Predmet C‑584/13

Directeur général des finances publiques

protiv

Mapfre asistencia compañia internacional de seguros y reaseguros SA

i

Mapfre warranty SpA

protiv

Directeur général des finances publiques

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour de cassation (Francuska))

„Zahtjev za prethodnu odluku — Oporezivanje — Porez na promet — Područje primjene — Izuzeće — Pojam ‚transakcije iz područja osiguranja’ — Pojam ‚isporuka usluga’ — Paušalni iznos za osiguranje kvara na rabljenom vozilu“

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 16. srpnja 2015.

1. Prethodna pitanja – Dopuštenost – Nužnost dostave Sudu dovoljno informacija o činjeničnom kontekstu

   (čl. 267. UFEU‑a; Poslovnik Suda, čl. 94.)

2. Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Oslobođenja predviđena Šestom direktivom – Izuzeće transakcija osiguranja i reosiguranja – Pojam – Isporuka usluga kojima se, po uplati paušalnog iznosa, osigurava mehanički kvar koji može nastati na određenim dijelovima rabljenog vozila – Isporuka gospodarskog subjekta neovisnog o preprodavaču tog rabljenog vozila – Uključenost – Isporuka i prodaja rabljenog vozila koje treba smatrati jedinstvenom isporukom ili različitim isporukama – Ocjena nacionalnog suda

   (Direktiva Vijeća 77/388, čl. 13.B. t. (a), kako je izmijenjena Direktivom 91/680)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 31.‑33.)

2.  Članak 13.B točku (a) Šeste direktive 77/388 o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet, kako je izmijenjena Direktivom 91/680, treba tumačiti na način da izuzetu transakciju osiguranja u smislu te odredbe predstavlja isporuka usluga koja se sastoji u tome da gospodarski subjekt neovisan o preprodavaču rabljenog vozila, po uplati paušalnog iznosa, osigura mehanički kvar koji bi mogao nastati na određenim dijelovima tog vozila.

   Naime, neovisno o pitanju je li ugovor sklopljen između kupca rabljenog vozila i gospodarskog subjekta neovisnog o preprodavaču tog vozila, s obzirom na to da preprodavač tog vozila ima samo ulogu posrednika, ili je taj preprodavač sklopio ugovor u svoje vlastito ime, ali za račun kupca, ili preprodavač prenosi na kupca prava koja proizlaze iz ugovora koji je sklopio s neovisnim gospodarskim subjektom u svoje vlastito ime i za svoj vlastiti račun, pojam „transakcija osiguranja“ u smislu članka 13.B točke (a) Šeste direktive dovoljno je širok da obuhvati svaku od tih situacija.

   Nadalje, kvalificiranje usluge „transakcijom osiguranja“ u smislu članka 13.B točke (a) Šeste direktive ne može ovisiti o načinu na koji osiguravatelj upravlja visinom rizika koji se obvezuje pokriti i obračunava točan iznos premija. U tom smislu, sama bit „transakcije osiguranja“ u smislu članka 13.B točke (a) Šeste direktive jest u činjenici da se osiguranik štiti od rizika financijskih gubitaka koji su nesigurni, ali mogu biti visoki, u zamjenu za premiju čije je plaćanje u odnosu na osiguranika sigurno, ali ograničeno.

   Konačno, isporuku takve usluge i prodaju rabljenog vozila načelno treba smatrati različitim i neovisnim transakcijama koje u odnosu na porez na dodanu vrijednost valja promatrati odvojeno. Sud koji je uputio zahtjev treba utvrditi jesu li prodaja rabljenog vozila i osiguravanje gospodarskog subjekta neovisnog o preprodavaču tog vozila mehaničkog kvara koji bi mogao nastati na određenim dijelovima tog vozila u toj mjeri međusobno povezani da ih treba smatrati jedinstvenom transakcijom ili, naprotiv, čine neovisne transakcije.

   (t. 38., 41., 42., 58. i izreka)