukupan iznos izloženosti riziku izračunava se kao zbroj sljedećeg:

(a)

točaka od (a) do (d) i točke (f) stavka 3. članka 92. nakon primjene članka 92. stavka 4.;

(b)

iznosa iz članka 97. pomnoženog s 12,5.

3.   Investicijska društva iz stavka 1. podliježu svim drugim odredbama u smislu operativnog rizika navedenim u pododjeljku 1. odjeljku II. poglavlju 3. glave VII. Direktive 2013/36/EU.

Članak 97.

Regulatorni kapital na osnovni fiksnih općih troškova

1.   U skladu s člancima 95. i 96. investicijsko društvo i društva iz članka 4. stavka 1. točke (2) podtočke c. koja pružaju investicijske usluge i aktivnosti navedene u točkama (2) i (4) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ moraju imati priznati kapital za najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova iz prethodne godine.

2.   Ako dođe do promjene u poslovanju investicijskog društva u odnosu na prethodnu godinu koju nadležno tijelo smatra značajnom, nadležno tijelo može prilagoditi zahtjev iz stavka 1.

3.   Investicijsko društvo koje, počevši od dana kad je osnovano, nije dovršilo jednogodišnje poslovanje, mora imati priznati kapital za najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova predviđenih u svom poslovnom planu, osim u slučaju da nadležno tijelo zahtijeva prilagodbu poslovnog plana.

4.   EBA u konzultaciji s ESMA-om sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a)

izračun zahtjeva za imanje priznatog kapitala za najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova iz prethodne godine;

(b)

uvjeti prilagodbe zahtjeva nadležnog tijela za imanje priznatog kapitala za najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova iz prethodne godine;

(c)

izračun predviđenih fiksnih općih fiksnih troškova u slučaju da investicijsko društvo nije dovršilo jednogodišnje poslovanje.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. ožujka 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 98.

Regulatorni kapital za investicijska društva na konsolidiranoj osnovi

1.   U slučaju da su investicijska društva iz članka 95. stavka 1. u grupi, a ta grupa ne obuhvaća kreditne institucije, matično investicijsko društvo iz države članice primjenjuje članak 92. na konsolidiranoj osnovi na sljedeći način:

(a)

primjenom izračuna ukupnog iznosa izloženosti riziku iz članka 95. stavka 2.;

(b)

izračunom regulatornog kapitala na osnovi konsolidiranog položaja matičnog investicijskog društva ili konsolidiranog položaja financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, prema potrebi.

2.   U slučaju da su investicijska društva iz članka 96. stavka 1. u grupi, a ta grupa ne obuhvaća kreditne institucije, matično investicijsko društvo iz države članice i investicijsko društvo pod kontrolom financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga primjenjuju članak 92. na konsolidiranoj osnovi na sljedeći način:

(a)

primjenom izračuna ukupnog iznosa izloženosti riziku iz članka 96. stavka 2.;

(b)

primjenom izračuna regulatornog kapitala na osnovi konsolidiranog položaja matičnog investicijskog društva ili konsolidiranog položaja financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, prema potrebi, i u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog.

POGLAVLJE 2.

Zahtjevi u vezi s izračunom i izvješćivanjem

Članak 99.

Izvješćivanje o kapitalnim zahtjevima i financijskim informacijama

1.   O obvezama propisanim u članku 92. institucije izvješćuju nadležna tijela najmanje na polugodišnjoj osnovi.

2.   Institucije na koje se primjenjuje članak 4. Uredbe (EZ) br. 1606/2002 i kreditne institucije osim onih navedenih u članku 4. te Uredbe koje pripremaju svoje konsolidirane izvještaje u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima donesenim u skladu s postupkom iz članka 6. stavka 2. te Uredbe također izvješćuju o financijskim informacijama.

3.   Nadležna tijela mogu zahtijevati od onih kreditnih institucija koje primjenjuju međunarodne računovodstvene standarde koji se primjenjuju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 za izvješćivanje o regulatornom kapitalu na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 24. stavkom 2. te Uredbe da također izvješćuju o financijskim informacijama kako je propisano u stavku 2. ovog članka.

4.   O financijskim informacijama iz stavaka 2. i 3. izvješćuje se u opsegu koji je potreban da bi se dobio potpun pregled nad profilom rizičnosti poslova institucije i pregled nad sistemskim rizicima koje institucije predstavljaju za financijski sektor ili realno gospodarstvo u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010.

5.   EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju jedinstveni formati, učestalost, datumi izvješćivanja, definicije i informatička rješenja koja se primjenjuju u Uniji za izvješćivanje iz stavaka od 1. do 4.

Izvještajni zahtjevi moraju biti razmjerni vrsti, opsegu i složenosti poslova institucija.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

6.   Kada nadležno tijelo smatra da su financijske informacije koje se zahtijevaju u skladu sa stavcima 2. i 3. potrebne za dobivanje potpunog pregleda nad profilom rizičnosti poslova institucija i pregleda nad sistemskim rizicima koje institucije predstavljaju za financijski sektor ili realno gospodarstvo, a koje nisu institucije iz stavaka 2. i 3. na koje se primjenjuje računovodstveni okvir koji se temelji na Direktivi 86/635/EEZ, nadležno tijelo konzultira se s EBA-om o proširenju izvještajnih zahtjeva za financijske informacije na konsolidiranoj osnovi i na te institucije, ako one već ne izvješćuju na toj osnovi.

EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju formati koje upotrebljavaju institucije na koje nadležna tijela mogu proširiti izvještajne zahtjeve u skladu s prvim podstavkom.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u drugom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

7.   Kada nadležno tijelo smatra da su informacije koje nisu obuhvaćene provedbenim tehničkim standardima iz stavka 5. potrebne u svrhe navedene u stavku 4., ono obavješćuje EBA-u i ESRB o dodatnim informacijama za koje smatra da ih je potrebno uključiti u provedbene tehničke standarde iz stavka 5.

Članak 100.

Dodatni izvještajni zahtjevi

Institucije izvješćuju nadležna tijela, barem u agregiranom obliku, o opsegu svojih repo ugovora i pozajmljivanja vrijednosnih papira te o svim vrstama opterećenosti imovine.

EBA uključuje te informacije u provedbene tehničke standarde o izvješćivanju iz članka 99. stavka 5.

Članak 101.

Specifične obveze izvješćivanja

1.   Institucije izvješćuju nadležna tijela na polugodišnjoj osnovi o sljedećim podacima za svako nacionalno tržište nekretnina kojemu se izložene:

(a)

gubicima koji proizlaze iz izloženosti za koje je institucija priznala stambenu nekretninu kao kolateral, i to do založenog iznosa odnosno do 80 % tržišne vrijednosti ili 80 % hipotekarne vrijednosti nekretnine, ovisno o tome koji je iznos niži, osim ako je drukčije odlučeno u skladu s člankom 124. stavkom 2.;

(b)

ukupnim gubicima koji proizlaze iz izloženosti za koje je institucija priznala stambenu nekretninu kao kolateral u visini u kojoj se ta izloženost smatra potpuno osiguranom stambenom nekretninom u skladu s člankom 124. stavkom 1.;

(c)

vrijednosti izloženosti svih preostalih izloženosti za koje je institucija priznala stambenu nekretninu kao kolateral ograničenoj na onaj dio koji se smatra potpuno osiguranim stambenom nekretninom u skladu s člankom 124. stavkom 1.;

(d)

gubicima koji proizlaze iz izloženosti za koje je institucija priznala poslovnu nekretninu kao kolateral, i to do založenog iznosa odnosno do 50 % tržišne vrijednosti ili 60 % hipotekarne vrijednosti nekretnine, ovisno o tome koji je iznos niži, osim ako je drukčije odlučeno u skladu s člankom 124. stavkom 2.;

(e)

ukupnim gubicima koji proizlaze iz izloženosti za koje je institucija priznala poslovnu nekretninu kao kolateral u visini u kojoj se ta izloženost smatra potpuno osiguranom poslovnom nekretninom u skladu s člankom 124. stavkom 1.;

(f)

vrijednosti izloženosti svih preostalih izloženosti za koje je institucija priznala poslovnu nekretninu kao kolateral ograničenoj na onaj dio koji se smatra potpuno osiguranim poslovnom nekretninom u skladu s člankom 124. stavkom 1.

2.   O podacima iz stavka 1. izvješćuje se nadležno tijelo matične države članice relevantne institucije. Kada institucija ima podružnicu u drugoj državi članici, o podacima koji se odnose na tu podružnicu također se izvješćuju nadležna tijela države članice domaćina. Podaci o svakom tržištu nekretnina u Uniji prema kojem je relevantna institucija izložena iskazuju se zasebno.

3.   Nadležna tijela godišnje na agregiranoj osnovi objavljuju podatke navedene u točkama od (a) do (f) stavka 1. zajedno s dostupnim povijesnim podacima. Nadležno tijelo dužno je po zahtjevu drugog nadležnog tijela iz neke od država članica ili po zahtjevu EBA-e tom nadležnom tijelu ili EBA-i dostaviti detaljnije informacije o stanju na tržištu stambenih ili poslovnih nekretnina u toj državi članici.

4.   EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

(a)

jedinstveni formati, definicije, učestalost i datumi izvješćivanja o stavkama te informatička rješenja za stavke iz stavka 1.;

(b)

jedinstveni formati, definicije, učestalost i datumi izvješćivanja o agregiranim podacima te informatička rješenja za agregirane podatke iz stavka 2.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

POGLAVLJE 3.

Knjiga trgovanja

Članak 102.

Zahtjevi za knjigu trgovanja

1.   Pozicije u knjizi trgovanja ne smiju imati ograničenja njihove utrživosti ili ih je moguće zaštititi od rizika.

2.   Namjera trgovanja dokazuje se na temelju strategija, politika i postupaka koje institucija određuje radi upravljanja pozicijom ili portfeljem u skladu s člankom 103.

3.   Institucije su dužne uspostaviti i održavati sustave i kontrole za upravljanje knjigom trgovanja u skladu s člancima 104. i 105.

4.   Institucije mogu uključiti interne zaštite u izračun kapitalnih zahtjeva za pozicijski rizik ako se one drže s namjerom trgovanja i ako su ispunjeni zahtjevi iz članaka od 103. do 106.

Članak 103.

Upravljanje knjigom trgovanja

Pri upravljanju svojim pozicijama ili skupom pozicija u knjizi trgovanja institucija mora ispunjavati sve sljedeće zahtjeve:

(a)

institucija mora imati jasno dokumentiranu strategiju trgovanja za pozicije/instrumente ili portfelje odobrenu od strane višeg rukovodstva koja uključuje očekivano razdoblje držanja;

(b)

institucija mora imati jasno definirane politike i postupke za aktivno upravljanje pozicijama zauzetim po pojedinom stolu za trgovanje. Te politike i postupci uključuju sljedeće:

i.

koje je pozicije moguće zauzeti na kojem stolu za trgovanje;

ii.

određeni su pozicijski limiti čija se primjerenost prati;

iii.

autonomno pravo ovlaštenih osoba za trgovanje da zauzimaju i upravljaju pozicijama unutar dogovorenih limita i u skladu s odobrenom strategijom;

iv.

izvješćivanje višeg rukovodstva o pozicijama kao sastavni dio procesa upravljanja rizicima institucije;

v.

aktivno praćenje pozicija upotrebom izvora tržišnih informacija, uz procjenu utrživosti ili mogućnosti zaštite pozicije ili njezinih rizika, uključujući procjenu, kvalitetu i dostupnost ulaznih tržišnih parametara koji se upotrebljavaju u procesu vrednovanja, razinu prometa na tržištu, veličinu pozicija kojima se trguje na tržištu;

vi.

aktivne postupke i kontrole za sprječavanje prijevara;

(c)

institucija mora imati jasno definirane politike i postupke za praćenje pozicija u odnosu na svoju strategiju trgovanja, uključujući praćenje prometa i pozicija za koje je prvotno predviđeno razdoblje držanja premašeno.

Članak 104.

Uključivanje u knjigu trgovanja

1.   Institucije moraju imati jasno definirane politike i postupke za određivanje pozicija koje se uključuju u knjigu trgovanja u svrhu izračuna njihovih kapitalnih zahtjeva u skladu sa zahtjevima iz članka 102. i definicije knjige trgovanja u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (86), uzimajući u obzir sposobnosti i praksu upravljanja rizicima institucije. Institucija je dužna u potpunosti dokumentirati poštivanje tih politika i postupaka te ih podvrgavati periodičnoj unutarnjoj reviziji.

2.   Institucije moraju imati jasno definirane politike i postupke za cjelovito upravljanje knjigom trgovanja. Te politike i postupci moraju uključivati najmanje sljedeće:

(a)

aktivnosti koje institucija smatra trgovanjem i koje čine sastavni dio knjige trgovanja u svrhu kapitalnih zahtjeva;

(b)

mjeru u kojoj se pozicija može dnevno vrednovati po tržišnoj vrijednosti na aktivnom, likvidnom, dvosmjernom tržištu;

(c)

za pozicije koje se vrednuju po modelu, mjeru u kojoj institucija može:

i.

identificirati sve značajne rizike pozicije;

ii.

zaštititi se od svih značajnih rizika pozicije instrumentima za koje postoji aktivno, likvidno, dvosmjerno tržište;

iii.

izvesti pouzdane procjene ključnih pretpostavki i parametara koji se koriste u modelu;

(d)

mjeru u kojoj institucija može i dužna je ostvariti vrednovanje pozicije koja se može dosljedno vanjski vrednovati;

(e)

mjeru u kojoj bi zakonska ograničenja ili drugi operativni zahtjevi mogli umanjiti sposobnost institucije da ostvari poništavanje pozicije ili zaštiti pozicije u kratkom roku;

(f)

mjeru u kojoj institucija može i dužna je aktivno upravljati rizicima koji proizlaze iz pozicija u okviru njezinih poslova trgovanja;

(g)

mjeru u kojoj institucija može prenijeti rizik ili pozicije između knjige pozicija kojima se ne trguje i knjige trgovanja te kriterije za takve prijenose.

Članak 105.

Zahtjevi za bonitetno vrednovanje

1.   Sve pozicije u knjizi trgovanja podliježu standardima bonitetnog vrednovanja iz ovog članka. Institucije posebno moraju osigurati da se bonitetnim vrednovanjem njihovih pozicija iz knjige trgovanja postiže odgovarajuća razina pouzdanosti u odnosu na dinamičnu prirodu pozicija iz knjige trgovanja, zahtjeve za bonitetnu ispravnost te način postupanja i svrhu kapitalnih zahtjeva s obzirom na pozicije iz knjige trgovanja.

2.   Institucije uspostavljaju i održavaju odgovarajuće sustave i kontrole koji omogućuju razborite i pouzdane procijenjene vrijednosti. Ti sustavi i kontrole uključuju barem sljedeće elemente:

(a)

dokumentirane politike i postupke za proces vrednovanja, uključujući jasno definirane odgovornosti različitih područja uključenih u određivanje vrednovanja, izvore tržišnih informacija i ocjenu njihove primjerenosti, smjernice za korištenje interno procijenjenih parametara koji odražavaju pretpostavke institucije o tome što će tržišni sudionici koristiti pri određivanju cijene pozicije, učestalost neovisnog vrednovanja, vremenski okvir završnih cijena, postupke za prilagodbu vrednovanja, verifikacijske postupke ad hoc i na kraju mjeseca;

(b)

linije izvješćivanja odjela zaduženog za proces vrednovanja koje su jasne i neovisne o jedinici za trgovanje, koje isključivo završavaju kod upravljačkog tijela.

3.   Institucije ponovno vrednuju pozicije iz knjige trgovanja najmanje jednom dnevno.

4.   Institucije vrednuju svoje pozicije po tržišnoj vrijednosti kad god je to moguće, uključujući i onda kad primjenjuju tretman kapitala u knjizi trgovanja.

5.   Pri vrednovanju po tržišnoj vrijednosti institucija upotrebljava razboritiju od ponuđene i tražene cijene, osim ako institucija može završiti trgovanje po srednjoj tržišnoj cijeni. Ako se institucije koriste tim odstupanjem, one svakih šest mjeseci izvješćuju svoja nadležna tijela o dotičnim pozicijama i dostavljaju dokaze o tome da mogu završiti trgovanje po srednjoj tržišnoj cijeni.

6.   Ako vrednovanje po tržišnoj vrijednosti nije moguće, institucije konzervativno vrednuju po modelu svoje pozicije i portfelje, uključujući i onda kad izračunavaju kapitalne zahtjeve za pozicije u knjizi trgovanja.

7.   Pri primjeni vrednovanja po modelu, institucije moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve:

(a)

više rukovodstvo upoznato je s elementima knjige trgovanja ili s drugim pozicijama po fer vrijednosti za koje se primjenjuje vrednovanje po modelu i razumije značenje neizvjesnosti koja na taj način nastaje pri izvješćivanju o riziku/učinku poslovanja;

(b)

institucije usklađuju ulazne tržišne parametre s tržišnim cijenama ako je to moguće i učestalo procjenjuju primjerenost ulaznih tržišnih parametara za određenu poziciju koja se vrednuje, kao i parametre modela;

(c)

ako su dostupne, institucije upotrebljavaju metodologije vrednovanja koje predstavljaju prihvaćenu tržištu praksu za pojedine financijske instrumente ili robu;

(d)

ako institucija sama razvije model, on se mora zasnivati na primjerenim pretpostavkama koje su procijenili i ispitali odgovarajući kvalificirani subjekti koji nisu sudjelovali u razvoju modela;

(e)

institucije su dužne imati formalne postupke za kontrolu promjene i imati sigurnu kopiju modela te je povremeno upotrebljavati za provjeru vrednovanja;

(f)

institucije pri upravljanju rizikom moraju biti svjesne slabosti modela koje upotrebljavaju i znati kako ih na najbolji način uzeti u obzir kod rezultata vrednovanja; i

(g)

modeli institucija podliježu redovitim ocjenama s ciljem utvrđivanja točnosti njihova djelovanja, pri čemu te ocjene uključuju procjenu kontinuirane primjerenosti pretpostavki, analizu dobitaka i gubitaka u odnosu na faktore rizika i usporedbu završnih vrijednosti s rezultatima modela.

Za potrebe točke (d) model mora biti razvijen ili odobren neovisno o onima koji zauzimaju pozicije trgovanja i mora biti neovisno testiran, uključujući validaciju matematičkih izračuna, pretpostavki i programske provedbe.

8.   Uz dnevno vrednovanje po tržišnoj vrijednosti ili vrednovanje po modelu, institucije su dužne provoditi neovisnu provjeru cijena. Provjeru tržišnih cijena i ulaznih parametara za model provodi osoba ili jedinica koja je neovisna o osobama ili jedinicama koje ostvaruju koristi od knjige trgovanja, najmanje jednom mjesečno ili češće, ovisno o prirodi tržišne ili trgovačke aktivnosti. Ako neovisni izvori formiranja cijena nisu dostupni ili su subjektivni, može postojati potreba za primjenom razboritog postupanja, kao što je prilagodba vrednovanja.

9.   Institucije uspostavljaju i održavaju postupke za razmatranje prilagodbi vrednovanja.

10.   Institucije formalno razmatraju prilagodbe vrednovanja za sljedeće: nerealizirane kreditne raspone, troškove zatvaranja pozicija, operativne rizike, neizvjesnost tržišnih cijena, ranije zatvaranje pozicija, troškove investiranja i financiranja, buduće administrativne troškove i, prema potrebi, rizik modela.

11.   Institucije uspostavljaju i održavaju postupke za izračun prilagodbe trenutačnog vrednovanja manje likvidnih pozicija koje posebno mogu nastati kao posljedica događaja na tržištu ili okolnosti povezanih s institucijom kao što su koncentrirane pozicije i/ili pozicije kod kojih je premašeno prvotno predviđeno razdoblje držanja. Institucije, ako je potrebno, takve prilagodbe provode dodatno uz sve promjene vrijednosti pozicije za potrebe financijskog izvješćivanja i tako da te prilagodbe odražavaju nelikvidnost pozicije. Prema tim postupcima institucije razmatraju nekoliko faktora pri odlučivanju je li prilagodba vrednovanja manje likvidnih pozicija nužna. Ti faktori uključuju sljedeće:

(a)

vrijeme koje je potrebno za zaštitu pozicije ili od rizika unutar pozicije;

(b)

volatilnost i prosječne razlike između ponuđene i tražene cijene;

(c)

dostupnost tržišnih kotacija (broj i identitet održavatelja tržišta) te volatilnost i prosjek protrgovanog prometa, uključujući protrgovane promete tijekom razdoblja tržišnog šoka;

(d)

koncentracije na tržištu;

(e)

starenje pozicija;

(f)

mjeru u kojoj se vrednovanje oslanja na vrednovanja po modelu;

(g)

utjecaj drugih rizika modela.

12.   Kada se koriste vrednovanjem provedenim od strane treće osobe ili vrednovanjem po modelu, institucije same procjenjuju hoće li primjenjivati prilagodbu vrednovanja. Osim toga, institucije razmatraju postojanje potrebe za prilagodbom za manje likvidne pozicije i redovito procjenjuju njihovu kontinuiranu primjerenost. Institucije također izrijekom procjenjuju potrebu za prilagodbama vrednovanja neizvjesnih ulaznih parametara koji se upotrebljavaju u modelu.

13.   Kod kompleksnih proizvoda, uključujući izloženosti kod sekuritizacije i kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza, institucije izrijekom procjenjuju potrebu za prilagodbama vrednovanja zbog rizika modela koji je povezan s mogućom neodgovarajućom metodologijom vrednovanja i rizika modela koji je povezan s korištenjem interno procijenjenih (a time moguće i neodgovarajućih) kalibracijskih parametara u modelu za vrednovanje.

14.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti u skladu s kojima se primjenjuju zahtjevi iz članka 105. za potrebe stavka 1. ovog članka.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 106.

Interne zaštite

1.   Interna zaštita posebno mora ispunjavati sljedeće zahtjeve:

(a)

njezina osnovna namjena nije izbjegavanje ili smanjenje kapitalnih zahtjeva;

(b)

uredno je dokumentirana i podliježe posebnim postupcima internog odobrenja i revizije;

(c)

na nju se primjenjuju tržišni uvjeti;

(d)

tržišnim rizikom koji nastaje internom zaštitom dinamično se upravlja u knjizi trgovanja u skladu s odobrenim limitima;

(e)

pažljivo se prati u skladu s odgovarajućim postupcima.

Praćenje treba osigurati odgovarajućim postupcima.

2.   Zahtjevi iz stavka 1. primjenjuju se ne dovodeći u pitanje zahtjeve koji se odnose na zaštićene pozicije u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

3.   Odstupajući od stavaka 1. i 2., ako se institucija štiti od izloženosti kreditnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili od izloženosti riziku druge ugovorne strane uz pomoć kreditne izvedenice raspoređene u svoju knjigu trgovanja korištenjem interne zaštite, izloženost u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili izloženost riziku druge ugovorne strane ne smatraju se zaštićenima u svrhu izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom, osim ako institucija od dostupne treće strane pružatelja zaštite ne kupi odgovarajuću kreditnu izvedenicu koja ispunjava zahtjeve za nematerijalnu kreditnu zaštitu u knjizi pozicija kojima se ne trguje. Ne dovodeći u pitanje točku (h) članka 299. stavka 2., ako je ta zaštita treće strane kupljena i priznaje se kao zaštita izloženosti u knjizi pozicija kojima se ne trguje u svrhu izračuna kapitalnih zahtjeva, ni interna ni eksterna zaštita kreditnom izvedenicom ne uključuju se u knjigu trgovanja u svrhu izračuna kapitalnih zahtjeva.

GLAVA II.

KAPITALNI ZAHTJEVI ZA KREDITNI RIZIK

POGLAVLJE 1.

Opća načela

Članak 107.

Pristupi kreditnom riziku

1.   Institucije za izračun svojih iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za potrebe članka 92. stavka 3. točaka (a) i (f) primjenjuju standardizirani pristup iz poglavlja 2. ili, ako su to u skladu s člankom 143. nadležna tijela odobrila, pristup zasnovan na internim rejting-sustavima iz poglavlja 3.

2.   Institucije za izračun svojih iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za potrebe članka 92. stavka 3. točaka (a) i (f) za izloženosti iz trgovanja i uplate u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane, primjenjuju postupak naveden u odjeljku 9. poglavlju 6. Sve ostale vrste izloženosti središnjoj drugoj ugovornoj strani institucije tretiraju na sljedeći način:

(a)

kao izloženosti prema instituciji za druge vrste izloženosti kvalificiranoj središnjoj drugoj ugovornoj strani;

(b)

kao izloženosti prema trgovačkim društvima za druge vrste izloženosti nekvalificiranoj središnjoj drugoj ugovornoj strani.

3.   Za potrebe ove Uredbe izloženosti prema investicijskim društvima iz trećih zemalja i izloženosti prema kreditnim institucijama iz trećih zemalja i izloženosti prema klirinškim kućama i burzama iz trećih zemalja tretiraju se kao izloženosti prema instituciji samo ako treća zemlja u vezi s tim subjektom primjenjuje bonitetne i nadzorne zahtjeve koji su barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji.

4.   Za potrebe stavka 3. Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja zahtjeve bonitetnog nadzora i regulatorne zahtjeve barem istovjetne onima koji se primjenjuju u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, institucije mogu do 1. siječnja 2015. nastaviti tretirati izloženosti prema subjektima iz stavka 3. kao izloženosti prema institucijama ako su relevantna nadležna tijela tu treću zemlju prije 1. siječnja 2014. odobrila kao prihvatljivu za takav tretman.

Članak 108.

Korištenje tehnike smanjenja kreditnog rizika u okviru standardiziranog pristupa i IRB pristupa

1.   Za izloženost na koju institucija primjenjuje standardizirani pristup iz poglavlja 2. ili IRB pristup iz poglavlja 3., a bez primjene vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora iz članka 151., pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za potrebe članka 92. stavka 3. točaka (a) i (f) ili iznosa očekivanih gubitaka za potrebe izračuna iz članka 36. stavka 1. točke (d) i članka 62. točke (c) institucija se može koristiti tehnikom smanjenja kreditnog rizika u skladu s poglavljem 4.

2.   Za izloženost na koju institucija primjenjuje IRB pristup uz korištenje vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora iz članka 151. institucija se može koristiti tehnikom smanjenja kreditnog rizika u skladu s poglavljem 3.

Članak 109.

Tretman sekuritiziranih izloženosti u okviru standardiziranog pristupa i IRB pristupa

1.   Ako se institucija koristi standardiziranim pristupom iz poglavlja 2. za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za kategoriju izloženosti u koju bi se sekuritizirane izloženosti rasporedile u skladu s člankom 112., institucija izračunava iznos izloženosti ponderiran rizikom za sekuritizacijsku poziciju u skladu s člancima 245., 246. i člancima od 251. do 258. Institucije koje se koriste standardiziranim pristupom mogu se koristiti i pristupom interne procjene ako su za to dobile odobrenje u skladu s člankom 259. stavkom 3.

2.   Ako se institucija koristi IRB pristupom iz poglavlja 3. za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za kategoriju izloženosti u koju bi se sekuritizirane izloženosti rasporedile u skladu s člankom 147., institucija izračunava iznos izloženosti ponderiran rizikom u skladu s člancima 245., 246. i člancima od 259. do 266.

Osim kod pristupa interne procjene, ako se IRB pristup primjenjuje samo za dio sekuritiziranih izloženosti koje čine sekuritizaciju, institucija se koristi pristupom koji odgovara prevladavajućem udjelu sekuritiziranih izloženosti koje čine tu sekuritizaciju.

Članak 110.

Tretman ispravka vrijednosti za kreditni rizik

1.   Institucije koje primjenjuju standardizirani pristup tretiraju opće ispravke vrijednosti za kreditni rizik u skladu s člankom 62. točkom (c).

2.   Institucije koje primjenjuju IRB pristup tretiraju opće ispravke vrijednosti za kreditni rizik u skladu s člankom 159., člankom 62. točkom (d) i člankom 36. stavkom 1. točkom (d).

Za potrebe ovog članka i poglavlja 2. i 3. opći i specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik isključuju rezerve za opće bankovne rizike.

3.   Institucije koje se koriste IRB pristupom, a primjenjuju standardizirani pristup na dio svojih izloženosti na konsolidiranoj ili pojedinačnoj osnovi, određuju u skladu s člancima 148. i 150. dio općeg ispravka vrijednosti za kreditni rizik koji se tretira kao opći ispravak vrijednosti za kreditni rizik prema standardiziranom pristupu i dio koji se tretira kao opći ispravak vrijednosti za kreditni rizik prema IRB pristupu, i to na sljedeći način:

(a)

ako je to primjenjivo, kada institucija uključena u konsolidaciju primjenjuje isključivo IRB pristup, opći ispravci vrijednosti za kreditni rizik te institucije tretiraju se na način opisan u stavku 2.;

(b)

ako je to primjenjivo, kada institucija uključena u konsolidaciju primjenjuje isključivo standardizirani pristup, opći ispravak vrijednosti za kreditni rizik te institucije tretira se na način opisan u stavku 1.;

(c)

ostatak ispravka vrijednosti za kreditni rizik tretira se na proporcionalnoj osnovi, u skladu s udjelom iznosa izloženosti ponderiranih rizikom koji podliježe standardiziranom pristupu i koji podliježe IRB pristupu.

4.   EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje način izračuna općih i specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom za sljedeće:

(a)

vrijednost izloženosti prema standardiziranom pristupu iz članka 111.;

(b)

vrijednost izloženosti prema IRB pristupu iz članaka od 166. do 168.;

(c)

tretman iznosa očekivanih gubitaka iz članka 159.;

(d)

vrijednost izloženosti za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za sekuritizacijsku poziciju iz članaka 246. i 266.;

(e)

određivanje neispunjavanja obveza iz članka 178.;

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

POGLAVLJE 2.

Standardizirani pristup

Odjeljak 1.

Opća načela

Članak 111.

Vrijednost izloženosti

1.   Vrijednost izloženosti stavke imovine čini njezina računovodstvena vrijednost preostala nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik, dodatnih vrijednosnih usklađenja u skladu s člancima 34. i 110. i ostalih smanjenja regulatornog kapitala povezanih sa stavkom imovine. Vrijednost izloženosti izvanbilančne stavke navedene u Prilogu I. čini sljedeći postotak njezine nominalne vrijednosti nakon umanjenja za specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik:

(a)

100 % za stavke s visokim rizikom;

(b)

50 % za stavke sa srednjim rizikom;

(c)

20 % za stavke sa srednjim/niskim rizikom;

(d)

0 % za stavke s niskim rizikom.

Izvanbilančne stavke iz druge rečenice prvog podstavka raspoređuju se u kategorije rizika kako je navedeno u Prilogu I.

Ako se institucija koristi složenom metodom financijskog kolaterala iz članka 223., vrijednost izloženosti vrijednosnih papira ili robe, prodanih, ponuđenih kao kolateral ili danih u zajam na temelju repo transakcije ili u okviru transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili maržnih kredita, povećava se za korektivni faktor primjeren za takve vrijednosne papire ili robu kao što je propisano člancima od 223. do 225.

2.   Vrijednost izloženosti izvedenog instrumenta navedenog u Prilogu II. određuje se u skladu s poglavljem 6., poštujući učinke ugovora o obnovi i ostalih sporazuma o netiranju koji se uzimaju u obzir u svrhu tih metoda u skladu s poglavljem 6. Vrijednost izloženosti repo transakcije, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcija s dugim rokom namire ili maržnih kredita može se odrediti u skladu s poglavljem 6. ili poglavljem 4.

3.   Ako se na izloženost primjenjuje materijalna kreditna zaštita, vrijednost izloženosti koja je primjenjiva na tu stavku može se izmijeniti u skladu s poglavljem 4.

Članak 112.

Kategorije izloženosti

Svaka izloženost raspoređuje se u jednu od sljedećih kategorija izloženosti:

(a)

izloženosti prema središnjim državama ili središnjim bankama;

(b)

izloženosti prema područnoj (regionalnoj) ili lokalnoj samoupravi;

(c)

izloženosti prema subjektima javnog sektora;

(d)

izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama;

(e)

izloženosti prema međunarodnim organizacijama;

(f)

izloženosti prema institucijama;

(g)

izloženosti prema trgovačkim društvima;

(h)

izloženosti prema stanovništvu;

(i)

izloženosti osigurane nekretninama;

(j)

izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza;

(k)

visokorizične izloženosti;

(l)

izloženosti u obliku pokrivenih obveznica;

(m)

stavke koje čine sekuritizacijske pozicije;

(n)

izloženosti prema institucijama i trgovačkim društvima s kratkoročnom kreditnom procjenom;

(o)

izloženosti u obliku udjela ili dionica u subjektima za zajednička ulaganja (CIU);

(p)

izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja;

(q)

ostale stavke.

Članak 113.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom

1.   Za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom ponderi rizika primjenjuju se na sve izloženosti, osim ako se odbijaju od regulatornog kapitala, u skladu s odredbama iz odjeljka 2. Primjena pondera rizika temelji se na kategoriji izloženosti u koju se raspoređuje izloženost i na njezinoj kreditnoj kvaliteti, u opsegu određenom odjeljkom 2. Kreditnu kvalitetu moguće je odrediti s obzirom na kreditnu procjenu vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika ili kreditnu procjenu agencija za kreditiranje izvoza, kao što je opisano u odjeljku 3.

2.   U svrhu primjene pondera rizika, kao što je navedeno u stavku 1., vrijednost izloženosti množi se ponderom rizika navedenim ili utvrđenim u skladu s odjeljkom 2.

3.   Ako se na izloženost primjenjuje kreditna zaštita, moguće je promijeniti ponder rizika primjenjiv na tu stavku u skladu s poglavljem 4.

4.   Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za sekuritizirane izloženosti izračunavaju se u skladu s poglavljem 5.

5.   Izloženostima za koje izračun nije određen u odjeljku 2. dodjeljuje se ponder rizika od 100 %.

6.   Osim izloženosti koje čine stavke redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala, institucija može uz prethodnu suglasnost nadležnih tijela odlučiti ne primjenjivati zahtjeve iz stavka 1. ovog članka na izloženosti te institucije prema drugoj ugovornoj strani koja je njezino matično društvo, njezino društvo kći, društvo kći njezinog matičnog društva ili društvo povezano odnosom u smislu članka 12. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ. Nadležna tijela su ovlaštena dati suglasnost ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

druga ugovorna strana je institucija, financijska institucija ili društvo za pomoćne usluge za koje vrijede odgovarajući bonitetni zahtjevi;

(b)

druga ugovorna strana je uključena u istu punu konsolidaciju kao i institucija;

(c)

druga ugovorna strana podliježe istim postupcima procjene, mjerenja i kontrole rizika kao i institucija;

(d)

druga ugovorna strana ima poslovni nastan u istoj državi članici kao i institucija;

(e)

ne postoji tekuća ili predvidiva značajna praktična ili pravna prepreka za promptni prijenos regulatornog kapitala ili otplatu obveza druge ugovorne strane prema instituciji.

Ako institucija u skladu s ovim stavkom ima odobrenje da ne primjenjuje zahtjeve iz stavka 1., ona im može dodijeliti ponder rizika od 0 %.

7.   Osim izloženosti koje čine stavke redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala, institucije mogu uz prethodno odobrenje nadležnih tijela ne primjenjivati zahtjeve iz stavka 1. ovog članka na izloženosti prema drugim ugovornim stranama s kojima je institucija ušla u institucionalni sustav zaštite koji je ugovorno ili zakonski određeno uređenje odgovornosti koje štiti te institucije i posebno osigurava njihovu likvidnost i solventnost kako bi se izbjegao stečaj u slučaju da to postane neophodno. Nadležna tijela su ovlaštena dati odobrenje ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

ispunjeni su zahtjevi iz točaka (a), (d) i (e) stavka 6.;

(b)

uređenje osigurava da institucionalni sustav zaštite bude u mogućnosti dati potrebnu potporu u okviru preuzetih obveza iz sredstava koja su mu na raspolaganju;

(c)

institucionalni sustav zaštite ima na raspolaganju prikladne i jedinstveno određene sustave za praćenje i klasifikaciju rizika koji omogućuju potpuni pregled situacije u vezi s rizikom svih pojedinih članova i institucionalnog sustava zaštite kao cjeline, kao i odgovarajuće mogućnosti utjecanja; ti sustavi na odgovarajući način prate izloženosti koje su u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178. stavkom 1.;

(d)

institucionalni sustav zaštite provodi svoju vlastitu ocjenu rizika, koja se priopćava pojedinim članovima;

(e)

institucionalni sustav zaštite sastavlja i objavljuje, jednom godišnje, konsolidirani izvještaj koji obuhvaća bilancu, račun dobiti i gubitka, izvještaj o položaju i izvještaj o riziku s obzirom na institucionalni sustav zaštite kao cjelinu ili izvještaj koji obuhvaća agregiranu bilancu, agregirani račun dobiti i gubitka, izvještaj o položaju i izvještaj o riziku s obzirom na institucionalni sustav zaštite kao cjelinu;

(f)

članovi institucionalnog sustava zaštite obvezni su svoju namjeru istupanja iz sustava institucionalne zaštite najaviti barem 24 mjeseca unaprijed;

(g)

višestruko korištenje elemenata koji su prihvatljivi za izračun regulatornog kapitala (dalje u tekstu: „višestruko uključivanje”, engl. multiple gearing), kao i sva neprikladna stvaranja regulatornog kapitala između članova institucionalnog sustava zaštite, eliminiraju se;

(h)

institucionalni sustav zaštite temelji se na širokom članstvu kreditnih institucija s pretežno homogenim poslovnim profilom;

(i)

relevantna nadležna tijela u redovnim intervalima odobravaju i prate adekvatnost sustava navedenih u točkama (c) i (d).

Ako institucija u skladu s ovim stavkom odluči da ne primjenjuje zahtjeve iz stavka 1., ona im može dodijeliti ponder rizika od 0 %.

Odjeljak 2.

Ponderi rizika

Članak 114.

Izloženosti prema središnjim državama ili središnjim bankama

1.   Osim u slučajevima navedenim u stavcima od 2. do 7., izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama dodjeljuje se ponder rizika 100 %.

2.   Izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 1. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.

Tablica 1.

Stupanj kreditne kvalitete

1

2

3

4

5

6

Ponder rizika

0 %

20 %

50 %

100 %

100 %

150 %

3.   Izloženostima prema ESB-u dodjeljuje se ponder rizika 0 %.

4.   Izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama država članica nominiranima i s izvorima sredstava u domaćoj valuti te središnje države i središnje banke dodjeljuje se ponder rizika 0 %.

6.   Za izloženosti navedene u članku 495. stavku 2.:

(a)

u 2018. će ponder rizika primijenjen na vrijednosti izloženosti biti 20 % pondera rizika koji se tim izloženostima dodjeljuje u skladu sa stavkom 2.;

(b)

u 2019. će ponder rizika primijenjen na vrijednosti izloženosti biti 50 % pondera rizika koji se tim izloženostima dodjeljuje u skladu sa stavkom 2.;

(c)

u 2020. i nadalje će ponder rizika primijenjen na vrijednosti izloženosti biti 100 % pondera rizika koji se tim izloženostima dodjeljuje u skladu sa stavkom 2.

7.   Ako nadležna tijela treće zemlje koja primjenjuje nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji dodijele ponder rizika koji je niži od pondera navedenog u stavcima 1. i 2. izloženostima prema svojoj središnjoj državi i središnjoj banci koje su nominirane i s izvorima sredstava u domaćoj valuti, institucije mogu ponderirati te izloženosti na isti način.

Za potrebe ovog stavka Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, institucije mogu do 1. siječnja 2015. nastaviti primjenjivati na izloženosti prema središnjoj državi ili središnjoj banci treće zemlje tretman iz ovog stavka ako su relevantna nadležna tijela tu treću zemlju odobrila kao prihvatljivu za takav tretman prije 1. siječnja 2014.

Članak 115.

Izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave

1.   Izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave ponderiraju se kao izloženosti prema institucijama, osim u slučaju da se tretiraju kao izloženosti prema središnjoj državi kako je to navedeno u stavku 2. ili 4. ili da se na njih primjenjuje ponder rizika naveden u stavku 5. Povlašteni tretman za kratkoročne izloženosti iz članka 119. stavka 2. i članka 120. stavka 2. ne primjenjuje se.

2.   Izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave tretiraju se kao izloženosti prema središnjoj državi u kojoj su osnovane ako ne postoji razlika u riziku između takvih izloženosti zato što područna (regionalna) ili lokalna samouprava ima ovlasti prikupljanja prihoda i ako postoji posebni institucionalni okvir koji smanjuje njezin rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza.

EBA vodi javno dostupnu bazu podataka svih jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave unutar Unije koje relevantna nadležna tijela tretiraju kao izloženosti prema njihovim središnjim državama.

3.   Izloženosti prema crkvama ili vjerskim zajednicama tretiraju se kao izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave ako su crkve i vjerske zajednice u skladu s javnim pravom osnovane kao pravne osobe i ubiru poreze u skladu sa zakonodavstvom koje im daje to pravo. U tom se slučaju stavak 2. ne primjenjuje, a za potrebe članka 150. stavka 1. točke (a) ne isključuje se dopuštenje za primjenu standardiziranog pristupa.

4.   Kad nadležna tijela treće zemlje koja primjenjuju nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji tretiraju izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave kao izloženosti prema svojoj središnjoj državi i ne postoji razlika u riziku između takvih izloženosti zato što jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave imaju ovlasti prikupljanja prihoda te zbog posebnog institucionalnog okvira koji smanjuje rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza, institucije mogu ponderirati izloženosti prema toj jedinici područne (regionalne) i lokalne samouprave na isti način.

Za potrebe ovog stavka Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, institucije mogu do 1. siječnja 2015. nastaviti primjenjivati na treću zemlju tretman iz ovog stavka ako su relevantna nadležna tijela tu treću zemlju odobrila kao prihvatljivu za takav tretman prije 1. siječnja 2014.

5.   Izloženostima prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave država članica koje nisu navedene u stavcima od 2. do 4., a nominirane su i s izvorima sredstava u domaćoj valuti te jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave dodjeljuje se ponder rizika 20 %.

Članak 116.

Izloženosti prema subjektima javnog sektora

1.   Izloženostima prema subjektima javnog sektora za koje ne postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se u skladu s tablicom 2. ponder rizika u skladu sa stupnjem kreditne kvalitete koji je dodijeljen izloženostima prema središnjoj državi u kojoj subjekt javnog sektora ima sjedište.

Tablica 2.

Stupanj kreditne kvalitete dodijeljen središnjoj državi

1

2

3

4

5

6

Ponder rizika

20 %

50 %

100 %

100 %

100 %

150 %

Ponder rizika za izloženosti prema subjektima javnog sektora koji imaju sjedište u državama čijoj središnjoj državi nije dodijeljen rejting jest 100 %.

2.   Izloženosti prema subjektima javnog sektora za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a tretiraju se u skladu s člankom 120. Povlašteni tretman iz članka 119. stavka 2. i članka 120. stavka 2. za kratkoročne izloženosti ne primjenjuje se na te subjekte.

3.   Za izloženosti prema subjektima javnog sektora s izvornim rokom dospijeća od tri mjeseca ili manje ponder rizika je 20 %.

4.   U iznimnim se okolnostima izloženosti prema subjektima javnog sektora mogu tretirati kao izloženosti prema središnjoj državi, jedinici područne (regionalne) ili lokalne samouprave na čijem su području nadležnosti ona osnovana ako prema mišljenju nadležnih tijela ne postoji razlika u riziku između spomenutih izloženosti zbog postojanja odgovarajućeg jamstva središnje države ili jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave.

5.   Kad nadležna tijela treće zemlje koja primjenjuju nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji tretiraju izloženosti prema subjektima javnog sektora u skladu sa stavkom 1. ili 2., institucije mogu ponderirati izloženosti tim subjektima javnog sektora na isti način. U protivnom, institucije primjenjuju ponder rizika od 100 %.

Za potrebe ovog stavka Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, institucije mogu do 1. siječnja 2015. nastaviti primjenjivati na treću zemlju tretman iz ovog stavka ako su relevantna nadležna tijela tu treću zemlju odobrila kao prihvatljivu za takav tretman prije 1. siječnja 2014.

Članak 117.

Izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama

1.   Izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama koje nisu navedene u stavku 2. tretiraju se na isti način kao izloženosti prema institucijama. Povlašteni tretman iz članka 119. stavka 2., članka 120. stavka 2. i članka 121. stavka 3. za kratkoročne izloženosti ne primjenjuje se.

Međuamerička investicijska korporacija (engl. Inter-American Investment Corporation), Crnomorska trgovinska i razvojna banka (engl. Black Sea Trade and Development Bank), Srednjoamerička banka za gospodarsku integraciju (engl. Central American Bank for Economic Integration) i CAF – razvojna banka Latinske Amerike (engl. CAF-Development Bank of Latin America) smatraju se multilateralnim razvojnim bankama.

2.   Izloženostima prema sljedećim multilateralnim razvojnim bankama dodjeljuje se ponder rizika 0 %.

(a)

Međunarodna banka za obnovu i razvoj (engl. International Bank for Reconstruction and Development);

(b)

Međunarodna financijska korporacija (engl. International Finance Corporation);

(c)

Međuamerička razvojna banka (engl. Inter-American Development Bank);

(d)

Azijska razvojna banka (engl. Asian Development Bank);

(e)

Afrička razvojna banka (engl. African Development Bank);