Predmet C-165/16

Toufik Lounes

protiv

Secretary of State for the Home Department

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court of Justice (England & Wales), Queen’s Bench Division (Administrative Court))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Građanstvo Unije – Članak 21. UFEU-a – Direktiva 2004/38/EZ – Nositelji prava – Dvojno državljanstvo – Građanin Unije koji je stekao državljanstvo države članice domaćina pri čemu je zadržao svoje izvorno državljanstvo – Pravo na boravak u toj državi članici državljanina treće zemlje, člana obitelji građanina Unije”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 14. studenoga 2017.

1. Građanstvo Unije–Pravo na slobodno kretanje i boravak na području država članica–Direktiva 2004/38–Nositelji prava–Članovi obitelji građanina Unije, državljani trećih zemalja, koji borave u državi članici čije državljanstvo ima građanin–Isključenost–Građanin Unije koji je stekao državljanstvo države članice domaćina pri čemu je zadržao i svoje izvorno državljanstvo–Nepostojanje utjecaja

   (Direktiva 2004/38 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3 . st. 1 ., čl. 7. st. 1. i čl. 16. st. 1.)

2. Građanstvo Unije–Odredbe Ugovora–Pravo na slobodno kretanje i boravak na području država članica–Članovi obitelji građanina Unije, državljani trećih zemalja, koji borave u državi članici domaćinu–Građanin Unije koji je stekao državljanstvo države članice domaćina pri čemu je zadržao i svoje izvorno državljanstvo–Izvedeno pravo na boravak u državi članici domaćinu–Uvjeti

   (čl. 21. st. 1. UFEU-a; Direktiva 2004/38 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7. st. 1. i čl. 16. st. 1.)

1.  Direktivu 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavlja[n]ju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ treba tumačiti na način da, u situaciji u kojoj se građanin Europske unije koristio svojom slobodom kretanja tako što se uselio i boravi u državi članici različitoj od one čiji je državljanin, na temelju članka 7. stavka 1. ili članka 16. stavka 1. te direktive, a zatim je stekao državljanstvo te države članice, pri čemu je zadržao i svoje izvorno državljanstvo, te se nekoliko godina nakon toga vjenčao s državljaninom treće zemlje s kojim nastavlja boraviti na državnom području navedene države članice, taj državljanin nema izvedeno pravo na boravak u predmetnoj državi članici na temelju odredaba navedene direktive.

   Naime, iz teksta članka 3. stavka 1. te direktive proizlazi da su njezinim područjem primjene obuhvaćeni i nositelji su prava koja ona dodjeljuje građani Unije koji se useljavaju ili borave u „državi članici različitoj od one čiji su državljani” i članovi njihovih obitelji koji ih prate ili im se pridružuju, kako je određeno člankom 2. točkom 2. navedene direktive (presuda od 12. ožujka 2014., O. i B., C-456/12, EU:C:2014:135, t. 38.).

   Osim toga, iako je cilj te direktive olakšati i poduprijeti ostvarivanje prava građana Unije na slobodno kretanje i boravak na državnom području država članica, ostaje činjenica da su njezin predmet, kako to proizlazi iz njezina članka 1. točke (a), uvjeti pod kojima se to pravo ostvaruje (presude od 5. svibnja 2011., McCarthy, C-434/09, EU:C:2011:277, t. 33. i od 12. ožujka 2014., O. i B., C-456/12, EU:C:2014:135, t. 41.). Tako je Sud presudio da, s obzirom na to da sukladno načelu međunarodnog prava država članica ne smije odbiti svojim državljanima pravo ulaska i zadržavanja na svojem području i da oni ondje stoga uživaju bezuvjetno pravo na boravak, navedena direktiva nema za cilj urediti boravak građanina Unije u državi članici čiji je državljanin.

   U tim okolnostima valja smatrati da se Direktiva 2004/38 više ne primjenjuje na situaciju P. N. Ormazabal otkad je ona naturalizirana u Ujedinjenoj Kraljevini. Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje okolnošću da je P. N. Ormazabal iskoristila svoju slobodu kretanja tako što se uselila i boravi u Ujedinjenoj Kraljevini te je uz britansko državljanstvo zadržala i svoje španjolsko državljanstvo. Naime, unatoč toj dvostrukoj okolnosti, ostaje činjenica da, nakon stjecanja tog državljanstva, P. N. Ormazabal više ne boravi u „državi članici različitoj od one [čija je državljanka]” u smislu članka 3. stavka 1. te direktive i stoga više nije obuhvaćena pojmom „nositelj prava” iz te direktive u smislu te odredbe.

   Imajući u vidu sudsku praksu navedenu u točkama 32. i 37. ove presude, ni njezin bračni drug, državljanin treće zemlje, T. Lounes, nije obuhvaćen tim pojmom i stoga ne može imati izvedeno pravo na boravak u Ujedinjenoj Kraljevini na temelju te iste direktive.

   (t. 34., 36., 37., 42., 43., 44., 62. i izreka)

2.  Direktivu 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavlja[n]ju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ treba tumačiti na način da, u situaciji u kojoj se građanin Europske unije koristio svojom slobodom kretanja tako što se uselio i boravi u državi članici različitoj od one čiji je državljanin, na temelju članka 7. stavka 1. ili članka 16. stavka 1. te direktive, a zatim je stekao državljanstvo te države članice, pri čemu je zadržao i svoje izvorno državljanstvo, te se nekoliko godina nakon toga vjenčao s državljaninom treće zemlje s kojim nastavlja boraviti na državnom području navedene države članice, taj državljanin nema izvedeno pravo na boravak u predmetnoj državi članici na temelju odredaba navedene direktive. Međutim, on može imati takvo pravo na boravak na temelju članka 21. stavka 1. UFEU-a, pod uvjetima koji ne smiju biti stroži od onih predviđenih Direktivom 2004/38 za odobravanje tog prava državljaninu treće zemlje, članu obitelji građanina Unije koji je ostvario svoje pravo na slobodno kretanje i nastanio se u državi članici različitoj od one čiji je državljanin.

   U ovom slučaju valja navesti da se, suprotno onomu što u biti tvrdi vlada Ujedinjene Kraljevine, situacija državljanina države članice, kao što je P. N. Ormazabal, koja je ostvarila svoju slobodu kretanja tako što se uselila i zakonito boravi na državnom području druge države članice, ne može poistovjetiti s potpuno unutarnjom situacijom samo zbog toga što je taj državljanin tijekom svojeg boravka uz svoje izvorno državljanstvo stekao i državljanstvo države članice domaćina.

   Prava koja ta odredba priznaje državljanima država članica člankom 21. stavkom 1. UFEU-a uključuju pravo na vođenje normalnog obiteljskog života u državi članici domaćinu, na način da ondje uživaju prisutnost svojih članova obitelji (vidjeti analogijom presudu od 25. srpnja 2008., Metock i dr., C-127/08, EU:C:2008:449, t. 62.). Zbog okolnosti da je državljanin države članice, koji se uselio i boravi u drugoj državi članici, uz svoje izvorno državljanstvo naknadno stekao državljanstvo te potonje države članice, ne može mu se oduzeti to pravo jer bi se članku 21. stavku 1. UFEU-a time oduzeo koristan učinak.

   Koristan učinak prava koja građanima Unije dodjeljuje članak 21. stavak 1. UFEU-a zahtijeva da građanin u situaciji kakva je ona P. N. Ormazabal u državi članici domaćinu može nastaviti uživati prava izvedena iz te odredbe nakon što je uz svoje izvorno državljanstvo stekao i državljanstvo te države članice i, posebno, da može graditi obiteljski život sa svojim bračnim drugom, državljaninom treće zemlje, tako da se njemu odobri izvedeno pravo na boravak.

   (t. 49., 52., 53., 60., 62. i izreka)