06/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

52

L 323/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.11.2005.

(1)

Direktiva Vijeća 73/239/EEZ od 24. srpnja 1973. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na osnivanje i obavljanje poslova izravnog osiguranja osim životnog osiguranja (3), Direktiva Vijeća 92/49/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na izravno osiguranje osim životnog osiguranja (4) i Direktiva 2002/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o životnom osiguranju (5) propisuju odredbe koje se odnose na osnivanje i obavljanje poslova izravnog osiguranja u Zajednici.

(2)

Te direktive uređuju pravni okvir kako bi društva za osiguranje obavljala poslove osiguranja na unutarnjem tržištu, i sa stajališta prava poslovnog nastana i sa stajališta slobode pružanja usluga, s ciljem olakšavanja društvima za osiguranje koja imaju sjedište u Zajednici da pokrivaju obveze nastale unutar Zajednice i da bi se ugovarateljima osiguranja omogućilo da imaju pravo povrata ne samo od osiguravatelja s poslovnim nastanom u njihovoj vlastitoj zemlji, nego također i od osiguravatelja čije je sjedište u Zajednici, a imaju poslovni nastan u drugoj državi članici.

(3)

Propisi predviđeni tim Direktivama primjenjuju se na društva za osiguranje koja obavljaju poslove izravnog osiguranja u pogledu njihovog cjelokupnog poslovanja, kako poslova izravnog osiguranja tako i poslova reosiguranja na temelju prihvata u reosiguranje; ipak poslovi reosiguranja koje obavljaju specijalizirana društva za reosiguranje ne podliježu tim propisima niti bilo kojim drugim propisima predviđenim pravom Zajednice.

(4)

Reosiguranje je velika financijska djelatnost zato što olakšavanjem šire distribucije rizika na svjetskoj razini omogućava društvima za izravno osiguranje veću sposobnost preuzimanja rizika koju mogu uključiti u poslovima osiguranja i pružanja osiguravateljnog pokrića te također smanjenja njihovih kapitalnih troškova; nadalje, reosiguranje igra temeljnu ulogu u financijskoj sigurnosti zato što je bitan element u osiguravanju financijske stabilnosti i stabilnosti tržišta izravnog osiguranja, kao i cjelokupnog financijskog sustava zbog toga što uključuje glavne financijske posrednike i institucionalne ulagatelje.

(5)

Direktiva Vijeća 64/225/EEZ od 25. veljače 1964. o ukidanju ograničenja slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga u pogledu reosiguranja i retrocesije (6) uklonila je ograničenja prava poslovnog nastana i slobode pružanja usluga koje se odnose na državljanstvo ili boravište pružatelja reosiguranja. Međutim, ona nije uklonila ograničenja prouzročena neslaganjima između nacionalnih odredbi što se tiče propisa o nadzoru reosiguranja. Ta je situacija rezultirala značajnim razlikama u razini nadzora društava za reosiguranje u Zajednici, što stvara prepreke u obavljanju poslova reosiguranja, kao što je obveza društva za reosiguranje da založi imovinu kako bi pokrilo svoj dio tehničkih pričuva društva za osiguranje koje obavlja poslove izravnog osiguranja, kao i usklađenost društava za reosiguranje s različitim pravilima nadzora u raznim državama članicama u kojima obavljaju poslove ili neizravni nadzor različitih vidova društva za reosiguranje od strane nadležnih tijela društava za osiguranje koja obavljaju poslove izravnog osiguranja.

(6)

Plan djelovanja za financijske usluge identificirao je reosiguranje kao sektor koji zahtijeva djelovanje na razini Zajednice kako bi dopunio unutarnje tržište za financijske usluge. Osim toga, glavne financijske institucije kao što su Međunarodni monetarni fond i Međunarodno udruženje nadzornih tijela društava za osiguranje (IAIS) istaknuli su nedostatak usklađenih pravila nadzora reosiguranja na razini Zajednice kao značajan propust u regulatornom okviru za financijske usluge koji je potrebno ispraviti.

(7)

Ova Direktiva ima za cilj uspostavljanje regulatornog okvira za nadzor poslova reosiguranja u Zajednici. Ona čini dio zakonodavne cjeline Zajednice u području osiguranja, s ciljem uspostavljanja unutarnjeg tržišta u sektoru osiguranja.

(8)

Ova je Direktiva u skladu s glavnim međunarodnim poslom izvršenim na pravilima nadzora reosiguranja, posebno s IAIS-om.

(9)

Ova Direktiva poštuje pristup zakonodavstva Zajednice donesenog u pogledu izravnog osiguranja tako što vrši usklađivanje koje je bitno, potrebno i dostatno kako bi se osiguralo međusobno priznavanje odobrenja za rad i sustava nadzora, omogućavajući time izdavanje jedinstvenog odobrenja za rad važećeg u cijeloj Zajednici i primjenu načela nadzora matične države članice.

(10)

Kao rezultat toga, osnivanje i obavljanje poslova reosiguranja podliježe izdavanju jednog odobrenja za rad od strane nadležnih tijela države članice u kojoj društvo za reosiguranje ima svoje sjedište. Takvo odobrenje za rad omogućava društvu da obavlja poslove u cijeloj Zajednici, na temelju prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga. Država članica u kojoj se nalazi podružnica ili u kojoj se pružaju usluge ne može od društva za reosiguranje koje želi obavljati poslove reosiguranja na njezinu državnom području, za koje je već dobilo odobrenje za rad u svojoj matičnoj državi članici, tražiti novo odobrenje za rad. Nadalje, društvo za reosiguranje koje je već dobilo odobrenje za rad u svojoj matičnoj državi članici ne bi trebalo podlijegati dodatnom nadzoru ili provjerama u vezi s njegovom financijskom stabilnošću, a koje bi provodila nadležna tijela društva za osiguranje kojega reosigurava dotično društvo za reosiguranje. K tomu, državama članicama ne bi trebalo biti dozvoljeno da traže od društva za reosiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u Zajednici da založi imovinu kako bi pokrilo svoj dio tehničkih pričuva cedenta. Potrebno je definirati uvjete za izdavanje ili oduzimanje takvog odobrenja za rad. Nadležna tijela ne bi trebala izdati ili produžiti odobrenje za rad društvu za reosiguranje koje ne ispunjava uvjete predviđene ovom Direktivom.

(11)

Ova se Direktiva treba primijeniti na društva za reosiguranje koja obavljaju isključivo poslove reosiguranja i ne obavljaju poslove izravnog osiguranja; ona se također treba primijeniti i na takozvana „vlastita” društva za reosiguranje koja su osnovana od strane ili pripadaju financijskom društvu koje nije društvo za osiguranje ili reosiguranje ili grupa društava za osiguranje ili reosiguranje na koje se primjenjuje Direktiva 98/78/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 1998. o dodatnom nadzoru društava za osiguranje u grupi osiguravatelja (7), ili jednom ili više nefinancijskih društava, a čija je svrha pružanje reosiguravateljnog pokrića isključivo za rizike društava kojima pripadaju. Kada se u ovoj Direktivi spominju društva za reosiguranje, ona treba uključivati i vlastita društva za reosiguranje, osim kada postoje posebne odredbe za vlastita društva za reosiguranje. Vlastita društva za reosiguranje ne pokrivaju rizike koji proizlaze iz vanjskih poslova izravnog osiguranja ili reosiguranja društva za osiguranje ili reosiguranje koje pripada grupi. Osim toga, društvo za osiguranje ili reosiguranje koje pripada financijskom konglomeratu ne može imati vlastito društvo.

(12)

Ova se Direktiva ipak ne treba primjenjivati na društva za osiguranje koja već podliježu direktivama 73/239/EEZ ili 2002/83/EZ; međutim, s ciljem osiguranja financijske stabilnosti društava za osiguranje koja također obavljaju poslove reosiguranja i kako bi se posebne karakteristike tih poslova propisno uzele u obzir kod kapitalnih zahtjeva tih društava za osiguranje, odredbe koje se odnose na granicu solventnosti društava za reosiguranje sadržane u ovoj Direktivi trebaju se primijeniti na poslove reosiguranja tih društava za osiguranje, ako opseg njihovih poslova reosiguranja predstavlja značajan dio njihovog cjelokupnog poslovanja.

(13)

Ova se Direktiva ne treba primjenjivati na pružanje reosiguravateljnog pokrića koje obavlja ili za koje potpuno jamči država članica zbog značajnog javnog interesa, u svojstvu reosiguravatelja u krajnjoj nuždi, posebno gdje zbog posebne situacije na tržištu nije moguće dobiti primjereno komercijalno pokriće; u tom pogledu, nedostatak ‚primjerenog komercijalnog pokrića” treba uglavnom značiti tržišni nedostatak kojeg karakterizira očiti nedostatak dovoljnog opsega osiguravateljskih ponuda, iako pretjerane premije ne trebaju per se podrazumijevati neprimjernost tog komercijalnog pokrića. Članak 1. stavak 2. točka (d) ove Direktive također važi za sporazume između društava za osiguranje na koje se primjenjuju direktive 73/239/EEZ ili 2002/83/EZ, koji imaju za cilj udruživanje financijskih potraživanja koja nastaju iz velikih rizika kao što je terorizam.

(14)

Društva za reosiguranje moraju ograničiti svoje djelatnosti na poslove reosiguranja i povezane poslove. Ovaj uvjet može dopustiti društvu za reosiguranje da obavlja, na primjer, poslove kao što su pružanje statističkih ili aktuarskih savjeta, analiza rizika ili istraživanje za svoje klijente. Također može uključivati i funkciju holdinga i djelatnosti u vezi s djelatnostima financijskoga sektora u smislu članka 2. točke 8. Direktive 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu (8). U svakom slučaju, ovaj uvjet ne dozvoljava obavljanje nepovezanih bankarskih ili financijskih djelatnosti.

(15)

Ova Direktiva treba pojasniti nadzorne ovlasti i sredstva dodijeljene nadležnim tijelima. Nadležna tijela matične države članice društva za reosiguranje trebaju biti odgovorna za praćenje financijskog zdravlja društva za reosiguranje, uključujući i njegovo stanje solventnosti, oblikovanje odgovarajućih tehničkih pričuva i pričuva za kolebanje šteta i za pokriće tih pričuva kvalitetnom imovinom.

(16)

Nadležna tijela država članica trebaju na raspolaganju imati takva nadzorna sredstva kakva su potrebna radi osiguranja urednog obavljanja poslova društava za reosiguranje u cijeloj Zajednici, bilo da se obavljaju na temelju prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga. Ona posebno trebaju imati mogućnosti uvesti prikladnu zaštitu ili izricati sankcije s ciljem sprečavanja nepravilnosti i kršenja odredbi o nadzoru reosiguranja.

(17)

Odredbe koje uređuju prijenose portfelja trebaju biti u skladu s jedinstvenim odobrenjem za rad propisanim ovom Direktivom. One se trebaju primjenjivati na različite vrste prijenosa portfelja između društava za reosiguranje, kao što su prijenosi portfelja koji proizlaze iz spajanja odnosno pripajanja društava za reosiguranje ili drugih instrumenata prava društava ili prijenosa portfelja šteta kod run-offa drugom društvu za reosiguranje. Osim toga, odredbe koje uređuju prijenose portfelja trebaju uključivati odredbe koje se posebno odnose na prijenos drugom društvu za reosiguranje portfelja ugovora zaključenih na temelju prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga.

(18)

Potrebno je osigurati razmjenu informacija između nadležnih tijela i tijela ili osoba koji na temelju njihove funkcije pomažu jačanju stabilnosti financijskog sustava. Kako bi se sačuvala povjerljiva priroda proslijeđenih informacija, popis adresa treba ostati unutar strogih granica. Stoga je potrebno navesti uvjete pod kojima se gore navedene razmjene informacija odobravaju; osim toga, tamo gdje je predviđeno da se informacije mogu otkriti samo uz izričitu suglasnost nadležnih tijela, ona mogu prema potrebi odrediti da takva suglasnost podliježe ispunjavanju strogih uvjeta. U tom pogledu, a radi osiguranja pravilnog nadzora društava za reosiguranje od strane nadležnih tijela, ova Direktiva treba osigurati pravila koja omogućavaju državama članicama da zaključe sporazume o razmjeni informacija s trećim zemljama pod uvjetom da otkrivene informacije podliježu odgovarajućoj obvezi čuvanja poslovne tajne.

(19)

U smislu jačanja bonitetnog nadzora društava za reosiguranje, potrebno je utvrditi da revizor ima dužnost smjesta izvijestiti nadležna tijela kad god, kako je to propisano ovom Direktivom, tijekom izvršavanja svojih zadaća dobije saznanja o određenim činjenicama koje mogu imati ozbiljan učinak na financijsku situaciju ili administrativni ili računovodstveni ustroj društva za reosiguranje. Uzimajući u obzir taj cilj, poželjno je da države članice osiguraju da se takva dužnost primjenjuje u svim okolnostima gdje revizor tijekom izvršavanja svojih zadaća otkrije takve činjenice u društvu koje je usko povezano s društvom za reosiguranje. Dužnost revizora da prema potrebi priopći nadležnim tijelima određene činjenice i odluke o društvu za reosiguranje koje otkriju tijekom izvršavanja svojih zadaća u društvu koje nije društvo za reosiguranje, ne mijenja po sebi prirodu njihovih zadaća u tom društvu niti način na koji oni moraju izvršavati te zadaće u tom društvu.

(20)

Potrebno je osigurati definiciju primjene ove Direktive na postojeća društva za reosiguranje koja su već dobila odobrenje za rad ili su ovlaštena za obavljanje poslova reosiguranja u skladu s odredbama država članica prije primjene ove Direktive.

(21)

Kako bi se društvu za reosiguranje omogućilo da ispuni svoje obveze, matična država članica treba zahtijevati da društvo za reosiguranje oblikuje odgovarajuće tehničke pričuve. Iznos takvih tehničkih pričuva potrebno je odrediti u skladu s Direktivom Vijeća 91/674/EEZ od 19. prosinca 1991. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima društava za osiguranje (9) i, u pogledu poslova životnog reosiguranja, matičnoj državi članici također treba biti omogućeno da utvrdi detaljnija pravila u skladu s Direktivom 2002/83/EZ.

(22)

Od društva za reosiguranje koje obavlja poslove reosiguranja u vezi s osiguranjem kredita, čiji poslovi reosiguranja kredita čine više od malog udjela u ukupnom poslovanju, treba zahtijevati da oblikuje pričuvu za kolebanje šteta koja ne čini dio granice solventnosti; ta pričuva treba biti izračunata prema jednoj od metoda utvrđenih u Direktivi 73/239/EEZ i koje su priznate kao istovjetne; osim toga, ova Direktiva treba također omogućiti matičnoj državi članici da od društava za reosiguranje čija se sjedišta nalaze na njezinu državnom području zahtijeva da oblikuju pričuvu za kolebanje šteta za vrste rizika osim reosiguranja kredita, prema pravilima utvrđenima od strane te matične države članice. Slijedom uvođenja Međunarodnih standarda financijskog izvješćivanja (MSFI 4), ova Direktiva treba pojasniti bonitetni tretman pričuva za kolebanje šteta oblikovanih u skladu s ovom Direktivom. Međutim, obzirom da je nadzor reosiguranja potrebno ponovno ocijeniti na temelju projekta Solventnost II, ova Direktiva ne sprečava bilo kakav budući nadzor reosiguranja prema projektu Solventnost II.

(23)

Društvo za reosiguranje treba imati imovinu za pokriće tehničkih pričuva i pričuva za kolebanje šteta, koja bi trebala uzeti u obzir vrstu poslova koje obavlja, posebno vrstu, iznos i trajanje očekivanih isplata šteta, na takav način da osigura dostatnost, likvidnost, sigurnost, kvalitetu, profitabilnost i usklađenost ulaganja, i koja bi trebala društvu osigurati diversifikaciju i odgovarajući raspon te koja društvu omogućava da primjereno odgovori na promjenjive gospodarske okolnosti, posebno razvoj financijskih tržišta i tržišta nekretnina ili velike katastrofe.

(24)

Povrh tehničkih pričuva, potrebno je da društva za reosiguranje posjeduju dopunsku pričuvu, poznatu kao granicu solventnosti, koju predstavlja slobodna imovina i, uz suglasnost nadležnih tijela, ostala uključena imovina, koja djeluje kao zaštitni dodatak od nepovoljnih fluktuacija u poslovanju. Ovaj je uvjet važan element bonitetnog nadzora. U očekivanju revizije postojećih propisa o granici solventnosti koju Komisija obavlja na temelju takozvanog ‚projekta Solventnost II”, s ciljem određivanja potrebne granice solventnosti društava za reosiguranje, trebaju se primjenjivati pravila propisana postojećim zakonodavstvom u području izravnog osiguranja.

(25)

Uzimajući u obzir sličnosti između životnog reosiguranja koje pokriva rizik smrtnosti i neživotnog osiguranja, posebno pokriće osiguravateljnog rizika i trajanje ugovora životnog reosiguranja, potrebna granica solventnosti za životno reosiguranje treba biti određena u skladu s odredbama predviđenim u ovoj Direktivi za izračun potrebne granice solventnosti za neživotno reosiguranje; matičnoj državi članici treba, pak, omogućiti da primijeni pravila propisana Direktivom 2002/83/EZ za oblikovanje potrebne granice solventnosti u pogledu poslova životnog reosiguranja vezanih uz investicijske fondove ili ugovore sa sudjelovanjem u dobiti.

(26)

Kako bi se uzela u obzir posebna priroda nekih vrsta ugovora o reosiguranju ili posebne vrste poslova, potrebno je osigurati prilagodbe izračuna potrebne granice solventnosti; te prilagodbe treba napraviti Komisija nakon savjetovanja s Europskim odborom za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje, osnovanim Odlukom Komisije 2004/9/EZ (10), pri izvršavanju svojih provedbenih ovlasti dodijeljenih Ugovorom.

(27)

Ove se mjere trebaju donijeti korištenjem regulatornog postupka propisanog u članku 5. Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. kojom se propisuju postupci izvršavanja provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (11).

(28)

Popis stavki koje su prihvatljive za predstavljanje raspoložive granice solventnosti predviđene ovom Direktivom treba biti onaj propisan direktivama 73/239/EEZ i 2002/83/EZ.

(29)

Društva za reosiguranje također trebaju posjedovati jamstveni kapital kako bi osigurala da posjeduju dovoljna sredstva kada se osnivaju, te da u naknadnom tijeku poslovanja granica solventnosti ni u jednom slučaju ne padne ispod minimuma sigurnosti; međutim, kako bi se uzele u obzir posebne značajke vlastitih društava za reosiguranje, potrebno je pobrinuti se da se matičnoj državi članici omogući da utvrdi niži iznos minimalnog jamstvenog kapitala potrebnog za vlastita društva za reosiguranje.

(30)

Određene odredbe ove Direktive definiraju minimalne standarde. Matična država članica bi trebala imati mogućnost utvrditi stroža pravila za društva za reosiguranje kojim su njezina nadležna tijela izdala odobrenje za rad, posebno u pogledu zahtjeva za granicom solventnosti.

(31)

Ova se Direktiva treba primjenjivati na poslove reosiguranja ograničenog rizika; stoga je u smislu ove Direktive potrebna definicija reosiguranja ograničenog rizika; zbog posebne prirode te vrste poslova reosiguranja, matičnoj državi članici se treba dati mogućnost utvrđivanja posebnih odredbi za obavljanje poslova reosiguranja ograničenog rizika. Te bi se odredbe mogle razlikovati od općih propisa predviđenih ovom Direktivom u nekom broju posebnih točaka.

(32)

Ova Direktiva treba propisati pravila u vezi onih subjekata posebne namjene koji preuzimaju rizike društava za osiguranje i reosiguranje. Posebna priroda takvih subjekata posebne namjene, koji nisu društva za osiguranje ili reosiguranje, zahtijeva propisivanje posebnih odredbi u državama članicama. Osim toga, ova Direktiva treba osigurati da matična država članica treba predvidjeti detaljnija pravila kako bi propisala uvjete pod kojima društvo za osiguranje ili reosiguranje može koristiti nepodmirene iznose subjekata posebne namjene kao sredstva za pokriće tehničkih pričuva. Ova Direktiva također treba osigurati da se iznosi nadoknadivi od subjekata posebne namjene mogu smatrati iznosima koji se mogu odbiti na temelju ugovora o reosiguranju ili retrocesiji unutar granica navedenih u ovoj Direktivi, ovisno o zahtjevu društva za osiguranje ili društva za reosiguranje prema nadležnom tijelu i nakon suglasnosti tog tijela.

(33)

Potrebno je propisati mjere u slučajevima gdje financijski položaj društva za reosiguranje postane takav da mu je teško ispuniti svoje osiguravateljne obveze. U specifičnim situacijama, također postoji potreba da se nadležna tijela ovlaste da mogu intervenirati u dovoljno ranoj fazi, ali pri izvršavanju tih ovlasti nadležna tijela trebaju obavijestiti društva za reosiguranje o razlozima koji su ih potakli na takvu nadzornu radnju, u skladu s načelima korektnog upravljanja i propisanog postupanja. Tako dugo dok takva situacija postoji, nadležna tijela ne bi smjela izdavati potvrdu da društvo za reosiguranje ima dovoljnu granicu solventnosti.

(34)

Potrebno je osigurati suradnju između nadležnih tijela država članica kako bi se osiguralo da je društvo za reosiguranje koje obavlja svoje poslove na temelju prava poslovnog nastana i slobode pružanja usluga usklađeno s mjerodavnim odredbama države članice domaćina.

(35)

Potrebno je osigurati pravo obraćanja sudovima ako odobrenje za rad bude odbijeno ili oduzeto.

(36)

Važno je osigurati da društva za reosiguranje čije se sjedište nalazi izvan Zajednice, a koja obavljaju poslove reosiguranja u Zajednici, ne trebaju podlijegati odredbama koje rezultiraju povoljnijim tretmanom od onoga koji imaju društva za reosiguranje koja imaju sjedište u državi članici.

(37)

Kako bi se uzeli u obzir međunarodni vidovi reosiguranja, treba se pobrinuti za omogućavanje sklapanja međunarodnih sporazuma s trećom zemljom s ciljem definiranja sredstava nadzora nad reosiguravajućim subjektima koji obavljaju poslove na području svake ugovorne strane.

(38)

Potrebno je osigurati fleksibilan postupak kako bi se omogućilo procjenjivanje nadzorne istovjetnosti s trećim zemljama na razini Zajednice, kako bi se poboljšala liberalizacija reosiguravateljnih usluga u trećim zemljama, bilo putem poslovnog nastana ili prekograničnog pružanja usluga. U tom smislu, ova Direktiva treba propisati postupke za pregovaranje s trećim zemljama.

(39)

Komisiju treba ovlastiti da donese provedbene mjere pod uvjetom da one ne mijenjaju ključne elemente ove Direktive. Te provedbene mjere trebaju omogućiti Zajednici da uzme u obzir budući razvoj reosiguranja. Mjere potrebne za provedbu ove Direktive treba donijeti u skladu s Odlukom 1999/468/EZ.

(40)

Postojeći pravni okvir Zajednice za osiguranje treba biti prilagođen kako bi se uzeli u obzir novi nadzorni propisi za društva za reosiguranje predviđeni ovom Direktivom te kako bi se osigurao dosljedan regulatorni okvir za cijeli sektor osiguranja. Posebno treba prilagoditi postojeće odredbe koje dozvoljavaju ‚neizravni nadzor” društava za reosiguranje od strane tijela nadležnih za nadzor društva za izravno osiguranje. Osim toga, potrebno je ukinuti trenutne odredbe koje dozvoljavaju državama članicama da zahtijevaju zalaganje imovine za pokriće tehničkih pričuva društva za osiguranje, u bilo kojem obliku da se takav zahtjev pojavljuje, kada je osiguravatelj reosiguran od strane društva za reosiguranje koje je dobilo odobrenje za rad na temelju ove Direktive ili društva za osiguranje. Napokon, potrebno je osigurati da potrebna granica solventnosti društava za osiguranje koja obavljaju poslove reosiguranja, kada takvi poslovi predstavljaju značajan dio njihova poslovanja, podliježe pravilima solventnosti propisanim za društva za reosiguranje u ovoj Direktivi. Stoga je sukladno tome potrebno izmijeniti direktive 72/239/EEZ, 92/49/EEZ i 2002/83/EZ.

(41)

Direktivu 98/78/EZ treba izmijeniti kako bi jamčila da društva za reosiguranje u grupi osiguravatelja ili reosiguravatelja podliježu dodatnom nadzoru na isti način kao i društva za osiguranje koja su trenutačno dio grupe osiguravatelja.

(42)

U skladu sa stavkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (12), Vijeće treba potaknuti države članice da sastave za sebe, a u interesu Zajednice, vlastite tabele koje će, koliko je to moguće, pojasniti korelaciju između ove Direktive i mjera prenošenja u nacionalne propise te ih objaviti.

(43)

Kako države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti cilj ove Direktive, a to je donošenje pravnog okvira za osnivanje i obavljanje poslova reosiguranja, te se stoga zbog obujma i učinaka djelovanja, može bolje ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom razmjernosti, kako je navedeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(44)

Kako ova Direktiva definira minimalne standarde, države članice mogu propisati stroža pravila,

(a)

društva za osiguranje na koja se primjenjuju direktive 73/239/EEZ ili 2002/83/EZ;

(b)

poslove i tijela navedena u člancima 2. i 3. Direktive 73/239/EEZ;

(c)

poslove i tijela navedena u članku 3. Direktive 2002/83/EZ;

(d)

poslove reosiguranja koje obavlja ili za njih potpuno jamči vlada države članice kada, zbog značajnog javnog interesa, djeluje u svojstvu reosiguravatelja u krajnjoj nuždi, uključujući okolnosti kada takvu ulogu iziskuje situacija na tržištu u kojoj nije moguće dobiti primjereno komercijalno pokriće.

(a)

„reosiguranje” znači poslovi koji se sastoje od prihvaćanja rizika koje je ustupilo društvo za osiguranje ili drugo društvo za reosiguranje. U slučaju udruge osiguravatelja poznate kao Lloyd’s, reosiguranje također znači poslove koji se sastoje od prihvaćanja rizika, koje je ustupio bilo koji član Lloyd’sa, od strane društva za osiguranje ili reosiguranje koje nije udruga osiguravatelja poznata kao Lloyd’s;

(b)

„vlastito društvo za reosiguranje” znači društvo za reosiguranje koje pripada financijskom društvu koje nije društvo za osiguranje ili reosiguranje ili grupa društava za osiguranje ili reosiguranje na koje se primjenjuje Direktiva 98/78/EZ ili nefinancijskom društvu, a čija je svrha pružanje reosiguravateljnog pokrića isključivo za rizike jednog ili više društava kojima pripada ili za rizike jednog ili više društava grupe čiji je to vlastito društvo za reosiguranje član;

(c)

„društvo za reosiguranje” znači društvo koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s člankom 3.;

(d)

„podružnica” znači zastupništvo ili podružnica društva za reosiguranje;

(e)

„poslovni nastan” znači sjedište ili podružnica društva za reosiguranje, uzimajući u obzir točku (d);

(f)

„matična država članica” znači država članica u kojoj se nalazi sjedište društva za reosiguranje;

(g)

„država članica podružnice” znači država članica u kojoj se nalazi podružnica društva za reosiguranje;

(h)

„država članica domaćin” znači država članica u kojoj društvo za reosiguranje ima podružnicu ili u kojoj pruža usluge;

(i)

„kontrola” znači odnos između matičnog društva i društva kćeri, kako je to definirano člankom 1. Direktive 83/349/EEZ (13) ili sličan odnos između fizičke ili pravne osobe i društva;

(j)

„kvalificirani udjel” znači izravni ili neizravni udjel u društvu koji predstavlja 10 % ili više kapitala ili prava glasa ili koji omogućava ostvarivanje značajnog utjecaja nad upravljanjem društvom u kojem je taj udjel;

(k)

„matično društvo” znači matično društvo kako je definirano člancima 1. i 2. Direktive 83/349/EEZ;

(l)

„društvo kći” znači društvo kći kako je definirano člancima 1. i 2. Direktive 83/349/EEZ;

(m)

„nadležna tijela” znači nacionalna tijela koja su zakonom ili propisima ovlaštena za nadzor društava za reosiguranje;

(n)

„uska povezanost” znači situacija u kojoj su dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba povezane:

(o)

„financijsko društvo” znači jedan od sljedećih subjekata:

(p)

„subjekt posebne namjene” znači bilo koji subjekt, bilo s pravnom osobnošću ili ne, koji nije postojeće društvo za osiguranje ili reosiguranje, koji preuzima rizike društava za osiguranje ili reosiguranje i koji u cijelosti financira svoju izloženost tim rizicima iz sredstava prikupljenih izdavanjem duga ili putem nekog drugog mehanizma financiranja, pri čemu su prava otplate pružatelja tog duga ili drugog mehanizma financiranja podređena reosiguravateljnim obvezama tog subjekta;

(q)

„reosiguranje ograničenog rizika” znači reosiguranje u okviru kojega izričita najveća moguća šteta, izražena kao najveći preneseni gospodarski rizik koji proizlazi iz prijenosa značajnog osiguravateljnog rizika i vremenskog rizika, prelazi premiju tijekom trajanja ugovora za ograničen, ali značajan iznos, i ima barem jednu od sljedeće dvije značajke:

—

bilo koje društvo kći društva kćeri smatra se društvom kćeri matičnog društva koje je na čelu tih društava,

—

situacija u kojoj su dvije ili više fizičkih osoba trajno povezane s jednom te istom osobom odnosom kontrole također se smatra uskom povezanošću između takvih osoba.

(a)

društvo koje ima sjedište na državnom području te države;

(b)

društvo za reosiguranje koje nakon dobivanja odobrenja za rad proširuje svoje poslovanje na ostale poslove reosiguranja za koje nije dobilo odobrenje za rad.

(a)

ograniči predmet svog poslovanja na poslove reosiguranja i povezane poslove; ovaj uvjet može uključivati funkciju i djelatnosti holdinga u odnosu na djelatnosti financijskog sektora u smislu članka 2. točke 8. Direktive 2002/87/EZ;

(b)

podnese plan poslovanja u skladu s člankom 11.;

(c)

posjeduje minimalni jamstveni kapital propisan člankom 40. stavkom 2.;

(d)

učinkovito vode osobe dobrog ugleda s primjerenim stručnim kvalifikacijama ili iskustvom.

(a)

vrsti rizika koje društvo za reosiguranje namjerava pokrivati;

(b)

vrsti ugovora o reosiguranju koje društvo za reosiguranje namjerava sklopiti s društvima cedentima;

(c)

vodećim načelima s obzirom na retrocesiju;

(d)

stavkama koje čine minimalni jamstveni kapital;

(e)

procjenama troškova uspostavljanja administrativnih usluga i organizacije kako bi se osiguralo poslovanje i financijska sredstva namijenjena za podmirivanje tih troškova.

(a)

procjene troškova upravljanja koji nisu troškovi uspostavljanja, posebno tekućih općih troškova i provizija;

(b)

procjene premija ili doprinosa i šteta;

(c)

projekciju bilance;

(d)

procjene financijskih sredstava namijenjenih za pokriće osiguravateljnih obveza i granice solventnosti.

(a)

društvo kći društva za osiguranje ili reosiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u drugoj državi članici; ili

(b)

društvo kći matičnog društva društva za osiguranje ili reosiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u drugoj državi članici; ili

(c)

pod kontrolom iste osobe, bilo fizičke ili pravne, koja kontrolira društvo za osiguranje ili reosiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u drugoj državi članici.

(a)

društvo kći kreditne institucije ili investicijskog društva koji su dobili odobrenje za rad u Zajednici; ili

(b)

društvo kći matičnog društva kreditne institucije ili investicijskog društva koji su dobili odobrenje za rad u Zajednici; ili

(c)

pod kontrolom iste osobe, bilo fizičke ili pravne, koja kontrolira kreditnu instituciju ili investicijsko društvo koji su dobili odobrenje za rad u Zajednici.

(a)

da postave detaljne upite u vezi s položajem društva za reosiguranje i njegovog cjelokupnog poslovanja, inter alia, sakupljanjem informacija ili traženjem podnošenja isprava u vezi s obavljanjem poslova reosiguranja i retrocesije te provedbom izravne provjere u prostorijama društva za reosiguranje;

(b)

da poduzmu bilo koje mjere s obzirom na društvo za reosiguranje, njegove direktore ili rukovoditelje ili osobe koje ga kontroliraju, a koje su prikladne i potrebne kako bi se osiguralo da to društvo za reosiguranje nastavi poslovati u skladu sa zakonima i drugim propisima s kojima to društvo za reosiguranje mora biti usklađeno u svakoj državi članici;

(c)

da osiguraju da se te mjere, ako to bude potrebno, izvršavaju prisilno i, gdje je to prikladno, sudskim putem.

(a)

za provjeru jesu li uvjeti koji uređuju početak obavljanja poslova reosiguranja ispunjeni i za lakše praćenje obavljanja tih poslova, posebno s obzirom na praćenje tehničkih pričuva, granica solventnosti, administrativnih i računovodstvenih postupaka i mehanizama unutarnje kontrole;

(b)

za izricanje sankcija;

(c)

u upravnim žalbama protiv odluka nadležnih tijela; ili

(d)

u sudskim postupcima pokrenutim na temelju članka 53. ili na temelju posebnih odredbi predviđenih ovom Direktivom i ostalim direktivama donesenim na području društava za osiguranje i reosiguranje.

(a)

tijela odgovornih za nadzor kreditnih institucija i drugih financijskih organizacija i tijela odgovornih za nadzor financijskih tržišta;

(b)

osoba uključenih u likvidaciju i stečaj društava za osiguranje i reosiguranje i druge slične postupke; i

(c)

osoba odgovornih za provođenje zakonom propisane revizije financijskih izvještaja društava za osiguranje, društava za reosiguranje i drugih financijskih institucija;

(a)

tijela odgovornih za nadziranje osoba uključenih u likvidaciju ili stečaj društava za osiguranje ili reosiguranje i druge slične postupke; ili

(b)

tijela odgovornih za nadziranje osoba koje su zadužene za provođenje zakonom propisane revizije financijskih izvještaja društava za osiguranje ili reosiguranje, kreditnih institucija, investicijskih društava i drugih financijskih institucija; ili

(c)

neovisnih aktuara društava za osiguranje ili reosiguranje koji na temelju zakona provode nadzor tih društava i institucija odgovornih za nadziranje tih aktuara.

(a)

ta razmjena informacija jest u svrhu provedbe nadzora na temelju zakona ili nadziranja navedenih u prvom podstavku;

(b)

informacije primljene u tom kontekstu podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne uvedenoj u članku 24.;

(c)

ako informacije potječu iz druge države članice, one se smiju otkriti samo uz izričitu suglasnost nadležnih tijela koja su ih dostavila i, prema potrebi, isključivo u svrhu u koju su ta tijela dala svoju suglasnost.

(a)

informacije služe u svrhu izvršavanja zadaće navedene u prvom podstavku;

(b)

informacije primljene u tom kontekstu podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne uvedenoj u članku 24.;

(c)

ako informacije potječu iz druge države članice, one se smiju otkriti samo uz izričitu suglasnost nadležnih tijela koja su ih dostavila i, prema potrebi, isključivo u svrhu za koju su ta tijela dala svoju suglasnost.

(a)

predstavljati kršenje materijalnih odredbi zakona i drugih propisa koji uređuju uvjete za izdavanje odobrenja za rad ili koji posebno uređuju obavljanje poslova društava za osiguranje ili reosiguranje, ili

(b)

utjecati na trajno poslovanje društva za reosiguranje, ili

(c)

dovesti do odbijanja potvrđivanja financijskih izvještaja ili do izražavanja revizorskog mišljenja s rezervom.

(a)

imovina uzima u obzir vrstu poslova koju obavlja društvo za reosiguranje, posebno vrstu, iznos i trajanje očekivanih isplata šteta, na takav način da osigura dostatnost, likvidnost, sigurnost, kvalitetu, profitabilnost i usklađenost svojih ulaganja;

(b)

društvo za reosiguranje osigurava diversifikaciju i odgovarajući raspon imovine te omogućava društvu da primjereno odgovori na promjenjive gospodarske okolnosti, posebno razvoj financijskih tržišta i tržišta nekretnina ili velike katastrofe. Društvo procjenjuje utjecaj izvanrednih tržišnih okolnosti na svoju imovinu i diversificira imovinu na takav način da smanji takav utjecaj;

(c)

ulaganje u imovinu koja nije uvrštena za trgovanje na uređenom financijskom tržištu u svakom se slučaju održava na razboritoj razini;

(d)

ulaganje u izvedene financijske instrumente moguće je u onoj mjeri u kojoj oni doprinose smanjenju rizika ulaganja ili omogućavaju učinkovito upravljanje portfeljem. Oni se vrednuju po načelu opreznosti, uzimajući u obzir temeljnu imovinu, te uključuju u vrednovanje imovine te institucije. Institucija također izbjegava prekomjernu izloženost riziku druge ugovorne strane i drugim poslovima s izvedenicama;

(e)

imovina se pravilno diversificira na takav način da se izbjegne prekomjerno oslanjanje na neku određenu imovinu, izdavatelja ili grupu društava i akumuliranje rizika u portfelju kao cjelini. Ulaganje u imovinu izdanu od strane istog izdavatelja ili više izdavatelja koji pripadaju istoj grupi ne smije izlagati društvo prekomjernom koncentracijskom riziku.

(a)

ulaganja bruto tehničkih pričuva u valute različite od onih u kojima su oblikovane tehničke pričuve, trebaju biti ograničena na 30 %;

(b)

ulaganja bruto tehničkih pričuva u dionice i druge prenosive vrijednosne papire koji se tretiraju kao dionice, obveznice i dužničke vrijednosne papire koji nisu uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu, trebaju biti ograničena na 30 %;

(c)

matična država članica može zahtijevati da svako društvo za reosiguranje ne ulaže više od 5 % svojih bruto tehničkih pričuva u dionice i druge prenosive vrijednosne papire koji se tretiraju kao dionice, obveznice, dužničke vrijednosne papire i druge instrumente tržišta novca i tržišta kapitala istog izdavatelja i ne više od 10 % svojih bruto tehničkih pričuva u dionice i druge prenosive vrijednosne papire koji se tretiraju kao dionice, obveznice, dužničke vrijednosne papire i druge instrumente tržišta novca i tržišta kapitala više izdavatelja koji su članovi iste grupe.

(a)

uplaćeni temeljni kapital ili, u slučaju društva za uzajamno reosiguranje, stvarni temeljni kapital uvećan za sredstva na računima članova koja ispunjavaju sljedeće uvjete:

(b)

zakonske i ostale rezerve koje se ne odnose na osiguravateljne obveze niti su klasificirane kao pričuva za kolebanje šteta;

(c)

prenesenu dobit ili gubitak nakon odbitka dividendi koje se isplaćuju.

(a)

sudjelovanje društva za reosiguranje u sljedećim subjektima:

(b)

svaku od sljedećih stavki koju društvo za reosiguranje drži s obzirom na subjekte definirane u točki (a) u kojima sudjeluje:

(a)

kumulativnih povlaštenih dionica i podređenih financijskih instrumenata u iznosu do 50 % raspoložive granice solventnosti ili potrebne granice solventnosti, ovisno o tome koja je niža, od čega podređeni financijski instrumenti s određenim dospijećem ili kumulativne povlaštene dionice s određenim dospijećem ne iznose više od 25 %, pod uvjetom da u slučaju stečaja ili likvidacije društva za reosiguranje postoje obvezujući sporazumi prema kojima su podređeni financijski instrumenti ili povlaštene dionice rangirani iza potraživanja svih ostalih vjerovnika i ne isplaćuju se dok se ne podmire sve druge nepodmirene obveze u tom trenutku.

Podređeni financijski instrumenti također ispunjavaju sljedeće uvjete:

(b)

vrijednosnih papira s neodređenim rokom dospijeća i drugih instrumenata, uključujući kumulativne povlaštene dionice osim onih navedenih u točki (a), do 50 % raspoložive granice solventnosti ili potrebne granice solventnosti, ovisno o tome koja je niža, za ukupni iznos takvih vrijednosnih papira i podređenih financijskih instrumenata navedenih u točki (a), pod uvjetom da ispunjavaju sljedeće:

(a)

jedne polovice neuplaćenog temeljnog kapitala, kada uplaćeni dio iznosi do 25 % tog temeljnog kapitala, do 50 % raspoložive granice solventnosti ili potrebne granice solventnosti, ovisno o tome koja je niža;

(b)

u slučaju društva za uzajamno osiguranje ili društva koje djeluje po načelu uzajamnosti s promjenjivim doprinosima koje obavlja poslove neživotnog osiguranja, svih potraživanja koje ono u okviru poslovne godine ima od svojih članova s osnove zahtjeva za dodatnim doprinosima, do iznosa od jedne polovice razlike između maksimalnih doprinosa i doprinosa za koje je stvarno podnesen zahtjev, te podložno ograničenju od 50 % raspoložive granice solventnosti ili potrebne granice solventnosti, ovisno o tome koja je niža.

(c)

bilo kakvih skrivenih neto rezervi koje proizlaze iz vrednovanja imovine, u onoj mjeri u kojoj te skrivene neto rezerve nisu iznimne prirode.

(a)

do 31. prosinca 2009., iznosa od 50 % dobiti budućeg razdoblja društva, ali ne više od 25 % raspoložive granice solventnosti ili potrebne granice solventnosti, ovisno o tome koja je niža; iznos dobiti budućeg razdoblja dobiva se množenjem procijenjene godišnje dobiti s faktorom koji predstavlja prosječno preostalo razdoblje isteka polica; korišteni faktor ne smije prelaziti šest; procijenjena godišnja dobit ne prelazi aritmetičku sredinu dobiti ostvarene tijekom prethodnih pet poslovnih godina iz poslova navedenih u članku 2. stavku 1. Direktive 2002/83/EZ.

Nadležna tijela mogu dati suglasnost da se taj iznos uključi u raspoloživu granicu solventnosti samo:

(b)

kad se ne koristi cilmerizacija ili kad je, ako se koristi, manja od opterećenja troškova pribave uključenih u premiju, razlike između necilmerizirane ili djelomično cilmerizirane matematičke pričuve i matematičke pričuve cilmerizirane po stopi jednakoj opterećenju troškova pribave uključenih u premiju; ta brojka, pak, ne smije prelaziti 3,5 % ukupnih razlika između odgovarajućih suma kapitala iz poslova životnog reosiguranja i matematičkih pričuva po svim policama za koje je cilmerizacija moguća; razlika se umanjuje za iznos svih neamortiziranih troškova pribave koji su priznati kao imovina.

(a)

se naplaćene premije izračunavaju na temelju tablica bolesti prema matematičkoj metodi primijenjenoj u osiguranju;

(b)

se oblikuje pričuva za povećanje starosne dobi;

(c)

se prikuplja dodatna premija kako bi se oblikovala sigurnosna granica u odgovarajućem iznosu;

(d)

društvo za osiguranje može otkazati ugovor najkasnije prije isteka treće godine osiguranja;

(e)

ugovor predviđa mogućnost povećanja premija ili smanjenja uplata čak i za tekuće ugovore.

(a)

procjenama troškova upravljanja, posebno tekućim općim troškovima i provizijama;

(b)

planom koji navodi detaljne procjene prihoda i rashoda u vezi s prihvatom u reosiguranje i cesijama u reosiguranje;

(c)

projekcijom bilance;

(d)

procjenama financijskih sredstava namijenjenih za pokriće osiguravateljnih obveza i potrebne granice solventnosti;

(e)

sveukupnom politikom retrocesije.

(a)

se vrsta ili kvaliteta ugovora o retrocesiji značajno promijenila od prethodne poslovne godine;

(b)

ne postoji ili je ograničen prijenos rizika na temelju ugovora o retrocesiji.

(a)

ne započne s radom u roku od 12 mjeseci, izričito se odrekne odobrenja za rad ili prestane obavljati djelatnost na više od 6 mjeseci, osim ako dotična država članica nije donijela propise prema kojima odobrenje za rad u tim slučajevima prestaje važiti;

(b)

više ne ispunjava uvjete za dobivanje odobrenja za rad;

(c)

nije u mogućnosti, unutar dopuštenog roka, poduzeti mjere navedene u planu obnove ili financijskom programu navedenim u članku 42.;

(d)

ozbiljno zanemari svoje obveze na temelju propisa kojima podliježe.

—

obveznih uvjeta koji trebaju biti uključeni u sve izdane ugovore,

—

odgovarajućih administrativnih i računovodstvenih postupaka, odgovarajućih mehanizama unutarnje kontrole i zahtjeva za upravljanje rizicima,

—

zahtjeva za računovodstvenim i statističkim informacijama te informacijama za potrebe nadzora,

—

oblikovanja tehničkih pričuva kako bi se osiguralo da budu odgovarajuće, pouzdane i objektivne,

—

ulaganja imovine za pokriće tehničkih pričuva kako bi se osiguralo da uzima u obzir vrstu poslova koje obavljaju društva za reosiguranje, posebno vrstu, iznos i trajanje očekivanih isplata šteta, na takav način da osigura dostatnost, likvidnost, sigurnost, profitabilnost i usklađenost te imovine,

—

pravila koja se odnose na raspoloživu granicu solventnosti, potrebnu granicu solventnosti i minimalni jamstveni kapital koje društvo za reosiguranje održava s obzirom na poslove reosiguranja ograničenog rizika.

—

područje primjene odobrenja za rad,

—

obveznih uvjeta koji trebaju biti uključeni u sve izdane ugovore,

—

dobrog ugleda i primjerenih stručnih kvalifikacija osoba koje vode takav subjekt posebne namjene,

—

odgovarajućih kvalifikacija dioničara ili članova koji drže kvalificirani udjel u subjektu posebne namjene,

—

odgovarajućih administrativnih i računovodstvenih postupaka, odgovarajućih mehanizama unutarnje kontrole i zahtjeva za upravljanje rizicima,

—

zahtjeva za računovodstvenim i statističkim informacijama te informacijama za potrebe nadzora,

—

zahtjeva solventnosti subjekata posebne namjene.

(a)

društvima za reosiguranje koja imaju svoje sjedište u trećoj zemlji i obavljaju poslove reosiguranja u Zajednici;

(b)

društvima za reosiguranje koja imaju svoje sjedište u Zajednici i obavljaju poslove reosiguranja na području treće zemlje.

(a)

nadležna tijela država članica mogu dobiti informacije potrebne za nadzor društava za reosiguranje koja imaju svoje sjedište u Zajednici, a posluju na području dotičnih trećih zemalja;

(b)

nadležna tijela trećih zemalja mogu dobiti informacije potrebne za nadzor društava za reosiguranje koja imaju svoje sjedište na njihovu području, a posluju unutar Zajednice.

(a)

o svakom odobrenju za rad izdanom izravnom ili neizravnom društvu kćeri čije jedno ili više matičnih društava uređuje pravo treće zemlje;

(b)

kada god takvo matično društvo stekne udjel u nekom društvu za reosiguranje iz Zajednice tako da mu potonje postaje društvo kći.

(a)

proširenje pravnih oblika propisanih u Prilogu I.;

(b)

pojašnjenje stavki koje čine granicu solventnosti navedenu u članku 36. kako bi se uzelo u obzir kreiranje novih financijskih instrumenata;

(c)

povećanje do 50 % iznosa premija ili šteta koji se koriste za izračun potrebne granice solventnosti propisane u članku 37. stavcima 3. i 4., koje se odnose na vrste osiguranja osim vrsta osiguranja 11, 12 i 13 iz točke A Priloga Direktivi 73/239/EEZ, za posebne poslove reosiguranja ili vrste ugovora, kako bi se uzele u obzir posebnosti tih poslova ili ugovora;

(d)

promjena minimalnog jamstvenog kapitala propisanog člankom 40. stavkom 2. kako bi se uzela u obzir gospodarska i financijska kretanja;

(e)

pojašnjenje definicija iz članka 2. kako bi se osigurala jedinstvena primjena ove Direktive u cijeloj Zajednici.

1.

U članku 12.a stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Treba se savjetovati s nadležnim tijelima drugih uključenih država članica prije izdavanja odobrenja za rad društvu za osiguranje koje se bavi poslovima neživotnog osiguranja i koje je:

2.   Treba se savjetovati s nadležnim tijelom uključene države članice, koje je odgovorno za nadzor kreditnih institucija ili investicijskih društava, prije izdavanja odobrenja za rad društvu za osiguranje koje se bavi poslovima neživotnog osiguranja i koje je:

2.

U članku 13. stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Matična država članica društva za osiguranje ne odbija ugovor o reosiguranju zaključen između tog društva za osiguranje i društva za reosiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2005/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2005. o reosiguranju (24) ili društva za osiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s ovom Direktivom ili Direktivom 2002/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o životnom osiguranju (25), zbog izravno povezanih s financijskom stabilnošću društva za osiguranje ili reosiguranje.

3.

U članku 15. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2.   Matična država članica zahtijeva od svakog društva za osiguranje da pokrije tehničke pričuve i pričuve za kolebanje šteta iz članka 15.a ove Direktive usklađivanjem imovine u skladu s člankom 6. Direktive 88/357/EEZ. Za rizike prisutne unutar Zajednice, ta imovina treba biti lokalizirana unutar Zajednice. Države članice ne zahtijevaju da društva za osiguranje lokaliziraju svoju imovinu u nekoj određenoj državi članici. Matična država članica, međutim, može dozvoliti blaža pravila u pogledu lokaliziranja imovine.

3.   Države članice za oblikovanje tehničkih pričuva ne zadržavaju niti uvode sustav bruto pričuva koji od reosiguravatelja zahtijeva zalaganje imovine za pokriće prijenosne premije i pričuve šteta, ako je reosiguravatelj društvo za reosiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2005/68/EZ ili društvo za osiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s ovom Direktivom ili Direktivom 2002/83/EZ.

Kada matična država članica dozvoli da se za pokriće tehničkih pričuva koriste potraživanja od reosiguravatelja koji nije ni društvo za reosiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2005/68/EZ niti društvo za osiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s ovom Direktivom ili Direktivom 2002/83/EZ, ona utvrđuje uvjete za prihvaćanje tih potraživanja.”

4.

Članak 16. stavak 2. mijenja se kako slijedi:

5.

Članak 16.a mijenja se kako slijedi:

6.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 17.b

1.   Svaka država članica zahtijeva da društvo za osiguranje koje ima sjedište na njezinu državnom području i koje obavlja poslove reosiguranja uspostavi, s obzirom na svoje cjelokupno poslovanje, minimalni jamstveni kapital u skladu s člankom 40. Direktive 2005/68/EZ, kada je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

2.   Kada je ispunjen jedan od uvjeta iz stavka 1., svaka država članica ima mogućnost primijeniti na društva za osiguranje iz stavka 1. ovog članka koja imaju sjedište na njezinu državnom području odredbe članka 34. Direktive 2005/68/EZ u pogledu njihovih poslova prihvata u reosiguranje.

U tom slučaju, dotična država članica zahtijeva da je sva imovina koju društvo za osiguranje koristi za pokriće tehničkih pričuva i koja je u skladu s njegovim prihvatom u reosiguranje odvojena u posebnu obračunsku jedinicu, organizirana i da se njome upravlja zasebno od poslova izravnog osiguranja društva za osiguranje, bez ikakve mogućnosti prijenosa. U takvom slučaju, i isključivo u vezi s njihovim poslovima prihvata u reosiguranje, društva za osiguranje ne podliježu odredbama članaka 20., 21. i 22. Direktive 92/49/EEZ (26) i Priloga I. Direktivi 88/357/EEZ.

Svaka država članica osigurava da njezina nadležna tijela kontroliraju odvajanje predviđeno drugim podstavkom.

3.   Ako Komisija odluči, na temelju članka 56. točke (c) Direktive 2005/68/EZ, povećati iznose koji se koriste za izračun potrebne granice solventnosti predviđene u članku 37. stavcima 3. i 4. te Direktive, svaka država članica na društva za osiguranje iz stavka 1. ovog članka, u vezi s njihovim poslovima prihvata u reosiguranje, primjenjuje odredbe članaka od 35. do 39. navedene Direktive.

7.

U članku 20.a stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju ovlasti ograničiti umanjenje granice solventnosti na temelju reosiguranja, kako je utvrđena u skladu s člankom 16.a kada:

1.

U članku 15. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.a   Ako je stjecatelj udjela iz stavka 1. ovog članka društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, kreditna institucija ili investicijsko društvo koji su dobili odobrenje za rad u drugoj državi članici ili matično društvo takvog subjekta ili fizička ili pravna osoba koja kontrolira takav subjekt i ako bi kao rezultat takvog stjecanja društvo u kojem stjecatelj namjerava steći udjel postalo njegovo društvo kći ili podlijegalo kontroli stjecatelja, procjena stjecanja podliježe prethodnom savjetovanju iz članka 12.a Direktive 73/239/EEZ”.

2.

U članku 16. stavci 4., 5. i 5.a zamjenjuju se sljedećim:

„4.   Nadležna tijela koja primaju povjerljive informacije na temelju stavka 1. ili 2., mogu ih koristiti isključivo pri izvršavanju svojih dužnosti, i to:

5.   Stavci 1. i 4. ne sprečavaju razmjenu informacija unutar države članice, ako postoje dva ili više nadležnih tijela u istoj državi članici, ili između nadležnih tijela država članica i:

pri izvršavanju njihovih nadzornih funkcija, te otkrivanje informacija osobama koje vode postupke prisilne likvidacije ili jamstvene programe, a koje su im potrebne za izvršavanje njihovih dužnosti. Informacije koje ta tijela i osobe prime podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne koja je utvrđena stavkom 1.

6.   Bez obzira na stavke od 1. do 4., države članice mogu odobriti razmjenu informacija između nadležnih tijela i:

Države članice koje iskoriste mogućnost predviđenu u prvom podstavku zahtijevaju da su ispunjeni barem sljedeći uvjeti:

Države članice priopćavaju Komisiji i drugim državama članicama imena osoba i tijela koji mogu primati informacije na temelju ovog stavka.”

3.

U članku 21. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

4.

Uvodni tekst u članku 22. stavku 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Što se tiče imovine za pokriće tehničkih pričuva i pričuva za kolebanje šteta, matična država članica zahtijeva da pojedino društvo za osiguranje ne ulaže više od:”.

1.

Naslov se zamjenjuje sljedećim:

„Direktiva 98/78/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 1998. o dodatnom nadzoru društava za osiguranje i reosiguranje u grupi osiguravatelja ili reosiguravatelja”.

2.

Članak 1. mijenja se kako slijedi:

3.

Članci 2., 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 2.

Slučajevi primjene dodatnog nadzora društava za osiguranje i društava za reosiguranje

1.   Pored odredbi Direktive 73/239/EEZ, Direktive 2002/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o životnom osiguranju (30) i Direktive 2005/68/EZ, kojima se utvrđuju pravila nadzora društava za osiguranje i društava za reosiguranje, države članice predviđaju nadzor bilo kojeg društva za osiguranje ili bilo kojeg društva za reosiguranje koje je sudjelujuće društvo u barem jednom društvu za osiguranje, društvu za reosiguranje, društvu za osiguranje države koja nije članica ili društvu za reosiguranje države koja nije članica, nadopunjen na način predviđen člancima 5., 6., 8. i 9. ove Direktive.

2.   Svako društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje čije je matično društvo osiguravateljni holding, društvo za osiguranje države koja nije članica ili društvo za reosiguranje države koja nije članica, podliježe dodatnom nadzoru na način predviđen člankom 5. stavkom 2. i člancima 6., 8. i 10.

3.   Svako društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje čije je matično društvo mješoviti osiguravateljni holding podliježe dodatnom nadzoru na način predviđen člankom 5. stavkom 2. i člancima 6. i 8.

Članak 3.

Područje primjene dodatnog nadzora

1.   Provođenje dodatnog nadzora u skladu s člankom 2. ni na koji način ne podrazumijeva da se od nadležnih tijela zahtijeva da imaju nadzornu funkciju nad društvima za osiguranje država koje nisu članice, društvima za reosiguranje država koje nisu članice, osiguravateljnim holdinzima ili mješovitim osiguravateljnim holdinzima na pojedinačnoj osnovi.

2.   Dodatni nadzor uzima u obzir sljedeća društva iz članaka 5., 6., 8., 9. i 10.:

3.   Države članice mogu odlučiti da pri dodatnom nadzoru iz članka 2. ne uzimaju u obzir društva koja imaju registrirano sjedište u državi koja nije članica kada postoje zakonske zapreke za prijenos potrebnih informacija, ne dovodeći u pitanje odredbe točke 2.5. Priloga I. i točke 4. Priloga II.

Nadalje, nadležna tijela odgovorna za provođenje dodatnog nadzora mogu, u dolje navedenim slučajevima, na pojedinačnoj osnovi odlučiti da pri dodatnom nadzoru iz članka 2. ne uzimaju u obzir neko društvo, ako:

Članak 4.

Nadležna tijela za provedbu dodatnog nadzora

1.   Dodatni nadzor provode nadležna tijela država članica u kojima je društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje dobilo službeno odobrenje za rad na temelju članka 6. Direktive 73/239/EEZ ili članka 4. Direktive 2002/83/EZ ili članka 3. Direktive 2005/68/EZ.

2.   Kada društva za osiguranje ili društva za reosiguranje koja su dobila odobrenje za rad u dvije ili više država članica imaju za matično društvo isti osiguravateljni holding, društvo za osiguranje države koja nije članica, društvo za reosiguranje države koja nije članica ili mješoviti osiguravateljni holding, nadležna tijela dotičnih država članica mogu se dogovoriti koje će od njih biti odgovorno za provedbu dodatnog nadzora.

3.   Kada u državi članici postoji više od jednog nadležnog tijela za bonitetni nadzor društava za osiguranje i društava za reosiguranje, ta država članica poduzima mjere potrebne za organizaciju usklađivanja tih tijela.

4.

U članku 5. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Države članice predviđaju da nadležna tijela zahtijevaju da svako društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje koje podliježe dodatnom nadzoru ima odgovarajuće mehanizme unutarnje kontrole za izradu bilo kakvih podataka i informacija relevantnih za provođenje takvog dodatnog nadzora.”

5.

Članci 6., 7. i 8. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 6.

Pristup informacijama

1.   Države članice predviđaju da njihova nadležna tijela odgovorna za provedbu dodatnog nadzora imaju pristup svim informacijama koje bi bile relevantne za nadzor društva za osiguranje ili društva za reosiguranje koje podliježe takvom dodatnom nadzoru. Nadležna tijela mogu se obratiti izravno dotičnim društvima iz članka 3. stavka 2. kako bi došla do potrebnih informacija, samo ako su od društva za osiguranje ili društva za reosiguranje već tražene te informacije, a ono ih nije dostavilo.

2.   Države članice predviđaju da njihova nadležna tijela mogu na njihovu državnom području, sama ili uz posredovanje osoba koje imenuju u tu svrhu, provesti izravnu provjeru informacija iz stavka 1., u:

3.   Kada, pri primjeni odredbi ovog članka, nadležna tijela neke države članice žele u pojedinim slučajevima provjeriti važne informacije koje se odnose na društvo koje se nalazi u drugoj državi članici koje je povezano društvo za osiguranje, povezano društvo za reosiguranje, društvo kći, matično društvo ili društvo kći matičnog društva društva za osiguranje ili društva za reosiguranje koje podliježe dodatnom nadzoru, ona moraju zatražiti nadležna tijela te druge države članice da provedu spomenutu provjeru. Tijela koja zaprime takav zahtjev moraju po njemu postupiti u okviru svoje nadležnosti tako da sama provedu provjeru, da omoguće tijelima koja su podnijela zahtjev da je ona provedu ili da omoguće revizoru ili stručnjaku da je oni provedu.

Ako to želi, nadležno tijelo koje je podnijelo zahtjev može sudjelovati u provjeri kada istu ne provodi samo.

Članak 7.

Suradnja između nadležnih tijela

1.   Kada su društva za osiguranje ili društva za reosiguranje osnovana u različitim državama članicama izravno ili neizravno povezana ili imaju zajedničko sudjelujuće društvo, nadležna tijela svake države članice na zahtjev dostavljaju jedna drugima sve relevantne informacije koje mogu omogućiti ili olakšati provedbu nadzora na temelju ove Direktive te dostavljaju na vlastitu inicijativu bilo kakve informacije za koje smatraju da su bitne drugim nadležnim tijelima.

2.   Kada su društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje i kreditna institucija kako je definirana u Direktivi 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o pokretanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (31) ili investicijsko društvo kako je definirano u Direktivi Vijeća 93/22/EEZ od 10. svibnja 1993. o investicijskim uslugama u području vrijednosnih papira (32), ili oboje, izravno ili neizravno povezani ili imaju zajedničko sudjelujuće društvo, nadležna tijela i tijela s javnim ovlastima za nadzor tih društava međusobno usko surađuju. Ne dovodeći u pitanje njihove pojedinačne ovlasti, ta tijela dostavljaju jedna drugima bilo kakve informacije koje bi im mogle pojednostavniti njihove zadaće, posebno u okviru ove Direktive.

3.   Informacije dobivene na temelju ove Direktive, a posebno bilo kakva razmjena informacija između nadležnih tijela koja je predviđena ovom Direktivom, podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne definirane člankom 16. Direktive Vijeća 92/49/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na izravno osiguranje osim životnog osiguranja i o izmjeni Direktive 73/239/EEZ i Direktive 88/357/EEZ (Treća direktiva o neživotnom osiguranju) (33) i člankom 16. Direktive 2002/83/EZ te člancima od 24. do 30. Direktive 2005/68/EZ.

Članak 8.

Transakcije unutar grupe

1.   Države članice predviđaju da nadležna tijela provode opći nadzor nad transakcijama između:

Ove se transakcije prvenstveno odnose na:

2.   Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju odgovarajuće postupke upravljanja rizicima i mehanizme unutarnje kontrole, uključujući odgovarajuće postupke izvještavanja i računovodstvene postupke, kako bi primjereno utvrđivali, mjerili, pratili i kontrolirali transakcije predviđene stavkom 1. Države članice također zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje izvještavaju nadležna tijela o značajnim transakcijama barem jednom godišnje. Ovi postupci i mehanizmi podliježu nadzoru nadležnih tijela.

Ako se na temelju ovih informacija pokaže da solventnost društva za osiguranje ili društva za reosiguranje jest ili bi mogla biti ugrožena, nadležno tijelo poduzima potrebne mjere na razini društva za osiguranje ili društva za reosiguranje.

6.

U članku 9. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Ako izračun iz stavka 1. pokaže da je prilagođena solventnost negativna, nadležna tijela poduzimaju odgovarajuće mjere na razini predmetnog društva za osiguranje ili društva za reosiguranje.”

7.

Članak 10. mijenja se kako slijedi:

8.

Članak 10.a mijenja se kako slijedi:

9.

Prilozi I. i II. Direktivi 98/78/EZ zamjenjuju se Prilogom II. ovoj Direktivi.

1.

U članku 1. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

2.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 9.a

Prethodno savjetovanje s nadležnim tijelima drugih država članica

1.   Treba se savjetovati s nadležnim tijelima drugih uključenih država članica prije izdavanja odobrenja za rad društvu za osiguranje koje se bavi poslovima životnog osiguranja i koje je:

2.   Treba se savjetovati s nadležnim tijelom uključene države članice, koje je odgovorno za nadzor kreditnih institucija ili investicijskih društava, prije izdavanja odobrenja za rad društvu za osiguranje koje se bavi poslovima životnog osiguranja i koje je:

3.   Odgovarajuća nadležna tijela iz stavaka 1. i 2. posebno se međusobno savjetuju pri procjeni prikladnosti dioničara i članova te ugleda i iskustva direktora uključenih u rukovodstvo drugog subjekta iste grupe. Ona međusobno razmjenjuju bilo kakve informacije u pogledu prikladnosti dioničara i članova te ugleda i iskustva direktora koje su drugim uključenim nadležnim tijelima bitne za izdavanje odobrenja za rad kao i za kontinuiranu procjenu usklađenosti s uvjetima poslovanja.”

3.

U članku 10. stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Matična država članica društva za osiguranje ne odbija ugovor o reosiguranju koji društvo za osiguranje zaključi s društvom za reosiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2005/68/EZ ili s društvom za osiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s Direktivom 73/239/EEZ ili ovom Direktivom, iz razloga izravno povezanih s financijskim stabilnošću društva za reosiguranje ili društva za osiguranje.”

4.

U članku 15. umeće se sljedeći stavak:

„1.a   Ako je stjecatelj udjela iz stavka 1. ovog članka društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, kreditna institucija ili investicijsko društvo koji su dobili odobrenje za rad u nekoj drugoj državi članici ili matično društvo takvog subjekta ili fizička ili pravna osoba koja kontrolira takav subjekt te ako bi kao rezultat takvog stjecanja društvo u kojem stjecatelj namjerava steći udjel postalo njegovo društvo kći ili podlijegalo kontroli stjecatelja, procjena stjecanja podliježe prethodnom savjetovanju iz članka 9.a”

5.

Članak 16. mijenja se kako slijedi:

6.

Članak 20. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Države članice za oblikovanje tehničkih pričuva ne zadržavaju niti uvode sustav bruto pričuva koji od reosiguravatelja, koji je dobio odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2005/68/EZ, zahtijeva zalaganje imovine za pokriće prijenosne premije i pričuve šteta kada je reosiguravatelj društvo za reosiguranje ili društvo za osiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s Direktivom 73/239/EEZ ili ovom Direktivom.

Kada matična država članica dozvoli da se za pokriće tehničkih pričuva koriste potraživanja od reosiguravatelja koji nije ni društvo za reosiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2005/68/EZ niti društvo za osiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s Direktivom 73/239/EEZ ili ovom Direktivom, ona utvrđuje uvjete za prihvaćanje tih potraživanja.”

7.

Članak 23. mijenja se kako slijedi:

8.

U članku 27. stavku 2. dodaju se sljedeći podstavci:

„Raspoloživa granica solventnosti umanjuje se i za sljedeće stavke:

Ako se udjeli druge kreditne institucije, investicijskog društva, financijske institucije, društva za osiguranje ili reosiguranje ili osiguravateljnog holdinga drže privremeno radi pružanja financijske pomoći u svrhu preustroja i spašavanja tog subjekta, nadležno tijelo može predvidjeti izuzeće od odredbi o odbicima iz točaka (a) i (b) trećeg podstavka.

Kao druga mogućnost za odbitak stavki iz točaka (a) i (b) trećeg podstavka koje društvo za osiguranje drži u kreditnim institucijama, investicijskim društvima i financijskim institucijama, države članice mogu dozvoliti svojim društvima za osiguranje da mutatis mutandis primjenjuju metode 1., 2. ili 3. iz Priloga I. Direktivi 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu (39). Metoda 1. (računovodstvena konsolidacija) primjenjuje se samo ako je nadležno tijelo uvjereno da je razina integriranog upravljanja i unutarnje kontrole koja se odnosi na subjekte koji bi bili uključeni u opseg konsolidacije zadovoljavajuća. Odabrana metoda tijekom vremena dosljedno se primjenjuje.

Države članice mogu predvidjeti da društva za osiguranje koja podliježu dodatnom nadzoru u skladu s Direktivom 98/78/EZ ili dodatnom nadzoru u skladu s Direktivom 2002/87/EZ, za izračun granice solventnosti utvrđen ovom Direktivom ne trebaju odbijati stavke iz točaka (a) i (b) trećeg podstavka ovog članka koje drže u kreditnim institucijama, investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za osiguranje ili reosiguranje ili osiguravateljnim holdinzima koji su obuhvaćeni dodatnim nadzorom. U svrhu odbitka sudjelovanja iz ovog stavka, sudjelovanje označava sudjelovanje u smislu članka 1. točke (f) Direktive 98/78/EZ.

9.

Članak 28. stavak 2. mijenja se kako slijedi:

10.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 28.a

Granica solventnosti za društva za osiguranje koja obavljaju poslove reosiguranja

1.   Svaka država članica na društva za osiguranje koja imaju sjedište na njezinu državnom području primjenjuje odredbe članaka od 35. do 39. Direktive 2005/68/EZ u pogledu njihovih poslova prihvata u reosiguranje, kada je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

2.   Svaka država članica ima mogućnost primijeniti na društva za osiguranje iz stavka 1. ovog članka, koja imaju sjedište na njezinu državnom području, odredbe članka 34. Direktive 2005/68/EZ u pogledu njihovih poslova prihvata u reosiguranje, kada je ispunjen jedan od uvjeta utvrđenih u spomenutom stavku 1.

U tom slučaju, dotična država članica zahtijeva da je sva imovina koju društvo za osiguranje koristi za pokriće tehničkih pričuva i koja je u skladu s njegovim prihvatom u reosiguranje odvojena u posebnu obračunsku jedinicu, organizirana i da se njome upravlja zasebno od poslova izravnog osiguranja društva za osiguranje, bez ikakve mogućnosti prijenosa. U takvom slučaju, i isključivo u vezi s njihovim poslovima prihvata u reosiguranje, društva za osiguranje ne podliježu odredbama članaka od 22. do 26.

Svaka država članica osigurava da njezina nadležna tijela kontroliraju odvajanje predviđeno drugim podstavkom.”

11.

Članak 38. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju ovlasti ograničiti umanjenje granice solventnosti na temelju reosiguranja, kako je utvrđena u skladu s člankom 28. kada:

—

u slučaju Kraljevine Belgije: „société anonyme/naamloze vennootschap”, „société en commandite par actions/commanditaire vennootschap op aandelen”, „association d’assurance mutuelle/onderlinge verzekeringsvereniging”, „société coopérative/coöperatieve vennootschap”,

—

u slučaju Češke Republike: „akciová společnost”,

—

u slučaju Kraljevine Danske: „aktieselskaber”, „gensidige selskaber”,

—

u slučaju Savezne Republike Njemačke: „Aktiengesellschaft”, „Versicherungsverein auf Gegenseitigkeit”, „Öffentlich-rechtliches Wettbewerbsversicherungsunternehmen”,

—

u slučaju Republike Estonije: „aktsiaselts”,

—

u slučaju Helenske Republike: „ανώνυμη εταιρία”, „αλληλασφαλιστικός συνεταιρισμός”,

—

u slučaju Kraljevine Španjolske: „sociedad anónima”,

—

u slučaju Francuske Republike: „société anonyme”, „société d’assurance mutuelle”, „institution de prévoyance régie par le code de la sécurité sociale”, „institution de prévoyance régie par le code rural” i „mutuelles régies par le code de la mutualité”,

—

u slučaju Irske: „incorporated companies limited by shares or by guarantee or unlimited”,

—

u slučaju Talijanske Republike: „società per azioni”,

—

u slučaju Republike Cipra: „Εταιρεία Περιορισμένης Ευθύνης με μετοχές” ή „Εταιρεία Περιορισμένης Ευθύνης με εγγύηση”,

—

u slučaju Republike Latvije: „akciju sabiedrība”, „sabiedrība ar ierobežotu atbildību”,

—

u slučaju Republike Litve: „akcinė bendrovė”, „uždaroji akcinė bendrovė”,

—

u slučaju Velikog Vojvodstva Luksemburga: „société anonyme”, „société en commandite par actions”, „association d’assurances mutuelles”, „société coopérative”,

—

u slučaju Mađarske: „biztosító részvénytársaság”, „biztosító szövetkezet”, „harmadik országbeli biztosító magyarországi fióktelepe”,

—

u slučaju Republike Malte: „limited liability company/kumpannija tà responsabbiltà limitata”,

—

u slučaju Kraljevine Nizozemske: „naamloze vennootschap”, „onderlinge waarborgmaatschappij”,

—

u slučaju Republike Austrije: „Aktiengesellschaft”, „Versicherungsverein auf Gegenseitigkeit”,

—

u slučaju Republike Poljske: „spółka akcyjna”, „towarzystwo ubezpieczeń wzajemnych”,

—

u slučaju Portugalske Republike: „sociedade anónima”, „mútua de seguros”,

—

u slučaju Republike Slovenije: „delniška družba”,

—

u slučaju Slovačke Republike: „akciová spoločnost”,

—

u slučaju Republike Finske: „keskinäinen vakuutusyhtiö/ömsesidigt försäkringsbolag”, „vakuutusosakeyhtiö/försäkringsaktiebolag”, „vakuutusyhdistys/försäkringsförening”,

—

u slučaju Kraljevine Švedske: „försäkringsaktiebolag”, „ömsesidigt försäkringsbolag”,

—

u slučaju Ujedinjene Kraljevine: „incorporated companies limited by shares or by guarantee or unlimited”, „societies registered under the Industrial and Provident Societies Acts”, „societies registered or incorporated under the Friendly Societies Acts”, „the association of underwriters known as Lloyd’s”.