Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 31995R1768

    Uredba Komisije (EZ) br. 1768/95 od 24. srpnja 1995. o provedbenim pravilima za poljoprivredno izuzeće predviđeno u članku 14. stavku 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2100/94 o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice

    SL L 173, 25.7.1995, p. 14–21 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)

    Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (CS, ET, LV, LT, HU, MT, PL, SK, SL, BG, RO, HR)

    Legal status of the document In force: This act has been changed. Current consolidated version: 01/04/2024

    ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/1995/1768/oj

    03/Sv. 024

    HR

    Službeni list Europske unije

    39


    31995R1768


    L 173/14

    SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

    24.07.1995.


    UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1768/95

    od 24. srpnja 1995.

    o provedbenim pravilima za poljoprivredno izuzeće predviđeno u članku 14. stavku 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2100/94 o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice

    KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

    uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

    uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2100/94 od 27. srpnja 1994. o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice (Osnovna uredba) (1), a posebno njezin članak 14. stavak 3.,

    budući da se člankom 14. Osnovne uredbe predviđa odstupanje od oplemenjivačkih prava na biljnu sortu Zajednice za potrebe očuvanja poljoprivredne proizvodnje (poljoprivredno izuzeće);

    budući da se uvjeti za provedbu ovog izuzeća i očuvanja legitimnih interesa oplemenjivača i poljoprivrednika utvrđuju u provedbenim pravilima, na temelju kriterija utvrđenih u članku 14. stavku 3. Osnovne uredbe;

    budući da se ovom Uredbom utvrđuju uvjeti kojima se posebno određuju obveze poljoprivrednika, prerađivača i nositelja koji proizlaze iz gore navedenih kriterija;

    budući da se te obveze uglavnom odnose na plaćanje odgovarajuće naknade nositelju, od strane poljoprivrednika, za uporabu izuzeća na prenesene informacije, na zaštitu identiteta uzgojenog proizvoda koji ide na obradu, proizvoda koji je vraćen s obrade, kao i na nadzor poštovanja odredaba o odstupanju;

    budući da je također završena definicija „malih poljoprivrednika” od kojih se ne traži plaćanje naknade nositelju za uporabu odstupanja, posebno s obzirom na poljoprivrednike koji uzgajaju određeno krmno bilje i krumpir;

    budući da će Komisija u cijeloj Zajednici pomno nadzirati učinke koje definicija „malih poljoprivrednika” kako je utvrđena u Osnovnoj uredbi, a posebno vezano uz posljedice zemljišta na ugaru i – u slučaju krumpira – najveće površine područja, u ovoj Uredbi mogu proizvesti s obzirom na ulogu naknade kako je određena u članku 5. stavku 3. ove Uredbe, a prema potrebi pripremiti odgovarajuće prijedloge ili poduzeti odgovarajuće korake s ciljem uspostave dosljednosti diljem Zajednice vezano uz omjer između uporabe licenciranog reprodukcijskog materijala i materijala koji je proizvod na temelju odstupanja predviđenog u članku 14. Osnovne uredbe;

    budući da, međutim, još nije bilo moguće ocijeniti opseg u kojem su se koristila usporediva izuzeća prema sadašnjem zakonodavstvu država članica, u vezi s iznosima koji se trenutačno naplaćuju za licenciranu proizvodnju reprodukcijskog materijala onih sorti koje su zaštićene prema gore navedenom zakonodavstvu država članica;

    budući da stoga Komisija trenutačno ne može odgovarajuće odrediti, u okviru diskrecije prepuštene zakonodavcu Zajednice prema članku 14. stavku 3. Osnovne uredbe, visinu primjerene naknade koja mora biti osjetno niža od iznosa naplaćenog za licenciranu proizvodnju reprodukcijskog materijala;

    budući da, međutim, početnu visinu kao i sustav za naknadne prilagodbe treba odrediti u najkraćem mogućem roku, i to najkasnije do 1. srpnja 1997.;

    budući da, međutim, ova Uredba ima za cilj određivanje veze između oplemenjivačkih prava na biljnu sortu Zajednice i prava koja proizlaze iz odredaba članka 14. Osnovne uredbe, s jedne strane i onih između ovlaštenja dodijeljenog poljoprivredniku i njegovom gospodarstvu s druge strane;

    budući da, naposljetku, treba razjasniti posljedice neispunjavanja obveza koje proizlaze iz dotičnih odredaba;

    budući da je zatraženo mišljenje Upravnog vijeća;

    budući da su odredbe predviđene ovom Uredbom u skladu s mišljenjem Stalnog odbora za oplemenjivačka prava na biljnu sortu,

    DONIJELA JE OVU UREDBU:

    POGLAVLJE 1.

    OPĆE ODREDBE

    Članak 1.

    Opseg

    1.   Ovom se Uredbom utvrđuju provedbena pravila kako bi uvjeti imali učinak na odstupanje predviđeno u članku 14. stavku 1. Osnovne uredbe.

    2.   Uvjeti se primjenjuju na prava nositelja i njihovo korištenje te na njegove obveze i njihovo ispunjavanje u smislu članka 13. stavka 1. Osnovne uredbe, kao i na ovlaštenje i njegovu uporabu te na obveze poljoprivrednika i njihovo ispunjavanje, u mjeri u kojoj ta prava, ovlaštenje i obveze proizlaze iz odredaba članka 14. Osnovne uredbe. Ona se također primjenjuju na prava, ovlaštenje i obveze koji proizlaze iz odredaba članka 14. stavka 3. Osnovne uredbe za druge.

    3.   Osim ako nije drukčije određeno u ovoj Uredbi, pojedinosti koje se odnose na provedbu prava, uporabu ovlaštenja ili na ispunjavanje obveza uređuje zakonodavstvo države članice, uključujući njezino međunarodno privatno pravo, u kojoj je smješteno gospodarstvo poljoprivrednika na koje se primjenjuje izuzeće.

    Članak 2.

    Zaštita interesa

    1.   Uvjete iz članka 1. primjenjuju i nositelj, koji predstavlja oplemenjivača, i poljoprivrednik kako bi zaštitili međusobne zakonske interese.

    2.   Legitimni interesi ne smatraju se zaštićenima ako je jedan ili više od njih ugrožen ne uzimajući u obzir potrebu da se među svima njima zadrži razumljiva ravnoteža ili potrebu za razmjernošću između svrhe odnosnog uvjeta i stvarnog učinka njihovih primjena.

    POGLAVLJE 2.

    NOSITELJ I POLJOPRIVREDNIK

    Članak 3.

    Nositelj

    1.   Prava i obveze nositelja koji proizlaze iz odredaba članka 14. Osnovne uredbe kako je određeno u ovoj Uredbi, osim prava na već po količini odredivo plaćanje odgovarajuće naknade iz članka 5., ne moraju biti predmet prijenosa na druge. Međutim, uključuje ih se u prava i obveze koji se odnose na prijenos oplemenjivačkih prava na biljnu sortu Zajednice u skladu s odredbama članka 23. Osnovne uredbe.

    2.   Na prava iz stavka 1. mogu se pozvati pojedinačni nositelji, nekoliko nositelja zajednički ili organizacija nositelja koja je osnovana u Zajednici na razini Zajednice, na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. Organizacija nositelja može predstavljati samo svoje članove, i to samo one od njih koji su dali svoju pismenu punomoć organizaciji. Ona nastupa putem jednog ili više svojih predstavnika ili putem ovlaštenih revizora, u okviru njihovih odgovarajućih punomoći.

    3.   Predstavnik nositelja ili organizacije nositelja, kao i ovlašteni revizor:

    (a)

    smješteni su ili imaju sjedište ili poslovni nastan na teritoriju Zajednice; i

    (b)

    imaju pismenu punomoć nositelja ili organizacije; i

    (c)

    prilažu dokaze za uvjete utvrđene u točkama (a) i (b), bilo putem upute na odgovarajuće informacije koje su objavili nositelji ili o kojima su nositelji obavijestili organizacije poljoprivrednika, ili drukčije, te na zahtjev prilažu presliku pismene punomoći iz točke (b) svakom poljoprivredniku protiv kojeg se poziva na prava.

    Članak 4.

    Poljoprivrednik

    1.   Ovlaštenje i obveze poljoprivrednika koji proizlaze iz odredaba članka 14. Osnovne uredbe, kako se navodi u ovoj Uredbi ili u odredbama donesenim sukladno ovoj Uredbi, ne moraju biti predmet prijenosa na druge. Međutim, oni su uključeni u prava i obveze koji se odnose na prijenos gospodarstva na poljoprivrednika, osim ako, s obzirom na obvezu plaćanja odgovarajuće naknade navedene u članku 5., nije dogovoreno drukčije prilikom postupka prijenosa gospodarstva. Prijenos ovlaštenja i obveza stupa na snagu istodobno s prijenosom gospodarstva.

    2.   „Vlastito gospodarstvo” u smislu članka 14. stavka 1. Osnovne uredbe znači svako gospodarstvo ili njegov dio koji poljoprivrednik stvarno obrađuje za uzgoj bilja te kojim on upravlja, bilo u njegovom vlasništvu ili drukčije, pod njegovom odgovornošću i na njegov račun, posebno u slučaju zakupa. Ustupanje gospodarstva ili njegovog dijela drugima u svrhu obrađivanja smatra se prijenosom u smislu stavka 1.

    3.   Osoba ili osobe kojima dotično gospodarstvo pripada u trenutku u kojem treba ispuniti obveze, smatra se poljoprivrednikom, osim ako ne priloži dokaz da je druga osoba poljoprivrednik koji mora ispuniti obvezu, u skladu s odredbama stavaka 1. i 2.

    POGLAVLJE 3.

    NAKNADA

    Članak 5.

    Visina naknade

    1.   Visina primjerene naknade koju nositelj treba platiti sukladno članku 14. stavku 3., četvrtoj alineji Osnovne uredbe može činiti predmet ugovora između dotičnog nositelja i poljoprivrednika.

    2.   Kada takav ugovor nije zaključen ili se ne primjenjuje visina naknade je znatno niža od iznosa naplaćenog za licenciranu proizvodnju reprodukcijskog materijala najniže kategorije iste sorte na istom području, kvalificirane za službeno certificiranje.

    Ako na području na kojem je smješten poljoprivrednik nije došlo do licencirane proizvodnje reprodukcijskog materijala i ako nema jedinstvene visine prije gore navedenog iznosa u cijeloj Zajednici, visina naknade znatno je niža od iznosa koji je, za gore navedenu namjenu, uobičajeno uključen u cijenu po kojoj se prodaje reprodukcijski materijal najniže kategorije kvalificiran za službeno certificiranje te sorte na tom području, uz uvjet da nije viša od gore navedenog iznosa naplaćenog na području na kojem se taj reprodukcijski materijal proizvodi.

    3.   Visina naknade smatra se znatno nižom u smislu članka 14. stavka 3. četvrte alineje Osnovne uredbe, kako je određeno u stavku 2. ove Uredbe, ako ne premašuje onu koja je potrebna za postizanje ili stabiliziranje, kao gospodarski faktor kojim se određuje mjera u kojoj se koristi izuzeće, razumno uravnotežen omjer između uporabe licenciranog reprodukcijskog materijala i sadnje odgovarajućih sorti proizvoda za žetvu obuhvaćenih pravom na biljnu raznolikost Zajednice. Taj se omjer smatra razumno uravnoteženim ako osigurava da nositelj u cijelosti dobiva zakonitu naknadu za potpunu uporabu svoje sorte.

    Članak 6.

    Individualna obveza plaćanja

    1.   Ne dovodeći u pitanje odredbe stavka 2. pojedinačna obveza poljoprivrednika da plati primjerenu naknadu nastaje u trenutku kad on zaista upotrijebi proizvod žetve u reprodukcijske svrhe na tom području.

    Nositelj može odrediti datum i način plaćanja. Međutim, on ne smije odrediti datum plaćanja koji je raniji od datuma kada je obveza nastupila.

    2.   U slučaju oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice dodijeljenog sukladno članku 116. Osnovne uredbe, pojedinačna obveza poljoprivrednika koji ima pravo pozvati se na odredbe članka 116. stavka 4. druge alineje Osnovne uredbe nastupa u trenutku kad on stvarno upotrijebi proizvod žetve u reprodukcijske svrhe na tom području nakon 30. lipnja 2001.

    Članak 7.

    Mali poljoprivrednici

    1.   Područje na kojem se uzgaja bilje u smislu članka 14. stavka 3. treće alineje Osnovne uredbe područje je koje je zasijano za uobičajen uzgoj i žetvu. Osobito šumski posjedi, trajni pašnjaci koji traju više od pet godina, trajna prirodna zelena površina i slični slučajevi kako je odredio Stalni odbor za oplemenjivačka prava na biljnu sortu, ne smatraju se područjima na kojima se uzgaja bilje.

    2.   Područja gospodarstva poljoprivrednika na kojima se uzgaja bilje, a koja su odvojeni dio zemlje, na privremenoj ili trajnoj osnovi, u tržišnoj godini koja počinje 1. srpnja i završava 30. lipnja naredne kalendarske godine („tržišna godina”) u kojoj naknada stiže na naplatu, smatraju se područjima na kojima se bilje još uzgaja, ako Zajednica ili odnosna država članica dodijele potpore ili plaćanja nadoknada koje se odnose na to zemljište na ugaru.

    3.   Ne dovodeći u pitanje odredbe utvrđene u članku 14. stavku 3. trećoj alineji prvoj podalineji Osnovne uredbe, mali poljoprivrednici u slučaju drugih biljnih sorata (članak 14. stavak 3. treći podstavak, druga alineja Osnovne uredbe) smatraju se poljoprivrednicima koji:

    (a)

    u slučaju krmnog bilja koje spada pod zadnju odredbu: neovisno o području na kojem uzgajaju bilje osim krmnog bilja, ne uzgajaju to krmno bilje dulje od pet godina na području većem od područja potrebnog za proizvodnju 92 tone žitarica po žetvi;

    (b)

    u slučaju krumpira: neovisno o području na kojem uzgajaju bilje osim krumpira, ne uzgajaju krumpir na području većem od područja potrebnog za proizvodnju 185 tona krumpira po žetvi.

    4.   Izračun područja iz stavaka 1., 2. i 3. vrši se za državno područje svake države članice,

    u slučaju biljnih vrsta na koje se primjenjuje Uredba Vijeća (EEZ) br. 1765/92 (2) i u slučaju krmnog bilja, osim onoga koje već spada pod njezine odredbe, u skladu s odredbama te Uredbe, a posebno njezinim člancima 3. i 4. ili s odredbama donesenim sukladno toj Uredbi, i

    u slučaju krumpira, na temelju prosječnog uroda po hektaru utvrđenog u dotičnoj državi članici, u skladu sa statističkim podacima dostavljenim sukladno Uredbi Vijeća (EEZ) br. 959/93 (3) o statističkim podacima koje dostavljaju države članice o usjevima, osim žitarica.

    5.   Poljoprivrednik koji tvrdi da je „mali poljoprivrednik” u slučaju spora prilaže dokaz da su zadovoljeni zahtjevi za tu kategoriju poljoprivrednika. Međutim, zahtjevi za „malog proizvođača” u smislu članka 8. stavaka 1. i 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1765/92 ne primjenjuju se u tom smislu, osim ako je nositelj suglasan sa suprotnim.

    POGLAVLJE 4.

    PODACI

    Članak 8.

    Podaci poljoprivrednika

    1.   Pojedinosti o odgovarajućim podacima koje poljoprivrednik treba dostaviti nositelju sukladno članku 14. stavku 3. šestoj alineji Osnovne uredbe mogu sačinjavati predmet ugovora između dotičnog nositelja i poljoprivrednika.

    2.   Ako takav ugovor nije sklopljen ili se ne primjenjuje, poljoprivrednik mora, ne dovodeći u pitanje zahtjeve za podacima prema drugom zakonodavstvu Zajednice ili prema zakonodavstvu država članica, na zahtjev nositelja, dostaviti nositelju izjavu o odgovarajućim podacima. Sljedeće se stavke smatraju odgovarajućima:

    (a)

    ime poljoprivrednika, njegovo mjesto prebivališta i adresa njegovoga gospodarstva;

    (b)

    činjenica je li poljoprivrednik koristio proizvod žetve koji spada u jednu ili više sorti pripadajućih nositelju za sadnju u polju ili poljima svojega gospodarstva;

    (c)

    ako ih je poljoprivrednik koristio, količina proizvoda žetve koji pripada odgovarajućoj sorti ili sortama, koje je poljoprivrednik koristio u skladu s člankom 14. stavkom 1. Osnovne uredbe;

    (d)

    pod istim uvjetom, ime i adresa osobe ili osoba koje su mu pružile uslugu obrade odgovarajućeg proizvoda žetve za sadnju;

    (e)

    ako podaci pod točkama (b), (c) ili (d) ne mogu biti potvrđeni u skladu s odredbama članka 14., količina licenciranog reprodukcijskog materija dotičnih sorti koje su korištene, kao i ime i adresa njegovog dobavljača ili više dobavljača; i

    (f)

    u slučaju poljoprivrednika koji se poziva na odredbe članka 116. stavka 4. druge alineje Osnovne uredbe, je li već koristio dotičnu sortu u svrhu opisanu u članku 14. stavku 1. Osnovne uredbe bez plaćanja naknade, i ako je tako, otkada.

    3.   Podaci pod stavkom 2. točkama (b), (c), (d) i (e) odnose se na tekuću tržišnu godinu i na jednu ili više od tri prethodne tržišne godine za koje poljoprivrednik nije prije podnio relevantne podatke na zahtjev nositelja u skladu s odredbama stavaka 4. ili 5.

    Međutim, prva tržišna godina na koju se podaci odnose ne smije biti prije one u kojoj je donesen prvi od tih zahtjeva za podatke s obzirom na sortu ili sorte i dotičnog poljoprivrednika, ili isto tako, u kojoj je poljoprivrednik nabavio reprodukcijski materijal dotične sorte ili sorti, ako je tome bio priložen podatak barem o ispunjavanju zahtjeva za dodjelu oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice ili o dodjeli tog prava, kao i o mogućim uvjetima za uporabu reprodukcijskog materijala.

    U slučaju sorti koje spadaju pod odredbe članka 116. Osnovne uredbe i s obzirom na poljoprivrednike koji se imaju pravo pozvati na odredbe članka 116. stavka 4. druge alineje Osnovne uredbe, prva tržišna godina je 2001/02.

    4.   U svom zahtjevu nositelj navodi ime i adresu, sortu ili sorte za koje traži podatke, kao i uputu ili upute na odgovarajuće oplemenjivačko pravo ili prava na biljnu sortu Zajednice. Ako to zahtjeva poljoprivrednik zahtjev se sastavlja u pisanom obliku te se prilaže dokaz o posjedovanju. Ne dovodeći u pitanje odredbe stavka 5., zahtjev se podnosi izravno dotičnom poljoprivredniku.

    5.   Za zahtjev koji nije izravno upućen dotičnom poljoprivredniku smatra se da ispunjava odredbe stavka 4. treće rečenice ako je poslan poljoprivrednicima putem sljedećih tijela ili osoba, uz njihov prethodni pristanak:

    organizacije poljoprivrednika ili zadruga, uzimajući u obzir sve poljoprivrednike koji su članovi takve organizacije ili zadruge,

    prerađivača, uključujući sve poljoprivrednike za koje su obavljali uslugu prerade odnosnog proizvoda žetve za sadnju u tekućoj tržišnoj godini i u tri prethodne tržišne godine, s početkom u trgovinskoj godini kako je određena u stavku 3., ili

    dobavljači licenciranog reprodukcijskog materijala sorti nositelja, u pogledu svih poljoprivrednika koje su opskrbljivali takvim reprodukcijskim materijalom u tekućoj godini i tijekom triju prethodnih tržišnih godina, s početkom u tržišnoj godini kako je određena u stavku 3.

    6.   Za zahtjev podnesen u skladu s odredbama stavka 5. ne zahtijeva se navođenje pojedinačnih poljoprivrednika. Organizacije, zadruge, prerađivači ili dobavljači mogu dobiti ovlaštenje dotičnog poljoprivrednika da proslijede tražene podatke nositelju.

    Članak 9.

    Podaci prerađivača

    1.   Pojedinosti o odgovarajućim podacima koje prerađivač treba podnijeti nositelju sukladno članku 14. stavku 3. šestoj alineji Osnovne uredbe mogu sačinjavati predmet ugovora između dotičnog nositelja i prerađivača.

    2.   U slučaju kada takav ugovor nije sklopljen ili se ne primjenjuje, prerađivač, ne dovodeći u pitanje zahtjeve za podacima sukladno zakonodavstvu Zajednice ili zakonodavstvu država članica, na zahtjev nositelja prilaže mu izjavu o odgovarajućim podacima. Sljedeće se stavke smatraju odgovarajućima:

    (a)

    ime prerađivača, njegovo mjesto boravišta i ime te adresa poslovnog nastana;

    (b)

    činjenica je li prerađivač proveo uslugu prerade proizvoda žetve koji pripada jednoj ili više sorti za sadnju pripadajućih nositelju, gdje su sorta ili sorte deklarirane ili drukčije poznate prerađivaču;

    (c)

    ako je prerađivač pružio takvu uslugu, količina proizvoda žetve koji pripada dotičnoj sorti ili sortama koje je prerađivač preradio za sadnju te ukupan iznos koji je rezultat te obrade;

    (d)

    datumi i mjesta prerade iz točke (c); i

    (e)

    ime i adresa osobe ili osoba kojima je pružio uslugu prerade iz točke (c) i odgovarajuće količine.

    3.   Podaci iz stavka 2. točaka (b), (c), (d) i (e) odnose se na tekuću tržišnu godinu i na jednu ili više godina od tri prethodne tržišne godine za koje nositelj još nije podnio raniji zahtjev u skladu s odredbama stavaka 4. i 5.; međutim, prva tržišna godina na koju se podaci odnose je ona u kojoj je podnesen prvi od takvih zahtjeva s obzirom na dotičnu sortu ili sorte i prerađivača.

    4.   Odredbe članka 8. stavka 4. primjenjuju se mutatis mutandis.

    5.   Za zahtjev koji nije izravno podnesen dotičnom prerađivaču smatra se da ispunjava odredbe članka 8. stavka 4. treće rečenice ako je poslan prerađivačima putem sljedećih tijela ili osoba uz njihov prethodni pristanak:

    organizacija prerađivača u Zajednici koje su osnovane na razini Zajednice, nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, uzimajući u obzir sve prerađivače koji su članovi te organizacije ili su u njoj zastupljeni,

    poljoprivrednika, u vezi sa svim prerađivačima koji su za njih obavljali uslugu prerade predmetnog proizvoda žetve za sadnju u tekućoj tržišnoj godini i u tri prethodne tržišne godine, s početkom u tržišnoj godini kako je određena u stavku 3.,

    6.   Za zahtjev podnesen u skladu s odredbama stavka 5. ne zahtijeva se navođenje pojedinačnih prerađivača. Organizacije poljoprivrednika mogu dobiti ovlaštenje dotičnih prerađivača da proslijede tražene podatke nositelju.

    Članak 10.

    Podaci nositelja

    1.   Detalji o podacima koje podnosi nositelj poljoprivredniku sukladno članku 14. stavku 3, četvrtoj alineji Osnovne uredbe mogu sačinjavati predmet ugovora između dotičnog poljoprivrednika i nositelja.

    2.   Ako takav ugovor nije sklopljen ili se ne primjenjuje, ne dovodeći u pitanje zahtjeve za podatke prema drugom zakonodavstvu Zajednice ili prema zakonodavstvu država članica te na zahtjev nositelja, od poljoprivrednika se zahtijeva da nositelju priloži izjavu o odgovarajućim podacima. Sljedeće se stavke smatraju odgovarajućima:

    iznos naplaćen za licenciranu proizvodnju reprodukcijskog materijala najniže kategorije kvalificiranog za službeno certificiranje, iste sorte, na području na kojem je smješteno gospodarstvo poljoprivrednika, ili

    ako na području na kojem je smješteno gospodarstvo poljoprivrednika nije došlo do licencirane proizvodnje reprodukcijskog materijala dotične sorte i ako ne postoji jedinstvena razina gore navedenog iznosa u cijeloj Zajednici, iznos koji je, za gore navedenu svrhu, uobičajeno uključen u cijenu po kojoj se prodaje reprodukcijski materijal najniže kategorije te sorte na tom području kvalificiran za službeno certificiranje, kao i gore navedeni iznos koji se naplaćuje na području na kojem se proizveo taj reprodukcijski materijal.

    Članak 11.

    Podaci službenih tijela

    1.   Zahtjev za podatke o stvarnoj upotrebi materijala prilikom sadnje posebnih vrsta ili sorti ili o rezultatima takve upotrebe, koji nositelj upućuje službenom tijelu, mora se sastaviti u pisanom obliku. U tom zahtjevu nositelj navodi svoje ime i adresu, sortu ili sorte za koje mu trebaju podaci i vrstu podataka koje traži. Također mora priložiti dokaz o posjedu.

    2.   Službeno tijelo može uskratiti tražene podatke ne dovodeći u pitanje odredbe članka 12. samo ako:

    nije uključeno u nadzor poljoprivredne proizvodnje, ili

    nije mu dozvoljeno prema pravilima Zajednice ili pravilima država članica koja uređuju opće diskrecijsko pravo koje se primjenjuje na djelatnosti službenih tijela, pružiti takve podatke nositeljima, ili

    ima diskrecijsko pravo, sukladno zakonodavstvu Zajednice ili zakonodavstvu država članica prema kojem se prikupljaju podaci, uskratiti podatke, ili

    zatraženi podaci nisu više raspoloživi, ili

    navedeni se podaci ne mogu dobiti provođenjem uobičajenih radnih postupaka službenog tijela, ili

    navedeni se podaci mogu dobiti jedino uz dodatna opterećenja ili troškove, ili

    navedeni se podaci posebno odnose na materijal koji ne pripada sortama nositelja.

    Dotična službena tijela obavješćuju Komisiju o načinu na koji provode diskrecijsko pravo iz treće alineje ovog stavka.

    3.   Prilikom pružanja podataka službeno tijelo ne pravi razliku između nositelja. Službeno tijelo može osigurati zatražene podatke tako da napravi preslike na raspolaganje nositelju, koje su izvedene od dokumenata koji sadrže informacije dodatne onima koje se odnose na materijal koji pripada sortama nositelja, uz uvjet da je osigurano da je uklonjena svaka mogućnost identificiranja pojedinaca zaštićenih sukladno odredbama iz članka 12.

    4.   Ako službeno tijelo odluči uskratiti zatražene podatke ono o tome u pisanom obliku obavješćuje nositelja koji je podnio zahtjev te navodi razlog svoje odluke.

    Članak 12.

    Zaštita osobnih podataka

    1.   Svaka osoba koja pruža ili prima podatke sukladno odredbama članaka 8., 9., 10. ili 11. podliježe, u pogledu osobnih podataka, odredbama zakonodavstva Zajednice ili zakonodavstva država članica o zaštiti pojedinaca s obzirom na obradu i slobodno kretanje osobnih podataka.

    2.   Svaka osoba koja prima podatke sukladno odredbama članaka 8., 9., 10. ili 11. ne smije, bez prethodne suglasnosti osobe koja je priložila podatke, prosljeđivati te podatke drugoj osobi ili ih koristiti u bilo koju svrhu osim za korištenje oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice, odnosno za korištenje ovlaštenja kako je predviđeno u članku 14. Osnovne uredbe.

    POGLAVLJE 5.

    DRUGE OBVEZE

    Članak 13.

    Obveze u slučaju prerade izvan gospodarstva poljoprivrednika

    1.   Ne dovodeći u pitanje ograničenja koja države članice mogu utvrditi sukladno članku 14. stavku 3. drugoj alineji Osnovne uredbe, proizvod žetve sorte koji je obuhvaćen oplemenjivačkim pravom na biljnu sortu Zajednice, ne smije se premještati s gospodarstva na kojem je uzgojen u svrhu prerade za sadnju, bez prethodnog pristanka nositelja, osim ako poljoprivrednik:

    (a)

    nije proveo odgovarajuće mjere kako bi osigurao istovjetnost proizvoda prijavljenoga za preradu s onim koji nastaje nakon prerade; i

    (b)

    osigurava da tu preradu provede prerađivač koji nudi usluge prerade proizvoda žetve za sadnju koji:

    je ili registriran sukladno zakonodavstvu dotične države članice donesenom na temelju javnog interesa ili se obvezao poljoprivredniku da o svojoj aktivnosti, ako se ona tiče sorti obuhvaćenih oplemenjivačkim pravom na biljnu sortu Zajednice, obavijesti odgovorno nadležno tijelo koje je u tu svrhu odredilo ili ovlastilo neko službeno tijelo ili organizaciju nositelja, poljoprivrednika ili prerađivača, za sljedeće uključivanje na popis koji je sastavilo gore navedeno nadležno tijelo, i

    se također obvezao poljoprivredniku da će provesti odgovarajuće mjere za osiguravanje istovjetnosti proizvoda koji je poljoprivrednik prijavio za preradu, s onime koji nastaje nakon prerade.

    2.   S ciljem popisivanja prerađivača kako je određeno u stavku 1., države članice mogu utvrditi zahtjeve o osposobljenosti kojima prerađivači moraju udovoljavati.

    3.   Registri i popisi iz stavka 1. objavljuju se ili stavljaju na raspolaganje organizacijama nositelja, poljoprivrednika, odnosno prerađivača.

    4.   Popisi iz stavka 1. utvrđuju se najkasnije do 1. srpnja 1997.

    POGLAVLJE 6

    NADZOR KOJI VRŠI NOSITELJ

    Članak 14.

    Nadzor nad poljoprivrednikom

    1.   S ciljem nadzora, koji provodi nositelj, ispunjavanja odredaba članka 14. Osnovne uredbe kako je navedeno u ovoj Uredbi, u mjeri u kojoj se to tiče ispunjavanje obveza poljoprivrednika, poljoprivrednik mora na zahtjev nositelja:

    (a)

    osigurati dokaze koji podupiru njegove izjave o podacima sukladno članku 8. otkrivanjem raspoloživih odgovarajućih dokumenata kao što su računi, korištene oznake ili neko drugo prikladno sredstvo kako se zahtijeva sukladno članku 13. stavku 1. točki (a) koje se odnosi na:

    pružanje usluga, od strane treće osobe, za preradu proizvoda žetve od sorte za sadnju koju ima nositelj, ili

    u slučaju članka 8. stavka 2. točke (e) opskrba reprodukcijskim materijalom sorte koja pripada nositelju,

    ili putem ogleda zemlje ili skladišnih prostora;

    (b)

    staviti na raspolaganje ili učiniti pristupačnim dokaz zatražen sukladno članku 4. stavku 3. ili članku 7. stavku 5.

    2.   Ne dovodeći u pitanje drugo zakonodavstvo Zajednice ili zakonodavstvo država članica, od poljoprivrednika se zahtijeva da sačuvaju svaki takav dokument ili sredstvo iz stavka 1. najmanje kroz razdoblje određeno u članku 8. stavku 3., uz uvjet da u slučaju korištenih oznaka, podaci koji su priloženi reprodukcijskom materijalu iz članka 8. stavka 3. drugog podstavka uključuju savjet za očuvanje oznake koja se odnosi na taj materijal.

    Članak 15.

    Nadzor nad prerađivačima

    1.   U svrhu nadzora koji provodi nositelj, sukladno odredbama članka 14. Osnovne uredbe kako se navodi u ovoj Uredbi u mjeri u kojoj se to tiče ispunjavanja obveza prerađivača, prerađivač na zahtjev nositelja prilaže dokaze koji podupiru njegove izjave o podacima sukladno članku 9. putem otkrivanja raspoloživih odgovarajućih dokumenata kao što su računi, sredstva prikladna za identifikaciju materijala ili bilo koja druga odgovarajuća sredstva kao što su ona zatražena sukladno članku 13. stavku 1. točki (b), drugoj alineji ili uzorci prerađenog materijala, koji se odnose na njegovo pružanje usluga poljoprivrednicima za preradu proizvoda žetve za sadnju sorte koja pripada nositelju, ili putem ogleda prerade ili skladišnih prostorija.

    2.   Ne dovodeći u pitanje drugo zakonodavstvo Zajednice ili zakonodavstvo država članica, od prerađivača se zahtijeva da sačuvaju svaki takav dokument ili sredstvo iz stavka 1. najmanje tijekom razdoblja koje je određeno u članku 9. stavku 3.

    Članak 16.

    Način nadzora

    1.   Nadzor provodi nositelj. On može provesti odgovarajuće mehanizme kako bi osigurao pomoć organizacija poljoprivrednika, prerađivača, zadruga ili drugih krugova poljoprivredne zajednice.

    2.   Uvjeti koji se odnose na načine nadzora utvrđeni u sporazumima između organizacija nositelja i poljoprivrednika ili prerađivača koji su utvrđeni u Zajednici na razini Zajednice ili na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, koriste se kao smjernice, ako su ovlašteni predstavnici odgovarajućih organizacija Zajednicu pismeno obavijestili o tim sporazumima te ako su isti objavljeni u „Službenom glasilu” koje izdaje Ured Zajednice za biljnu raznolikost.

    POGLAVLJE 7

    POVREDE PRAVA I GRAĐANSKOPRAVNI ZAHTJEVI

    Članak 17.

    Povrede prava

    Nositelj se može pozvati na prava dodijeljena oplemenjivačkim pravom na biljnu sortu Zajednice protiv osobe koja krši bilo koji od uvjeta ili ograničenja priloženih odstupanju sukladno članku 14. Osnovne uredbe kako je određeno u ovoj Uredbi.

    Članak 18.

    Građanskopravni zahtjevi

    1.   Osobu iz članka 17. nositelj može tužiti kako bi ispunila svoje obveze sukladno članku 14. stavku 3. Osnovne uredbe kako je određeno u ovoj Uredbi.

    2.   Ako ta osoba uzastopno i namjerno ne ispunjava svoje obveze sukladno članku 14. stavku 3. četvrtoj alineji Osnovne uredbe, s obzirom na jednu ili više sorti istog nositelja, odgovornost za naknadu svake daljnje štete nositelju sukladno članku 94. stavku 2. Osnovne uredbe obuhvaća najmanje paušalni iznos izračunan na temelju četverostrukog prosječnog iznosa naplaćenog za licenciranu proizvodnju odgovarajuće količine reprodukcijskog materijala dotičnih zaštićenih biljnih sorata na istom području, ne dovodeći u pitanje naknadu bilo kakve veće štete.

    POGLAVLJE 8

    ZAVRŠNE ODREDBE

    Članak 19.

    Stupanje na snagu

    Ova Uredba stupa na snagu na dan njezine objave u Službenom listu Europskih zajednica.

    Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

    Sastavljeno u Bruxellesu 24. srpnja 1995.

    Za Komisiju

    Franz FISCHLER

    Član Komisije


    (1)  SL L 227, 1.9.1994., str. 1.

    (2)  SL L 181, 1.7.1992., str. 12.

    (3)  SL L 98, 24.4.1993., str. 1.


    Top