EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62013CJ0029

Global Trans Lodzhistik

Presuda Suda (prvo vijeće) od 13. ožujka 2014.
Global Trans Lodžistik OOD protiv Načalnik na Mitnica Stolična.
Zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Administrativen sad Sofia‑grad.
Zahtjev za prethodnu odluku – Carinski zakonik Zajednice – Članci 243. i 245. – Uredba (EEZ) br. 2454/93 – Članak 181.a – Odluka koja se može pobijati – Dopuštenost pobijanja pred sudom bez prethodnog pobijanja u upravnom postupku – Načelo poštovanja prava na obranu.
Spojeni predmeti C‑29/13 i C‑30/13.

Spojeni predmeti C‑29/13 i C‑30/13

Global Trans Lodžistik OOD

protiv

Načalnik na Mitnica Stolična

(zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Administrativen sad Sofia‑grad)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Carinski zakonik Zajednice — Članci 243. i 245. — Uredba (EEZ) br. 2454/93 — Članak 181.a — Odluka koja se može pobijati — Dopuštenost pobijanja pred sudom bez prethodnog pobijanja u upravnom postupku — Načelo poštovanja prava na obranu“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 13. ožujka 2014.

  1. Carinska unija – Primjena carinskih propisa – Pravo na pravno sredstvo – Žalbeni postupak protiv odluka carinskih tijela – Akt koji se može pobijati – Odluka čiji je predmet ispravak carinske vrijednosti robe uz posljedičnu izmjenu utvrđene porezne obveze deklaranta s naslova poreza na dodanu vrijednost – Uključenost – Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa dva različita pravna sredstva za pobijanje odluka carinskih tijela – Dopustivost – Uvjet – Poštovanje načela ekvivalentnosti i djelotvornosti

    (Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 30. st. 2. t. (b), čl. 243. i 245.)

  2. Carinska unija – Primjena carinskih propisa – Pravo na pravno sredstvo – Žalbeni postupak protiv odluka carinskih tijela – Pitanje uvjetovanosti žalbe pravosudnom tijelu prethodnim podnošenjem žalbe carinskim tijelima – Primjena nacionalnog prava

    (Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 243.; Uredba Komisije br. 2454/93, čl. 181.a st. 2.)

  3. Carinska unija – Primjena carinskih propisa – Pravo na pravno sredstvo – Žalbeni postupak protiv odluka carinskih tijela – Odluka donesena na temelju članka 181.a stavka 2. Uredbe br. 2454/93 – Odluka koju treba smatrati konačnom

    (Uredba Komisije br. 2454/93, čl. 181.a st. 2.)

  4. Carinska unija – Primjena carinskih propisa – Pravo na pravno sredstvo – Žalbeni postupak protiv odluka carinskih tijela – Odluka kojom je povrijeđeno načelo poštovanja prava na obranu – Nadležnost nacionalnog suca da odlučuje o tužbi protiv odluke ili da predmet vrati nadležnom upravnom tijelu na ponovno odlučivanje

    (Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 245.; Uredba Komisije br. 2454/93, čl. 181.a st. 2.)

  1.  S jedne strane, odluka čiji je predmet ispravak carinske vrijednosti robe na temelju članka 30. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice, kako je izmijenjena Uredbom br. 82/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 1996., uz posljedičnu izmjenu utvrđene porezne obveze deklaranta s naslova PDV‑a, predstavlja akt koji se može pobijati u smislu članka 243. Carinskog zakonika. S druge strane, uzimajući u obzir opća načela poštovanja prava na obranu i res iudicata, nacionalno zakonodavstvo koje predviđa dva različita pravna sredstva za pobijanje odluka carinskih tijela, nije protivno članku 245. Carinskog zakonika, s obzirom na to da navedeno zakonodavstvo ne povređuje ni načelo ekvivalentnosti ni načelo djelotvornosti.

    Što se tiče pitanja predstavlja li odluka akt koji se može pobijati, iz zajedničkog tumačenja članka 243. stavka 1. i članka 4. točke 5. tog zakonika proizlazi da svaka osoba ima pravo žalbe protiv odluka koje su donijela carinska tijela, a koje se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva i odnose se na tu osobu izravno i osobno. Nadalje, iz članka 6. stavka 3. Carinskog zakonika proizlazi da odluke koje se tiču primjene carinskog zakonodavstva, a koje su nepovoljne za osobe na koje se odnose, moraju sadržavati uputu o pravnom lijeku predviđenu spomenutim člankom 243.

    Što se tiče nacionalnog zakonodavstva koje predviđa dva različita pravna sredstva za pobijanje odluka carinskih tijela, valja podsjetiti da, u skladu s člankom 245. Carinskog zakonika, odredbe za provedbu žalbenog postupka utvrđuju države članice.

    Osim toga, u nedostatku propisa Unije u nekom području na nacionalnom je pravnom poretku svake države članice da odredi nadležne sudove i utvrdi postupovna pravila o pravnim sredstvima namijenjenima zaštiti pravâ koja pojedinci uživaju na temelju prava Unije, uz uvjet da, kao prvo, ta pravila nisu manje povoljna od onih koja uređuju slična pravna sredstva nacionalnog prava (načelo ekvivalentnosti) i, kao drugo, da u praksi ne onemogućavaju ili pretjerano otežavaju ostvarivanje pravâ koja se dodjeljuju pravnim poretkom Zajednice (načelo djelotvornosti).

    (t. 27., 30., 32., 33., 40. i t. 1. izreke)

  2.  Članak 243. Uredbe br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice, kako je izmijenjena Uredbom br. 82/97, ne uvjetuje dopuštenost pobijanja pred sudom odluka donesenih na temelju članka 181.a stavka 2. Uredbe br. 2454/93 o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 3254/94, činjenicom da su prethodno iscrpljena postojeća pravna sredstva protiv tih odluka u upravnom postupku.

    U skladu s člankom 243. stavkom 2. Carinskog zakonika, pravo na žalbu može se ostvariti, na početku, pri carinskim tijelima i, naknadno, pri nezavisnom tijelu koje može biti pravosudno tijelo. Iz formulacije te odredbe ne proizlazi da žalba pri carinskim tijelima predstavlja fazu koja bi bila obvezna prije podnošenja žalbe nezavisnom tijelu. Članak 243. tog zakonika treba tumačiti na način da je na nacionalnom pravu da odredi moraju li gospodarski subjekti najprije podnijeti žalbu carinskom tijelu ili mogu izravno pokrenuti postupak pred nezavisnim tijelom.

    (t. 42.‑45., t. 2. izreke)

  3.  Članak 181.a stavak 2. Uredbe br. 2454/93 o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 3254/94, treba tumačiti na način da se odluka donesena na temelju tog članka treba smatrati konačnom i da se može izravno pobijati pred nezavisnim pravosudnim tijelom, čak i u slučaju kada je njome povrijeđeno pravo zainteresirane osobe na saslušanje i iznošenje prigovora.

    Spomenutim se člankom predviđa da ako carinska tijela i dalje imaju sumnje u pogledu deklarirane vrijednosti, ona moraju prije donošenja konačne odluke obavijestiti zainteresiranu osobu o razlozima tih sumnji i pružiti joj primjerenu mogućnost odgovora. Konačna odluka i obrazloženje razloga zainteresiranoj se osobi priopćavaju u pisanom obliku. Iako taj članak doduše predviđa dužnost carinskih tijela da prije donošenja konačne odluke dotičnoj osobi priopće razloge na kojima se temelje te sumnje i pruže joj primjerenu mogućnost odgovora, povreda te dužnosti od strane carinskih tijela ipak ne može utjecati na to da se odluka smatra konačnom ni da se akt donesen na temelju članka 181.a stavka 2. kvalificira kao odluka.

    Naime, taj akt carinskih tijela u svakom slučaju proizvodi pravne učinke u odnosu na osobu kojoj je upućen jer dovodi do određivanja nove carinske vrijednosti robe i slijedom toga predstavlja odluku u smislu članka 4. točke 5. Uredbe br. 2913/92. S druge strane, povreda prava dotične osobe na saslušanje ima za posljedicu nezakonitost navedene odluke na temelju koje se ona može izravno pobijati pred nezavisnim pravosudnim tijelom.

    (t. 47.‑50., t. 3. izreke)

  4.  U slučaju povrede prava zainteresirane osobe na saslušanje i iznošenje prigovora predviđenog člankom 181.a stavkom 2. Uredbe br. 2454/93 o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 3254/94, na nacionalnom je sucu da utvrdi, uzimajući u obzir posebne okolnosti predmeta o kojem odlučuje te načelo ekvivalentnosti i djelotvornosti, je li, kada odluku kojom je povrijeđeno načelo poštovanja prava na obranu zbog toga treba poništiti, dužan odlučivati o tužbi podnesenoj protiv te odluke ili ima mogućnost predmet vratiti nadležnom upravnom tijelu na ponovno odlučivanje.

    Naime, poštovanje prava na obranu opće je načelo prava Unije koje se primjenjuje kada uprava namjerava protiv neke osobe poduzeti mjeru koja je za nju štetna. Na temelju tog načela, koje se izričito navodi u članku 181.a stavku 2. spomenute uredbe, adresatima odluka koje znatno utječu na njihove interese mora se omogućiti da učinkovito iznesu svoja stajališta u vezi s elementima na kojima uprava namjerava temeljiti svoju odluku.

    (t. 57., 61., t. 4. izreke)

Top