EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62017CJ0047
Presuda Suda (veliko vijeće) od 13. studenoga 2018.
X i X protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie.
Zahtjev za prethodnu odluku – Uredba (EU) br. 604/2013 – Uredba (EZ) br. 1560/2003 – Određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Kriteriji i mehanizmi za određivanje – Zahtjev za prihvat ili ponovni prihvat podnositelja zahtjeva za azil – Negativan odgovor zamoljene države članice – Zahtjev za ponovno razmatranje – Članak 5. stavak 2. Uredbe br. 1560/2003 – Rok za odgovor – Istek – Učinci.
Spojeni predmeti C-47/17 i C-48/17.
Presuda Suda (veliko vijeće) od 13. studenoga 2018.
X i X protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie.
Zahtjev za prethodnu odluku – Uredba (EU) br. 604/2013 – Uredba (EZ) br. 1560/2003 – Određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Kriteriji i mehanizmi za određivanje – Zahtjev za prihvat ili ponovni prihvat podnositelja zahtjeva za azil – Negativan odgovor zamoljene države članice – Zahtjev za ponovno razmatranje – Članak 5. stavak 2. Uredbe br. 1560/2003 – Rok za odgovor – Istek – Učinci.
Spojeni predmeti C-47/17 i C-48/17.
Spojeni predmeti C-47/17 i C-48/17
X i X
protiv
Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie
(zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Rechtbank Den Haag)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Uredba (EU) br. 604/2013 – Uredba (EZ) br. 1560/2003 – Određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Kriteriji i mehanizmi za određivanje – Zahtjev za prihvat ili ponovni prihvat podnositelja zahtjeva za azil – Negativan odgovor zamoljene države članice – Zahtjev za ponovno razmatranje – Članak 5. stavak 2. Uredbe br. 1560/2003 – Rok za odgovor – Istek – Učinci”
Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 13. studenoga 2018.
Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Kriteriji i mehanizmi za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Uredba br. 604/2013 – Postupci prihvata i ponovnog prihvata – Rokovi propisani za odgovor na zahtjev za prihvat ili ponovni prihvat – Posljedica nepoštovanja tog roka – Obveza zamoljene države članice da prihvati ili ponovno prihvati podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Zamoljena država članica koja je odgovorila u rokovima ali nije obavila potrebne provjere – Nepostojanje utjecaja na navedenu obvezu
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 604/2013, čl. 22. st. 1., 6. i 7. i čl. 25. st. 1. i 2.; Uredba Komisije br. 1560/2003, kako je izmijenjena Uredbom br. 118/2014, čl. 5. st. 1.)
Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Kriteriji i mehanizmi za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Uredba br. 604/2013 – Postupci prihvata i ponovnog prihvata – Podnošenje zahtjeva za prihvat ili ponovni prihvat – Negativan odgovor zamoljene države članice – Zahtjev za preispitivanje – Rok za odgovor – Posljedice isteka tog roka
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 604/2013, čl. 21., 22., 23. i 25.; Uredba Komisije br. 1560/2003, kako je izmijenjena Uredbom br. 118/2014, čl. 5. st. 2.)
U tom pogledu treba podsjetiti da se postupci prihvata i ponovnog prihvata obvezno moraju provoditi u skladu s pravilima utvrđenima, među ostalim, u poglavlju VI. Uredbe Dublin III i uz poštovanje niza obveznih rokova (vidjeti u tom smislu presude od 26. srpnja 2017., Mengesteab, C-670/16, EU:C:2017:587, t. 49. i 50. i od 25. siječnja 2018., Hasan, C-360/16, EU:C:2018:35, t. 60.).
Usto, zakonodavac Unije propisao je takve obvezne rokove kao i posljedice njihova isteka i u pogledu odgovora na zahtjev za prihvat ili ponovni prihvat. U skladu s člankom 22. stavkom 7. Uredbe Dublin III, nepostupanje u dvomjesečnom roku iz stavka 1. tog članka i jednomjesečnom roku iz njegova stavka 6. jednako je prihvaćanju zahtjeva i ima za posljedicu obvezu prihvata osobe, uključujući i obvezu osiguranja odgovarajućih priprema za dolazak. Na temelju članka 25. stavka 2. Uredbe Dublin III nepostupanje u jednomjesečnom roku ili roku od dva tjedna iz stavka 1. tog članka jednako je prihvaćanju zahtjeva i ima za posljedicu obvezu ponovnog prihvata predmetne osobe, uključujući i obvezu osiguranja odgovarajućih priprema za dolazak.
Što se tiče učinaka koje članak 22. stavak 7. i članak 25. stavak 2. Uredbe Dublin III pridaju nepostupanju u obveznim rokovima propisanima člankom 22. stavcima 1. i 6. kao i člankom 25. stavkom 1. te uredbe po zahtjevu za prihvat ili ponovni prihvat, treba naglasiti da se ti učinci ne mogu zaobići slanjem pukog formalnog odgovora državi članici moliteljici. Naime, iz članka 22. stavka 1. i članka 25. stavka 1. nedvosmisleno proizlazi da zamoljena država članica mora uz poštovanje tih obveznih rokova provesti sve potrebne provjere kako bi mogla donijeti odluku o zahtjevu za prihvat ili ponovni prihvat. U članku 5. stavku 1. Provedbene uredbe nadalje se navodi da se u negativnom odgovoru na takav zahtjev moraju navesti potpuni i detaljni razlozi odbijanja.
(t. 57., 61., 64., 66., 67.)
Članak 5. stavak 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 1560/2003 od 2. rujna 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, kako je izmijenjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 118/2014 od 30. siječnja 2014., treba tumačiti na način da u postupku određivanja države članice nadležne za obradu zahtjeva za međunarodnu zaštitu država članica kojoj je podnesen zahtjev za prihvat ili ponovni prihvat na temelju članka 21. ili članka 23. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, koja je, nakon što je provela potrebne provjere, na njega dala negativan odgovor u rokovima propisanima člankom 22. ili člankom 25. potonje uredbe i kojoj je zatim podnesen zahtjev za ponovno razmatranje na temelju tog članka 5. stavka 2., u duhu lojalne suradnje mora nastojati na taj zahtjev odgovoriti u roku od dva tjedna.
Ako zamoljena država članica ne odgovori u tom roku od dva tjedna na navedeni zahtjev, dodatni postupak ponovnog razmatranja trajno je okončan, tako da državu članicu moliteljicu nakon isteka tog roka treba smatrati odgovornom za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, osim ako ima još dovoljno vremena da u obveznim rokovima koji su u tu svrhu propisani člankom 21. stavkom 1. i člankom 23. stavkom 2. Uredbe br. 604/2013 podnese novi zahtjev za prihvat ili ponovni prihvat.
Iz odredaba navedenih u točkama 58. do 68. ove presude proizlazi da je njima zakonodavac Unije uredio postupke prihvata i ponovnog prihvata nizom obveznih rokova koji odlučujuće pridonose ostvarenju cilja brze obrade zahtjeva za međunarodnu zaštitu, koji se navodi u uvodnoj izjavi 5. Uredbe Dublin III, jamčeći da će se ti postupci provesti bez neopravdanog kašnjenja (vidjeti u tom smislu presude od 26. srpnja 2017., Mengesteab, C-670/16, EU:C:2017:587, t. 53. i 54.; od 25. listopada 2017., Shiri, C-201/16, EU:C:2017:805, t. 31. i od 25. siječnja 2018., Hasan, C-360/16, EU:C:2018:35, t. 62.). Taj je cilj, koji je i temelj članka 5. stavka 2. Provedbene uredbe, u skladu sa samim tekstom te odredbe pretočen u strogi vremenski okvir kroz određivanje roka od tri tjedna koji je dan državi članici moliteljici da zamoljenoj državi članici uputi zahtjev za ponovno razmatranje i roka od dva tjedna za eventualni odgovor potonje na navedeni zahtjev. Stoga članak 5. stavak 2. Provedbene uredbe treba tumačiti tako da je trajanje dodatnog postupka ponovnog razmatranja, koji je neobavezan, strogo i predvidljivo ograničeno i to kako u interesu pravne sigurnosti za sve predmetne stranke tako i radi njegove usklađenosti s točnim vremenskim okvirom uspostavljenim Uredbom Dublin III i neugrožavanja cilja brze obrade zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji se želi ostvariti tom uredbom. Postupak ponovnog razmatranja koji bi neodređeno dugo trajao i koji bi za posljedicu imao neizvjesnost u pogledu pitanja koja je država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu te time znatno usporio, potencijalno čak i trajno, razmatranje takvog zahtjeva, ne bi bio u skladu s tim ciljem brze obrade zahtjeva.
Tom se odredbom želi potaknuti državu članicu kojoj se podnosi zahtjev da lojalno surađuje s državom članicom moliteljicom tako da u roku propisanom navedenom odredbom ponovno razmotri zahtjev potonje države članice za prihvat ili ponovni prihvat predmetne osobe, ali ona nema za svrhu uspostavu zakonske obveze da se odgovori na zahtjev za ponovno razmatranje, pod prijetnjom prenošenja odgovornosti za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Stoga iz članka 5. stavka 2. Provedbene uredbe proizlazi da ako je zamoljena država članica, nakon što je provela potrebne provjere, u rokovima koji su u tu svrhu određeni Uredbom Dublin III negativno odgovorila na zahtjev za prihvat ili ponovni prihvat, dodatni postupak ponovnog razmatranja ne može proizvesti učinke predviđene člankom 22. stavkom 7. i člankom 25. stavkom 2. te uredbe.
Kao četvrto, treba istaknuti da rok za odgovor propisan, redom, člankom 22. stavcima 1. i 6. Uredbe Dublin III ili člankom 25. stavkom 1. te uredbe ne utječe na računanje rokova propisanih za dodatni postupak ponovnog razmatranja. Naime, tumačenje članka 5. stavka 2. Provedbene uredbe na način da se taj postupak može odvijati samo u granicama određenima tim odredbama Uredbe Dublin III, tako da bi se taj postupak mogao voditi isključivo ako zamoljena država članica nije iskoristila rok za odgovor na zahtjev za prihvat ili ponovni prihvat, u praksi bi predstavljalo znatnu prepreku za primjenu navedenog postupka te se stoga ne može smatrati korisnim za provedbu Uredbe Dublin III.
(t. 69., 74., 75., 77., 80., 88., 90. i izreka)