Predmet C‑108/16 PPU

Paweł Dworzecki

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Amsterdam)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Hitni prethodni postupak — Policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima — Okvirna odluka 2002/584/PUP — Europski uhidbeni nalog — Članak 4.a stavak 1. — Postupci predaje između država članica — Uvjeti za izvršenje — Razlozi za moguće neizvršenje — Iznimke — Obvezno izvršavanje — Kazna izrečena u odsutnosti — Pojmovi ‚osobno dostavljen poziv na sud’ i ‚službena obavijest na drugi način’ — Autonomni pojmovi prava Unije“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 24. svibnja 2016.

1. Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Okvirna odluka o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica – Razlozi za moguće neizvršenje europskog uhidbenog naloga – Nalog izdan u svrhu izvršenja kazne izrečene u odsutnosti – Pojmovi ‚osobno dostavljen poziv na sud’ i ‚službena obavijest na drugi način’ – Autonomni pojmovi prava Unije

   (Okvirna odluka Vijeća 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, uvodne izjave 2. i 4. te čl. 4.a st. 1. t. (a) podt. (i.))

2. Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Okvirna odluka o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica – Razlozi za moguće neizvršenje europskog uhidbenog naloga – Nalog izdan u svrhu izvršenja kazne izrečene u odsutnosti – Osobno dostavljen poziv na sud – Uvjeti za izvršenje – Sudski poziv koji nije dostavljen neposredno dotičnoj osobi, nego je na njezinoj adresi dostavljen odrasloj osobi članu domaćinstva koja joj ga se obvezala proslijediti – Nepoštovanje uvjeta propisanih člankom 4.a stavkom 1. točkom (a) podtočkom (i.) Okvirne odluke

   (Okvirna odluka Vijeća 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, čl. 4.a st. 1. t. (a) podt. (i.))

1.  Članak 4.a stavak 1. točku (a) podtočku (i.) Okvirne odluke 2002/584 o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, treba tumačiti na način da izrazi „osobno pozvana te time obaviještena o predviđenom datumu i mjestu suđenja koje je rezultiralo odlukom”, kao i „na drugi način stvarno primila službenu obavijest o predviđenom datumu i mjestu suđenja tako da se nedvojbeno utvrdilo da je osoba bila upoznata s predviđenim suđenjem” iz te odredbe predstavljaju autonomne pojmove prava Unije te se moraju ujednačeno tumačiti u cijeloj Uniji.

   Naime, kako proizlazi iz uvodnih izjava 2. i 4. Okvirne odluke 2009/299, zakonodavac Unije, koji je ustanovio da bi nepostojanje ujednačenog uređivanja pitanja povezanih s odlukama donesenim nakon suđenja na kojem se dotična osoba nije osobno pojavila, moglo osobito naškoditi pravosudnoj suradnji, smatrao je potrebnim odrediti jasne i zajedničke razloge za nepriznavanje odluka donesenih nakon suđenja na kojem se dotična osoba nije osobno pojavila, pritom ne uređujući oblike i metode, uključujući postupovne zahtjeve obuhvaćene pravima država članica, koji se upotrebljavaju za postizanje rezultata utvrđenih u navedenoj okvirnoj odluci.

   (t. 31., 32. i t. 1. izreke)

2.  Članak 4.a stavak 1. točku (a) podtočku (i.) Okvirne odluke 2002/584 o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, treba tumačiti na način da uvjete navedene u toj odredbi sam po sebi ne ispunjava sudski poziv koji nije dostavljen neposredno dotičnoj osobi, nego je na njezinoj adresi bio dostavljen odrasloj osobi članu domaćinstva koja joj ga se obvezala proslijediti, pri čemu se iz europskog uhidbenog naloga ne može utvrditi je li i, ako je to slučaj, kada, ta odrasla osoba stvarno proslijedila taj poziv dotičnoj osobi.

   Naime, poštivanjem uvjeta pozivanja iz članka 4.a stavka 1. točke (a) podtočke (i.) Okvirne odluke 2002/584 nastoji se osigurati da dotična osoba pravodobno primi obavijest o datumu i mjestu suđenja te se tako omogućuje tijelu izvršenja da razmotri jesu li poštovana prava obrane. Pravo na pošteno suđenje osobe koja je pozvana da se pojavi pred kaznenim sudom tako zahtijeva da je ta osoba bila obaviještena na način koji joj omogućava da djelotvorno organizira svoju obranu. Člankom 4.a stavkom 1. točkom (a) podtočkom (i.) Okvirne odluke 2002/584 nastoji se ostvariti taj cilj, a da se pritom na taksativan način ne precizira koja se sredstva mogu upotrijebiti u tu svrhu. Naime, pored osobno dostavljenog sudskog poziva, uvjeti navedeni u toj odredbi ispunjeni su ako je dotična osoba stvarno primila službenu obavijest o predviđenom datumu i mjestu suđenja „na drugi način”. Imajući u vidu osobito tekst navedenog članka 4.a stavka 1. točke (a) podtočke (i.), prema kojemu se treba nedvojbeno utvrditi da je osoba „bila upoznata s predviđenim suđenjem”, okolnost da je sudski poziv predan trećoj osobi koja se obvezuje da će navedeni sudski poziv proslijediti dotičnoj osobi, bez obzira na to je li ta osoba član domaćinstva spomenute osobe ili nije, sama po sebi, ne ispunjava te zahtjeve. Na osnovi takvog načina dostave sudskog poziva ne može se naime nedvojbeno utvrditi ni da je osoba „stvarno” primila obavijest o datumu i mjestu svojeg suđenja ni, ako je to slučaj, točan trenutak kad ju je primila. Osim toga, s obzirom da su primjeri iz članka 4.a stavka 1. točke (a) podtočke (i.) Okvirne odluke 2002/584 zamišljeni kao iznimke od razloga za moguće nepriznavanje, pravosudno tijelo izvršenja svakako može, čak i nakon što je utvrdilo da predmetni slučaj njima nije obuhvaćen, uzeti u obzir druge okolnosti na temelju kojih može biti sigurno da predaja osobe ne predstavlja povredu njezinih prava obrane. U okviru takve ocjene navedenog razloga za moguće nepriznavanje, pravosudno tijelo izvršenja bi tako moglo uzeti u obzir ponašanje dotične osobe. Naime, u toj fazi postupka predaje posebna bi se pozornost mogla posvetiti eventualnom očitom nedostatku pažnje dotične osobe, osobito kada se čini da je pokušao izbjeći dostavu obavijesti koja mu je upućena. U svakom slučaju, pravosudni organ izvršenja ima mogućnost da na temelju članka 15. stavka 2. Okvirne odluke 2002/584 zahtijeva da mu se hitno dostave dopunske informacije ako smatra da su informacije koje mu je dostavila država članica izdavanja nedostatne i ne omogućavaju donošenje odluke o predaji.

   (t. 38., 43., 47., 50., 51., 53., 54. i t. 2. izreke)