15/Sv. 13

HR

Službeni list Europske unije

45

---

32004D0277

---

L 087/20

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

ODLUKA KOMISIJE

od 29. prosinca 2003.

o utvrđivanju pravila za provedbu Odluke Vijeća 2001/792/EZ, Euratom o uspostavi mehanizma Zajednice za olakšavanje pojačane suradnje u intervencijama pomoći civilne zaštite

(priopćena pod brojem dokumenta C(2003) 5185)

(Tekst značajan za EGP)

(2004/277/EZ, Euratom)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice i Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2001/792/EZ, Euratom od 23. listopada 2001. o uspostavi mehanizma Zajednice u svrhu olakšavanja pojačane suradnje u intervencijama pomoći civilne zaštite (1), a posebno njezin članak 8. stavak 2. točke (a) do (e) i (g),

budući da:

(1)

Svrha mehanizma Zajednice uspostavljenog Odlukom 2001/792/EZ, dalje u tekstu „mehanizam”, pružanje je podrške u izvanrednim situacijama većih razmjera koji zahtijevaju hitno djelovanje, uključujući izvanredne situacije u kontekstu upravljanja krizama navedene u glavi V. Ugovora o Europskoj uniji. U potonjem slučaju uzet će se u obzir Zajednička deklaracija Vijeća i Komisije o korištenju mehanizma civilne zaštite Zajednice za upravljanje u krizama iz glave V. Ugovora o Europskoj uniji.

(2)

Svrha mehanizma je pomoć u osiguravanju bolje zaštite, prije svega ljudi, ali i okoliša i imovine u slučaju izvanredne situacije većih razmjera, uključujući iznenadno onečišćenje mora, u skladu s Odlukom br. 2850/2000/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2000. o uspostavljanju okvira Zajednice za suradnju u području slučajnog ili namjernog onečišćenja mora (2).

(3)

Sudjelovanje u mehanizmu Zajednice otvoreno je za države članice, ali trebalo bi biti otvoreno i za Norvešku, Island i Lihtenštajn u skladu s Odlukom Zajedničkog odbora EGP-a br. 135/2002 od 27. rujna 2002. o izmjeni Protokola 31. Sporazuma EGP-a o suradnji u specifičnim područjima izvan četiri slobode (3). S obzirom na države kandidatkinje, sudjelovanje mora biti otvoreno onim državama koje su s Komisijom potpisale memorandum o razumijevanju.

(4)

Treba uspostaviti postupak prikupljanja ažuriranih informacija o dostupnim resursima država koje sudjeluju u mehanizmu za različite vrste intervencija kako bi se u izvanrednim situacijama olakšala mobilizacija interventnih ekipa, stručnjaka i drugih resursa te kako bi se osiguralo njihovo bolje korištenje.

(5)	Treba osnovati centar za praćenje i informiranje koji 24 sata dnevno treba biti dostupan i osposobljen za brzo djelovanje s ciljem potpore državama koje sudjeluju u mehanizmu te Komisiji.

(6)

Centar za praćenje i informiranje ključan je element mehanizma jer omogućuje neprekinute veze s operativnim kontaktnim točkama civilne zaštite država koje sudjeluju u mehanizmu. Centar za praćenje i informiranje treba u izvanrednim situacijama omogućiti brzi pristup bitnim informacijama o stručnjacima, interventnim ekipama i ostaloj podršci intervenciji koja stoji na raspolaganju.

(7)	Treba uspostaviti zajednički komunikacijsko-informacijski sustav u izvanrednim situacijama (CECIS) radi komunikacije i razmjene informacija između centra za praćenje i informiranje i utvrđenih kontaktnih točaka.

(8)	CECIS je ključna sastavnica mehanizma jer treba jamčiti vjerodostojnost, potpunost i povjerljivost informacija koje države sudionice u mehanizmu razmjenjuju u uobičajenim uvjetima kao i u izvanrednim situacijama.

(9)

CECIS treba uspostaviti prema globalnom planu provedbe (GIP-u) kao dio projekta PROCIV-NET-a koji se provodi i financira u kontekstu programa razmjene podataka između administracija, Programa IDA kako je predviđen u Odluci br. 1719/1999/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 1999. o nizu smjernica, uključujući određivanje projekata od zajedničkog interesa, za transeuropske mreže za elektroničku razmjenu podataka između administracija (IDA) (4), kako je zadnje izmijenjena Odlukom br. 2046/2002/EZ (5) i Odlukom br. 1720/1999/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 1999. o usvajanju niza aktivnosti i mjera s ciljem osiguranja međudjelovanja i pristupa transeuropskim mrežama za elektroničku razmjenu podataka između administracija (IDA) (6), kako je zadnje izmijenjena Odlukom br. 2045/2002/EZ (7).

(10)	Važna sastavnica mehanizma Zajednice je dostupnost stručnjaka za organiziranje i koordiniranje interventnih ekipa. Kako bi se omogućio učinkoviti odabir potrebnih stručnjaka, potreban je dogovor o zajedničkim kriterijima za odabir.

(11)	Treba odrediti zadaće stručnjaka i postupak njihovog pozivanja i slanja u intervencije.

(12)

Treba uspostaviti program obuke kako bi se poboljšala koordinacija tijekom intervencija pomoći civilne zaštite kroz osiguravanje kompatibilnosti i komplementarnosti interventnih ekipa i bolju osposobljenost stručnjaka. Program treba sadržavati zajedničke tečajeve i vježbe te sustav razmjene, u kombinaciji s predavanjima, analizama slučajeva, radnim skupinama, simulacijama i praktičnim vježbama prilagođenim sadržaju svake intervencije. Uspostavljanje takvog programa obuke je isto tako u duhu Odluke Vijeća 2002/C 43/01 od 28. siječnja o jačanju suradnje u području obuke u civilnoj zaštiti (8).

(13)	U okviru mehanizma Zajednice važno je odrediti jasna pravila intervencije kako bi se osigurala učinkovita pomoć u izvanrednim situacijama.

(14)	Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanim na temelju članka 4. stavka 1. Odluke Vijeća 1999/847/EZ (9),

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovom se Odlukom uspostavljaju pravila provođenja Odluke 2001/792/EZ, Euratom, u pogledu sljedećeg:

1.	informiranje o relevantnim resursima dostupnim za intervencije pomoći civilne zaštite;

2.	osnivanje centra za praćenje i informiranje;

3.	uspostava zajedničkog komunikacijsko-informacijskog sustava u izvanrednim situacijama, dalje u tekstu „CECIS”;

4.	ekipa za procjenu i/ili koordinaciju, uključujući i kriterije za odabir stručnjaka;

5.	uspostava programa obuke;

6.	intervencije unutar i izvan Zajednice.

Članak 2.

Za potrebe ove Odluke primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„države sudionice” znači države članice, države kandidatkinje koje su s Komisijom potpisale memorandum o razumijevanju te Norveška, Island i Lihtenštajn;

(b)	„treće zemlje” znači zemlje koje ne sudjeluju u mehanizmu.

POGLAVLJE II.

RASPOLOŽIVI RESURSI

Članak 3.

1.   Države sudionice Komisiji dostavljaju sljedeće informacije o raspoloživim resursima za intervencije pomoći u civilnoj zaštiti:

(a)

o ekipama za intervenciju imenovanima u skladu s člankom 3. točkom (a) Odluke 2001/792/EZ, Euratom, a posebno o: i. veličini ekipa i predviđenom vremenu mobilizacije; ii. njihovoj dostupnosti za intervencije u državama sudionicama i trećim zemljama; iii. dostupnosti za kratkoročne, srednjoročne ili dugoročne misije; iv. prijevoznim sredstvima i stupnju samodostatnosti; v. ostale relevantne informacije;

(b)	o stručnjacima odabranima u skladu s člankom 3. točkom (b) Odluke 2001/792/EZ, Euratom.

2.   Informacije iz stavka 1. redovito se ažuriraju.

3.   Centar za praćenje i informiranje osnovan u skladu s člankom 4. prikuplja informacije iz stavka 1. ovog članka te ih daje na raspolaganje putem CECIS-a uspostavljenog u skladu s člankom 7.

4.   Informacije iz stavka 1. temelje se na pristupu scenarija misije u državama sudionicama i izvan njih.

POGLAVLJE III.

CENTAR ZA PRAĆENJE I INFORMIRANJE

Članak 4.

Uspostavlja se centar za praćenje i informiranje koji je dostupan 24 sata dnevno i može odmah reagirati, sa sjedištem u prostorijama Komisije.

Članak 5.

Svakodnevne zadaće Centra za praćenje i informiranje uključuju, posebno:

1.

redovito ažuriranje informacija koje dostavljaju države sudionice o interventnoj ekipi i stručnjacima koji su određeni i odabrani u skladu s člankom 3. točkama (a) i (b) Odluke 2001/792/EZ, Euratom, kao i o ostaloj podršci za intervencije i medicinskim sredstvima koja su raspoloživa za intervencije;

2.

prikupljanje informacija o sposobnostima država sudionica za održavanje proizvodnje seruma, cjepiva ili drugih potrebnih medicinskih sredstava kao i o zalihama država članica koje se mogu staviti na raspolaganje za intervenciju u izvanrednim situacijama većih razmjera i objedinjavanje tih informacija u informativni sustav s odgovarajućom razinom zaštite;

3.	redovito ažuriranje radnih postupaka i postupaka u izvanrednim situacijama;

4.	stupanje u vezu s kontaktnim točkama država sudionica s ciljem, ako je potrebno, sastavljanja izvješća o izvanrednim situacijama većih razmjera;

5.	sudjelovanje u programima „naučenih lekcija” i diseminacija njihovih rezultata;

6.	uključenost u pripremu, organizaciju i praćenje tečajeva obuke;

7.	uključenost u pripremu, organizaciju i praćenje terenskih i stožernih vježbi.

Članak 6.

U izvanrednim situacijama većih razmjera Centar za praćenje i informiranje djeluje u skladu s odredbama iz poglavlja VII.

POGLAVLJE IV.

ZAJEDNIČKI KOMUNIKACIJSKO-INFORMACIJSKI SUSTAV U IZVANREDNIM SITUACIJAMA

Članak 7.

Ovime se uspostavlja zajednički komunikacijsko-informacijski sustav u izvanrednim situacijama (CECIS).

Članak 8.

CECIS čine sljedeće tri sastavnice:

(a)	razina mreže, koja se sastoji od fizičke mreže koja povezuje nadležna tijela i kontaktne točke u državama sudionicama i Centar za praćenje i informiranje;

(b)

razina primjene, koja se sastoji od baza podataka i ostalih informacijskih sustava potrebnih za funkcioniranje intervencija pomoći civilne zaštite, pogotovo onih potrebnih za: i. priopćavanje obavijesti; ii. osiguravanje komunikacije i razmjene informacija između Centra za praćenje i informiranje, nadležnih tijela i kontaktnih točaka; iii. prikupljanje informacija o serumima i cjepivima ili drugim medicinskim sredstvima te zalihama; iv. širenje iskustva stečenog iz lekcija naučenih iz intervencija;

(c)	sigurnosna razina, koja se sastoji od niza sustava, pravila i postupaka za osiguranje povjerljivosti podataka koji se pohranjuju i razmjenjuju putem CECIS-a.

Članak 9.

1.   CECIS se uspostavlja i funkcionira u skladu s Odlukom br. 1719/1999/EZ i Odlukom br. 1720/1999/EZ.

2.   Razina mreže funkcionira putem transeuropskih usluga za telematiku između administracija (TESTA), generičke usluge IDA kako je određena u članku 4. Odluke br. 1720/1999/EZ.

3.   Razina primjene je višejezična baza podataka osposobljena za web, dostupna putem TESTA-e uz korištenje obične SMTP aplikacije elektroničke pošte.

4.   Sigurnosna razina zasniva se na infrastrukturi javnog ključa za zatvorene korisničke skupine (IDA PKI-CUG), generičkoj usluzi IDA kako je određena u članku 4. Odluke br. 1720/1999/EZ.

Članak 10.

Rad s dokumentima, bazama podataka i informacijskim sustavima klasificiranima sve do razine „EU OGRANIČENO” u okviru CECIS-a mora biti u skladu s odredbama Odluke Vijeća 2001/264/EZ (10) i Odluke Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom (11).

Dokumenti i informacije klasificirani kao „EU POVJERLJIVO” ili više prenose se u skladu s posebnim dogovorima između stvaratelja i jednog ili više primatelja.

Sigurnosna klasifikacija CECIS-a povećava se prema potrebi.

Članak 11.

1.   Države sudionice dostavljaju Komisiji potrebne informacije putem „country card” predloška koji se nalazi u Prilogu.

2.   Države sudionice dostavljaju informacije o kontaktnim točkama u kontekstu civilne zaštite i, prema potrebi, o drugim službama koje se bave prirodnim, tehnološkim, radiološkim ili okolišnim akcidentima, uključujući iznenadno onečišćenje mora.

3.   Države sudionice bez odlaganja obavješćuju Komisiju o promjenama informacija iz stavaka 1. i 2.

Članak 12.

Uspostavlja se korisnička skupina koja se sastoji od predstavnika koje su imenovale države sudionice. Skupina pomaže Komisiji u vrednovanju i ispitivanju CECIS-a.

Članak 13.

1.   Ovime se za provedbu CECIS-a utvrđuje globalni plan provedbe (GIP). Prema GIP-u Komisija:

(a)	utvrđuje posebne dogovore u kontekstu odgovarajućih okvirnih ugovora IDA za provedbu razine mreže i sigurnosne razine;

(b)	na temelju otvorenog poziva na javne natječaje, utvrđuje dogovore o razvoju i vrednovanju razine primjene kao i studija izvedivosti;

(c)	osigurava da sve osobe uključene u faze razvoja i vrednovanja kao i u naknadne studije o izvedivosti imaju sigurnosnu provjeru koja im omogućava rad s informacijama klasificiranim najmanje kao „EU POVJERLJIVO”, prema Odluci 2001/264/EZ i Odluci Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom;

(d)	osigurava vođenje projekta u pogledu konačnog uvođenja CECIS-a. U tom pogledu Komisija sastavlja i ažurira opći plan i koordinira faze razvoja, vrednovanja i provedbe s državama sudionicama i odabranim izvođačima. Komisija uzima u obzir i potrebe i zahtjeve država sudionica;

(e)	uz pomoć korisničke skupine prati, ocjenjuje i ispituje razine i dovršeni CECIS;

(f)	osigurava obuku predavača i redovito obavješćuje države sudionice o napredovanju projekta;

(g)	osigurava zaštitu projekta ne dopuštajući neovlaštenu diseminaciju osjetljivih informacija;

(h)	osigurava putem Centra za podatke Komisije pravilnu povezanost servera i TESTA-e i dostupnost servera barem na istoj razini usluge kao i u ostatku mreže;

(i)	osigurava provedbu PKI-a putem Centra za telekomunikacije;

(j)	daje svu potrebnu podršku u fazi provedbe projekta i osigurava održavanje i podršku nakon toga.

2.   Države sudionice osiguravaju ispunjenje obveza prihvaćenih u „country card” predlošku, poput veze s mrežom TESTA II., dostupnost podržanih web pretraživača i e-mail klijenta i provedbu PKI postupaka, u skladu s odobrenim planiranjem.

POGLAVLJE V.

EKIPE ZA PROCJENU I/ILI KOORDINACIJU, UKLJUČUJUĆI KRITERIJE ZA ODABIR STRUČNJAKA

Članak 14.

Države sudionice dostavljaju i redovno ažuriraju svoje informacije o stručnjacima odabranim u skladu s člankom 3. točkom (b) Odluke 2001/792/EZ, Euratom.

Članak 15.

1.   Stručnjaci se razvrstavaju u sljedeće kategorije:

(a)	tehnički stručnjaci;

(b)	stručnjaci za procjenu;

(c)	članovi ekipe za koordinaciju;

(d)	voditelj koordinacije.

Članak 16.

1.   Tehnički stručnjaci sposobni su davati savjete o specifičnim, visoko tehničkim pitanjima i rizicima i na raspolaganju su za misije.

2.   Stručnjaci za procjenu sposobni su provesti procjenu situacije i davati savjete o prikladnim akcijama i raspolaganju su za misije.

3.   Ekipu za koordinaciju mogu činiti zamjenik voditelja koordinacije, osobe odgovorne za logistiku i komunikacije te drugo osoblje prema potrebi. Na zahtjev, tehnički stručnjaci i stručnjaci za procjenu mogu biti u ekipi za koordinaciju kao pomoć voditelju tijekom čitave misije.

4.   Tijekom intervencije voditelj koordinacije odgovara za vođenje ekipe za procjenu i koordinaciju. Voditelj/ica uspostavlja odgovarajuću vezu s nadležnim tijelima pogođene države, Centrom za praćenje i informiranje, drugim međunarodnim organizacijama a, u slučaju intervencija pružanja pomoći u civilnoj zaštiti izvan država sudionica, i s državom članicom koja predsjeda Vijećem Europske unije ili njezinim predstavnikom i delegacijom Komisije u toj državi kao i s Uredom ili službenim predstavnikom Ureda za humanitarnu pomoć Europske zajednice (ECHO) u toj zemlji.

Članak 17.

Komisija objedinjava informacije o stručnjacima u bazi podataka stručnjaka koje su dostupne putem CECIS-a.

Članak 18.

Prema potrebi stručnjaci pohađaju program obuke uspostavljen u skladu s člankom 21.

Članak 19.

U slučaju zahtjeva za pomoć, države sudionice odgovorne su za mobilizaciju dostupnih stručnjaka i njihovo povezivanje s Centrom za praćenje i informiranje.

Članak 20.

1.   Centar za praćenje i informiranje sposoban je u vrlo kratkom roku mobilizirati i slati na teren odabrane stručnjake nakon što ih države sudionice aktiviraju.

2.   Centar za praćenje i informiranje prati postupak slanja na teren na temelju potvrde za misiju koju Komisija izdaje za upućivanje stručnjaka u izvanrednim situacijama, a ona sadrži sljedeće:

(a)	pismenu potvrdu o misiji;

(b)	ciljeve misije;

(c)	predviđeno trajanje misije;

(d)	podatke o lokalnoj kontakt-osobi;

(e)	uvjete osiguranja;

(f)	dnevnicu za pokrivanje troškova;

(g)	specifične uvjete plaćanja;

(h)	smjernice za tehničke stručnjake, stručnjake za procjenu, koordiniranje i voditelje.

POGLAVLJE VI.

PROGRAM OBUKE

Članak 21.

1.   Uspostavljen je program obuke koji obuhvaća intervencije pomoći u civilnoj zaštiti. Program uključuje opće i specifične tečajeve, vježbe i sustav razmjene stručnjakâ. Program je namijenjen ciljanim skupinama određenim u članku 22.

2.   Komisija je odgovorna za koordinaciju i organiziranje programa obuke i određivanje sadržaja i rasporeda programa obuke.

Članak 22.

Ciljane skupine programa obuke su:

(a)	ekipe za intervenciju država sudionica;

(b)	voditelji ekipa za intervenciju država sudionica, njihovi zamjenici i časnici za veze;

(c)	stručnjaci država sudionica kako su određeni u članku 15.;

(d)	osoblje nacionalnih kontaktnih točaka;

(e)	službenici institucija Zajednice.

Članak 23.

Opći i specifični tečajevi namijenjeni su ciljanim skupinama određenima u članku 22. točkama (b) do (e).

Članak 24.

Vježbe, pogotovo u pogledu ciljanih skupina određenih u članku 22. točki (a), teže:

(a)	poboljšanju sposobnosti odaziva i osiguravanju uvježbanosti ekipa potrebne za ispunjavanje kriterija sudjelovanja u intervencijama pomoći u civilnoj zaštiti;

(b)	poboljšanju i provjeri postupaka te uspostavljanju zajedničkog jezika za koordinaciju intervencija pružanja pomoći u civilnoj zaštiti i skraćivanje vremena odaziva na intervenciju u izvanrednim situacijama većih razmjera;

(c)	jačanju operativne suradnje između službi civilne zaštite država sudionica;

(d)	razmjeni stečenog znanja.

Članak 25.

Sustav razmjene obuhvaća razmjenu stručnjaka između država sudionica i/ili Komisije, s ciljem da se stručnjacima omogući:

1.	stjecanje iskustva u drugim područjima;

2.	upoznavanje s raznim tehnikama i radnim postupcima;

3.	proučavanje pristupa drugih hitnih službi i institucija koje sudjeluju u programu.

Članak 26.

Prema potrebi omogućuje se dodatna obuka za ispunjavanje utvrđenih potreba za nesmetan i učinkovit rad intervencija pomoći u civilnoj zaštiti.

Članak 27.

1.   Komisija omogućava usuglašenost razine obuke i njezinog sadržaja.

2.   Države sudionice i Komisija određuju sudionike za svaki pojedini tečaj obuke.

3.   Komisija uspostavlja adekvatni sustav vrednovanja organiziranih vježbi.

POGLAVLJE VII.

INTERVENCIJE UNUTAR I IZVAN ZAJEDNICE

Članak 28.

Faza pripravnosti

1.   U izvanrednim situacijama većih razmjera u državama sudionicama ili u slučaju neposredne opasnosti od izvanredne situacije većih razmjera koja ima ili može imati prekogranične učinke ili koja može rezultirati traženjem pomoći od jedne ili više država putem Centra za praćenje i informiranje, nadležno tijelo i/ili kontaktne točke države u kojoj je nastala izvanredna situacija ili postoji prijeteća opasnost od izvanredne situacije bez odlaganja obavješćuje Centar za praćenje i informiranje putem uspostavljenih komunikacijskih kanala.

2.   Ako je Komisija obaviještena o nastanku izvanredne situacije većih razmjera u trećoj zemlji, zbog koje je moguće traženje pomoći civilne zaštite, Centar za praćenje i informiranje stupa u kontakt s nadležnim tijelima države članice koja predsjeda Vijećem Europske unije i s drugim relevantnim službama Komisije kako bi ih izvijestio o situaciji.

3.   Centar za praćenje i informiranje prikuplja neophodne informacije o ranim upozorenjima te ih putem uspostavljenih komunikacijskih kanala i mreža prenosi nadležnim tijelima civilne zaštite država sudionica i/ili njihovim kontaktnim točkama.

4.   Država sudionica pogođena izvanrednom situacijom većih razmjera redovito obavješćuje Centar za praćenje i informiranje o razvoju situacije ako se pojavi opasnost od prekograničnih učinaka. Zatim Centar za praćenje i informiranje obavješćuje ostale države sudionice i relevantne službe Komisije te redovito ažurira informacije o razvoju situacije.

Članak 29.

Traženje pomoći

1.   Ako je potrebna pomoć putem mehanizma Zajednice, država sudionica ili treća zemlja pogođena izvanrednom situacijom većeg razmjera upućuje Centru za praćenje i informiranje službeni zahtjev za pomoć u civilnoj zaštiti.

2.   Kod izvanrednih situacija u trećoj zemlji, za koje može biti potrebna pomoć civilne zaštite, Komisija može na vlastitu inicijativu odlučiti obavijestiti treću zemlju o potencijalnoj pomoći koju može pružiti Zajednica. Centar za praćenje i informiranje redovito obavješćuje državu članicu koja predsjeda Vijećem Europske unije o razvoju situacije.

3.   Država koja traži pomoć dostavlja Centru za praćenje i informiranje potrebne informacije o stanju, posebno o specifičnim potrebama, traženoj pomoći i lokaciji.

Ako je potrebna pomoć stručnjaka i/ili ekipa za intervenciju te sredstava, država koja traži pomoć obavješćuje Centar za praćenje i informiranje o okvirnom vremenu i lokaciji dolaska pomoći te o operativnoj kontakt točki na lokaciji zaduženoj za upravljanje izvanrednom situacijom.

4.   Nakon koordinacije između Centra za praćenje i informiranje i države koja traži pomoć, Centar za praćenje i informiranje prosljeđuje zahtjev za pomoć državama sudionicama i prema potrebi provjerava bazu podataka o resursima te obavješćuje relevantne službe Komisije. O svim eventualnim promjenama u prvotnom traženju pomoći države koja traži pomoć odmah se obavješćuju sve države sudionice.

5.   Nakon službenog zahtjeva države sudionice odmah obavješćuju Centar za praćenje i informiranje o trenutnim mogućnostima pružanja pomoći, njihovom opsegu i uvjetima.

6.   Centar za praćenje i informiranje odmah objedinjuje informacije iz stavka 5. te ih prenosi državi koja traži pomoć i ostalim državama sudionicama.

7.   Država koja traži pomoć obavješćuju Centar za praćenje i informiranje o odabranim interventnim ekipama i sredstvima.

8.   S obzirom na zahtjeve za interventnim ekipama i sredstvima, Centar za praćenje i informiranje obavješćuje države sudionice o odabiru države koja traži pomoć. Države sudionice koje pružaju pomoć redovito obavješćuju Centar za praćenje i informiranje o statusu interventnih ekipa i sredstava na terenu.

9.   S obzirom na zahtjeve za stručnjacima, Centar za praćenje i informiranje:

(a)	stupa u vezu s državama sudionicama pomoću „baze podataka stručnjaka” sastavljene u skladu s člankom 17. i kad god je to potrebno, istražuje dostupnost stručnjaka spremnih na polazak u roku od tri sata nakon što su odabrani;

(b)	nakon savjetovanja s državom koja traži pomoć radi selekciju među stručnjacima koji su stavljeni na raspolaganje i o tome obavješćuje države sudionice;

(c)	odmah stupa u vezu sa stručnjacima i počinje ih slati na teren u skladu s postupkom iz članka 20. stavka 2.;

(d)	na temelju ažuriranog izvješća države koja traži pomoć, Centar za praćenje i informiranje organizira brifing za stručnjake i voditelje interventnih ekipa prije njihovog slanja.

10.   U slučaju izvanredne situacije većih razmjera u trećoj zemlji Centar za praćenje i informiranje tijesno surađuje s državom članicom koja predsjeda Vijećem Europske unije i s relevantnim službama Komisije.

11.   Država koja traži pomoć pokreće svoje vlastite postupke za koordinaciju primljene pomoći na državnoj ili regionalnoj razini. Država koja traži pomoć olakšava prelaske granica za intervencije i pruža logističku podršku.

Članak 30.

Vođenje intervencija

1.   U slučaju izvanredne situacije većih razmjera u Zajednici, država koja traži pomoć vodi intervencije pomoći u skladu s člankom 5. stavcima 3. i 4. Odluke 2001/792/EZ, Euratom.

2.   U slučaju izvanredne situacije većih razmjera izvan Zajednice ekipe za procjenu i koordinaciju izvršava svoje zadaće u skladu s člankom 16. Koordinaciju osigurava država članica koja predsjeda Vijećem Europske unije ili njezin izabrani predstavnik.

Članak 31.

Intervencije u trećim zemljama

U trećim zemljama intervencija pomoći Zajednice može se provoditi kao nezavisna operacija između zahvaćene treće zemlje i Centra za praćenje i informiranje i predstavnika države članice koja predsjeda Vijećem Europske unije, ili kao doprinos intervenciji koju vodi EU ili neka međunarodna organizacija.

Članak 32.

Misije stručnjaka

1.   Poslani stručnjaci izvršavaju zadaće iz članka 16. Oni redovito izvješćuju nadležna tijela države koja traži pomoć i Centar za praćenje i informiranje.

2.   Centar za praćenje i informiranje obavješćuje države sudionice o napretku misije stručnjaka.

3.   S obzirom na napredak misija stručnjaka u trećim zemljama, Centar za praćenje i informiranje obavješćuje delegaciju Komisije u dotičnoj državi i predstavnika države članice koja predsjeda Vijećem Europske unije kao i relevantne službe Komisije.

4.   Država koja traži pomoć redovito obavješćuje Centar za praćenje i informiranje o odvijanju aktivnosti na mjestu pogođenom izvanrednom situacijom.

5.   Kod intervencija u trećim zemljama voditelj koordinacije redovito obavješćuje Centar za praćenje i informiranje o razvoju događaja na mjestu pogođenom izvanrednom situacijom.

6.   Centar za praćenje i informiranje objedinjuje sve dobivene informacije te ih prosljeđuje kontaktnim točkama i nadležnim tijelima država sudionica.

Članak 33.

Prekid operacija

1.   Država koja traži pomoć ili bilo koja od država sudionica koja pruža pomoć obavješćuje Centar za praćenje i informiranje, raspodijeljene stručnjake Zajednice i pomoćne ekipe kada njihova pomoć više nije potrebna ili se ona ne može više pružati. Država koja traži pomoć i države sudionice na primjeren način organiziraju učinkoviti prekid operacija; o tome obavješćuju Centar za praćenje i informiranje.

2.   U trećim zemljama voditelji koordinacije obavješćuju Centar za praćenje i informiranje kada pomoć više nije potrebna ili se ona ne može više pružati. Centar za praćenje i informiranje prenosi te informacije delegaciji Komisije u toj državi i predstavniku države članice koja predsjeda vijećem Europske unije te relevantnim službama Komisije. Centar za praćenje i informiranje u koordinaciji s državom članicom koja predsjeda Vijećem Europske unije i državom koja traži pomoć osigurava prekid operacija.

Članak 34.

Izvješća i naučene lekcije

1.   Nakon pružanja pomoći nadležna tijela države koja traži pomoć i država sudionica te angažirani stručnjaci Zajednice dostavljaju Centru za praćenje i informiranje svoje zaključke o svim aspektima intervencije. Centar za praćenje i informiranje zatim sastavlja zbirno izvješće s pregledom pružane pomoći.

2.   Centar za praćenje i informiranje širi iskustvo stečeno kroz naučene lekcije, u svrhu ocjene i poboljšanja intervencija pomoći u civilnoj zaštiti.

Članak 35.

Troškovi

1.   Ako nije drukčije dogovoreno, država koja traži pomoć snosi troškove pomoći država sudionica.

2.   Država sudionica koja pruža pomoć može, imajući na umu prije svega vrstu izvanredne situacije i količinu štete, pomoć ponuditi potpuno ili djelomično besplatno. Država se uvijek može odreći čitavog ili djelomičnog povrata troškova.

3.   Ako nije drukčije dogovoreno, za trajanja intervencije država koja traži pomoć pruža smještaj i prehranu ekipama pomoći država sudionica i, ako im ponestane zaliha i sredstava, dopunjuje ih na vlastiti trošak. Ipak, ekipe pomoći u početku su logistički neovisne i samodostatne u razumnom vremenskom razdoblju ovisno o iskorištenim sredstvima, o čemu obavješćuju Centar za praćenje i informiranje.

4.   Troškovi slanja stručnjaka Zajednice rješavaju se u skladu s člankom 20. Te troškove snosi Komisija.

Članak 36.

Naknada štete

1.   Država koja traži pomoć usteže se od traženja nadoknade od država sudionica za štetu učinjenu na njezinoj imovini ili njezinom osoblju kada je ta šteta posljedica intervencije pomoći predviđene ovom Odlukom, osim ako je dokazano da je šteta posljedica prijevare ili teže povrede dužnosti.

2.   U slučaju štete prouzročene trećim stranama koja je rezultat intervencija pomoći, država koja traži pomoć i država koja pruža pomoć surađuju radi lakše nadoknade štete.

Članak 37.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 1, 5.11.2001., str. 7.

(2)  SL L 332, 28.12.2000., str. 1.

(3)  SL L 336, 12.12.2002., str. 36.

(4)  SL L 203, 3.8.1999., str. 1.

(5)  SL L 316, 20.11.2002., str. 4.

(6)  SL L 203, 3.8.1999., str. 9.

(7)  SL L 316, 20.11.2002., str. 1.

(8)  SL C 43, 16.2.2002., str. 1.

(9)  SL L 327, 21.12.1999., str. 53.

(10)  SL L 101, 11.4.2001., str. 1.

(11)  SL L 317, 3.12.2001., str. 1.

---

PRILOG

---