11/Sv. 131

HR

Službeni list Europske unije

271

L 232/14

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 2604/2000 (2) uvelo konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz polietilen tereftalata (PET) podrijetlom, između ostalog, iz Indije („početni ispitni postupak”). Nakon revizije nakon isteka mjera, Vijeće je Uredbom (EZ) br. 192/2007 (3) uvelo konačnu antidampinšku pristojbu za dodatno razdoblje od pet godina. Antidampinške mjere izmijenjene su Uredbom Vijeća (EZ) br. 1286/2008 (4) nakon parcijalne privremene revizije („zadnja revizija ispitnog postupka”). Mjere su određene na razini uklanjanja štete i sastoje se od specifičnih antidampinških pristojba. Stopa pristojbe iznosi između 87,5 EUR i 200,9 EUR po toni za pojedinačno navedene indijske proizvođače s preostalom stopom pristojbe od 153,6 EUR po toni uvedenom na uvoz od ostalih proizvođača („trenutačne pristojbe”).

(2)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 2603/2000 (5) uvelo konačnu kompenzacijsku pristojbu na uvoz PET-a podrijetlom, između ostalog, iz Indije. Nakon revizije nakon isteka mjera, Vijeće je Uredbom (EZ) br. 193/2007 (6) uvelo konačnu kompenzacijsku pristojbu za dodatno razdoblje od pet godina. Kompenzacijske mjere izmijenjene su Uredbom (EZ) br. 1286/2008 nakon zadnje revizije ispitnog postupka. Kompenzacijske mjere sastoje se od specifične pristojbe. Stopa pristojbe iznosi između 0 EUR i 106,5 EUR po toni za pojedinačno navedene indijske proizvođače s preostalom stopom pristojbe od 69,4 EUR po toni uvedenom na uvoz od ostalih proizvođača („trenutačne kompenzacijske mjere”).

(3)

Komisija je Odlukom 2000/745/EZ (7) prihvatila obveze koje je ponudilo nekoliko proizvođača izvoznika odredivši najnižu uvoznu cijenu (NUC) („preuzeta obveza”).

(4)

Zahtjev za parcijalnu privremenu reviziju prema članku 11. stavku 3. Osnovne uredbe podnijelo je društvo Reliance Industries Limited, proizvođač izvoznik PET-a („podnositelj zahtjeva”). Zahtjev je opsegom bio ograničen na damping i na podnositelja zahtjeva. Podnositelj zahtjeva je istodobno zatražio i reviziju trenutačnih kompenzacijskih mjera. Preostale antidampinške i kompenzacijske pristojbe primjenjuju se na uvoz proizvoda koje proizvodi podnositelj zahtjeva, a prodaju podnositelja zahtjeva u Uniji uređuje preuzeta obveza.

(5)

Podnositelj zahtjeva dostavio je dokaze prima facie da daljnja primjena trenutačne pristojbe na njezinoj trenutačnoj razini više nije potrebna kako bi se uklonio učinak dampinga. Posebno je podnositelj zahtjeva tvrdio da je bilo značajnih promjena troškova proizvodnje trgovačkog društva i da su te promjene dovele do značajno niže dampinške marže od uvođenja trenutačnih pristojba. Usporedba koju je napravio podnositelj zahtjeva između njegovih domaćih cijena i izvoznih cijena u Uniju ukazivala je na to da je dampinška marža bila značajno niža od trenutačnih pristojba.

(6)

Nakon što je, nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, utvrdila da zahtjev sadrži dostatne dokaze prima facie koji opravdavaju pokretanje parcijalne privremene revizije („ova revizija”), Komisija je 10. lipnja 2010. u obavijesti o pokretanju postupka (8) objavljenoj u Službenom listu Europske unije najavila pokretanje parcijalne privremene revizije prema članku 11. stavku 3. Osnovne uredbe ograničene na ispitivanje dampinga u pogledu podnositelja zahtjeva.

(7)

Proizvod obuhvaćen revizijom je polietilen tereftalat (PET) viskoznosti 78ml/g ili više, prema ISO standardu 1628-5, trenutačno razvrstan prema oznaci KN 3907 60 20 i podrijetlom iz Indije („dotični proizvod”).

(8)

Ispitni je postupak pokazao da je dotični proizvod koji se proizvodi u Indiji istovjetan u smislu fizičkih i kemijskih svojstava i upotrebe proizvodu koji se proizvodi i prodaje na domaćem tržištu u Indiji. Stoga se zaključuje da su proizvodi koji se prodaju na domaćem i izvoznom tržištu istovjetni proizvodi u smislu značenja članka 1. stavka 4. Osnovne uredbe. Budući da je ova revizija ograničena na utvrđivanje dampinga u mjeri u kojoj se odnosi na podnositelja zahtjeva, nisu doneseni nikakvi zaključci u pogledu proizvoda koji industrija Unije proizvodi i prodaje na tržištu Unije.

(9)

Komisija je o pokretanju revizije službeno obavijestila podnositelja zahtjeva, predstavnike zemlje izvoznice i udruženje proizvođača iz Unije. Zainteresirane strane dobile su priliku iznijeti svoje stavove u pisanom obliku i zatražiti raspravu u roku određenom u obavijesti o pokretanju postupka.

(10)

Svim zainteresiranim stranama koje su to tražile te su pokazale da postoje posebni razlozi da ih se sasluša, odobrena je rasprava.

(11)

Kako bi dobila podatke koje je smatrala potrebnima za ispitni postupak, Komisija je podnositelju zahtjeva poslala upitnik i dobila odgovor u roku određenom u tu svrhu.

(12)

Komisija je tražila i potvrdila sve podatke koje je smatrala potrebnima za utvrđivanje dampinga. Posjet radi provjere Komisija je obavila je u poslovnim prostorijama podnositelja zahtjeva u Mumbaiju, Indija.

(13)

Ispitni postupak dampinga obuhvatio je razdoblje od 1. travnja 2009. do 31. ožujka 2010. („razdoblje revizije ispitnog postupka” ili „RRIP”).

(14)

U skladu s člankom 11. stavkom 3. Osnovne uredbe, ispitano je jesu li se okolnosti u vezi s dampingom značajno promijenile i je li takva promjena bila trajne prirode.

(15)

Podnositelj zahtjeva tvrdio je da su promjene njegove uobičajene vrijednosti i izvoznih cijena od početnog ispitnog postupka za utvrđivanje dampinške marže bile rezultat značajne promjene troškova proizvodnje. Tvrdio je da je promjena njegovih troškova proizvodnje bila povezana sa smanjenjem carinskih pristojba koje se primjenjuju na uvoz osnovne sirovine u Indiju korištene u procesu proizvodnje. Nadalje, podnositelj zahtjeva tvrdio je i da je smanjenje carinskih pristojba dovelo do smanjenja izvoznih poticaja, što je promijenilo domaće prodajne cijene korištene za utvrđivanje uobičajene vrijednosti.

(16)

Međutim, utvrđeno je da su, unatoč smanjenjima carinskih pristojba i izvoznih poticaja, domaće prodajne cijene trgovačkog društva korištene za utvrđivanje uobičajene vrijednosti tijekom RRIP-a bile više od cijena korištenih u početnom ispitnom postupka za utvrđivanje dampinške marže podnositelja zahtjeva. Više domaće prodajne cijene posljedica su, između ostalog, povećanih troškova određenih sirovina i ostalih ulaznih materijala.

(17)

Izvozne cijene u Uniju tijekom RRIP-a utvrđene su prema članku 2. stavku 8. i stavku 9. Osnovne uredbe. Međutim, trebalo je posebno analizirati je li postojanje obveze u vezi cijene na temelju koje se podnositelj zahtjeva obvezao prodati svoje proizvode na tržište Unije po cijeni iznad NUC-a određenog za svaki mjesec tijekom RRIP-a, utjecalo na izvozne cijene podnositelja zahtjeva. Zaključeno je da je, zbog niže navedenih razloga, obveza u vezi cijene zaista utjecala na izvoz u Uniju. U tom pogledu, s obzirom da je podnositelj zahtjeva morao poštovati obvezu u vezi NUC-a, odabrao je ne izvoziti u Uniju tijekom određenih mjeseci RRIP-a kad su njegove izvozne cijene prema ostalim izvoznim tržištima bile ispod NUC-a.

(18)

Zabilježeno je da je podnositelj zahtjeva prodavao svoj proizvod u Uniju samo tijekom šest mjeseci RRIP-a. S druge strane, prodavao je proizvode tijekom cijelom razdoblja na ostalim izvoznim tržištima na kojima nije morao poštovati obvezu u vezi cijene. Napominje se da su izvozne cijene prema trećim zemljama u mjesecima tijekom kojih podnositelj zahtjeva nije izvozio u Uniju bile značajno niže od utvrđenog NUC-a. Stoga, s obzirom na gore navedeno, može se razumno pretpostaviti da je jedini razlog podnositelja zahtjeva za neprodavanje proizvoda u Uniji tijekom preostalih mjeseci bila činjenica da je morao poštovati preuzetu obvezu i nije mogao prodavati ispod određenog NUC-a.

(19)

Podnositelj zahtjeva osporavao je nalaz da je razlog za neprodavanje proizvoda na tržištu Unije povezan s postojećom preuzetom obvezom. Podnositelj zahtjeva tvrdio je da su u pogledu njegove prodaje tijekom RRIP-a na ostalim velikim izvoznim tržištima postojali mjeseci tijekom kojih nije bilo prodaje i da, stoga, neredovita prodaja nije bila specifična značajka tržišta Unije. Također je tvrdio da bi mjesečna usporedba uvoznih cijena dotičnog proizvoda prema Uniji iz svih ostalih zemalja izvoznica i/ili uvoznih cijena dotičnog proizvoda podrijetlom iz Indije s mjesečnim NUC-om trgovačkog društva pokazala da je podnositelj zahtjeva mogao prodavati proizvode u Uniju tijekom svih mjeseci RRIP-a bez kršenja svoje preuzete obveze.

(20)

Argumenti podnositelja zahtjeva ne mogu se prihvatiti jer je, s jedne strane, trgovačko društvo usmjerilo svoju djelatnost na odabrana pojedinačna tržišta koja pokreću njihove vlastite posebnosti i ne ukazuju na to zašto trgovačko društvo nije prodavalo u Uniji. S druge strane, usporedbe podnositelja zahtjeva temeljile su se na ukupnim statističkim podacima dok se nalazi ove revizije temelje na podacima koji su specifični za pojedino trgovačko društvo i koji predstavljaju odgovarajući i pouzdan izvor za donošenje zaključaka. Osim toga, argumenti koje je dostavio podnositelj zahtjeva nisu u potpunosti valjani, npr. u nekim mjesecima su ukupne uvozne cijene prema Uniji zaista bile više od NUC-a, dok su u ostalim razdobljima ukupne uvozne cijene bile niže. Stoga se nikakvi općeniti zaključci nisu mogli donijeti na temelju njih. Međutim, neosporno je da je podnositelj zahtjeva izvršio prodaju u Uniju samo u mjesecima kada su ukupne uvozne cijene prema Uniji bile na razini NUC-a ili više.

(21)

Argument podnositelja zahtjeva kako je mogao, da je htio, prodavati proizvode na tržištu Unije tijekom razdoblja od šest mjeseci kada je prodavao proizvode na ostalim tržištima po nižoj cijeni od NUC-a, odbačen je jer se smatra spekulativnim i nepotkrijepljenim. Podnositelj zahtjeva nije dostavio nikakve ostale argumente o tome zašto nije prodavao proizvode u Uniji tijekom tih šest mjeseci u isto vrijeme kada je prodavao iste proizvode na ostalim izvoznim tržištima po cijeni nižoj od NUC-a. Stoga je zaključeno da podnositelj zahtjeva nije prodavao proizvode u Uniju tijekom određenog razdoblja jer se morao pridržavati svoje preuzete obveze. Kao posljedica toga, izvozne cijene naplaćene na tržištu Unije tijekom RRIP-a nisu pouzdane.

(22)

Napravljena je usporedba i prodajnih cijena podnositelja zahtjeva na tržištu Unije i cijena ostvarenih na ostalim izvoznim tržištima za koje nije postojala preuzeta obveza u vezi cijene. Zabilježeno je da su izvozne cijene na tim tržištima bez obveza u vezi cijene stalno bile niže tijekom cijelog RRIP-a.

(23)

Podnositelj zahtjeva postavio je pitanje zaključaka donesenih na temelju usporedbe cijene u Uniji i na ostalim izvoznim tržištima, tvrdeći da, kada se analizira prema pojedinoj zemlji, postoji nekoliko ostalih izvoznih tržišta na kojima su naplaćene cijene bile više od cijena naplaćenih na tržištu Unije. Međutim, u tom pogledu je usporedba prosječnih cijena važnija od pojedinačnih razlika u usporedbi pojedinih zemalja, što će se povezati s veličinom i pojedinačnim čimbenicima konkurentnosti na tim pojedinačnim tržištima.

(24)

Slijedom toga, izvozne cijene na trećim tržištima bolje odražavaju uobičajeno ponašanje trgovačkog društva u pogledu određivanja cijena. Razlika između izvoznih cijena u Uniji i izvoznih cijena u ostatku svijeta ukazuje na to da postoje jaki ekonomski argumenti koji bi potaknuli podnositelja zahtjeva na prodaju po nižim cijenama u Uniji kad ne bi bilo NUC-a. U tim se okolnostima smatra da bi svaka novo izračunana dampinška marža temeljena na izvoznim cijenama u Uniji tijekom RRIP-a stoga bila određena na temelju cijena koje se nisu značajno promijenile i to dugotrajno. Isti zaključak primjenjuje se na tvrdnju podnositelja zahtjeva, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 5., da bi usporedba njegovih domaćih cijena i izvoznih cijena u Uniji ukazivala na to da je dampinška marža bila značajno niža od trenutačnih pristojba.

(25)

U svjetlu gore navedenog, nije ispunjen uvjet iz članka 11. stavka 3. Osnovne uredbe da su se okolnosti u pogledu dampinške marže značajno promijenile. Stoga daljnja primjena mjera na postojećoj razini više nije potrebna kako bi se uklonio učinak dampinga.

(26)

Nakon objave, podnositelj zahtjeva je i dalje tvrdio da su cijene naplaćene na tržištu Unije u potpunosti pouzdane. S obzirom da su se izvozne cijene značajno povećale između razdoblja početnog ispitnog postupka i RRIP-a, trebalo bi smatrati i da se izvozno ponašanje trgovačkog društva značajno i dugotrajno promijenilo tijekom tog razdoblja. Stoga bi se i dampinška marža trgovačkog društva navodno značajno i trajno smanjila.

(27)

Nadalje je tvrdio da trajna promjena okolnosti nije nužno odlučujući element za procjenu koju treba napraviti nakon pokretanja revizije, nego je važnije je li stalna primjena pristojbe nužna za uklanjanje učinka dampinga. Pozvao se na temeljno načelo određeno u članku 11. stavku 1. Osnovne uredbe i članku 11. stavku 1. Antidampinškog sporazuma WTO-a da antidampinške mjere ostaju na snazi samo tijekom razdoblja i, u mjeri u kojoj je potrebno, kako bi se suzbio damping koji nanosi štetu. U tom pogledu, podnositelj zahtjeva tvrdio je da bi analiza potrebe trebala biti prospektivna ocjena za koju bi bilo potrebno najmanje vjerojatno ili moguće ponavljanje dampinga na prethodno utvrđenoj razini.

(28)

Članak 11. stavak 1. Osnovne uredbe kaže da: „Antidampinška mjera ostaje na snazi samo tijekom razdoblja i, u mjeri u kojoj je potrebno, kako bi se suzbio damping koji nanosi štetu.” To načelo prenosi se na tretman privremenih revizija, kao u ovom slučaju, kada se člankom 11. stavkom 3. Osnovne uredbe određuje, između ostalog, da „[…] Privremena se revizija pokreće ako zahtjev sadrži dostatne dokaze da više nije potreban nastavak primjene mjere da bi se uklonio učinak dampinga i/ili da nastavak ili ponavljanje štete nije vjerojatno ako se mjera ukloni ili izmijeni […].” Gore navedenom odredbom određuje se mjerilo koje treba ispuniti kada zainteresirana strana smatra da je razina mjera preniska ili previsoka i stoga zahtijeva reviziju tih mjera. Kada se pokrene takva revizija, članak 11. stavak 3. Osnovne uredbe nastavlja dalje i izričito određuje da „U provedbi ispitnih postupka prema ovom stavku Komisija može, između ostalog, razmotriti jesu li se znatno promijenile okolnosti u pogledu dampinga […]. U tom pogledu, uzima se u obzir konačno utvrđivanje svih relevantnih i propisno dokumentiranih dokaza.” Stoga se člankom 11. stavkom 3. predviđa dodatni kriterij procjene (tj. značajnu promjenu okolnosti) u slučaju privremenih revizija koji treba promatrati tijekom ispitnog postupka uz zahtjev u vezi pokretanja postupka (tj. ocjenu jesu li mjere na trenutačnoj razini još uvijek potrebne), kako je zatražio podnositelj zahtjeva.

(29)

Također bi trebalo napomenuti da je standardna praksa u privremenim revizijama ispitnih postupaka ispitati trajnu prirodu primijenjenih okolnosti utvrđenih tijekom ispitnog postupka. Naime, u tom pogledu, sudska praksa Općeg suda Europske unije (9) potvrđuje da „kod ocjene potrebe za nastavljanjem postojećih mjera institucije imaju veliku slobodu odlučivanja, koja uključuje mogućnost procjene politike cijena dotičnih izvoznika.” Raspoloživi dokazi pokazuju da izvozne cijene koje naplaćuje podnositelj zahtjeva na tržištu Unije ne odražavaju stvarnu cjenovnu politiku podnositelja zahtjeva i stoga, kako je zaključeno u uvodnoj izjavi 21., izvozne cijene naplaćene na tržištu Unije tijekom RRIP-a nisu pouzdane te bi svaka novo izračunana dampinška marža temeljena na tim cijenama stoga bila određena na temelju cijena koje se nisu značajno ili trajno promijenile, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 24.

(30)

Unatoč zaključku da se izvozne cijene u Uniji nisu značajno ili trajno promijenile, razmatrali su se argumenti podnositelja zahtjeva i pitanje jesu li mjere na trenutačnoj razini još uvijek potrebne za suzbijanje dampinga. U tom pogledu, podnositelj zahtjeva tvrdio je da je trenutačna razina mjera očito pretjerana s obzirom na to da će njegova dampinška marža biti značajno niža od marže utvrđene u početnom ispitnom postupku, a njegovo izvozno ponašanje potvrdit će da promjena dampinške marže odražava kretanje koje se može razumno očekivati u budućnosti. Međutim, utvrđeno je da ti argumenti nisu potkrijepljeni činjenicama. Prvo, u pogledu izvoza podnositelja zahtjeva na ostala tržišta, utvrđeno je da, suprotno od tvrdnje iz zahtjeva podnositelja zahtjeva, cijene na tim tržištima bile su u prosjeku gotovo 10 % niže od cijena u Uniji. Ta izvozna tržišta trećih zemalja čine brojne zemlje različitih veličina tržišta, od kojih neka vjerojatno nemaju domaću proizvodnju PET-a. Ta tržišta stoga definiraju njihove vlastite pojedinačne značajke tržišnog natjecanja koje su dovele do cijena i kretanja koji se razlikuju od onih na tržištu Unije. Drugo, u svjetlu tih nalaza, čak i kad bi se utvrdilo da bi trenutačnu razinu mjera trebalo promijeniti jer više nije potrebna za suzbijanje dampinga, ne može se utvrditi s razumnim stupnjem točnosti, koja bi bila odgovarajuća razina u slučaju izostanka pouzdanih izvoznih cijena koje proizlaze iz uobičajenih uvjeta na tržištu Unije i koje ih odražavaju.

(31)

Konačno, podnositelj zahtjeva smatrao je da bi se prilagodba mogla napraviti u skladu s člankom 2. stavkom 10. Osnovne uredbe, a posebno s njegovom točkom (k) za „razlike u drugim čimbenicima […] ako se pokaže da utječu na usporedivost cijena u skladu s ovim stavkom”.

(32)

S obzirom na gore doneseni zaključak da se izvozne cijene nisu značajno i trajno promijenile, nemoguće je utvrditi dampinšku maržu. Zbog toga je zahtjev za promjenu nevažan te se odbacuje.

(33)

S obzirom na nalaze da se okolnosti u pogledu dampinga nisu značajno i trajno promijenile, smatra se da bi ovu reviziju trebalo prekinuti bez izmjene razine pristojbe za podnositelja zahtjeva. Stoga bi antidampinške mjere uvedene Uredbom (EZ) br. 1286/2008 na uvoz PET-a koji proizvodi podnositelj zahtjeva trebale ostati nepromijenjene.

(34)

Podnositelj zahtjeva i ostale dotične strane obaviješteni su o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo predložiti prekidanje ove revizije. Primljenu komentari nisu mogli promijeniti gornji zaključak.

(35)

Ovu bi reviziju, stoga, trebalo prekinuti bez ikakve izmjene Uredbe (EZ) br. 192/2007,