Predmet C‑436/16

Georgios Leventis
i
Nikolaos Vafeias

protiv

Malcon Navigation Co. ltd.
i
Brave Bulk Transport ltd.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Areios Pagos)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Sudska nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba (EZ) br. 44/2001 – Članak 23. – Ugovorna odredba o prenošenju nadležnosti – Ugovorna odredba o ugovorenoj nadležnosti u ugovoru sklopljenom između dvaju društava – Tužba za naknadu štete – Solidarna odgovornost zastupnikâ jednog od tih društava za deliktne radnje – Mogućnost navedenih zastupnika da se pozivaju na tu ugovornu odredbu”

Sažetak – Presuda Suda (sedmo vijeće) od 28. lipnja 2017.

Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Sudska nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Prorogacija nadležnosti – Sporazum o prenošenju nadležnosti – Ugovorna odredba o prenošenju nadležnosti u ugovoru sklopljenom između dvaju društava – Ugovorna odredba na koju se ne mogu pozivati zastupnici jednog od navedenih društava radi osporavanja nadležnosti suda za postupanje povodom tužbe za naknadu štete kojom se zahtijeva utvrđenje njihove odgovornosti

(Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 23. st. 1.)

Članak 23. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da se na ugovornu odredbu o prenošenju nadležnosti u ugovoru sklopljenom između dvaju društava ne mogu pozivati zastupnici jednog od tih društava radi osporavanja nadležnosti suda za postupanje povodom tužbe za naknadu štete kojom se zahtijeva utvrđenje njihove solidarne odgovornosti za deliktne radnje koje su navodno počinili u obavljanju svojih dužnosti.

Doista, članak 23. Uredbe Bruxelles I jasno navodi da je njegovo područje primjene ograničeno na slučajeve u kojima se stranke „sporazume” o sudu. Sud je tako naveo da sud pred kojim se vodi postupak ima obvezu ispitati in limine litis jesu li stranke stvarno bile suglasne s ugovornom odredbom o prenošenju nadležnosti, a ta suglasnost mora biti jasna i precizna s obzirom na to da oblik koji zahtijeva članak 23. stavak 1. Uredbe Bruxelles I u tom smislu ima funkciju osigurati da pristanak doista bude utvrđen (presuda od 7. srpnja 2016., Hőszig, C‑222/15, EU:C:2016:525, t. 37. i navedena sudska praksa). Na taj način, ugovorna odredba o prenošenju nadležnosti unesena u ugovor u načelu može proizvoditi svoje učinke samo u odnosima između stranaka koje su pristale na sklapanje tog ugovora (presuda od 21. svibnja 2015., CDC Hydrogen Peroxide, C‑352/13, EU:C:2015:335, t. 64. i navedena sudska praksa).

(t. 33.‑35., 43. i izreka)