Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 32013R0448

Provedbena uredba Komisije (EU) br. 448/2013 od 15. svibnja 2013. o utvrđivanju postupka za određivanje referentne države članice UAIF-a izvan EU-a u skladu s Direktivom 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća

SL L 132, 16.5.2013, p. 3–5 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

⏵Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (HR)

Legal status of the document In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_impl/2013/448/oj

06/Sv. 12

HR

Službeni list Europske unije

297

32013R0448

L 132/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 448/2013

od 15. svibnja 2013.

o utvrđivanju postupka za određivanje referentne države članice UAIF-a izvan EU-a u skladu s Direktivom 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (1), a posebno njezin članak 37. stavak 14.,

budući da:

(1)

U situacijama iz točke (b), točke (c) podtočke i., točaka (e) i (f) i točke (g) podtočke i. članka 37. stavka 4. Direktive 2011/61/EU, više od jedne države članice može se smatrati mogućom referentnom državom članicom upravitelja alternativnih investicijskih fondova (UAIF) izvan EU-a, koji namjerava upravljati alternativnim investicijskim fondovima (AIF-ovima) u EU-u ili, ovisno o slučaju, trgovati AIF-ovima kojima upravlja u Uniji. U takvim slučajevima UAIF izvan EU-a mora podnijeti zahtjev nadležnim tijelima tih država članica da odrede njegovu referentnu državu članicu. Uz zahtjev bi trebali biti priložene sve odgovarajuće informacije i potrebna dokumentacija za određivanje referentne države članice tog UAIF-a. Dotična nadležna tijela trebala bi donijeti zajedničku odluku za određivanje referentne države članice. Trebalo bi utvrditi postupak koji bi odgovarajuća nadležna tijela trebala poštovati pri određivanju referentne države članice. Dok je imenovanje referentne države članice zajednička odgovornost nadležnih tijela dotičnih država članica, Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA), uspostavljeno Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2), trebalo bi osigurati da sve moguće referentne države članice budu propisno uključene u takav postupak odlučivanja i pomažu u postizanju sporazuma.

(2)

Postupak za određivanje referentne države članice razlikuje se od postupka prijave za putovnicu na temelju Direktive 2011/61/EU. Nakon određivanja referentne države članice, dotični UAIF izvan EU-a mora nadležnom tijelu te države članice podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za rad prateći isti postupak i podliježući istim uvjetima koji se primjenjuju na UAIF-e na temelju članaka 7. i 8. Direktive 2011/61/EU.

(3)

Direktivom 2011/61/EU države članice obvezuju se na primjenu zakona i drugih propisa kojima se prenosi ta Direktiva od 22. srpnja 2013. Ne dovodeći u pitanje delegirane akte koji se zahtijevaju u članku 67. stavku 6. Direktive 2011/61/EU, primjena ove Uredbe se stoga također odgađa do istog dana.

(4)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za vrijednosne papire,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Postupak za određivanje referentne države članice između više mogućih referentnih država članica

1.   U slučaju kad upravitelj alternativnih investicijskih fondova (UAIF) izvan EU-a koji namjerava upravljati alternativnim investicijskim fondovima (AIF-ima) u EU, a da njima ne trguje, ili namjerava u Uniji trgovati AIF-ima kojima upravlja, podnese zahtjev da mu se odredi referentna država članica u skladu s drugim podstavkom članka 37. stavka 4. Direktive 2011/61/EU, taj se zahtjev u pisanom obliku upućuje svim nadležnim tijelima država članica koje su moguće referentne države članice. Zahtjev sadrži popis svih mogućih referentnih država članica.

2.   Zahtjev UAIF-a izvan EU-a uključuje informacije i dokumentaciju potrebnu za određivanje referentne države članice.

3.   U situaciji iz članka 37. stavka 4. točke (b) Direktive 2011/61/EU, takve informacije i dokumentacija sadrže:

(a)

naznaku država članica u kojima su osnovani AIF-i kojima upravlja UAIF izvan EU-a;

(b)

naznaku država članica u kojima UAIF izvan EU-a upravlja imovinom;

(c)

vrijednost imovine pod upravljanjem UAIF izvan EU-a u različitim državama članicama.

4.   U situaciji iz točke (c) podtočke i. članka 37. stavka 4. Direktive 2011/61/EU, takve informacije i dokumentacija sadrže:

(a)

naznaku države članice u kojoj je osnovan AIF kojim upravlja UAIF izvan EU-a;

(b)

naznaku država članica u kojima UAIF izvan EU-a namjerava trgovati AIF-om.

5.   U situacijama iz točke (e) i točke (g) podtočke i. članka 37. stavka 4. Direktive 2011/61/EU, takve informacije i dokumentacija sadrže:

(a)

naznaku država članica u kojima su osnovani AIF-i kojima upravlja UAIF izvan EU-a;

(b)

opis strategije trgovanja kojim je moguće dokazati namjeru UAIF-a izvan EU-a da trguje određenim AIF-om ili nekoliko AIF-ova u određenoj državi članici ili u nekoliko država članica, i da razvije učinkovito trgovanje u određenim državama članicama, navodeći najmanje sljedeće:

i.

države članice u kojima će osobe koje distribuiraju udjele ili dionice AIF-a (i UAIF u slučaju da sam obavlja distribuiranje) nuditi udjele ili dionice AIF-ova, kojima upravlja UAIF, uključujući i očekivani udio ukupne ponude u Uniji u smislu imovine pod upravljanjem;

ii.

procjene očekivanog broja ciljnih ulagatelja s boravištem u državama članicama u kojima UAIF namjerava trgovati svojim AIF-ima;

iii.

službene jezike država članica na koje su prevedeni ili na koje će biti prevedeni dokumenti ponude i promidžbeni materijali;

iv.

raspored aktivnosti trgovanja diljem država članica u kojima UAIF namjerava trgovati svojim AIF-ima, posebno uzimajući u obzir važnost i učestalost oglašavanja i prezentiranja.

6.   U situaciji iz članka 37. stavka 4. točke (f) Direktive 2011/61/EU, takve informacije i dokumentacija sadrže informacije predviđene u stavku 5. točki (b) ovog članka.

7.   Nadležna tijela kojima se UAIF izvan EU-a obrati kao nadležnim tijelima mogućih referentnih država članica odmah nakon primitka zahtjeva iz stavka 1. ovog članka, a najkasnije tri radna dana nakon primitka zahtjeva, kontaktiraju jedno drugo te Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) kako bi odlučila jesu li u skladu s člankom 37. stavkom 4. Direktive 2011/61/EU možda uključena i neka druga nadležna tijela u Uniji.

Na zahtjev ESMA-e, nadležna tijela ESMA-i odmah dostavljaju potpuni zahtjev koji je podnio UAIF izvan EU.

8.   U slučaju kad se odluči da bi mogla biti uključena i druga nadležna tijela u Uniji, ESMA odmah obavješćuje ta nadležna tijela i osigurava da im se proslijedi potpuni zahtjev koji je podnio UAIF izvan EU.

9.   Svako nadležno tijelo uključeno u taj postupak i ESMA mogu od UAIF-a izvan EU-a zatražiti odgovarajuće dodatne informacije i dokumentaciju potrebnu za određivanje referentne države članice.

Takav se zahtjev za dodatnim informacijama ili dokumentacijom sastavlja u pisanom obliku, uključuje razloge i istodobno se dostavlja svim ostalim dotičnim nadležnim tijelima i ESMA-i.

Nakon što nadležno tijelo ili ESMA prime zatražene dodatne informacije ili dokumentaciju, to nadležno tijelo te informacije ili dokumentaciju odmah prosljeđuje svim ostalim dotičnim nadležnim tijelima i ESMA-i, ovisno o pojedinom slučaju.

10.   U roku od jednog tjedna nakon što nadležna tijela ili, kad je primjenljivo, bilo koje drugo nadležno tijelo u Uniji u skladu sa stavkom 8. primi zahtjev UAIF-a iz stavka 1., sva dotična nadležna tijela podnose jedna drugima i ESMA-i mišljenje u vezi s određivanjem odgovarajuće referentne države članice.

11.   Nakon toga, sva nadležna tijela zajednički određuju referentnu državu članicu. Određivanje se provodi najkasnije mjesec dana nakon što nadležna tijela koja je naznačio UAIF izvan EU-a ili, prema potrebi, ostala nadležna tijela u Uniji u skladu sa stavkom 8. prime zahtjev tog UAIF-a.

U slučaju kad se zatraže dodatne informacije, rok naveden u prvom podstavku proširuje se tako da uključuje razdoblje između zahtjeva za dodatnim informacijama i dokumentacijom iz stavka 9. i primitka tih informacija ili dokumentacije.

12.   ESMA pomaže odgovarajućim nadležnim tijelima i, kad je potrebno, olakšava određivanje referentne države članice u skladu s člankom 31. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

13.   Nadležno tijelo države članice koja je određena kao referentna država članica pisanim putem i bez nepotrebnog odlaganja o određivanju obavješćuje UAIF-a izvan EU-a.

14.   U slučaju da UAIF izvan EU-a koji je podnio zahtjev ne bude obaviješten o određivanju pisanim putem u roku od sedam dana od određivanja referentne države, ili ako odgovarajuća nadležna tijela ne odrede referentnu državu članicu unutar roka iz prvog podstavka stavka 11. ovog članka, UAIF izvan EU-a koji je podnio zahtjev može sam odabrati svoju referentnu državu članicu u skladu s kriterijima određenima u drugom podstavku članka 37. stavka 4. Direktive 2011/61/EU.

UAIF izvan EU-a odmah pisanim putem obavješćuje sva nadležna tijela kojima se izvorno obratio i ESMA-u o svom odabiru referentne države članice.

15.   U slučaju kad se referentna država članica koju je odabrao UAIF izvan EU-a i referentna država članica koju su odredila nadležna tijela razlikuju, dotična nadležna tijela o određivanju obavješćuju UAIF-a izvan EU-a u najkraćem roku, ali najkasnije dva radna dana nakon što ih je UAIF u skladu sa stavkom 14. obavijestio o svom odabiru. U tom slučaju, mjerodavna je odluka nadležnih tijela.

Članak 2.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova se Uredba primjenjuje od 22. srpnja 2013.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 15. svibnja 2013.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1)  SL L 174, 1.7.2011., str. 1.

(2)  SL L 331, 15.12.2010., str. 84.

Top