Predmet C‑127/15

Verein für Konsumenteninformation

protiv

INKO, Inkasso GmbH

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2008/48/EZ – Zaštita potrošača – Potrošački krediti – Članak 2. stavak 2. točka (j) – Sporazum o reprogramu duga – Besplatna odgoda plaćanja – Članak 3. točka (f) – Kreditni posrednici – Društva za naplatu potraživanja koja djeluju u ime vjerovnika”

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 8. prosinca 2016.

1. Zaštita potrošača–Ugovori o potrošačkim kreditima–Direktiva 2008/48–Područje primjene–Sporazum o reprogramu kredita koji je sklopljen između potrošača i vjerovnika preko posrednika kojim se potrošač obvezao platiti troškove koji nisu bili predviđeni prvotnim ugovorom o kreditu–Uključenost

   (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2008/48, čl. 2. st. 2. t. (j))

2. Zaštita potrošača–Ugovori o potrošačkim kreditima–Direktiva 2008/48–Predugovorne obveze–Neprimjena na kreditne posrednike koji djeluju podredno–Pojam spomenutih kreditnih posrednika–Agencija za naplatu potraživanja koja sklapa, u ime vjerovnika, sporazum o reprogramu neplaćenog kredita s potrošačem–Uključenost–Provjera koja je na nacionalnom sudu

   (Direktiva 2008/48 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. t. (f) i čl. 5. do 7.)

1.  Članak 2. stavak 2. točku (j) Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ treba tumačiti na način da sporazum o reprogramu duga koji je sklopljen zbog toga što potrošač ne ispunjava svoje obveze između potrošača i vjerovnika uz posredovanje agencije za naplatu potraživanja nije sporazum „bez plaćanja pristojbi” u smislu te odredbe jer se njime potrošač obvezuje platiti ukupan iznos kredita te kamate i pristojbe koji nisu bili predviđeni prvotnim ugovorom u skladu s kojim je navedeni kredit bio odobren.

   U tom smislu, za sporazum o reprogramu duga koji predviđa obvezu potrošača da plati troškove agencije za naplatu potraživanja koji nije bio predviđen prvotnim ugovorom o kreditu ne može se smatrati da se odnosi na odgođeno plaćanje postojećeg duga bez plaćanja pristojbi u smislu članka 2. stavka 2. točke (j) Direktive 2008/48.

   (t. 39., 41. i t. 1. izreke)

2.  Članak 3. točku (f) i članak 7. Direktive 2008/48 treba tumačiti na način da je agencija za naplatu potraživanja koja sklapa, u ime vjerovnika, sporazum o reprogramu neplaćenog kredita, ali koja tek podredno djeluje u svojstvu kreditnog posrednika, što je dužan provjeriti sud koji je uputio zahtjev, „kreditni posrednik” u smislu članka 3. točke (f) i nije podvrgnuta obvezi pružanja informacija potrošaču prije sklapanja ugovora u skladu s člancima 5. i 6. te direktive.

   Naime, na prvom mjestu, u skladu s navedenim člankom 3. točkom (f), kreditni posrednik je fizička ili pravna osoba koja ne djeluje kao vjerovnik i koja u okviru svojeg obrta, poslovanja ili profesije, za naknadu koja može poprimiti novčani oblik ili bilo koji drugi dogovoreni financijski oblik, predstavlja ili nudi ugovore o kreditu potrošačima, pomaže potrošačima poduzimanjem pripremnih radnji u pogledu ugovora o kreditu ili sklapa ugovore o kreditu s potrošačima u ime vjerovnika. Posljedično, agencija za naplatu potraživanja koja djeluje u ime vjerovnika za sklapanje sporazuma o reprogramu neplaćenog kredita u skladu s kojim se potrošač obvezuje platiti ukupan iznos kredita te kamate i pristojbe treba se smatrati „kreditnim posrednikom” u smislu te odredbe.

   Na drugom mjestu, za takvog kreditnog posrednika u načelu vrijedi obveza pružanja informacija potrošaču prije sklapanja ugovora iz članaka 5. i 6. navedene direktive. Međutim, u skladu s člankom 7. prvom rečenicom Direktive 2008/48, ta se obveza ne odnosi na dobavljače proizvoda ili pružatelje usluga koji djeluju u svojstvu kreditnih posrednika u pomoćnoj ulozi. U tom pogledu, uvodna izjava 24. te direktive navodi da dobavljači proizvoda i usluga djeluju kao kreditni posrednici u pomoćnoj ulozi ako njihova djelatnost kao kreditnih posrednika nije glavna svrha njihove poslovne ni profesionalne djelatnosti. Na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri može li se smatrati, uzimajući u obzir sve okolnosti glavnog postupka, osobito glavnu svrhu djelatnosti predmetnog kreditnog posrednika, da je on djelovao u svojstvu kreditnog posrednika u pomoćnoj ulozi u smislu članka 7. prve rečenice te direktive.

   (t. 43., 44., 46.‑48., 53. i t. 2. izreke)