12/Sv. 5

HR

Službeni list Europske unije

129

L 081/18

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Direktivom 2010/31/EU od Komisije se zahtijeva da delegiranim aktom utvrdi usporedni metodološki okvir za izračunavanje troškovno optimalnih razina za minimalne zahtjeve energetskih svojstava zgrada i dijelova zgrada.

(2)

Države članice odgovorne su za određivanje minimalnih zahtjeva energetskih svojstava zgrada i dijelova zgrada. Zahtjevi moraju biti utvrđeni s ciljem ostvarivanja troškovno optimalnih razina. Na državama članicama je da odluče je li nacionalno mjerilo koje se koristi kao konačni rezultat troškovno optimalnih izračuna ono koje je izračunano iz makroekonomske perspektive (promatrajući troškove i koristi ulaganja u energetsku učinkovitost za društvo u cjelini) ili sa strogo financijskog gledišta (gledajući samo ulaganje kao takvo). Nacionalni minimalni zahtjevi energetskih svojstava ne bi smjeli biti više od 15 % niži od troškovno optimalnih rezultata izračuna uzetog kao nacionalno mjerilo. Troškovno optimalna razina nalazi se u rasponu razina svojstava u kojem je analiza troškova i koristi tijekom vijeka trajanja pozitivna.

(3)

Direktiva 2010/31/EU promiče smanjenje korištenja energije u izgrađenom okolišu, ali i naglašava da je zgradarstvo glavni izvor emisija ugljikovog dioksida.

(4)

Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda povezanih s energijom (2) predviđa utvrđivanje minimalnih zahtjeva energetskih svojstava takvih proizvoda. Prilikom utvrđivanja nacionalnih zahtjeva za tehničke sustave zgrada, države članice moraju uzeti u obzir provedbene mjere utvrđene tom direktivom. Svojstva građevnih proizvoda koja će se koristiti za izračune prema ovoj Uredbi trebala bi se utvrditi u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 89/106/EEZ (3).

(5)

Cilj troškovno učinkovitih odnosno troškovno optimalnih razina energetske učinkovitosti može u određenim okolnostima pružiti opravdanje državama članicama da odrede troškovno učinkovite odnosno troškovno optimalne zahtjeve za dijelove zgrada koji bi u praksi predstavljali prepreke za određene projekte zgrada ili za tehničke mogućnosti te može poticati uporabu proizvoda povezanih s energijom koji imaju bolja energetska svojstva.

(6)

Koraci od kojih se sastoji usporedni metodološki okvir navedeni su u Prilogu III. Direktivi 2010/31/EU i uključuju utvrđivanje referentnih zgrada, definiranje mjera energetske učinkovitosti koje će se primjenjivati na te referentne zgrade, procjenu pripadajuće potrebe tih mjera za primarnom energijom i izračun troškova (tj. neto sadašnje vrijednosti) tih mjera.

(7)

Zajednički okvir za izračunavanje energetskog svojstva, utvrđen u Prilogu I. Direktivi 2010/31/EU, vrijedi i za sve korake troškovno optimalnog metodološkog okvira, posebno za korak u kojem se izračunavaju energetska svojstva zgrada i dijelova zgrada.

(8)

S ciljem prilagodbe usporednog metodološkog okvira nacionalnim okolnostima, države članice trebale bi utvrditi procijenjeni ekonomski vijek trajanja zgrade i/ili dijela zgrade, odgovarajući trošak nositelja energije, proizvoda, sustava i održavanja, operativne troškove i troškove rada, faktore pretvaranja primarne energije, kao i kretanja cijena energije koje je moguće predvidjeti za goriva koja se u njihovim nacionalnim kontekstima koriste za energiju u zgradama, uzimajući u obzir informacije koje daje Komisija. Države članice također bi trebale utvrditi diskontnu stopu koja će se koristiti kako za makroekonomske, tako i za financijske izračune, nakon što provedu analizu osjetljivosti barem dviju kamatnih stopa za svaki izračun.

(9)

Kako bi se osigurao zajednički pristup država članica primjeni usporednog metodološkog okvira, primjereno je da Komisija utvrdi ključne okvirne uvjete potrebne za izračun neto sadašnje vrijednosti, kao što su početna godina izračuna, troškovne kategorije koje se razmatraju te razdoblje koje će se koristiti za izračun.

(10)

Utvrđivanje zajedničkog razdoblja izračuna nije u suprotnosti s pravom država članica da utvrde procijenjeni ekonomski vijek trajanja zgrada i/ili dijelova zgrade s obzirom na to da on može biti i dulji i kraći od utvrđenog razdoblja izračuna. Procijenjeni ekonomski vijek trajanja zgrada i/ili dijelova zgrada ima tek ograničeni utjecaj na razdoblje izračuna jer to je razdoblje prije određeno ciklusom rekonstrukcije zgrade, tj. razdobljem nakon kojeg se na zgradi provodi veća rekonstrukcija.

(11)

Troškovni izračuni i projekcije s mnogo pretpostavki i neizvjesnosti, uključujući primjerice kretanja cijene energije tijekom vremena, obično su popraćeni analizom osjetljivosti kojom se procjenjuje pouzdanost ključnih ulaznih parametara. Za potrebe troškovno optimalnih izračuna, analiza osjetljivosti trebala bi obraditi barem kretanja cijene energije i diskontnu stopu, a u najboljem bi slučaju analiza osjetljivosti trebala sadržavati i buduća kretanja cijene tehnologije kao element za preispitivanje izračuna.

(12)

Usporedni metodološki okvir trebao bi državama članicama omogućiti da rezultate troškovno optimalnih izračuna usporede s minimalnim zahtjevima energetskih svojstava koji su na snazi te da rezultat usporedbe koriste kako bi osigurale da cilj utvrđivanja minimalnih zahtjeva energetskih svojstava bude postizanje troškovno optimalnih razina. Države članice trebale bi razmotriti utvrđivanje minimalnih zahtjeva energetskih svojstava na troškovno optimalnoj razini i za one kategorije zgrada za koje za sada ne postoje minimalni zahtjevi energetskih svojstava.

(13)

Troškovno optimalna metodologija tehnološki je neutralna i ne daje prednost jednom tehnološkom rješenju pred nekim drugim. Ona osigurava natjecanje među mjerama, paketima odnosno varijantama tijekom procijenjenog vijeka trajanja zgrade ili dijela zgrade.

(14)

Rezultate izračuna kao i korištene ulazne podatke i pretpostavke potrebno je priopćiti Komisiji, kako je propisano člankom 5. stavkom 2. Direktive 2010/31/EU. Ta izvješća trebala bi Komisiji omogućiti da ocijeni napredak koji su države članice postigle u smislu ostvarenja troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava te da o tom napretku izvijesti.

(15)

Kako bi smanjile administrativno opterećenje, državama članicama trebalo bi omogućiti smanjenje broja izračuna kroz utvrđivanje referentnih zgrada koje su reprezentativne za više od jedne kategorije zgrada, bez utjecaja na dužnost koju države članice imaju prema Direktivi 2010/31/EU da za određene kategorije zgrada utvrde minimalne zahtjeve energetskih svojstava,

(1)

Globalni trošak znači zbroj sadašnje vrijednosti troškova početnog ulaganja, tekućih troškova i troškova zamjene (u odnosu na početnu godinu), kao i troškova odlaganja ako su primjenjivi. Za izračun na makroekonomskoj razini, uvodi se dodatna kategorija troška emisija stakleničkih plinova;

(2)

Troškovi početnog ulaganja znači svi troškovi koji su nastali do trenutka u kojem se zgrada ili dio zgrade predaje kupcu spreman za uporabu. Ti troškovi uključuju projektiranje, kupnju dijelova zgrade, povezivanje s dobavljačima, procese ugradnje i puštanja u uporabu;

(3)

Troškovi energije znači godišnji troškovi te fiksne i maksimalne naknade za energiju uključujući nacionalne poreze;

(4)

Operativni troškovi znači svi troškovi povezani s uporabom zgrade uključujući godišnji trošak osiguranja, komunalne naknade i druge stalne naknade i poreze;

(5)

Troškovi održavanja znači godišnji troškovi mjera za očuvanje i obnovu željene kvalitete zgrade ili dijela zgrade. Oni uključuju godišnje troškove inspekcije, čišćenja, prilagodbi, popravaka i potrošnih stavki;

(6)

Tekući troškovi znači godišnji troškovi održavanja, operativni troškovi i troškovi energije;

(7)

Troškovi odlaganja znači troškovi razgradnje na kraju vijeka trajanja zgrade odnosno dijela zgrade i uključuju razgradnju, uklanjanje dijelova zgrade kojima još nije istekao vijek trajanja, prijevoz i recikliranje;

(8)

Godišnji trošak znači zbroj tekućih troškova i periodičkih troškova odnosno troškova zamjene plaćenih u određenoj godini;

(9)

Trošak zamjene znači nadomjesno ulaganje za dio zgrade u skladu s procijenjenim ekonomskim vijekom trajanja tijekom razdoblja izračuna;

(10)

Trošak emisija stakleničkih plinova znači novčana vrijednost štete koju za okoliš uzrokuju emisije CO2, povezane s potrošnjom energije u zgradama;

(11)

Referentna zgrada znači hipotetska ili stvarna referentna zgrada koja predstavlja tipičnu geometriju i sustave zgrada, tipična energetska svojstva ovojnice i sustava zgrade, tipičnu funkcionalnost i tipičnu troškovnu strukturu u državi članici i reprezentativna je u smislu klimatskih uvjeta i zemljopisnog smještaja;

(12)

Diskontna stopa znači određena vrijednost za usporedbu vrijednosti novca u različitim trenucima, izražena realno;

(13)

Diskontni faktor znači multiplikativni broj koji se koristi za pretvaranje novčanog toka u danom trenutku u njegovu ekvivalentnu vrijednost u ishodišnoj točki. Izvodi se iz diskontne stope;

(14)

Početna godina znači godina na kojoj se temelje svi izračuni i koja služi za određivanje razdoblja izračuna;

(15)

Razdoblje izračuna znači razdoblje koje se uzima u obzir za potrebe izračuna i obično je izraženo u godinama;

(16)

Preostala vrijednost zgrade znači zbroj preostalih vrijednosti zgrade i dijelova zgrade na kraju razdoblja izračuna;

(17)

Kretanje cijene znači kretanje cijena energije, proizvoda, sustava u zgradi, usluga, rada, održavanja i ostalih troškova tijekom vremena, a može biti različito od stope inflacije;

(18)

Mjera energetske učinkovitosti znači promjena na zgradi koja dovodi do smanjenja potrebe zgrade za primarnom energijom;

(19)

Paket znači niz mjera energetske učinkovitosti i/ili mjera koje se temelje na obnovljivim izvorima energije i primjenjuju se na referentnu zgradu;

(20)

Varijanta znači globalni rezultat i opis čitavog niza mjera odnosno paketa primijenjenih na zgradu, koji se može sastojati od kombinacije mjera na ovojnici zgrade, pasivnih tehnika, mjera na sustavima u zgradi i/ili mjera temeljenih na obnovljivim izvorima energije;

(21)

Potkategorije zgrada znači kategorije vrsta zgrada koje su u odnosu na kategorije utvrđene u Prilogu I. stavku 5. Direktive 2010/31/EU dodatno razvrstane prema veličini, starosti, građevinskom materijalu, uporabnom uzorku, klimatskoj zoni odnosno drugim kriterijima. Upravo se za takve potkategorije utvrđuju referentne zgrade;

(22)

Isporučena energija znači energija, izražena po nositelju energije, koja se dovodi u tehnički sustav u zgradi kroz granicu sustava kako bi se zadovoljile promatrane potrebe (za grijanjem, hlađenjem, prozračivanjem, toplom vodom za kućanstva, rasvjetom, uređajima itd.) odnosno kako bi se proizvela električna energija;

(23)

Energija potrebna za grijanje i hlađenje znači toplina koja se treba dovesti odnosno odvesti iz klimatiziranog prostora radi održavanja željenih temperaturnih uvjeta tijekom danog razdoblja;

(24)

Izvezena energija znači energija izražena po nositelju energije, koju tehnički sustav u zgradi predaje kroz granicu sustava, a koristi se izvan granice sustava;

(25)

Klimatizirani prostor znači prostor u kojemu su određeni parametri okružja, kao što su temperatura, vlažnost itd., regulirani tehničkim uređajima poput grijanja i hlađenja itd.;

(26)

Energija iz obnovljivih izvora znači energija iz obnovljivih nefosilnih izvora, i to energija vjetra, sunca, aerotermalna, geotermalna, hidrotermalna energija i energija oceana, energija iz hidrocentrala, biomasa, deponijski plin, plin iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda i bioplin.

(a)

kao početnu godinu za izračun uzimaju godinu u kojoj se izračun provodi;

(b)

koriste razdoblje izračuna iz Priloga I. ovoj Uredbi;

(c)

koriste troškovne kategorije iz Priloga I. ovoj Uredbi;

(d)

za utvrđivanje troška ugljika, kao minimalnu donju granicu koriste predviđene ETS cijene ugljika dane u Prilogu II.

(a)

procijenjeni ekonomski vijek trajanja zgrade i/ili dijela zgrade;

(b)

diskontna stopa;

(c)

troškovi nositeljâ energije, proizvodâ, sustavâ, održavanja, operativni troškovi i troškovi rada;

(d)

faktori primarne energije;

(e)

kretanja cijene energije koja se mogu pretpostaviti za sve nositelje energije uzimajući u obzir informacije u Prilogu II. ovoj Uredbi.

(1)

Države članice utvrđuju referentne zgrade za sljedeće kategorije zgrada:

(2)

Uz poslovne zgrade, države članice utvrđuju referentne zgrade za ostale nestambene kategorije zgrada, popisane u Prilogu I. stavku 5. točkama (d) do (i) Direktive 2010/31/EU, za koje postoje posebni zahtjevi energetskih svojstava.

(3)

Ako država članica u izvješću iz članka 6. ove Uredbe može dokazati da utvrđena referentna zgrada može biti primjenjiva na više od jedne kategorije zgrada, ona može smanjiti broj korištenih referentnih zgrada, a time i broj izračuna. Države članice ovaj pristup opravdavaju na temelju analize koja pokazuje da je kroz referentnu zgradu, koja se koristi za više kategorija zgrada, zastupljen fond zgrada svih obuhvaćenih kategorija.

(4)

Za svaku kategoriju zgrada utvrđuje se barem jedna referentna zgrada za nove zgrade i barem dvije za postojeće zgrade na kojima se provodi veća rekonstrukcija. Referentne se zgrade mogu utvrditi na temelju potkategorija zgrada (primjerice, razlikujući ih prema veličini, starosti, troškovnoj strukturi, građevinskom materijalu, uporabnom uzorku ili klimatskoj zoni) koje uzimaju u obzir obilježja nacionalnog fonda zgrada. Referentne zgrade i njihova obilježja odgovaraju strukturi trenutačnih ili planiranih zahtjeva energetskih svojstava.

(5)

Države članice mogu koristiti obrazac izvješća prikazan u Prilogu III. kako bi Komisiju izvijestile o parametrima koje su razmatrale prilikom utvrđivanja referentnih zgrada. Ishodišni skup podataka o nacionalnom fondu zgrada, koji se koristi za utvrđivanje referentnih zgrada, trebalo bi dostaviti Komisiji kao dio izvješća iz članka 6. Osobito je potrebno obrazložiti izbor obilježja na kojima se temelji utvrđivanje referentnih zgrada.

(6)

Za postojeće zgrade (kako stambene, tako i nestambene), države članice primjenjuju barem jednu mjeru/paket/varijantu koja predstavlja uobičajene radove rekonstrukcije potrebne za održavanje zgrade odnosno jedinice zgrade (bez dodatnih mjera energetske učinkovitosti kojima se premašuju pravni zahtjevi).

(7)

Za nove zgrade (kako stambene, tako i nestambene), trenutačno primjenjivi zahtjevi energetskih svojstava predstavljaju osnovni zahtjev koji valja ispuniti.

(8)

Države članice izračunavaju troškovno optimalne razine i za minimalne zahtjeve svojstava kod dijelova zgrade ugrađenih u postojeće zgrade, odnosno izvode ih iz izračuna provedenih na razini zgrada. Prilikom utvrđivanja zahtjeva za dijelove zgrade ugrađene u postojeće zgrade, troškovno optimalni zahtjevi trebali bi u najvećoj mogućoj mjeri uzeti u obzir međudjelovanje tog dijela zgrade s cijelom referentnom zgradom i ostalim dijelovima zgrade.

(9)

Države članice nastoje u slučaju postojećih zgrada izračunati i utvrditi troškovno optimalne zahtjeve na razini pojedinačnog tehničkog sustava u zgradi, odnosno, u slučaju nestambenih zgrada, izvesti ih iz izračuna provedenih na razini zgrada, i to ne samo za sustave grijanja, hlađenja, tople vode, klimatizacije i prozračivanja (odnosno za kombinacije tih sustava), već i za rasvjetne sustave.

(1)

Mjere energetske učinkovitosti, kako za nove, tako i za postojeće zgrade, definiraju se za sve ulazne parametre izračuna koji proizvode izravan ili neizravan učinak na energetsko svojstvo zgrade, uključujući i za alternativne, visoko učinkovite sustave poput sustava daljinske opskrbe energijom i drugih alternativa popisanih u članku 6. Direktive 2010/31/EU.

(2)

Mjere mogu biti objedinjene u pakete mjera odnosno varijante. Ako određene mjere nisu primjerene u lokalnom, gospodarskom ili klimatskom kontekstu, države članice to bi trebale naznačiti u svojim izvješćima Komisiji u skladu s člankom 6. ove Uredbe.

(3)

Države članice također utvrđuju mjere, pakete odnosno varijante koristeći obnovljivu energiju kako za nove, tako i za postojeće zgrade. Obveze utvrđene prilikom nacionalne primjene članka 13. Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1) smatraju se jednom mjerom, paketom odnosno varijantom koja se primjenjuje u toj državi članici.

(4)

Mjere, paketi odnosno varijante energetske učinkovitosti, utvrđene radi izračuna troškovno optimalnih zahtjeva, uključuju mjere potrebne za ispunjenje trenutačno primjenjivih minimalnih zahtjeva energetskih svojstava. Ako je primjenjivo, one uključuju i mjere, pakete odnosno varijante potrebne za ispunjenje uvjeta iz nacionalnih programa potpore. Države članice također uključuju mjere, pakete odnosno varijante potrebne za ispunjenje minimalnih zahtjeva energetskih svojstava za zgrade približno nulte energije u slučaju novih i, po mogućnosti, postojećih zgrada, kako je definirano člankom 9. Direktive 2010/31/EU.

(5)

Ako država članica podnošenjem prethodnih troškovnih analiza, u okviru izvješćivanja iz članka 6., može dokazati da su određene mjere, paketi odnosno varijante daleko od troškovno optimalnih, oni se mogu isključiti iz izračuna. Međutim, takve bi mjere, pakete odnosno varijante, trebalo ponovno razmotriti prilikom sljedećeg preispitivanja izračuna.

(6)

Odabrane mjere energetske učinkovitosti i mjere temeljene na obnovljivim izvorima energije, kao i paketi i varijante, moraju biti sukladne osnovnim zahtjevima građevinskih radova, popisanima u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 305/2011, koje utvrđuju države članice. One također moraju biti sukladne razinama kvalitete zraka i udobnosti zatvorenih prostora, prema CEN normi 15251 o kvaliteti zraka u zatvorenim prostorima odnosno ekvivalentnim nacionalnim standardima. U slučajevima u kojima mjere proizvode različite razine udobnosti, to treba biti jasno vidljivo u izračunima.

(1)

Energetska svojstva izračunavaju se u skladu sa zajedničkim općim okvirom predviđenim u Prilogu I. Direktivi 2010/31/EU.

(2)

Države članice izračunavaju energetska svojstva mjera, paketa odnosno varijanti tako što za nacionalno definiranu podnu površinu izračunavaju ponajprije energiju potrebnu za grijanje i hlađenje. Nakon toga, izračunava se isporučena energija za grijanje, hlađenje i prozračivanje prostora, toplu vodu za domaćinstvo i rasvjetne sustave.

(3)

Energija proizvedena na licu mjesta oduzima se od potrebe za primarnom energijom i isporučene energije.

(4)

Države članice izračunavaju proizašlo korištenje primarne energije pomoću faktora pretvaranja primarne energije utvrđenih na nacionalnoj razini. One izvješćuju Komisiju o faktorima pretvaranja primarne energije u okviru izvješćivanja iz članka 6. ove Uredbe.

(5)

Države članice koriste:

(6)

Za potrebe troškovno optimalnog izračuna, rezultati energetskih svojstava izražavaju se u četvornim metrima korisne podne površine referentne zgrade i odnose se na potrebu za primarnom energijom.

(a)

Troškovi početnog ulaganja;

(b)

Tekući troškovi. Oni uključuju troškove periodične zamjene dijelova zgrade i mogu uključivati, ako je primjereno, zaradu od proizvedene energije koju države članice mogu uzeti u obzir u financijskom izračunu;

(c)

Troškovi energije odražavaju ukupni trošak energije, uključujući cijenu energije, tarife kapaciteta i mreže;

(d)

Troškovi odlaganja ako je primjereno.

(e)

Trošak emisija stakleničkih plinova. On odražava kvantificirane, monetizirane i diskontirane operativne troškove CO2 proizišle iz emisija stakleničkih plinova u tonama ekvivalenta CO2 tijekom razdoblja izračuna.

(1)

Prilikom procjene budućih kretanja troška energije, države članice mogu koristiti prognoze kretanja cijene energije u Prilogu II. ovoj Uredbi, i to za naftu, plin, ugljen i električnu energiju, počevši od prosječnih apsolutnih cijena energije (izraženih u eurima) za te izvore energije u godini u kojoj se provodi izračun.

Države članice također utvrđuju nacionalne prognoze kretanja cijene energije za ostale nositelje energije koji se u znatnoj mjeri koriste u njihovom regionalnom odnosno lokalnom kontekstu, te također, ako je primjereno, za tarife vršnog opterećenja. Komisiju izvješćuju o predviđenim cjenovnim trendovima i o trenutačnim udjelima različitih nositelja energije u ukupnom korištenju energije zgrada.

(2)

Učinak (očekivanih) budućih kretanja cijena za troškove nepovezane s energijom, zamjenu dijelova zgrade tijekom razdoblja izračuna, te prema potrebi za troškove odlaganja, također se može uključiti u izračun troškova. Kretanja cijena, uključujući kroz inovacije i prilagodbu tehnologija, moraju se uzeti u obzir prilikom preispitivanja i ažuriranja izračuna.

(3)

Podaci o troškovima za troškovne kategorije (a) do (d) tržišno su utemeljeni i međusobno usklađeni u pogledu mjesta i vremena. Troškovi bi trebali biti izraženi kao realni troškovi bez inflacije. Troškovi se ocjenjuju na razini države.

(4)

Prilikom utvrđivanja globalnog troška mjere, paketa odnosno varijante, sljedeće se može ispustiti:

Sve je ostale troškove potrebno u cijelosti uzeti u obzir u izračunu globalnih troškova.

(5)

Preostala vrijednost utvrđuje se linearnom amortizacijom troška početnog ulaganja ili zamjene određenog dijela zgrade do kraja razdoblja izračuna, diskontiranog na početak razdoblja izračuna. Vrijeme amortizacije određuje se ekonomskim vijekom trajanja zgrade odnosno dijela zgrade. Preostale vrijednosti dijelova zgrade možda će trebati biti ispravljene za trošak njihova uklanjanja iz zgrade na kraju procijenjenog ekonomskog vijeka trajanja zgrade.

(6)

Troškovi odlaganja, ako su primjenjivi, trebaju biti diskontirani i mogu biti oduzeti od konačne vrijednosti. Možda će biti potrebno najprije ih diskontirati od procijenjenog ekonomskog vijeka trajanja na kraj razdoblja izračuna, a zatim, u drugom koraku, diskontirati ih na početak razdoblja izračuna.

(7)

Na kraju razdoblja izračuna troškovi odlaganja (ako su primjenjivi) odnosno preostala vrijednost komponenata i dijelova zgrade uzimaju se u obzir radi utvrđivanja konačnih troškova tijekom procijenjenog ekonomskog vijeka trajanja zgrade.

(8)

Države članice koriste razdoblje izračuna od 30 godina za stambene i javne zgrade, odnosno razdoblje izračuna od 20 godina za komercijalne, nestambene zgrade.

(9)

Države članice potiču se na korištenje Priloga A EN-u 15459 o ekonomskim podacima za dijelove zgrade prilikom definiranja procijenjenog ekonomskog vijeka trajanja tih dijelova zgrade. Ako se utvrdi drugačiji procijenjeni ekonomski vijek trajanja dijelova zgrade, o tome bi trebalo izvijestiti Komisiju u okviru izvješćivanja iz članka 6. Države članice na nacionalnoj razini definiraju procijenjeni ekonomski vijek trajanja zgrade.

(1)

Prilikom utvrđivanja globalnog troška mjere, paketa odnosno varijante za potrebe financijskog izračuna, mjerodavne cijene koje valja uzeti u obzir jesu cijene koje plaća korisnik, uključujući sve primjenjive poreze s PDV-om i naknadama. Poželjno bi bilo uključiti u izračun i subvencije koje su na raspolaganju za različite varijante, pakete odnosno mjere, no države članice mogu odlučiti ne uključiti subvencije, ali tada moraju osigurati da niti subvencije niti programi potpora za tehnologije, odnosno eventualne subvencije cijena energije, ne budu uključene.

(2)

Globalni troškovi zgrada i dijelova zgrada izračunavaju se zbrajanjem različitih vrsta troškova i primjenjujući na njih diskontnu stopu uz pomoć diskontnog faktora, kako bi ih se moglo izraziti vrijednosno u početnoj godini, te se dodaje diskontirana preostala vrijednost, kako slijedi:

gdje:

kao:

gdje p znači broj godina od početnog razdoblja, a r znači realna diskontna stopa.

(3)

Države članice utvrđuju diskontnu stopu koja će se koristiti u financijskom izračunu nakon što su izradile analizu osjetljivosti na barem dvije različite stope po svojem izboru.

(1)

Prilikom utvrđivanja globalnog troška mjere, paketa odnosno varijante za potrebe makroekonomskog izračuna, mjerodavne cijene koje valja uzeti u obzir jesu cijene bez primjenjivih poreza, PDV-a, naknada i subvencija.

(2)

Prilikom utvrđivanja globalnog troška mjere, paketa odnosno varijante na makroekonomskoj razini, uz kategorije troškova navedene pod 4.1., potrebno je uključiti i novu kategoriju troška emisija stakleničkih plinova, tako da prilagođena metodologija globalnog troška glasi:

gdje

Cc,i(j) znači trošak ugljika za mjeru odnosno skup mjera j tijekom godine i.

(3)

Države članice izračunavaju kumulirani trošak ugljika za mjeru, paket odnosno varijantu tijekom razdoblja izračuna uzimajući zbroj godišnjih emisija stakleničkih plinova pomnožen očekivanim cijenama po toni CO2 ekvivalenta emisijskih jedinica stakleničkih plinova definiranog u certifikatu koji se izdaje svake godine, koristeći najprije kao najnižu donju granicu barem 20 EUR po toni CO2 ekvivalenta do 2025. godine, 35 EUR do 2030. godine i 50 EUR nakon 2030. godine u skladu s trenutačnim scenarijima Komisije o predviđenim ETS cijenama ugljika (mjerenima u realnim i stalnim cijenama u eurima 2008. koje je potrebno prilagoditi datumima izračuna i izabranoj metodologiji). Ažurirani scenariji uzimaju se u obzir prilikom svakog preispitivanja troškovno optimalnih izračuna.

(4)

Države članice utvrđuju diskontnu stopu koja će se koristiti u makroekonomskom izračunu nakon što su izradile analizu osjetljivosti na barem dvije različite stope, od kojih je jedna 3 %, izražena realno.

(1)

Za svaku referentnu zgradu, države članice uspoređuju rezultate globalnih troškova, izračunane za različite mjere energetske učinkovitosti i mjere temeljene na obnovljivim izvorima energije te za pakete odnosno varijante tih mjera.

(2)

U slučajevima u kojima rezultat troškovno optimalnih izračuna daje iste globalne troškove za različite razine energetskih svojstava, države članice potiču se na korištenje zahtjeva koji rezultiraju manjom uporabom primarne energije, kao temelj za usporedbu s postojećim minimalnim zahtjevima energetskih svojstava.

(3)

Nakon donošenja odluke hoće li makroekonomski ili financijski izračun postati nacionalno mjerilo, izračunavaju se prosjeci izračunanih troškovno optimalnih razina energetskih svojstava za sve korištene referentne zgrade promatrane zajedno, radi usporedbe s prosjecima postojećih zahtjeva energetskih svojstava za iste referentne zgrade. Ovim se omogućuje izračunavanje razlike između postojećih zahtjeva energetskih svojstava i izračunanih troškovno optimalnih razina.

3.1.1.

Izvijestite o računskom postupku za ocjenu energetskog svojstva, koji se primjenjuje na referentnu zgradu i usvojene mjere odnosno varijante.

3.1.2.

Navedite izvore odgovarajućeg zakonodavstva, propisa, standarda i normi.

3.1.3.

Unesite razdoblje izračuna (20 ili 30 godina), interval izračuna (godišnji, mjesečni ili dnevni) i korištene klimatske podatke po referentnoj zgradi.

3.2.1.

Molimo izvijestite o rezultatima izračuna energetskog svojstva za svaku mjeru, paket odnosno varijantu za svaku referentnu zgradu, uz podjelu barem prema potrebama za energijom za grijanje i hlađenje, uporabi energije, isporučenoj energiji te potrebi za primarnom energijom.

Također unesite i uštede energije.

Tablica 5.

Tablica rezultata izračuna potrebe za energijom

Molimo popunite jednu tablicu za svaku referentnu zgradu i kategoriju zgrada, i to za sve donesene mjere.

Molimo popunite jednu tablicu za svaku referentnu zgradu.

Izvješćivanje se može ograničiti na najvažnije mjere odnosno pakete, ali treba naznačiti koliko je ukupno izračuna izrađeno. Ako iz prethodnih izračuna postoje dokazi da su mjere daleko od troškovno optimalnih, ne treba popunjavati tablicu, no to tome bi trebalo zasebno izvijestiti Komisiju.

3.2.2.

U zasebnoj tablici sažeto izvijestite o faktorima pretvaranja primarne energije, koji se koriste u zemlji.

3.2.3.

U dodatnoj tablici navedite isporučenu energiju po nositelju.