Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32001R0539

    Uredba Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva

    SL L 81, 21.3.2001, p. 1–7 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)

    Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (CS, ET, LV, LT, HU, MT, PL, SK, SL, BG, RO, HR)

    Legal status of the document No longer in force, Date of end of validity: 17/12/2018; stavljeno izvan snage 32018R1806

    ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2001/539/oj

    19/Sv. 10

    HR

    Službeni list Europske unije

    3


    32001R0539


    L 081/1

    SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


    UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 539/2001

    od 15. ožujka 2001.

    o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva

    VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

    uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 62., točku 2.b podtočku i.,

    uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

    uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

    budući da:

    (1)

    Prema članku 62. točki 2.b Ugovora, Vijeće donosi pravila o vizama za planirane boravke od najdulje tri mjeseca, i u tom je smislu potrebno utvrditi popis onih trećih zemalja čiji državljani moraju imati vize pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva. Članak 61. navodi te popise kao popratne mjere koje su izravno povezane sa slobodnim kretanjem osoba u području slobode, sigurnosti i pravde.

    (2)

    Ova se Uredba nastavlja na schengensku pravnu stečevinu u skladu s Protokolom kojim se ona uključuje u okvir Europske unije, dalje u tekstu „Schengenski protokol”. Ona ne utječe na obveze država članica koje proizlaze iz pravne stečevine kao što je definirano u Prilogu A Odluci 1999/435/EZ od 20. svibnja 1999. o definiranju schengenske pravne stečevine u svrhu utvrđivanja, u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora o osnivanju Europske zajednice i Ugovora o Europskoj uniji, pravne osnove za svaku odredbu ili odluku koja čini tu pravnu stečevinu (3).

    (3)

    Ova Uredba predstavlja daljnji razvoj onih odredbi u odnosu na koje je Schengenskim protokolom odobrena uža suradnja i spada u područje iz članka 1. točka B Odluke 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (4).

    (4)

    Na temelju članka 1. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Irska i Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluju u donošenju ove Uredbe. Sukladno tome i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog Protokola, odredbe ove Uredbe ne primjenjuju se na Irsku niti na Ujedinjenu Kraljevinu.

    (5)

    Određivanje onih trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu, i onih koji su izuzeti od tog zahtjeva provodi se na temelju pažljive individualne procjene različitih kriterija koji, inter alia, uključuju nezakonito useljavanje, javni poredak i sigurnost, kao i vanjske odnose Europske unije s trećim zemljama, a također uzimajući u obzir implikacije povezane s regionalnom povezanošću i uzajamnošću. Trebalo bi predvidjeti mehanizam Zajednice kojim će se omogućiti provedba ovog načela uzajamnosti ako jedna od trećih zemalja iz Priloga II. ovoj Uredbi odluči uvesti vize za državljane jedne ili više država članica.

    (6)

    Kako Ugovor o Europskom gospodarskom prostoru izuzima državljane Islanda, Lihtenštajna i Norveške od zahtjeva za vizu, ove zemlje nisu uključene na popis iz Priloga II. ovoj Uredbi.

    (7)

    U odnosu na osobe bez državljanstva i osobe s priznatim izbjegličkim statusom, ne dovodeći u pitanje obveze iz međunarodnih ugovora potpisanih od strane država članica, a posebno Europskog sporazuma o ukidanju viza za izbjeglice, potpisanog u Strasbourgu 20. travnja 1959. godine, odluka o zahtjevu za vizu ili izuzeću trebala bi ovisiti o trećoj zemlji u kojoj te osobe imaju boravište i koja je izdala njihove putne isprave. Međutim, s obzirom na razlike u nacionalnom zakonodavstvu koje se primjenjuje na osobe bez državljanstva i osobe s priznatim izbjegličkim statusom, države članice mogu odlučiti trebaju li ove kategorije osoba podlijegati zahtjevu za vizu u slučaju ako je treća zemlja u kojoj ove osobe imaju boravište i koja je izdala njihove putne isprave, treća zemlja čiji su državljani oslobođeni od zahtjeva za vizu.

    (8)

    U određenim slučajevima kada su potrebna posebna pravila za vizu, države članice mogu izuzeti određene kategorije osoba od zahtjeva za vizu ili za njih uvesti taj zahtjev u skladu s javnim međunarodnim pravom ili običajima.

    (9)

    Kako bi se osiguralo da se sistemom upravlja otvoreno i da su dotične osobe obaviještene, države članice bi trebale ostalim državama članicama i Komisiji priopćiti koje mjere poduzimaju na temelju ove Uredbe. Iz istih razloga, te informacije bi također trebale biti objavljene u Službenom listu Europskih zajednica.

    (10)

    Uvjeti za ulazak na državno područje država članica ili izdavanje viza ne utječu na pravila koja trenutno uređuju priznavanje valjanosti putnih isprava.

    (11)

    U skladu s načelom proporcionalnosti iz članka 5. Ugovora, donošenje Uredbe o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva, potrebno je i odgovarajuće sredstvo osiguranja učinkovitog djelovanja zajedničkog viznog režima.

    (12)

    Ova Uredba predviđa potpuno usklađivanje u pogledu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica država članica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva. Međutim, primjena izuzeća od zahtjeva za vizu za državljane određenih trećih zemalja iz Priloga II., stupit će na snagu naknadno. S tim ciljem, Vijeće će donijeti odluku za svaku od tih zemalja na temelju izvješća kojeg je sastavila Komisija,

    DONIJELO JE SLJEDEĆU UREDBU:

    Članak 1.

    1.   Državljani trećih zemalja na popisu u Prilogu I. dužni su posjedovati vizu pri prelasku vanjskih granica država članica.

    2.   Ne dovodeći u pitanje članka 8. stavka 2., državljani trećih zemalja na popisu iz Priloga II. izuzimaju se od zahtjeva iz stavka 1. za boravke čije ukupno trajanje ne prelazi tri mjeseca.

    3.   Državljani novih trećih zemalja koje su prije bile dio zemalja s popisa iz priloga I. i II. podliježu odredbama stavaka 1. i 2., ako i dok Vijeće ne odluči drukčije sukladno postupku predviđenim u mjerodavnim odredbama Ugovora.

    4.   Uvođenje zahtjeva za vizu od strane treće zemlje s popisa iz Priloga II. za državljane države članice imat će za posljedicu primjenu sljedećih odredbi, ne dovodeći u pitanje odredbe bilo kojeg sporazuma kojeg je Zajednica eventualno sklopila s tom trećom zemljom, a kojim se odobrava izuzeće od zahtjeva za vizu:

    (a)

    država članica može pismeno obavijestiti Komisiju i Vijeće o činjenici da je treća zemlja uvela zahtjev za vizu;

    (b)

    u slučaju takve obavijesti, obveza države članice da se državljani dotične treće zemlje podvrgnu zahtjevu za vizu utvrdit će se privremeno 30 dana nakon obavijesti, osim ako Vijeće prije toga kvalificiranom većinom ne odluči drukčije;

    (c)

    privremeno uvođenje zahtjeva za vizu Vijeće objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica prije njegovog stupanja na snagu;

    (d)

    Komisija razmatra svaki zahtjev Vijeća ili države članice da podnese prijedlog Vijeću za izmjenu priloga ovoj Uredbi za uključenje dotične treće zemlje u Prilog I. i njezino brisanje iz Priloga II.;

    (e)

    ako prije donošenja takve izmjene priloga ovoj Uredbi od strane Vijeća treća zemlja stavi izvan snage svoju odluku o uvođenju zahtjeva za vizu, dotična država članica odmah o tome obavješćuje Komisiju i Vijeće u pismenom obliku;

    (f)

    Vijeće takvu obavijest objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica. Privremeno uvođenje zahtjeva za vizu za državljane dotične treće zemlje stavlja se izvan snage 7 dana nakon dana objave.

    Članak 2.

    U smislu ove Uredbe, „viza” znači dozvola izdana od strane države članice ili odluka donesena od strane takve države koja je potrebna radi:

    ulaska za namjeravani boravak u toj državi članici ili više država članica u ukupnom trajanju od najdulje tri mjeseca,

    ulaska radi tranzita kroz državno područje te države članice ili nekoliko država članica, osim radi tranzita u zračnoj luci.

    Članak 3.

    Ne dovodeći u pitanje obveze iz Europskog sporazuma o ukidanju viza za izbjeglice, potpisanog u Strasbourgu 20. travnja 1959. godine, osobe s priznatim izbjegličkim statusom i osobe bez državljanstva:

    podliježu zahtjevu za vizu, ako je treća zemlja u kojoj imaju boravište i koja je izdala njihove putne isprave jedna od trećih zemalja s popisa u Prilogu I.;

    mogu biti izuzete od zahtjeva za vizu ako je treća zemlja u kojoj imaju boravište i koja je izdala njihove putne isprave jedna od trećih zemalja s popisa u Prilogu II.

    Članak 4.

    1.   Država članica može predvidjeti iznimke od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 1. ili od izuzeća od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 2. u odnosu na:

    (a)

    nositelje diplomatskih putovnica, službenih putovnica i ostalih putovnica za obavljanje službenih zadaća;

    (b)

    civilnu posadu zrakoplova i plovila;

    (c)

    posadu i prateće osoblje na kriznim ili spasilačkim letovima i ostale pomagače u slučaju katastrofe ili nezgode;

    (d)

    civilnu posadu brodova koji plove u međunarodnim vodama;

    (e)

    nositelje propusnica koje neke međuvladine međunarodne organizacije izdaju svojim djelatnicima.

    2.   Država članica može izuzeti od zahtjeva za vizu učenika koji ima državljanstvo treće zemlje iz Priloga I. s boravištem u trećoj zemlji iz Priloga II. i koji putuje u okviru školske ekskurzije kao član skupine učenika u pratnji učitelja iz dotične škole.

    3.   Država članica može predvidjeti iznimku od izuzeća od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 2. u slučaju osoba koje obavljaju plaćenu aktivnost tijekom svojeg boravka.

    Članak 5.

    1.   U roku od 10 radnih dana od stupanja na snagu ove Uredbe, države članice obavješćuju ostale države članice i Komisiju o mjerama koje su poduzele na temelju članka 3. druge alineje i članka 4. O svim daljnjim promjenama tih mjera obavješćuju ih u roku od pet radnih dana.

    2.   Komisija objavljuje obavijesti o mjerama mjere iz stavka 1. u Službenom listu Europskih zajednica.

    Članak 6.

    Ova Uredba ne utječe na nadležnost država članica u odnosu na priznavanje država i teritorijalnih jedinica i putovnica, putnih i osobnih isprava izdanih od strane njihovih tijela.

    Članak 7.

    1.   Ova Uredba zamjenjuje Uredbu Vijeća (EC) br. 574/1999 (5).

    2.   Konačne verzije Zajedničkih konzularnih uputa (CCI) i Zajedničkog priručnika (CM), kako proizlaze iz Odluke Schengenskog izvršnog odbora od 28. travnja 1999. (SCH/Com-ex (99) 13), mijenjaju se kako slijedi:

    1.

    naslov Priloga 1., dijela I. CCI-a i Priloga 5., dijela I. CM-a, zamjenjuje se sljedećim:

    „Zajednički popis trećih zemalja čiji državljani podliježu zahtjevu za vizu uvedenom Uredbom (EZ) br. 539/2001”;

    2.

    popis u Prilogu 1., dijelu I. CCI-a i u Prilogu 5., dijelu I. CM-a, zamjenjuje se popisom u Prilogu I. ovoj Uredbi;

    3.

    naslov Priloga 1., dijela II. CCI-a i Priloga 5., dijela II. CM-a, zamjenjuje se sljedećim:

    „Zajednički popis trećih zemalja čiji su državljani izuzeti od zahtjeva za vizu na temelju Uredbe (EZ) br. 539/2001”;

    4.

    popis u Prilogu 1., dijelu II. CCI-a i u Prilogu 5., dijelu II. CM-a, zamjenjuje se popisom u Prilogu II. ovoj Uredbi;

    5.

    dio III. Priloga 1. CCI-u i dio III. Priloga 5. CM-a brišu se.

    3.   Stavljaju se izvan snage odluke Schengenskog izvršnog odbora od 15. prosinca 1997. (SCH/Com-ex(97)32) i 16. prosinca 1998. (SCH/Com-ex (98)53, rev.2).

    Članak 8.

    1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

    2.   Međutim, za državljane zemlje u Prilogu II. označene zvjezdicom, dan stupanja na snagu članka 1. stavka 2. Vijeće će odrediti naknadno, u skladu s člankom 67. stavkom 3. Ugovora, a na temelju izvješća koje se spominje u sljedećem podstavku.

    S tim ciljem, Komisija zahtijeva od dotične zemlje da naznači koje je obveze o nezakonitom useljavanju i nezakonitom boravku spremna preuzeti, što uključuje vraćanje u domovinu (repatrijaciju) osoba iz te zemlje koje u njoj ilegalno borave, i o tome izvještavati Vijeće. Komisija Vijeću podnosi prvo izvješće, popraćeno korisnim preporukama, najkasnije do 30. lipnja 2001.

    Do donošenja od strane Vijeća akta koji sadrži spomenutu odluku, zahtjev iz članka 1. stavka 1. primjenjivat će se na državljane te zemlje. Članci od 2. do 6. ove Uredbe u cijelosti se primjenjuju.

    Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

    Sastavljeno u Bruxellesu 15. ožujka 2001.

    Za Vijeće

    Predsjednik

    M-I. KLINGVALL


    (1)  SL C 177 E, 27.6.2000., str. 66.

    (2)  Mišljenje od 5. srpnja 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu).

    (3)  SL L 176, 10.7.1999., str. 1.

    (4)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

    (5)  SL L 72, 18.3.1999., str. 2.


    PRILOG I.

    Zajednički popis iz članka 1. stavka 1.

    1.

    DRŽAVE

     

    Afganistan

     

    Albanija

     

    Alžir

     

    Angola

     

    Antigva i Barbuda

     

    Armenija

     

    Azerbajdžan

     

    Bahami

     

    Bahrein

     

    Bangladeš

     

    Barbados

     

    Bjelarus

     

    Belize

     

    Benin

     

    Butan

     

    Bosna i Hercegovina

     

    Bocvana

     

    Burkina Faso

     

    Burma/Myanmar

     

    Burundi

     

    Kambodža

     

    Kamerun

     

    Kabo Verde

     

    Srednjoafrička Republika

     

    Čad

     

    Kina

     

    Kolumbija

     

    Kongo

     

    Côte d’Ivoire

     

    Kuba

     

    Demokratska Republika Kongo

     

    Džibuti

     

    Dominika

     

    Dominikanska Republika

     

    Egipat

     

    Ekvatorijalna Gvineja

     

    Eritreja

     

    Etiopija

     

    Savezna Republika Jugoslavija (Srbija-Crna Gora)

     

    Fidži

     

    Bivša jugoslavenska republika Makedonija

     

    Gabon

     

    Gambija

     

    Gruzija

     

    Gana

     

    Grenada

     

    Gvineja

     

    Gvineja-Bissau

     

    Gvajana

     

    Haiti

     

    Indija

     

    Indonezija

     

    Iran

     

    Irak

     

    Jamajka

     

    Jordan

     

    Kazakstan

     

    Kenija

     

    Kiribati

     

    Kuvajt

     

    Kirgistan

     

    Laos

     

    Libanon

     

    Lesoto

     

    Liberija

     

    Libija

     

    Madagaskar

     

    Malavi

     

    Maldivi

     

    Mali

     

    Maršalovi Otoci

     

    Mauritanija

     

    Mauricijus

     

    Mikronezija

     

    Moldova

     

    Mongolija

     

    Maroko

     

    Mozambik

     

    Namibija

     

    Nauru

     

    Nepal

     

    Niger

     

    Nigerija

     

    Sjeverna Koreja

     

    Sjeverno Marijansko Otočje

     

    Oman

     

    Pakistan

     

    Palau

     

    Papua Nova Gvineja

     

    Peru

     

    Filipini

     

    Katar

     

    Rusija

     

    Ruanda

     

    Sveti Kristofor i Nevis

     

    Sveta Lucija

     

    Sv. Vincent i Grenadini

     

    Sveti Toma i Prinsipe

     

    Saudijska Arabija

     

    Senegal

     

    Sejšeli

     

    Sijera Leone

     

    Salomonovi Otoci

     

    Somalija

     

    Južna Afrika

     

    Šri Lanka

     

    Sudan

     

    Surinam

     

    Svazi

     

    Sirija

     

    Tadžikistan

     

    Tanzanija

     

    Tajland

     

    Komori

     

    Togo

     

    Tonga

     

    Trinidad i Tobago

     

    Tunis

     

    Turska

     

    Turkmenistan

     

    Tuvalu

     

    Uganda

     

    Ukrajina

     

    Ujedinjeni Arapski Emirati

     

    Uzbekistan

     

    Vanuatu

     

    Vijetnam

     

    Zapadna Samoa

     

    Jemen

     

    Zambija

     

    Zimbabve

    2.

    ENTITETI I TERITORIJALNE VLASTI KOJI NISU PRIZNATI KAO DRŽAVE OD STRANE BAREM JEDNE DRŽAVE ČLANICE

     

    Istočni Timor

     

    Palestinska uprava

     

    Tajvan


    PRILOG II.

    Zajednički popis iz članka 1. stavka 2.

    1.

    DRŽAVE

     

    Andora

     

    Argentina

     

    Australija

     

    Bolivija

     

    Brazil

     

    Bruneji

     

    Bugarska

     

    Kanada

     

    Čile

     

    Kostarika

     

    Hrvatska

     

    Cipar

     

    Češka Republika

     

    Ekvador

     

    Estonija

     

    Gvatemala

     

    Sveta Stolica

     

    Honduras

     

    Mađarska

     

    Izrael

     

    Japan

     

    Latvija

     

    Litva

     

    Malezija

     

    Malta

     

    Meksiko

     

    Monako

     

    Novi Zeland

     

    Nikaragva

     

    Panama

     

    Paragvaj

     

    Poljska

     

    Rumunjska (*)

     

    Salvador

     

    San Marino

     

    Singapur

     

    Slovačka

     

    Slovenija

     

    Sjeverna Koreja

     

    Švicarska

     

    Sjedinjene Američke Države

     

    Urugvaj

     

    Venezuela

    2.

    POSEBNA UPRAVNA PODRUČJA NARODNE REPUBLIKE KINE

     

    Hong Kong SAR (1)

     

    Makao SAR (2)


    (*)  Vidjeti članak 8. stavak 2.

    (1)  Izuzeće od zahtjeva za vizu primjenjuje se samo na nositelje putovnice za „Special Administrative Region Hong Kong”.

    (2)  Izuzeće od zahtjeva za vizu primjenjuje se samo na nositelje putovnice za „Regiao Administrativa Especial de Macau”.


    Top