This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 31994L0022
Directive 94/22/EC of the European Parliament and of the Council of 30 May 1994 on the conditions for granting and using authorizations for the prospection, exploration and production of hydrocarbons
Direktiva 94/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994 o uvjetima za davanje i korištenje odobrenja za traženje, istraživanje i proizvodnju ugljikovodika
Direktiva 94/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994 o uvjetima za davanje i korištenje odobrenja za traženje, istraživanje i proizvodnju ugljikovodika
SL L 164, 30.6.1994, p. 3–8
(ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT) Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima
(FI, SV, CS, ET, LV, LT, HU, MT, PL, SK, SL, BG, RO, HR)
In force: This act has been changed. Current consolidated version: 24/12/2018
06/Sv. 1 |
HR |
Službeni list Europske unije |
5 |
31994L0022
L 164/3 |
SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE |
DIREKTIVA 94/22/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 30. svibnja 1994
o uvjetima za davanje i korištenje odobrenja za traženje, istraživanje i proizvodnju ugljikovodika
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 57. stavak 2. prvu i treću rečenicu, te članke 66. i 100.a,
uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),
uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),
u skladu s postupkom predviđenim u članku 189.b Ugovora (3),
budući da unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica u kojem je osigurano slobodno kretanje robe, usluga, osoba i kapitala; budući da se potrebne mjere moraju usvojiti radi njegovog ostvarivanja;
budući da je u svojoj rezoluciji od 16. rujna 1986. (4) Vijeće prepoznalo kao cilj energetske politike Zajednice i država članica bolju integraciju, bez prepreka u trgovini, na unutarnjem energetskom tržištu koja bi pridonijela povećanju sigurnosti opskrbe, smanjenju troškova i poboljšanju tržišnog natjecanja u gospodarstvu;
budući da Zajednica uvelike ovisi o uvozu u pogledu vlastite opskrbe ugljikovodicima; budući da je, stoga, korisno poticati najbolje moguće traženje, istraživanje i proizvodnju resursa koji se nalaze u Zajednici;
budući da države članice imaju suverenitet i suverena prava nad resursima ugljikovodika na svojim teritorijima;
budući da je Zajednica potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora;
budući da se moraju poduzeti koraci za osiguravanje nediskriminacijskih pristupa i bavljenja aktivnostima koje se odnose na traženje, istraživanje i proizvodnju ugljikovodika sukladno uvjetima koji potiču veće natjecanje na ovom području i da se time potiče najbolje moguće traženje, istraživanje i proizvodnja resursa u državama članicama kao i daljnja integracija unutarnjeg energetskog tržišta;
budući da je nužno, s tim ciljem, uspostaviti zajednička pravila kako bi se osiguralo da postupci izdavanja odobrenja za traženje, istraživanje i proizvodnju ugljikovodika budu otvoreni svim poduzetnicima koji imaju potrebna svojstva; budući da odobrenja moraju biti dana na osnovi objektivnih i objavljenih kriterija; budući da uvjeti na temelju kojih se izdaju odobrenja moraju isto tako biti unaprijed poznati svim poduzetnicima koji sudjeluju u postupku;
budući da države članice moraju zadržati pravo ograničavanja pristupa i bavljenja ovim aktivnostima iz razloga javnog interesa i podvrgnuti ih plaćanju financijskih doprinosa ili doprinosa u ugljikovodicima, s time da pojedinosti o tom doprinosu moraju biti utvrđene tako da ne zadiru u djelatnost poduzetnika; budući da se ovo pravo mora koristiti bez diskriminacije; budući da se, uz izuzetak uvjeta i obveza koje se odnose na korištenje ovog prava, moraju poduzeti koraci kako bi se izbjeglo nametanje poduzetnicima uvjeta i obveza koje se ne opravdavaju potrebom valjanog provođenja ove aktivnosti; budući da se aktivnosti poduzetnika moraju nadzirati samo do potrebne mjere kako bi se osiguralo njihovo ispunjavanje obveza i uvjeta;
budući da se veličina područja za koje vrijedi odobrenje i trajanje odobrenja mora ograničiti u svrhu sprečavanja davanja isključivog prava samo za jednog poduzetnika na području na kojem više poduzetnika može učinkovitije tražiti, istraživati i proizvoditi ugljikovodike;
budući da poduzetnici država članica trebaju u trećim zemljama uživati položaj usporediv s onim koji poduzetnici trećih zemalja uživaju u Zajednici na temelju ove Direktive; budući da je potrebno propisati postupak u tu svrhu;
budući da bi se ova Direktiva trebala primjenjivati na odobrenja izdana nakon datuma do kojega države članice moraju donijeti zakone i druge propise potrebne radi usklađenja s ovom Direktivom;
budući da se Direktiva Vijeća 90/531/EEZ od 17. rujna 1990. o postupcima nabave za subjekte u sektorima vodoopskrbe, energetike, prometa i telekomunikacija (5) i Direktiva Vijeća 93/38/EEZ od 14. lipnja 1993. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom, prometnom i telekomunikacijskom sektoru (6) primjenjuju na poslovne subjekte u sektoru u pogledu njihove nabave materijala, radova i usluga; budući da je primjena alternativnih pravila iz članka 3. Direktive 90/531/EEZ posebno podložna uvjetu da se, u državama članicama koje zahtijevaju primjenu tih dogovora, odobrenja izdaju bez diskriminacije i na transparentan način; budući da država članica ispunjava ovaj uvjet od trenutka kada i sve dok god poštuje obveze iz ove Direktive; budući da je zato nužno izmijeniti Direktivu 90/531/EEZ;
budući da se člankom 36. Direktive 90/531/EEZ propisuje revizija područja primjene te Direktive unutar četiri godine, s obzirom na događanja koja se osobito odnose na napredak u otvaranju tržišta i tržišnog natjecanja. Ova revizija područja primjene uključuje istraživanje i crpljenje ugljikovodika;
budući da Danska ima posebni položaj, zbog činjenice da je obvezna ući u pregovore u pogledu mogućeg nastavka aktivnosti nakon isteka koncesije odobrene 8. srpnja 1962., koja se odnosi na područja koja se napuštaju dana 8. srpnja 2012. i da će Danskoj stoga biti dozvoljena odstupanja u pogledu ovih područja,
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
Članak 1.
U smislu ove Direktive:
1. |
„nadležna tijela” znači državna tijela iz članka 1. stavka 1. Direktive 90/531/EEZ, koja su nadležna za davanje odobrenja i/ili nadzor njihova korištenja; |
2. |
„poduzetnik” znači svaka fizička ili pravna osoba ili svako udruženje takvih osoba koje zatraže, mogu zatražiti ili već jesu nositelji odobrenja; |
3. |
„odobrenje” znači svaki zakon, propis, upravna ili ugovorna odredba ili instrument izdani u skladu s njima, kojim nadležna tijela države članice ovlašćuju poduzetnika da koristi, za svoj račun i na vlastitu odgovornost, isključivo pravo na traženje, istraživanje i proizvodnju ugljikovodika na određenom geografskom području. Odobrenje se može izdati za svaku radnju pojedinačno ili za nekoliko radnji istodobno; |
4. |
„javna poduzeća” znači javna poduzeća kako je definirano u članku 1. stavku 2. Direktive 90/531/EEZ. |
Članak 2.
1. Države članice zadržavaju pravo da odrede područja unutar svojeg državnog teritorija koja se stavljaju na raspolaganje za provođenje traženja, istraživanja i proizvodnje ugljikovodika.
2. Kad područje stoji na raspolaganju za provođenje aktivnosti navedenih u stavku 1., države članice će osigurati da ne dođe do diskriminacije između poduzetnika u pogledu pristupa i provođenja ovih aktivnosti.
Međutim, države članice mogu iz razloga nacionalne sigurnosti odbiti pristup i provođenje ovih aktivnosti svakom poduzetniku koji je pod stvarnom kontrolom trećih zemalja ili državljana trećih zemalja.
Članak 3.
1. Države članice će poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da su odobrenja izdana u skladu s postupkom u kojem svi zainteresirani poduzetnici mogu podnijeti prijave u skladu sa stavkom 2. ili 3.
2. Ovaj se postupak pokreće:
(a) |
ili na inicijativu nadležnih tijela u obliku obavijesti u kojoj se potiče poziv na podnošenje prijave i koja se treba objaviti u Službenom listu Europskih zajednica najkasnije 90 dana prije isteka roka za podnošenje prijava; |
(b) |
ili po obavijesti kojom se poziva na podnošenje prijave, koja se treba objaviti u Službenom listu Europskih zajednica, nakon podnošenja prijave od strane poduzetnika ne dovodeći u pitanje odredbe članka 2. stavka 1. Drugi zainteresirani poduzetnici imaju rok od najmanje 90 dana od dana objave u kojem moraju podnijeti prijavu. |
Obavijesti će sadržavati vrstu odobrenja, geografsko područje ili područja za koja su dijelom ili u cijelosti podnesene ili mogu biti podnesene prijave, te predloženi datum odnosno rok za izdavanje odobrenja.
Kada se daje prednost prijavama poduzetnika koji su pojedinačne fizičke ili pravne osobe, obavijest treba sadržavati taj podatak.
3. Države članice mogu izdati odobrenja bez pokretanja postupka sukladno stavku 2. kada je područje za koje se traži odobrenje:
(a) |
trajno na raspolaganju; ili |
(b) |
je bilo predmet prethodnog postupka sukladno stavku 2. koji nije doveo do izdavanja odobrenja; ili |
(c) |
je napušteno od strane poduzetnika, a ne spada automatski pod (a). |
Država članica koja želi primijeniti ovaj stavak dužna je unutar tri mjeseca od donošenja ove Direktive, ili u slučaju država članica koje još nisu uvele odgovarajuće postupke, bez odlaganja objaviti obavijesti u Službenom listu Europskih zajednica, navodeći područja unutar njezinog teritorija koja su raspoloživa na temelju ovog stavka, te gdje se mogu dobiti odgovarajuće detaljne informacije u tom smislu. Svaka značajna promjena ovih informacija predmet je dodatne obavijesti. Međutim, nijedna prijava za odobrenje na temelju ovog stavka se ne može razmatrati prije objave odgovarajuće obavijesti iz ovog stavka.
4. Država članica može odlučiti ne primijeniti odredbe stavka 1., ako i u mjeri u kojoj se iz geoloških ili proizvodnih razloga opravdava izdavanje odobrenja za određeno područje nositelju odobrenja za susjedno područje. Određena država članica dužna je nositeljima odobrenja za bilo koja druga susjedna područja osigurati mogućnost podnošenja prijave te dovoljno vremena da to učine.
5. Ne smatra se izdavanjem odobrenja u smislu stavka 1.:
(a) |
izdavanje odobrenja isključivo na temelju promjene imena ili vlasništva pravnog subjekta koji je nositelj postojećeg odobrenja, promjene u sastavu takvog poduzetnika ili prijenosa odobrenja; |
(b) |
izdavanje odobrenja poduzetniku koji ima drugi oblik odobrenja gdje posjedovanje takvog odobrenja uključuje pravo na izdavanje prethodnog odobrenja; |
(c) |
odluka nadležnih tijela donesena unutar okvira odobrenja (neovisno o tome je li takvo odobrenje bilo izdano prije datuma određenog u članku 14.) koja se odnosi na dobivanje, prekid, produženje ili prestanak aktivnosti ili produženje samog odobrenja. |
6. Neovisno o započinjanju postupaka iz stavka 2., države članice zadržavaju pravo na mogućnost odbijanja izdavanja odobrenja, istodobno osiguravajući da provođenje tog prava ne daje povoda diskriminaciji između poduzetnika.
Članak 4.
Države članice su dužne poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da:
(a) |
ako površina geografskih područja nije razgraničena u skladu s postojećom geodetskom podjelom teritorija, prostiranje svakog područja se određuje tako da ono ne premašuje područje opravdano najboljom mogućom provedbom aktivnosti s tehničkog i gospodarskog stajališta. U slučaju odobrenja danih na temelju postupaka prema članku 3. stavku 2. bit će u tu svrhu uspostavljeni objektivni kriteriji i učinit će se dostupnima poduzetnicima prije podnošenja prijava; |
(b) |
trajanje odobrenja ne premašuje rok potreban za provođenje aktivnosti za koje je odobrenje izdano. Međutim, nadležna tijela mogu produžiti odobrenje kad određeno trajanje nije dostatno za završetak odnosne aktivnosti i ako je aktivnost bila provedena u skladu s odobrenjem; |
(c) |
poduzetnici zadržavaju isključiva prava na geografskom području za koje su dobili odobrenje samo toliko dugo koliko je nužno za valjanu provedbu aktivnosti. |
Članak 5.
Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da:
1. |
odobrenja, u svakom slučaju, budu izdana na osnovi sljedećih kriterija:
Nadležna tijela mogu također uzeti u obzir, prilikom odluke o prijavama, nedostatak učinkovitosti i odgovornosti prikazane od strane podnositelja prijava u okviru prethodnih odobrenja. Kada nadležna tijela određuju sastav poduzetnika kojem mogu izdati odobrenje, to će odrediti na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija. Kada nadležna tijela određuju upravitelja poduzetnika kojem mogu odobriti odobrenje, to će odrediti na osnovi objektivnih i nediskriminirajućih kriterija. Kriteriji se izrađuju i objavljuju u Službenom listu Europskih zajednica prije početka roka za podnošenje prijava. Države članice koje su već objavile kriterije u svojim službenim listovima mogu ograničiti objavu u Službenom listu Europskih zajednica na upućivanje na objavu u svojim službenim listovima. Međutim, svaka promjena kriterija objavljuje se u cijelosti u Službenom listu Europskih zajednica; |
2. |
uvjeti i zahtjevi u pogledu provođenja ili okončanja aktivnosti koji se primjenjuju na svaku vrstu odobrenja na temelju zakona i drugih propisa na snazi u vrijeme podnošenja prijava, neovisno o tome jesu li sadržani u odobrenju ili su jedan od uvjeta koji se trebaju prihvatiti prije izdavanja takvog odobrenja, budu ustanovljeni i stalno dostupni zainteresiranim poduzetnicima. U slučaju predviđenom u članku 3. stavku 2. točki (a) oni mogu postati dostupni samo od datuma od kojeg se mogu podnijeti prijave za odobrenja; |
3. |
sve promjene uvjeta i zahtjeva tijekom postupka šalju se svim zainteresiranim poduzetnicima; |
4. |
kriteriji, uvjeti i zahtjevi koji se navode u ovom članku primjenjuju se na nediskriminirajući način; |
5. |
svakoga se poduzetnika čija je prijava za odobrenje odbijena, ako poduzetnik želi, obavješćuje o razlozima odluke. |
Članak 6.
1. Države članice osiguravaju da se uvjeti i zahtjevi koji se navode u članku 5. stavku 2. kao i posebne obveze koje se odnose na korištenje specifičnih odobrenja, opravdaju isključivo potrebom osiguravanja pravilne provedbe aktivnosti na području za koje se traži odobrenje, primjenom stavka 2. ili plaćanjem u novcu ili u ugljikovodicima.
2. Države članice mogu, iz razloga nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, javnog zdravlja, sigurnosti prometa, zaštite okoliša, zaštite bioloških resursa i nacionalnog kulturnog blaga koje ima umjetničku, povijesnu ili arheološku vrijednost, sigurnosti instalacija i radnika, planiranog upravljanja ugljikovodičnim resursima (primjerice stope crpljenja ugljikovodika ili optimizacije njegovog vađenja) ili potrebom osiguravanja poreznih prihoda, nametnuti uvjete i zahtjeve za provođenje aktivnosti navedenih u članku 2. stavku 1.
3. Pravila za plaćanje doprinosa navedenih u stavku 1., uključujući zahtjeve za sudjelovanjem države, određuju države članice kako bi se poduzetniku osiguralo očuvanje neovisnosti u upravljanju.
Međutim, kada izdavanje odobrenja ovisi o sudjelovanju države u aktivnostima i kada je pravnoj osobi povjereno upravljanje ovim sudjelovanjem ili kada država sama upravlja sudjelovanjem, niti pravna osoba niti država neće biti spriječene preuzeti prava i obveze povezane s takvim sudjelovanjem, sukladno važnosti sudjelovanja pod uvjetom da pravna osoba ili država ne dobije informacije niti ostvaruje pravo glasa u odlukama u pogledu izvora nabave za poslovne subjekte i ako pravna osoba ili država zajedno s bilo kojom javnom pravnom osobom ili osobama ne iskoriste većinsko pravo glasa u drugim odlukama i da se bilo koji glas države ili pravne osobe zasniva isključivo na transparentnim, objektivnim i nediskriminirajućim načelima, te da se time ne sprečava da se upravne odluke poduzetnika temelje na uobičajenim trgovinskim načelima.
Međutim, takve odredbe neće spriječiti pravnu osobu ili državu da se protivi odluci nositelja odobrenja koja ne bi poštivala uvjete i zahtjeve navedene u odobrenju, u pogledu politike crpljenja i zaštite financijskih interesa države.
Pravo prigovora koristi se na nediskriminirajući način, osobito u vezi s odlukama o ulaganjima ili izvorima upošljavanja poduzetnika. U slučaju gdje sudjelovanjem države u aktivnostima upravlja pravna osoba koja je također nositelj odobrenja, država članica će uspostaviti dogovore koji zahtijevaju da pravna osoba drži odvojene račune za svoju poslovnu aktivnost s jedne strane i svoju aktivnost upravitelja sudjelovanja države s druge strane, uz jamstvo da ne postoji protok informacija od strane pravne osobe odgovorne za upravljanje sudjelovanjem države prema pravnoj osobi koja je ovlašteni nositelj odobrenja. Međutim, u slučaju kada dio pravne osobe koji je odgovoran za upravljanje sudjelovanjem države, zapošljava kao savjetnika dio pravne osobe koja je nositelj odobrenja, on može učiniti dostupnima informacije potrebne za rad savjetnika. Nositelji svih odobrenja na koje se informacije odnose bit će unaprijed obaviješteni o tome koje će se informacije pružiti na ovaj način i dat će im se dovoljno vremena da iznesu prigovore.
4. Države članice osiguravaju da se nadzor poduzetnika što se tiče odobrenja ograniči na nadzor nužan za osiguravanje ispunjavanja uvjeta, zahtjeva i obveza navedenih u stavku 1. One će, osobito, poduzeti mjere potrebne za osiguravanje da se niti od jednog poduzetnika ne zatraži, na temelju bilo kojeg zakona ili drugog propisa, ili bilo kojeg ugovora ili dogovora, da pruži informacije o svojim budućim ili postojećim izvorima nabave, izuzev na zahtjev nadležnih tijela i isključivo radi ciljeva iznesenih u članku 36. Ugovora.
Članak 7.
Ne dovodeći u pitanje odredbe koje se odnose na pojedinačna odobrenja ili su sadržane u odobrenjima i ne dovodeći u pitanje odredbe članka 3. stavka 5. točke (b), odnosne države članice prije 1. siječnja 1997. ukidaju zakone i druge propise kojima se za pojedinačnog poduzetnika zadržava pravo na dobivanje odobrenja na specifičnom geografskom području unutar teritorija države članice.
Članak 8.
1. Države članice obavješćuju Komisiju o svim općim poteškoćama s kojima se susreću poduzetnici, de jure ili de facto, prilikom pristupa ili provođenja aktivnosti traženja, istraživanja i proizvodnje ugljikovodika u trećim zemljama, a na koje im bude ukazano. Države članice i Komisija osiguravaju poštivanje poslovne tajne.
2. Komisija prije 31. prosinca 1994. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, a nakon toga redovito, o situaciji poduzetnika u trećim zemljama kao i o stanju pregovora poduzetih sukladno stavku 3. s tim državama ili u okviru međunarodnih organizacija.
3. Kad Komisija ustanovi, bilo na temelju izvješća navedenih u stavku 2. ili na temelju drugih informacija, da treća zemlja ne jamči poduzetnicima Zajednice, u pogledu pristupa i provedbe aktivnosti navedenih u stavku 1. položaj usporediv s onim kojeg Zajednica jamči poduzetnicima iz te treće zemlje, Komisija može podnijeti prijedlog Vijeću za odgovarajućim mandatom za pregovore s ciljem dobivanja usporedivih mogućnosti tržišnog natjecanja za poslovne subjekte Zajednice. Vijeće će donijeti odluku kvalificiranom većinom.
4. U okolnostima navedenima u stavku 3. Komisija može u bilo koje doba predložiti da Vijeće ovlasti jednu ili više država članica da odbiju izdati odobrenje poduzetniku nad kojim odnosna treća zemlja i/ili pak državljani te treće zemlje imaju učinkovitu kontrolu.
Komisija može iznijeti takve prijedloge na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice.
Vijeće će odlučiti kvalificiranom većinom što je prije moguće.
5. Mjere poduzete sukladno ovom članku neće utjecati na obveze Zajednice iz međunarodnih ugovora koji su mjerodavni za pristup i provođenje aktivnosti traženja, istraživanja i proizvodnje ugljikovodika.
Članak 9.
Svaka država članica objavljuje i dostavlja Komisiji godišnje izvješće koje sadržava informacije o geografskim područjima koja su otvorena za traženje, istraživanje i proizvodnju, izdanim odobrenjima, nositeljima odobrenja i njihovom sastavu te procijenjenim rezervama koja se nalaze na njezinom teritoriju.
Ova odredba ne pretpostavlja obvezu države članice da objavi poslovne informacije povjerljive prirode.
Članak 10.
Države članice najkasnije do 1. svibnja 1995. obavješćuju Komisiju o nadležnim tijelima. Države članice obavješćuju Komisiju bez odgađanja o svim naknadnim promjenama. Komisija objavljuje popis nadležnih tijela i bilo koje promjene istoga u Službenom listu Europskih zajednica.
Članak 11.
Ova se Direktiva primjenjuje na odobrenja dana od datuma propisanog u članku 14.
Članak 12.
Sljedeći stavak dodaje se članku 3. Direktive 90/531/EEZ:
„5. U pogledu iskorištavanja geografskih područja u svrhu traženja ili crpljenja ulja ili plina, stavci 1. do 4. primjenjuju se kako slijedi od datuma od kojeg odnosna država članica ispuni odredbe Direktive 94/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o uvjetima za davanje i korištenje odobrenja za traženje, istraživanje i proizvodnju ugljikovodika (*1):
(a) |
uvjeti izneseni u stavku 1. smatrat će se ispunjenima s učinkom od tog datuma ne dovodeći u pitanje stavak 3.; |
(b) |
s učinkom od tog datuma, od države članice navedene u stavku 4. će se tražiti priopćenje samo onih odredaba koje se odnose na udovoljavanje uvjeta navedenih u stavcima 2. i 3. |
Članak 13.
Odredbe članaka 3. i 5. ne primjenjuju se na odobrenja koja će izdati Danska prije 31. prosinca 2012., u pogledu područja koja budu prepuštena 8. srpnja 2012. po isteku odobrenja danog 8. srpnja 1962. Nova će se odobrenja izdati na temelju objektivnih i nediskriminirajućih načela.
Stoga ovaj članak ne predstavlja presedan za države članice.
Članak 14.
Države članice donose potrebne zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 1. srpnja 1995. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.
Kad države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine toga upućivanja određuju države članice.
Članak 15.
Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.
Članak 16.
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 30. svibnja 1994.
Za Europski parlament
Predsjednik
E. KLEPSCH
Za Vijeće
Predsjednik
C. SIMITIS
(1) SL C 139, 2.6.1992., str. 12.
(2) SL C 19, 25.1.1993., str. 128.
(3) Mišljenje Europskog parlamenta od 18. studenoga 1992. (SL C 337, 21.12.1992., str. 145.). Zajedničko stajalište Vijeća od 22. prosinca 1993. (SL C 101, 9.4.1994., str. 14.) i Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. (još nije objavljeno u Službenom listu).
(4) SL C 241, 25.9.1986., str. 1.