Predmet C‑184/14

A

protiv

B

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte suprema di cassazione)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Pravosudna suradnja u građanskim i trgovačkim stvarima — Nadležnost u području obveza uzdržavanja — Uredba (EZ) br. 4/2009 — Članak 3. točke (c) i (d) — Zahtjev u pogledu obveze uzdržavanja maloljetne djece koji je istodobno s postupkom za rastavu braka roditelja podnesen u državi članici različitoj od one u kojoj djeca imaju uobičajeno boravište“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 16. srpnja 2015.

Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost, mjerodavno pravo, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja – Uredba br. 4/2009 – Nadležnost u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja – Sud mjesta uobičajenog boravišta uzdržavane osobe – Obveza uzdržavanja maloljetne djece – Akcesornost isključivo u odnosu na postupak o roditeljskoj odgovornosti, ali ne i u odnosu na postupak o statusu osobe – Isključiva nadležnost suda koji je nadležan za vođenje postupka o roditeljskoj odgovornosti

(Uredba Vijeća br. 4/2009, čl. 3. t (c) i (d))

Članak 3. točke (c) i (d) Uredbe br. 4/2009 o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja treba tumačiti na način da je – u situaciji u kojoj je pred sudom jedne države članice pokrenut postupak za rastavu braka ili za okončanje bračne veze roditelja maloljetnog djeteta, dok se pred sudom druge države članice vodi postupak o roditeljskoj odgovornosti u odnosu na to dijete – zahtjev u pogledu obveze uzdržavanja tog djeteta akcesoran isključivo u odnosu na postupak o roditeljskoj odgovornosti u smislu članka 3. točke (d) te uredbe.

Naime, zahtjev koji se odnosi na obveze uzdržavanja maloljetne djece po svojoj je naravi neraskidivo povezan s postupkom o roditeljskoj odgovornosti. Stoga je sud koji je nadležan za odlučivanje u postupcima o roditeljskoj odgovornosti, kako je definirana u članku 2. točki 7. Uredbe br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000, u najboljem položaju da ocijeni in concreto posljedice zahtjeva koji se odnosi na obvezu uzdržavanja djeteta, utvrdi iznos navedene obveze potreban za sudjelovanje u pokriću troškova njegova uzdržavanja i obrazovanja, ovisno o tome je li skrb o djetetu odredio kao zajedničku ili kao isključivu te uzimajući u obzir utvrđeno pravo na održavanje kontakata s djetetom, trajanje tog prava i druge elemente činjenične naravi koji su pred njega izneseni, a tiču se izvršavanja roditeljske odgovornosti.

(t. 40., 43., 48. i izreka)