Predmet C‑469/14

Masterrind GmbH

protiv

Hauptzollamt Hamburg‑Jonas

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Hamburg)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Poljoprivreda — Uredba (EZ) br. 1/2005 — Zaštita životinja tijekom prijevoza — Duga putovanja — Prilog I., poglavlje V., točka 1.4. podtočka (d) — Trajanje putovanja i odmora životinja tijekom prijevoza — Prijevoz goveda — Pojam ‚[dostatan] odmor od najmanje sat vremena’ — Mogućnost prekida prijevoza u više navrata — Članak 22. — Kašnjenje tijekom prijevoza — Uredbe (EZ) br. 1234/2007 i (EU) br. 817/2010 — Izvozne subvencije — Zahtjevi povezani s dobrobiti živih životinja vrste goveda tijekom njihova prijevoza — Uredba br. 817/2010 — Članak 2. stavci 2. do 4. — Službeni veterinar na točki izlaza — Izvješće i napomena na ispravi koja predstavlja dokaz o izlasku iz carinskog područja Unije o tome jesu li poštovane mjerodavne odredbe Uredbe br. 1/2005 — Nezadovoljavajući rezultat provedenih pregleda — Članak 5. stavak 1. točka (c) — Obvezujuća ili neobvezujuća narav te napomene za nacionalno tijelo nadležno za isplatu izvoznih subvencija“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 28. srpnja 2016.

1. Poljoprivreda – Usklađivanje zakonodavstava – Zaštita životinja tijekom prijevoza – Uredba br. 1/2005 – Tehnička pravila – Trajanje putovanja i odmora – Minimalni zahtjevi

   (Uredba Vijeća br. 1/2005., Prilog I., poglavlje V., t. 1.4.(d))

2. Poljoprivreda – Zajednička organizacija tržišta – Izvozne subvencije – Pretpostavke za dodjelu – Poštovanje propisa Unije o dobrobiti živih životinja tijekom njihova prijevoza – Ovlast nacionalnog upravnog tijela da donese odluku o poštovanju propisa Unije koja je suprotna izjavi službenog veterinara

   (Uredba Vijeća br. 1/2005.; Uredba Komisije br. 817/2010, uv. izj. 5.)

1.  Prilog I., poglavlje V., točku 1.4. podtočku (d) Uredbe br. 1/2005 o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka treba tumačiti na način da u okviru cestovnog prijevoza vrste životinja o kojoj je riječ, osobito vrste goveda osim teladi, s jedne strane, odmor između razdoblja kretanja načelno može trajati više od jednog sata. Međutim, to trajanje, ako prekoračuje jedan sat, ne smije biti takvo da, u konkretnim uvjetima u kojima se odvijaju taj odmor i prijevoz u cjelini, predstavlja rizik od ozljeda ili nepotrebne patnje za životinje koje se prevoze. Usto, ukupno trajanje putovanja i odmora zajedno, u skladu s točkom 1.4. podtočkom (d) tog poglavlja, ne smije prekoračivati 29 sati, uz iznimku koja se sastoji u mogućnosti produljenja za dva sata u interesu životinja, u skladu s točkom 1.8. tog poglavlja, i ne dovodeći u pitanje primjenu odredaba članka 22. te uredbe u slučaju nepredvidivih okolnosti. S druge strane, svako od razdoblja kretanja od najviše 14 sati može sadržavati jedan ili više intervala zaustavljanja. Te intervale zaustavljanja potrebno je prilikom izračunavanja ukupnog najvećeg dopuštenog trajanja razdoblja kretanja od 14 sati čiji su oni dio pribrojati intervalima kretanja.

   (t. 43. i t. 1. izreke)

2.  Uredbu 817/2010 o utvrđivanju detaljnih pravila u skladu s Uredbom br. 1234/2007 u pogledu zahtjeva za dodjelu izvoznih subvencija u vezi s dobrobiti živih životinja vrste goveda tijekom prijevoza treba tumačiti na način da tijelo nadležno za isplatu subvencija za izvoz goveda nije vezano napomenom službenog veterinara na točki izlaza na ispravi koja predstavlja dokaz o izlasku životinja o kojima je riječ iz carinskog područja Unije, u skladu s kojom prilikom cjelokupnog prijevoza tih životinja ili jednog njegova dijela nisu poštovane mjerodavne odredbe Uredbe br. 1/2005 o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka.

   Naime, u skladu s odredbama Uredbe br. 817/2010, odluku o poštovanju pretpostavki o kojima ovisi pravo na isplatu izvoznih subvencija, osobito kad je riječ o poštovanju mjerodavnih odredaba Uredbe br. 1/2005, donosi nacionalno tijelo nadležno za tu isplatu, pri čemu podaci koje u okviru njihove suradnje predviđene Uredbom br. 817/2010 pruži službeni veterinar na točki izlaza svakako predstavljaju dokazni element, ali oborive naravi. To tim više vrijedi kad se ocjena tog veterinara ne odnosi na fizičko i zdravstveno stanje životinja, za čiju je ocjenu, u skladu s uvodnom izjavom 5. Uredbe br. 817/2010, potrebno posebno stručno znanje i iskustvo koje zahtijeva da te preglede obavlja veterinar.

   (t. 50‑52. i t. 2. izreke)