Predmet C‑536/13

„Gazprom“ OAO

protiv

Lietuvos Respublika

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Uredba (EZ) br. 44/2001 — Područje primjene — Arbitraža — Isključenje — Priznanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka — Nalog koji je izdao arbitražni sud koji se nalazi u državi članici — Nalog kojim se sprečava pokretanje ili nastavak postupka pred sudom druge države članice — Ovlast sudova države članice da odbiju priznanje arbitražne odluke — Njujorška konvencija“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 13. svibnja 2015.

Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima — Uredba br. 44/2001 — Područje primjene — Područja koja su isključena — Arbitraža — Priznavanje i izvršenje nacionalnog suda arbitražne odluke kojom se stranci zabranjuje podnošenje određenih zahtjeva sudu te države članice — Pitanje uređeno primjenjivim nacionalnim i međunarodnim pravom

(Uredba Vijeća br. 44/2001)

Uredbu o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da joj nije protivno to da sud jedne države članice prizna i izvrši ili odbije priznati i izvršiti arbitražnu odluku kojom se stranci zabranjuje podnošenje određenih zahtjeva sudu te države članice, s obzirom na to da ta uredba ne uređuje priznavanje i izvršenje u državi članici arbitražne odluke koju je donio arbitražni sud u drugoj državi članici.

Naime, postupak priznavanja i izvršenja takve arbitražne odluke uređuju nacionalno pravo i međunarodno pravo koja se primjenjuju u državi članici u kojoj se to priznanje i izvršenje traže, a ne Uredba br. 44/2001.

Stoga bi eventualno ograničavanje ovlasti dodijeljene sudu države članice pred kojim se usporedno vodi postupak u kojem on odlučuje o vlastitoj nadležnosti moglo proizlaziti isključivo iz priznanja i izvršenja arbitražne odluke kojom se stranci zabranjuje podnošenje određenih zahtjeva sudu te države članice od suda te iste države članice na temelju postupovnog prava te države članice te, ako je to potrebno, na temelju Konvencije o priznavanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka, kojima se uređuje ta problematika, isključena iz područja primjene Uredbe br. 44/2001.

(t. 41., 42., 44. i izreka)

Predmet C‑536/13

„Gazprom“ OAO

protiv

Lietuvos Respublika

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Uredba (EZ) br. 44/2001 — Područje primjene — Arbitraža — Isključenje — Priznanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka — Nalog koji je izdao arbitražni sud koji se nalazi u državi članici — Nalog kojim se sprečava pokretanje ili nastavak postupka pred sudom druge države članice — Ovlast sudova države članice da odbiju priznanje arbitražne odluke — Njujorška konvencija“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 13. svibnja 2015.

Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Područje primjene – Područja koja su isključena – Arbitraža – Priznavanje i izvršenje nacionalnog suda arbitražne odluke kojom se stranci zabranjuje podnošenje određenih zahtjeva sudu te države članice – Pitanje uređeno primjenjivim nacionalnim i međunarodnim pravom

(Uredba Vijeća br. 44/2001)

Uredbu o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da joj nije protivno to da sud jedne države članice prizna i izvrši ili odbije priznati i izvršiti arbitražnu odluku kojom se stranci zabranjuje podnošenje određenih zahtjeva sudu te države članice, s obzirom na to da ta uredba ne uređuje priznavanje i izvršenje u državi članici arbitražne odluke koju je donio arbitražni sud u drugoj državi članici.

Naime, postupak priznavanja i izvršenja takve arbitražne odluke uređuju nacionalno pravo i međunarodno pravo koja se primjenjuju u državi članici u kojoj se to priznanje i izvršenje traže, a ne Uredba br. 44/2001.

Stoga bi eventualno ograničavanje ovlasti dodijeljene sudu države članice pred kojim se usporedno vodi postupak u kojem on odlučuje o vlastitoj nadležnosti moglo proizlaziti isključivo iz priznanja i izvršenja arbitražne odluke kojom se stranci zabranjuje podnošenje određenih zahtjeva sudu te države članice od suda te iste države članice na temelju postupovnog prava te države članice te, ako je to potrebno, na temelju Konvencije o priznavanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka, kojima se uređuje ta problematika, isključena iz područja primjene Uredbe br. 44/2001.

(t. 41., 42., 44. i izreka)