03/Sv. 004

HR

Službeni list Europske unije

178

L 297/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.11.2005.

(1)

U skladu s člankom 6. stavkom 2. Uredbe (EEZ) br. 2081/92, zahtjev Francuske za registraciju naziva „Miel de Provence” objavljen je u Službenom listu Europske unije  (2).

(2)

U skladu s člankom 7. stavkom 1. Uredbe (EEZ) br. 2081/92, Njemačka je prigovorila toj registraciji. Prigovor se odnosi na neispunjavanje uvjeta koji su propisani u članku 2., te moguću prijetnju tržišnom opstanku proizvoda koji je zakonito stavljen ne tržište barem pet godina prije objave navedene u članku 6. stavku 2.

(3)

Dopisom od 11. siječnja 2005. Komisija je zatražila od dotičnih država članica da između sebe postignu dogovor u skladu s njihovim unutarnjim postupcima.

(4)

S obzirom da unutar tri mjeseca nije postignut dogovor između Francuske i Njemačke, Komisija mora donijeti odluku u skladu s postupkom predviđenim u članku 15. Uredbe (EEZ) br. 2081/92.

(5)

U prigovoru koji je uputila Njemačka iznose se tri argumenta protiv spomenute registracije. Prvo, Njemačka tvrdi da bi se ta registracija protivila članku 4. stavku 2. Uredbe (EEZ) br. 2081/92. Njemačka tvrdi da se organoleptičke značajke, značajke koje se odnose na način proizvodnje i kriteriji ocjene kvalitete proizvoda, za koji je zahtjev podnesen, ne mogu smatrati specifičnima za regiju Provanse.

(6)

Suprotno tome, Komisija smatra da je zahtjev za registraciju osnovan kako na ugledu provansalskog meda, tako i na njegovoj specifičnoj kvaliteti proizašloj iz njegova cvjetnog podrijetla, specifičnog za botaničko okružje Provanse.

(7)

Njemačka se potom poziva na moguću prijetnju tržišnom opstanku posve ili djelomično istovjetnog trgovačkog naziva ili oznake proizvoda, odnosno samih proizvoda, koji su na tržište zakonito stavljeni barem pet godina prije datuma objave navedene u članku 6. stavku 2. Uredbe (EEZ) br. 2081/92. Njemačka se posebno poziva na mogućnost da proizvođači koji trenutačno trguju medom koji nosi naziv Miel de Provence za svoje proizvode nakon registracije više ne bi mogli koristiti ovaj naziv, jer njihovi proizvodi ne udovoljavaju specifikaciji bilo po osnovi cvjetnog podrijetla, bilo po osnovi područja u kojem se proizvode.

(8)

Komisija smatra da se ovaj argument temelji na nedokazanoj pretpostavci. Sukladno članku 7. stavku 4. drugoj alineji Uredbe (EEZ) br. 2081/92, oporbena strana mora „pokazati” opasnost za koju tvrdi da postoji. Njemačka je samo iznijela mogućnost takve opasnosti, no nije pokazala da uistinu postoje proizvođači koji će zbog predmetne registracije pretrpjeti poslovne gubitke.

(9)

Konačno, Njemačka smatra da je na temelju Direktive Vijeća 2001/110/EZ od 20. prosinca 2001. o medu (3), naziv Miel de Provence dopušteno koristiti za med koji potječe iz francuske regije Provence-Alpes-Côte-d’Azur. Tvrdi da se ta regija razlikuje od zemljopisnog područja obuhvaćenog specifikacijom sastavljenom na temelju Uredbe (EEZ) br. 2081/92. Uz to, iz specifikacije koja se odnosi na zahtjev za registraciju izuzet je med proizveden od suncokreta, broskve ili lucerne (alfalfe), dakle cvjetnih i biljnih sirovina zastupljenih u odnosnom zemljopisnom području. Slijedom navedenoga, da bi udovoljili specificiranim zahtjevima, trgovci koji ovim proizvodom trenutačno trguju pod nazivom Miel de Provence morali bi iz svojih aktivnosti izuzeti med cvjetnog podrijetla koji nije naveden u specifikaciji. Po mišljenju Njemačke, registracija Miel de Provence utemeljena na Uredbi (EEZ) br. 2081/92 kosila bi se s odredbama Direktive 2001/110/EZ o medu.

(10)

Kako je istaknuto u uvodnoj izjavi 8., argument koji se odnosi na postojanje opasnosti nije dokazan. Uz to, navodno kršenje odredbi Direktive 2001/110/EZ o medu ne čini razloge koji se mogu koristiti kao osnova za prigovor na temelju članka 7. stavka 4. Uredbe (EEZ) br. 2081/92. Osim toga, slijedom odredbi Direktive 2001/110/EZ, određene je nazive dozvoljeno koristiti bez potrebe da ih se učini obveznima. Suprotno tome, namjena Uredbe (EEZ) br. 2081/92 je regulirati uporabu registriranih naziva, čak i kada ih se prethodno moglo slobodnije koristiti. Stoga nepostojanje ograničenja u danom momentu u načelu nije razlog za odbijanje registracije.

(11)

U skladu s gore navedenim, predmetni naziv stoga treba upisati u „Registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla”.

(12)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Regulatornog odbora za zaštitu oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla za poljoprivredne i prehrambene proizvode,