Spojeni predmeti C-331/20 P i C-343/20 P

Volotea, SA
i
easyJet Airline Co. Ltd

protiv

Europske komisije

Presuda Suda (drugo vijeće) od 17. studenoga 2022.

„Žalba – Državne potpore – Članak 107. stavak 1. UFEU-a – Odluka Europske komisije o kompenzacijama zračnim lukama na Sardiniji za obveze pružanja javnih usluga – Postojanje nezakonitih državnih potpora, nespojivih s unutarnjim tržištem, koje je Talijanska Republika dodijelila zračnim prijevoznicima posredstvom upraviteljâ zračnih luka – Pojam ‚državna potpora’ – Dokazivanje postojanja prednosti – Određivanje iznosa potpore – Načelo privatnog subjekta u tržišnom gospodarstvu – Primjenjivost i primjena – Kriterij privatnog kupca dobara ili usluga – Uvjeti – Teret dokazivanja”

1. Žalba – Razlozi – Potreba jasno određene kritike stajališta iz argumentacije Općeg suda – Nužnost preciznog navođenja pravnih argumenata kojima se podupiru istaknuti žalbeni razlozi

   (čl. 256. UFEU-a; Statut Suda, čl. 58. prvi st.; Poslovnik Suda, čl. 168. st. 1. t. (d) i čl. 169. st. 2.)

   (t. 86., 87., 94., 95.)

2. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Dodjela prednosti korisnicima – Intervencija države kojom se umanjuju troškovi koji obično terete proračun poduzetnika – Uključenost

   (čl. 107. st. 1. UFEU-a)

   (t. 102.-104., 107., 138.)

3. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Ocjena u skladu s načelom privatnog subjekta – Ugovorni odnosi između upraviteljâ zračnih luka i zračnih prijevoznika – Provedba programa potpora od strane upravitelja zračne luke koji nije u državnom vlasništvu – Okolnost koja ne isključuje primjenjivost načela privatnog subjekta

   (čl. 107. st. 1. UFEU-a)

   (t. 105., 119.)

4. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Ocjena u skladu s načelom privatnog subjekta – Program potpora uspostavljen za potrebe gospodarskog razvoja regije – Izvršavanje javnih ovlasti – Okolnost koja ne isključuje primjenjivost načela privatnog subjekta

   (čl. 107. st. 1. UFEU-a)

   (t. 106.-108., 120.)

5. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Ocjena u skladu s načelom privatnog subjekta – Kupnja usluga od poduzeća posredovanjem subjekata na koje se ne primjenjuju pravila o javnoj nabavi – Nemogućnost da se zaključak o postojanju prednosti izvede iz neprovođenja postupka javne nabave

   (čl. 107. st. 1. UFEU-a)

   (t. 109., 110., 123., 125.-128., 131., 132., 135.-137., 152., 153.)

6. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Dodjela prednosti korisnicima – Komisijina obveza dokazivanja postojanja prednosti – Komisijina obveza provođenja istrage

   (čl. 107. st. 1. UFEU-a)

   (t. 111., 112., 129., 157.)

7. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Ocjena u skladu s načelom privatnog subjekta – Ocjena u pogledu svih relevantnih elemenata sporne transakcije i njezina konteksta – Teret dokazivanja koji snosi Komisija – Doseg

   (čl. 107. st. 1. UFEU-a)

   (t. 113., 114., 128., 132.)

Kratak prikaz

Autonomna regija Sardinija (Italija, u daljnjem tekstu: Regija) donijela je 13. travnja 2010. Zakon br. 10/2010 kojim se odobrava financijska potpora zračnim lukama na Sardiniji za potrebe razvoja zračnog prometa. Taj je zakon proveden nizom mjera koje je donijela izvršna vlast Regije (u daljnjem tekstu, zajedno s mjerodavnim odredbama Zakona br. 10/2010: sporne mjere).

Cilj je spornih mjera, među ostalim, bio potaknuti na sklapanje ugovorâ između upraviteljâ zračnih luka i zračnih prijevoznika kako bi se poboljšala zračna povezanost Sardinije i ona promovirala kao turistička destinacija. U tu svrhu spomenutim se mjerama predviđalo, u biti, da će Regija vraćati sredstva koja na temelju tih ugovora upravitelji zračnih luka isplate zračnim prijevoznicima ako se pritom poštuju određeni uvjeti i mehanizmi koji se odnose, među ostalim, na profitabilnost spomenutih ugovora.

Europska je komisija odlukom od 29. srpnja 2016. ( 1 ) (u daljnjem tekstu: sporna odluka) kvalificirala sporne mjere kao državnu potporu djelomično nespojivu s unutarnjim tržištem i naložila njezin povrat od zračnih prijevoznika, koji su ocijenjeni kao njezini jedini korisnici.

Zračni prijevoznici Volotea SA i easyJet Airline Co. Ltd (u daljnjem tekstu: easyJet), koji su sklopili ugovore o pružanju usluga obuhvaćenih spornim mjerama s upraviteljima zračnih luka Olbia (Italija) i Cagliari-Elmas (Italija), podnijeli su dvije tužbe za poništenje sporne odluke Općem sudu. Te su tužbe odbijene presudama od 13. svibnja 2020. ( 2 ) (u daljnjem tekstu: pobijane presude).

Postupajući po žalbama koje su mu uputili Volotea i easyJet, Sud ukida pobijane presude i poništava spornu odluku u dijelu u kojem se ona odnosi na ta dva prijevoznika. S tim u vezi on podsjeća na značenje i uvjete primjene načela privatnog subjekta u tržišnom gospodarstvu u području državnih potpora, nakon čega pojašnjava koju metodu valja primijeniti prilikom ispitivanja, u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, postojanja prednosti koja proizlazi iz činjenice da je država članica dodijelila javna sredstva privatnim subjektima za potrebe financiranja ugovora o pružanju usluga koje su oni sklopili s nekim drugim privatnim subjektima.

Ocjena Suda

Kao prvo, Sud utvrđuje da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava pri tumačenju članka 107. stavka 1. UFEU-a time što je u pobijanim presudama zaključio da pitanje je li Regija dala prednost Volotei i easyJetu ne treba razmatrati s obzirom na načelo privatnog subjekta u tržišnom gospodarstvu.

U tom pogledu Sud podsjeća na to da prilikom utvrđivanja postojanja prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a valja uzeti u obzir učinke ispitivane mjere na poduzetnike koji su njezini korisnici, neovisno o ciljevima koje nastoji ostvariti država članica o kojoj je riječ odnosno neovisno o tome daje li tu prednost izravno država ili javno odnosno privatno tijelo koje je ona u tu svrhu osnovala ili odredila. Posljedično, takvom mjerom valja smatrati onu koja, bez obzira na oblik i ciljeve, izravno ili neizravno stavlja jednog ili više poduzetnika u povoljniji položaj ili im daje prednost koju oni ne bi mogli ostvariti u uobičajenim tržišnim uvjetima.

Nadalje, postojanje navedene prednosti utvrđuje se, u pravilu, primjenom načela privatnog subjekta u tržišnom gospodarstvu, osim ako ne postoji nikakva mogućnost usporedbe postupanja države o kojem je u određenom slučaju riječ i postupanja privatnog subjekta jer je, na primjer, to postupanje neodvojivo povezano s postojanjem infrastrukture koju nijedan privatni subjekt nikad ne bi mogao izgraditi ili je država djelovala u svojem svojstvu javne vlasti.

Iz toga slijedi da, suprotno onomu što je Opći sud utvrdio u pobijanim presudama, ni ciljevi javnih politika koji su se nastojali ostvariti spornim mjerama, ni privatnopravna priroda upravitelja zračnih luka Olbia i Cagliari, ni činjenica da ti upravitelji nemaju značajnu samostalnost u odnosu na Autonomnu regiju u okviru provedbe tih mjera, ne mogu isključiti primjenjivost načela privatnog subjekta u tržišnom gospodarstvu u ovom predmetu.

Kao drugo, budući da je Opći sud, unatoč svojem zaključku o neprimjenjivosti načela privatnog subjekta u tržišnom gospodarstvu, ispitivao je li Regija postupala kao privatni kupac dobara ili usluga, prije nego što je zaključio da postoji prednost koja se daje spornim mjerama, Sud razmatra može li se na tim dodatnim razlozima koje iznosi Opći sud temeljiti izreka pobijanih presuda, bez obzira na prethodno istaknute pogreške koje se tiču prava.

Nakon što je pojasnio da je kriterij privatnog kupca, baš kao i kriterij privatnog prodavatelja kojemu je pandan, jedan od različitih kriterija kojima se konkretizira načelo privatnog subjekta u tržišnom gospodarstvu, Sud konkretno navodi da je Opći sud, nakon primjene tog kriterija, zaključio da je Volotei i easyJetu dana prednost na temelju ugovora o pružanju usluga zračnog prijevoza, marketinga i oglašavanja koje su sklopili s upraviteljima zračnih luka, zbog toga što tim ugovorima nije prethodila provedba natječajnog ili jednakovrijednog postupka.

Iako iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi to da, kada država članica odluči prodati ili kupiti dobra ili usluge izravno od jednog ili više privatnih poduzetnika, provedba natječajnog postupka omogućava, pod određenim uvjetima, postavljanje presumpcije da ugovori ili drugi akti koji se u tu svrhu sklapaju po završetku tog postupka odražavaju uobičajene tržišne uvjete, iz te sudske prakse također proizlazi da provedba navedenog postupka ne predstavlja jedino sredstvo za isključivanje postojanja prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a i da to osobito vrijedi u slučaju u kojem država ne prodaje ili kupuje dobra ili usluge od privatnih poduzetnika izravno, nego posredstvom drugih privatnih poduzetnika, koji ne podliježu obvezi provedbe takvog postupka. Nadalje, bez obzira na sredstvo koje se primjenjuje, pitanje treba li postojanje spomenute prednosti isključiti ili, naprotiv, potvrditi zahtijeva to da se ocijeni odražavaju li ugovori ili drugi akti kojima se predviđa ta prodaja ili kupnja uobičajene tržišne uvjete.

S obzirom na ta razmatranja, Sud utvrđuje da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je zaključio da postoji prednost dana Volotei i easyJetu zbog toga što su ugovori s upraviteljima zračnih luka sklopljeni bez prethodne provedbe natječajnog ili jednakovrijednog postupka. On također ističe da Opći sud nije propisno razmotrio pitanje odražavaju li ti ugovori uobičajene tržišne uvjete.

Zbog tih razloga Sud prihvaća dijelove žalbenih razloga Volotee i easyJeta koji se temelje na povredi članka 107. stavka 1. UFEU-a i ukida pobijane presude.

Budući da stanje postupaka to dopušta, Sud pristupa donošenju konačne odluke te, kao treće i posljednje, razmatra dijelove žalbenih razloga koje su Volotea i easyJet istaknuli u potporu svojim tužbama za poništenje sporne odluke.

S tim u vezi Sud ističe da je Komisija počinila prvu pogrešku koja se tiče prava time što je – zbog razloga koji su se temeljili na ciljevima javnih politika koje je nastojala ostvariti Regija, na privatnopravnoj prirodi upraviteljâ zračnih luka i na obliku spornih mjera – odbacila primjenjivost načela privatnog subjekta u tržišnom gospodarstvu za potrebe ispitivanja postojanja prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Nadalje, on navodi da je Komisija počinila drugu pogrešku koja se tiče prava time što je prihvatila postojanje navedene prednosti bez opće i konkretne ocjene činjenice jesu li Regija i upravitelji zračnih luka nastojali nabaviti usluge o kojima je riječ u uobičajenim tržišnim uvjetima.

S obzirom na ta razmatranja, Sud također poništava, zbog povrede članka 107. stavka 1. UFEU-a, spornu odluku u dijelu u kojem se ona odnosi na Voloteu i easyJet.

( 1 ) Odluka Komisije (EU) 2017/1861 od 29. srpnja 2016. o državnoj potpori SA 33983 (2013/C) (ex 2012/NN) (ex 2011/N) – Italija – Kompenzacija zračnim lukama na Sardiniji za obveze pružanja javnih usluga (SIEG) (SL 2017., L 268, str. 1.)

( 2 ) Presude od 13. svibnja 2020., Volotea/Komisija (T-607/17, EU:T:2020:180) i easyJet Airline/Komisija (T-8/18, EU:T:2020:182)